ŠKOLSKA GODINA 2010. - 2011.LIPANJ, 2011.

TEMA BROJA

SUPERHEROJISAZNAJTE KOJI STE SUPERHEROJ!!!

ŠKOLSKE NOVINE SREDNJE ŠKOLE DUGA RESA

Velika školska anketa

Pogledajte kako ste glasali u anketi provedenoj u našoj školi.

Učenicima su postavljena pitanja: vole li školu, tko im je najdraži

profesor, što slušaju što gledaju i dr. Više na str. 11 -14.

FacebookŠto je facebook, kako se

koristi? Str. 5.

RiđokosiCrvenokosi učenici i profe-

sori naše škole Str. 15-16

Danas se popularno novina sve više smanjuje, što zbog nedostatka normalnog sadržaja, a što zbog velikog utjecaja in-terneta. Za nepopularnost su najviše krivi zapravo samo ljudi koji rade na novinama. Sve što se već dugo vremena nalazi na naslovnicama su skandali i nikakve oz-biljne vijesti. Novine i mediji nam općenito skandalima i glupostima odvlače pozor-nost s stvarnih problema u državi. Pošto sve više ljudi shvaća što se događa ne trude se niti kupovati novine jer znaju da bi samo potrošili vrijeme na skandale za koje će ionako ćuti barem još 50 puta iz drugih izvora. Tako da velika većina ljudi koji čitaju novine su starije smirenije osobe koje još uvijek imaju živaca među hrpom nevezanih informacija tražiti nešto vrijedno čitanja. Zbog toga se mi svake godine iznova trudimo da naše školske novine “Senzacija” ostanu svježe, informativne i zanimljive mladima.

Dario Poljak

Uvod

impressum

NAŠE NAJODGOVORNIJEMaja Mihalić, Iva Brkić

NAŠE NAJLJEPŠE:Maja Višal, Lucija Biličić

NAŠE NAJMARLJIVIJE: Marinela Brala, Marcela Moguš

NAŠ NAJKREATIVNIJI: Filip Latin

NAŠ NAJMUDRIJI: Dario Poljak

NAŠ ALFA I OMEGA:Marko Stupić

SIVA EMINENCIJA:Ivana Polović

Kronologija događanja06.09.2010. Početak nastave

12.10.2010. Obilježavanje Dana kruha

03.11.2010. Predavanje za sve učenike “Znanje je užitak”

15.11.2010. Predavanje za učenika od strane MUP-a “Živim život bez nasilja”

20.12.2010. Humanitarni sajam (za Ivana Gundulića)

22.12.2011. Božićna priredba

18.04.2011. Humaniratni uskršnji sajam “Srednja škola Duga Resa - za naše najpotrebnije obitelji”

17.05.2011. Ples maturanata

3

KAKO ZAPADNO DRUŠTVO DEFINIRA RODNE ULOGE

Spol i rod Prema definiciji Vijeća Europe rod je "društveno konstruirana definicija muškarca i žene. To je društveno oblikovanje biološkog spola, određeno shvaćanjem zadataka, djelovanja i uloga pripisanih muškarcima i ženama, u društvu, u javnom i privatnom životu. To je kulturološki specifična definicija ženskosti i muškosti, i prema tome je promjenljiva u vremenu i prostoru”. Rod nije samo društveno konstruirana definicija žena i muškaraca, to je i društveno konstruira-na definicija odnosa između spolova. Konstrukcija sadrži nejednak odnos moći s muškom dominaci-jom i ženskom subordinacijom u većini životnih područja. Muškarci i njihovi zadaci, uloge, ponašanje i vrijednosti koje im se pripisuju, u mnogim aspektima vrednovani su više nego žene i ono što se uz njih veže. Sve se više prepoznaje ta karakteristika društva da je pristrano, pod utjecajem muškog: muška uloga je preuzeta kao norma za društvo kao cjelinu, što se reflektira u politici i strukturama. Rod se isto tako mijenja unutar kultura kroz vrijeme. Kultura nije statičke prirode, već se raz-vija. Kako društva postaju složenija, uloge koje preuzimaju muškarci i žene nisu više određene samo kulturom, već i društveno političkim i ekonomskim faktorima. Mi učimo rodne uloge, iz toga proizlazi da se mogu mijenjati. U mnogim kulturama dječaci su poticani pri aktivnostima za koje se smatra da otkrivaju muške crte, a djevojčice pri aktivnostima koje otkrivaju njihove ženske osobine. Djeci se daju različite igračke, tako da djevojčice dobivaju lutke, kolica a dječaci pištolje, automobile. Kroz igru oni uče kojim poslovi-ma ili karijerama mogu težiti. Ljudi koji djeluju izvan svoje rodne uloge mogu doživjeti neodobravanje.

Autor: Marina Bunčić

čini sretnom i ispunjenom osobom. Mnogi ljudi su u problemima; npr. par mojih prijateljica. One imaju loš odnos s obitelji, u društvu svašta rade... piju alko-holna pića, možda nešto i više što ja čak niti ne znam. Ali nije to važno nego je važno da one nešto učine, prvenstveno radi sebe, što utječe kasnije i na okolinu i najbliže. Trebalo bi sebe voljeti u nekoj granici i time bi iskusili pozitivne stvari; duhovnost, ljubav, mir, sreću i još mnogo, mnogo toga. Bog nam je podario slobodu i trebamo je cijeniti.

Autor: Maja Rošić, 3.b razred

Moj smisaokorizme Korizma počinje četrdeset dana prije Uskrsa, blagdana u vječni život. Sva-ki čovjek bi se trebao osjećati bolje ako bi se odrekao barem jedne stvari. Učinio bi nešto lijepo za sebe! Unutarnji mir je veoma važan. Neki se za vrijeme korizme odriču nečeg, a poneki ne, nažalost. Moje mišljenje je da ako se neke negativne stvari odreknemo, ne mora to trajati četrdeset dana u vrijeme korizme već cijeli život kako bi se ljepše osjećali. Moramo imati u obzir da je Bog gotovo uvi-jek uz nas te oko nas i da će nam pomoći kada god je to potrebno, naravno, potrebna je vjera u Njega. Vjerujem u Boga i to me

4

Facebook je internetska društvena mreža koju je 2004. godine osnovao Mark Zuckerberg, bivši student Harvarda. U svojim početcima, facebook je bio nami-jenjen samo studentima sveučilišta na Harvardu koji su tim putem mogli međusobno komunicirati i razmjenji-vati informacije. Kasnije, mnoga druga sveučilišta, srednje škole i velike kom-panije diljem svijeta priključili su se mreži, ali ujedno možemo vidjeti da se ne samo studenti i srednjoškolci ko-riste facebookom nego i osnovnoškolci s lažnom godinom rođenja, jer im web stranica ne prihvaća registriranje. Danas ova web stranica ima više od 500 milijuna aktivnih korisnika. Pre-ma riječima osnivača Marka Zucker-berga, facebook je zamišljen tako da se putem interneta povežu oni ljudi koji se već poznaju u stvarnom životu, za raz-liku od sličnih web servisa. Kao što početna stranica face-book kaže, on omogućuje korisnicima povezivanje i socijalizaciju s ljudima koji su bliski i koji rade, studiraju i žive oko njih. Mnogi koriste facebook kako bi os-tali u kontaktu sa svojim prijateljima i rodbinom. Ovaj web servis je potpuno besplatan za sve korisnike. O facebooku je napravljen i film “Društvena mreža” koji govori o stvaranju i svim problemi-mam tjekom stvaranja te web stranice.

Marcela Moguš, 3.b razred

Facebook

Humanitarna akcija U ponedjeljak 18. travnja 2011. go-dine bila je organizirana humanitarna ak-cija za pomoć najsiromašnijim obiteljima iz Duge Rese. U humanitarnoj akciji sudjelovali su svi učenici iz Srednje škole Duga Resa, a pro-davali su se ukrasi za Uskrs koje su učenici sami izradili. Građani Duge Rese iskazali su se kao veliki humanitarci, a neki su posjetili naš štand sa ukrasima više od jednog puta. Humanitarna akcija je uspješno privedena kraju te ćemo od sakupljenih novaca uljepšati ove nadolazeće uskršnje dane nekolicini obitelji iz Duga Rese.

