seminarski rad trakasti transporteri

27
UNIVERZITET U KRAGUJEVCU TEHNIČKI FAKULTET ČAČAK SEMINARSKI RAD IZ TRANSPORTNIH SISTEMA TEMA: TRANSPORTERI SA TRAKOM OPŠTE NAMENE

Upload: milan-nikolic

Post on 18-Jun-2015

12.614 views

Category:

Documents


85 download

DESCRIPTION

Seminarski Rad Trakasti transporteri Tehnicki fakultet Cacak

TRANSCRIPT

UNIVERZITET U KRAGUJEVCU

TEHNIČKI FAKULTET ČAČAK

SEMINARSKI RAD IZ

TRANSPORTNIH SISTEMA

TEMA: TRANSPORTERI SA TRAKOM OPŠTE NAMENE

1

Contents

UVOD: .......................................................................................................................................... 2

NAMENA: .................................................................................................................................... 3

FUNKCIONALNI ELEMENTI TRANSPORTERA ................................................................... 4

ELEMETNTI TRAKASTIH TRANSPORTERA: ....................................................................... 4

TRAKA......................................................................................................................................4

UZAJAMNO DEJSTVO NASIPNOG MATERIJALA I TRAKE .............................................. 9

DOBOŠ TRAKASTIH TRANSPORTERA ............................................................................... 10

NOSIVA KONSTRUKCIJA ...................................................................................................... 14

ELEMENTI ZA OSLANJANJE I CENTRIRANJE TRAKE .................................................... 16

POGONSKI MEHANIZAM ....................................................................................................... 16

OTPORI U TRAKASTOM TRANSPORTERU ........................................................................ 20

ISTOVAR MATERIJALA ......................................................................................................... 22

BACAĈI ...................................................................................................................................... 23

STANJE TRANSPORTERA U FAZI STARTOVANJA.......................................................24

PRORAĈUN TRAKASTIH TRANSPORTERA ....................................................................... 24

ZAKLJUĈAK: ............................................................................................................................ 25

LITERATURA: .......................................................................................................................... 26

2

UVOD:

Transporteri sa trakom opšte namene su mehaniĉka prenosila s vuĉnim elementom za

prekrcaj robe sa jednog na drugo ( krajnje ili privremeno ) mesto.

U ovom seminarskom radu ćemo govoriti o:

- njihovoj nameni

- njihovim karakteristikama

- delovima transportera

- eventualnim nedostatcima

- isplativosti

- brzinama prenosa materijala

- novijim pogonskim sklopovima

- koja je traka pogodna za koju vrstu materijala s obzirom na oblik, temperaturu,

težinu i stanju u kojem dolazi na traku

3

NAMENA:

Transporteri sa trakom opšte namene prenose materijal ili komadnu robu na horizontalnim ili

malo nagnutim trakama koje su ujedno nosivi i vuĉni delovi transportera.

Izvode se kao stacionarni, prenosivi ili prevozni.

Trakasti transporteri imaju široku i raznovrsnu primenu u rudnicima, metalurškoj i hemijskoj

industriji, na graĊevnim i zemljanim gradilištima, u prehrambenoj industriji, poljoprivredi, skladištima i

prometu gde dolazi u obzir i prenošenje komadne robe kao što su vreće, sanduci, paketi i sliĉno.

U industriji se upotrebljavaju i kao radna podloga –

Trakasti transporteri služe za male protoke masa i kratke udaljenosti, te za velike protoke (

40000 t/h ) i velike daljine prenosa ( 100 km ).

Dugi su do 500 m, reĊe do 5 000 m i više.

Osnovna šema trakastog transportera prikazana je na slici 1.

