Nakladnik: Znanje d. o. o. Mandieva 2, Zagreb

Za nakladnika: Zvonimir imi

Naslov izvornika: Jesper Juul SCHULINFARKTWas wir tun knnen, damit es Kindern, Eltern und Lehrern besser geht by Jesper Juul Copyright 2013 Kssel-Verlaga division of Verlagsgruppe Random House GmbH, Mnchen, GermanyCopyright za hrvatski prijevod Znanje d. o. o.

Prevela s njemakoga: Sabine Mari

Glavna urednica: Silvia SinkoviUrednica: Bojana FraniTehniki urednik: Nikica OstareviStruna redaktorica: Duanka KosanoviTisak: Znanje d. o. o. Mandieva 2, Zagreb rujan 2013.

Sva prava pridrana. Ni jedan dio ove knjige ne moebiti objavljen ili pretisnut bez prethodne suglasnostinakladnika i vlasnika autorskih prava.

ISBN 978-953-324-861-5CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu pod brojem 854476

Jesper Juul

kola u infarktnom stanjuto uiniti kako bi djeci, roditeljima i nastavnicima bilo bolje

U suradnji s Knutom Krgerom

Predgovor hrvatskom izdanju napisala Duanka Kosanovi

7Sadraj

Predgovor hrvatskom izdanju 9

Predgovor 13

kole pod pritiskom 21Djeca ele uiti 23Pravo na obrazovanje umjesto obaveznog kolovanja 25Gubitak zajednikih vrijednosnih predodbi 27Svojeglavci umjesto primatelja zapovijedi 29Odgojni zadatak kole 30Za to su nadleni roditelji? 31to mogu postii kolski psiholozi? 33to je potrebno djeci? 34

kolski trokut 41ene kao kritelji novih putova za djecu 43Kakve uenike eli kola? 44kole u defenzivi 45Kompetencija u odnosima umjesto obrambenog stava 47Kako nastavnik pokazuje svoju kompetenciju u odnosima? 49Podjela moi definiranja 52Umjetnost dijaloga 53Jesu li mediji opasnost sami po sebi? 55

8Domae zadae izvor sukoba 57Otvorenost i priznanje 59

Kako se kola moe opustiti? 63

S roditeljima na razgovoru 79

Kako smo tragino zatajili u ophoenju s tekim tinejderima 97

Pretjerana odgovornost 99Postoje li mladi do kojih ne moemo doprijeti ili su nae ruke prekratke? 103Mladi i stari u ofsajdu 105Svu mo specijalistima? 106Nunost bivanja ranjivim 107Poslunost pod svaku cijenu? 109Pedagoka namjera 111Samosvijest i samopouzdanje 113Kako suradnja i odnos mogu biti uspjeni? 118

to ini dobrog pedagoga? 127Koje odgojne ciljeve imamo? 128Poslunost ili mentalno zdravlje? 129Razvoj osobnog autoriteta 133Odnos subjekt-subjekt 135Pedagoki zanat i kompetencija u odnosima 139Integritet i suradnja 141

Na putu prema koli budunosti 143

Inteligencija srca 165

Knjige Jespera Juula 169

O autoru 171

13

Predgovor

Presudan faktor u svakoj koli su ljudi. Vjerojatno ne postoji plemenitiji poziv od onog nastavnikog zbog rada s djecom koja im se povjere s potpunom predanou. Ova je knjiga alat namijenjen roditeljima i nastavnicima kako bi u nepredvidljivim vremenima mogli donositi osobne odluke i bolje se snalaziti u kolskoj svakodnevi-ci, odnosno, kolom kakva je danas. Osim toga oslikava i promjene koje bi se trebale dogoditi u kolama kako bi one mogle udovoljiti zahtjevima koji nas ekaju kao drutvo. Te promjene nipoto ne zahtijevaju viegodinja restrukturiranja, izmjene nastavnih planova ili kolske reforme kao to mnogi misle. One se prije svega tiu suradnje meu ljudima u koli, na prvom mjestu, nastav-nika i uenika.

