SVEUČILIŠTE U SPLITU

KINEZIOLOŠKI FAKULTET

PRAVILA PLIVANJA

Student : Ivan Šuta Mentor : Goran Gabrilo

Split, svibanj 2013.

RUKOVOĐENJE NATJECANJIMA Rukovodstvo natjecanja postavljeno od priređivača odlučuje o svim stvarima koje Pravilima nisu dodijeljene vrhovnom sucu, sucima ili drugim službenim osobama, te ima pravo da odlaže početak natjecanja i daje smjernice u skladu sa pravilima koja se primjenjuju za provođenje natjecanja. Na Olimpijskim igrama, Svjetskom prvenstvu i FINA Svjetskom kupu, FINA Biro određuje slijedeći minimalni broj sudaca za rukovođenje natjecanjem: Vrhovni sudac (1), Suci stila (4), Starteri (2), Rukovodioci sudaca na okretu (2, 1 na svakoj strani bazena), Suci na okretu (1 na svakom kraju svake pruge), Glavni kontrolor rezultata (1), Kontrolor rezultata (1), Pomoćnik startera (2), Osoblje na konopcu za poništenje starta (1), Najavljivač (1). Za sva druga međunarodna natjecanja priređivač će odrediti isti ili manji broj sudaca što, u slučaju kada je to potrebno, mora odobriti odgovarajuće regionalno ili međunarodno tijelo. Kada nije na raspolaganju Automatski elektronski uređaj za suđenje, njega zamjenjuju glavni mjerilac, 3 mjerioca po pruzi i dva dodatna mjerioca. Kada se ne koristi Automatski uređaj i/ili tri digitalna sata po pruzi, treba postaviti Glavnog suca na cilju i suce na cilju. Bazen i tehnički uređaji za Olimpijske igre i Svjetsko prvenstvo moraju biti pregledani i odobreni od strane Delegata FINA-e i člana Tehničkog komiteta za plivanje u prikladnom roku pred početak plivačkih natjecanja. Kada televizija koristi podvodnu opremu, ista mora biti daljinski upravljana i ne smije ometati plivačima vidno polje ili pravac kretanja te ne smije izmijeniti konfiguraciju bazena ili prekriti oznake u bazenu prema zahtjevima FINA-e. SLUŽBENE OSOBE Vrhovni sudac Vrhovni sudac je pretpostavljen i rukovodi svim službenim osobama, odobrava njihovo imenovanje i upućuje ih u vezi svih posebnih detalja i pravila koja se odnose na natjecanje. On mora podržavati sva pravila i odluke FINA-e i odlučiti će o svim pitanjima u vezi provođenja natjecanja, discipline ili trke, čije precizno tumačenje nije pravilima drukčije određeno. Vrhovni sudac može intervenirati u bilo kojem trenutku natjecanja da bi osigurao da se provode pravila FINA-e, i odlučiti će o svim primjedbama u vezi discipline koja je u toku. Kada se koriste suci na cilju, a nema po tri digitalna sata na svakoj pruzi, Vrhovni sudac će odrediti redoslijed kada je to potrebno.

Vrhovni sudac će osigurati da svi suci potrebni za provođenje natjecanja budu na svojim mjestima. On može imenovati zamjene za svakoga tko je odsutan, nesposoban za djelovanje i neefikasan. On može odrediti dodatne suce ako to smatra potrebnim. Na početku svake trke vrhovni sudac će serijom kratkih zvižduka pozvati plivače da skinu svu odjeću osim plivačke odjeće, nakon čega će im dugim zviždukom označiti da moraju zauzeti svoja mjesta na startnoj platformi (ili, za leđni stil i mješovite štafete, da odmah uđu u vodu). Drugim dugim zviždukom zapovijeda plivačima leđnog stila i mješovitih štafeta da odmah zauzmu startni položaj. Kad su plivači i suci pripremljeni za start, Vrhovni sudac će ispružiti ruku prema Starteru, označavajući da su plivači pod kontrolom Startera. Ruka ostaje u ispruženom položaju dok se dade znak za start. Vrhovni sudac će diskvalificirati svakog plivača za bilo kakav prekršaj pravila koji je osobno uočio. Vrhovni sudac može diskvalificirati svakog plivača zbog prekršaja o kojem su ga izvijestili drugi ovlašteni suci. Sve diskvalifikacije su u nadležnosti vrhovnog suca. Starter Starter ima potpunu kontrolu nad plivačima od trenutka kada mu ih je prepustio vrhovni sudac do početka trke. Starter će prijaviti vrhovnom sucu plivača zbog usporavanja starta, zbog namjernog neizvršavanja naredbe ili za bilo kakvo nedolično ponašanje na startu, ali samo vrhovni sudac može diskvalificirati plivača za takvo otezanje, namjernu neposlušnost ili nedolično ponašanje. Ovakva diskvalifikacija neće se računati kao pogrešan start. Starter je ovlašten da odluči da li je start pravilan, što može izmijeniti jedino vrhovni sudac. Za vrijeme davanja starta, starter će stajati sa strane plivališta na približno pet metara od startnog ruba bazena, tako da mjerioci mogu vidjeti i/ili čuti, a plivači čuti signal. Pomoćnik startera Pomoćnik startera razvrstava plivače prije svake discipline. Izvještava Vrhovnog suca o svim prekršajima u vezi sa reklamiranjem (GR 7) i ako prozvani plivač nije prisutan. Rukovodilac sudaca na okretu Rukovodilac sudaca na okretu osigurava da suci na okretu vrše svoju dužnost za vrijeme natjecanja. Ako se dogodi kakva nepravilnost, rukovodilac sudaca na okretu primiti će prijave sudaca na okretu i odmah ih prenijeti vrhovnom sucu.

Suci na okretu Po jedan sudac na okretu određuje se na svakoj pruzi na svakoj strani bazena. Svaki sudac na okretu provjerava da li plivači postupaju u skladu sa pravilima za okret, od početka posljednjeg zaveslaja prije nego dotaknu okretište, pa do završetka prvog zaveslaja nakon okretanja.

Suci na okretu na startnoj strani bazena provjeravaju da li plivači postupaju u skladu sa odgovarajućim pravilima od starta do završetka prvog zaveslaja. Suci na okretu na ciljnoj strani bazena provjeravaju da li plivači završavaju trku u skladu sa odgovarajućim pravilima. U disciplinama od 800 i 1500 metara, svaki sudac na okretu, na strani bazena suprotnoj od cilja, registrirati će broj preplivanih dionica za plivača u njegovoj pruzi i obavještavati će plivača o broju preostalih dionica, pokazujući mu "kartone brojača dionica". Može se koristiti i poluelektronička oprema, uključujući i podvodno prikazivanje. Svaki Sudac na ciljnoj strani bazena dati će signal upozorenja kada plivač u njegovoj pruzi treba još isplivati dvije dužine bazena plus pet (5) metara do kraja discipline od 800 i 1500 metara. Signal se može ponavljati nakon okreta i to dok plivač ne pređe pet (5) metara. Signal se može dati zviždaljkom ili zvonom. Svaki sudac na ciljnoj strani bazena odlučiti će, u disciplinama štafeta, da li je plivač koji starta u dodiru sa startnom platformom dok dolazeći plivač dodiruje zid. Kada je na raspolaganju automatski uređaj za kontrolu izmjena u štafetama, on će koristiti u skladu sa SW 13.1. Suci na okretu će o svakoj povredi pravila izvijestiti na potpisanom listiću, navodeći disciplinu, broj pruge i grešku koja je napravljena i predati listić rukovodiocu sudaca na okretu, koji će ga odmah proslijediti vrhovnom sucu. Suci stila Suci stila postavljaju se sa obje strane bazena. Suci stila osiguravaju da se poštuju pravila za stil koji se u toj disciplini pliva, i nadgledaju okrete da bi pomogli sucima okreta. Suci stila o svakoj nepravilnosti izvještavaju vrhovnog suca na potpisanom listiću, navodeći disciplinu, broj pruge i počinjenu pogrešku. Glavni mjerilac Glavni mjerilac određuje svim Mjeriocima mjesta gdje će sjediti i pruge za koje su odgovorni. Trebaju biti tri (3) mjerioca na svakoj pruzi. Ako se ne koristi Automatski uređaj za suđenje, trebaju biti određena dva (2) dodatna mjerioca, od kojih svaki može zamijeniti mjerioca čiji se sat nije uputio ili se zaustavio za vrijeme trke, ili koji iz drugih razloga nije u stanju mjeriti vrijeme. Kada se koriste tri (3) digitalna sata po pruzi, konačno vrijeme i poredak određuju se po izmjerenom vremenu. Glavni mjerilac sakuplja od svih mjerilaca na svim prugama kartone sa upisanim vremenima i, ako je potrebno, provjerava njihove satove. Glavni mjerilac će ubilježiti ili provjeriti na kartonu službeno vrijeme za svaku prugu. Mjerioci Svaki mjerilac izmjerit će vrijeme plivača u pruzi koja mu je određena. Rukovodstvo natjecanja će tražiti da točnost satova bude provjerena.

Svaki mjerilac će uputiti svoj sat na startni signal i zaustaviti ga kada plivač u njegovoj pruzi završi trku. Mjerioci mogu, na zahtjev glavnog mjerioca, bilježiti prolaze na trkama dužim od 100 metara.

Neposredno nakon trke, mjerioci na svakoj pruzi će ubilježiti u karton izmjereno vrijeme i dati ga glavnom mjeriocu i, ako se zahtjeva, dati satove na uvid. Mjerioci neće vraćati satove na nulu dok ne prime znak "satove na nulu" od glavnog mjerioca ili vrhovnog suca. Kada se ne koristi dodatni rezervni video sistem, može biti potrebno da se postavi kompletan broj mjerilaca, čak i uz korištenje Automatskog uređaja za suđenje. Glavni sudac na cilju Glavni sudac na cilju odrediti će svakom sucu na cilju njegov položaj kao i pruge čiji redoslijed treba utvrđivati. Nakon trke, glavni sudac na cilju prikupiti će od svih sudaca na cilju potpisane listiće i odrediti redoslijed, kojeg odmah šalje vrhovnom sucu. Kada se za određivanje redoslijeda koristi Automatski uređaj za suđenje, glavni sudac na cilju mora na kraju svake trke izvijestiti o redoslijedu kojega je zabilježio uređaj Suci na cilju Suci na cilju će biti postavljeni na povišenom postolju u liniji sa ciljem, tako da u svakom trenutku imaju jasan pogled na bazen i ciljnu liniju, osim ukoliko ne opslužuju automatski uređaj za suđenje na prugama koje su im dodijeljene, pritiskujući “dugme” na kraju trke. Poslije svake trke suci na cilju će odlučiti i izvijestiti o redoslijedu plivača u skladu sa zadacima koji su im dodijeljeni. Suci na cilju, kada su zaduženi za pritiskanje "prekidača", ne mogu u toj trci biti i mjerioci vremena. Tajništvo Glavni kontrolor rezultata odgovoran je za provjeru rezultata ispisanih na računalu ili rezultata i redoslijeda dobivenih za svaku trku od vrhovnog suca. Glavni kontrolor rezultata će potvrditi da je vrhovni sudac potpisao rezultate. Kontrolor rezultata će provjeriti odjave nakon prednatjecanja ili finala, unositi rezultate u službene obrasce, upisivati novopostavljene rekorde i, kada je potrebno, vršiti bodovanje. Suci će svoje odluke donositi samostalno i neovisno jedan od drugog, osim ako je drukčije predviđeno u Pravilima plivanja.

STARTNE LISTE ZA PREDNATJECANJE, POLUFINALE I FINALE Startne liste na Olimpijskim igrama, Svjetskom Prvenstvu, Regionalnim prvenstvima i drugim natjecanjima pod ingerencijom FINA-e, izraditi će se kako slijedi: Najbolja prijavljena vremena postignuta na službenim natjecanjima u posljednjih dvanaest mjeseci prije roka za konačnu prijavu za to natjecanje, trebaju od svih sudionika biti dostavljena na prijavnim obrascima rukovodstvu natjecanja, koje ih poreda po vrijednosti rezultata. Plivači koji ne dostave vremena smatrati će se kao najsporiji i razvrstati na kraju liste. Redoslijed plivača sa istim rezultatom, ili više od jednog plivača bez rezultata, odredit će se izvlačenjem. Plivači će po kvalifikacijskim grupama biti raspoređeni prema prijavljenim vremenima na slijedeći način:

Ako ima samo jedna grupa, ona će se odrediti kao finalna i plivati samo u finalnom djelu natjecanja. Ako ima dvije grupe, najbolji plivač će biti raspoređenu drugu grupu, slijedeći najbrži u prvu, slijedeći u drugu, slijedeći u prvu itd. Ako ima tri grupe, najbrži plivač će biti raspoređen u treću grupu, idući najbrži u drugu, idući najbrži u prvu, četvrti najbrži će biti raspoređen u treću grupu, peti u drugu grupu, šesti najbrži u prvu grupu, sedmi u treću itd. Grupa koja prethodi posljednjim trima grupama sastojati će se od idućih najbržih plivača; grupa koja prethodi posljednjim četirima grupama sastojati će se od idućih najbržih plivača itd. Iznimka: Kada u nekoj disciplini ima dvije ili više grupa, mora biti najmanje tri plivača u svakoj grupi kvalifikacija, ali naknadne odjave mogu smanjiti broj plivača u takvoj grupi i na manje od tri. Osim za discipline od 50 metara (u 50 metarskom bazenu), raspored pruga će se odrediti tako (pruga broj 1 je na desnoj strani gledajući od starta prema bazenu), da se najbrži plivač ili štafeta postavi u središnju prugu u bazenu sa neparnim brojem pruga, ili u prugu 3 ili 4 za bazen sa 6, odnosno 8 pruga. Plivač sa slijedećim najboljim vremenom biti će postavljen njemu s lijeva, zatim naizmjenično ostali desno i lijevo, u skladu sa prijavljenim rezultatima. Plivačima sa istim rezultatima pruge će se odrediti putem unaprijed preciziranog izvlačenja.