Slika 1. Osnovni elementi tranportera sa trakom

1.gornja (radna, noseća) strana trake, 2. Donja (povratna), strana trake, 3. slog valjka koji nose traku, 4. Slog valjka

na mestu nasipanja (utovara) materijala, 5. pogonski doboš, 6. zatezni doboš, 7.zatezni teg, 8. utovarni koš, 9. istovar

materijala (preko ĉela transportera)

Osnovni i najvažniji deo transporttera sa trakom je beskrajna gumirana traka koja služi kao

nosaĉ tereta i vuĉno sredstvo. Traka se vodi preko najmanje dva valjka, jednog pogonskog i drugog

zateznog, koji su postavljeni na krajeve noseće strukture. Njihovo osno rastojanje definiše transportnu

udaljenost. Radna-opterećenja i povratna-neopterećenja grana trake oslanjaju se na odreĊeni broj, duž

trake pravilno rasporeĊenih nosećih valjaka. Pogonsku stanicu koja se sastoji od pogonskog motora,

reduktora, pogonskog valjka – doboša, elementa za zatezanje i slogove nosećih valjaka objedinjuju

noseću strukturu u obliku rešetkaste metalne konstrukcije. Ta struktura može biti stabilna – nepokretna,

mobilna-pokretna, ili prenosiva. Osim toga u sastav transportera ulaze utovarni ureĊaj sa prijemnim

4

košem, ureĊaj za istovar, ureĊaj za ĉišćenje trake, ureĊaj za centriranje trake i razliĉiti sigurnosni i

pomoćni ureĊaji koji imaju zadatak da zaštite traku od bilo kakvog oštećenja u toku rada.

FUNKCIONALNI ELEMENTI TRANSPORTERA

Funkcionalni elementi transportera su elementi ili sklopovi koji se kao konstruktivna ili

funkcionalna celina mogu prepoznati kod odreĊenog tipa transportnih mašina. To su elementi ili

sklopovi u obliku trake koja obavlja osnovnu vuĉno-noseću funkciju mašine i podslop u obliku doboša

kao deo pognskih i zateznih stanica koji , obezbeĊuje njihovo normalno funkcionisanje.

Ovde se mogu svrstati i podsklopovi koji obezbeĊuju i normalan rad mašine:

slogovi oslonaĉkih i valjaka za voĊenje,

prijemni koševi za rasute materijale sa dodavaĉima i ureĊajima za odmeravanje,

ureĊaj za istovar, odnosno skidanje i ĉišćenje materijala sa nosećeg elementa,

ureĊaj za kontrolu kretanja i zaustavljanje nosećeg elementa i sl.

U sluĉajima kada su u pitanju neke specifiĉnosti materijala koji se transportuje ili odreĊene

tehnološke operacije koje se mogu obavitii u toku transportovanj, osnovnoj konstrukciji transportera

ddaju se odgovarajući specijalni ureĊaji i oprema kao što su ureĊaji za izdvajanje feromagnetnih

komponenti iz nosive mase, ureĊaj za kalibraciju, ureĊaj za orijentaciju, ureĊaj za brojanje, ureĊaj za

pretvaranje trake i svi drugi ureĊaji koji omogućavaju automatizaciju procesa rada.

Kod sliĉnih tipova mogu se uoĉiti razliĉite koncepcije pojedinih funkcionalnih sklopova. Izbor

koncepcije funkcionalnih elemenata zavisi od eksploataciono-tehniĉkih parametara mašine i

karakteristika materijala.

ELEMETNTI TRAKASTIH TRANSPORTERA:

TRAKA

Traka je osnovni i najodgovorniji element transportera . Traka treba da bude :

a) gipka

b) da ima dovoljnu jaĉinu

c) da je otporna na habanje i udare

Traka se sastoji iz nosećih slojeva (1) medjusobno spojenih gumiranjem, pri ĉemu se

na gornjoj radnoj strani trake se postavlja habaju_i sloj (2) debljine 2 – 6 mm zavisno

od namjene trake, a sa donje strane ova debljina je 1,5-2 mm

5

Traka je najvažniji i najĉešće najskuplji deo trakastog transportera.

Traka može biti od tekstila, gume ili polimernih materijala s ulošcima kao vuĉnim elementima (

transporter s mekom trakom ), od žiĉanog pletiva

( transporter sa žiĉanom trakom ) ili od ĉeliĉnog lima ( transporter s ĉeliĉnom trakom ).

Prema obliku nosivih valjaka traka može biti ravna ili koritasta.