Stranice koje slijede precizno iznose analize, prijedloge i provokacije Jespera Juula na temu kolstva, a sadre i dijaloge izmeu obiteljskog terapeuta i zabrinutih rodi-telja kao i dva razgovora koja je vodio sa kolskim psi-hologom i osnivateljem demokratske kole. U njima se prije svega zalae za uenike, ali ne i protiv nastavnika. U svom pledoajeu protiv daljnjeg prihvaanja postojee

14 Predgovor

situacije u kolama, Juul opisuje elemente koji su potrebni za novu kolu kako ona ne bi i dalje ostala institucija koja djeci unitava uroenu elju za uenjem. Na kol-ski sustav obiljeen je sve veim pritiscima i potpunim orijentiranjem na uspjeh, tako da istinsko razumijevanje nastavne grae, prijenos kompetencija i ljudski odnosi pate sve vie. To stvara frustrirane, rezignirane nastavnike koji na druge prenose pritisak, i oajne roditelje i djecu kojima su ocjene i domae zadae postale teme koje iza-zivaju najvie stresa i sukoba.

Juul postavlja, za roditelje i za nastavnike, neugodno pitanje zato se ale na sustav, ali ga i dalje posluno po-dravaju kao da je, prema njegovim rijeima, prirodna pojava s kojom se, eto, moramo pomiriti. On ohrabruje roditelje kako bi na druge prestali prebacivati obvezu mi-jenjanja paradigmi i kako bi prestali ekati politiare da se pobrinu za promjene.

Jesper Juul, koji je studirao povijest i religiju, i bavi se izobrazbom nastavnika, u jednom je razgovoru netom prije izlaska ove knjige istaknuo: elim pojasniti da se na e kole moraju odrei iluzije da su odgovorne samo za glave uenika, a da su za ostatak odgovorni roditelji. kole i nastavnici toliko su znaajan, utjecajan i izravan sastavni dio ivota djece i njihovog osobnog i drutve-nog razvoja da je vrijeme da preuzmu odgovornost za to. To je mogue samo u bliskoj suradnji s roditeljima i uenicima i mora se bazirati na meusobnom, osobnom povjerenju, ako elimo postii uspjeh. Djeca moraju biti ukljuena, i njihov se glas mora uzeti u obzir. I djeca i roditelji trebaju otvoren i iskren poziv nastavnika jer do-brobit djece ovisi o dobrom odnosu njihovih odraslih.

15

Pritom ne govorimo o ljubaznom i korektnom odnosu nego onom koji moe podnijeti i sukobe i krize, i koji vode nastavnici.

No onaj tko oekuje da e u ovoj knjizi otkriti metodu kojom e kolu brzo izlijeiti, bit e razoaran. Kao i u praksi Jespera Juula, ova knjiga nije uputa kako bi se u pet jednostavnih koraka izgradila dobra kola. Tko to oekuje, moe ve ovdje prestati itati. Naprotiv, ova je knjiga dragocjen vodi roditeljima, nastavnicima, ravna-teljima kola, kao i odgovornim osobama u ministarstvi-ma, kako pripremiti put za suvremenu kolu koja prizna-je ono to sustavna istraivanja dokazuju ve od ranih ezdesetih godina: odnosna razina odreuje sadrajnu razinu.

Veliki dio (80%) procesa pri rjeavanju pro blema me-u ljudima odvija se na odnosnoj razini, istaknuo je prof. dr. Paul Watzlawick ve prije pedeset godina. No dosad smo u kolama pokuavali iskljuiti odnosnu razinu. Stru na kompetencija uitelja kao i njegove metodike spo sobnosti (zainteresiranost uenika za kolu) su dodue nuni, ali nikako nisu dostatni kako bi se osigurala kvali-tetna nastava. Prema Watzlawicku, o njima, u najboljem sluaju, ovisi 20% uspjenosti nastave. Osamdeset posto uinkovitosti nastave uspjeh uenika u na stavi pri-marno se definira kvalitetom odno sa izmeu nastavnika i uenika. Preduvjet za uspjenu nastavu u naj boljem smi-slu rijei je dobar, povjerljiv odnos izmeu nastavnika i uenika.