Kod discipline od 50 metara (u 50 metarskom bazenu), trke se mogu plivati prema odluci rukovodstva natjecanja, bilo od normalne startne strane prema okretišnoj strani, bilo od okretišne prema startnoj strani, zavisno od faktora kao što su postojanje adekvatnog elektronskog mjerenja, položaja startera, itd. Rukovodstvo natjecanja mora obavijestiti plivače o svojoj odluci dovoljno prije početka natjecanja. Bez obzira na koji način će se trka plivati, plivači će biti raspoređeni u iste pruge kao da započinju i završavaju trku na startnoj strani bazena.

Polufinale i Finale Kada su bila održana prednatjecanja ili polufinale pruge će se odrediti na temelju rezultata postignutih u kvalifikacijama. U disciplini u kojoj su plivači u istoj ili u različitim grupama imali iste rezultate registrirane na 1/100 sekunde, bilo za osmo ili šesnaesto mjesto, mora se plivati izlučna utrka da bi se plivače rasporedilo u odgovarajuće finale. Ovakva izlučna utrka mora se održati najmanje jedan sat nakon što su plivači završili prednatjecanje u svojim grupama u toj disciplini. Ako su ponovno postignuti jednaki rezultati, održati će se nova izlučna utrka. Kada jedan ili više plivača otkažu sudjelovanje u polufinalu ili finalu (A ili B finale), pozvati će se zamjene u skladu sa rezultatima u kvalifikacijama ili polufinala. Za disciplinu ili discipline izraditi će se novi raspored i nove startne liste zavisno o promjenama.

Na ostalim natjecanjima za određivanje pruga može se koristiti i ždrijebanje.

START

Start utrke u slobodnom, prsnom, leptir i mješovitom plivanju izvodi se skokom u vodu. Na dugi zvižduk vrhovnog suca plivači će stupiti na startnu platformu i tamo ostati. Na starterovu zapovijed: "Na svoja mjesta" (na međunarodnim natjecanjima "Take your marks”), plivači moraju odmah zauzeti startni položaj, sa najmanje jednim stopalom na prednjem djelu startne platforme. Položaj ruku nije bitan. Kad se svi plivači potpuno umire, starter će dati znak za start. Start u leđnom plivanju ili mješovitoj štafeti biti će iz vode. Na prvi dugi zvižduk vrhovnog suca,plivači će odmah skočiti u vodu. Na drugi dugi zvižduk vrhovnog suca plivači će zauzeti startni položaj bez nepotrebnog otezanja .Kad svi plivači zauzmu svoje startne položaje starter će dati zapovijed "Na svoja mjesta” (Take your marks). Kad se svi plivači potpuno umire, starter će dati startni signal. Na Olimpijskim igrama, Svjetskim prvenstvima i drugim priredbama FINA-e, zapovijed "Take your marks" mora biti na engleskom, a startni znak posredstvom više zvučnika, koji su uz svaku startnu platformu. Diskvalificira se svaki plivač koji je startao prije nego što je dat startni znak. Ukoliko se startni znak oglasi prije nego što je proglašena diskvalifikacija, trka se nastavlja, te će plivač, ili plivači, biti diskvalificirani po završetku trke. Ako se diskvalifikacija proglasi prije nego je dat startni znak, startni znak se neće dati, već će se ostali plivači pozvati natrag, a start počinje ponovo.

PLIVAČKI STILOVI SLOBODNI STIL Slobodni stil znači da u disciplini koja je tako naznačena plivač smije plivati bilo kojim načinom plivanja. Izuzetak je u mješovitom plivanju i mješovitoj štafeti, gdje slobodni stil znači svaki način plivanja, osim leptir, prsnog ili leđnog plivanja. Neki dio tijela plivača mora dotaknuti zid nakon isplivane svake dionice i na kraju utrke. Neki dio tijela plivača mora probijati površinu vode za vrijeme čitave utrke, osim što je dopušteno da plivač bude potpuno uronjen za vrijeme okreta, te u dužini ne većoj od 15 metara poslije starta i svakog okreta. Do te točke glava mora probiti površinu vode. LEĐNO

Prije startnog znaka plivači će se u vodi poredati licem prema zidu, držeći se obim rukama za startne hvataljke. Stopala, uključujući nožne prste, moraju biti ispod površine vode. Zabranjeno je stajanje u ili na preljevnom žlijebu, ili obuhvaćanje nožnim prstima preljevnog žlijeba plivališta. Pri startu i nakon okreta plivač će se odgurnuti i plivati na leđima za vrijeme čitave utrke, osim kada izvodi okret. Normalni položaj na leđima podrazumijeva zakretanje tijela sve do, ali ne i uključujući, 90 stupnjeva od horizontalne ravnine. Položaj glave nije važan. Neki dio tijela plivača mora probijati površinu vode za vrijeme čitave trke. Plivaču je dozvoljeno da potpuno zaroni za vrijeme izvršenja okreta, pri ulasku u cilj i to u duljini ne većoj od 15 metara, nakon starta i svakog okreta. Do te točke glava mora probiti površinu vode. Za vrijeme izvođenja okreta ramena se mogu okretati preko vertikalne ravnine do prsnog položaja, nakon čega plivač može u kontinuitetu upotrijebiti zaveslaj sa jednom ili istovremeno sa dvije ruke, da bi započeo okret. Kad je jednom tijelo napustilo leđni položaj, svi udarci nogama ili zaveslaji, moraju biti sastavni dio akcije izvođenja okreta. Plivač mora ponovo biti u leđnom položaju nakon napuštanja zida. Kod izvođenja okreta plivač mora nekim dijelom tijela dodirnuti zid. Nakon završetka trke plivač mora dodirnuti zid dok je u leđnom položaju. Kod dodira zida tijelo može biti uronjeno u vodu. PRSNO Od početka prvog zaveslaja rukama nakon starta i nakon svakog okreta, tijelo se mora držati u prsnom položaju. Niti u jednom trenutku nije dopušteno okretanje na leđa. Svi pokreti ruku moraju biti istovremeni i u istoj horizontalnoj ravnini, bez naizmjeničnih pokreta.

Šake moraju biti gurnute istovremeno od grudi naprijed na, ispod ili iznad vode. Laktovi moraju biti ispod vode, osim kod zadnjeg zaveslaja prije okreta, za vrijeme okreta i kod zadnjeg zaveslaja pri ulasku u cilj. Pri povratnom kretanju šake moraju biti na ili ispod površine vode. Ruke se ne mogu vraćati natrag preko linije kukova, osim za vrijeme prvog zaveslaja nakon starta i svakog okreta. Svi pokreti nogu moraju biti istovremeni i u istoj horizontalnoj ravnini bez naizmjeničnog kretanja. Stopala moraju biti okrenuta prema vani za vrijeme propulzivnog dijela rada nogu. Škare, "kraul" noge ili delfinov zamah prema dolje nisu dozvoljeni. Probijanje površine vode stopalima je dozvoljeno, ukoliko ne slijedi delfinov zamah prema dolje. Pri svakom okretu i pri dolasku na cilj, doticaj zida mora biti izveden sa obje ruke istovremeno na, iznad ili ispod nivoa vode. Glava može biti uronjena poslije posljednjeg zaveslaja pred dodir, pod uvjetom da je probila površinu vode u nekom trenutku za vrijeme zadnjeg kompletnog ili nekompletnog ciklusa koji je prethodio dodiru. Za vrijeme svakog potpunog ciklusa od jednog zaveslaja rukama i jednog zamaha nogama, u tom redoslijedu, neki dio plivačeve glave mora probiti površinu vode, osim što plivač nakon starta i nakon okreta može izvesti jedan zaveslaj rukama potpuno do nogu i jedan zamah nogama, dok je još potpuno uronjen. Glava mora probiti površinu vode prije nego se pesti zaokrenu prema unutra u najširem djelu drugog zaveslaja rukama. LEPTIR Od početka prvog zaveslaja nakon starta i nakon svakog okreta, tijelo mora biti u prsnom položaju. Bočni podvodni udarci nogama su dopušteni. Niti u jednom trenutku nije dozvoljeno okrenuti se na leđa.

Obje ruke moraju se, tijekom čitave utrke, pokretati naprijed zajedno iznad površine, te natrag istovremeno.

Svi pokreti nogama prema gore i prema dolje moraju biti izvedeni istovremeno. Noge ili stopala ne moraju biti u istoj razini, ali one ne smiju mijenjati položaj u međusobnom odnosu.

Na svakom okretu i na cilju utrke, dodir mora biti izveden sa obje ruke istovremeno, na, iznad ili ispod površine vode.

Na startu i na okretima plivaču je dozvoljen jedan ili više zamaha nogama ispod vode i jedan zaveslaj rukama, koji ga mora dovesti na površinu. Dopušteno je da plivač bude potpuno pod vodom u duljini ne većoj od 15 metara nakon starta i nakon svakog okreta. Do te točke glava mora probiti površinu vode. Plivač mora ostati na površini do slijedećeg okreta ili cilja.

MJEŠOVITO PLIVANJE

U pojedinačnom mješovitom plivanju, plivač pliva četiri načina plivanja slijedećim redom: leptir, leđno, prsno i slobodno.

U štafetnom mješovitom plivanju, plivači trebaju plivati četiri načina plivanja slijedećim redom: leđno, prsno, leptir i slobodno.

Svaka dionica treba se završiti u skladu sa pravilima koja se pri ulasku u cilj primjenjuju za dotični stil

TRKA

Pristupi li nekoj trci samo jedan plivač, on mora isplivati cijelu duljinu discipline da se kvalificira (tj. prizna utrka i postignuti rezultat).

Plivač mora završiti trku u istoj pruzi u kojoj je startao.

U svakoj trci plivač pri okretu mora ostvariti fizički kontakt sa zidom plivališta ili krajem staze. Okret mora biti izvršen sa samog zida, te nije dozvoljeno koraknuti ili se odbiti od dna bazena.

Plivač smije stati na dno plivališta kod slobodnog plivanja ili za vrijeme dionice slobodnog plivanja u mješovitom plivanju, ali ne smije hodati.

Povlačenje pruge nije dozvoljeno.

Plivač koji je uplivavanjem u tuđu stazu, ili kojim drugim načinom, omeo nekog plivača, mora biti diskvalificiran. Ako je taj prekršaj bio hotimičan, vrhovni sudac mora o tome obavijestiti nadležnog predstavnika priređivača, kao i predstavnika organizacije čiji je plivač učinio prekršaj.

Nijednom plivaču nije dozvoljeno koristiti ili nositi bilo koje sredstvo koje bi moglo povećati njegovu brzinu, plovnost ili izdržljivost za vrijeme natjecanja (rukavice s opnom, peraje itd.). Naočale se smiju koristiti.

Svaki plivač koji ne učestvuje u trci, a uđe u vodu u kojoj se održava neko natjecanje prije nego što svi plivači ne završe trku, mora biti diskvalificiran za prvu njegovu iduću disciplinu u kojoj je prijavljen.

U svakom sastavu štafete moraju biti prijavljena četiri plivača.

Kod takmičenja štafeta, mora biti diskvalificirana štafeta čiji je plivač skočio u vodu tako da mu stopala nisu dodirivala startnu platformu kad je prethodni plivač štafete dotakao zid plivališta, osim ako se plivač koji je prerano startao ne vrati do svog početnog položaja uz zid, pri čemu nije potrebno da se popne na startni blok.

Diskvalificirat će se svaka štafeta ako je njen član, osim plivača koji je određen da pliva u toj dionici, ušao u vodu dok se trka odvija, prije nego svi plivači svih štafeta ne završe trku.

Članovi štafete i njihov redoslijed moraju se odrediti prije trke. Svaki član štafete može plivati samo jednu dionicu. Sastav štafete se između prednatjecanja i finala može izmijeniti, pod uvjetom da se to izvrši sa plivačima koji su uredno prijavljeni za tu disciplinu. Ne plivanje u skladu sa prijavljenim redoslijedom povlači diskvalifikaciju. Zamjene su dopuštene samo u slučaju dokumentiranog medicinskog razloga.