Trake su široke 0,2 – 2 m ( najviše do 3,2 m ), a da bi se dostigle mase od 30 000 t/h, što je potrebno

npr. za prenošenje jalovine u rudnicima uglja, potrebne su trake široke 3 m s brzinama većim od 5 m/s.

Raĉunska vuĉna ĉvrstoća trake s ulošcima navodi se u N/mm širine trake tako da za gumene trake s

ulošcima od pamuka iznosi 50 – 100 N/mm, od poliamidne svile 160 – 630 N/mm, a s uloškom od

ĉeliĉne užadi 1 000 – 6 000 N/mm.

Za transportere s većim uglom nagiba izraĊuju se posebne vrste traka s nosivom površinom

razliĉitih profila, s popreĉnim rebrima ili s naboranim rubovima i pregradama. Ugao nagiba

transportera s takvim trakama može iznositi do 70°C, dok je s glatkim trakama zavistan od vrste

transportnog materijala, a iznosi do 28°C.

Dve mekane trake oblikuju neku vrstu zatvorenog žljeba kojim se prenosi materijal.

Osim sitnog materijala, trakama se može prenositi i komadna roba.

Jedna je od varijanata transportera s mekanim trakama trakasti transporter sa vuĉnim užetom. Traku

transportera nose dva vuĉna ĉeliĉna užeta pokretana nezavisnim pogonskim užetnicima. Takvi

transporteri mogu biti dugi 10 – 15 km ( s jednom trakom ).

Ipak se takvi transporteri retko upotrebljavaju zbog glomaznog pogona, kratkog veka trajanja

vuĉnih užeta ( 3 – 6 mjeseci ) i ograniĉene širine trake ( do 1 200 mm ).

6

Slika 2. transporter s dve trake

a) za veoma strmi transport, b) za vertikalni transport

Tekstilne trake od svile ili pamuka bez gumene prevlake retko se upotrebljavaju i to za vrlo lake

materijale, npr. u vabrikama cigareta.

Najrasprostranjenije su gumene trake. Vuĉni je element gumene trake uložak od pamuka ili od

polimernih materijala. Uložak je prekriven gumenim ploĉama debljine 1 – 6 mm .

Gumene trake za velike vuĉne sile imaju uložak od ĉeliĉne užadi.

Trake otporne na visoke temperature, kakve se upotrebljavaju u rudnicima i metalurškoj industriji,

imaju uloške omotane sintetiĉkom gumom, poli ( vinil – kloridom ) i sl.

7

Posebni vrste trakastih transportera jesu transporteri s ĉeliĉnom trakom i sa žiĉanom trakom.

Transporteri sa ĉeliĉnom trakom imaju beskonaĉnu valjanu ĉeliĉnu traku kao

nosivi i vuĉni deo.

Prema konstrukciji i delovanju sliĉni su transporterima s gumenim trakama. Ĉeliĉne trake izraĊuju se

od ugljiĉnog ĉelika ili nerĊajućeg ĉelika debljine 0,4 – 1,6 mm. Spajaju se zavarivanjem do daljina

prenosa od 300 m i širine do 4 m. Traka je oslonjena na drvenu kliznu ploĉu ili ravne nosive valjke.

S opružnim nosivim valjcima može se postići blagi koritast oblik trake.

Nedostatak im je taj što traže velike promjene bubnjeva zbog savijanja

( umor materijala i pucanje ).

Da bi se smanjila naprezanja na savijanje, promeri bubnjeva su relativno veliki : 1 000 puta debljina

trake.

Ĉeliĉne trake dopuštaju brzinu do 1,6 m/s.

Vrlo su osetljive na udarce, a upotrebljavaju se na višim temperaturama, za vrlo abrazivne ili lepljive

materijale i ako postoje posebni hemijski ili higijenski zahtevi npr. u prehrambenoj industriji.

Da bi se udružila dobra svojstva ĉelika i gume, proizvode se ĉeliĉne trake s gumenim vulkaniziranim

slojem s obje strane. Takve su trake pogodne za velike daljine prenosa, velike visine i teške pogonske

uslove.