Marinela Brala, 3.b razred

5

Osvrt na kazališnu predstavu „Zagorka” Već nekoliko dana razmišljam što napisati o kazališnoj predstavi „Zagorka” koju sam prije nekoliko dana pogledala u Zagrebačkom HNK-u.

Predstava je bila vrlo za-nimljiva, a sama izvedba i real-izacija je odlična. Bilo je zanim-ljivo vidjeti realizaciju nečijeg života na kazališnim daskama, pogotovo kada je to netko tko se

toliko trudio i žrtvovao za nešto što toliko voli kao što je Zagorka voljela pisanje. Za nju je pisanje bilo sve, njezin život, njezini snovi, te je u tome pronalazila svoj mir koji joj je bio i više nego potreban u njenom bumom životu. Život ju nije mazio i iako je imala sve što je htjela nekako joj je uvijek Roditelji se nisu previše obazirali na nju, te je više vreme-

na provodila sa svojom dadiljom nego s roditeljima, a kada je bila s roditeljima onda je neprestano slušala njihove svađe i majčine ljubomorne ispade... Sama ta predstava nam pokazuje kako ništa oko nas nije savršeno i kako se novcem ne može kupiti sve u životu. Pravi dokaz toga je to što se Zagorki nekoliko puta ukazala prilika da zaradi puno novaca, ali nikada na to nije

pristala jer jednostavno ona ne bi mogla živjeti s činjenicom da posjeduje novac koji je zarađen na prljav način. Iako su njezina djela bila vrlo čitana i popularna, javnost ju nikada nije prihvatila. Nitko nije imao hrabrosti prizna-ti njen talent iako su ga svi bili

svjesni, ali bez obzira na sve on nikada nije prestala pisati.... Marija Jurić Zagorka bi nam svima mogla biti uzor, jer ona nikada nije odustala od svog sna. Nije odustala niti onda kada su svi bili protiv nje i kada nije imala nikoga oko sebe. Ona nam je pravi pokazatelj da kada nešto stvarno želimo da se za to treba-mo i potruditi, te da ne smijemo olako odustati od svojih snova.

Marinela Brala, 3.b razred

Kada god netko spomene superheroje svi se mi sjetimo svojih omiljenih junaka iz stripova. Ti junaci uvijek imaju nekakvu moć zbog koje se oni ističu u gomili. Pomoću tih specijalnih m od oni se lako bore protiv zločina i čine dobra djela. Naravno kako sve ne bi bilo previše lagano uz svakog super-heroja je uvijek i zločinac s grandioznim planovima preuzimanja vlasti bilo u jednoj državi, na jednom kontinentu ili u cijelome svijetu. Superheroji su uvijek zbog svoje do-brote i poštenja pobjeđivali uz riječi »Dobro uvijek pobjeđuje”. Nažalost u stvarnome svijetu ništa nije isto kao u stripu. Superheroja nema; a zločinaca je svakim danom sve više i više. Ti zločina u današnjem svijetu su puno mudriji nego oni iz stripova, nikada

se ne sukobljava-ju frontalno već se grupiraju i napadaju iz sjene. Čisto sumnjam da bi „klasični” superheroji svijet mogli izvući iz prob-lema jer većina njih je svoje neprijatelje i zločince pobjeđivala čistom snagom, a to u stvarnosti nije moguće. Heroji kakvi mogu pomoći ovomu svijetu su mladi, odlučni i obrazovani ljudi koji će uz pomoć svog znan-ja i timskog rada promijeniti svijet iz temelja.

Na zadnjoj stranici može riješiti anketu i saznati koji ste super heroj!

Autor: Dario Poljak

Superheroji!

6

Monika BorovacMOTO:Slijedi svoje snoveIDOLI:Moji roditeljiNAJDRAŽA KNJIGA LEKTIRE: Lovac u žituPORUKA ZA GENERACIJE KOJE OSTAJU: Čitajte lektire, to je od životne važnosti XDJA ZA 10 GODINA:Teta doktoriva sa ogromnom špricom

Anica LuketićMOTO: U zdravom tjelu zdrav duh. Živi i pusti živjeti.IDOLI: Mama i tataNAJDRAŽA KNJIGA LEKTIRE: U registraturiPORUKA ZA GENERACIJE KOJE OSTAJU: Poštuj profesore i jedni druge! Budite bez predrasuda. JA ZA 10 GODINA:Časnica OSRH :)

Doris ČunovićMOTO:Život je lijep kada se živjeti znaIDOLI:Moji roditeljiNAJDRAŽA KNJIGA LEKTIRE: Posljednji StipančićiPORUKA ZA GENERACIJE KOJE OSTAJU: Slijedite svoje snoveJA ZA 10 GODINA:Sretna i uspješna osoba Ante Polović

MOTO:Čista savjest je najmekši jastuk. Puno slušaj malo govori.IDOLI:Pošteni ljudi koji cjene znanjeNAJDRAŽA KNJIGA LEKTIRE: Starac i morePORUKA ZA GENERACIJE KOJE OSTAJU: Dont’t worry, be happy!JA ZA 10 GODINA:Živjeti život ispunjen ljubavlju i raditi ono što volim, uključujući glazbu

Sanja BišćanMOTO:Nema goreg slijepca od onog tko ne želi vidjeti.IDOLI: NemaNAJDRAŽA KNJIGA LEKTIRE: Đuka BegovićPORUKA ZA GENERACIJE KOJE OSTAJU: Što te ne ubije to te ojačaJA ZA 10 GODINA:Uspješna poslovna karijera

Nela BosiljevacMOTO:Živi kako znaš i živi svoje snoveIDOLI:NemaNAJDRAŽA KNJIGA LEKTIRE: PreobražajPORUKA ZA GENERACIJE KOJE OSTAJU: Uz trud i rad gradite svoj životJA ZA 10 GODINA:Ozbiljna i odgovornija osoba definitivno, ali još uvijek 10 godina mlađa.

Matija SaboMOTO:Uživaj u svakom trenutku, jer život je prekratak za ljutnjuIDOLI:Nemam svoje idoleNAJDRAŽA KNJIGA LEKTIRE: ProcesPORUKA ZA GENERACIJE KOJE OSTAJU: Vjeruj ostalima oko sebe, ali ne i Vragu koji je u njimaJA ZA 10 GODINA:10 godina je jako puno vremena i zapravo ne želim znati gdje ću biti ili ne biti. Nije bitna budućnost, živimo u sadašnjosti.

Helena HalavanićMOTO:Carpe diemIDOLI:Vjerujem u sebe i svoje snoveNAJDRAŽA KNJIGA LEKTIRE: Madam BovaryPORUKA ZA GENERACIJE KOJE OSTAJU: Slijedite svoje snove i budite vjerni sebiJA ZA 10 GODINA:Posao i obitelj na putu

U četvrti A razred išli su: Doris Čunović, Ante Polović, Monika Borovac, Matija Sabo, Nela Bosiljevac, Anica Luketić, Sanja Bišćan, Helena Halovanić, Mirna Benić, Iva Dugalić, Sara Drakšić, Ida Kovačina, Margareta Spudić, Lupa Polović, Monika Novosel, Dijana Benić

7

4A RAZRED

Mirna BenićMOTO:Slijedi svoje snoveIDOLI:Moje želje, moji idoli. One su te koje motiviramNAJDRAŽA KNJIGA LEKTIRE: Zločin i kazna, PS: čitajte KunderuPORUKA ZA GENERACIJE KOJE OSTAJU: Budite svoji, radite ono što vas veseli i ... “slomite nogu”JA ZA 10 GODINA:Vozim formulu 1 :)

Iva DugalićMOTO:Kada nešto odista želiš, onda se i sav Svijet uroti da to i ustvarišIDOLI:Nemam idole, vjerujem u sebe i slijedim svoje snoveNAJDRAŽA KNJIGA LEKTIRE: Alkemičar, Paulo CoelhoPORUKA ZA GENERACIJE KOJE OSTAJU: Slijedite svoje srce, ali nemojte zaboraviti uključiti i malo razu-ma, sve se događa s razlogomJA ZA 10 GODINA:Licencirani psihoterapeut sa stalnim poslom, možda i sa bebicom na putu, tko zna... a ako planovi propadnu, pit ću pod mostom