Svaki plivač koji je završio svoju trku, ili svoju dionicu u štafeti, mora što je moguće prije napustiti bazen, bez da ometa bilo kojeg drugog plivača, koji još nije završio svoju trku. U protivnom će plivač koji je napravio taj prekršaj, ili njegova štafeta, biti diskvalificirani.

Ako nečiji prekršaj ugrozi mogućnost uspjeha plivača, vrhovni sudac je ovlašten da mu dozvoli sudjelovanje u slijedećoj grupi prednatjecanja, ili ako je prekršaj uslijedio u finalnoj disciplini ili u posljednjoj grupi prednatjecanja, može narediti da se ista pliva ponovno.

Nije dopušteno davanje tempa, niti se može bilo kakva naprava ili dogovor u tu svrhu koristiti.

MJERENJE

Rad Automatskog uređaja za suđenje mora biti pod nadzorom postavljenih sudaca. Vremena koja registrira Automatski uređaj upotrijebiti će se za određivanje pobjednika, redoslijeda i rezultata za sve pruge. Ovako određeni redoslijed i rezultati imaju prednost nad odlukama mjerilaca. U disciplini u kojoj je došlo do prekida rada uređaja, ili ako je potpuno očito da je došlo do greške u radu, ili ako plivač nije dodirom aktivirao uređaj, ručno izmjereni rezultati će biti službeni.

Kada se koristi Automatski uređaj, rezultati se registriraju isključivo na 1/100 sekunde. Ako postoji mjerenje na 1/1000 sekunde, treća znamenka se neće registrirati niti koristiti za određivanje redoslijeda i rezultata. U slučaju jednakih rezultata, svim plivačima koji postignu isto vrijeme na 1/100 sekunde pridijeliti će se isti plasman. Vremena koja se prikazuju na elektronskom semaforu smiju imati samo 1/100 sekunde.

Svaki uređaj za mjerenje kojega zaustavlja sudac smatra se satom. Takova ručna vremena moraju se mjeriti od tri mjerioca postavljena ili odobrena od nadležnog organa u dotičnoj zemlji. Svi satovi moraju biti provjereni kao točni od strane nadležnog organa. Ručno mjerenje registrirati će se na 1/100 sekunde. Ako se ne upotrebljava Automatski uređaj, službena ručna vremena odredit će se kako slijedi:

Ako dva od tri sata pokazuju isto vrijeme a treći odstupa, dva ista vremena biti će službeno vrijeme.

Ako sva tri sata pokazuju različito vrijeme, sat koji pokazuje srednje vrijeme biti će i službeno vrijeme.

Ako samo dva (2) od tri (3) sata rade prosječno vrijeme biti će i službeno vrijeme.

Ako je plivač za vrijeme ili nakon neke trke diskvalificiran, ta diskvalifikacija se unosi u službene rezultate, ali se ni vrijeme ni redoslijed ne registriraju niti objavljuju.

U slučaju diskvalifikacije štafete, rezultati regularno isplivanih dionica, do trenutka diskvalifikacije, biti će uneseni u službene liste rezultata.

Svi rezultati na 50 i 100 metara plivača u prvim dionicama štafeta biti će registrirani i objavljeni u službenim listama rezultata.

SVJETSKI REKORDI

Za svjetske rekorde u 50 metarskim bazenima uzimaju se u obzir slijedeće daljine i stilovi za oba spola:

Slobodni stil: 50, 100, 200, 400, 800 i 1500 metara

Leđno: 50, 100 i 200 metara

Prsno: 50, 100 i 200 metara

Leptir: 50, 100 i 200 metara

Mješovito: 200 i 400 metara

Štafeta slobodnog stila: 4 x 100 i 4 x 200 metara

Mješovita štafeta: 4 x 100 metara

Za svjetske rekorde u 25 metarskim bazenima uzimati će se u obzir slijedeće daljine i

stilovi za oba spola:

Slobodni stil: 50, 100, 200, 400, 800 i 1500 metara

Leđno: 50, 100 i 200 metara

Prsno: 50, 100 i 200 metara

Leptir: 50, 100 i 200 metara

Mješovito: 100, 200 i 400 metara

Štafete slobodnog stila: 4 x 100 i 4 x 200 metara

Mješovite štafete: 4 x 100 metara

Članovi štafete moraju imati isto državljanstvo.

Svi rekordi moraju se postići na službenom natjecanju ili u solo utrci s vremenom, održanoj javno i javno objavljenoj u glasilima, najmanje tri dana prije nego što će pokušaj obaranja rekorda biti izvršen. Kada se solo utrka s vremenom održava za vrijeme službenog natjecanja, tada objavljivanje najmanje tri dana unaprijed nije potrebno.

Dužina svake pruge bazena mora biti provjerena od inspektora ili drugog kvalificiranog službenika, kojega je postavio ili odobrio savez dotične zemlje.

Svjetski rekordi priznati će se samo ako su registrirani Automatskim uređajem za suđenje, odnosno Poluautomatskim uređajem, u slučaju zakazivanja Automatskog uređaja.

Vremena koja su jednaka na 1/100 sekunde smatrati će se izjednačenjem rekorda, a plivači koji postignu ta izjednačena vremena zvati će se "skupni nosioci". Samo vrijeme pobjednika utrke može biti prijavljeno kao svjetski rekord. U slučaju mrtve trke u trci gdje je postavljen rekord, svi plivači koji su stigli u mrtvoj trci smatraju se pobjednicima.

Prvi plivač u štafeti može postaviti svjetski rekord. Ako prvi plivač u štafeti završi svoju dionicu u rekordnom vremenu u skladu sa odredbama ovog člana, njegov se nastup ne može poništiti nikakvom naknadnom diskvalifikacijom njegove štafete zbog povreda pravila koje su se dogodile nakon što je on otplivao svoju dionicu.

Plivač u nekoj individualnoj disciplini može pokušati obaranje svjetskog rekorda i na međudionici, ako on, njegov trener ili vođa ekipe posebno zahtijevaju od vrhovnog suca da mu se ta dionica posebno mjeri ili ako je vrijeme na toj dionici izmjereno Automatskim uređajem za suđenje. Taj plivač mora završiti čitavu disciplinu da bi mu se priznao rekord na međudionici.

Prijava svjetskog rekorda mora se izvršiti na službenom obrascu FINA-e od strane službene osobe organizatora ili rukovodstva natjecanja i mora je potpisati ovlašteni predstavnik nacionalnog saveza, potvrđujući da su poštovana sva pravila uključujući i potvrdu o negativnom doping testu. Prijavni obrazac mora se poslati Počasnom tajniku FINA-e u roku od 14 dana nakon trke.

Privremenu prijavu o postignutom rekordu treba poslati Počasnom tajniku FINA-e telegramom, teleksom ili telefaksom u roku od 7 dana nakon natjecanja.

Nacionalni savez zemlje plivača treba uputiti pismo Počasnom tajniku, u kojem ga obavještava o rekordnoj utrci, kako bi ovaj, ako je potrebno, osigurao da službena prijava bude pravilno upućena od strane nadležnog organa.

Kada primi službenu prijavu, i kad se uvjeri da su navodi u prijavi točni, uključujući i potvrdu o negativnom doping testu, Počasni tajnik FINA-e odmah će objaviti novi svjetski rekord, učiniti potrebno da se isti publicira i uručiti potvrde onima čiji su rekordi priznati.

Svi rekordi postignuti na Olimpijskim igrama, Svjetskom prvenstvu i FINA svjetskom kupu biti će automatski potvrđeni.

Ako se nije provela procedura, Nacionalni savez dotične zemlje može zatražiti naknadno priznavanje rekorda. Nakon odgovarajuće istrage, Počasni tajnik FINA-e je ovlašten da prihvati takav rekord, ako je zahtjev bio opravdan.

Ako je FINA priznala svjetski rekord, Počasni tajnik će uputiti diplomu potpisanu od Predsjednika i Počasnog tajnika FINA-e nacionalnom savezu dotičnog plivača, da mu se uruči kao znak priznanja za njegov rekordni nastup. Nacionalnim savezima čije su štafete postavile svjetski rekord biti će uručena peta diploma. To priznanje zadržava nacionalni savez.

PROCEDURA AUTOMATSKOG SUĐENJA

Kada se na bilo kojem takmičenju koristi Automatski uređaj za suđenje, redoslijed i vremena tako određeni, kao i izmjene u štafetama provjerene takvim uređajem, imaju prednost nad odlukama mjerilaca.

Kada Automatski uređaj ne odredi redoslijed i/ili vrijeme jednog ili više plivača u nekoj trci:

Zapisati sve raspoložive redoslijede i vremena Automatskog uređaja;

Zapisati redoslijed i vremena dobivena od sudaca;

Službeni redoslijed odrediti će se kako slijedi:

Plivač sa automatski određenim vremenom i redoslijedom zadržava svoj relativni redoslijed u odnosu na druge plivače koji imaju automatski izmjereno vrijeme i redoslijed u toj utrci.

Plivaču koji nema automatski određen redoslijed ali ima automatski određeno vrijeme odrediti će se relativni redoslijed uspoređujući njegovo automatski izmjereno vrijeme sa automatski izmjerenim vremenima ostalih plivača.

Plivaču koji nema automatski određeno ni vrijeme ni redoslijed, relativni redoslijed odrediti će se pomoću Poluautomatskog uređaja ili sa tri digitalna sata.

Službeno vrijeme odrediti će se kako slijedi:

Službeno vrijeme za sve plivače kojima je ono izmjereno Automatskim uređajem, biti će to vrijeme.

Službeno vrijeme za sve plivače koji nemaju vrijeme izmjereno automatski biti će vrijeme izmjereno ručno sa tri digitalna sata ili Poluautomatskim uređajem.

Da bi se odredio relativni redoslijed za više kvalifikacijskih grupa neke discipline treba postupiti na slijedeći način:

Relativni redoslijed za sve plivače odrediti će se uspoređujući njihova službena vremena.

Ako je službeno vrijeme plivača jednako kao i službeno vrijeme jednog ili više plivača, svima koji imaju to vrijeme odrediti će se isti redoslijed (plasman) u toj disciplini.

UZRASNE KATEGORIJE

Nacionalni savezi mogu primjenjivati vlastiti sustav uzrasnih kategorija, uz primjenu tehničkih pravila FINA-e.

Kineziološki fakultet u Splitu

Pomoćne tehnike

Toni Bartulović

Mentor: Goran Gabrilo

Svibanj 2013 g.

1.1 Uvod :

Plivanje je jako kompleksan sport i sastoji se od

nekoliko osnovnih tehnika. Pored tih osnovnih postoje i

pomoćne tehnike koje također imaju velik značaj te

pridonose kvaliteti plivanja. Pomoćne tehnike dijelimo

po položaju, pa tako za leđni položaj postoji pomoćna

tehnika „germany“, za prsni položaj pomoćna tehnika je

„buterfly“ te za bočni položaj imamo razne bočne

tehnike i njihove varijacije. U ovom seminaru ćemo

pobliže prikazati svaku od tih pojedinih pomoćnih

tehnika.

2.1 Pomoćne tehnike

Pomoćne tehnike počele su se korisiti početkom 20.

stoljeća i od tada se svakodnevno koriste iako nikada

nisu uvrštene u program natjecanja. Koriste se kao

predvježbe osnovnim tehnikama plivanja. No to im nije

jedina svrha, nakon napornih utrka služe i za

rasplivavanje jer se na takav način opuštaju mišići.

Također neke varijacije bočnih tehnika koriste se pri

spašavanju utopljenika. Iz svega ovoga možemo

zaključiti da pomoćne tehnike imaju široki spektar

namjene te su esencijalan dio plivanja.

2.2 Buterfly

Buterfly je pomoćna tehnika u prsnom položaju.

Smatra se da je njen začetnik australac Sydney Cavill,

plivač koji je bio prvak australije sa 16 godina. Nakon

što su njegov način plivanja uočili ljudi iz svijeta

plivanja taj se stil naglo popularizirao te ga je koristilo

sve više plivača kao verziju prsnog stila. Tek je 1952

prihvačen kao zasebni stil plivanja sa svojim pravilima.

No pomočna tehnika baterfly nikad nije uvrštena u

program natjecanja te se razlikuje od tehnike „delfin“

koja je natjecateljska tehnika.

Kada plivamo baterfly ruke nam se kreću delfin

stilom no noge se kreću prsnim stilom za razliku od

natjecateljskog delfina. To uvelike olakšava plivanje te

prebacuje fokus plivanja na ruke koje su bit ove tehnike.

Plivači koriste baterfly kako bi sinhorinzirali ruke i noge

te se „pripremili“ i uvježbali za plivanje delfina.

Također uvježbava se i disanje. Upravo zbog toga ova je

pomoćna vježba idealna kao predvježba.

Pokretanje ruku kod baterly tehnike sastoji se od tri

dijela: povlačenje, odgurivanje te povratak u početni

položaj. Upravo nam povlačenje ruku od ispruženog

položaja prema tijelu donosi najviše napretka kroz vodu.

Nakog povlačenja ruku slijedi odgurivanje ruku od tijela

unatrag koje nam također dopridonosi kretanju kroz

vodu. Zadnja faza je povratak ruku u početni položaj i

upravo ta faza razlikuje baterfly od ostalih tehnika

plivanja i to u tome što se obe ruke u početni položaj

vračaju nad vodom. Nakon povratka ruku u počatni

položaj ciklus od ta tri slijeda ponovno započinje.