Transporteri sa žiĉanom trakom imaju trake ispletene od ĉeliĉne ili metalne žice okruglog ili pljosnatog

preseka ( slika 3. ).

Trake se mogu tako izraditi da omogućuju horizontalne zavoje transportera.

Transporteri sa žiĉanom trakom upotrebljavaju se za prenos vrućih i usijanih komadnih materijala i

krupnog sipkog materijala.

Zbog površinske propusnosti žiĉane trake služe i za odvodnjavanje, sušenje i hlaĊenje transportiranog

materijala.

8

Specijalne trake - se koriste u uslovima visokih temperatura. To je ravna _eli_na traka od ugljeni_nog i nehrdjaju_eg _elika debljine 0,6 – 1,2 mm , širine 350 – 800 mm . Omogu_ava transport pri temperaturama od 100 – 120 C . Dozvoljeni nagib trake 2 – 5 . Brzina 1 m/s . nedostatak je veliki pre_nik doboša koji mora biti 800 – 1200 puta ve_i od debljine trake .

9

Slika: žiĉane trake transportera

UZAJAMNO DEJSTVO NASIPNOG MATERIJALA I TRAKE

U toku transportovanja nasipni materijal je relativno nepokretan u odnosu na traku kao noseći

element transportera. MeĊutim zbog njene elastiĉnosti u popreĉnom i uzdužnom pravcu, oblika

popreĉnog i uzdužnog preseka koji definiše slog nosećih valjka i njihovog meĊusobnog razmaka

nasipni materijal u kontinualnom toku izložen je:

1. popreĉnom valjanju

2. uzdužnom valjanju

3. udaru komada o valjke

4. udaru komada o traku

U toku rada transportera dolazi do munjanja (valjanja) materijala zbog promene oblika popreĉnog

preseka radnog profila i ugiba trake izmeĊu dva susedna sloja nosećih valjaka.

Na rasponu izmeĊu susednih slogova nosećih valjaka traka kao elastiĉno telo gubi profil i

dobija oblik izlomljene linije a’ b c d’.

Ugao nagiba boka trake (α’) izmeĊu dva susedna sloga manji je od ugla boĉnih valjka (α) u

slogu.

Približavanjem slogu valjka ugao (α’) raste. Traka približavajući se radnom profilu sloga vrši pasivni

boĉni pritisak na materijal i sabija ga. Ovo zajedno sa oscilacijama trake dovodi do pokretanja ĉestica

materijala, njihovog premeštanja i izlaska na gornju spoljnju slobodnu površinu. Ceo proces poznat je

pod nazivom boĉno valjanje materijala, a najintenzivnije na nosećem slogu gde presek profila ima

izlomljen oblik. Posle prelaska preko nosećeg sloga, do sredine rastojanja izmeĊu dva susedna, odvija

se suprotan proces, traka se izravnjava. Dolazi do smanjenja boĉnog pritiska na materijal, ĉešće se

rasipaju po površini što je propraćeno menjanjem materijala. Pored popreĉnog, prilikom prelaska

preko nosećeg sloga, definiše se i uzdužni profil materijala na traci.

10

Materijal se po uzdužnom profilu sabija ako je rastojanje slobodne površine materijala manji

od njegovog podnožja izmeĊu susednih slogova.

Energija koja se troši na deformaciju trake i materijala i na njihovo meĊusobno trenje raejava

se u vidu toplote i ne može se taĉno odrediti. MeĊutim udeo otpora zbog deformacije trake i valjanja-

kretanja materijala na njoj u toku transportovanja u ukupnom otporu iznosi 40-70%.

Krupnoća pojedinih komada materijala takoĊe utiĉe na ukupan otpor kretanja trake. Zbog

ugiba trake izmeĊu susednih slogova i njenog deformisanja pod komadom materijala pri nailsku na

slog valjaka nastaje udar.