inimo kole sloenijima no to bi trebale biti.Pogledajmo to se dogaa nakon kole: Sve provje-

re znanja koje mladi ljudi jo imaju pet godina nakon

16 Predgovor

zavretka kole, svode se na to da kolski sustav ima ra-zinu korisnosti koja ne stremi dalje od nule, konstatira neurolog prof. dr. Gerhard Roth, nekadanji predsjednik Njemake nacionalne zaklade za stipendiranje. Izdanja Dana nje ma ke industrijske i trgovinske komore po-tvruju da go tovo polovica poduzetnika pridaje veu vri-jednost do brim osobnim i drutvenim kompetencijama nego kolskim uspjesima. Sposobnost timskog rada je za 71% poduzetnika i voditelja ljudskih resursa najzna-ajnija kompetencija koju oekuju od fakultetski obrazo-vanih zaposlenika, 63% poduzetnika navodi samostalan rad kao jednu od najznaajnijih kompetencija, slijedi je spremnost na zalaganje (60%) i komunikacijske vjetine (59%).*

Sadrajni prijenos gradiva oigledno se precjenjuje. Sto ga su nune mjere za razvoj nastavnikih kompetenci-ja u odnosima, jaanje njihove samosvijesti i razvoj osob-ne i strune kompetencije voenja. Juul iscrpno imenuje ove toke u nastavku knjige i konkretno ih potie, osobito preuzimanje odgovornosti za kvalitetu odnosa u razredu.

Pritisak, nepovjerenje i kontrola: ovi su elementi dio radne svakodnevice prevelikog broja nastavnika i uenika istraivanja govore o ezdeset posto ili vie. Svi psi-holozi rada znaju: to su okolnosti od kojih se obolijeva. Neurolog prof. dr. Gerald Hther o tome pie: Svaki oblik pritiska uvijek vodi k povratku na ve prokuane strategije. Katkad ak i na reakcije koje su bile zabranje-ne ve u ranom djetinjstvu, i kad je situacija osobito ozbiljna ak i na anarhistike reakcije.* Preuzeto od http://www.career.uni-hannover.de/imperia/md/content/careerser-vice/dokumente/dihk_erwartungenderwirtschaftanhochschulabsolventen.pdf

17

Zdrave okolnosti, naprotiv, znae vidjeti smisao u vla-stitoj djelatnosti, iskusiti vlastitu djelotvornost i veliko pod ruje rada za djelovanje, imati osjeaj da niste prepu-teni samima sebi, te transparentnost. Nai nastavni pla-novi ostvaruju suprotno: potiu bulimijsko uenje (naba-cati kratkorono znanje kako bi ga se brzo opet izbacilo i naposljetku zaboravilo) i zahtijevaju odravanje ispita po zapovijedi, a ne nakon to su djeca usvojila gradivo. (Argumenti koje sam uo u vezi toga su: Pa ne moe se naposljetku ekati na svakog pojedinano. Trebaju nam transferni zadaci zbog selekcije, zar e svi studirati nakon to svi sve shvate i imaju bolje ocjene? Mora biti i loih uenika kad ima i dobrih.) Moramo tu jo tota nauiti.

Nastavnici koji ele uspostaviti kontakt s mladima koje imaju pred sobom, isprva bi trebali izgraditi vrstu vezu prije negoli djeca od njih mogu neto smisleno naui-ti. Svi omiljeni nastavnici djece to znaju, upravo takvo ponaanje ih ini omiljenima. Znanje o znaaju odnosa kako bi se moglo uiti jedva se prenosi i potpuno podcjenjuje u obrazovanju nastavnika. Loe pripremamo nastavnike za stvarnost u naim kolama. I nae kole loe pripremaju djecu na ivot. kole su izgradile umje-tan prostor koji gotovo i nema veze s poslovnim svijetom tamo vani. Primjer za to su mnogobrojni maturanti koji izravno nakon mature odlaze na studij i koji bi nakon dovretka studija rado izbjegli praksu jer osjeaju, ili ve znaju, da e se na poslu od njih traiti sposobnosti koje nisu stekli. U istoj su situaciji i mnogobrojni nastavnici.

