Sergej Dovlatov

Koveg

"Dovlatov nas je prikazao kao intelektualne neradnike, vesele

zlosretnike i besmislene erudite. Njegova proza budi slatku nostalgiju,

jer je to vrijeme bilo na svoj nain komotno: ljudi su imali vremena za etnje, prijateljstvo, duge filozofske

sporove, itanje i razgovore o literaturi. To je bilo vrijeme slatkog

nerada, ali i bolje literature. Dovlatov je doslovno izgorio za knjievnost.

VALERIJ POPOV

Dovlatov pie kratko, tuno i zabavno.

THE PARIS REVIEW

Dovlatov je jedini ruski pisac koji e se uvijek itati.

JOSIF BRODSKI

Sergej Dovlatov Koveg

Biblioteka Cicero

Naslov izvornika

Sergei Dovlatov 1986. za hrvatsko izdanje Naklada Ljevak, 2013.

Knjiga je objavljena uz potporu Zaklade Mikhail Prokhorov i ruskog Instituta za knjievno prevoenje.

MikhailProkhorovFund

Sergej Dovlatov

Koveg

S ruskoga prevela Sanja Veri

Zagreb, listopad 2013.

Sadraj

Predgovor 9Finske sintetike arape 13Nomenklaturne plitke cipele 27Pristojno dvoredno odijelo 43Oficirski remen 59Jakna Fernanda Lgera 75Koulja od popelina 89Zimska kapa 105Vozake rukavice 121

Ali i takva, Rusijo moja, draa si mi od svih drugih zemalja...

Aleksandar Blok

Predgovor

I kae meni ona kurva u OVIR-u1:- Svatko tko odlazi iz zemlje ima pravo na tri kovega.

Takvi su propisi. To je posebna uredba Ministarstva.Prigovarati nije imalo smisla. Ali ja sam, naravno, prigo

vorio:- Samo tri kovega? A to u sa stvarima?- Na primjer?- Na primjer, sa svojom kolekcijom trkaih automobila?- Prodajte - bez razmiljanja je odgovorila slubenica.Zatim je dodala, lagano namrtivi obrve:- Ako ste neime nezadovoljni, napiite molbu.- Zadovoljan sam - kaem.Nakon zatvora bio sam svime zadovoljan.- Pa onda se tako i ponaajte...Tjedan dana kasnije ve sam spremao stvari. I, kako se is

postavilo, bio mi je dovoljan jedan jedini koveg.Gotovo sam zaplakao nad samim sobom. Ta imam tri

deset est godina. Od toga osamnaest godina radim. Neto zaraujem, kupujem. Posjedujem, kako mi se inilo, neku imovinu. A na kraju - jedan putni koveg. I jo k tomu, prilino skromne veliine. Ispada da sam siromah? Kako se to dogodilo?!

1 Odjel za vize i registraciju (nap. prev.).

9

Knjige? Uglavnom sam imao zabranjene knjige. Koje ne prolaze na carini. Trebalo ih je podijeliti poznanicima, zajedno s takozvanim arhivom.

Rukopisi? Odavno sam ih tajnim putevima poslao na Zapad.Namjetaj? Pisai stol sam dao u komisijsku prodaju. to

lice je uzeo umjetnik egin, koji se prije toga snalazio sa sanducima. Ostalo sam bacio.

I tako sam otputovao s jednim putnim kovegom. Koveg je bio od laganog drveta, obloen tkaninom, s pojaanim niklovanim kutovima. Bravica nije funkcionirala. Morao sam ga vezati uetom za rublje.

Jednom sam ga nosio u pionirsko odmaralite. Na poklopcu je crnom tintom bilo napisano: Mlada grupa. Serea Dovlatov". Pored toga je netko dobrohotno nakrabao: govnar". Tkanina je na nekoliko mjesta bila poderana.

Iznutra su na poklopcu bile zalijepljene fotografije. Rocky Marciano, Armstrong, Josif Brodski, Lollobrigida u prozirnoj odjei. Carinik je pokuao noktima odlijepiti Lollobrigidu. Na kraju je samo izgrebao fotografiju.

A Brodskog nije dirao. Samo je pitao - tko je to? Odgovorio sam da je daljnji roak...

esnaestog svibnja stigao sam u Italiju. Odsjeo sam u Rimu, u hotelu Dina. Koveg sam gurnuo pod krevet.

Uskoro sam dobio neke honorare od ruskih asopisa. Kupio sam plave sandale, hlae od flanela i etiri lanene koulje. Koveg nisam ni otvarao.

Nakon tri mjeseca preselio sam se u Sjedinjene Drave. U New York. Ispoetka sam ivio u hotelu Rio. Zatim kod prijatelj u Flushingu. Na kraju sam unajmio stan u pristojnoj etvrti. Koveg sam stavio duboko u kut zidnog ormara. Nisam ak ni odvezao ue za rublje.

10

Prole su etiri godine. Naa obitelj je opet bila na okupu. Ki je postala prava mlada Amerikanka. Rodio se sini. Porastao je i poeo izvoditi vragolije. Jednom je moja supruga, izgubivi strpljenje, povikala na njega:

- Da si smjesta otiao u ormar!Sini je proveo u ormaru tri minute. Zatim sam ga pustio

da izae pa ga pitam:-Jesi li se bojao? Jesi li plakao?A on odgovara:- Ne. Sjedio sam na kovegu.Tada sam izvukao koveg. I otvorio ga.Na vrhu je lealo pristojno dvoredno odijelo. Za inter

vjue, simpozije, predavanja, sveane prijeme. Mislim da bi bilo prigodno i za sveanost dodjele Nobelove nagrade. Zatim koulja od popelina i cipele zamotane u papir. Ispod njih jakna od velura podstavljena umjetnim krznom. Lijevo- zimska kapa od umjetnog tuljanovog krzna. Tri para finskih sintetikih arapa. Vozake rukavice. I na kraju - koni oficirski remen.

Na dnu kovega leala je stranica Pravde iz svibnja osamdesete godine. Na naslovnici je pisalo: ivjelo veliko uenje!" U sredini je bio portret Karla Marxa.

Kao kolarac volio sam crtati voe svjetskog proletarijata. Osobito Marxa. Razmazao bih samu mrlju od crnila i moglo je proi...

Preao sam pogledom po praznom kovegu. Na dnu - Karl Marx. Na poklopcu - Brodski. A izmeu njih - beznadan, neprocjenjiv, jedini ivot.

Zatvorio sam koveg. Unutra su se zvuno kotrljale kuglice naftalina. arena gomila stvari leala je na kuhinjskom stolu. Bilo je to sve to sam stekao u trideset est godina. U

11

itavom svom ivotu u domovini. Pomislio sam - zar je to sve? I odgovorio - da, to je sve.

I smjesta su, kako se kae, navrla sjeanja. Bit e da su se krila u naborima tih bijednih prnja. A sada su izbila van. Sjeanja koja bi trebalo nazvati Od r do Brodskog. Ili, recimo - to sam stekao. Ili, da kaemo jednostavno - Koveg...

Ali, kao i uvijek, predgovor se otegnuo.

12

Finske sintetike arape

Ta pria se dogodila prije osamnaest godina. Bio sam tada student Lenjingradskog sveuilita.

Sveuilini blokovi zgrada nalazili su se u starom dijelu grada. Spoj vode i kamena stvara ovdje osobitu, velianstvenu atmosferu. U takvoj sredini teko je biti lijenina, ali meni je uspijevalo.

Postoje u svijetu egzaktne znanosti. A to znai - postoje i neegzaktne. Meu neegzaktnima, mislim, prvo mjesto zauzima filologija. Tako sam postao student Filolokog fakulteta.

Nakon tjedan dana u mene se zaljubila vitka djevojka koja je nosila uvozne cipele. Zvala se Asja.

Asja me upoznala sa svojim prijateljima. Svi su bili stariji od nas - inenjeri, novinari, filmski snimatelji. Meu njima je bio ak jedan ef duana.

Ti su ljudi bili dobro odjeveni. Voljeli su restorane, putovanja. Neki su imali vlastite automobile.

Svi oni inili su mi se tada tajanstvenima, snanima i privlanima. Htio sam u tom krugu biti svoj ovjek.

Kasnije su mnogi od njih emigrirali. Danas su to normalni idovi starije dobi.

ivot koji smo vodili traio je velike izdatke. Najee su oni padali na lea Asjinih prijatelja. To mi je naroito zadavalo brige.

13

Sjeam se kako mi je doktor Logovinskij nezamjetno gurnuo u ruke etiri rublja, dok je Asja naruivala taksi...

Svi ljudi mogu se podijeliti u dvije kategorije. Jedni su oni koji pitaju. I drugi - oni koji odgovaraju. Oni koji postavljaju pitanja. I oni koji se uzrujano mrte dok odgovaraju.

Asji prijatelji nisu postavljali pitanja. A ja nisam inio drugo doli ispitivao:

- Gdje si bila? Koga si pozdravila u metrou? Odakle ti francuski parfem?..

Veina ljudi smatra nerjeivima probleme, rjeenja kojih im nisu previe po volji. I oni postavljaju i postavljaju pitanja, iako uope nemaju potrebe za iskrenim odgovorima...

Ukratko, ponaao sam se nametljivo i glupo.Zaduio sam se. Dugovi su rasli geometrijskom progresi

jom. U studenom su dosegli osamdeset rubalja - brojku koja je u to vrijeme bila strana.

Iskusio sam to je to zalagaonica, s potvrdama, redovima, atmosferom tuge i neimatine.

Dok je Asja bila sa mnom, nisam mogao o tome razmiljati. Ali, im bismo se pozdravili na rastanku, misao o dugovima prekrila bi me kao crni oblak.

Budio sam se s osjeajem da sam u kripcu. Satima se nisam mogao prisiliti da se odjenem. Ozbiljno sam planirao pljaku zlatarnice.

Uvjerio sam se u to da je svaka misao zaljubljenog siromaha zloinaka.

U to vrijeme moji fakultetski rezultati znatno su se pogorali. Asja je i prije bila loa. U dekanatu su poeli priati o naem moralnom liku.

Primijetio sam da kad je ovjek zaljubljen i ima dugove, predmetom razgovora postaje njegov moralni lik.

14

Ukratko, sve je bilo grozno.Jednom sam se skitao gradom u potrazi za est rubalja.

Trebao sam otkupiti u zalagaonici zimski kaput. I sreo sam Freda Kolesnikova.

Fred je puio nalaken na mesingani rukohvat Jelisejev- skog duana. Znao sam da je vercer. Neko nas je upoznala Asja.

Bio je to visok momak od oko dvadeset tri godine, nezdrave boje koe. Dok je razgovarao, nervozno je zaglaivao kosu.

Priao sam mu bez razmiljanja:- Bih li Vas mogao zamoliti est rubalja do sutra?Kad sam posuivao novac uvijek sam zadravao poneto

slobodniji ton, tako da me ljudi lake odbiju.- Osnovno - rekao je Fred, izvlaei mali etvrtasti nov

anik.Bilo mi je ao to ga nisam traio vie.- Uzmite vie - rekao je Fred.Ali ja sam se, kao glupan, usprotivio.Fred me sa zanimanjem pogledao.- Hajdemo ruati - rekao je. - elim Vas poastiti.Ponaao se jednostavno i prirodno. Uvijek sam zavidio

onima kojima to uspijeva.Proli smo tri etvrti do restorana Galeb. U salije bilo mir

no. Konobari su puili za jednim od bonih stolia.Prozori su bili irom otvoreni. Zavjese su se njihale od

vjetra.Odluili smo prijei u kut na dnu sale. Ali tada je Freda za

ustavio mladi u srebrnastom ukavcu. Bio je to unekoliko tajanstveni razgovor:

- Dobar dan.- Moje potovanje - odgovorio je Fred.

15

- No, to?- Nita.Mladi je razoarano podignuo obrve:- Ba nita?-Apsolutno.- Ta molio sam Vas.-Jako mi je ao.- Ali mogu raunati?- Sigurno.- Bilo bi dobro da bude tijekom tjedna.- Nastojat u.- A kako je s jamstvima?- Ne moe biti jamstava. Ali nastojat u.- Bit e to - firma?- Naravno.- Onda - zovite.- Obavezno.- Sjeate se mog broja telefona?- Naalost, ne.- Zapiite, molim Vas.- Vrlo rado.- Iako to i nije za telefonski razgovor.- Slaem se.- Moda da navratite direktno s robom?- Drage volje.- Sjeate se adrese?- Bojim se da ne...I tako dalje.Preli smo u kut u dnu sale. Na stolnjaku su se jasno istica

le linije od glaala. tolnjak je bio hrapav.Fred je rekao:

16

- Obratite panju na ovog frajera. Prije godinu dana naruio je dio delban s kriem...

Prekinuo sam ga:- to su to delbani s kriem?- Satovi2 - odgovorio je Fred - nije vano... Desetak puta

sam mu donosio robu - ne uzima. Svaki put smilja nove izgovore. Ukratko, nije se ni potpisao. Sve sam mislio - kakvi su to hirovi? I najednom mi je postalo jasno da on ne eli KUPITI moje delbane s kriem. On se eli osjeati kao biznismen kojem treba jedan dio robe s markom. eli mi beskonano postavljati pitanje: Kako ide s onime to sam Vas zamolio?"