Za male brzine trake posle prvobitnog udara nastaje mirno prevaljivanje komada preko valjka,

meĊutim kod velikih brzina uzajamno dejstvo komada i trake se isložnjava: komad se ne prevaljuje

preko valjka i ne nastavlja mirno kretanje. Njegov prednji deo, odvaja se od trake, a centar mase C

pomera se u pravcu kretanja. To izaziva moment težine materijala koji raste u toku vremena dostigavši

znaĉajan intenzitet taj moment vraća komad na traku uzt pojavu udara. Energija udara krupnih komada

uvećava otpor kretanja i do 25% u odnosu na otpor kretanja zbog valjanja iste mase sitnokomadnih

materijala.

Intenzivno trošenje trake nastaje na mestu prijema-utovara materijala. Ova pojava se ublažava

ako su brzine materijala i trake na mestu kontakta po pravcu i intenzitetu identiĉne. Izjednaĉavanje

brzina i usmeravanje toka i materijala, odnosno centriranje zasipa trake, vrši se pomoću boĉnih

voĊica-usmerivaĉa.

Doboši trakastih transportera

Razlikujemo :

pogonske

prevojne

zatezne

otklonske doboše

Vrste doboša kod trakastih transportera

11

Funkcija doboša je da predaju obrtni momenat traci ili da izmjene pravac kretanja trake .

Razliĉiti sluĉajevi postavljanja doboša

Pogonska stanica trakastog transportera

12

Preĉnik pogonskog doboša Db :

Db = k0 Z ,

gde je

Z = broj nosećih slojeva trake

k0 = koeficijent zavisan od vrste materijala nosećeg sloja i njegove čvrstoće i iznosi:

za tekstilne tkanine k0 = 125-180

za sintetiĉke tkanine sa Kt do 1500 N/cm k0 = 160-200

za sintetiĉke tkanine sa Kt do 2000 N/cm k0 = 200-220

za sintetiĉke tkanine sa Kt do 3000 N/cm k0 = 240-280

Osnovne dimenzije pogonskog doboša

Doboši se rade :

a) livenjem (veće serije)

b) zavarivanjem

13

Varena konstrukcija doboša sa obostranim pogonom

Doboš sa pogonom u monobloku

Radi pove_anja koeficijenta trenja izmedju trake i doboša, radna površina doboša se

oblaže drvetom, tekstilnom ili gumenom trakom, plastikom ĉime se povećava vek trake i

koeficijent trenja i do μ = 0.45

14

NOSIVA KONSTRUKCIJA

Nosivi valjci, pogonski i natezni bubnjevi te ako postoje utovarni i istovarni ureĊaji montiraju se

na nosivu konstrukciju transportera.

Nosiva konstrukcija stacionarnih transportera priĉvršćena je na pod ili na most za transportere, a

u rudnicima je obiĉno obešena o lance ili ĉeliĉnu užad.

Nosiva konstrukcija se može izraditi tako da se transporter može prenositi ili prevoziti.

Donji, jalovi deo trake podupire se dugaĉkim nosivim valjkom.

Nosivi valjci su izbalansirani i imaju valjne ležajeve s trajnim podmazivanjem.

Na mestima utovara, gde se nalaze ureĊaji za punjenje traka, najĉešće se nosivi valjci postavljaju vrlo

gusto i oblažu sa mekanom gumom da bi se ublažili udarci.

Veći prenosni kapacitet materijala se postiže ako se umesto jednog nosivog valjka u slog

nosivih valjaka smeste dva do pet kraćih nosivih valjaka tako da traka dobije koritast oblik s kutovima

nagiba bokova 15° – 36°C.

UgraĊivanjem okretnog sloga nosivih valjaka s malim valjcima sa strane ugraĊenima svakih 20

– 25 m postiže se potpuno ravan hod trake na ravnim dionicama i taĉno voĊenje trake zavojima

transportera.

Promeri nosivih valjaka su 65 – 220 mm.

15

Slika 4. presek materijala koji se prenosi na trakastom transporteru,

a) ravna traka, b) i c) koritasta traka sa tri i pet nosivih valjaka

Površina popreĉnog preseka materijala na traci menja se sa širinom trake B, s oblikom trake koji

odgovara razmeštaju nosivih valjaka u slogu ( slika 4. ) i nasipnim uglom na traci u pokretu.