Previe mladih ve je odavno izgubilo povjerenje u odrasle, a kola je pritom odigrala neslavnu glavnu ulogu. Zadatak je svih nas da obnovimo to povjerenje. Dru-

18 Predgovor

tvo koje se pretvara da ne treba velik dio svojih mladih paralizira samo sebe i odgaja vlastite ruitelje. Drutvo koje prisiljava svoju djecu u kolama i eli ih pretrpati nastavnim planovima, i koje ne moe podnijeti pitanje emu oni slue, pokazuje ignoranciju spram kole i ue-nja openito.

Pritom je nedostatak dobrog voenja eklatantan. Po-stoje ljudi koji su na vodeim poloajima i postoje ljudi koji vode. Rukovodioci imaju poziciju koja ukljuuje mo i autoritet. Ali nas inspiriraju ljudi koji doista vode! Ta-kve nastavnike ne slijedimo jer moramo, nego jer elimo. Djeca znaju: ova osoba se ophodi prema meni tako da se ne moram osjeati lanim, od nje dobivam neto to omoguava moj rast. Od njega/nje elim uiti.

No nastavnici su nauili govoriti uenicima: Problem s tobom jest, te razvili bogat rjenik kako bi drugim ljudima mogli priopiti to s njima nije u redu. Pritom je svaka vrsta jezika koja drugima zvui poput kritike samo tragian izraz za to da oni nisu zadovoljili vlastite potrebe. Smjesta bismo trebali prestati meusobno se posramljivati.

Usredotoenost na deficite i razvoj kompetencija u od nosima meusobno su nespojivi stavovi. Uenje tre-ba susretljive i povjerljive odnose, treba ohrabrivanje i priznanje. Tako nastaje veselje pri uenju. To veselje je potrebno kako bi se preivjela teka vremena, kad djeca ue initi stvari koje ne vole.

Jedino kola moe promijeniti sebe jedino, ali ne i sama. Sustav je postao previe krut, trom i defenzivan. Promjene moraju doi od ukljuenih nastavnika, rodi-telja i uenika. Oni koji imaju koristi od toga dosad su

19

se oslanjali na nejedinstvo ukljuenih. No nuda e nas zbliiti, to pokazuju mnoge inicijative kao i organizacija Familylab s daljnjom izobrazbom pedagoga.

Ova knjiga ohrabruje roditelje da od politiara presta-nu oekivati uvoenje promjena. Ona ohrabruje roditelje i nastavnike na suradnju i ohrabruje roditelje i nastavnike da uenike shvate ozbiljno kao sugovornike i suigrae u tom sustavu. Pritom pokazuje konkretne putove kojima se moe krenuti. Tko za sebe kao angairanu uiteljicu ili kvalificiranog uitelja trai ohrabrujui nain ophoe-nja s jednim od najljepih poslova na svijetu, pronai e na ovim stranicama inspiraciju koja je nuna kako bi se kole i zajedniko uenje iznova definirali i kako bi sami postali aktivni u svom okruenju.

Mathias VoelchertOsniva i voditelj organizacije

Familylab u Njemakoj

21

kole pod pritiskom

kole, osobito kole u Njemakoj, Austriji i vicarskoj na laze se u dubokoj krizi, a pritom vjeruju da su djeca i njihovi roditelji uzrokovali tu krizu. Kad sam prije petna-estak godina zapoeo s radom u Njemakoj, nisam znao to uiniti s rijeju pritisak na koju sam uvijek iznova nailazio. No nakon to sam se sve uestalije susretao s ro-diteljima, djecom i mladima, sve sam jae osjeao pri tisak na vlastitoj koi. To je bio fenomen s kojim se nikad do-tad nisam bio susreo na slian nain u Danskoj i drugim skandinavskim zemljama.

Danas moram utvrditi da na itavom njemakom go-vornom podruju vlada pritisak. Svima bi trebala biti jasna injenica da je takvo stanje dugotrajno neodrivo, jer pritisak stvara protupritisak, izaziva dakle ne samo u fizici otpor, i tako pritisak postepeno raste u beskraj.

Pritisak je fenomen s kojim se nikad dotad nisam bio susreo na slian nain u Danskoj i drugim skandinavskim zemljama.

22 kole pod pritiskom

Taj pritisak nije samo osuen na propast, nego je i izuzetno nezdrav jer optereuje meuljudske odnose, osobito one meu roditeljima i djecom, te utjee na samosvijest djece.