Konobarica je uzela narudbu. Zapalili smo i ja sam ga sa zanimanjem pitao:

- A ne mogu Vas zatvoriti?Fred je razmislio i mirno odgovorio:- Nije iskljueno. Prodat e i svoje - dodao je bez ljutnje.- No, moe se zaglibiti?Fred se namrtio:- Neko sam radio kao otpremnik. ivio sam od devede

set rubalja mjeseno...Onda je neoekivano ustao i uzviknuo:- To je nakaradna cirkuska toka!- Zatvor nije bolji.- A to da radim? Nemam nekih sposobnosti. Nisam za to

da rintam za devedeset rubalja... No, dobro, pojest u u ivotu dvije tisue kotleta. Iznosit u dvadeset pet tamno-sivih odijela. Prelistat u sedamsto brojeva asopisa Ogonek. I to je sve? Crknut u, ne zagrebavi Zemljinu koru?.. Pa bolje je ivjeti i minutu, ali ljudski!..

2 Satovi marke Delbana (nap. prev.).

17

Donijeli su nam hranu i pie.Moj novi prijatelj nastavio je filozofirati:- Prije naeg roenja je bezdan. I poslije nae smrti je bez

dan. Na je ivot tek zrnce pijeska u ravnodunom oceanu beskonanosti. Pokuajmo barem ovaj trenutak ne pomutiti malodunou i dosadom! Pokuajmo ostaviti traga na Zem- ljinoj kori. A neka rinta prosjean ovjek. On ionako ne ini junaka djela. Ne ini ak ni prijestupe...

Umalo sam uzviknuo Fredu: inimo onda junaka djela!" Ali, suzdrao sam se. Ipak sam pio na njegov raun.

Sjedili smo u restoranu oko sat vremena. Onda sam rekao:- Moram ii. Zatvara se zalagaonica.I tada mi je Fred Kolesnikov predloio:- Hoete da dijelimo? Ja radim oprezno, ne uzimam valutu i

zlato. Poboljajte financije, a moe se i otii iz zemlje. Ukratko, potpiite se... Sad emo neto popiti, a sutra porazgovarati...

Sutradan sam mislio da e me moj prijatelj prevariti. Ali Fred je samo zakasnio. Sreli smo se kod fontane koja ne prska vodu, ispred hotela Astorija. Zatim smo se sklonili u grmlje. Fred je rekao:

- Za minutu e doi dvije Finkinje s robom. Uzmite taksi i otiite s njima na ovu adresu... Mi smo, ini se, na Vi?

- Na ti, naravno, kakvo je to ustruavanje?- Uzmi auto i idi na ovu adresu.Fred mi je gurnuo komad novina i nastavio:- Doekat e te Rimar. Lako ga je prepoznati. Rimar ima

idiotsku njuku plus naranasti demper. Ja u se pojaviti za deset minuta. Sve e biti okay.

- Ali ja ne govorim finski.- To nije vano. Glavno je da se smijei. I sm bih otiao,

ali ovdje me poznaju...

18

Fred me uhvatio za ruku:- Evo ih! Kreni!I nestao je u grmlju.Strano uznemiren, poao sam ususret dvjema enama.

Bile su sline seljankama, irokih preplanulih lica. ene su na sebi imale svijetle ogrtae, elegantne cipele i marame jarkih boja. Svaka je nosila torbu za trnicu napuhnutu poput nogometne lopte.

ivo gestikulirajui, najzad sam doveo ene do stajalita taksija. Nije bilo reda. Ponavljao sam bez prestanka: Mister Fred, mister Fred..." i povlaio jednu od ena za rukav.

- Gdje je taj tip - odjednom se razljutila ena - kamo je nestao? Zato nas vue za nos?

- Govorite ruski?- Mamica je bila Ruskinja.Rekao sam:- Mister Fred e doi malo kasnije. Mister Fred je zamolio

da vas odvezem njegovoj kui.Pred nas je doao auto. Izdiktirao sam adresu. Onda sam

se zagledao kroz prozor. Nisam mislio da meu prolaznicima ima tako mnogo milicajaca.

ene su izmeu sebe govorile na finskom. Bilo je jasno da su nezadovoljne. Zatim su se glasno nasmijale pa mi je bilo lake.

Na ploniku me ekao ovjek u demperu boje vatre. Rekao je, namignuvi:

- Koje face!- Pogledaj sebe - razljutila se Ilona, mlaa ena.- One govore ruski - rekao sam.- Odlino - nije se zbunio Rimar - izvrsno. To zbliava.

Kako vam se svia Lenjingrad?

19

- Tako-tako - odgovorila je Marja.-Jeste li bile u Ermitau?-Jo nismo. A gdje je to?- Tamo gdje su slike, suveniri i drugo. A ranije su tamo

ivjeli carevi.- Trebalo bi pogledati - rekla je Ilona.- Niste bile u rmitau! - alostio se Rimar.ak je lagano usporio korake. Kao da mu je izazivalo od

vratnost druenje s tako nekulturnim enama.Popeli smo se na prvi kat. Rimar je gurnuo vrata koja nisu

bila zatvorena. Posvuda su bile gomile posua. Na zidovima su visjele fotografije. Na kauu su leali upadljivi omoti ploa stranih izvoaa. Krevet nije bio pospremljen.

Rimar je upalio svjetlo i na brzinu pospremio. Zatim je pitao:

- Kakva je to roba?- Radije odgovori gdje je tvoj prijatelj s novcima?U tom trenutku zauli su se koraci i pojavio se Fred Kole

snikov. U ruci je nosio novine koje je bio izvukao iz potanskog sanduia. Izgledao je mimo, i ak ravnoduno.

- Terve3 - rekao je Finkinjama - dobar dan!Zatim se obratio Rimaru:- Koja mrana lica! Jesi li navaljivao na njih?- Ja?! - pobunio se Rimar. - Razgovarali smo o lijepim

stvarima! Usput, one razumiju ruski.- Odlino - rekao je Fred - dobra veer, gospoo Lenart,

kako ste, gospoice Ilona?- Nije loe, hvala.- Zato ste tajile da govorite ruski?

3 Na finskome dobar dan" (nap. prev.).

20

- A tko nas je pitao?- Najprije treba neto popiti - izjavio je Rimar.Izvadio je iz ormara bocu kubanskog ruma. Finkinje su

vrlo rado pile. Rimar im je ponovno nalio.Kad su goe otile u toalet, Rimar je rekao:- Sve Finkinje izgledaju isto.- Tim vie to su one sestrine - objasnio je Fred.- To sam i mislio... Usput, lice ove gospoe Lenart uope

mi ne ulijeva povjerenje.Fred je povisio glas na Rimara:- A ije lice tebi ulijeva povjerenje, osim lica istranog suca? Finkinje su se brzo vratile. Fred im je dao isti runik. Po

digle su ae i osmjehnule se - drugi put u itavom danu.Torbe za trnicu drale su na koljenima.- Hura - rekao je Rimar - za pobjedu nad Njemakom! Popili smo, Finkinje takoer. Na podu je stajao radio-

gramofon i Fred ga je ukljuio nogom. Crna ploa lagano se okretala.

- Va omiljeni pisac? - dosaivao je Finkinjama Rimar. ene su se malo dogovarale izmeu sebe. Zatim je Ilona

rekla:- Moda Karjalainen.Rimar se blago osmjehnuo, dajui do znanja da prihvaa

navedeno ime. Ali, sm zahtijeva vie.-Jasno - rekao je - a kakva je to roba?- arape.-I nita drugo?- A to bi ti htio?- Koliko? - zanimalo je Freda.- Cetiristo trideset dva rublja - razgovijetno je izgovorila

mlaa, Ilona.

21

- Meingott! - uzviknuo je Rimar. - Pa to je agresivni kapitalizam!

- Mene zanima koliko ima pari? - odgurnuo ga je u stranu Fred.

- Sedamsto dvadeset.- Najlon? - strogo je pitao Rimar.- Sintetika - odgovorila je Ilona - par je ezdeset kopjejki.

To je ukupno etiristo trideset dva rublja...Ovdje sam morao uiniti mali matematiki izraun. Sin

tetike arape tada su bile u modi. Sovjetska industrija takve arape nije proizvodila. Mogle su se kupiti samo u vercu. Par finskih arapa kotao je est rubalja. A kod Finaca se mogao nabaviti za ezdeset kopjejki. Devetsto posto iste zarade...

Fred je izvadio novanik i izbrojio novce.- Evo - rekao je - jo dvadeset rubalja. Robu ostavite u

torbama.- Treba popiti - dometnuo je Rimar - za mirno rjeavanje

sueske krize! Za spajanje Alzasa i Lorene!Ilona je prebacila novce u lijevu ruku. Uzela je do vrha

punu au.- Hajde da poevimo ove Finkinje - proaptao je Rimar -

u cilju meunarodnog jedinstva.Fred se okrenuo prema meni:- Vidi s kim moramo imati posla!Osjeao sam nemir i strah. Htio sam to prije otii.- Va omiljeni umjetnik? - pitao je Rimar Ilonu.Pritom joj je stavio ruku na lea.- Moda Maaptere - rekla je Ilona, izmiui se.Rimar je prijekorno podignuo obrve. Kao da je njegov

estetski osjeaj bio malo povrijeen.Fred je rekao:

22

- Treba otpratiti ene i dati vozau sedam rubalja. Poslao bih Rimara, ali on e maznuti dio novca.

-Ja?! - uzbunio se Rimar. - Sa svojom besprijekornom au?!

Kad sam se vratio, posvuda su leali areni smotuljci u celofanu. Rimar je izgledao malo lud.

- Pijastri, krune, dolari - ponavljao je - franci, jeni...Onda se odjednom smirio, uzeo notes i flomaster. Neto

je izraunao pa rekao:- Tono sedamsto dvadeset pari arapa. Finci su astan

narod. Eto, to znai slabo razvijena drava...- Pomnoi s tri - rekao mu je Fred.- Kako - s tri?- arape e se dijeliti natroje, ako ih damo na veliko. Ko

mad i pol s dodatkom istog ajnog uvarka.Rimar je brzo precizirao:- Tisuu sedamsto dvadeset osam rubalja.Bezumlje se u njega slagalo s praktinou.- Petsto i neto svakomu - dodao je Fred.- Petsto sedamdeset est - ponovno je precizirao Rimar... Neto kasnije Fred i ja bili smo u evabdinici. Navoteno

platno na stolu bilo je ljepljivo. Oko nas lebdio je nekakav mastan oblak dima. Ljudi su prolazili pored nas kao ribe u akvariju.

Fred je izgledao rastreseno i mrzovoljno. Rekao sam:- Za pet minuta toliko novca!Trebalo je neto rei.- Svejedno - odgovorio je Fred - ekat e etrdeset minu

ta da ti donesu burek na margarinu.Tada sam pitao:- to u ti ja?

23

- Rimaru ne vjerujem. Ne zato to Rimar moe pokrasti klijenta. Iako tako neto nije iskljueno. I ne zato to Rimar moe klijentu dati stare obveznice umjesto novca. Pa ak ni zato to je sklon dirati klijenta. Nego zato to je Rimar budala. to upropatava budalu? udnja za lijepim stvarima. Rimar udi za lijepim stvarima. Usprkos tome to je povijesno osuen na propast, Rimar eli japanski tranzistor. Ide u duan Berezka4, prua blagajniku etrdeset dolara. I to s onom svojom njukom! Pa on u najobinijoj prodavaonici prehrambenih proizvoda da je rubalj, a blagajnik uope ne sumnja da je rubalj ukraden. A ovdje - etrdeset dolara! Naruavanje pravila valutnih operacija. Gotova stvar... Prije ili kasnije e nagrabusiti.

-A ja?-pitam.- Ti nee. Ti e imati drugih neprilika.Nisam htio ispitivati kakvih.Kad smo se pozdravljali, Fred je rekao:- U etvrtak e dobiti svoj dio.Otiao sam kui u nekom nejasnom stanju. Osjeao sam

istovremeno nemir i zanos. U lako steenom novcu vjerojatno je neka gadna sila.

Asji nisam nita ispriao o svojoj pustolovini. Htio sam je zadiviti. Neoekivano postati bogata koji ivi na visokoj nozi.

Meutim, stvari s njom postajale su sve gore. Stalno sam je ispitivao. ak i kad sam vrijeao njezine poznanike, bilo je to u obliku pitanja:

- Ne ini li ti se da je Arik ulman jednostavno glup?..Htio sam kompromitirati ulmana u Asjinim oima, ali

sam postizao, naravno, suprotan uinak.

4 Lanac duty-free trgovina u sovjetsko doba (nap. prev.).

24

Rei u, unaprijed, da smo se ujesen rastali. T ovjek koji stalno ispituje mora, prije ili kasnije, nauiti davati odgovore...

U etvrtak me nazvao Fred:- Katastrofa!- to je bilo?Pomislio sam da su uhvatili Rimara.-Jo gore - rekao je Fred - ui u najblii duan galante-

rijske robe.- Zato?- Svi su duani zatrpani sintetikim arapama. I to sovjet

skim sintetikim arapama. Osamdeset kopjejki je par. Kvaliteta nije nita loija od finskih. Isto sintetiko govno...

