Simo Matavulj - Biljeske Jednog Pisca

Download Simo Matavulj - Biljeske Jednog Pisca

Post on 30-Oct-2014

542 views

Category:

Documents

4 download

Embed Size (px)

TRANSCRIPT

<p>Simo Matavulj Biljeke jednog pisca Namjera mi je da govorim o sebi i o svojima, koliko je to u tijesnoj vezi sa mojim radovima, koliko je potrebno da se sa vie strana objasni postanje i razvitak njihov da pomenem ljude i prilike koje su ranije uticale na mene kao na potonjeg pripovjedaa i one, koje su docnije inile da mijenjam prvobitni nain i smjer da dopunim ono to su drugi previdjeli ili netano prikazali, piui o mojim rabotama da istaknem neke svoje misli o lijepoj knjievnosti. Nee se sve to nizati tijem redom, jer bi ba to smetalo jasnoi i prirodnosti, nego e biljeke ii kako su u vremenu vezane. Nadasve bie proete potpuiom iskrenou, i to e, svakako, biti glazna odlika njihova. Mislim da bi ove biljeke mogle biti od koristi mladim drugovima, a mogue je, da nee biti na odmet ni istoriji nae novije beletristike. U mjestu, u kome sam roBen, ima mnogo ega suvieg, nesuvremenog, to ini da je ivot u njemu znatno razlian od ivota po ostalijem primorskim gradovima, a, s druge strane, to godi pjesnikoj udi. ibenik je prenaseljen, suvie krevit i sunan, suvie poboan i praznovjeran, prepun istorijskih uspomena i narodnijeh predanja. Stanovnitvo je smjesa starosjedilaca Hrvata i uskoka Srba iz Bosne i Hercegovine. Lopovsko juno sunce, kao to veli Dode u svome Tartarenu, ini da se u ibeniku sve preuveliano zamilja i osjea ini da su nemirni snovi u spavanju, a na javi da se premnogo sanja da je mati malo ivota koliko ga je priroda dala, nego ga trai i ondje, gdje mu iema mjesta. U koi svakog pravog ibenanina ivi njean trubadur, krut uskok i vrijedan teak kako kad dirne koju icu, iskoie jedan od trojstva. Stoga se tu svakog dana izmiljaju nove ljubavne pjesme, stoga je jo i danas u obiaju otmica djevojaka, stoga se gine za runu rije, a lijepom se zaista gvozdena vrata otvaraju najposlije, zbog toga je svaka ped zemlje obraena. Uz to, i dandanji, kad ljudske nepodoptine prevre mjeru, njeke starinske ikone po crkvama znoje se i progovaraju. Nema noi kad vukodlaci ne lutaju po ulicama, kad vjetice ne dave djecu, kad more ne pritiskuju odrasle. Vile se i danas rvu sa lijepijem mladiima i pletu grive mladijem konjma adaje uvaju zakopana blaga po razvalinama, itd. Sve sam ja to, u drugoj prilici, potanje ispriao, ali nalazim da je sad potrebno to istaknuti na prvome mjestu, da se odmah vidi iz kakva sam zemljita nikao, u kakvoj sam okolini odrastao. Uz to, ja sam nesumnjivo na svijet donio jaku volu ka fabulovanju. Zbog nesrenijeh domaih prilika, mati je imala golemijeh briga, koje su zahtijevale hladno razmiljanje imala je ogromnog posla, koji je vrila mukom odlunou i neumornim radom, pa, pored svega toga, ona se odlikovala ibenikom matom najbolje vrste, bila je vesela ena i omiljena pripovjedaica. Njene prie, zimi kraj ognjita, ljetnih noi na kolima, kad s njom putovah na sajmove u gornju Dalmaciju, ne samo to mi bjehu prvi ugledi, nego su se njeke od njih kristalisale u dui mojoj i, poslije dugog niza godina, izile na vidjelo, samo u knjievnijem obliku nego to sam ih od nje uo. Te su prie avrljino zloinstvo, Zavjet i Kraljica, prvi put tampane u Vijencu, Otadbini i kalendaru Orlu. to je mati bila meu svojim vrnjakinjama, to sam ja bio meu svojim drugovima. U koli osnovnoj bio sam odlian ak, u svakom galijotstvu prvi vo. Umio sam misliti, a rado sam se i zanosio. Glavno je pak ovo bilo da ponavljam materine prie, bilo da pripovijedam to sam doivio, ili izmislio, uvijek sam umio postii uinak na djeurliju. Gotovo ja jedini od pravoslavne zagraanske djece, ve u estoj godini, govorio sam dosta dobro talijanski, jer je i mati umjela prkelati umio sam vjeto imitovati pajace