Disanje se odvija svako drugi zaveslaj što je mnogo

efikasnije od udisanja na svaki zaveslaj. Bitno je da se

disanje uvježba tako da ono što manje remeti kretanje te

da bude što sinhronizirnaije sa rukama i ostatkom tijela.

Bitna razlika od delfina je i u načinu kretanja nogu.

One se ne pokreču delfin stilo (takozvanim klizanjem

kroz vodu) već koristimo lakši prsni stil stoga je u

baterfly tehnici pažnja usmjerena na ruke. Postoji i

verzija u kojoj plivamo noge kraul tehnikom.

2.3 Germany

Pomoćna tehnika za lađni položaj zove se germany.

Arno Bieberstein bio je prvi plivač koji je plivao leđnim

stilom i to na ljetnim olimpijskim igrama 1908 god. T e

je osvojio zlatnu medalju. Od tada stil se nije znatno

promijenio te se proširio po svijetu i postao ravnopravan

ostalim stilovima plivanja.

Leđni stil koji se pliva na natjecanjima razlikuje se

od germanija u tome što ruke izlaze iz vode te rade puni

krug dok kod germanija one ostaju u vodi. Također

noge kod germanija idu prsno dok je natjecateljski leđni

stil napredovao do toga da se noge plivaju kraul stilom.

Pokret ruku sastoji se od tri dijela: povlačenja,

odgurivanja te povratka u početni položaj. Povlačenje

najviše pridonosi kretnji dok odgurivanje malo manje

sudjeluje u toj kretnji. Povratak ruku odvija se kroz

vodu i tako ponovno započinje taj kružni ciklus.

Noge se plivaju takozvanim „žabljim pokretima“ što je

slično prsnom kretanju nogu. Koljena se uzdižu prema

gore, pete se dodiruku a stopala su okrenuta prema vani

te potiskuju vodu. Noge se zatim opružaju te taj ciklus

započinje iz početka. Postoji i verzija u kojoj noge

plivamo kraul tehnikom. Bitno je napomenuti da su kod

ovae pomoćne tehnike plivanja noge i ruke jako

sinhornizirane te se mišići opuštaju jer je napor sveden

na minimum. Upravo zato ova tehnika je idelna za

relaksaciju i rasplivavanje nakon utrka.

2.4 Bočna tehnika s raznim varijantama

Kod bočnog položaja u plivanju postoji više varijanti

pomočnih tehnika, te nema definiranih pravila o

kretanju ruku i nogu. Razvilo se u antičkim vremenima

kad su plivači shvatili da je jako tešku dugo plivati

prsnim stilom sa glavom iznad vode jer se glava

prirodno okrece na stranu. To dovodi do spuštanja

ramena a noge u toj situaciji prirodno rade pokret

„škarica“. To je jako učinkovit način plivanja te se

koristi za duge dionice jer se plivač pri umoru jedne

strane jednostavno okrene na drugu. Također učinkovit

je i kod spašavanja utopljenika.

Jedna verzija bočnog plivanja je da nam obe ruke

simultano rade kružnu kretnju dok noge izvode udarac.

Prednja ruka se ispruža ispred tijela te „grabi“ vodu i

povlači prema nazad dok druga ruka radi kružnu kretnju

ispred prsa tijela. Postoje razne varijante u kojima jedna

ruka miruje druga radi kretnju ili obrnuto. Također više

je mogučih kretnji nogu stoga je bočna tehnika plivanja

jako raznovrsna te korisna pri učenju plivanja,

vježbanju, relaksaciji kao i plivanju na veće dionice.

3.1.Zaključak

Pomoćne tehnike razvile su se iz osnovnih tehnika

zbog potrebe za jendostavnijim oblikom plivanja. One

nam služe za odmor nakon naporne aktivnosti ali i za

stjecanje znanja plivanja koje nam je potrebno za

svladavanje zahtjevnijih tehnika plivanja. Pomoćne

tehnike imaju status jednak osnovnima te se koriste

svakodnevno u cijelom svijetu.Upravo zbog svoje

raznovrsnosti mogu ih koristiti svi, od male dijece preko

profesionalnih plivača pa do starijih osoba ili onih sa

zdravstvenim problemima. Svakodnevno ih koriste i

spasioci kao i građani na kupalištima i moru stoga

možemo zaključiti da su pomočne tehnike bitan dio

svijeta plivanja za sportaše ali i za sve ostale.

SVEUČILIŠTE U SPLITU

KINEZIOLOŠKI FAKULTET

Seminarski rad iz kolegija Plivanje 2

OBUČAVANJE NEPLIVAČA

Student: Mentor:

Antonio Perić dr.sc. prof. Goran Gabrilo

Split, 08. svibanj 2013. god.

1. UVOD

Učenje u obučavanju neplivača zauzima vrlo bitno mjesto u predmetu plivanja koje se sprovodi na kineziološkim fakultetima u Hrvatskoj. Kroz kolegije plivanje 1 i plivanje 2 studenti trebaju biti osposobljeni ne samo demonstracijski odraditi plivačke elemente već samostalno provesti sat plivanja s djecom predškolske dobi. Sama problematika učenja plivačkih biotičko-motoričkih vještina nalazi se u činjenici da je voda jedan potpuno drugačiji mediji u kojemu vrijede nekakvi drugačiji zakoni za razliku od plinova u troposferi. Pri tome se najviše očituje pojava Nulte gravitacije koja je uzrokovana silama uzgona koje djeluju na tijelo uronjeno u tekućinu. Veličina tih sila ovisit će o gustoći tekućine i volumenu uronjenog tijela ili njegovoga djela. Samo kretanje kroz tekućinu također ovisi o drugačijim zakonima nego što je to u plinovitome mediju a te zakone smo podijelili u zasebnu fizikalnu znanost nazivom hidrodinamika. Plivanje i kretanje u vodi čovjeku je poznato od njegovih samih početaka i kao takvo mu je urođeno ali iz ponajviše psihosocioloških razloga čovjeku to kretanje što više stari postaje nepoznatije. Upravo iz tih razloga samo učenje neplivača plivačkim tehnikama izrazito je bitno. Također valja naglasiti kako se nizom dugogodišnjih istraživanja u potpunosti ustanovilo koji su ti faktori i tehnike koje omogućuju najefikasnije kretanje kroz vodu te se tako danas plivačka tehnika može svladati u njenom najefikasnijem obliku što je također jedan od zadataka ljudi koji obučavaju. Veliku važnost pri obučavanju također treba dati i psihološkoj komponenti pojedinca. Nju treba njegovati na istoj razini kao i njegova motorička učenja jer se pokazala izuzetno bitna za brzo efikasno i kvalitetno obučavanje plivačkih tehnika.

2. CILJEVI I ZADACI OBUKE NEPLIVAČA

Osnovni zadatak u obuci neplivača je osposobiti neplivača za sigurno boravljenje u vodi bez opasnosti po njegov život. U samome početku obučavanja prvo se upoznaje polaznike o pravilima na kupalištu a zatim i samim kretanjem u vodi. Upućuje se polaznike o načinima na koje njihova tijela djeluju na vodu i obratno na koji način se u vodi diše te druge pojedinosti. Uči se ulazak u vodu te održavanje ravnoteže u vodi plutanje te lagano kretanje sve to pojednostavljuje daljnji rad jer se nakon tih naučenih vještina neplivači osjećaju dosta sigurnije u vodi i razbijaju strah od vode i plivanja. Dalje se radi na tehnikama plivanja koje se metodom postupnosti razvijaju od jednostavnijih prema težima sve do razvijanja tehnike u njezinoj najefikasnijoj varijanti. Sve greške koje odstupaju od takozvane idealne tehnike pokušavaju se ukloniti određenim metodičkim postupcima s tim da se u konačnici ipak ne traži natjecateljsko plivanje iz velikog broja razloga pa se tako određena odstupanja od idealne tehnike toleriraju. U najvećem broju slučajeva najviše se radi na tehnici kraul jer je ta tehnika osim što je najefikasnija i najpreglednija plivačka tehnika ujedno i tehnika koja oduzima najmanje energije pa je kada usavršimo tehničke zahtjeve možemo dugotrajno primjenjivati. Sama pobjeda straha od vode i plivanja pa cak i ulaska u vodu je sama po sebi jedan od glavnih ciljeva u obuci neplivača. Strah je jedan od najvećih remetećih faktora u plivanju a u najvećoj mjeri uzrokuje tonjenje utopljenika. Pobjedom fobije od kretanja u vodi zasigurno može i osigurati i sigurno boravljenje u istoj jer su naša tijela konstruirana na način da ostaju na površini vode.

3. SREDSTVA ZA ODRŽAVANJE TEČAJA PLIVANJA

Tečaji neplivača u najvećoj mjeri se održavaju na bazenima sa slatkovodnom vodom.

Važno je da bazeni budi grijani pogotovo zimi te da uvjeti vode budu u propisima koje nalaže zakon a to je da u vodu bude dodan klor koji služi kao denzifekcisko sredstvo. Pogodno bi bilo da se radi o plitkim bazenima te da u istima polaznici mogu slobodno stajati sa obje noge i nesmetano disati da im je razina vode ispod vrata jer to uvelike olakšava prilagodbu na vodu kao novi medi. Tečaje smiju voditi samo za to osposobljene osobe a najčešće je riječ o kineziolozima koji kroz kolegije plivanje 1 i 2 uze elementarne plivale tehnike te načine obučavanja istih druge ljude. Voditelji tečaja moraju imati veliku mjeru predostrožnosti jer svaka neopreznost može imati fatalne posljedice po život polaznika utapanje. U radu se koristi različitim rekvizitima od kojih su sigurno najkorisnije plivačke daske i peraje a zatim i kao što je većinom u pravilima bazena korištenje plivaćih kapica i očala za plivanje. Također u radu se još koristi i raznim rekvizitima kao što su meke loptice vaterpolo lopte itd.

Bilo bi poželjno da se radi o bazenima do 25 m dužine i da su podijeljeni na plivačke staze da bi se u sto većoj mjeri uveo red tijekom plivanja.

4. PRINCIPI PRI VOĐENJU TEČAJA NEPLIVAČA

Osnovni princip pri vođenju tečaja neplivača je analitička metoda. Sintetička metoda ovdje nije praktična a osnovni razlog je taj što se elementi uče u potpuno drugačijem i dosad nepoznatom obliku za čovjeka a to je u vodi. Osim što je za čovjeka voda potpuno nepoznat medi njegovo kretanje bez prethodnih osnovnih upoznavanja i vještina dovelo bi do tonjenja brzog umaranja nekvalitetnog disanja što bi u konačnici izazvalo utapanja polaznika. S obzirom na takvu situaciju potrebno je svakom neplivači pristupiti metodom postupnosti i postupnom metodologijom razviti njegove motoričke vještine koje će ga naposljetku dovesti do kvalitetnog kretanja u vodi. Vrlo je važno ida se tijekom vršenja analitičke metode ne ide na napredniji stupanj vježbanja sve dok se već postojeći ne dovede do kvalitetne razine jer bi u suprotnome prethodno loše naučena vještina kočila razvoj sljedeće i samim time poremetila kvalitetu učenja polaznika. U najvećoj mjeri se radi na učenju tehnike iz razloga koje smo već naveli gore u tekstu ali je i poželjno ubaciti i učenja leđnom tehnikom. Učenje leđnog plivanja uvelike može pomoći i samome razvoju tehnike kraul s obzirom na to da se u oba slučaja radi o unilateralnim tehnikama. Samo vođenje sata treba biti po pedagoškim učenjima te osim toga treba poštovati pravila i red propisan na kupalištu. Za to je najviše odgovoran voditelj tečaja te će o njegovoj sposobnosti vođenja nastave ovisiti koliko će se red poštovati.

5. SOCIOLOŠKA VAŽNOST PLIVAČKOG ZNANJA

Od samog početka postojanja kretanje čovjeka u vodi je uvelike pomoglo njegovom opstanku kao vrste. Ono je za njega urođeno kao i za mnoge druge sisavce koje u vodi traže izvor hrane. Samim time vrlo lako je zaključiti zašto se današnjem društvu plivačko znanje ujedno vodi i kao jedna od društvenih normi čak i u područjima u kojima za plivanje nema uvjeta. Plivanje kao tjelesna aktivnost i rekreacija pruža velike mogućnosti. Što se tiče aktivnosti koje popravljaju vaš zdravstveni status plivanje je jedno od najboljih izbora. Samo kretanje u vodi tehnikom kraul pa i nekim drugim plivačkim tehnikama potiče rad muskulature koju ne možemo pokrenuti klasičnim kretanjem na suhome. Osim što povoljno utječe na razvoj muskulature ono samim time utječe i na skelet pojedinca i to na pozitivan način. Plivanjem se uvelike može spriječiti i ukloniti kifoza skolioza i drugi poremećaji zakrivljenja kralješnice i to upravo jer djeluje na mišiće ramenog pojasa. Upravo iz tih razloga plivanje se smatra jednom od najpoželjnijih aktivnosti kojom se čovjek može baviti. Plivanje također ima važnu ulogu i u drugim aspektima društva kao što je ribolov vojska policija itd.