Sara DrakšićMOTO:Do, or do not. There is no tryIDOLI:Hmmm... Hmmm... Yoda :)NAJDRAŽA KNJIGA LEKTIRE: Stepski vuk, Patnje mladog Werthera, Lutkina kuća (Nora)PORUKA ZA GENERACIJE KOJE OSTAJU: Nemojte sebe shvaćati previše ozbiljno. And always look on the bright side of lifeJA ZA 10 GODINA:Jedi Master

Ida KovačinaMOTO:-IDOLI:Onaj čovjek koji se svaki put ukazuje kada pogledam u ogledaloNAJDRAŽA KNJIGA LEKTIRE: Stepski vuk, a nije ni Preobražaj loš.PORUKA ZA GENERACIJE KOJE OSTAJU: Ne bi jaaaaaaaaa....JA ZA 10 GODINA:Dijelim autograme

Luka PolovićMOTO:Budi svojIDOLI:Svatko tko posjeduje kvalitete koje nemam ali želim posjedovatiNAJDRAŽA KNJIGA LEKTIRE: AlkemičarPORUKA ZA GENERACIJE KOJE OSTAJU: Radi što voliš ali bez štete drugimaJA ZA 10 GODINA:Neam blage

Margareta SpudićMOTO:Ne traži previše imat ćeš sveIDOLI:Moja mama i svi koji me potiču da iz sebe izvučem sve najboljeNAJDRAŽA KNJIGA LEKTIRE: Alkemičar, NoraPORUKA ZA GENERACIJE KOJE OSTAJU: Naučite kako vas i male stvari mogu činiti sretnima i koristite i srce i razum.JA ZA 10 GODINA:radim u svojoj struci, imam svoju obitelj, sretan i ispunjen život

Dijana BenićMOTO:Sve će biti dobro na kraju, ako nije dobro nije kraj!IDOLI:Bode Miller, moja mamaNAJDRAŽA KNJIGA LEKTIRE: Nisam čitala lektiru :)PORUKA ZA GENERACIJE KOJE OSTAJU: Nije sve u znanju, treba se i snać znat! Stoga...JA ZA 10 GODINA:10 godina starija

Monika NovoselMOTO:Uživaj u životuIDOLI:NemaNAJDRAŽA KNJIGA LEKTIRE: StranacPORUKA ZA GENERACIJE KOJE OSTAJU: Budite ono što jesteJA ZA 10 GODINA:Šefica

8

Mladen BošnjakMOTO:2kn 0kn Rokenrol!IDOLI:Iggy Pop i Isus (Sveto dvojstvo)NAJDRAŽA KNJIGA LEKTIRE: Ne čitam lektiru. Marinković je oke, Neil Gaiman je bolji.PORUKA ZA GENERACIJE KOJE OSTAJU: Ispišite se čim prije :)JA ZA 10 GODINA:Beskućnik

Nikolina PribanićMOTO: Dan bez smjeha nije danIDOLI: Moj bratNAJDRAŽA KNJIGA LEKTIRE: Andrićeva zbirka pjesamaPORUKA ZA GENERACIJE KOJE OSTAJU: Učit, učit i samo učiti!JA ZA 10 GODINA:Udana, sa stalnim poslom, vlastitim domom, sretna!

Pavel ButolenMOTO:brmm, brmmmIDOLI:Valentino RossiNAJDRAŽA KNJIGA LEKTIRE: Zločin i kaznaPORUKA ZA GENERACIJE KOJE OSTAJU: Samo opuštenoJA ZA 10 GODINA:Kopam bunare

Sabina MejaškiMOTO:Iskoristi život za prave stvari!IDOLI:Nema gaNAJDRAŽA KNJIGA LEKTIRE: Pale sam na svijetuPORUKA ZA GENERACIJE KOJE OSTAJU: Sami stvorite bolji svjet jer ga nitko neće stvoriti za vasJA ZA 10 GODINA:Uspješna grafička dizajnerica

Antun MikuljanMOTO:Ajmooo!!!IDOLI:SlashNAJDRAŽA KNJIGA LEKTIRE: Baraka pet bePORUKA ZA GENERACIJE KOJE OSTAJU: Hell yeahJA ZA 10 GODINA:Pantomimičar - bez odjela

Andreja GolubićMOTO:Ne čini drugima ono što ne želiš da drugi čine tebiIDOLI:Nemam gaNAJDRAŽA KNJIGA LEKTIRE: Mi djeca s kolodvora 200PORUKA ZA GENERACIJE KOJE OSTAJU: Be happy :)JA ZA 10 GODINA:Biti uspješna u svome poslu kao grafički dizajner

Nikolina VukovićMOTO:Drž se svojih stavova i uživaj u životuIDOLI:M.L.KingNAJDRAŽA KNJIGA LEKTIRE: Starac i morePORUKA ZA GENERACIJE KOJE OSTAJU: Nemate srećeJA ZA 10 GODINA:Stalan posao, osnivanje obitelji

Matija TkalacMOTO:Don’t think, just drink IDOLI:Ćupakabra, AC-DC, B. Willis, V. Diesel, D. Elefson...NAJDRAŽA KNJIGA LEKTIRE: Pustolovine šegrta hlapića PORUKA ZA GENERACIJE KOJE OSTAJU: Nemojte preveć piti XDJA ZA 10 GODINA:Bauštela

Sudac IvanaMOTO:Nema gaIDOLI:Nema ihNAJDRAŽA KNJIGA LEKTIRE: NemaPORUKA ZA GENERACIJE KOJE OSTAJU: Nema JA ZA 10 GODINA:Nezna

U četvrti B razred išli su: Pavel Butolen, Sutac Ivana, Nikolina Pribanić, Sabina Mejaški, Antun Mikuljan, An-dreja Golubić, Mladen Bošnjak, Nikolina Vuković, Matija Tkalac, Alen Barjaković, Marija Car, Antonija Martić, Zvonimir Conjar, Dijana Grčić, Valentina Mihalić, Petra Špehar, Lea Novak, Karlo Popović

9

4B RAZRED

Alen BarjakovićMOTO:Popi sve što možeš popitIDOLI:Ronnie JamesNAJDRAŽA KNJIGA LEKTIRE: Mi djeca s kolodvora 200PORUKA ZA GENERACIJE KOJE OSTAJU: Your screwedJA ZA 10 GODINA:U Amsterdamu otvaram farmu

Antonija MartićMOTO:Uživaj u životu dok si mladIDOLI:SeverinaNAJDRAŽA KNJIGA LEKTIRE: Starac i morePORUKA ZA GENERACIJE KOJE OSTAJU: slijedite svoj san i ne odustajte od togaJA ZA 10 GODINA:Stalan posao, osnivanje obitelji

Zvonimir ConjarMOTO:Budi svojIDOLI:Nema gaNAJDRAŽA KNJIGA LEKTIRE: Vlak u snijeguPORUKA ZA GENERACIJE KOJE OSTAJU: Državna matura se približavaJA ZA 10 GODINA:U Americi

Dijana GrčićMOTO:Sto nemoraš danas ostavi za sutraIDOLI:Moji roditeljiNAJDRAŽA KNJIGA LEKTIRE: Ne čitamPORUKA ZA GENERACIJE KOJE OSTAJU: Nemate pojma u kako dobru školu ideteJA ZA 10 GODINA:Bože kako cu bit stara jako...

Valentina MihalićMOTO:Sve što možeš danas, napravi danas!IDOLI:Nema gaNAJDRAŽA KNJIGA LEKTIRE: StranacPORUKA ZA GENERACIJE KOJE OSTAJU: Učite na vrijeme!JA ZA 10 GODINA:Radim

Petra ŠpeharMOTO:Dođoh, vidjeh, pobjegohIDOLI:BogNAJDRAŽA KNJIGA LEKTIRE: GlorijaPORUKA ZA GENERACIJE KOJE OSTAJU: Ništa nećete postići ako se ba-rem mrvicu ne potrudiš, znam iz iskustvaJA ZA 10 GODINA:Imat ću 28 godina i nadam se da ću raditi posao koji volim i u kojem ću uživati. Nadam se da ću imat dobrog dečka za kojeg ću se udat, ali ne u 28!