-I to emo sad?- Nita. A to se tu moe? Tko je mogao oekivati takvu pod

lost od socijalistike ekonomije?! Komu u ja sad prodati finske arape? Pa nee ih uzeti ni za rubalj! Znam ja nau kurvinsku industriju! Prvo dvadeset godina drijema, a onda iznenada - eto ti n! I svi duani nadjednom zatrpani nekakvim pizdarijama. Ako su ve pokrenuli lananu proizvodnju, onda je gotovo. Sad e tancati te sintetike arape - milijun pari u sekundi...

arape smo, nakraju, podijelili. Svatko od nas uzeo je dvjesto etrdeset pari istih sintetikih arapa rune boje graka. Jedina utjeha bila je oznaka - Made in Finland.

Nakon toga bilo je mnogoega. Operacija s ogrtaima Bologna. Preprodaja est njemakih stereoureaja. Tunjava u hotelu Kozmos zbog sanduka amerikih cigareta. Bjeanje pred milicijskom straom s tekom japanskom fotoopre- mom. I puno drugih stvari.

Otplatio sam dugove. Kupio si pristojnu odjeu. Prebacio se na drugi fakultet. Upoznao djevojku s kojom sam se kasni

25

je oenio. Otputovao sam na mjesec dana na Baltik, kad su uhitili Rimara i Freda. Poeo sam s bojaljivim knjievnim pokuajima. Postao sam otac. Sukobio se s vlastima. Izgubio posao. Odsjedio mjesec dana u Kaljaevskom zatvoru.

I samo jedna stvar se nije mijenjala. Dvadeset godina kooperio sam se u arapama boje graka. Poklanjao sam ih svim svojim poznanicima. uvao u njima igrake za novogodinji bor. Brisao njima prainu. Zapuivao arapama pukotine u prozorskim okvirima. Pa ipak se koliina tog smea nije smanjivala.

Na kraju sam otputovao, i ostavio u praznom stanu hrpu finskih sintetikih arapa. Samo sam tri para ubacio u koveg.

Podsjetile su me na kriminalne dane u mladosti, prvu ljubav i stare prijatelje. Fred se, nakon to je odsjedio dvije godine, razbio na motoru ezet. Rimar je odsjedio godinu dana i sad radi kao dispeer u mesnom kombinatu. Asja je uspjeno emigrirala i predaje leksikologiju na Stanfordu. to vrlo udno obiljeava ameriku znanost.

26

Nomenklaturne plitke cipele

Moram poeti s otvorenim priznanjem. Te sam cipele praktiki ukrao...

Prije dvjesto godina povjesniar Karamzin boravio je u Francuskoj. Ruski emigranti su ga pitali:

- to se, u dvije rijei, dogaa u domovini?Karamzinu nisu trebale ni dvije rijei.- Kraa - odgovorio je.Stvarno, kraa. I to svake godine u sve veim razmjerima.Iz mesnog kombinata odnose govee meso u jednom ko

madu. Iz tekstilne tvornice - preu. Iz tvornice kinoprojek- tora - lee.

Odvlae sve - keramike ploice, gips, polietilen, elektromotore, eljezne klinove, vijke, elektronske cijevi, konce, stakla.

esto sve to dobiva metafiziko obiljeje. Govorim o savreno zagonetnoj krai bez ikakve razumne svrhe. Tako neto, siguran sam, postoji samo u ruskoj dravi. Poznavao sam uglaenog, plemenitog, obrazovanog ovjeka koji je iz poduzea odnio vedro cementnog morta. Putem se mort, naravno, stvrdnuo. Kradljivac je bacio kamenu gromadu nedaleko od svoje kue.

Drugi moj prijatelj provalio je u propagandni centar. Odnio je glasaku kutiju. Dovukao ju je kui i smirio se. Trei moj poznanik ukrao je aparat za gaenje poara. etvrti je iz ureda svog naelnika odnio bistu Paula Robesona. Peti - re

27

klamni plakat iz Ulice kapina. esti - stalak za note iz amaterskog kluba.

Ja sam, kao to ete se moi uvjeriti, bio mnogo praktiniji. Ukrao sam kvalitetne sovjetske cipele raene za izvoz. I k tomu ih nisam ukrao u duanu, naravno. U sovjetskim duanima nema takvih cipela. Maznuo sam ih predsjedniku Gradskog izvrnog komiteta. Ili, kratko reeno, gradonaelniku Lenjingrada.

Meutim, pourili smo s priom.Demobiliziravi se, poeo sam raditi u tvornikim novina

ma. Radio sam tamo tri godine. Shvatio sam da ideoloki rad nije za mene.

Htio sam neto neposrednije. Daleko od moralnih sumnji.Sjetio sam se da sam neko pohaao umjetniku kolu.

Izmeu ostalog, onu istu koju je zavrio uveni umjetnik emjakin. Neke su mi navike ostale. Poznanici su me preko veze namjestili u DPI (Kombinat dekorativno-primijenjene umjetnosti). Postao sam uenikom klesara. Odluio sam da u raditi u podruju monumentalnog kiparstva.

Jao, monumentalno kiparstvo je vrlo konzervativan stil. Razlog tomu je u samoj njegovoj monumentalnosti.

Moe se potajno pisati romane i simfonije. Moe se potajice eksperimentirati s kistom. A evo, probajte zatajiti skulpturu od etiti metra. Nee proi!

Za takav je posao potreban prostran atelje. Znatna pomona sredstva. itavo osoblje pomonika, ljevaa, utovari- vac. Ukratko, trai se slubeno priznanje. Znai - potpuna vjernost. I nikakvih eksperimenata...

Bio sam jednom u ateljeu uvenog kipara. U kutovima su stajale gomile njegovih nezavrenih radova. Lako sam prepoznao Jurija Gagarina, Majakovskog, Fidela Castra. Kad sam

28

paljivije pogledao, skamenio sam se - svi su bili goli. S uredno modeliranim stranjicama, spolnim organima i miiima koji su se isticali. Sledio sam se od straha.

- Nita udno - objasnio je kipar - mi smo realisti. Najprije modeliramo anatomiju. Zatim odjeu...

Zato su nai kipari bogati ljudi. Najvie dobivaju za skulpturu Lenjina. ak se ni zahtjevna brada Karla Marxa ne plaa tako izdano.

Spomenik Lenjinu postoji u svakom gradu. U centru svake etvrti. Narudbe takve vrste su neiscrpne. Iskusni kipar moe modelirati Lenjina naslijepo. To jest, zavezanih oiju. Iako bude i neobinih stvari. U eljabinsku je, na primjer, bio takav sluaj.

Na sredinjem trgu, nasuprot zgrade Gradskog vijea, trebali su postaviti spomenik Lenjinu. Organizirali su sveani miting. Okupilo se tisuu i pol ljudi.

Svirala je patetina glazba. Govornici su drali govore.Spomenik je bio prekriven sivim platnom.Lenjin je bio prikazan u poznatoj pozi - turista koji glasa

na cesti. Njegova desna ruka pokazivala je put u budunost. Lijevu je drao u depu raskopanog kaputa.

Glazba je utihnula. U tiini koja je uslijedila netko se nasmijao. Minutu kasnije grohotom se smijao itav trg.

Samo se jedan ovjek nije smijao. Bio je to lenjingradski kipar Viktor Drikov. Izraz ilasa na njegovu licu postupno je prelazio u grimasu ravnodunosti i beznaa.

to se dogodilo? Nesretni je kipar isklesao dvije kape sa titnikom. Jedna je pokrivala glavu voe. Druguje Lenjin stiskao u aci.

Slubenici su neispravni spomenik brzo prekrili sivim platnom.

29

Ujutro je spomenik bio ponovno otkriven. Preko noi su uklonili suvinu kapu...

Ponovno smo se udaljili od teme.Spomenici nastaju tako. Kipar modelira glineni model.

Ljeva ga odlijeva u gipsu. Zatim dolaze na red klesari.Postoji figura od gipsa. A postoji i bezoblini mramorni

blok. Treba, kako se kae, ukloniti sve suvino. S apsolutnom preciznou kopirati gipsani model.

Za to postoje posebni alati pomou kojih se s gipsanog modela prenose toke na kamen. Pomou tih alata u kamenu se prave tisue ureza. To jest, odreuju se konture budueg spomenika.

Zatim klesar uzima malu builicu. Skida suvine slojeve mramora. Uzima klesarski eki i dlijeto za kamen (neto poput ekia i dlijeta). Predstoji zavrna etapa, filigranski, odgovoran posao.

Klesar obrauje mramornu povrinu. Samo jedan krivi pokret - i gotovo. Sastav mramora slian je fakturi dr- veta. U mramoru postoje osjetljivi slojevi, tvrda mjesta, pukotine. Postoje vrsta fakturna zgunjenja (neto poput voria u drvu). Postoje mnogobrojne primjese drugih vrsta kamena. I tako dalje. Openito, taj je posao pedantan i sloen.

Mene su stavili u brigadu klesara. Bilo nas je troje. Brigadir se zvao Osip Lihaev. Njegov pomonik i prijatelj zvao se Viktor Cipin. Oboje su bili majstori u svome poslu i, naravno, teki alkoholiari.

Pritom je Lihaev pio svakodnevno, dok je Cipin bolovao od kroninog alkoholizma. to Lihaevu nije smetalo da s vremena na vrijeme popije, a Cipinu da se napije svaki put kad mu se ukae prilika.

30

Lihaev je bio mrk, suzdran, krt na rijeima. Satima bi utio, a onda bi odjednom izgovarao kratke i potpuno neoekivane reenice. Njegovi su monolozi bili nastavak ozbiljnih unutarnjih razmiljanja. Uzviknuo bi, naglo se obraajui bilo kome tko bi se naao u blizini:

- Evo, kae - kapitalizam, Amerika, Europa! Privatno vlasnitvo! I zadnji tikvan ima osobni auto!.. A dolar, molim lijepo, svejedno pada!..

- Znai, ima kamo padati - veselo bi odgovorio Cipin - to nije loe. A tvoj usrani rubalj niti nema kamo padati...

Meutim Lihaev, ponovno utonui u utnju, ne bi reagirao.

Cipin je, naprotiv, bio priljiv i dobroduan ovjek. Volio je raspravljati.

- Nije stvar u autu - priao je - i sm sam voza amater... U kapitalizmu je najvanija sloboda. Ako ti je do pia - pije od jutra do veeri. Ako ti se rinta - rinta dvadeset etiri sata. Nikakav ideoloki odgoj. Nikakav socijalistiki moral. Oko tebe asopisi s golim djevojkama... Onda opet - politika. Recimo, nije ti se svidio neki ministar - odlino. Pie urednitvu: ministar je govno! Svakom se predsjedniku moe pljunuti u facu. O potpredsjednicima zaista ne govorim... A auto ni ovdje nije neka velika rijetkost. Ja imam Zaporoec iz ezdesete godine, i kakva korist od toga?..

Stvarno, Cipin je kupio Zaporoec. Meutim, kao kronini alkoholiar, mjesecima nije sjedao za volan. U studenom je auto zatrpao snijeg. Zaporoec je postao malo snjeno brdo. Oko njega su se stalno okupljala djeca iz susjedstva. Na proljee se snijeg otopio. Zaporoec je postao nizak, kao trkai auto. Krov je na njemu bio zgnjeen od djejih saonica.

Cipina je to gotovo razveselilo:

31

- Za volanom moram biti trijezan. A taksijem u i pijan stii...

Na takve sam, eto, nabasao uitelje.Uskoro smo dobili narudbu. K tomu, prilino unosnu i

hitnu. Brigada je trebala isklesati reljefnu skulpturu Lomonosova za novu stanicu metroa. Kipar udnovski brzo je pripremio kalup. Ljevai su ga odlili u gipsu. Doli smo pogledati taj rad.

Lomonosov je bio prikazan u nekakvom sumnjivom ogrtau. U desnoj je ruci drao svitak papira. U lijevoj - globus. Papir je, koliko ja shvaam, simbolizirao stvaralatvo, a globus - znanost.

Sm Lomonosov izgledao je punano, enstveno i neuredno. Bio je slian svinji. U Staljinovo vrijeme tako su se prikazivali kapitalisti. Oigledno je udnovski htio potvrditi primat materije nad duhom.

A globus mi se svidio. Iako je iz nekog razloga prema gledatelju bio okrenut s amerike strane.

Kipar je savjesno oblikovao minijaturne Kordiljere, Apa- lako gorje, Gvajanski tit. Nije zaboravio ni jezera i rijeke- Huron, Athabascu, Manitobu...

Izgledalo je to prilino udno. U Lomonosovljevo doba takve detaljne karte Amerike, mislim, nije bilo. Rekao sam to udnovskom. Kipar se razljutio:

- Razmiljate kao uenik desetog razreda! A moja skulptura nije nastavno sredstvo! Pred Vama je esta Bachova invencija, utisnuta u mramor. Preciznije, u gips... Posljednji krik metafizikog sintetizma!..

- Kratko i jasno - dometnuo je Cipin.- Ne raspravljaj - apnuo mi je Lihaev - to ima s tim?Neoekivano se udnovski smekao:

32

- A moda imate pravo. Ali ipak - ostavit emo kako jest. U svakom je poslu potrebna minimalna doza apsurda...

Bacili smo se na posao. Najprije smo radili u kombinatu. Zatim se pokazalo da treba pouriti. Bilo je odlueno da se stanica otvori pred praznike u studenom.

Trebalo je zavriti posao na mjestu gdje e stajati skulptura. To jest, pod zemljom.

Na stanici Lomonosovskaja izvodili su se zavrni radovi. Ovdje su vrijedno radili zidari, elektriari, fasaderi. Bezbrojni kompresori stvarali su paklenu buku. U zraku se osjeao miris spaljene gume i svjeeg vapna. U metalnim bavama gorjela je vatra.