6. PSIHOLOŠKA PRISTUP PRI OBUCI NEPLIVAČA

Kao što smo već naglasili prije u ovome radu psihološki faktor u kvalitetnoj obuci plivanja igra krucijalnu ulogu. Strah od plivanja i ulaska u vodu glavni je remeteći faktor pri kvalitetnoj obuci plivačkih tehnika. Samim time osoba koja provodi tečaj plivanja mora tom djelu posvetiti veliku pažnju. Osim što će svoj rad podrediti metodama postupnosti verbalni i demonstracijski faktor igraju vrlo važne uloge u razbijanju psihičke barijere. Usmenim putem poželjno je ohrabriti polaznike tečaja te im dati do znanja da su u sigurnim rukama. Metoda demonstracije također igra važnu ulogu jer samim pokazivanjem određenog zadatka pokazujete polaznicima sigurnost zadanih zadataka a osim toga djelujete na ideo-motoricko učenje polaznika na pravi način. Učenje tehnike disanja je bitna u stvaranju sigurnosti vodi. Strah najviše polazi ic činjenice da se osobe boje da će potonuti a osim toga ostati bez zraka. Samom tehnikom kvalitetnog disanja osim što će mo postići da naše tijelo stoji stabilno na površini puna pluća usaditi će mo sigurnost za kretanja u vodi kao i kod kretanja na suhome. Od velike važnosti za pobjedu nad strahom igraju i dodati rekviziti a ponajviše plivaća daska za koju se polaznici mogu uhvatiti i na taj način spriječiti tonjenje. Plivačke daske i peraje također pomažu u motoričkim učenjima novih znanja te se pomoću njih na siguran način može kvalitetno usvojiti plivačka tehnika. Samim napredovanjem u plivačkoj tehnici proporcionalno će i otpadati strah od plivanja.

7. PEDAGOŠKE SMJERNICE

U samome radu s neplivačima u najvećoj mjeri se susrećemo s djecom predškolske dobi ili nešto starijom. Iz tih podataka valja zaključiti da se sam rad treba i prilagoditi na takav način primjeren tom uzrastu. Stoga se pri svakome objašnjavanju i davanju zadataka treba služiti što slikovitijim primjerima i izbjegavati šturo verbalno objašnjavanje. S obzirom na to da djeca najbolje pamte u slikama korištenje demonstracijama se smatra jednom od najvažnijih metoda stoga bi bilo poželjno da voditelj osim svog kvalitetnog teorijskog znanja bude i vješt plivač. Sami zadaci trebali bi biti postavljeni na način da u njima bude što je više moguće igre i natjecanja. Pokazano je da djeca kroz igru najbolje uće a osim toga ostati će animirani i zainteresirani za plivanje i zadatke koji im slijede. Organizacija natjecanja kroz učenje pogoduje povećanju motivacije kod polaznika a osim toga ona će zasigurno izvlačiti maksimum iz svakoga pojedinca. Dobri animatori i zabavljači zasigurno su osobe koje bi se trebale baviti ovim poslom i radom s djecom te dobi s naglaskom da je rad i organizacija ipak prva stavka rada na bazenu.

8. METODIKA OBUČAVANJA

Kao što smo već naglasili sama metoda bazira se na postupnosti odnosno analitičkoj metodi. Kompletna tehnika se segmentira na manje cjeline te se uće cjelina po cjelina do konačnog spajanja više cjelina u jednu kompletnu tehniku. Počinje se od učenja ulaska u vodu iz različitih pozicija šetanja kroz vodu ako imamo za to uvjete održavanje ravnoteže na vodi u ležećem položaju na prsima i leđima učenje zaranjanja glavom ispod površine vode uz rub bazena te izdah kroz nos učenje udaha rada nogu uz rub bazena i tako sve postupno do same tehnike kraul i eventualno leđno.

8.1. Učenje tehnike rada nogu kraul

1. Imitacija pokreta na suhome te sjedeći uz rub bazena kada su noge u vodi

2. Pridržavanje uz rub bazena

3. Odgurivanjem od ruba bazena klizanje uz pomoć plivače daske

4. Rad nogu držeći se za plivaču dasku u različitim pozicijama disanje naprijed

5. Odgurivanje od ruba bazena te izlazak na površinu uz rad nogu s daskom

6. Plivanje samo nogama s rukama uz tijelo bez daske

7. Plivanje samo nogama kada su ruke ispred tijela

8. Rad nogu ronjenjem ispod površine

8.2. Učenje tehnike rada ruku

Imitacija pokreta na suhome

Zaveslaj kroz vodu ležeći na trbuhu uz rub bazena

Učenje zaveslaja krećući se kroz vodu nogama pridržavajući plivaču dasku jednom rukom dok druga vrši zaveslaj

Kompletan rad ruku uz pomoć peraja na nogama

Kompletan rad ruku uz pomoć daske koje se nalazi među koljenima

Izranjanje nakon odgurivanja za zaveslajem rukama i nogama

Kompletna tehnika kraul

8.3. Učenje tehnike disanja u vodi

Tehnika disanja u vodi smatra se najkompleksnijom vještinom u obučavanju neplivača i na nju treba obratiti posebnu pažnju. Kada se nauči kvalitetno disanje u plivanju dobiva se na sigurnosti boravka u vodi efikasnosti plivanja kvaliteti i kvantiteti plivačkog znanja. Zato ovome dijelu učenja treba posvetiti veliku pažnju. Ono se postepeno uči paralelno s učenjem tehnika plutanja klizanja ronjenja rada nogu rada ruku te u konačnici kompletne tehnike.

Verbalno dati do znanja zašto je tehnika disanja važa u plivanju te uputiti polaznike o njezinom izvođenju

Imitirati način disanja uz rub bazena pridržavajući se rukama i to na način da se udah izvodi na usta a izdah kada je glava zaronjena pod vodom kroz nos i usta

Učenje udaha na usta i izdaha u vodu kroz nos dok plivamo samo s nogama uz pomoć daske udah naprijed

Ponoviti izvedbu s udahom sastane težiti da dio glave ostane pod vodom

Učenje udaha i izdaha bez daske naprijed i sastane samo s radom nogu

Učenje udaha i izdaha plivanjem nogama i jednom rukom dok druga drži plivačku dasku udah na stranu ruke koja radi zaveslaj

Disanje uz kompletnu tehniku po jednom zaveslajem ciklusu

Disanje uz kompletnu tehniku nakon nekoliko zaveslajni ciklusa

Učenje ulaska u vodu skok na glavu ili plivački start

Jedna od bitnih tehnika koje se usvajaju kod obuke plivača je i ulazak u vodu tehnikom skoka na glavu kojega možemo vidjeti i kod plivačkih natjecanja kao plivački start. Učenjem ove tehnike također utječemo na smanjivanje straha od ulaska u vodu i plivanja što u konačnici utječe na bolje svladavanje kretanja u vodi. Tehnike se također uče postepeno od laganog ulaska iz sjedećeg položaja pa sve do kompletne tehnike skoka na glavu.

Prvo se uči ulazak u vodu iz sjedećeg položaja na noge

Ulazak u vodu iz čučnja na noge ili zgrčeno

Ulazak iz uspravnog položaja na noge ili zgrčeno

Ulazak u vodu iz čučnja na glavu bez odraza samo se puštamo u vodu

Ulazak u vodu iz čučnja na glavu uz lagani odraz nogama od ruba na glavu

Ulazak u vodu iz pretklona na glavu

Ulazak u vodu iz pretklona skokom preko asistenta koji se nalazi u bazenu cilj postizanja što jačeg odraza te dolazak u položaja parabole

Izvođenje kompletne tehnike sa startnog bloka povišenja

9. UČENJE PLIVANJA KROZ IGRU

U obučavanju plivanja poželjno je raditi kroz igru što je moguće više. Osim što se u najvećem broju slučajeva radi s djecom pa ih je bitno i animirati za plivanje važno je i učiniti plivanje zanimljivijim od same monostrukturalne cikličke aktivnosti što plivanje samo po sebi je. U tu svrhu mogu se koristiti razni rekviziti poput gumenih mekih loptica vaterpolo lopti peraja i sl. Organiziranje određenih natjecanja kroz kretanje u vodu nakon što se postigne određeni nivo znanja također može uvelike motivirati polaznike na plivanje te učiniti plivanje zabavnijim i napetijim. razne štafetne trke lovice i sl.

10. ZAKLJUČAK

Plivanje je sastavni dio društva u kojem živimo i kao takvo treba biti usvojeno od strane ljudi. Samo kretanje u vodi bogato je pokretima a plivanje koje danas poznajemo je najefikasnije za ljudsku vrstu. Redovito plivanje povoljno utječe na razvoj i očuvanje tjelesne kondicije čovjeka da ga dovodi u dobar položaj za zdrav i cjelovit život. Plivanje bi se prema tome trebalo usvojiti već od malih nogu i pošto je ono čovjeku samo po sebi urođeno prakticirati što je moguće više. Obučavanje ljudi za kvalitetno plivanje trebaju provoditi ljudi dobro upoznati u samu bit kretanja kroz vodu te tjelesne aktivnosti općenito a metode kojima će se pri obuci koristiti moraju biti primjerene dobi i psihofizičkim sposobnostima polaznika.

Spašavanje utopljenika

SPAŠAVANJE UMORNOG PLIVAČA

Preplivavanjem rijeka, jezera, udaljavanjem od obala mora, često se događa da se plivač umori, jer je prilikom polaska precijenio svoje mogućnost.

Pliva li se u skupini teško da mogu nastati veći problemi, jer će se uvijek naći netko, ili čak više njih, koji će pružiti pomoć umornom i iscrpljenom, a često i pomalo uplašenom plivaču. Nekad je ta pomoć dovoljna u vidu nekoliko riječi ohrabrenja ili je dovoljno samo nečije prisustvo i bodrenje da se spriječi nesreća. No, nekad je potrebno pružiti i odgovarajuću pomoć.

Pružanje te pomoći nije opasno. Umoran plivač još ne paniči, nije izbezumljen, svjestan je svog položaja i svojih pokreta. Stoga svatko može sasvim slobodno prići takvom plivaču. Pomoć se može pružiti na više načina:

1. Naslanjanjem ruku umornog plivača na ramena spasitelja i povlačenje prsnim načinom plivanja.

- Ukoliko je umoran plivač krupniji i teži mogu mu prići i dva spasitelja. U tom slučaju pomoč mu pružaju dva spasitelja

2. Naslanjanjem ruku umornog plivača na ramena dvoje spasitelja i povlačenje prsnim načinom plivanja.

3. Umoran plivač može se osloniti rukama na ramena jednog spasitelja, a nogama na ramena drugog spasitelja, tako da čini most između njih.

- Ukoliko je umoran plivač značajnije iscrpljen, pomoć mu se može pružiti na sljedeće načine. U ovim slučajevima spasitelj pliva samo nogama

4. Spasitelj hvata umornog plivača za bradu u povlači ga . 5. Pomoć se može pružiti i tako da će se umoran plivač uhvatiti ispod pazuha i povlačiti u

leđnom položaju.

6. Umoran plivač se može transportirati i u prsnom položaju na taj način što će svoju glavu nasloniti na trbuh spasitelja, a rukama lagano uhvatiti njegov struk.

Spašavanje utopljenika u blizini obale

Nalazi li se utopljenik u blizini obale spasitelj mu nastoji pružiti ruku ili mu dodati neki predmet, a da se sam, pritom uhvati za neki čvrsti oslonac.

U takvim slučajevima može se upotrijebiti bilo koji predmet (grana, veslo, konopac, dio odjeće, ručnik i sl.).

Ako je predmet koji se pruža utopljeniku prekratak, onda se taj predmet baca utopljeniku, kako bi se on uhvatio za njega.

Spasitelj treba što prije skinuti odjeću, ući u vodu i preko dobačenog premeta vući utopljenika prema obali.

ovisno o situaciji svakako treba izbjegavati neposredan kontakt s utopljenikom.

Na mjestima gdje je organizirana služba spašavanja postoje razne naprave i rekviziti, koji se dobacuju unesrećenom (koluti ili plutače).

SPAŠAVENJE UTOPLJENIKA NA OTVORENIM VODENIM POVRŠINAMA

Kod svih nesreća koje se događaju dalje od obale, na otvorenim vodenim površinama, treba nastojati da se u spašavanju koristi čamac. Utopljeniku koji se bori za svoj život pruža se veslo, konopac, motka ili neki drugi prikladan predmet. Utopljeniku se čamcem prilazi krmom, a ne bokom.

Plivanjem se spašava utopljenik samo u slučaju kada je pomoć s obale ili čamca nemoguča. Ako je spasitelj odjeven, prije skoka ili ulaska u vodu mudro je skinuti sve dijelove odjeće koji bi mogli otežati spašavanje.