Pretpostavlja se da je presek materijala na ravnoj traci trokut s bazom

b = 0,9 B – 0,05 m, pa je površina preseka:

A = b / 2 · b / 2 tan β1 = b² / 4 tan β1 [ m²]

Nasipni ugao na traci u pokretu β1 iznosi približno 1 / 3 od nasipnog ugla na mirnoj podlozi. Koritasta

traka omogućuje veću površinu preseka materijala pa tako i veću dobavu transportera uz zadanu brzinu

i širinu trake. Budući da je površina preseka materijala proporcionalna kvadratu širine b, volumenski je

protok materijala:

Iv = C ( 0,9 B – 0,05 m )² v

a protok mase:

Im = C ( 0,9 B – 0,05 m )² v ƍ

A = 0.99-0.5 (m)

gde je ƍ nasipna gustoća materijala, v brzina kretanja materijala, a C faktor zavistan od oblika

preseka materijala na traci ( tablica 1. ).

16

Elementi za oslanjanje i centriranje trake

Valjci – sprečavaju ugib trake usled vlastite težine i težine tereta. Mogude je kretanje trake po glatkoj ravnoj površini na maloj dužini. Broj valjaka na jednom oslona_kom mestu iznosi 1 do 5, što zavisi od širine trake i dubine oluka .

Oblici oslonih i povratnih valjaka

POGONSKI MEHANIZAM

Pogonski mehanizam trakastih transportera sastoji se od motora, reduktora i pogonskog bubnja.

17

Kao pogonski motori služe kavezni asinhroni motori s reduktorom i spojkom za pokretanje ili kolutni

asinhroni motori.

Motor i reduktor vezani su na pogonski bubanj sa strane ili su ugraĊeni u pogonski bubanj (

elektromotorni bubanj, slika 5.) te se sila trenjem prenosi s pogonskog bubanj na traku.

Za kratke trake najĉešći je pogon s jednim bubnjem, koji može biti smešten uz glavu ( pogon na

istovarnom kraju ) ili na kraju ( pogon u blizini utovarnog mesta ).

Slika 5. Elektromotorni bubanj

1) i 2) plašt bubnja s prevarenom ĉeonom stijenom, 3) nepomiĉni dio motora, 4) reduktor,

5) brtvilo za plašt, 6) brtvilo za motorne osovine, 7) prikljuĉnica dovodnog kabl

Dugaĉki trakasti transporteri imaju pogon s više pogonskih bubnjeva da bi se povećao obuhvatni ugao,

a da bi se povećao koeficijent trenja izmeĊu trake i bubnja, bubanj se prevlaĉi oblogom od gume ili

keramiĉkog materijala.

Promeri bubnja su 200 – 2 000 mm.

Slika 6. sile u traci uzduž oboda pogonskog bubnja

18

Pomoću obodne sile Fo, koeficijenta trenja ŋ izmeĊu trake i pogonskog bubnja te obuhvatnog ugla α

sledeća dva izraza daju veliĉinu maksimalne

( F1 ) i minimalne ( F2 ) vuĉne sile u traci ( slika 6. ) te njihovu razliku:

F1 / F2 ≤ exp ( ŋ α )

Fo = F1 – F2 [ N ]

Maksimalna vuĉna sila u traci F1 merodavna je za proraĉun uložaka trake, a odreĊuje se pomoću

izraza:

F1 = Fo[ exp ( ŋ α ) / exp ( ŋ α ) – 1 ] [ N ]

Za taĉno odreĊivanje pogonske snage potrebno je transporter podeliti na ravne delove, zavoje, mesta

utovara i istovara itd..., pa za svaki deo pomoću posebnih koeficijenata trenja izraĉunati otpor kretanja

trake transportera.

Zbroj svih pojedinaĉnih otpora daje ukupni otpor trenja.

Taj je naĉin nezgodan jer se raĉuna s mnogo razliĉitih vrednosti koeficijenata trenja, pa se zato najĉešće

otpor kretanja izraĉuna samo pomoću koeficijenta trenja fu , što je jednostavnije i dovoljno taĉno.