Karlo PopovićMOTO:Nikad ne bježi od čaše, pogo-tovo puneIDOLI:Idoli za mene ne postoje, ali svaki majstor mi je uzorNAJDRAŽA KNJIGA LEKTIRE: Starac i morePORUKA ZA GENERACIJE KOJE OSTAJU: Mogli ste i bolje, ali što je tu je. Budite dobri prijatelji i poštujte svoje profesore. Škola će se već vama završiti i ne budite ni jedne sekunde. (PS: Galerija je samo par metara od škole)JA ZA 10 GODINA:Živ i radostan, sviram instru-mente, proizvodim rakiju, zadovoljan s poslom

Lea NovakMOTO:nema gaIDOLI:nemam ihNAJDRAŽA KNJIGA LEKTIRE: nemam ihPORUKA ZA GENERACIJE KOJE OSTAJU: ne znaJA ZA 10 GODINA:ne zna

Marija CarMOTO:Dont worry,be happyIDOLI:Nema gaNAJDRAŽA KNJIGA LEKTIRE: StranacPORUKA ZA GENERACIJE KOJE OSTAJU: Učite koliko možete i trudite se.JA ZA 10 GODINA:Biti uspjesna i sretna!

10

11

12

NAJKRETIVNIJI I NAJPRAVEDNIJI PROFESOR:

Hrvoje PolovićProfesor Hrvoje Polović izabran je u anketi, koja je provedena u našoj školi, za najkreativnijeg, najpravednijeg i za profesora koji najbolje predaje, a u kategoriji najsimpatičnijeg je drugi. Proveli smo intervju s njime da vidimo što on misli o tome.

Učenici su vas izabrali za najkreativnijeg, najpravednijeg i za profesora koji najbolje predaje, a u kategoriji najsimaptičnijeg ste drugi. Kako komentirate to što ste izabrani za najboljeg profesora?Nemam komentara, kao što je slikaru teško opisati sliku ili skladatelju neku pjesmu, tako je i meni teško procijeniti. Drugi procjenjuju. Volim ovaj posao. Pristupam učenicima kao sebi ravnima, gledam ih jednako i pokušavam im prenijeti znanje. Po pitanju kreativnosti, svaki sat se može realizirati na razne načine i trudim se da bude što jednostavniji i zanimljiviji.Kako ste se odlučili postati profesorom matematike?Sasvim slučajno! Prije nego što sam došao, u ovoj školi je predavao bračni par matematiku i fiziku i otišli su u mirovinu. Ravnatelj je znao što studiram i pozvao me na razgovor. Imao sam još 12 ispita do završetka fakulteta i odlučio sam prihvatiti ovaj izazov. Za par dana sam došao prvi puta predavati, bio sam nepripremljen, nisam ni znao što me čeka. Ušao sam u razred u kojemu je bilo 30 učenika i sat je protekao super, kao da sam to već radio te sam ostao raditi u školi.Je li teško raditi s mladim ljudima, prenositi im znanje koje imate?Ovaj posao je otkrivanje novog, svaki sat obrađujem na drugačiji način. U razredu je jako bitna interakcija profesora i učenika u razredu, jer se tako mogu prilagoditi njima. Predavanje je traženje najboljeg načina kako objasniti gradivo i uvijek se može još bolje.Jeste li ikada razmišljali o promjeni zanimanja? Žalite li što ste profesor matematike?Ovo je fantastičan posao i nikada ga nisam htio promjeniti. Nije bilo čak ni razmirica s učenicima, samo nekih razmirica s roditeljima. U 30 godina rada nisam naišao na lošu osobu u razredu.Biti profesor, čini se kao jako stresan posao. Je li teško davati ocjene, bile one odlične ili pak nedovoljne?Da, izrazito je stresno provjeravati znanje učenika i zaključiti ocjene na kraju školske godine. Vidiš osobu koja želi uspjeti, ali nije dovolj-no truda uložila u uspjeh, treba biti iskren prema učeniku prilikom ocjenjivanja. Osjetljiv sam na suze, teško je vidjeti da je nekome stvarno žao, ali to donosi napredak. Kako je i liječniku teško dati pacijentu injekciju, tako je i meni teško zaključiti lošu ocjenu, no to će s vremenom imati pozitivne rezultate. Teško je učenike smjestiti u 5 ocjena, jer dolazi do nezadovoljstva. Stresno je čuti kritiku od roditelja koja je neargumentirana, jer oni napadaju zato što žele svome djetetu najbolje. Roditelji bi trebali više komunicirati s djecom, a kada dođe do problema, porazgovarati sa predmetnim profesorom, a ne razrednikom.Što biste istaknuli kao najljepšu osobinu ovog zanimanja?Imati osjećaj da sam uspio „usaditi“ nešto pozitivno u učenike, jer malo tko ima pristup mladima koji je izrazito važan. Lijepi je osjećaj kada sretnete bivšeg učenika i on vas pozdravi s osmijehom, vidite da se ostavili lijepu uspomenu.I za kraj, imate li što poručiti učenicima?

Biti svoj! To je najbitnije. I citirao bih papu Ivana Pavla 2. „Bez žrtve nema uspjeha!“ To je istina i učenici bi trebali više rješavati zadatke kako bi mogli postići željene ocjene.

NAJZGODNIJI PROFESOR:

Marko StupićProfesor Marko Stupić izabran je kao najzgodniji profesor, a

kroz ovaj kratki intervju upitali smo ga što o tome misli.

Imate li kakvih komentara po pitanju rezultata ankete?

Ugodno sam iznenađen. :)

Da li Vas brine što drugi misle o vašem izgledu?

Ne previše. Ako imate pozitivan stav o svome izgledu i drugi će vas tako doživljavati.

Brinete li se za vlastiti izgled (lickate li se pred ogledalom)?

Ako se nećete dobro brinuti o sebi, tko će? Najbolje se osjećate kada ste zdravi, sretni i

uravnoteženi. A dobar izgled može biti samo plus. Kada ljudi vole svoja tijela, žele pravilno

jesti, vježbati i ostati zdravi. Mislim da je to slučaj i kod mene. Svakodnevna vježba je moja

“ovisnost”. Najčešće trčanje ili biciklizam. Osim toga ništa pretjerano.

Ako da, koliko si dnevno vremena uzmete za to?

Malo. Zajedno sa vježbom maksimalno sat vremena.

Smatrate li svoj izgled prednošću ili “nedostatkom”?

Definitivno prednošću. Iako bi na prvo mjesto stavio karakter osobe. Osoba koja ima pozitivnu “vibru” definitivno će biti i fizički

privlačnija. Ljepota je bitan faktor, ali ne i najbitniji. Ako želiš uspijeti, to ćeš najprije postići trudom i učenjem!

13

MODNA IKONA:

Anita GaletićRazgovorali smo sa profesoricom Hrvatskoj jezika Anitom

Galetić da prokomentira rezultate gdje je osvojila titulu pro-

fesorice koji se najbolje oblači.

Izabrani ste profesoricom koja se najbolje odijeva. Kako to komentirate?

Zahvaljujem učenicima na izboru, ali sam pomalo iznenađena što je to uopće bitna ‘’kat-

egorija’’.Kako to da ste se odlučili postati profesoricom hrvatskog jezika?

Oduvijek sam voljela jezike, a isto tako i čitati pa je moj odabir studija bio logičan. Osim

toga, svatko od nas ima nekog nastavnika koji ga se posebno dojmio, a u mom slučaju to je

nastavnica hrvatskoga jezika iz osnovne škole.

Jeste li ikada zažalili što ste se odlučili za ovaj posao?

Zapravo, ne. Mnogo je toga demotivirajuće, ali, bez obzira na to, ovaj posao ima i mnoge

prednosti.

Je li profesorski posao zbilja toliko stresan koliko se čini?

Svaki posao je težak i stresan na svoj način i ljudi često imaju predodžbu da je drugima lakše nego njima samima. Bez obzira na

teškoće koje profesorski posao nosi sa sobom ( pogotovo u današnje vrijeme ), tu su i brojne lijepe situacije zbog kojih čovjek zabo-

ravi sav prethodni stres.

Što biste izdvojili kao najljepšu osobinu ovoga zanimanja?

Svakako činjenicu da sam neprestano okružena mladima, a to opet pridonosi produžavanju moje mladosti.Osim toga, uvijek mi je

fascinantno promatrati vašu preobrazbu iz djece (kakve vas upoznajemo u 1. razredu) u odrasle ljude koje šaljemo dalje u život.

I za kraj, imate li kakvu poruku za učenike?

Moja poruka ima veze s vašim izborom: odijelo ipak ne čini čovjeka!