Prije skoka u vodu spasitelj mora imati pred očima poziciju utopljenika. Tek kad je siguran da zna kojim smjerom treba krenuti, spasitelj skače u vodu na noge. Ako obala nije strma nema potrebe za skokom. Nakon otiskivanje od obale spasitelj pliva najbržim načinom imajući utopljenika stalno u vidnom polju.

Spašavanje plivanjem najteži je način spašavanja. Postupak je rizičan i opasan. Tijekom približavanja utopljeniku spasitelj mora biti jako oprezan, a u prvoj fazi spašavanja mora dobro procijeniti situaciju.

Spasitelj mora biti priseban, odlučan, odvažan i ustrajan. Mora biti dobra plivač i mora poznavati osnove spašavanje u vodi.

Stoga je dobro da spasitelj prije polaska uzme sa sobom neki plutajući predmet. Međutim, ako ništa ne stoji na raspolaganju spasitelju tada je situacija spašavanja utopljenika iznimno složena.

Utopljenik instinktivno hvata sve oko sebe, pa će tako jedva dočekati da svom silinom zgrabi spasitelja koji mu dolazi u pomoć. Utopljenik u tim trenucima ne razmišlja, već se bori za goli život. Izuzetak čini spašavanje male djece koja ne mogu ugroziti život spasitelja.

Dogodi li se da je utopljenik snažan i agresivan najbolje je samo plivati oko njega i čekati da se umori i da agresivnost popusti.

Kada spasitelj procjeni da je nastupio trenutak kada se može približiti utopljeniku čini to S LEĐA.

Nakon prilaska utopljeniku pruža mu se predmet koji smo ponijeli sa sobom. Važno je da ne pružamo ruku već se kontakt s utopljenikom ostvaruje isključivo posrednim putem.

Do utopljenika se može prići i ronjenjem. Naravno, prilazimo uvijek s leđa, tako da utopljenik ne bi pokvario naše planove. Potrebno je zaroniti i lagano rukom pogurnuti utopljenikova leđa, pružajući mu pritom mogućnost da dođe do zraka.

Pokuša li se utopljenik uhvatiti za spasitelja, ovaj treba brzo reagirati odguravanjem od njega. Ni po koju cijenu spasitelj ne smije dozvoliti da se utopljenik uhvati za njega.

No, takav se slučaj ipak zna dogoditi.

Oslobađanje od hvata utopljenika

Dogodi li se da utopljenik uhvati spasitelja za ruku, vrat, oko pojasa ili prsiju najbolje je da se spasitelj zajedno s utopljenikom zagnjuri pod vodu.

Spasitelj mora u tim trenucima biti osobito pribran i prije tog manevra dobro udahnuti zrak. Naime, velika je vjerojatnost da će u toj situaciji utopljenik pustiti spasitelja, jer utopljenik, naravno, svim silama teži ostati na površini.

Međutim ako ovaj manevar ne uspije oslobađanje od hvata treba se izvesti na grublji način. Ponekad se utopljeniku mora nanijeti bol, udarcem ili savijanjem prstiju, te pravljenjem poluge, a sva u cilju popuštanja grčevitog hvata.

Za oslobađanje od hvata nema izričitih pravila. Kako utopljenik u izbezumljenom stanju hvata sve što stigne i oslobođenje zavisi od hvata s kojim se utopljenik uhvatio za spasitelja.

Najčešči načini su:

1. Guranje brade utopljenika 2. Odbijanje ruku utopljenika 3. Izvrtanje ruku utopljenika 4. Uranjanje ispod utopljenika 5. Odbijanjem nogama od utopljenika

Ukoliko postoji opasanost da se spasitelj ne može osloboditi od hvata utopljenika, mora mu pomoći drugi spasitelj, ali na taj način da će najprije pomoći svom kolegi da se oslobodi hvata utopljenika, a kasnije će zajedničkim snagama spasiti i njega.

Postupci za oslobađanje od hvata su sljedeći:

1. Odvajanje ruke utopljenika od tijela prvog spasitelja 2. Izvrtanje ruke utopljenika i odvajanje od prvog spasitelja

Transport utopljenika

Način i prenošenje utopljenika kroz vodu s mjesta utapljanja do obale ovisi od mnogo raznih čimbenika. Najsigurniji transport svakako je čamac ili neko plovilo.

Utopljenika je potrebno privući čamcu tako da bude leđima okrenut prema onome koga podiže na čamac (spasitelj je u vodi i pomaže u podizanju tijela utopljenika).

Ako je utopljenik pre težak da bi se podizanje izvršilo prihvatom za dijelove odjeće tada se utopljenik mora privezati konopcem ili remenom ispod ramena s tim da se stalno pazi da u glava ostane iznad vode.

Ukoliko spasitelj ili spasitelji nemaju čamac, transport utopljenika mora se izvršiti plivanjem, a za takvu vrstu transporta postoje razni načini hvatova utopljenika. Koji će se hvat primijeniti ovisi o osposobljenosti spasitelja ali i od ponašanja utopljenika. Ako imamo situaciju da je utopljenik miran ili je bez svijesti primijenit ćemo sljedeće hvatove:

1. Hvatanje utopljenika za čelo i bradu 2. Hvatanje utopljenika za bradu 3. Hvatanje utopljenika za vrat s obje ruke 4. Hvatanje i vučenje za kosu ili dio odječe

U slučajevima kada je utopljeni nemiran i pruža otpor, primjenjuju se hvatovi koji omogućuju spasitelju odvajanje od utopljenika ili njegovo smirivanje.

Hvatovi mogu biti sljedeći:

1. Hvatanje ispod pazuha ili za podlakticu jedne ruke 2. Hvatanje preko grudi (ako je spasitelj snažniji od utopljenika) 3. Hvatanje za obje ruke (mornarski hvat)

Jedna od sigurnijih hvatova je i hvat utopljenika oko vrata. u ovom slučaju spasitelj pliva bočno ili na leđima, s jednom rukom. Ovaj način se primjenjuje kod fizički snažnijih osoba. Potrebno je voditi računa o tome da prilikom hvata utopljenika oko vrata pregib zgloba lakta spasitelja ne ometa utopljenika u disanju.

Kod svih navedenih tehnika transporta utopljenika, spasitelj treba plivati na boku ili na leđima, s radom slobodne ruke pod vodom, nogama kao u kraul tehnici ili radom nogu u prsnom načinu plivanja ali u leđmom položaju.

Posebna briga spasitelju kora biti da se utopljenikova usta, nos i lice stalno nalaze izvan vode.

Traženje utopljenika po dnu i podizanje s dna

Stigne li spasitelj do utopljenika, a ovaj je već potonuo, spasitelj će morati zaroniti i potražiti ga negdje na dnu. U čistoj vodi i po sunčanom danu utopljenik se jasno primjećuje i na dubini od 3-4 metra. U mutnoj vodi utopljenik se mora tražiti opipavanjem.

Potne li utopljenik u tekućoj vodi, s potragom se mora započeti nešto nizvodnije (koliko daleko ovisi o brzini toka i dubini rijeke) od mjesta gdje je utopljenik posljednji put primijećen ili od mjesta gdje se pretpostavlja da je mogao potonuti.

Pretraživanje dna je dosta mukotrpan posao, pa zbog toga zahtijeva temeljitost. U mutnoj i neprozirnoj vodi mora se pretražiti svaki kvadratni metar dna. Stoga uranjanje i i izranjanje moraju biti izvedeni okomito na dno, kako bi se nakon uzimanja zraka vratili na mjesto koje je posljednji put pregledano. Zaron i izron koji nije okomit može biti poguban za utopljenika, jer se mjesto gdje utopljenik leži može lako promašiti.

Postoje dva načina uranjanja: glavom prema dolje i nogama prema dolje. Obično se uranja glavom prema dolje, ako je voda bistra i ako ima dovoljno sunčeve svjetlosti.

Uranjanje s nogama prema dnu vrši se kada je voda mutna ili ako se utopljenik traži noću. U tom se slučaju dno opipava nogom.

Ako traženje urodi plodom treba odmah pristupiti podizanju utopljenika s dna. Utopljenik se okreće na leđa, hvata ispod pazuha (jednom ili objema rukama) i podiže na površinu vode.

Ako u spašavanju sudjeluje čamac, najbolje je da se s čamca spusti uže koje se omota utopljeniku oko grudi i ispod pazuha, te se utopljenika povuče na čamac. Transport utopljenika od mjesta podizanja pa do obale (kada nema čamca) isti je kao transport mirnog ili onesviještenog utopljenika

Priprema utopljenika za pružanje prve pomoći

Poremećaj a zatim i potpuni prekid disanja su neposredni uzroci smrti utapljanjem. Cjelokupni proces utapljanja traje oko tri do šest minuta, a ovisi o otpornosti čovjeka i okolnostima u kojima je došlo do nesreće. Zadatak spasitelja je da što hitnije pozove odgovarajuću stručnu pomoć, ako je to moguće, i da što prije pristupi pružanju prve pomoći kako bi utopljenika vratio u život.. Postupak za oživljavanje naziva se reanimacija a sastoji se od sljedećih cjelina:

1. priprema utopljenika 2. primjena umjetnog disanja 3. vanjska masaža srca

Neposredno nakon izvlačenja utopljenika na čvrsto tlo on se položi na bok (Smitov način - taj način je pogodan i prilikom transporta do bolnice) i pristupa se čišćenju dišnih putova, usta i grla, gdje se često nalazi nečistoća ili hrana. Usta i jednjak se najlakše čiste prstima, štapićem, žlicom ili sličnim predmetima.

Nakon čišćenja dišnih putova od mulja, pijeska, zemlje ili povraćane hrane, pristupa se pražnjenju vode iz želuca i dišnih putova utopljenika. Taj se postupak vrši na način da spasitelj položi utopljenika na trbuh, prekorači ga, obuhvati u predjelu kukova i podigne. Tako će ga pridržavati, može ga polako dizati i spuštati, sve dok se ne odstrani voda iz tijela utopljenika.

Izbacivanje vode iz želuca i dišnih putova može se izvesti na još jedna način. Utopljenik se presavije (s glavom prema dolje), preko nekog predmeta ili spasiteljeve natkoljenice. Ovaj način je učinkovitiji, jer spasitelj ima slobodne ruke, pa usporedo s izbacivanjem vode može svojim prstima čistiti usta i nos utopljenika kako bi ga što hitrije pripremio za umjetno disanje.

Primjena kardio-pulmonalne tehnike oživljavanja

Umjetnim disanjem naziva se postupak ubacivanja zraka u dišni sustav utopljenika ili neke druge osobe u besvjesnom stanju. Ima više načina izvođenja umjetnog disanja, ali se svi ti načini ili metode mogu podijeliti u dvije skupine:

1. Metoda direktnog ubacivanja zraka 2. Metoda mehaničkog ubacivanja zraka.

Metode pomoću kojih se zrak direktno ubacuje su učinkovitije pa se i češće primjenjuju. To su metode "usta na usta" i "usta na nos" (kod manje djece "usta na usta i nos").

I kod jedne i kod druge metode utopljenik se polaže na leđa (otkopča se ili skine gornji dio odjeće) a pod ramena mu se stavi smotan ručnik, dio odjeće ili sl., kako bi dišni putovi bili prohodniji.

Spasitelj se postavlja u klečeći položaj, bočno od utopljenika, kažiprstom i palcem jedne ruke stišće nosnice utopljeniku kako zrak koji će se ubacivati na usta kasnije ne bi izlazio van, dok drugom rukom hvata vrat i potiljak s donje stane i gura prema gore , jer će na taj način osigurati da će zrak slobodno iz usne šupljine strujati u dušnik.

Obično se na utopljenikova usta stavlja maramica ili gaza kako bi izbjegli dodirivanje utopljenikovih usana ali i da bi izbjegli da eventualnu izbačena hranu iz utopljenikova želuca završi u ustima spasitelja. Naime, prilikom udaha u usta, dio zraka ulazi i u želudac gdje tlak postaje sve viši i istiskuje hranu putem kojim je i ušla. Važna je i spoznaja o tome radimo li dobro, tj. da li zrak koji upuhujemo zaista i ulazi u pluća. Stoga moramo gledati i slušati primjećuje li se podizanje prsnog koša. Do izdaha kod utopljenika dolazi spontano, jer upuhani zrak izlazi pod tlakom, potpomognut elastičnošću prsnog koša.

Metoda "usta na nos" slična je metodi "usta na usta", a razlikuje se u tome što spasitelj zrak ubacuje upuhivanjem kroz nosnu šupljinu. Kod ove metode nema problema s jezikom utopljenika, nema ni neugodnog osjećaja prislanjanja usta na usta, udah ne može smetati grč utopljenikove vilice , niti može doći do izbacivanja hrane iz želuca. Stoga spasitelji primjenjuju metodu "usta na nos".

Spasitelj koji se nalazi u klečećem položaju, bočno od utopljenika, s jednom rukom pridržava čelo, a s drugom rukom bradu utopljenika, zatvarajući mu na taj način usta i pridržavajući glavu u zabačenom položaju. Nakon što je spasitelj udahnuo zrak naginje se nad utopljenika i svoji ustima obuhvaća nos utopljenika (preko maramice ili gaze) i upuhuje zrak u pluća.