Na su kalup oprezno spustili pod zemlju. Uvrstili su ga na ogromno postolje od hrastovine. Pored njega na lancima je visio mramorni blok od etiri tone. U njemu su se nazirali priblini obrisi figure Lomonosova. Pred nama je bio najodgovorniji dio posla.

Tada je dolo do nepredviene komplikacije. Stvar je u tome da pomine stepenice nisu bile u pogonu. Penjui se gore po votku trebalo je proi esto stepenica.

Prvi dan Lihaev je izjavio:- Idi ti. Ti si najmlai.Nisam znao da se metro nalazi na takvoj dubini. I to jo

u Lenjingradu, gdje je zemljite vlano i nestabilno. Trebao sam se dvaput odmoriti. Stolinaja, koju sam donio, ispila se za jednu minutu.

Morao sam se opet penjati. Jo uvijek sam bio najmlai. Ukratko, u jednom sam se danu est puta penjao.

Poela su me boljeti koljena.Idui smo se dan organizirali drugaije. Naime, odmah

smo kupili est boca. Ali, to nije pomoglo. Nae su rezerve

33

privukle panju drugih. Prili su nam elektriari, zavarivai, maleri, fasaderi. Nakon deset minuta vie nije bilo votke. I ponovno sam se penjao gore.

Trei dan moji su uitelji odluili da e prestati piti. Za neko vrijeme, razumije se. Ali, drugi oko nas pili su po starom. I dareljivo nas astili.

etvrti dan Lihaev je izjavio:-Ja nisam frajer! Ne mogu vie piti na tui raun! Deki,

tko je od nas najmlai?..I krenuo ja opet po stepenicama. Penjanje mi je ilo sve

lake. Noge su, oito, ovrsnule.Tako da su, uglavnom, radili Lihaev i Cipin. Izgled Lo

monosova sve se vie ocrtavao. I, treba primijetiti, bio je sve odbojniji.

Ponekad bi doao kipar udnovski. Davao bi upute za rad. Poneto bi u hodu mijenjao.

Radnike je takoer zanimao Lomonosov. Pitali bi, na primjer:- Tko je to, zapravo - mukarac ili enska?- Neto izmeu - odgovarao bi im Cipin...Pribliavali su se praznici. Zavrni radovi bliili su se kra

ju. Stanica metroa Lomonosovskaja poprimala je elegantan, svean izgled.

Pod su poploili mozaikom. Svodovi su bili ukraeni svjetiljkama od lijevanog eljeza. Na jedan od zidova trebao je doi na reljef. Tamo su postavili ogroman zavareni okvir. Malo iznad njega svjetlucali su se teki koloturi s lancima.

Sklanjao sam otpad. Moji su uitelji davali skulpturi zavrni sjaj. Cipin je zavravao ipkasti ukras na prsima. Lihaev je polirao uvojke vlasulje.

Uoi otvaranja stanice noili smo pod zemljom. Predstojalo nam je objesiti na nesretni reljef. A zapravo - podii ga

34

koloturnikom. Umijeati takozvane pirone. I na kraju, spojeve, koji e drati skulpturu, zaliti epoksidnom smolom.

Podii takav blok na etiri metra iznad zemlje prilino je komplicirano. Muili smo se nekoliko sati. Koloturi su se neprestano zaglavljivali. Klinovi nisu htjeli ui u otvore. Lanci su kripali, kamen se njihao. Lihaev je vikao:

- Ne prilazi!..Na kraju, mramorni blok bio je podignut. Skinuli smo lan

ce i odmaknuli se na prilinu udaljenost. Izdaleka je Lomonosov izgledao pristojnije.

Cipin i Lihaev su s olakanjem malo popili. Zatim su poeli pripremati epoksidnu smolu.

Razili smo se pred jutro. U jedan sat trebalo je biti sveano otvaranje.

Lihaev je doao u tamnoplavom odijelu. Cipin u jakni od jelenje koe i trapericama. Nisam ni slutio da je takav minker.

Uostalom, oboje su bili trijezni. Od toga im se ak promijenila boja lica.

Spustili smo se u metro. Meu mramornim stupovima etkali su se sveano odjeveni trijezni radnici. Iako su depovi mnogima bili ispupeni.

etvorica tesara uurbano su postavljala malu tribinu. Trebali su je postaviti ispod naeg reljefa.

Osip Lihaev tihim mi je glasom rekao:- Postoji mogunost da se epoksidna smola nije stvrdnu-

la. Cipa je nabacao previe otopine. Ukratko, ova mramorna figa dri se za asnu rije. Zato, kad pone miting, udalji se malo. I upozori suprugu za ubudue.

- Ali tamo e - kaem - biti sva krema Lenjingrada! A to ako se stropota itava konstrukcija?

35

- Moda je tako i bolje -bezvoljno je rekao brigadir...U jedan sat trebali su se pojaviti ugledni gosti. Oekivali

su gradonaelnika, druga Sizova. U njegovoj pratnji trebali su doi predstavnici lenjingradskog javnog ivota. Znanstvenici, generali, sportai, pisci.

Program otvorenja bio je sljedei. Prvo mali banket za odabrane. Zatim kratki miting. Uruivanje poasnih diploma i nagrada. A dalje, kako se izrazio upravitelj stanice, prema interesima". Jedni e u restoran, drugi na koncert umjetnik amatera.

Gosti su doli u jedan sat i dvadeset minuta. Prepoznao sam kompozitora Andreja Petrova, dizaa utega Dudka i redatelja Vladimirova. I, naravno, samoga gradonaelnika.

Bio je to visok ovjek, nije bio ni toliko star. Izgledao je, moe se rei, pametno. uvala su ga dva mrka, uhranjena momka. Izbijala je iz njih povrna potitenost koja je bila potvrdom oigledne spremnosti za tunjavu.

Gradonaelnik je obiao stanicu, ali pokraj naeg reljefa se zadrao. Tiho je pitao:

- Na koga me on podsjea?- Na Hrueva - namignuo nam je Cipin.Gradonaelnik nije doekao odgovor i nastavio je dalje.

Za njim je, servilno se smjekajui, trao upravitelj stanice.Dotad su tribinu obloili satenom roza boje. Nakon ne

koliko minuta razgledavanje je zavrilo. Pozvali su nas za stol. Otvorila su se neka tajnovita bona vrata. Ugledali smo prostranu sobu. Nisam ni znao da postoji. Vjerojatno su je namjeravali urediti kao sklonite za upravu. Na banket su bili pozvani gosti i nekoliko zaslunih radnika. Pozvali su nas trojicu. Oigledno su mislili da smo mjesni intelektualci. Tim vie to kipar nije bio prisutan.

36

Za stol je sjelo svega tridesetak ljudi. Sjedne strane - gosti, njima nasuprot - mi.

Govor je zapoeo upravitelj stanice. Predstavio je gradonaelnika, nazvavi ga nepokolebljivim lenjinistom". Svi su dugo pljeskali.

Zatim je rije preuzeo gradonaelnik. itao je s papiria. Izrazio je osjeaj dubokog zadovoljstva. estitao je svim radnicima to su na vrijeme zavrili poslove. Zamuckujui je naveo tri, etiri prezimena. I, na kraju, predloio zdravicu za mudro lenjinsko rukovodstvo.

Podigao se amor i svi su uzeli ae.Potom je uslijedilo jo nekoliko zdravica. Upravitelj stani

ce predloio je da se popije za gradonaelnika. Kompozitor Petrov - za svijetlu budunost. Redatelj Vladimirov - za miran suivot. A diza utega Dudko - za bajku, koja se naoigled svih pretvara u stvarnost.

Cipin je bio nepovjerljiv. Popio je bokal konjaka i posegnuo za ampanjcem.

- Nemoj mijeati - savjetovao mu je brigadir - i ovo ti je ve dosta.

- to znai - nemoj mijeati - zaudio se Cipin - zato? Pa ja pametno mijeam. Radim sve po pravilima. Mijeati votku s pivom je jedno. Konjak sa ampanjcem - drugo. U tome sam znalac.

- To se i vidi - namrtio se Lihaev - po onoj epoksidnoj smoli...

Ve su za minutu svi priali u isti glas. Cipin je grlio redatelja Vladimirova. Upravitelj stanice dodvoravao se gradonaelniku. Fasaderi i zidari, jedni drugima upadajui u rije, alili su se na to to premalo vrednuju njihov rad.

37

Samo je Lihaev utio. Oito je razmiljao o neemu. A onda je iznenada, potpuno neoekivano izustio, obraajui se dizau utega Dudku:

- Poznavao sam jednu idovku. Zbliili smo se. Nije loe kuhala...

Ja sam promatrao gradonaelnika. Neto ga je zabrinjavalo. Muilo. Zbog neega se mrgodio i naprezao. Svako malo na njegovu bi se licu pojavio paeniki osmijeh.

Onda se dogodilo sljedee.Gradonaelnik se naglo pribliio stolu. Sagnuo se, ne spu

tajui glavu. Ostavio je na stolu sendvi i spustio lijevu ruku.Otprilike jednu minutu lice poasnog gosta izraavalo

je krajnju usredotoenost. Zatim, nakon to se jedva zauo zvuk gume koja je pukla, gradonaelnik se veselo zavalio na naslon stolca. I s olakanjem uzeo sendvi.

Tada sam neprimjetno podignuo stolnjak. Pogledao sam ispod stola i odmah se uspravio. Ono to sam vidio toliko me zapanjilo da sam zaustavio dah. Najeio sam se to znam tajnu.

A vidio sam gradonaelnikova krupna stopala na kojima su bile vrsto pripijene zelene svilene arape. Prsti njegovih nogu su se micali. Gradonaelnik kao da je improvizirao na klaviru.

Pored su leale cipele.I ne znam to se u tom trenutku sa mnom dogodilo. Je li

isplivalo na povrinu moje potisnuto disidentstvo. Je li progovorila moja kriminalna bit. Jesu li na mene utjecale tajanstvene razorne sile.

Jednom u ivotu to se dogodi svakom.Dogaaja koji su uslijedili prisjeam se kao u magli. Pri

maknuo sam se na rub sjedala. Ispruio sam nogu. Napi

38

pao sam gradonaelnikove cipele i paljivo ih privukao k sebi.

I tek sam nakon toga premro od straha.Upravitelj stanice tog je trenutka ustao:- Molim panju, prijatelji! Pozivam vas na kratki sveani

miting. Poasni gosti, zauzmite mjesta na tribini!Svi su se uskomeali. Redatelj Vladimirov popravio je

kravatu. Diza utega Dudko na brzinu je zakopao najgor- nje dugme na hlaama. Cipin i Lihaev nerado su se udaljili od bokal.

Pogledao sam gradonaelnika. Osvrui se uznemireno oko sebe, pipao je nogom ispod stola. Ja, naravno, to nisam vidio. Ali sam pretpostavljao po izrazu njegova zbunjenog lica. Bilo je vidljivo da se radijus njegove potrage poveava.

to mi je drugo preostalo?Pokraj mog stolca bila je Lihaevljeva aktovka. Aktovka

je bila uvijek s nama. U nju je moglo stati ak esnaest boca Stoline. Jednom i zauvijek bilo mi je povjereno da je vuem uokolo.

Ispustio sam iz ruke maramicu za nos. Zatim sam se sagnuo i ugurao gradonaelnikove cipele u aktovku. Osjetio sam pod rukom da su to fine, kvalitetne vrste cipele. Ne mislim da bi netko sve to primijetio.

Zatvorio sam aktovku i ustao. Ostali su takoer stajali. Svi osim druga Sizova. Tjelohranitelji su upitno pogledavali efa.

I tu je gradonaelnik pokazao da je pametan i snalaljiv ovjek. Pritisnuvi dlan na grudi, tiho je rekao:

- Neto mi nije dobro. Prilegnut u na minutu...Gradonaelnik je brzo skinuo sako, olabavio kravatu i s

mukom se smjestio na sofu uz telefon. Njegova stopala u ze

39

lenim svilenim arapama umorno su se razmaknula. Ruke je drao na trbuhu. Oi su bile poluzatvorene.

Tjelohranitelji su poeli raditi svoj posao. Jedan je telefonirao lijeniku. Drugi je nareivao:

- Oslobodite prostoriju! Kaem - oslobodite prostoriju! Bre! Ponite s mitingom!.. Ponavljam - ponite s mitingom!..

- Mogu li ja kako pomoi? - umijeao se upravitelj stanice.- Gubi se, pederu! - zaorio se odgovor.Prvi tjelohranitelj je dodao:- Neka sve na stolovima ostane kako jest! Nije iskljuena

provokacija! Nadam se da se znaju prezimena prisutnih?Upravitelj stanice usluno je klimnuo glavom:- Pokazat u vam popis...Izali smo iz prostorije. Nosio sam aktovku u ruci, a ruka mi je drhtala. Meu stupovima su se tiskali radnici. Lomono

sov je, hvala Bogu, i dalje visio na svom mjestu.Miting nisu otkazali. Ugledni gosti, ostavi bez svog pred

vodnika, usporili su korak pored tribine. Naredili su im da se popnu. Gosti su se smjestili ispod mramornog bloka.- Hajdemo odavde - rekao je Lihaev - to jo ovdje ni

smo vidjeli? Znam jednu pivnicu u Ulici kalova.- Bilo bi dobro - kaem ja - da budemo sigurni kako se

spomenik nije strovalio.- Ako se strovali - na to e Lihaev - i u pivnici emo uti.