NAJSIMPATIČNIJA PROFESORICA:

Anita LaktićProfesorica njemačkog jezika Anita Galetić izabrana je kao najsimpatičnija profesorica. Pogledajmo njeno mišljenje o rezultatu anketeIzabrani ste za najsimpatičniju profesoricu. Kako to komentirate?Obzirom da sam tek nedavno krenula raditi kao profesorica puno mi znači što učenici smatraju da sam simpatična, to me je jako iznenadilo i razveselilo, te mi dalo samopouz-danja u smislu da je moj pristup prema učenicima dobar. Nisam to očekivala i zbog toga mi je iznimno drago.

Kako ste se odlučili postati profesoricom njemačkog jezika?Ne postoji točan trenutak odluke, to je jednostavno nešto što sam oduvijek htjela i uvijek sam težila prema tom cilju. Nikad me nije ništa drugo privlačilo i definitivno sam se našla u ovom poslu. Da li ikada žalite što ste izabrali ovo zanimanje?Ne žalim u izboru zanimanja. Smatram da je podučavanje i rad s učenicima intelektualno i emotivno ispunjavajuće zanimanje koje mi pruža sve što očekujem od posla. Je li profesorski posao zbilja toliko stresan kolko se čini?Profesorski posao u velikoj mjeri ovisi o učenicima koji se podučavaju. Općenito rad sa ljudima ocjenjuje se kao stresno zanimanje, ali smatram da, ako se postigne uravnoteženo poštovanje između profesora i učenika, ovaj posao ne donosi neki pretjerani stres. Obzirom na nedostatak radnog iskustva, moram istaknuti da se ne smatram mjerodavnom u ocijeni ovog pitanja. Što biste istaknuli kao najljepšu osobinu ovog zanimanja?Definitivno rad s učenicima. Najveće zadovoljstvo mi pruža kada vidim da učenici napreduju u znanju, a da pri tome uživaju, odnosno da se mogu na satu opustiti, nasmijati, da ne doživljavaju njemački jezik kao stresni dio nastave. I za kraj, imate li kakvu poruku za učenike?Ostanite takvi kakvi jeste, budite kreativni i učite, i naravno, gledajte što više njemački program na televiziji. Nemojte odustati od svojih ciljeva koliko god se nekada čine neostvarivim. Možete postići sve što stvarno želite.

14

Često nam se nameće pitanje da li boja kosa otkriva nečiji karakter? Općeprisutni stereotipi nameću mišljenje da su plavuše glupe, crvenokose temperamentne, a crnke tajanstvene. No, svi smo se uvjerili ako to u pravilu nije tako. Boja kose može upotpuniti nečiji karakter, ali ga, zasigurno, ne može odrediti. Kako bi odredili nečije osobine morat ćemo upoznati osobu, a tek onda suditi o tome slaže li se karakter te osobe s bojom kose koju ima. Tijekom povijesti riđokose se obožavalo i mrzilo te strahovalo od njih i cijenilo ih se. Povijest se pozabavila s riđokosima te svaka etapa u povijesti donosi neku novu priču o ovim rijetkim ljudima. Možemo zaključiti kako su na ovim prostorima vrlo rijetki, a najviše ih ima u Irskoj, Škotskoj, VValesu te Engleskoj. Mitove o riđokosima možemo pronaći u mnogim kulturama. Tako su Egipćani vjerovali kako su riđokosi povezani s božanstvom Set te su mnogi faraoni bili riđokosi. Tijekom španjolske inkvizicije riđokosi su bili proganjani jer se smatralo da su ukrali vatru iz pakla. Ruska tradicija navodi kako je crvena kosa znak ludosti i izraženog temperamenta. U religiji, također postoje priče o riđokosima. Niti jedan svetac nije imao crvenu kosu, a Marija Magdalena i Juda su često bili prikazivani s crvenom kosom. Svaka osoba je jedinstvena stoga ima i jedinstven karakter. Teško je, dakle, govoriti u globalu da su riđokosi temperamentni i strastveni. U našoj školi intervjuirala sam riđokose učenike (Branimir Jagodić, Ines Poljak, Alen Barjaković, Matija Tkalac te Ivan Gojak) i profesore (Anita Galetić-Galović i Ivana Obajdin).

Evo pitanja koja sam im postavila i njihovih odgovora:

P: Jeste li ikada bili nezadovoljni bojom kose ili se smatrate posebnim?Prof.Galetić: Nikada nisam patila zbog boje kose. Dapače, imponira mi što se izdvajam u masi „uobičajenih” boja kose. Prof.Obajdin: I jedno i drugo; ovisi o fazi života u kojoj sam bila. Dok sam bila mlađa često su me „zezali” zbog kose. Ines: Bila sam nezadovoljna dok sam bila mlađa, ali sam se priviknula. Svaka osoba je posebna na svoj način, a tako i svaka boja kose.Branimir: Bilo je trenutaka kada sam bio nezadovoljan jer moja boja kose nije uobičajena. Ne smatram se posebnim, ali se bojom kose ističem u društvu. Alen: Ne sviđa mi se moja boja kose i ne smatram se posebnim. Matija: Ne smatram da je kosa važan čimbenik, ali se smatram posebnim.Ivan: Smatram se posebnim i zadovoljan sam bojom kose jer nije svatko riđokos.

P: Riđokose se smatra temperamentnima i strastvenima. Slažete li se s time ili ste Vi potpuna suprotnost?Prof.Galetić: Teško mi je suditi o samoj sebi. Ipak, moji bližnji opisuju me kao izrazito temperamentnu osobu koja otvoreno iskazuje svoje osjećaje i stavove. Što se tiče strastvenosti, stvarima i ljudima koji me zanimaju pristupam iznimno strastveno, ali tako postupa većina ljudi pa ne bih rekla da je to povezano s bojom kose.Prof.Obajdin: Smatram da moj temperament nema veze s bojom kose. Mislim da bi većina mojih prijatelja rekla da nisam tipična riđokosa.Ines: Karakter nema veze s bojom kose, ali me ljudi smatraju temperamentnom. Branimir: Složio bih se da sam temperamentan. Tako me doživljavaju u obitelji i društvu. Alen: Ne mogu sam prosuditi o vlastitom karakteru. Matija: Obitelj i prijatelji me ne doživljavaju kao temperamentnu osobu. Zapravo, ja sam potpuna suprotnost. Ivan: Slažem se da su riđokosi temperamentni, lako, uvijek postoje izuzeci. Smatram se temperamentnom osobom.

P: Jeste li razmišljali o promjeni boje kose? Ako da, koja bi to boja bila?Prof.Galetić: U pubertetskoj fazi poželjela sam plavu boju kose, ali nisam bila dovoljno odvažna za tako drastičnu promjenu. Vjerojatno je i razlog bio bojazan da ću se time odreći same sebe. Na kraju, ja sam ipak crvenokosa! Prof.Obajdin: Boju kose sam mijenjala dok sam bila mlađa, ali to nisu bile drastične promjene. Sada je ne bih mijenjala jer mi je praktičnije s prirodnom bojom kose. Ines: Htjela sam promijeniti boju kose u crnu, ali nisam to učinila. Branimir: Nisam razmišljao o promjeni boje kose. Alen: Ne! Osim što je štetno, bojenje kose i košta.Matija: Ne želim promijeniti boju kose jer se ističem svojom neobičnom bojom. Ivan: U društvu se ističem bojom kose. Stoga, nemam razloga za promjenu.

Riđokosi

15

P: Ispituju li vas ljudi da li Vam je to prirodna boja kose ili koju boju za kosu koristite? Prof.Galetić: Često odgovaram na takva pitanja. Sjećam se anegdote iz studentskih dana kada me je prijateljica na 4. godini studiranja upitala kako postižem da uvijek imam isti ton boje kose i da nemam „izrast”. Nisam joj mogla pomoći! Nakon 4 godine zajedničkog studiranja nikad nije pomislila da sam prirodna crvenokosa!Prof.Obajdin: Često mi ne vjeruju kad kažem da mi je to prirodna boja. Ines: Često mi postavljaju baš ta pitanja, čak i ljudi koji me dobro poznaju. Branimir: Uglavnom me ispituju da li mi je to prirodna boja kose. Ivan: Ispituju me ljudi koji me ne poznaju.