Osjećaj da li zrak ulazi ili ne isti je kao i kod metode "usta na usta". Najbolje je da spasitelj pogledom prati nadima li se prsni koš ili ne.

Da bi se izbjegao direktan dodir usta ili nosa utopljenika postoje jednostavna pomagala u obliku plastične maske koje dobro prianjaju na lice utopljenika.

Kod obje metode ("usta na usta" i "usta na nos") i uopće kod svih metoda umjetnog disanja, ritam ubacivanja zraka mora odgovarati ritmu normalnog disanja. Čovjek tijekom jedne minute udahne 15 do 17 puta (djeca 18 do 22) tako da se umjetni udah mora primjenjivati istim ritmom. Najjednostavnije je ako se između dva udaha broji do 4 (udah - 1-2 izdah 3-4).

Prednost ovih direktnih metoda je u tome što imaju dvostruko djelovanje na organizam utopljenika. U prvoj fazi udaha u utopljenikova se pluća ubacuje čist zrak, zasićen kisikom, a u drugoj fazi zagrijan, vlažan zrak, zasićen s CO2 ,koji ima nadražujuće djelovanje na centar za disanje, što svakako pomaže učinkovitijoj reanimaciji.

Navedeni načini reanimacije su pogodni i u slučajevima kad se umjetno disanje mora primijeniti već u fazi izvlačenja utopljenika iz vode. Ako je voda plitka i do obale se mora prijeći nekoliko stotina metara, tada se, da se ne gubi vrijeme, može odmah početi s primjenom umjetnog disanja. Svi su postupci isti osim što se upuhivanje izvodi na površini vode.

Ako se zbog povrede ili nekog drugog razloga ne mogu primijeniti neko od metoda za upuhivanje zraka, potrebno je znati i druge metode umjetnog disanja. Ranije su se s manjim ili većim uspjehom primjenjivale tzv. metode mehaničkog ubacivanja zraka koje su se temeljile na umjetnom, mehaničkom rastezanju i skupljanju prsnog koša. Od tih metoda najpoznatije su Silvestrova, Sheferova i Holger-Nielsenova.

Kod Holger_Nilesenove metode utopljenik se položi prsima na tvrdu podlogu. Pod čelu mu se stave njegove obje šake (dlan preko dlana) ruku savijenih u laktu, a glava je licem okrenuta u stranu. Ispod prsnog koša može s staviti smotuljak odjeće, što će omogućiti lakši izdah zraka.

Spasitelj klekne ispred utopljenikove glave i hvatom za laktove podiže mu grudi za oko 30-40 cm. Time se postiže širenje prsnog koša i udah. Izdah se vrši spuštanjem laktova i pritiskom spasiteljevih ruku na leđa utopljenika. Taj se postupak ponavlja oko 12-16 puta u minuti (broji se: 1-2 podizanje laktova, 3-4 spuštanje i pritisak na leđa).

U metode oživljavanja spada i vanjska masaža srca. Ta se metoda primjenjuje kad se kod utoljenika ne osjeća srčani puls. U tom slučaju spasitelj klekne sa strane utopljenika, obje šake (jednu preko druge) stavi na dio prsne kosti (iznad srca) utopljenika i 60-70 puta u minuti dlanovima snažno pritišće na prsni koš u smjeru kralježnice.

Najpogodnije je ako u spašavanju sudjeluju dvije osobe. Tada se koordinirano primjenjuje umjetno disanje upuhivanjem zraka i vanjska masaža srca. Obično se u tom slučaju najprije izvede 10-15 udaha, a zatim 12-15 stiskanja, sve dok utopljenik ne počne davati znakove života.

Spasitelj treba biti uporan i reanimaciju izvoditi sve do oživljavanja utopljenika ili do dolaska stručne liječničke pomoći. Poželjno je utopljenika utoliti ali tako da se ne ometa postupak oživljavanja. nakon što utopljenik počne disati, treba ga pokriti, utopliti, a zatim ga uz neprekidnu kontrolu i pomoć u disanju, što brže prevesti u bolnicu.

KINEZIOLOŠKI FAKULTET – SPLIT

INTEGRIRANI STUDIJ

PLIVANJE 2

PLIVANJE U UVJETIMA APNEJE

LUKA ANDROJA

PREDAVAČ: DR. SC. GORAN GABRILO

SPLIT, SVIBANJ 2013.

SADRŽAJ:

1.Uvod

Riječ “apneja” potječe iz grčkog jezika i označava prestanak disanja. Apneja je kratkotrajni prekid disanja (uz očuvano unutrašnje disanje) ili pauza u disanju koja traje duže od 3 a kraće od 10 sekundi, pri čemu dolazi do promjene općeg stanja u organizmu, bradikardije (usporenog rada srca), bljedila i hipotenzije (pada krvnog pritiska). Apneju prati smanjenje kisika u perifernoj krvi. Teoretski apneja je bolest, međutim u plivačkim i ronilačkim vodama ona je zapravo i disciplina, tzv. (FIN plivanja). Apneja bi u tom uvjetu značila ronjenje na dah u vertikali i horizontali. A sam izraz "Apneja" označava sportski događaj u kojem sportaš drži dah držeći lice ispod površine vode. Slobodno ronjenje je tehnika koja se koristi u raznim vodenim aktivnostima. Iako se u cjelini sve vodene aktivnosti koje uključuju ronjenje na dah, mogu klasificirati kao dio slobodnog ronjenja na dah, a neke discipline su neznatno zahtjevnije nego ostale. Primjeri priznatih ronilačkih aktivnosti su (ne) konkurentno ronjenje na dah, (ne) konkurentni podvodni ribolov i ronjenje bez fotografije. Manje priznaje ronjenja na dah uključuju, ali nisu ograničeni na sinkronizirano plivanje, ragbi pod vodom, hokej po vodom, podvodna streljaštva, podvodni lov, podvodni ribolov, ronjenje, itd. Rasprava je, da li slobodno ronjenje samo sinonim za ronjenje na dah, ili to opisuje specifične skupine podvodnih aktivnosti. Slobodna ronjenja su često snažno povezana s konkurentnim ronjenjem na dah ili odnosno apnejom. Jedni od najstarijih podataka o ronjenju na dah datiraju iz 3. stoljeća prije Krista u Japanu gdje se po prvi put spominju "ame", muškarci i žene ronioci, sakupljači prirodnih bogatstava pod morem. Tradicija se održala do današnjih dana no samo u žena, sakupljačica kamenica, rakova i algi.

2. FIN Plivanje

FIN plivanje je plivanje pomoću peraja ili monoperaje bilo na površini vode ili pod vodom, koristeći samo snagu mišića. To je disciplina podvodnih sportova. U natjecanju su udaljenosti iste kao i za plivanje, a postoji i svjetsko prvenstvo koje organizira CMAS (World Confederation of Underwater Activities) od 1952. god. FIN plivanje se razlikuje od drugog plivanja samo u korištenju peraja i druge opreme. Oprema koja se koristi je uvjetovano disciplinama koje natjecatelj pliva (peraje, monoperaja, disalica i maska). Discipline FIN plivanja održavaju i daju znatni napredak i razvoj od općeg plivanja. Glavni adut FIN plivanja je brzina koju natjecatelj može doseći. Svjetski rekord - 50 m slobodno u plivanju je 20,91 sekundi (Cielo Cesar iz Brazila). U FIN plivanju je 14.10 sekundi (za 50 m Apneja Pavel Kabanov iz Rusije). To je 48% povećanje u brzini. Također FIN plivači ne moraju biti dobri plivači, te biti dobro tehnički obučeni za ovakav način plivanja. Doista, postoje neki dokazi da plivači mogu napraviti lošije rezultate nego dobro obučeni FIN plivači bilo u plivanju ili FIN plivanju.

3. Discipline Statička Apneja:

Statička apneja je disciplina u kojem sportaš ima za cilj zadržati što je maksimalno moguće duže vrijeme “spavanja” Natjecanje se provodi u bazenu ili u otvorenim vodama.

Dinamička Apneja: Sa ili bez peraja: Dinamička apneja je disciplina u kojem sportaš ima za cilj prijeći maksimalnu horizontalnu udaljenost. Disciplina se može provoditi u bazenu ili u otvorenim vodama uz korištenje peraja (peraja ili monoperaja) ili bez. Kad se koriste peraje, one moraju biti pokrenute samo mišićnom snagom sportaša, bez uporabe bilo kojeg drugog mehanizma.

Speed- Izdržljivost Apneja:

Speed - izdržljivosti za vrijeme “plivanja” je disciplina u kojoj sportaš ima za cilj prijeći fiksnu udaljenost u najmanjem mogućem vremenu. Natjecanje se provodi u bazenu i kupali u djeliću bazen dužine Dozvoljeni su pasivni oporavci na rubovima bazena.

Disciplinske dionice:

Bazen: Na površini: 50m, 100m, 200m, 400m, 800m, 1500m, 4 × 100m i 4 × 200m (relay)

Površinski uz pomoć peraja: 50m, 100m i 200m

Apneja: 50m

Uranjanje: 100m, 400m, 800 m

Otvorena voda:

500m, 3000m, 6000m i 25.000m

4. Trening

Za razliku od većine programa obuke plivanja, FIN treninzi imaju tendenciju da su daleko više specifičniji i da se koriste sistemi na način trčanje na traku u atletici. Osim toga, treniraju i u suhim uvjetima, uključujući i ogromanu stabilnosti (kao temelj snage), trening eksplozivnosti i trening s utezima. Također, to se obavlja na određenoj razini. Jedan primjer je “apneja hod” odnosno “apnoea walk” koji inzistira dubok udisaj i kratki izdisaj (obično trajanje oko jedne minute). Apnejisti na treninzima koriste relaciju 400m kao vježbu apneje hoda. Osim toga postoje i treninzi po levelima, ovisi o napredovanju. Takvi načini treninga su pogodni za napredovanje u anaerobnim uvjetima i za veliku toleranciju CO2. Također je veoma lako mjeriti napredak, što je duže prijeđena relacija na treningu, napredak je veći. Školovani slobodni ronioci su dobro svjesni toga da ovakav sport ne smiju trenirati sami, bez trenera i nadležnog nadzora. Međutim, to samo po sebi, ne eliminira rizik od duboke ili plitke vode u kojoj se roni, odnosno pliva. Svi slobodni ronioci obavezno moraju imati nadležnika koji ih prati i promatra s površine.

5. Zaključak

Plivanje je sport koji cijelog života donosi korist nama i našem tijelu! Konkretno, šta je to zbog čega je plivanje tako dobro? To zavisi od toga šta želimo da postignemo. Plivanje je zdrava aktivnost koja može trajati cijelog života i koristi za zdravlje koje plivanje pruža vrijedne su truda da se ode na bazen. Pa tako i FIN plivanje, malo zahtjevnijeg ciklusa zbog opasnosti od velikih dubina i velikih želja za postizanjem dužeg stadija pod vodom koje na kraju loše rezultira na zdravlje. Obavezno je imati stručnu osobu, trenera i nadležnika kraj sebe ako se želite opustiti u ovakav način plivanja.

Kineziološki fakultet- Split

PLANIRANJE I PROGRAMIRANJE PLIVAČKOG TRENINGA U OKVIRU TJELESNOG

ODGOJA,REHABILITACIJE I REKREACIJE

Dr.sc. Goran Gabrilo

Studentica: Meri Brajdić

DOBROBITI PLIVANJA

Sveobuhvatnost u odnosu na ostale sportove: predstavlja spoj aerobnog i anaerobnog načina vježbanja koji ima pozitivne učinke na zdravlje. Naime, plivanje je aerobna aktivnost kojima se jača kardiovaskularni sustav, odnosno poboljšava rad srca i pluća, ali ujedno objedinjuje i elemente vježbi snage, koji su prisutni kod rada s utezima.

To je dobro sredstvo za mršavljenja – plivanje je, uz pravilnu prehranu koja se zasniva na zdravim namirnicama, dobar način da tijelo izgubi višak masnog tkiva,a zadrži postojeću mišićnu masu.

Dopušta aktivnost osobama koje se zbog invaliditeta ne mogu baviti sportovima čija je pretpostavka dobar oslonac u uspravnom ili sjedećem stavu.

Ne opterećuje zglobove pa se njime mogu baviti i starije osobe te osobe sa specifičnim tjelesnim ograničenjima.

Izvrsno održava dobru pokretljivost,mišićnu snagu i kondiciju. Poboljšava elastičnost zglobova čineći ih otpornijim na svakodnevne napore i opterećenja. Djeluje opuštajuće – pomaže u oslobađanju briga i svakodnevnog stresa. Jedan od rijetkih sportova koji ne predstavlja gotovo nikakav napor za ligamente, hrskavicu i

preporučuje se ljudima svih dobi.

PLIVANJE U OKVIRU TJELESNOG ODGOJA DJECE

Osim što blagotvorno utječe na cjelokupni razvoj djeteta, plivanjem se naročito jačaju pluća i srce te razvija osjećaj koordinacije pokreta i samokontrole. Plivanje u školskom uzrastu u okviru tjelesnog odgoju bi se trebalo uvesti zbog što ranije razvoja djece te razvijanja njihovih motoričkih i funkcionalnih sposobnosti te morfoloških osobina. Što se ranije počme s treningom i učenjem brže i bolje se usvajaju plivačke tehnike te je veća mogućnost napredovanja u sportu.