Cipin je dodao:- Bit e to smijurija...Izali smo iz metroa. Dan je bio vrlo hladan, ali sunan. Grad je bio ukraen sveanim zastavama.

A naeg su Lomonosova nakon dva mjeseca skinuli. Le- njingradski znanstvenici uputili su pismo novinama. Zalili su

se da naa skulptura vrijea veliki lik. Prigovori su se, narav-

40

no, odnosili na udovskog. Tako da su nama novce u potpunosti isplatili. Lihaev je rekao:

- To je najvanije...

41

Pristojno dvoredno odijelo

I sada se odijevam ne pridajui tome panju. A ranije sam se odijevao jo gore. U Savezu sam se odijevao toliko loe, da su me ak prekoravali zbog toga. Prisjeam se kako mi je direktor Pukinskog spomen-parka govorio:

- Svojim hlaama, drue Dovlatove, naruavate praznini ugoaj ovdanjih mjesta...

U redakciji, gdje sam radio, takoer su bili nezadovoljni mnome. Sjeam se kako se urednik jednih novina alio:

- Vi nas jednostavno kompromitirate. Ukazali smo Vam povjerenje. Poslali Vas na sahranu generala Filonenka. A Vi ste se, kako sam uo, pojavili bez sakoa.

- Bio sam u jakni.- Na Vama je bila nekakva stara sveenika halja.- Nije to sveenika halja. To je jakna iz inozemstva. I,

usput, poklon od Lgera.(Jaknu sam zaista dobio od Fernanda Lgera. Ali, ta je pri

a pred nama.)- to je to lee"? - namrtio se urednik.- Lger - poznati francuski umjetnik. lan komunistike

partije.- Ne bih rekao - kazao je urednik, a onda se odjednom

razljutio - dosta! Vjeno izgovori! I uvijek neto posebno! Izvolite se odijevati kako i prilii zaposleniku solidnih novina!

Tada sam rekao:

43

- Neka mi redakcija kupi sako. Ili jo bolje - odijelo. A kravatu u, hajde, sm kupiti...

Urednik je mudrovao. Bilo mu je savreno svejedno kako se ja odijevam. Nije u tome bila stvar. Sve se jednostavno moglo objasniti.

Bio sam najzdraviji u redakciji. Najkrupniji. To jest, kako me uvjeravalo rukovodstvo - najnaoitiji. Ili, prema izrazu odgovornog sekretara Minca - najreprezentativniji".

Ako bi umrla neka poznata linost, iz redakcije bi slali mene na sahranu. T ne moe svatko tegliti lijes. A ja sam to radio ak s nadahnuem. Ne zato to sam volio sahrane, ve zato to sam mrzio novinarski posao...

- Drskost - rekao je urednik.- Nije uope nita takvo - kaem ja - to je legitimni zahtjev.

eljezniarima se, na primjer, da je posebna odjea. Straarima- bunde. Roniocima - ronilaka odijela. Neka mi redakcija kupi posebnu odjeu. Odijelo za pogrebne ceremonije...

Na je urednik bio dobroduan ovjek. S velikom plaom ovjek si moe dopustiti takav luksuz kao to je dobrodu- nost. A i vremena su tada bila relativno liberalna.

Rekao je:- Hajde da dogovorimo kompromisno rjeenje. Pripremi

te do nove godine tri drutveno vana materijala. Tri lanka od irokog drutveno-politikog znaaja. I tada e Vas redakcija nagraditi skromnim odijelom.

- to znai - skromnim? Jeftinim?- Ne jeftinim, nego crnim. Za sveane prilike.- Okay - kaem ja - pamtit emo ovaj razgovor...Nakon tjedan dana dolazim u redakciju. Zove me ef pro

pagandnog odjela Bezuglov. Silazim kat nie. Bezuglov istovremeno pria na dva telefona. ujem:

44

- Bjelorusija ne odgovara. Ima hrpa Bjelorus. Daj mi Uzbeka ili, u najgorem sluaju, Estonca... Zapravo ne, ekaj malo, ima jedan Estonac... Ali zato je Moldavac neizvjestan... to?.. Radnik otpada, proletaraca ima dovoljno... Daj intelektualca, ili nekog iz uslunog sektora. A najbolje neko vojno lice. Kakvog starijeg vodnika... Uglavnom, radi!

Bezuglov je uzeo drugu slualicu:- Alo... Hitno nam treba Uzbek. I to bilo kakav, makar i

besposliar... Potrudi se, golupiu, pamtit u ti to...Pozdravim ga i pitam:- Kakva je to Intemacionala?Kae Bezuglov:- Uskoro e Ustavni dan. Pa smo odluili dati petnaest

ogleda. Prema broju saveznih republika. Ukljuiti predstavnike raznih naroda.

Bezuglov je izvadio cigarete i nastavio:- S Rusima, recimo, nema problema. Ukrajinaca takoer ima

dovoljno. Gruzina smo nali na Medicinskoj akademiji. Azerbaj- danca u jednom mesnom kombinatu. ak smo pronali Mol- davca, instruktora rajonskog komiteta Komsomola. Ali s Uzbeci- ma, Kirgizima i Turkmenima - fijasko. Gdje da naem Uzbeka?!

- U Uzbekistanu - apnuo sam.- A jesi pametan! Jasno, u Uzbekistanu. Ali, ja imam roko

ve. Da ne priam o tome da su sredstva iz fondova za slubena putovanja odavno potroena... Ukratko, hoe zaraditi pedeset rubalja?

- Hou.- Tako sam i mislio... Nai mi Uzbeka, napisat u pedese-

ticu. Povisit u kao za naknadu tete...- Poznajem jednog Tatarina.Bezuglov se razljutio:

45

- to e mi Tatarin?! Kod mene ima puno Tatara. I kakve koristi od toga? Pa nije to savezna republika... Ukratko, nai mi Uzbeka. Kirgiza i Turkmena ve sam dodijelio honorarcima. aka evelev kao ima nekakvog Tadika. Samojlov trai Kaza- ha. I tako dalje. Treba nam Uzbek. Hoe se prihvatiti tog posla?

- Dobro - kaem - ali te upozoravam. Ogled e biti drutveno znaajan. Od irokog drutveno-politikog znaaja.

-Jesi li pio? - pitao je Bezuglov.- Ne. Ima neki prijedlog?- to je tebi - zamahnuo je ruicama Bezuglov - nema

anse. Pijem samo naveer... Nikad prije jedan sat popodne...Bezuglova sam dugo poznavao. Bio je poseban ovjek.

Rodom iz Sverdlovska.Sjeam se kako sam se jednom spremao na slubeni put

na Ural. Naravno, morao sam navratiti u Sverdlovsk. I to ba za prvomajske praznike. Postojala je mogunost da bude komplikacija s hotelom.

Kaem ja Bezuglovu:- Mogu li noiti u Sverdlovsku kod tvojih roditelja?- Naravno - uzviknuo je Bezuglov - naravno! Koliko ho

e! Svima e biti jako drago. Imaju ogroman stan. Tata je dopisni lan Akademije znanosti, a mama - zasluni umjetnik. Ugostit e te domaim tijestom punjenim mesom... Jedini uvjet: nemoj izlanuti da se poznajemo. Inae je sve propalo. Ja sam od etrnaeste godine sramota obitelji!..

- Dobro - kaem - potrait u ti Uzbeka.Prionuo sam na posao. Prelistao sam adresar. Nazvao tride

setak poznanika. Na kraju mi je jedan prijatelj, truba, rekao:- Imamo jednog sviraa trombona Balieva. Po nacional

nosti je Uzbek.- Prekrasno - kaem - daj mi njegov broj telefona.

46

- Pii.Zapisao sam.- Svidjet e ti se - rekao je moj prijatelj. - ovjek je kul

turan, naitan, sa smislom za humor. Nedavno je osloboen.- to znai - osloboen?- Istekla mu je kazna pa su ga pustili na slobodu.- to je, lopov?- A emu to - lopov? - uvrijedio se prijatelj. - ovjek je

odsjedio zbog silovanja...Spustio sam slualicu.U tom trenutku zove Bezuglov:- Ima sree - vie - nali smo Uzbeka. Muik ga je na

ao... Gdje? Pa na Kuznenoj trnici. Prodavao je onu... kako se... hohlomu5.

- Misli, pahlavu6?- E da, baklavu, koja razlika... A sitan trgovac - to je ak

dobro. To se sad diskretno potie. Male privatne okunice, osobni povrtnjaci i sve tog tipa...

Pitao sam:-Jesi li siguran da baklava raste u povrtnjaku?- Ne znam gdje raste baklava. I ne elim znati. Ali do

bro znam koje su posljednje direktive Gradskog komiteta... Ukratko, s Uzbekom je u redu.

- teta - kaem - upravo sam pronaao odlinog kandidata. Kulturan, obrazovan Uzbek. Solist orkestra. Nedavno se vratio s gostovanja.

- Prekasno. Imaj ga u vidu za ubudue. ovjek je ve donio lanak. A za tebe imam novi zadatak. Blii se Dan racio-

5 Dekorativno oslikano drveno posue (nap. prev.).6 Baklavu (nap. prev.).

47

nalizatora. Mora nai suvremenog ruskog zanatliju, potomka uvenog Leve7. Onoga koji je potkovao englesku buhu. I napraviti materijal na tu temu.

- Drutveno znaajan?- Bez toga nikako.- Dobro - kaem - pokuat u...uo sam neto o takvom zanatliji. Priao mi je o njemu

moj stariji brat koji je radio u filmskoj kronici.Starac je ivio u Jelizarovskoj ulici u okolici Lenjingrada, u

privatnoj kui. Bilo ga je mnogo lake nai no to sam mislio. Prvi prolaznik kojeg sam susreo pokazao mi je put.

Starac se zvao Jevgenij Eduardovi. Restaurirao je stare automobile. Na otpadima je pronalazio zahrale trupove automobila. Iz razliitih izvora slagao je prvobitan oblik auta. Zatim je radio ogroman posao: tokario je, lijepio, niklovao.

Obnovio je desetke starih modela. Meu njegovim djelima bile su marke Oldsmobile, Chevrolet, Peugeot i Ford. Bili su raznih boja, s koom, mesingom i kromom koji su se sjajili i ostavljali snaan dojam.

I uz to, svi ti modeli bili su u voznom stanju. Vibrirali su, kretali se, ula se truba. Lagano se ljuljajui pretjecali su pjeake. Bio je to upeatljiv, gotovo cirkuski prizor.

Za volanom je vano sjedio vlasnik, Jevgenij duardovic. Njegov se stari dvoredni kratki kaput sav sjajio. Oi su zakri- vale naoale s celuloidnim okvirima. Velika ilterica pridavala mu je na sve to osobit izgled.

Uzgred reeno, on je prvi ruski automobilist. Za volan je sjeo u dvanaestoj godini. Neko vrijeme bio je osobni voza Rodzjanka. Zatim je vozio Trockog, Kaganovia, Andrejeva.

7 Junak istoimene pripovijesti N. S. Leskova (1881) (nap. prev.).

48

Osnovao je prvu rusku autokolu. Iz rata je izaao kao komandant male tenkovske jedinice. Primio je mnogo dravnih nagrada. Naravno, i odsjedio je. U poodmaklim godinama poeo se baviti restauracijom automobila.

Modeli Jevgenija duardovica izlagali su se na meunarodnim izlobama. Njegove su automobile koristili na snimanjima domaih i stranih filmova. Dopisivao se na etiri jezika s urednitvima mnogobrojnih asopisa o automobilima.

Ako su se auti koristili na snimanjima, bio je prisutan i njihov vlasnik. Filmski redatelji zapazili su impozantnu figuru Jevgenija duardovica. U prvo vrijeme statirao je u masovnim scenama. Zatim su mu poeli davati male epizodne uloge. Glumio je menjevike, plemie, znanstvenike staroga kova. Uglavnom, postao je i filmski glumac...

Proveo sam u Jelizarovskoj ulici dva dana. Moje biljeke bile su pune zanimljivih detalja. Jedva sam ekao da se bacim na pisanje.

Dolazim u redakciju. Doznajem da je Bezuglov na slubenom putu. A rekao je da su sredstva iz fondova za putovanja potroena.

Dobro... Navraam do odgovornog sekretara novina Bore Minca. Priam mu o svojim planovima. Izvjetavam ga o detaljima koji su me se najvie dojmili.

Kae Mine:- Koje je prezime?Uzimam vizitku Jevgenija duardovica.- Holidej - odgovaram -Jevgenij duardovic Holidej.Mine je zakolutao oima:- Holidej? Ruski zanatlija - Holidej? Potomak Leve - Ho

lidej? ali se!.. to znamo o njegovu porijeklu? Odakle mu takvo prezime?

49

- A tebi Mine zvui bolje?.. Da ne govorimo o porijeklu...- Gore - sloio se Mine - neosporno, gore. Ali Mine je uz

to privatna osoba. O Mincu se ne piu ogledi za Dan raciona- lizatora. Mine nije heroj. O Mincu ne piu...

(Tada sam pomislio - nemoj se zakleti!)Dodao je: - osobno nemam nita protiv Engleza.- Naravno da nema - kaem...Odjednom mi se smuilo. to se dogaa? Nije sve za tisak.