P: Zanima me Vaše mišljenje o tome zašto se ljudi odlučuju na promjenu boje kose? Imate li savjet za mlade koji odluče to učiniti?Prof.Galetić: Mladost je traženje vlastitog „ja”, a u to je uključeno eksperimentiranje svime i svačime pa tako i bojom kose. Smatram da nema ništa loše u promjeni boje kose-zašto ne istražiti sve varijante?Prof.Obajdin: Ljudi mijenjaju boju kose jer su nezadovoljni prirodnom bojom, nezadovoljni općenito izgledom, žele promjenu, žele pokazati buntovništvo itd. Savjeta za mlade nemam. Meni je to sve normalno i mladenački.Ines: Promjene ne škode! Savjetujem da koriste njegu za obojenu kosu jer je bojenje vrlo štetno. Branimir: Ljudi žele promjenu te nisu zadovoljni bojom kose. Nemam ništa protiv toga, ali boju kose ne bih mijenjao.Alen: Savjetujem ljudima da to ne čine. Matija: Ne bih bojio kosu jer je to štetno.Ivan: Svatko ima neke želje. Ljudi žele mijenjati sebe te smatraju da će im bojenje kose pomoći. Osobno sam protiv bojenja kose.

P: Smatrate li da riđokosi donose sreću ili nesreću?Prof.Galetić: Znam da ja donosim sreću svojoj obitelji i prijateljima, a isto tako meni sreću donose moji bližnji-i plavokosi i tamnokosi. Ne vjerujem u te predrasude. Na kraju, svatko je velikim dijelom kovač svoje sreće ili nesreće.Prof.Obajdin: Ne bih se složila s ovim da crvenokosi nose (ne)sreću. Smatram da su to bapske priče! Ines: Ovisi kako se odnosite prema nama! :P Sve legende i vjerovanja o riđokosima su zanimljive priče, ali sada treba biti svjestan da su to „gluposti”.Branimir: Riđokosi su ljudi kao i svi ostali. Jedino što ih razlikuje od drugih jest boja kose. Alen: Smatram da riđokosi donose nesreću.Matija: Riđokosi donose sreću, a u srednjem vijeku su bili zaostali jer su smatrali da su riđokosi ukrali vatru iz pakla.Ivan: To ovisi o samom čovjeku. Ne smatram da boja kosa ovisi o tome da li će netko donositi sreću ili nesreću.Dakle, na vama je da procijenite koje su kvalitete crvenokosih. Možda njihova kosa „kaže” da su oni tempera-mentni i impulzivni, ali to ne mora biti tako. Svaki je pojedinac svijet za sebe, pa je i tako svačija crvena kosa drugačija. Ona zasigurno neće pokazati kakav je netko čovjek, ali će doprinijeti da se ta osoba izdvoji iz okoline „običnih” boja. Naposljetku, naglasak je na različitosti i jedinstvenosti.

Autori: Maja Mihalić i Iva Brkić

Alen

Ivan

Matija

16

Petra SveteP: Kojim sportom se baviš?O: Bavim se odbojkom.P: Koliko dugo treniraš?O: Treniram već 7 godina.P: Koja su tvoja najveća postignuća?O: Postala sam dio ka-detske reprezentacije, a klub je prvi u ligi. Također je druga sportašica grada Duge Rese.P: Koliko puta tjedno imaš trening?O: Treniram 4 do 5 puta tjedno.P: Kako se zove klub za koji treniraš?O: Klub za koji treniram se zove Plavi zmaj

Mladen BošnjakP: U čemu si prvi?O: Sudjelovao sam na županijskom natjecanju iz engleskog jezika.P: Koliko dugo si se pri-premao za natjecanje?O: Nisam se pripremao, engleski sam naučio s Car-toon networkaP: Što dalje planiraš s svo-jim postignućem?O: Upisat ću anglistiku.

Alenka ManceP: Na kojem natjecanju si sudjelovala i koje mjesto si osvojila?O: Osvojila sam drugo mjesto na fotografskom natjecanju „Uhvatite sretni trenutak“P: Kojim uratkom si osvo-jila to mjesto?O: Fotografirala sam svoju prijateljicu.P: Na koji način si uslikala svoju prijateljicu?O: Slike su nastale spon-tano.P: Što planiraš dalje?O: Probat ću poslati svoje radove na ostala natjecanja da vidim kako će to proći.

Međužupanijsko iz stolnog tenisa Međužupanijsko natjecanje iz stolnog tenisa održano je u Otočcu, 15.04.2011. godine, na kojem su sudjelovale četiri ekipe, svaka predstavljajući jednu županiju. Istarsku je predstavljala ekipa škole iz Poreča, Primorsko-goransku iz Delnica, Karlovačku naša škola, a Ličko-senjska je bila domaćin. U prvom kolu sus-rele su se Srednje škole Poreč i Delnice, a djevojke iz Poreča su se tu pokazale nadmočnijima, 3:2, te Otočac i Duga Resa. Naša škola je slavila rezultatom od 3:0. Drugo kolo uključivalo je dinamičnu borbu između pobjednika prvog kola, koju je naša škola nakon duge borbe izgubila s 2:3 i pobjedu Delnica u susretu s domaćinom 3:1. Posljednje kolo rezultiralo je trećom u nizu pobjeda Poreča, ovoga puta nad Otočcem, 3:0, te našim porazom od Delnica, 2:3. Domaćin je završio na posljednjem mjestu, naša škola na trećem, Delnice su bile druge, a Poreč će predstavljati ovu regiju na državnom natjecanju.

Autor: Tihana Kovče

Naši najbolji! Pitali smo naše učenike u čemu su najbolji, kako postižu svoje rezultate i što će dalje nakon školovanja u našoj školi.

17

Regionalno iz košarke U utorak, 12.04.2011. održano je re-gionalno natjecanje iz košarke u Gospiću. Sudjelovale su 4 ekipe iz 4 županije (Karlovačka, Ličko-senjska, Primorsko-goranska i Istarska županija). Svaku županiju je predstavljala jedna ekipa. To su bile ekipe iz gradova Pazin, Gospić, Rijeka i Duga Resa. Za našu školu nastupale su učenice Beata Grobenski, Magdalena Radočaj, Ivana Cvitković, Ana Đorđević, Valentina Tomičić i Maja Mihalić, koje je vodila profesorica Tanja Zaborski. Prvo se igralo u skupinama, Rijeka - Duga Resa i Gospić - Pazin. Nakon odigranih utakmica, dvije ekipe koje su pobjedile su igrale za prvo mjesto, a druge dvije za treće. Naša škola je protiv Rijeke izgubila te je s Pazinom, kojeg je pobjedio Gospić, igrala za treće mjesto. Ni u utakmici za treće mjesto, našoj školi se nije posrećilo. U početku je bilo neizvjesno, no kako se utakmica približavala kraju, entuzijazam za utakmicom je nestao. Na kraju smo se vratile kući kao četvrte.

Autor: Maja Mihalić

Kazne! U raznim medijima kao što su novine, televizija ili radio sve češće dolaze teme o kaznama, koriste li nam kazne uopće i kakve bi kazne trebale biti. Kroz povijest kazne su bile jedini način na koji bi roditelji ili čak profesori disciplinirali djecu. Služili su se raznim metodama od stajanja u kutu čak do tjelesnih ozljeda. Kako vrijeme odmiče tako su se i kazne promijenile, a ona svima dobro poznata poslovica koja kaže daje „Batina iz raja potekla“ polako pada u zaborav. Ljudi su se promijenili, način života se je promijenio i to nam je svima jasno, ali...kakve su kazne danas?! Kako bi dobila odgovor na to pitanje u Srednjoj školi Duga Resa je provedena an-keta. Većina ispitanika je ovu anketu shvatilo ozbiljno, te su na pitanja iskreno odgovarali. Drugi dio ispitanika je ovu anketu shvatilo kao šalu te su na pitanja odgovarali besmislenim odgovorima koji nisu dorasli srednjoj školi, te takvi odgovori nisu uključeni u konačan rezultat ankete.