Rano učenje plivanja utječe na tjelesni razvoj:

Disanje: Tlak vode je uzrok za jače izdisanje zraka – dijete je zbog njega prisiljeno i jače udahnuti, tako mu jačaju dišni mišići, a vitalni kapacitet se povećava za gotovo 20%

Kardiovaskularni sustav: tlak vode pozitivno utječe i na kardiovaskularni sustav, jer djeluje i na dijelove tijela koji su potopljeni u vodu te preko kože na vene. Pod utjecajem tog pritiska dotječe oko 20% više krvi u desni dio srca i preko pluća u lijevi dio srca. Tako se povećavaju i jačaju mišići srca.

Skelet: na razvoj skeleta utječe dječje intezivno kretanje u vodi, što za posljedicu ima intezivni rast kostiju i njihovo dobro oblikovanje. Takvom djetetu se i kralježnica počne prije mijenjati iz okruglog u dupli S oblik.

Mišići: plivanje dovodi i do oblikovanja kompletnog mišićnog sustava. Ortopedi u tome vide osnovu za zdrav razvoj djeteta bez lošeg držanja tijela. U prsnom položaju u vodi jačaju mišići leđa, ramena i ostali.

Termoregulacija: razlika između temperature tijela i temperature vode je poticaj za uspostavljanje termoregulacije i otpornosti tijela. Redovnim vježbanjem se popravlja reakcija djetetove kože na hladno, sposobnost termoregulacije te jača imunitet.

PLIVANJE U OKVIRU REKREACIJE

Pivanje se prakticira u rekreaciji pod pretpostavkom da osoba ima defiinranu tehnike te je time vrlo korisna aktivnost zbog toga što se koriste svi mišići tijela, dobra je za razvoj kardiovaskularnog te dišnog sustava. Rekreativni trening plivanja je dovoljno provoditi dva do tri puta tjedno, da bi se osoba osijećala fizički aktivno te da bi utjecala na svoju dobrobit.

Na američkom institutu u Seattleu otkriveno je da se kod žena koje plivaju pet puta tjedno za 20% smanjuje rizik od raka dojke.

Muškarci koji redovito plivaju žive duže od onih koji trče. Konkretno, stope smrtnosti su u plivača 53% niže nego u onih koji uopće ne vježbaju te 50 % niže nego u osoba koje trče.

Odavno je poznato da je plivanje jedan od najboljih načina za održavanje srca i pluća u formi, a neka su istraživanja pokazala da se i njime značajno smanjuje rizik od osteoporoze.

Rekreativno plivanje preporuča se i starijima, pa čak i osobama koje imaju stanovite srčane tegobe. Srčani mišići postaju snažniji, a zbog jačanja mišića produbljuje se disanje, a tijelo dobiva više kisika. Plivanje može djelovati i na potpuno psihološkoj bazi. Kako bi plivanje imalo kakav učinak, preporuča se trenirati svakodnevno ili barem tri puta tjedno.

Plivanjem se trenira cjelokupna muskulatura tijela, ruke, ramena, leđa, grudni koš, stražnjica i noge, stječe se zavidna kondicija i izdržljivost te usporava proces starenja. Osim što produžuje mladost, plivanje koristi i ljepoti tijela. Plivanjem se troše kalorije i potiče mršavljenje. Jednostavno rečeno, plivanje jača zdravlje.

Plivanje treba upražnjavati tokom cijele godine, jer je to najbolji način za održavanje i pravilan razvoj svih mišića, opuštanje poslije stresnih situacija i očuvanje zdravlja.

Mnoga medicinska istraživanja su dokazala da plivanje ima vrlo pozitivne učinke na zdravlje, a i zabavno je. Voda stvara otpor i tako pomaže vašem tijelu prilikom vježbanja u vodi. Ovo je vrlo pogodno za starije ljude i ljude koji imaju probleme sa mišićnim oboljenjima ili bolesnim zglobovima. Plivanjem se mogu ostvariti odlični rezultati za krvožilni sustav.

Kao i neke druge vrste aktivnosti, plivanje i rekreacija u vodi vrlo pozitivno djeluju na psihičko zdravlje čovjeka kao što pozitivno utječe i na psihosocijalni i fizički razvoj djeteta. Kako bi plivanje imalo kvalitetan učinak, preporuča se 15-30 minutni trening. U početku valja krenuti lagano, a potom se trening postupno pojačava.

Plivanje daje najbolje rezultate prijepodnevnim satima, jer je tada najdjelotvornije na organizam. Kod ljudi koji imaju solidnu kondiciju, preporučuje se početak sa laganom vježbom i plivanjem manjeg opsega, a svaki slijedeći dan treba povećavati dužinu plivanja.

Već nakon par dana ćete se osjećati bolje. Tempo plivanja određujemo sami s obzirom na trenutnu kondiciju, sami trebamo odrediti udaljenost i pokušati je postupno povećavati.

Tehnika plivanja je od velike važnosti. Pokrete biste trebali izvoditi pravilno. Da bi mogli plivati što pravilnije trebalo bi poznavati tehniku plivanja i stilove plivanja (prsno, kraul, leptir, leđno). U vodi možete izvoditi i druge korisne vježbe osim plivanja.

Plivanje kroz pokretanje cijelog tijela jača i oblikuje mišiće, a uz to pospješuje tjelesnu kondiciju. Povećava gibljivost kralješnice i ostalih zglobova, poboljšava posturu tijela, troši kalorije, sudjeluje u smanjivanju celulita i ima odlično antistresno djelovanje.

Tlak vode pozitivno utječe na kardiovaskularni sustav.

Pod utjecajem tog pritiska dotječe oko 20% više krvi u srce. Tako se jača srčani mišić. Tlak vode uzrokuje jače izdisanje zraka i čovjek je zbog njega prisiljen jače udahnuti. Tako jačaju dišni mišići, a vitalni kapacitet se povećava.

PLIVANJE U OKVIRU REHABILITACIJE

Vježbanjem u vodi utječemo na mišiće cijeloga tijela uz smanjeni rizik od ozljeda. Za ovakav način vježbanja nisu nam potrebni posebni rekviziti, jer nam voda pruža prirodan otpor, čak 10-15% više od zraka. Otpor se povećava sa većom dubinom vode.

Zbog toga što smo u vodi 10 puta lakši i sigurnosti vježbi, voda se koristi kao medij kod onih bolesti kojima vježbanje izvan vode stvara bolove ili se pozitivan ishod rehabilitacije u vodi znatno ubrzava što se odnosi na razne degenerativne bolesti (artroze), reumatske bolesti, ozljede i postoperativna stanja kao i kod srčanih bolesnika, astmatičara, trudnica i starijih osoba.

Tako možete izvoditi slijedeće vježbe:

- vježbe gibljivosti tijela u vodi izvođenjem raznih pokreta, naročito onih koje teže izvodite izvan vode.

- vježbe snaženja se izvode brže u cilju svladavanja otpora vode, a intenzitet vježbanja povećavamo opsegom i brzinom pokreta. Tako možemo izvoditi pokrete ruku i nogu prema naprijed i nazad, sa strane, kruženje ekstremiteta. Možemo pogrčene noge privlačiti prema trbuhu i dr.

- hodanje u vodi – što je voda dublja to je hodanje teže i efikasnije

- trčanje u dubokoj vodi pridržavajući se za rub bazena ili plutaču

Kupanje, plivanje i vježbanje u vodi može biti zabavan način da provedete vrijeme sa svojom obitelji i prijateljima, a zbog svojih zdravstvenih prednosti dobiva i značajniju dimenziju.

Uz odgovarajuće mjere opreza, nešto znanja i dobru volju, svatko može plivati na putu prema boljem zdravlju.

Plivanje može biti tretman za jedno od najtežih kroničnih zdravstvenih problema, oblik artritisa poznat kao ankilozantni spondilitis. Ankilozantni spondilitis je stanje kronične upale kralježnice. Upale uzrokovane ovom bolešću mogu se proširiti na zglobove po cijelom tijelu, pa čak i uzrokovati koštane probleme gdje ne postoje nikakvi

spojevi. Taj oblik artritisa izaziva stalne bolove i ukočenost. Ne postoje dobri farmaceutski tretmani za ankilozantni spondilitis, iako su moderni tretmani bolji od onih od prije 10 godina. Za većinu ljudi bolje držanje tijela i vježbe su ono što pomaže. Ali osjećate bolove zbog kroničnih pogoršanja, morate biti vrlo selektivni priodabiru tjelovježbe.

PLIVANJE U TRUDNOĆI

Plivanje se drži odličnim izborom za trudnice. U vodenom okruženju koje umanjuje gravitacijsku silu i na taj način način djelomično štiti od ozljeda, hidrostatski pritisak vode potiskuje krv iz tkiva u vensku cirkulaciju i povećava optok. Umjerena tjelesna aktivnost se preporučuje jer može ublažiti neke simptome trudnoće, umanjiti stres, spriječiti nastanak trudničkog dijabetesa te pripremiti organizam za zahtjevni događaj – porođaj.

Plivanje je jedina sportska aktivnost u koju je moguće uključiti dijete već od najranije dobi. Kretanje u vodi ima pozitivan učinak na dječji organizam u cijelosti, jer potiče pravilan tjelesni rast i razvoj, razvija bazičnu motoriku te doprinosi razvoju kognitivnih i konativnih sposobnosti.

Pritisak vode potiče dijete na snažnije disanje, potičući jačanje međurebrenih mišića koji sudjeluju u disanju. Ubrzano disanje utječe na povećanje broja plućnih alveola, čime se povećava kapacitet pluća.

Pritisak vode pozitivno djeluje na srčano-žilni sustav djeteta:redovito vježbanje dojenčadi u vodi jača srce.

Brzi pokreti djeteta u vodi pozitivno utječu na razvoj koštanog sustava djeteta. Dokazano je da kralježnica dojenčadi s kojima se provode vježbe u vodi brže razvija pravilan S oblik.

Gibanje u vodi omogućava ravnomjerno oblikovanje svih mišića, a posebno leđnih i ramenog pojasa, čime se stvara temelj za pravilno držanje djece.

Tjelesni kontakt roditelja i bebe u vodi djeluje na dijete umirujuće,sprečava strah i budi osjećaj zadovoljstva. Na taj se način postiže i razvija povjerenje djeteta prema vodi.

Dijete koje pliva ima bolji tek i mirno spava.

ZAKLJUČAK

Koristi od plivanja mogu biti veće za vaše tijelo od drugih oblika vježbanja. I premda plivanje više nije strogo ljetna aktivnost, tu je još više prednosti kada ste u mogućnosti plivati u moru.

Plivanje kao što smo i vidjeli možemo koristiti u više svrha kao što su profesionalno plivanje,rekreacijsko,plivanje u okviru tjelesnog odgoja,plivanje u svrhu rehabilitacije... Plivanje je ljeti pristupačno svima koji su u blizini mora,no zimi je drugačija situacija te plivati mogu samo oni koji imaju pristup zatvorenom bazenu,ali i oni koji imaju financijsku mogućnost priuštiti si opremu i članarinu u određenom športskom objektu.

SINKRONIZIRANO PLIVANJE

UVOD

Vodeni sport

Elementi plivanja, gimnastike i plesa

Ženski sport

Sastoji se od niza ritmički povezanih plivačkih pokreta i figura u vodi u ritmu glazbe

4-8 natjecateljica

traži snagu, odličnu plivačku tehniku, fleksibilnost, osjećaj za ritam i prostor te sposobnost dužeg zadržavanja daha

olimpijski sport od Olimpijskih igara u Los Angelesu 1984

POVIJEST

muški sport

prvo zabilježeno natjecanje održano u Berlinu 1890.godine

Prvo pokrajinsko prvenstvo održano je 1924.godine u Montrealu

1934. godine Chicago

u Europi razvija se od 30-ih godina XX. stoljeća

od 1993. god. se održava Prvenstvo Hrvatske

ŠKOLA SINKRONIZIRANOG PLIVANJA

upisuju se djevojčice do 9 godina

uče se osnovne plivačke tehnike

Tijekom sezone vrše se testiranja nakon završetka obuke svake razine

Kadetkinje, mlađe juniorke, juniorke i seniorke

DISCIPLINE

Solo

Duo

Tim

Kombinirana rutina

Figure

OCJENJIVANJE DISCIPLINA

Umjetnički dojam

Tehnička vrijednost

Ocjene

Negativni bodovi

OPREMA

kvačica za nos

kupaći kostim (sportski i natjecateljski)

plivačka kapa i naočale

želatina

šminka

KAZNE

Kazne kod figura

Kazne kod slobodnih rutina

Kazne kod tehničkih rutina

SLUŽBENE OSOBE

1.vrhovni sudac

2.pomoćnik vrhovnog suca

3.bodovni suci

4.zapisničari

5.glazbeni tehničar

6.najavljivač

7.kompjuterski tehničar

8.ostale osobe (“ptice trkačice”)