Nije savreno sve za tisak. Ne znam odakle sovjetski novinari crpe teme!.. Sve moje zamisli su neostvarive. Svi moji razgovori upravo nisu za telefon. Sva moja poznanstva su sumnjiva...

Kae odgovorni sekretar:- Pii o majci-heroini. Nai obinu, skromnu majku-heroi-

nu. I neka ima normalno prezime. Napii oko dvjesto pedeset redaka. Takvog materijala uvijek nedostaje. Majka-heroina - to je poput lutrije gdje svi dobivaju...

to mi je drugo preostajalo? Ipak sam ja dravni novinar.Ponovno nazivam prijatelje. Jedan prijatelj kae:- Kod nas pazikuina ena ima itavu hordu djeurlije.

Nevjerojatni huligani.-To nije vano.- No, onda doi.Idem na tu adresu.Pazikuina ena zvala se Lidija Vasiljevna Brikina. Nije ti

to mister Holidej! Njezin je stan ostavljao uasan dojam. Klimav stol, nekoliko madraca s rupama, teak zrak koji gui. Uokolo je galamila odrpana, neuredna djeurlija. Najmanji se derao iz drvene kolijevke. Djevojica od etrnaestak godina tuno je crtala prstom po prozorskom staklu.

Objasnio sam svrhu svog dolaska. Lidija Vasiljevna je ivnula:

50

- Pii mali, zapisuj... A ja u se potruditi. Ispriat u narodu sve o mom pasjem ivotu.

Pitao sam:- Zar vam drava ne pomae?- Pomae. Itekako pomae. Imamo pravo na etrdeset ru

balja mjeseno. I na orden i medalje. Evo, na prozoru ih je puna tegla. Da ih se moe zamijeniti za mandarine, jednu za etiri...

- A mu? - pitam.- Koji? Imam ih cijelu etu. Posljednji je otiao po Solnce-

dar8 i vie se nije vratio. Prije godinu dana...to mi je bilo initi? to sam mogao napisati o toj eni?Malo sam sjedio, iz pristojnosti, a onda otiao. Obeao

sam doi drugi put.Nisam imao koga zvati. Sve mi se ogadilo. Pomislio sam

- da jo jednom dam otkaz? Da idem raditi kao utovariva?Na odlasku mi kae ena:- U suprotnom ulazu ivi jedna pametna dama. Ujutro ee

s djecom. Ima ih desetero... Saznaj... Zaboravila sam prezime- sa a...

- varc?- Ma ne, apovalova... Ili aponikova... Prezime i telefon

mogu se doznati u kunoj upravi.Krenuo sam u kunu upravu. Popriao s predstojnikom Mi-

hejevom. Bio je to ljubazan i dobroduan ovjek. Poalio se:- Imam dvanaest podreenih besposliara, a nema koga

poslati po vino...Kad sam ga pitao za tu damu, Mihejev je iz nekog razloga

postao oprezan:

8 Ime vina (nap. prev.).

51

- Ne znam... Porazgovarajte s njom osobno. Zove se a- porina Galina Viktorovna. Broj stana je dvadeset tri. Eno je tamo vani s djecom. Jedino to ja s time nemam nita. Mene se to ne tie...

Uputio sam se u parki. Galina Viktorovna bila je zgodna, naoita ena. U sovjetskoj kinematografiji tako su se prikazivali narodni porotnici.

Pozdravio sam je i objasnio o emu se radi. Dama je odmah postala oprezna. Progovorila je upravo onako kao i predstojnik kue:

- U emu je stvar? to se dogodilo? Zato ste se obratili upravo meni?

Sve mi je to postajalo gnjavaom. Sakrio sam olovku i rekao:- to se dogaa? Zato ste se tako preplaili? Ako ne elite

razgovarati, otii u. Pa nisam huligan...- Upravo me huligani ne plae - odgovorila je dama.Onda je nastavila:- ini mi se da ste pametan ovjek. Poznajem Vau mamu

i poznavala sam Vaeg oca. Pretpostavljam da se mogu pouzdati u Vas. Rei u Vam u emu je stvar. Huligana se zaista ne bojim. Bojim se milicije.

- A zato se - kaem - bojite mene? Nisam ja milicajac.- Ali ste novinar. A u mojoj situaciji vie je nego glupo da se

reklamiram. Ja, naravno, nisam majka-heroina. A ova djeurlija nije moja. Organizirala sam neto poput dnevnog boravka. Uim djecu glazbu, francuski jezik, itam im pjesme. U dravnim vrtiima djeca obolijevaju, a kod mene nikada. A za to uzimam najskromniju moguu plau. Ali, jasno Vam je to e biti ako za to dozna milicija? Dnevni boravak je, u biti, privatan...

-Jasno mi je - rekao sam.- Zato, zaboravite da postojim.

52

- Dobro - rekao sam.Nisam ak ni telefonirao u redakciju. Rei u, mislim -

bude li potrebno, da sam u stvaralakoj krizi. Ionako e honorari za prosinac biti simbolini. Oko esnaest rubalja. Nije mi do odijela. Samo da ne daju otkaz...

Bez obzira na to, od redakcije sam dobio odijelo. Jednostavno, dvoredno odijelo, ako se ne varam, istononjemake proizvodnje. Evo kako je to bilo.

Sjedio sam kod naih daktilografkinja. Riokosa ljepotica Manjunja Hlopina nije prestajala:

- Daj, pozovi me u restoran! elim u restoran, a ti me ne poziva!

Morao sam se ravnoduno opravdavati:- Ali ja ni ne ivim s tobom.- Nema potrebe. A zajedno bismo sluali radio. Zna koja

je moja omiljena emisija? Plodan hektari A tvoja?- Moja je - Postoji li ivot na drugim planetima?- Ne bih rekla - uzdahnula je Hlopina - a ovdje je pasji

ivot...U tom trenutku pojavio se tajanstveni neznanac. Primije

tio sam tog ovjeka jo tijekom dana.Bio je u elegantnom odijelu, s kravatom. Imao je brkove

koji su se spajali s kratkim zaliscima. Na zapeu mu je visjela minijaturna kona torbica.

Rei u, unaprijed, da je neznanac bio pijun. Samo to to nikad ne bismo pomislili. Zakljuili smo da je iz Baltika. Sve elegantne mukarce kod nas su, iz nekog razloga, smatrali Latvijcima.

Neznanac je govorio ruski s jedva primjetnim naglaskom.Ponaao se otvoreno i ak malo agresivno. Dvaput je

lupio urednika po leima. Nagovorio je sekretara partijske

53

organizacije da odigraju partiju aha. U uredu odgovornog sekretara Minca dugo je listao tehnike prirunike.

Htio bih se ovdje udaljiti od teme. Siguran sam da gotovo svi pijuni krivo postupaju. Oni se, tko zna zato, maskiraju, pretvaraju se, prikazuju se kao obini sovjetski graani. Sama tajanstvenost njihova djelovanja je dvojbena. Trebaju se ponaati mnogo jednostavnije. Prvo, odijevati se na najelegantniji mogui nain. To pobuuje potovanje. Osim toga, ne skrivati strani naglasak. To pobuuje simpatije. A najvanije- ponaati se maksimalno bezobzirno.

Recimo, pijuna zanima nova balistika raketa. U kazalitu upoznaje uvenog konstruktora raketa. Poziva ga u restoran.

Glupo je tom konstruktoru nuditi novac. Ima on dovoljno novaca. Besmisleno je konstruktora ideoloki obraivati. On sve to zna i bez vas.

Treba djelovati sasvim drugaije. Treba popiti. Zagrliti konstruktora oko ramena. Lupiti ga po koljenu i rei:

- Kako si, stari? Kau da si izumio neto novo? Hajde, napii mi na salvetu dvije-tri formule. isto me zanima...

I gotovo. pijun moe raunati s time da mu je raketa u depu...

Neznanac je itav dan proveo u redakciji. Svi su se priviknuli na njega. Iako su iznenaeno izmjenjivali kratke poglede.

Zvao se Artur.Uglavnom, dolazi Artur daktilografkinjama i kae:- Oprostite, mislio sam da je zahod.Rekao sam:- Hajdemo. Pokazat u Vam.U zahodu je pijun zaprepatenim pogledom odmjerio

redakcijski runik. Izvadio je maramicu za nos. Zapodjenuli

54

smo razgovor. Odluili smo sii u bife. Odatle sam nazvao svoju enu, a onda smo navratili u Kavkazkij.

Ispostavilo se da obojica volimo Faulknera, Brittena i slikarstvo tridesetih godina. Artur je bio misaon ovjek, i kompetentan. Na primjer, rekao je:

- Picassovo slikarstvo je tek drama, dok je stvaralatvo Rena Magrittea - katastrofalan aroban prizor.

Zanimalo me:-Jesi li bio na Zapadu?- Naravno.-I dugo si tamo ivio?- Dugo. etrdeset tri godine. Bolje rei, do prolog utorka.- Mislio sam da si iz Latvije.- veanin sam. To je blizu. elim napisati knjigu o Rusiji...Razili smo se kasno u noi kod hotela koji se zove Europ

ski. Dogovorili smo se da se vidimo idui dan.Ujutro su me pozvali k uredniku. U uredu je sjedio nepo

znati mukarac od pedesetak godina. Bio je vrlo mrav, elav, s vjeniem pjegica iznad uiju. Pomislio sam moe li se eljati, a da ne skida eir s glave.

Mukarac je sjedio u urednikom naslonjau. Vlasnik ureda smjestio se na stolcu za posjetitelje. Ja sam sjeo na rub sofe.

- Upoznajte se - rekao je urednik - predstavnik Komiteta dravne sigurnosti, major iljaev.

Ljubazno sam se pridigao. Major je bez smijeka kimnuo glavom. Oigledno ga je titilo nesavrenstvo svijeta oko njega.

U urednikovu ponaanju primjeivao sam - istovremeno- samilost i zluradost. Izgledao je kao da kae: I, to? Dolijao si?! A sad se sm izvlai. Ta jesam li te upozoravao, budalo..."

Major je progovorio. Otar glas nije odgovarao izgledu iscrpljenog ovjeka.

55

- Poznajete li Artura Tornstrema?- Da - odgovaram - juer smo se upoznali.-Je li Vam postavljao kakva provokativna pitanja?- Zapravo, nije. Uope mi nije postavljao pitanja. Ba se i

ne sjeam.- Niti jedno?- Kako mi se ini, niti jedno.- Kako je poelo vae poznanstvo? Preciznije, gdje i kako

ste se upoznali?- Sjedio sam kod daktilografkinja. Uao je pa pita...- Ah, pita? Znai, ipak pita?! to, ako nije tajna?- Pitao je - gdje je ovdje zahod?Major je zapisao tu reenicu i dodao:- Savjetujem Vam da budete paljiviji...Daljnji razgovor bio mi je apsolutno besmislen. iljaeva je

sve zanimalo. to smo jeli? to smo pili? O kojim umjetnicima smo razgovarali? ak ga je zanimalo je li veanin esto odlazio u zahod?..

Major je inzistirao da se prisjetim svih detalja. Ne pretjeruje li veanin s alkoholom? Gleda li ene? Slii li latentnom homoseksualcu?

Odgovarao sam podrobno i savjesno. Nisam imao to skrivati.Major je napravio pauzu. Malo se pridigao nad stolom.

Zatim je lagano podignuo glas:- Raunamo na Vau razumnost. Iako ste prilino lakomi

slen ovjek. Podaci koje imamo o Vama vie su nego proturjeni. Konkretno - beskrupuloznost u svakodnevnim prilikama, pijanstvo, sumnjivi vicevi...

Htio sam pitati - to je tu proturjeno? Ali sam se suzdrao. Tim vie to je major izvukao prilino debeli fascikl. Na koricama je krupnim slovima bilo napisano moje prezime.

56

Ne odvajajui pogled, promatrao sam taj fascikl. Osjeao sam ono to bi osjetila, recimo, svinja na mesnom odjelu prehrane.

Major je nastavio:- Od Vas oekujemo potpunu iskrenost. Raunamo na

Vau pomo. Nadam se da Vam je jasno koliko je to ozbiljan zadatak?.. A najvanije - upamtite, mi sve znamo. Mi sve znamo unaprijed. Apsolutno sve...

Tada sam htio pitati - a to se tie Mie Barynikova? Zar se unaprijed znalo da e Mia ostati u SAD-u?

Major je u meuvremenu pitao:- to ste se dogovorili sa veaninom? Trebate li se sresti

danas?- Zapravo - kaem - trebamo. Pozvao je mene i enu u

kazalite Kirova. Razmiljam da ga nazovem, ispriam se i kaem da sam se razbolio.

- Ni u kojem sluaju - lagano se pridigao major - idite. Svakako idite. I pamtite sve do u detalja. Nazvat emo Vas sutra ujutro.

Jo mije, pomislio sam, samo to trebalo!- Ne mogu - kaem - postoje objektivni razlozi.-To su?- Nemam odijelo. Za kazalite treba imati odgovarajuu

odjeu. Tamo, izmeu ostalog, ima i stranaca.- A zato nemate odijelo? - pitao je major. - Kakva je to

glupost? Pa Vi ste zaposlenik solidnih novina.- Malo zaraujem - odgovorio sam.Tu se umijeao urednik:- elim Vam otkriti jednu malu tajnu. Kao to znamo,

pribliavaju se novogodinji praznici. Odluili smo nagraditi druga Dovlatova vrijednim poklonom. Za pola sata on moe

57

svratiti u raunovodstvo. A onda moe otii u Frunzensku robnu kuu. I tamo odabrati odgovarajue odijelo za otprilike sto dvadeset rubalja.