Konačni rezultati ankete su ovi: 62% ispitanika su bili u kazni 38% ispitanika nikada nije bilo u kazni

Razlozi zbog kojih su bili u kazni najčešće su ocijene, predug izlazak, kašnjenje ili pak alkohol. 72% ispitanika je kao kaznu dobilo zabranu izlazaka od 1 tjedan ili čak mjesec dana 28% ispitanika je kao kaznu dobilo zabranu korištenja kompjutora Na pitanje „Da li mislite da su kazne korisne?” odgovori su bili:24% ispitanika misli da su kazne korisne 49% ispitanika misli da kazne nisu korisne 27% ispi-tanika misli da kazne i jesu i nisu korisne. Koliko god da se mi protivimo kaznama, one nam ipak dobro dođu jer nas nauče da ne radimo uvijek iste greške. Možda ćemo i mi jednog dana shvatiti da nismo uvijek bili u pravu i da nam roditelji samo žele sve najbolje u životu, a ove kazne će ionako samo postati dio naše povijesti koje ćemo se sa osmijehom na licu kasnije prisjećati.

Autor: Marinela Brala

? ???

18

Hodočašće u Rim 29.04-02.05.2011.

Beatifikacija Ivana Pavla II29.04 Dan koji nisam mogla ni zamisliti, dan kada ću po prvi puta vidjeti i doživjeti nešto do čega mi je stalo. U glavi mi se vrte svakakve slike o tome kako će nam biti, hoće li sve to ispuniti očekivanja koja sam si zamislila. Još jednom zatvaram oči i shvaćam,ovo uistinu nije san,ovo se stvarno događa, ja idem u Rim. 6 je sati. 47 hodočasnika iz cijele Hrvatske te Bosne i Hercegovine nestrpljivo čeka polazak. Svi sa osmijehom na licima i zadnjim pozdravima upućenim obiteljima, sjedaju na svoje mjesto te polaze. Pošto se radi o hodočašću neizbježna je bila molitva za sretan put. Svi su hodočasnici sklopili svoje ruke I sa krunicama u rukama započeli molitvu. Nakon 5 sati vožnje dolazimo do našeg prvog odredišta,Padove. Prekrasni i bogato ukrašeni grad na sjeveru Italije. Grad je poznat po brojnim crkvama i trgov-ima koji svojom veličinom i ljepotom ljude jednostavno ostavljaju bez teksta. Najpoznatija crkva tj. predstavik sakralne umjetnosti je bazilika sv. Antuna u središtu gra-da. Bazilika je između ostalog poznata po tome što se u njoj nalaze relikvije i grob sv. Ante. Što se tiče svjetovne arhitekture, grad je prepun palača i bogato ukrašenih kuća koje jednostano privlače pogled prolaznika. Između ostalog treba napomenuti i na trg Prato della Valle jedan od največih trgova u Europi,njegova veličina iznos 90.000 m2. Taj je trg okružen sa 78 skulptura poznatih tj. slavnih građana Padove. Nakon mise i male okrijepe nastavljamo svoj put prema Rimu.

Dolaskom u Rim koristimo malo slobodnog vre-mena kako b uhvatili svježeg zraka i odmorili se od vožnje autobusom. Sami ulaz u Rim nije me baš nešto pretjerano iznenadio niti očarao. Smeće i neuredne ulice, zasigurno nije ono što sam zamišljala, svemu tome je još doživljaj pri-donjela kiša koja je natopila ulice . Kako se kaže “poslije kiše dolazi sunce”, to je naravno lako i za očekivati, ali to je sunce sa sobom donjelo još nešto. Zrake sunca su obasjavale još nove i tek pale kapi kiše po središtu Rima. To je bio zasig-urno jedan od najljepših prizora Rima, središte je zasigurno nešto što na samom ulazu niste niti pomislili da će te vidjeti. Prekrasne i velike građevine staroga Rima, zeleni parkovi i

bogato ukrašeni trgovi fontanama i raznim skulpturama. Sve ono što sam pomislila da ću se iznevjeriti u Rim je nestalo,svaka sumnja i svaki krivi pogled na Rim je bio opravdan, ovaj veličanstveni i prekrasni trenutak će zasigurno ostat urezan u moje misli cijeli život. Rim je ipak opravdao status jednog od najposječenijih gradova Europe, što zbog svoje ljepotemšto zbog hodočasnika koji nepres-tano dolaze i popunjavaju ulice i trgove.

30.04 Razgledavanje Rima je u punom jeku. Neki pomalo umorni i neispavani, ali ipak puni nade i vjere u ono što nas očekuje na ovome hodočašću. Ovaj je dan bio predviđen za razgledavanje staroga Rima što podrazumijeva panteon, koloseum i slične građevine koje jednostavno privlače vaš pogled. Sam Panton je nekada bio hram poganskim bogovima no kasnije je postao mjesto na kojem se mogu izvršavati mise. Panteon je poznat po otvoru na kupoli, taj otvor ima promjer 9 metara i zanimljivost je u tome što kroz taj otvor ne pada kiša, zbog strujanja zraka u samoj građevini. Koloseum me iznenadio svojom veličinom. Znala sam da je velik i ogroman, ali to vidjeti uživo jednostavno je super i

prekrasno. Toliko dobro da se opet želi doći u njegovu blizinu. Pošto je pred nama bila duga noć odlučili smo se vratitit ranije u hotel tj. u hrvatski dom u kojem smo bili smješteni.Pojeli smo,obavili sve što smo trebali, te puni volje i snage krenuli putem trga sv. Petra, krenuli smo prema Vatikanu.Ondje nas je oko 23 sata dočekalo nepregledno mnoštvo ljudi koji su već bili spavali u vrećama za spavanje ili se snašli na neki drugi način tipa spavanja na novinama, spav-anje takoreći jedni na drugima, sve to kako bi sljedeće jutro tj. trenutak kada policija bude puštala na trg krenuli i zau-zeli mjesta bliže Papi odnosno mjesta bliže samoga trga.

1.5 Nakon 4 sata stajanja i čekanja u nadi kako će nas policija i organizatori pustiti na trg došao je taj trenutak. U odprilike 3 sata ujutro počelo je sa popunjavanjem trga. Zbog velike gužve i zbijenosti svih ljudi došlo je do stanja kada niste mogli dodirivati tlo, ljudi oko vas su vas takoreći držali u toj zbijenosti, niste se mogli pomaknuti.Kada smo konačno ušli, smjestili smo se ispred velikog platna,te odlučili ostat na tome mjestu čitavu noć, i dočekati jutro, pripijeni jedni uz druge kako bi nam bilo toplije i ugodnije za spavati. Probdijeti cijelu noć u molitvi i sam sa svojim mis-lima, to je ono što je potrebno ovome svijetu,razmišljanje sa samim sobom, želja da si posložiš sve u glavi i shvatiš

PADOVA

Razgledavanje malenog gradića Asiz

19

čemu uopće sve to, čemu tolika volja, od kuda nam uopće dolazi ta snaga. Odgovor je vrlo jasan,sve ono što smo tamo doživjeli, sve ono što nam je dano toga dana bez obzira na naš umor, neispavanost sve je to zbog jednog i za jedan razlog sve je to u ime Boga i ime onoga koji nas je tamo i poslao. Ja smatram milošću to što smo bili tamo i što smo dobili zadatak da radost koju smo tamo doživjeli moramo nastavit dijelit sa ljudima oko sebe. 10 je sati. Počela je misa i Papa ulazi na trg sa os-mijehom na licu pozdravljajući mnoštvo, svi smo uzbuđeni jer dolazi trenutak zbog kojeg smo i dolazili ovdje. Trenutak kada će papa Benedikt XVI proglasiti blaženim svoga pred-hodnika papu Ivana Pavla II. To je trenutak koji ću pamtiti dovijeka, sa lica su nestale sve sumlje i umori te se svima pojavio osmijeh. Svi su bili ustali i gromoglasnim pljeskom proslavili proglašenje novoga blaženika katoličke crkve. Svi su podigli svoje zastave prema nebu i još jednom uputili svoje molitve blaženiku. Nakon završene mise i blagoslova zadržali smo se još 3 sata na trgu kako bi ušli u katedralu sv. Petra gdje je bio izložen lijes blaženoga Ivana Pavla II. Snaga koja se osiječala na tome mjestu može biti samo od Boga. Suze, sklopljene ruke i sve oči uperene u samo jednu točku.Nisam si niti mogla zamisliti da može tako velika skupina ljudi, takvo mnoštvo mladih doći na jedno mjesto zajed-no kako bi proslavili Isusa, nakon što to doživite poželite nikada ne otići sa toga mjesta, jer znadete što vas čeka po povratku, tvoje mjesto, tvoja okolina, učestale psovke i mržnja koja se širi iz očiju kao katoličke i pobožne Hrv-astke. Uistinu sam htjela zamrznuti taj trenutak i ostati duže vrijeme na tome mjestu. Kako je vrijeme sve više odmicalo vratili smo se u hotel gdje smo odmorni i naspavani (koliko je to bilo moguće) dočekali sljedeće jutro.