Svaki put kad kaemo svojoj djeci da moraju bezu-vjetno udovoljiti zahtjevima kole jer e inae postati osobe bez budunosti, ubijamo njihov unutarnji glas i one moguavamo razvoj njihove samosvijesti.

Samosvijest (ili osjeaj vlastite vrijednosti) je, za ra-zliku od samopouzdanja, egzistencijalna kvaliteta. Ona odraava nae znanje i doivljaj o tome tko smo. Zdravo izraenu samosvijest doivljavamo kao osjeaj mirova-nja u samima sebi, osjeaj potpune ugode. Manjak sa-mosvijesti doivljavamo kao stalan osjeaj nesigurnosti, samokritinosti i krivnje. Zdrava samosvijest nam govori da smo u redu i vrijedni ve i zbog toga to postojimo. Samopouzdanje, s druge strane, govori o naim konkret-nim sposobnostima i vjetinama, o onome to moemo uiniti i ostvariti. (Budui da mi je razlikovanje samo-svijesti i samopouzdanja toliko vano, vratit u se na tu temu u jednom od sljedeih poglavlja.)

Nije ni udo da je osjeaj samosvijesti ugroen kod dje-ce koja su izloena pritiscima u koli. Zato bi se treba-la imati jasna slika o tome da djeca svoje roditelje ele bezuvjetno usreiti. Ne postoji dijete koje prvih nekoliko kolskih godina ne eli usreiti svoje roditelje. Kad u tome ne uspije, razlog tome svakako nije zato jer je lijeno ili nemogue ili vie ne voli svoje roditelje.

Ne postoji dijete koje prvih nekoliko kolskih godina ne eli usreiti svoje roditelje.

23Djeca ele uiti

Pritisak je izraz nepovjerenja, a pritom je za razvoj sa mo svijesti kod djece i mladih najvanije povjerenje, povjerenje, i jo jedanput, povjerenje. Pritom nije rije o povjerenju da e djeca uiniti ono to roditelji oekuju od njih, nego o povjerenju da e u okviru svojih osobnih iskustava donijeti najbolju moguu odluku to uklju-uje i donoenje pogrenih odluka.

Stoga predlaem organiziranje kolskih zabava jedan-put, dvaput godinje kako bismo njima iskazali svoje povjerenje u to da naa djeca daju sve od sebe.

Djeca ele uiti

Nedavno sam se sastao s jedanaestogodinjom djevojicom i njezinim roditeljima. Kad sam pitao roditelje o emu ele razgovarati, djevojica je odgovorila da joj se ini kako je rije o njoj, ali da bi ona radije sama rekla svoje miljenje. Istaknula je da ima problem s kojim joj vjerojatno neu moi pomoi. Kad sam je pitao koji je to problem, odgo-vorila je: Mrzim svoju kolu, ali oboavam uiti!

Potom je precizno objasnila zato mrzi svoju kolu. Ne ulazei u detalje, mogu rei da bih i ja na njezinom mje-stu mrzio tu kolu. Ipak svakodnevno odlazi tamo poput industrijskog radnika.

Uvijek iznova mi je strano otkriti kako bistra djeca puna ivotne radosti, inteligencije i dobrih predispozicija, svakodnevno pate. Problem nisu loi nastavnici nego op-e raspoloenje i atmosfera u kojoj se ui, a oni se jedino mogu opisati kao neljudski.

24 kole pod pritiskom

Druga djeca kau da ne vide smisao u odlaenju u ko lu i da ne ele uiti. Pritom u itavom svom ivotu ni-sam naiao ni na jedno dijete koje u biti nije voljelo uiti. Osim toga, na poetku svojeg rada na Kempler institutu (institut za obrazovanje i savjetovanje o kompetenciji u odnosima) radio sam deset godina s odraslim osobama koje su samo kratko pohaale kolu ili su je prijevremeno napustile. I ovdje je situacija bila ista: Kad smo te odrasle osobe, meu kojima je bio velik broj samohranih majki, pitali za njihove elje, u pravilu bi odgovorile da prije svega ele zavriti kolovanje. Svi su iznova eljeli ii u kolu, iako su ih uz kolu vezivala strana, djelomino traumatina iskustva.