- Ne nosim - kaem - standardnu veliinu.- Nema veze - rekao je urednik - nazvat u direktora rob

ne kue...Tako sam postao vlasnikom uvoznog dvorednog odijela.

Ako se ne varam, istononjemake proizvodnje. Odjenuo sam ga moda pet puta. Jednom kad sam bio u kazalitu sa veaninom. I moda etiri puta kad su me poslali na sahranu...

A moga veanina su nakon tjedan dana deportirali iz Saveza. Bio je konzervativni novinar. Zastupao je interese desnice.

Uio je ruski jezik est godina. Htio je napisati knjigu. I deportirali ga.

Nadam se, neovisno o meni. Ono to sam ja o njemu ispriao majoru bilo je potpuno bezazleno.

tovie, upozorio sam Artura da ga prate. Tonije, natuknuo sam mu da i zidovi imaju ui...

veanin nije shvatio. Ukratko, ja s time nemam nita.A najvie me zaudilo da me poznanik, disident amkovi

optuio da suraujem s KGB-om.

58

Oficirski remen

Najgore to se pijancu moe dogoditi je da se probudi u bolnikom krevetu. Ne razbudivi se jo do kraja mrmlja:

- Gotovo! Prestajem! Zauvijek prestajem! Vie - ni jedne kapi!

I onda odjednom primijeti da na glavi ima debeli povez od gaze. Hoe dodirnuti zavoje, ali ispostavlja se da ti je lijeva ruka u gipsu. I tako dalje.

Sve to dogodilo mi se u ljeto ezdeset tree godine na jugu Republike Komi.

Godinu prije toga pozvali su me u vojsku. Odredili su me za logorskog uvara. Zavrio sam dvadesetodnevnu kolu za nadzornike pokraj Sindora...

Jo dvije godine prije toga bavio sam se boksom. Sudjelovao sam na republikim natjecanjima. Meutim, ne sjeam se da mi je trener makar ijednom rekao:

-To je to. Ne brinem se za tebe.Zato sam to uo od instruktora Toropceva na obuci kad

rova za nadzor. Nakon tri tjedna vjebi. I to kad mi nisu bili prijetnja boksai nego recidivisti...

Pokuao sam se osvrnuti oko sebe. Linoleum se na dijelovima uto svjetlucao od sunca. Noni ormari bio je pretrpan lijekovima. Kod vrata su visjele zidne novine Lenjin i zdravstvena zatita.

59

Osjeao se miris dima i, ma kako bilo udno, algi. Nalazio sam se na sanitetskom odjelu.

Boljela me glava zbog stegnutog poveza. Osjeao sam duboku ranu nad obrvom. Lijevu ruku nisam mogao micati.

Na naslonu kreveta visjela je moja vojnika koulja. Tamo su trebale biti cigarete. Umjesto pepeljare iskoristio sam staklenku s nekakvom crnom tintom. Kutiju ibica trebalo je pridrati ustima.

Sad sam se mogao prisjetiti jueranjeg dogaaja.Ujutro su me maknuli sa straarskog popisa. Otiao sam k

starijem vodniku:- to se dogodilo? Zar mi daju slobodan dan?- Neto slino - kae stariji vodnik - moe se veseliti...

Poludio je zatvorenik u baraci broj etrnaest. Laje, kukuri- e... Kuharicu, tetu uru je ugrizao... Ukratko, odvest e ga u psihijatrijsku bolnicu u Iosseru. A onda si itav dan slobodan. Raunaj to kao slobodan dan.

- Kad moram ii?- Moe odmah.- Sm?- A zato - sm? Ide vas dvoje, kao po obiaju. Uzmi u-

rilina ili Gajenka...Curilina sam pronaao u pogonu za izradu alata. Baktao

se s lemilom. Na radnom stolu neto je pucketalo irei miris kolofonija.

- Lemim - rekao je urilin - zlatarski posao. Pogledaj.Vidio sam mesinganu ploicu s reljefastom zvijezdom.

Unutarnja strana bila je zalivena olovom. Remen s takvom ploicom pretvarao se u prijetee oruje.

To je bila tada moda - ekisti su si nabavljali kone oficirske remene. Zatim su ploicu zalijevali slojem olova i ili na

60

ples. Ako bi dolo do tunjave, mesingane ploice letjele bi nad glavama.

Kaem:- Spremaj se.- to je?- Vodimo psihopata u Iosser. Neki zatvorenik je skrenuo

u etrnaestici. Izmeu ostalog, ugrizao je tetu Suru.Kae urilin:- I dobro je napravio. Oito je htio derati. Ta ura nosi

kui dravno ulje. Vidio sam.- Hajdemo - kaem.urilin je ohladio ploicu pod slavinom i zategnuo remen.- Idemo...Dobili smo oruje, dolazimo u straarnicu. Nakon dvije

minute nadzornik dovodi neobrijanog, debelog zatvorenika. Ovaj se opire i vie:

- Hou lijepu djevojku, sportaicu! Dajte mi sportaicu! Koliko moram ekati?!

Nadzornik je mirno odgovorio:- Minimum kojih est godina. I to ako te oslobode prije

roka. Ima grupni dosje.Zatvorenik nije obraao panju i nastavio je vikati:- Gadovi, dajte mi kvalificiranu sportaicu!..urilin ga je paljivo pogledao i gurnuo me laktom:- Sluaj, kakav je to on psihopat?! Normalan ovjek. Prvo

je htio derati, a sad hoe ensku. I to jo kvalificiranu... Ima ovjek ukusa... Ni ja ne bih odustao...

Nadzornik mi je predao dokumente. Izali smo na trijem. urilin pita:

- Kako se zove?- Doremifasole - odgovorio je zatvorenik.

61

Tada sam mu rekao:- Ako ste stvarno nenormalni - u redu. Ako se pretvarate -

isto u redu. Ja nisam lijenik. Moj je posao odvesti Vas u Iosser. Ostalo me ne brine. Jedini uvjet je da to opet ne izvodite. Ponete li gristi - pucam. A lajati i kukurikati moete koliko hoete...

Trebalo je hodati oko etiri kilometra. Na putu nije bilo nijednog kamiona za prijevoz drveta. Auto upravitelja logora uzeo je kapetan Sokolovski. Otiao je, kau, polagati nekakve ispite u Intu.

Ukratko, morali smo pjeaiti. Cesta je vodila kroz selo, prema tresetnom movarnom kraju. Odatle pokraj umarka do same pruge. A iza pruge nicale su logorske promatranice Iossera.

U selu, kod duana, urilin je usporio korak. Pruio sam mu dva rublja. Patrole se u to doba nije trebalo bojati.

Zatvorenik se otvoreno sloio s naom idejom. ak nam je od sree rekao:

- Zovem se Tolik...urilin je donio bocu Moskovske. Gurnuo sam je u dep

hlaa. Trebalo je samo izdrati do umarka.Zatvorenik se svako malo prisjeao svoje duevne pore-

meenosti. Tada bi puzao etveronoke i reao.Savjetovao sam mu da ne rasipa snagu. Da je uva za me

dicinski pregled. A mi ga neemo odati.urilin je rasprostro novine na travi. Izvadio je iz depa

malo keksa.Pili smo redom, iz boce. Zatvorenik je prvo oklijevao:- Lijenik moe osjetiti miris. Bit e to nekako neprirodno...urilin ga je prekinuo:- A lajati i kukurikati je prirodno?.. Pojest e malo cecelja

i gotovo.

62

Zatvorenik je rekao:- Uvjerili ste me...Dan je bio topao i sunan. Nebom su se vukli mali oblaci

nestalnih oblika. Kod pruge su nestrpljivo trubili kamioni za prijevoz drveta. Nad urilinovom glavom zujao je bumbar.

Votka je poela djelovati. Pomislio sam: Dobro je na slobodi! Evo, demobilizirat u se i satima u etati ulicama. Svratit u na kavu u Ulici Marata. Zapalit u na klupici kod zgrade Dume...

Znam da je sloboda filozofski pojam. Mene to ne zanima. Pa robove ne zanima filozofija. Ii kuda hoe - evo to je sloboda!..

Moji drugovi u pijanevanju prijateljski su priali. Zatvorenik je objanjavao:

- S glavom mi nije u redu. Osim toga, nadimanje... Ako emo iskreno, takve bi sve trebalo osloboditi. Otpisati zauvijek bolest. Pa otpisuju staru tehniku.

urilin ga je prekidao:- S glavom nije u redu? A pameti je bilo da se krade? U tvo

jim dokumentima stoji grupna kraa. to si to lijepoga ukrao?Zatvorenik je zbunjeno odmahivao:- Ma, nita posebno... Traktor...- itav traktor?-Da.-I kako si ga ukrao?- Vrlo jednostavno. Iz kombinata armiranobetonskih pro

izvoda. Igrao sam na psihologiju.- Kako?- Doao sam u kombinat. Sjeo na traktor. Privezao sam

eljeznu bavu otraga ispod pumpe. Idem prema straarnici. Bava bui. Pojavljuje se uvar: Kamo vozi bavu?". Od

63

govaram: Osobna potreba". - Ima dokumente?" - Ne."- Odvezuj to, majku ti tvoju"... Odvezao sam bavu i otiao na traktoru. Uglavnom, psihologija je uinila svoje. A onda smo taj traktor rasklopili na dijelove...

urilin je zatvorenika oduevljeno lupio po leima:- Ti si umjetnik, prijatelju!Zatvorenik se skromno sloio:- Ljudi su me potovali.urilin je neoekivano ustao:- ivjele radne zalihe!I izvadio iz depa drugu bocu.Dotad je nau poljanu ve obasjalo sunce. Premjestili smo

se u hladovinu. Sjeli smo na sruenu johu.urilin je naredio:- Idemo!Bilo je vrue. Zatvorenik se raskopao do pojasa. Na prsi

ma mu se vidjela tetovaa od baruta:Faina! Pamti sretne dane?!"A pored - lubanja, finski no i boica s natpisom otrov"...urilin se iznenada napio. Nisam ak ni primijetio kako se

to dogodilo. Najednom je postao mrk i zautio.Znao sam da je kasarna puna neurastenika. Tomu nemi

novno pridonosi straarska sluba. Ali upravo mi se urilin inio relativno zdrav.

Pamtio sam u vezi s njime samo jednu ludu alu. Vozili smo tada zatvorenike na sjeu ume. Sjedili smo u daari pored pei, grijali se, razgovarali. Naravno, pili smo.

urilin je bez rijei izaao van. Negdje se dokopao vedra. Napunio ga je dizel-gorivom. Zatim se popeo na krov i gorivo izlio u dimnjak. Prostorija se ispunila vatrom. Jedva smo se izvukli iz daare. Trojicu je zahvatila vatra.

64

Ali, to je bilo davno. A sada sam mu rekao:- Smiri se...urilin je utke dohvatio pitolj. Onda smo uli:- Ustanite! Brigada od dva ovjeka slua zapovijedi orua

ne pratnje! Ako ustreba, oruana pratnja e upotrijebiti oruje. Zatvorenice Holodenko, naprijed! Desetare Dovlatov - za njim!..

I dalje sam ga smirivao:- Saberi se. Doi k sebi. A najvanije - spremi pitolj.Zatvorenik je zaueno pitao na logorakom:- Kakva je to frka panika?urilin je u meuvremenu otpustio osigura. Iao sam

prema njemu ponavljajui:-Jednostavno si previe popio.urilin je poeo uzmicati. Iao sam sve vrijeme prema

njemu izbjegavajui nagle pokrete. Od straha sam ponavljao neto nesuvislo. Sjeam se da sam se ak smjekao.

Zato zatvorenik nije izgubio prisebnost. Veselo je povikao:- Gle, gle - barem se zavui pod krevet!..- Vidio sam sruenu johu iza urilinovih lea. Nije mo

gao jo puno uzmicati. Sagnuo sam se. Znao sam da, padajui, moe opaliti iz pitolja. Tako je i bilo.

Prasak, lomljava suhoga granja...Pitolj je pao na zemlju. Nogom sam ga utnuo u stranu.urilin je ustao. Sad ga se nisam bojao. Mogao sam ga

oboriti iz bilo kojeg poloaja. A i zatvorenik je bio u blizini.Vidio sam kako urilin skida remen. Nisam shvatio to to

znai. Mislio sam da namjeta vojniku koulju.Teoretski sam ga mogao upucati ili barem raniti. Pa bili

smo na zadatku. Da tako kaem, u borbenom poloaju. Dokazali bi moju nevinost.

65

Umjesto toga ponovno sam krenuo prema njemu. Inteligencija me ubijala jo dok sam se bavio boksom.

Na kraju me urilin udario ploicom po glavi.Najvanije je da se svega sjeam. Nisam izgubio svijest.

Sm udarac nisam osjetio. Vidio sam krv po hlaama. Tako mnogo krvi da sam ak podmetnuo dlanove. tojim, a krv tee.

Srea je to se bar zatvorenik snaao. Istrgnuo je urili- nu remen. Zatim mi je otrgnutim rukavom koulje povezao elo.

Tada se urilinu, oito, poelo bistriti. Uhvatio se za glavu i jecajui krenuo prema cesti.