i klaune mogao sam zapamtiti cijelu kakvu glumu, do najmanjih potankosti mogao sam olako</p> <p>naizust nauiti kakvu dugaku pjesmu mario sam i za pjesme od jubavi, ali sam silno ljubio nae obrede i pjenije najposlije, imajui blieg roda katolikog, imao sam prilike da u djetinjstvu upbim njihove obiaje i obrede. Kad svrih trei razred osnovne kole, mati mi, udovica, sa punom kuom djece mlae od mene, odvede me u manastir Krupu, gdje je moj stric bio iguman, Putovali smo na konjma, preko Bukovice njekih 1214 asova. Prolazei kroz gornje, surove krajeve, kroz rastrkana sela, sretajui oruane lude, ieobina oblia i noganje, sluajui pni GOVOR i pjevanje obana sa okanjem, ja sam, znajui da na cijelom tome prostoru ivi isti rianlk, bio as neugodno dirnut, as veseo. Utisdi su se raali kao u snu. Stigosmo u mrak i ja, mrtav umoran, legoh odmah. Manastir je na obronku Velebita, u lijepoj dolini, ko1u je obgrlila gauma, a presjekla rijeka. Zgrada je starinska i prostrana. U tome, sasvijem novom ivotu, u planinskom vazduhu, u neogranienoj slooodi, maenu od strica i od ostalijeh, meni je tako godilo, da su me, gotovo silom, morali odvesti natrag u kolu. enja za izgubljenijem rajem dugo me morila. Jutrom, kad bih se probudio, prvo mi je osjeanje bilo alost to mi se prekidaju snovi, jer, naravno, u snu sam bio u Krupi. Mrzovoljno sam ustajao i u kolu iao. Jedipo bih se razvedrio priajui drugovima svoje doivljate u u planini, ponavljajui pjesme, neobinije izreke i grube ale, koje sam od gortaka i od manastirske eljadi nauio. Druge jeseni opet otidoh u manastir. Stric Serafim, veliki mistiar, inae blag i nemaran ovjek, slabije me je nadgledao, te sam ivio veselije i slobodnije nego prole godine. Pored ostalijeh doivljaja, tada sam vidio u manastiru hajduks na gozbi, vidio sam poslije jedno krvno mirenje, a doe mn u ruke i prvi roman koji sam u ivotu proitao, Bjee Siov Bjeiti id u talijanskom prijevodu. Kakvo otkrovenje za mene i kakvo ude ka vatru! Povratak mi pade tee gtego prvi put, osjetih jae suprotnost koja me oekuje, zlovolja i nepokornoet uzee maha, te sam odmah u poetku prvoga razreda gimnazije bio meu gorim acima To jesenje plandovanje ponovi se jo tri puta. Kako sam rastao, tako sam sve vema mrzio na zapt i na sve pggo je nametnuto, tako su se snaile moje ondanje mane pretvaranje i lijenost! Naj mi.lta mi zabava be.ttte itanje romana Pol de Koka i ostaliteh pisaa te vrste, to on.da kruahu po primorskim gradrvima. Ja gotovo nijesam ni ivio u realiom svijetu, ni bavio se readnijem poslovima. Prosti, dobroduni domai moji, videi me neprestance zamiljena i s knjigom u ruci, ne mogahu razumjeti zato sam lo ak. Zakljuie da mi ne ide od ruke nauka, da glupavim. Mati me dade u trgovaku radnju, ali kad se ni tu ne mogah skrasiti, onda me konano posla k stricu, neka bude kaluer, kad ve ni za to drugo nije! U 1cgag.tiru ostadoh etiri godine. Uglavnom, rastao sam pust, snaio se tjelesno i divljao duevno. Sve to bjee novo, neobino dui gradskog mladika, a to je dolazilo od manastiraca i od vslebitskih gortaka, sve se naglo upi u nju. Otuda njeke ne samo smjene, nego i kodljive predrasude, naivno shvatanje svijeta, uvjerenje da se lukavstvom sve moe postii, odvratno aenje i precjenjkvanje sama sebe pred slabijima, a ropsko puenje pred jaima otuda kompromisi sa savjeu i sa moralnijem uvstvom otuda prikrivena mrzost na sve to nosi i najmanji trag kulture. Dobre su strane bile poznavanje crkvenoga jezika, istota i obilje narodnijeh rijei, bogastvo frazeologije i. kraj toga, njeto samosvoga, od iskona srpskoga, to se sahranilo meu slobodnim planincima i u manastirskim zidinama. Sreom, romana ne bjee, iego njih zamijeni mnotvo starijih talijanskih djela, poiajvie istorijskih. Osim crkvenijeh knjiga, kojima sam se morao bavnt, od natpih pisaca itao sam Zlna koji 