No dan, dva prije samog poetka kolske godine esto bi me nazivali i odustajali zbog osjeaja obeshrabrenosti. Zato smo se odluili organizirati neku vrstu teaja kako bismo ih pripremili za kolovanje i kako bi nakon toga bili u stanju svladati svoje strahove i suoiti se s novim nastavnicima i kolom. Naime, u istoj se situaciji, nepre-stanom svladavanju strahova i nesigurnosti, nalazi bez-broj djece!

No ono to me u vezi nevolja u koli najvie izne-nauje je injenica da se roditelji nijemo podreuju trenutanom stanju i sveprisutnom pritisku. I oni pate zbog njega i ale se, no i dalje ga prenose na svoju djecu, kao da je rije o prirodnoj pojavi s kojom se moraju pomiriti.

Taj stav se ini jo neshvatljivijim uzevi u obzir inje-nicu da situacije pune napetosti u naim kolama prije svega beskorisnom stresu izlau odnose izmeu rodite-lja i djece. Odnosi su poput pojedinanih stanica naeg

25Pravo na obrazovanje umjesto obaveznog kolovanja

tijela. Ako su dovoljno dugo izloeni stresu, oteuje se njihovo funkcioniranje.

Pravo na obrazovanje umjesto obaveznog kolovanja

Kako bismo ublaili atmosferu vezanu uz pitanje kole, prvo bismo trebali uvidjeti da je obavezno kolovanje koje postoji u Njemakoj relikt starih vremena, i da bi ga trebalo nadomjestiti pravom na obrazovanje. Primjerice, u dananje se vrijeme vie ne treba prisiljavati stanovnitvo da alje svoju djecu u kolu. Naprotiv, pravo na obrazo-vanje bilo bi znaajan simbol jednakosti svih sudionika.

Zanimljivo je da nae drutvo, koje se tijekom svog razvoja sve vie demokratiziralo, u dananje vrijeme sve vie razmilja o prisili, posljedicama i zabranama. To se naravno ne tie samo zemalja njemakog govornog pod-ruja. Za svog nedavnog posjeta Sloveniji i razgovora s iskusnim, upuenim novinarima, otkrio sam poneto o novim osnovnim naelima slovenskog ministarstva obra-zovanja: vie pravila, vie granica, vie posljedica.

Situacije pune napetosti u naim kolama beskorisnom stresu prije svega izlau odnose izmeu roditelja i djece.

Trebali bismo uvidjeti da je obavezno kolovanje suvian relikt prolih vremena i da bi ga trebalo nadomjestiti pravom na obrazovanje.

26 kole pod pritiskom

Iznenaujue je koliko i tuno da roditelji i strunjaci s podruja kolstva, a ne samo politiari, rado vraaju vrijeme unazad. Najradije bi se vratili kolama sa svim njezinim pravilima, prisilama i kaznama koje sam i ja doivio kao dijete. No jesu li nae tadanje kole bile uspjene? Nimalo! Bilo bi katastrofalno da je ve tada postojala Pisa studija. Veina politiara ionako je usre-dotoena samo na rezultate istraivanja kolskog sustava koje se provodi svake tri godine, jer ih potom mogu lako iskoristiti za vlastite ciljeve.

angaj je 2009. godine prvi put sudjelovao u Pisa stu-diji i odmah zauzeo prvo mjesto. Otad je nepregledan broj politiara iz podruja obrazovanja posjetio tu isto-nokinesku luku kako bi uio od angaja, kao to je e sto bilo istaknuto. Od kineskih vlasti, dakako, nisu uli istinu, to jest, injenicu da sedam posto svih kolaraca do desete godine ivota poini samoubojstvo. Ovo je, bez sumnje, drastian primjer za to koliko malo Pisa studija ponekad govori o kvaliteti obrazovnog sustava.