Njegov pitolj je leao u travi. Pored praznih boca. Rekao sam zatvoreniku:

- Podigni...A sada zamislite ivopisnu sliku. Naprijed, jecajui, ide e-

kist. Zatim nenormalan zatvorenik s pitoljem. Iza njih hoda desetar sa zakrvavljenim povezom na glavi. A njima ususret - vojna patrola. GAZ-61 s trima pukomitraljescima i snanim vujakom.

udim se da nisu ustrijelili mog zatvorenika. Lako su mogli ispucati nekoliko rafala. Ili pustiti psa na njega.

Vidio sam auto i pao u nesvijest. Otkazali su mi centri za volju. A i vruina je, na kraju, uinila svoje. Samo sam ih uspio upozoriti da zatvorenik nije kriv. A tko je kriv - neka shvate sami.

K tome sam, padajui, slomio ruku. Zapravo, nisam je slomio, nego povrijedio. Napukla mi je podlaktica. Pomislio sam - ovo je stvarno previe.

Posljednje ega se sjeam bio je pas. Sjedio je pored mene i nervozno zijevao, pokazujui ljubiasto drijelo...

66

Iznad moje glave proradio je zvunik. Iz njega je doprlo zujanje, a zatim je uslijedilo lako krckanje. Izvukao sam uti- ka, ne doekavi sveane zvukove himne.

Odjednom sam se sjetio zaboravljenog osjeaja iz djetinjstva. kolarac sam, imam temperaturu. Doputaju mi da propustim nastavu.

ekam lijenika. Sjest e na moju postelju. Pregledat e mi grlo. Rei e: Ajde, mladiu". Mama e traiti isti runik za njega.

Bolestan sam, sretan, svi me vole. Ne moram se umivati hladnom vodom...

ekao sam da se pojavi lijenik. Umjesto njega pojavio se urilin. Bacio je pogled kroz prozor, sjeo na prozorsku dasku. Onda se uputio prema meni. Izgledao je ponizno i tuno.

Probao sam ga udariti nogom u monje. urilin se malko odmaknuo i poeo, prijetvorno krei ruke:

- Sergejiu, oprosti. Kriv sam... Kajem se... Iskreno se kajem... Bio sam u efektu...

- Afektu - ispravio sam ga.- Tim vie...urilin je oprezno koraknuo prema meni:- Htio sam se naaliti... Da se smijemo... Ne ljutim se na

tebe...-Jo i to...to sam mu mogao rei? to se moe rei uvaru koji losi-

on Higijena koristi samo iznutra?Pitao sam:- to je s naim zatvorenikom?- U redu je. Opet je skrenuo. itavo jutro pjeva: iroka

je rodna zemlja moja". Sutra ima pretrage. Zasad je izoliran u zasebnoj sobi.

67

-A ti?- A ja sam, naravno, u vojnom zatvoru. To jest, faktiki

sam ovdje, a u naelu - u vojnom zatvoru. Tamo zemljak moj deura... Trebam te neto.

urilin se pribliio jo jedan korak i poeo brzo govoriti:- Sergejiu, gotov sam, gori mi pod nogama! U etvrtak

je Sud asti!- Protiv koga?- Protiv mene. Ti si, kau, Sergejia osakatio.- Dobro, rei u da ti nita ne zamjeram. Da ti opratam.- Ve sam rekao da mi oprata. To, kau, nije vano, kap

je prelila au.-I to ja mogu uiniti?- Ti si obrazovan, smisli neto. Kako se kae, izvedi neku

gadost. U protivnom, ti kurvini sinovi e predati papire na sud. To znai tri godine disciplinskog bataljona. A disciplinski bataljon je gori od logora. Tako da - spaavaj...

Napravio je grimasu, pokuavajui zaplakati:-Ja sam jedini sin... Brat je u zatvoru, sestre se udale...Kaem:- Ne znam to se tu moe napraviti. Ima jedna opcija...urilin je ivnuo:- Koja?- Postavit u pitanje na sudu. Pitat u: urilin, imate li

struno zvanje?" Ti e odgovoriti: Ne." Ja u rei: I to e on nakon demobilizacije - krasti? Gdje su obeani teajevi za vozae i bageriste? Po emu smo mi gori od regularne vojske?" I tako dalje. Tu e se, naravno, svi uskomeati. Moda e jamiti za tebe.

urilin je jo vie ivnuo. Sjeo je na moj krevet, ponavljajui:

68

- Evo, glava! Evo, stoje glava! S takvom glavom, u naelu, ne mora ni raditi.

- Pogotovo - kaem - ako mlati po njoj mesinganom ploicom.

- Stvar je prolost - rekao je urilin - sve je zaboravljeno... Napii mi to moram rei.

- Pa sve sam ti rekao.- A sada napii. Inae u se odmah spetljati.urilin mi je pruio okrnjak kemijske olovke. Onda je

otrgnuo komad zidnih novina:- Pii.Uredno sam napisao: Ne."- to znai - Ne"? - pitao je.- Rekao si mi: Napii to u rei". I evo, piem: Ne."

Postavit u pitanje na sudu: Ima li struno zvanje?" Ti e odgovoriti: Ne. Onda u rei ono o teajevima za vozae. A zatim e se svi uskomeati.

- Znai, kaem samo jednu rije - ne"?- Pa, da.- Malo je to - rekao je urilin.- Nije iskljueno da ti postave i druga pitanja.- Koja?- Ne znam koja.-I to u odgovarati?- Ovisi o tome to e te pitati.- A to e me pitati? Na primjer?- Pa, recimo: Priznaje li da si kriv, urilin?"-I to u odgovoriti?- Odgovorit e: Da."- Samo to?- Moe odgovoriti:

69

Da, naravno, priznajem i duboko se kajem".- To je ve bolje. Pii. Prvo pii pitanje, a onda moj odgo

vor. Pitanja pii normalno, a odgovore uglatim slovima. Da ne pobrkam...

urilin i ja sjedili smo tako do jedanaest sati. Lijeniki pomonik htio ga je otjerati, ali urilin je rekao:

- Zar ne mogu biti u posjetu prijatelju po oruju?!Na kraju smo napisali cijeli dramski tekst. Zabiljeili smo

desetak moguih pitanja i odgovora. I ne samo to, na urili- novo navaljivanje oznaio sam u zagradama: hladno", zamiljeno", zbunjeno".

Onda su mi donijeli ruak: tanjur juhe, prenu ribu i voni sok sa krobnim branom.

urilin se iznenadio:- Ovdje daju bolju hranu nego u vojnom zatvoru.Kaem:- A ti bi htio da je obrnuto?Morao sam mu dati prenu ribu i voni sok sa krobnim

branom.Poslije toga smo se rastali. urilin je rekao:- U dvanaest mom zemljaku zavrava smjena. Nakon nje

ga e deurati neki Ukrajinac. Moram biti tamo.Priao je k prozoru. Zatim se vratio:- Zaboravio sam. Hajde da zamijenimo remene. Inae e

mi jo produiti kaznu za tu ploicu.Uzeo je moj vojniki remen. A svoj je objesio na naslon

kreveta.- Ima sree - kae - moj je od prave koe. I jo sa zalem-

ljenom ploicom. Zvizne i ovjek se trenutno strovali!- Da, znam...urilin je opet priao k prozoru. Jo jednom se okrenuo.

70

- Hvala ti - kae - neu ti to zaboraviti.I izaao kroz prozor. Premda je sasvim pristojno mogao

izai kroz vrata.Dobro da mi jo nije odnio cigarete...Prola su tri dana. Lijenik mi je rekao da sam dobro pro

ao. Da imam samo ogrebotinu na glavi.Lunjao sam po podruju vojnog gradia. Satima sam sje

dio u knjinici. Sunao se na krovu skladita za drva.Dvaput sam pokuao ui u vojni zatvor. Jednom je de

urao Latvijac. Bio je u prvoj godini slube. Odmah je podigao strojnicu. Htio sam predati cigarete, ali on je zavrtio glavom.

Naveer sam ponovno doao. Taj je put deurao jedan poznanik instruktor.

- Ui - kae - moe ak i prespavati.Zazveckao je kljuevima. Vrata su se otvorila.urilin je kartao Buru s jo troje zatvorenika. Peti je

pratio igru sa sendviem u ruci. Na podu su leale kore od narana.

- Zdravo! - rekao je urilin - ne smetaj. Sad u ih ja rasturiti.

Dao sam mu Belomor9.- A za piti? - pitao je.Mogao si mu pozavidjeti na drskosti.Stajao sam minutu i otiao.Ujutro su posvuda bile zalijepljene zidne novine:Otvoreni komsomolski sastanak diviziona. Sud asti.

Postupak protiv urilina Vadima Tihonova. Dolazak obavezan".

9 Vrsta jakih cigareta (nap. prev.).

71

Pokraj mene je prolazio jedan koji je bio u produenoj vojnoj slubi.

Ve je odavno vrijeme - kae - podivljali su... To to se dogaa u kasarni strana je stvar... Vino curi ispod vrata...

U prostoriji kluba okupilo se ezdesetak ljudi. Na pozornici se smjestio komsomolski komitet. urilina su posjeli sa strane, pored zastave. ekali su da se pojavi major Afanasjev.

urilin je izgledao savreno sretan. Moda zato to je prvi put bio na pozornici. Gestikulirao je, mahao prijateljima. Zapravo, i meni je mahnuo.

Na pozornicu se popeo major Afanasjev:- Drugovi!U dvorani su se postupno stiali glasovi.- Drugovi vojnici! Danas raspravljamo o predmetu voj

nika urilina. Vojnik urilin je zajedno s desetarom Dovla- tovom bio poslan na odgovoran zadatak. Na putu se vojnik urilin napio, i onako pijan kao letva poeo se neodgovorno ponaati. To je rezultiralo ozljeivanjem desetara Dovlatova koji je, kad smo ve kod toga, isti, oprostite na izrazu, jebi- vjetar. Da barem imaju srama pred zatvorenikom...

Dok je major sve to govorio, urilin je sijao od zadovoljstva. Dvaput se eljao, vrtio na stolcu, dirao zastavu. Oito se osjeao junakom.

Major je nastavio:- Samo u ovom kvartalu urilin je odsjedio u vojnom za

tvoru dvadeset est dana i noi. Ne govorim o pijanstvima - ona su urilinu kao to je snijeg zimi. Govorim o ozbiljnijim prijestupima tipa tunjave. Stjee se dojam da je komunizam za njega ve izgraen. Ne svia ti se neije lice - razbij njuku! Tako e se svi poeti razmahivati akama! Mislite da ja ne bih nekog odalamio? Uglavnom, kap je prelila au. Moramo

72

odluiti ostaje li urilin s nama ili e njegovi papiri na sud. Stvar je ozbiljna, drugovi! Poinjemo!... Ispriajte, urilin, kako se sve to dogodilo.

Svi su pogledali urilina. U rukama mu se odnekud stvorila izguvana ceduljica. Vrtio ju je, gledao i neto tiho aptao.

- Ispriajte - ponovio je major Afanasjev.urilin je rastreseno pogledao u mene. Neto, oito, ni

smo predvidjeli. Neto nam je promaknulo u scenariju.Major je podignuo glas:- Nemojte da Vas ekamo!- Nikamo mi se ne uri - rekao je urilin.Lice mu se smrknulo. Postajao je sve ljui i namrgoeniji.

Ali i u majorovu glasu osjealo se da je sve uzrujaniji. Morao sam se javiti:

- Evo, ja u ispriati.- Dosta - viknuo je major - pravi se javio!- Aha - rekao je urilin - evo... elim... ovaj... upisati te

aj za bageriste.Major se okrenuo prema njemu:- to ima teaj s time, majku vam vau! Napio si se, razu

mije, prijatelja si ozlijedio, sad on mata o teaju!.. A moda biste se htjeli upisati na institut? Ili na konzervatorij?..

urilin je jo jednom pogledao u papiri i mrko rekao:- Po emu smo mi gori od regularne vojske?Major je od bijesa ostao bez daha:- Koliko e to jo trajati? Ide mu na ruku - a on svoje!

Kae mu ispriaj" - a on nee!..- to se tu ima ispriati - skoio je urilin - nije to saga

o Forsyteima!.. Ispriaj! Ispriaj! to se ima priati?! Samo ti mene mii, kurvin sine, vadi mi mast?! I tebe mogu po- kakljati!..

73

Major se uhvatio za futrolu. Ja sam, uzimajui cigarete, krenuo prema izlazu...

urilin je dobio godinu dana disciplinskog bataljona. Demobilizirao sam se mjesec dana prije njegova putanja. Ni ludog zatvorenika vie nisam vidio. Cijeli svijet je nekud nestao. Samo je remen jo uvijek itav.

74

Jakna Fernanda Lgera

Ovo poglavlje pria je o kraljeviu i prosjaku. U oujku etrdeset i prve rodio se Andrjua erkasov. U rujnu te iste godine rodio sam seja.

Andrjua je bio sin poznatog ovjeka. Moj otac se isticao samo po tome to je bio mrav.

Nikolaj Konstantinovi erkasov bio je izvrstan glumac i zastupnik Vrhovnog savjeta. Moj otac je bio obian kazalini djelatnik i sin burujskog nacionalista.

erkasovljev talent oduevljavao je Petera Brooka, Felli- nija i de Sicu. Talent mog oca bio je sumnjiv ak i njegovim roditeljima.

erkasova je poznavala cijela zemlja kao glumca, zastupnika i borca za mir. Mog oca su poznavali samo susjedi, kao ovjeka koji pije