16, kao tto je poznato, bi prhimandrit krupski, Muickog, Rajia, Dositija, Kengelca, Vua, Solaria. Najglavne e to, to e mnogo</p> <p>lipa u Fra Brni Sodarina, Bukar, Stipan Kotaranin, Pjevalta poreklom TJZ manastira Krupe i njegove okoline. Na kraju etvrte godine i stric jedva vie da nitesam stvoren za mantiju. te me otpravi materi, a mati me, o svome trotpku, odvede u uiteljsku tpkolu u Zadar. Kazao salt ukratko kakav sam moralni i mii prtljag IZJO ispod Velebita. Sad mopam doda.ti, da sam na kpaju izgubio ono, to je bilo natboljeg pri menn, ptto e, od ranog djetitvstva, bilo najljepi ukras i izraz radosti, naime izgubtte vjepu u Boga. Ne samo gato ve nijesam verovaoT nego sam mrzio vjeru. Tat preokret nastao 1e po ugledanju na druge i po nekom razloenju, koje mi se onda inilo neoborivo, a koje bjee skroz djetinjasto. Svakako tome bjee podstreka i oholost, jer sam uvjeran bio da su svi ueni ljudi bezbonici. I prva mi je briga bila da se utvrdim u nevjerovanju, da ga vrsto potkrijepim tobo naunim razlozima, koji se bez pola muke steku iz preporuenijeh nam knjiga. Naoh u talijanskom prijevodu Renanov ivot Isusov i Bihnerovo popularno djelo Sila i Materija. Te sam knjige kupio prvoga dana kad stigoh u Zadar i, razumije se, skrio ih. Ah, Gospode, kako u izgledati uen mojim novijem drugovima! Mati me upisa, smjesti me u pristojnu porodicu i vrati se. Ja sam bio eljan samo gradskoga ivota, a red, zapt, pravilno uenje, jednako sam mrzio iz dna due. Najvie sam mrzio upravnika kole, katolikog popa. Ali je razum ve bio toliko jak, a vjetina u pretvaranju tako stara, da su se gotovo svi stariji varali, svi osim popa. Don Stjepan Buzoli bio je ne samo znatan pjesnik, uen i plemenit ovjek, nego i vrstan pedagog i psiholog. On me odmah skroz prozrije i s poetka poe dirati u najosetljiviju icu moju, u astoljuble, poe se javno, u predavanjima, koristiti mojim neobinim znanjem ivoga narodnoga jezika, narodnog duha i obiaja, da tijem potkrijepi ovo ili ono tvrenje. To mi je veoma laskalo, S druge strane, u svakoj zgodnoj prilici, umio me navesti da sam osjetim golemu prazninu u osnovnom svome znanju, da sam priznam e je sve arenilo, kojim sam duh nakitio, nalik na sapunske mjehurie. To me je ponitavalo i budilo na rad. Tijem nainom spije da me, koliko toliko, popravi, te dobro svrih prvu godinu i dobih dravno izdravanje zavodu. Pod blagom, oinskom rukom Buzolievom meii se utvekoliko povrati moralno zdravlje. Znao je, dabome, i za moju antireligioznu propagandu i za neuputne prie kojima sam zabavljao drugove ali, budui sam duboko istinski religiozan, nije bio fanatik, a poznavajui moju ud, nije se laao otra ustuka, nego me vjeto navodio da poznam pjesniku stranu religije, kako bih kroz njene dveri uao u njen velianstven hram. Toga radi upuivao me je na itanje po svome izboru, te sam Bog zna koliko sam knjiga proitao religiozne filozofije, drugo je pitanje je li ih moj um svario. Na mahove je estiti pop i postizavao smjer, ali oholost i udnja za pozitivnijem na tome polju, opet nadvlaivahu. Svakako, tada je palo zrno koje nit je ptica pojela, ni trnje uguilo, nego je s vremenom niklo i roda donijelo drugim rijeima, shvatio sam njeto, to je bnla nasnova i vlastitom razmiljanju i tuim mislpma, koje su me opet privele Bogu. Ali je to bilo mnogo docnije. Osim te lektire, ja sam s velikom ljubavlju njegovao istoriju i uope lijepu knjievnost talijansku i srpskohrvatsku. Ogromna istorija Kantuova ezare Kantu, Storia univsrzale, najvee, valjda, djelo u svjetskoj knjievnosti, bjee more, u kome sam rado plivao. Od pjesnika najvema sam volio Ariosta, ijeg sam Bijesnog Orlanda znao gotovo naizust od natpih najvie me privlaio Prerajdovi. U slobodnijem asovima vie sam se druio sa acima pravoslavne seminarije, nego sa mojim drugovima, jer su prvi bili jednovrsicji, tj. svi