Ako jo uvijek gajite sumnje, preporuit u Vam iznimno zanimljivu knjigu Majka uspjeha: Kako sam odgojila pobjednike autorice Amy Chua. Ona pokazu-je da je gospoa Chua ostvarila ba ono u to vjeruje u vezi odgoja. Pritom je sa svojom prvom keri inila strane stvari koje nikad ne bih preporuio. Ali probila se sa svojim vrijednostima i nazorima: Ne elim imati lijenu ameriku djecu, nego marljivu kinesku djecu. No kad je sa svojom drugom keri pokuala primijeniti isti princip, mlaa joj je ki pokazala srednji prst, a gospoa Chua je prvi put u ivotu uvidjela: Moda je svako dijete drugaije? Moda se sa svakim djetetom mora postupati

27Gubitak zajednikih vrijednosnih predodbi

drugaije? Ista pravila ne vrijede ni za dva djeteta u istoj obitelji. Industrijska, kolektivistika rjeenja za kole nisu provediva. Ne postoji alternativa: Moramo uzeti u obzir pojedinca.

Gubitak zajednikih vrijednosnih predodbi

injenica da Europom trenutno pue neokonzervativni vjetar kojeg prate zahtjevi za uvoenjem jo vie granica, kazni i posljedica, moda ima veze i s opom nesigurno-u po pitanju odgoja, tako da u dananje vrijeme gotovo vie ne postoji konsenzus o tome to je ispravno, a to je pogreno. Jo je prethodna generacija ivjela u relativno izoliranom drutvu koje je u velikoj mjeri dijelilo iste vri-jednosne predodbe. Izmeu pitanja odgoja u obiteljima u kojima su skoro svi povlaili iste granice i odgoja u vrtiima i kolama, vladala je prilina sloga. Odrasli su tada bili sigurniji u to to je ispravan odgoj. Ako bi se ipak nali u nedoumici, naili bi na iroku potpo-ru svojih odgojnih metoda u obiteljskim i prijateljskim krugovima. Veina odraslih bila je uvjerenja da se djeca moraju nauiti uklopiti i podrediti u sluaju nude, uz pomo kazni i nasilja.

Mislim da si u odgoju vie ne moemo priutiti to se ne radi ako stremimo zdravim meuljudskim odnosima.

28 kole pod pritiskom

Kad sam roditelje kao dvanaestogodinjak pitao mogu li s prijateljima posjetiti Jazz klub, doekalo me odma-hivanje glavom puno nerazumijevanja i jasan odgovor: Ne dolazi u obzir! Nakon to sam se drznuo pitati za objanjenje, poduili su me na sljedei nain: To se ne radi u tvojim godinama, i gotovo! Zatim sam njihovu tvrdnju mogao provjeriti kod svojih prijatelja i utvrditi da su oito bili u pravu. Nikome nije bio odobren odlazak u Jazz klub.

Mislim da si u odgoju vie ne moemo priutiti to se ne radi ako stremimo zdravim meuljudskim odnosi-ma. To se ne radi stvara golemi pritisak jer obmanjuje apsolutnim autoritetom.

Nedavno su u norvekoj TV emisiji intervjuirali maj-ke i oeve. Mlada majka petomjesene bebe istaknula je kako voli peciva od bijelog brana i da ponekad djetetu da komadi, iako to ne bi trebala initi. Imala je grinju savjesti, iako je naa generacija konzumiranje proizvoda od bijelog brana posve oigledno preivjela. No ako nu tricionisti od nas dovoljno dugo zahtijevaju da jede-mo proizvode od cjelovitih itarica, jer su oni vjerojatno zdraviji, u nama raste osjeaj pritiska koji nam teti.

U vedskoj sveuilinoj bolnici, Karolinska Institutet, utvrdili su da se broj pacijenata u dobi od etiri do etr-naest godina, koji pati od tekih psihosomatskih poreme-aja, poveao za tristo i osamdeset posto unutar nekoliko posljednjih godina, to znai da djeca vie ne ele sudje-lovati, iako pritisak od kue ne jenjava. Toj djeci je doista loe.

Prema jednom vedskom istraivanju, uenici koji od-bijaju ii u kolu dravu godinje kotaju etiri milijuna

29Svojeglavci umjesto primatelja zapovijedi

eura. Ali zato politiari odgovorni za obrazovanje ne razgovaraju s politiarima odgovornima za zdravstvo? Jer politiari s podruja zdravstva na upozorenja o porastu zdravstvenih trokova odgovaraju da ne smijemo puiti i jesti peciva od bijelog brana. Ili su toliko naivni i vjeruju da je porast zdravstvenih trokova vezan uz peciva od bijelog brana, ili lau.