2.5 Spakiranih torbi i ujedinjeni u molitvi napuštamo hotel i sa suzama u očima odlazimo iz Rima, napuštamo ono što je mnogima okrenulo novu stranicu u životu i po-kazalo im da nije sve tako crno kako se prikazuje,da nije sve tako bezveze i tmurno kako mi vidimo.Često puta smo previše okrenuti materijalnom i svoju radost tražimo u ne-kim stvarima, a zaboravljamo da nam je ona dana, da je ona u nama, zaboravljamo na svoju duhovnost i radot koju samo Krist može imati, zaboravljamo se radovati malim stvarima i uvijek želimo biti bolji od ostalih ne imajući na umu da sve što ovdje budemo imali,da ovdje i ostaje. Naša posljednja, ali ne manje vrijedna destinacija bio je grad Asiz. Grad sv.Franje, grad na brdu, grad okružen zidinama,grad prekrasnih građevina i prekrasno uređenih ulica. Čim smo ugledali to mjesto primjetili smo da to nije samo običan grad, u tome se mjestu nalazi preko 40 redova časnih sestara i ostalih redovnika. Grad koji živi od molitve i milosti. To je definitivno najljepše mjesto koje sam vidila, toliko mi se svidilo da sam dobila želju preseliti se tamo.Ka-mene kuće, ukrašene raznolikim cvijećem i raznolikim ukra-sima koje čovijeka ostavljaju bez riječi, to jednostavno treba doživjeti. Kaže se kako slika govori 1000 riječi, ali ovo se ne može doživjeti slikom,ovo se mora vidjeti vlastitim očima. Bliži se kraj našemu hodočašću, prepuni doživljaja i priča ulazimo u autobus i ispunjeni milošću Božjom zah-valimo na svemu,što smo imali prilike doživjeti to iskust-vo zajedništva, ljubavi i milosti jedni prema drugima. Na putu prema doma smo blagoslovili kupljene predmete u svetištima i odmorli svoje oči. Stigli smo sljedeće jutro oko 3 i 30 ujutro na karlovačku autobusnu stanicu gdje smo se svi još jednom pozdravili i poželjeli uskoro ponovni sastanak. Ovaj osvrt o hodočašću završavam riječima koje je sada blaženi papa Ivan Pavao II rekao 1998.godine u Hrvatkoj “Bit ćete mi svjedoci”. To i ja kažem vama budite svjedoci svoga vremena, ne dopustite da vas gaze i vrijeđaju, borite se za ono što volite i nikada ne odustajte.Neka vas sve blagoslovi Gospodin Bog i blaženi Ivan Pavao II.:)

Autor: Ivana Perković

Katedrala Sv. Petra

Mi na trgu Svetog Petra

20

Lijepa moja HrvatskaGledam te kroz oči četrnaestogodišnjakinjeI naizgled sve je divno.Sreća.Onda se sjetim tužnih očiju siromahaI zamislim date gledam kroz njih.Tuga.Suze su padale niz liceKad si se za slobodu borila i nju izborila.Ponos.Jedna su ti se vrata otvorilaA mnogi ulazi otvorili.Mogućnost.Danas ne zaboravi na meneI sve koji te gledaju.Nada.Svatko na te gleda drugačijim očimaA ti u nas gledaj očima sigurnosti .Ljubav.Gdjegod mi pošli, gdjegod naš pogled sežeZauvijek smo vezani uz tebe.Vječnost.Htjeli mi to ili ne srce kuca ritmom tvojega.Dopusti da otkuca i zadnji zvuk pjesme tebi,Hrvatska zemljoPočetka, Kraja i Vječnosti.

PjesnikinjaTiho srce lišeno ljubavi.Plače za svojim smislom.

Ja, usamljena pjesnička duša,Ispunjena ljubavlju bližnjih,Plačem nijeme suze, nitko nijeDovoljno blizu da zna.

Oni, jednako važni,Posebni. Plaču zbog života samog.Nisu naučili živjeti.

Hoće li?Hoće li tvoja ljubav ostati nijema prema meni?Hoće li tvoji dodiri postati nepodnošljivi?Hoće li tvoje riječi ostati neizrećene,ili pak grube?Hoćeš li ti isčenuzi iz mog života,ostavljajući samo bolne tragove prošlosti?Hoću li ja ikad moći ponovo živjeti,a ne biti mrtva od života? Hoću li nakon tebe pronaći sebe?Hoću li ikada shvatiti zašto si otišao?Hoću li te ikada prestati pitati ova pitanja,svjesna da nemaš dovoljno ljubavi,dovoljno obzira da odgovoriš?

TragoviRiječi su tragovi na papirutragovi za budućnost,gledaju u prošlost.One su čarolija trenutka,stanje uma.

Žele vrištati, ali ovise oonome tko će vrištati.Žele biti pročitane izapamćene, da postanuvječnost.

Čuvaju dušu pisca,sve su ono što i on jest.Pokazuju ljubav premaizražavanju, željuda ljudi znaju,da vide istinu.

Pate kada se iz misline mogu stvoriti, kadadjela ne mogu postati.

VidimVidim beskrajne zlatne ravnice,sjaje u očima čovjeka koji ih nikada nije vidio.Vidim planine, toliko visoke da nitko,nikada nije bio na vrhu.Rastu na slikama onoga koji je onjima maštao.Čujem pjesme koje nikadanisu bile skladane.One su neizrečenečekale u ustima onogtko ih je stvorio.

Autor pjesama:Maja Višal, 3.b razred

Autorica ima veliku zbirku pjesama koju će podjeliti s nama i u sljedećim brojevima školskog lista Senzacija.

21

3. A RAZRED

Volite li letjeti?

Volite li nositi plašt?

Jeste li jako moralna osoba?

Jeste li uporni/na dobrica?

Jeste li inteligentni geek?

Da li vam se sviđaju crvenokose osobe?

Jeste li skloni nesrećama?

Imate li dobar smisao za humor?

Jeste li romantična osoba?

Volite li hi-tech gadgete?

Jeste li imali loše djetinjstvo?

Imate li mračnu osobnost?

Da li nosite tange?

Imate li dugu kosu?

Da li ikada nosite pushup grudnjak?

Koliko ste lijepi?

Koliko ste dobari u čitanju ljudi?

Koliko ste dobari akrobata?

Koliko ste naivna osoba?

Imate li skrivenu moć?

Jeste li zainteresirani za putovanje svemirom?

Otkrijte koji ste

superheroj!SupermanNadljudska snaga, brzina, refleksi, izdržljivost, osjetila, nemoguće ga je ozljediti, sposobnost leta,

super dah, toplinski vid, rendgenski vid

BrainiacVrlo visoka razina inteligencije, nadljudske moći, sposobnost

kopiranja kriptonskih moći

BatmanNadljudska snaga, korištenje high-tech opreme, savladane sve borilačke vještine, dobra vještina promatranja, genijalan um

Odgovorite na pitanja, zbrojite svoje bodove i otkrijte koji ste superheroj!

SpidermanSposobnost regeneracije, nadljud-ska osjetila, snaga, refleksi, spo-sobnost prijanjanja na sve površine, sposobnost pucanja iznimno jake

paukove mreže, genijalni um

WolverineSposobnost regeneracije, nadljud-ska osjetila, snaga, izdržljivost, refleksi, oštre kandže i očnjaci,

savladane borilačke vještine

Wonder WomanNadljudska snaga, brzina, refleksi, izdržljivost, naklonost životinjama, spo-sobnost regeneracije, otporna na čarolije,

ima sposobnost razlučivanja istine

HulkNadljudska snaga i brzina, sposob-nost skakanja na velike udaljenosti, izdržljivost, sposobnost regener-acije snage, visoka inteligencija

Iron ManGenijalni um, veza s oklopnim odjelom, nadljudska snaga, izdržljivost, različito oružje, napa-

janje solarnom energijom

30 - 1

94 - 90

89 - 80

79 -70

69 - 60

59 - 50

49 - 30

105 - 95