gotovo seljakog porijekla i junoga govora, a meu pripravnicima uitelske kole bjee i akavaca i velikih vjerskih fanatika. Najposlije, na kraju 1971, iziem iz zavoda, sa odlinim ocjenama, premda sam u istini bio osrednje spreman uitelj. Najslabiji sam bio u najglavnijem predmetu, u pedagogiji. to je</p> <p>najgore, ne samo to nijesam osjeao poziv a da li ba ko osjea poziv za uitelja!?, nego sam bno proet milju da sam tobo stvoren i spre11 man za njeki vii poloaj drutveni, na koji nemam prava jedino zbog formalnosti. Otuda mrzost na uiteljski zanat, otuda bjeanje od djevojaka, koje su dolikovale mome staleu, pa i od onijeh koje su me gledale s visine, zbog ega se stvori lljenje o meii, da sam mizogen, h, kakav predmet za priu ili glumu! Jo jednom da pomenem moga uitelja. On bjee opazio e mi je u udi da najpree i najlake shvaam smijenu stranu svake stvari, svake pojave, svakoga postupka. On ss sam, esto, od srca smijao mojim ispadima, ali je nastojao da me uputi da gledam predmet svestrano. Ja sam se jedva orazumio da svaki stvar, ma i najozbiljnija i najsvetija, lgora imati svoju smijenu stranu, ali, takoe, da i najsmjenija mora imati svoje druge strane. Dabome, da on nije to prvi otkrio, ja bih to docnije iz kgga nauio, ali to bi bilo kasno. Ono, do.due, prirodna je ipak pretegla u meni, ali ms on zaustavio da ne kliznem u nisku komiku. Kasnije, kad stekoh malo imena, bili smo u pregtisci on se iskreno radovao svakome mome napretku. Blagoslovena mu uspomena! Pred Boi pomenute 1871. godiie postavljen sam bio za uitela na B. u Bukovici. Po onome to sam ve kazao, italac moe zamisliti sa katsvom sam duom i s kakvom voljom otiao na duiost. Da pe bilo materina reversa, kojill se obavezala da e namiriti sve trokove tpto je lpava imala oko mene, ako ne uiteljujem etip!J godine, a bih se latio kakva druga posla, ilp bih otumarao u svijet, tragom hiljada Dalmatipapa. A tu moju zlu volju raestie zle prilike. Da sam barem bio postavljen gdje drugo u Primorju, ili u neku varoicu gornje Dalmacije, bio bih voljniji, ai sam gornjih sela bio za dugo sit. Moja mi je svjedocba davala prava na bolje mjssto, aln mi odgovorie da me alju na ba zato, ptto je IV tek kola otvorsna, tobo da js dobro uputim. U stvari, poslae me na B. zato to je selo pravoslavno, a ja pravoslavni. To je bio nov povod da se raspali moja tek utoljena mrzost ia vjeru uope, na moju posebice. Blai a me u nekoliko pomisao to u se bar slagati s popom, koji je po mojoj volji poznat je bio na daleko. Zaista pop J. doeka me ragairenijem rukama. Da je bio ateista i bonvivan, znao sam po uveBu odavno, ali kad poznadoh kakav je ciiik, opda mi se zgadi. Ali drugoga, boljega drutva ne bjee, te u onot amotinji, ja ko sam dotle bio vrlo umjeren u piu i u svakoj nepodopgatini aredado2se shaasno..svijem smrtnijem grijesima u kojima bjee ogreznuo pop J. Ipak se ne ogrijeih o svoju najpreu duJGOST, k?.o to bi se s razlogom moglo pomisliti. I ako nitesam mario za uiteljski zanat, a opo sam djettu uvijek ljubio i vjerovao tvrdo da je prosvjeta lijek ukupnom zlu ljudskome. kola je nkttedovala, a parohijani popa J. ne bjehu cjettidlake, pa da trae i vrijedna uitelja i mladia ugledna ponaptanja, sve to u jed.poj koi! Pored sve terevenke, ama i jednolinost dojadie mi, kad o uskrnjim ferijama doe iz Bea mlad pravnik, Savo Bjelanovi, ija je kua bila na kraju sela. Savo nije imao nikoga od roda, osim boletttljiv mater. Mi sl1o se malo poznavali, a tada, za dvite, tri nedjelje, postadosmo nerazdvojni, tj. osim ptkolskih asova. ja nitesam izbivao iz njegove kue, jer Savo i pop ne gledahu se rado. Vrijeme nam je prolazilo u beskrajnijem prspirkama o Srpstvu, ponjekad tako estokim, da bi se njegova mati, vrlo dobra starica, esto prepala da ne prijeemo granice, te bi dotrala da nas razdvaja. Prepiran...</p>