Svojeglavci umjesto primatelja zapovijedi

kola i dalje nalikuje tvornici iz vremena (ekonomskog) industrijskog procvata. Neko se govorilo da se ne treba razmiljati nego raditi. No treba li nae drutvo doista djecu koja funkcioniraju kao posluni radnici? Koja ine sve to im kae ef? Koja utrpavaju to vie gradiva u sebe kako bi ga pri sljedeem testu na zapovijed isplju-nuli i odmah nakon toga zaboravili?

Strunjaci raznih grana industrije na upite o tome od-govorit e da uope ne postoji potranja za takvom dje-com. Oni ne trebaju poslune primatelje zapovijedi, nego odgovorne, snane osobe koje su kreativne i koje samo-stalno mogu donositi odluke. One koji razmiljaju, ima-ju originalne ideje i koji su neprilagoeni. Sad trebamo

Gospodarstvo u dananje vrijeme ne treba poslune primatelje zapovijedi, nego odgovorne, snane osobe koje su kreativne i koje mogu samostalno donositi odluke.

30 kole pod pritiskom

takve ljude kako nae drutvo ne bi samo preivljavalo, nego dobro ivjelo.

No umjesto toga vodimo beskrajne rasprave o stroim pravilima i posljedicama, koji su u najveem broju slua-jeva sinonimi za kanjavanje, ali samo zvue blae.

Odgojni zadatak kole

injenica je, pa ak i zakonski utvreno da su kole od-govorne za osobni i drutveni razvoj svojih uenika. To znai da kole, kao i jaslice i vrtii imaju odgojni zadatak.

Djeca u dobi od jedne do petnaest godina posljednjih su trideset godina kod nas u Skandinaviji u prosjeku pro-vela dvadeset i est tisua sati u ustanovama za prisilni smjetaj. Nekima bi sintagma ustanova za prisilni smje-taj mogla zvuati pretjerano, no ja je rabim svjesno kako bih razjasnio da djeca s obzirom na mjesto svog boravka nemaju izbora. Oni moraju odlaziti na ta mjesta, i ne mogu birati ni ostalu djecu, ni odrasle pa ni pedagoke smjernice. No to nije sve. Sljedeih etrnaest godina ne preostaje im nita drugo nego biti posluni jer e im tad rei da dobro funkcioniraju.

U takvom su drutvu pedagozi i odgajatelji isto toliko odgovorni za djecu koliko i roditelji jer djeca vie vre-mena provode sa strunjacima nego s majkom ili ocem.

Neko smo si mi nastavnici jer i ja sam nastavnik postavljali pitanje ne bismo li djecu osim poduavanja nastavnog gradiva trebali i odgajati. No to pitanje je u biti suvino jer svatko tko se bavi djecom neminovno ih

31Za to su nadleni roditelji?

i odgaja. Svatko tko provede makar samo pet minuta s nekim djetetom, odgaja ga svojom prisutnou i primje-rom, bez obzira povede li se pritom razgovor ili ne.

Za to su nadleni roditelji?

Po mojem su miljenju najvaniji sveobuhvatna briga i razumijevanje. Ustanovili smo da djecu u dobi ispod pet ili est godina ustvari ne treba odgajati nego ih pratiti s puno razumijevanja. Tome treba dodati vrstu vodstva koju u dananje vrijeme obino izjednaavamo s odgo-jem, jer ne postoji ni najmanja sumnja u to da je djeci potrebno vodstvo odraslih.

Djeca e se loe razvijati u obiteljima i drugim odnosi-ma u kojima su liena vodstva. No odluujue pitanje je i dalje kakvo bi to vodstvo trebalo biti. Vrsta odgoja koja je bila uobiajena prije stotinjak godina i osigurala roditelj-ski autoritet putem kritike, korigiranja, kanjavanja, nasi-lja, u meuvremenu je modernizirana i humanizirana.

Svatko tko provede makar pet minuta s nekim djetetom, odgaja ga svojom prisutnou i primjerom.

Djeca e se loe razvijati u obiteljima i drugim odnosima u kojima su liena vodstva. No odluujue je pitanje i dalje kakvo bi to vodstvo trebalo biti.