Otporom trenja obuhvaćeni su otpori kretanja gornjeg i donjeg dela trake

( trenje u ležajevima nosivih valjaka, otpor kotrljanja valjaka, trenje zbog naleganja materijala na traku

itd... ). Pomoću ukupnog koeficijenta trenja fu odreĊuje se približno otpor trenja Fwt iz izraza:

Fwt = fu l ( ml g + lm g / v ) [ N ]

gde je l horizontalna projekcija daljine transportera, ml vlastita masa po jedinici daljine ( kg/m ) delova

transportera koji deluju na sile trenja,

g ubrzanje sile teže, lm protok mase ( kg/s ), a v brzina prenosa.

Ukupni koeficijent trenja je:

Fu = fg fs [ N ]

19

gde je fg koeficijent trenja glavnih otpora ( fg ≈ 0,015 ... 0.03 ), a fs koeficijent trenja sporednih otpora

kao što su trenja zbog zakretanja trake, utovara i istovara materijala, ĉišćenja bubnjeva i trake, a zavisi

od daljine transporta i iznosi od 9 za daljinu 3 m do 1,05 za daljinu 2000 m.

Za daljine transporta veće od 500 m mogu se sporedni otpori zanemariti.

Ako se materijal transportira na visinu h, postoji i otpor dizanja, gde je h visinska razlika izmeĊu mesta

utovara i mesta istovara.

Fwh = lm g h / v [ N ]

Ukupni otpor Fw, koji za mehaniĉka prenosila s vuĉnim elementom odgovara obodnoj sili Fo u vuĉnom

elementu, dobija se iz otpora trenja i otpora dizanja.

Fw = Fo = fu l ( ml g + lm g / v ) + lm g h / v [ N ]

Na desnoj strani izraza predznak ( + ) dolazi ako se teret diže, a ( – ) ako se spušta. Trake sa velikim

nagibom potrebno je osigurati da se ne pokrenu unazad kad se zaustavi pogonski motor.

Pogonska snaga za ustaljeni rad pod punim opterećenjem dobija se iz izraza:

Pv = Fwv / ŋ [ KW ]

gde je v brzina prenosa, a ŋ ukupna korisnost.

Obiĉno se snaga pogonskog motora može odabrati da bude jednako velika pogonskoj snazi za

ustaljeni rad pod punim opterećenjem, jer za izbor snage motora udeo za ubrzavanje najĉešće nije

merodavan, pa se može zanemariti.

Pogonske jedinice trakastih transportera sastavljene su od pogonskog bubnja, spojke i koĉnice te se

grade do 1 500 kW snage.

Uobiĉajeni naĉin prenosa snage pomoću pogonskog bubnja uz glavu ili na kraju transportera

ograniĉen je ĉvrstoćom trake ili njenih spojeva.

Zato se novija postrojenja grade s meĊupogonima, tako da se pogonska snaga dovodi uzduž

transportera.

20

Jedna je od mogućnosti da se na razmacima od više stotina metara ispod radne trake transportera stavlja

dodatna pogonska traka, koja silama trenja pokreĉe radnu traku ( slika 7. ).

Druga je mogućnost meĊupogon pomoću gornjeg srednjeg valjka, tako da se potrebna pogonska snaga

predaje traci uzduž ĉitave daljine transportera.

MeĊupogon s linearnim elektromotorom ima primarni namot linearnog indukcijskog motora

rasporeĊenog uzduž trake transportera.

Sekundarni deo ĉini bakarno pletivo vulkanizirano u rubove trake transportera, pa se pogonska sila

jednoliko predaje na obe trake uzduž ĉitave njene daljine.

Slika 7. meĊupogon pomoću pogonske trake

1) radni deo trake transportera, 2) pogonska traka, 3) pogonski bubanj

Natezni ureĊaji proizvode potrebnu silu prednatezanja za tarne pogone.

Transporteri s razmakom osovina do 100 m imaju ureĊaj s vijaĉanim vretenima, uz koja su ĉesto

ugraĊene i spiralne opruge.

Otpori u trakastom transporteru

Snaga transportera se može podjeliti na: a) snagu za podizanje materijala na vidinu H; b) snagu za premještanje materijala po horizontalnoj dužini L.

Otpori kretanja su dosta složeni i za njihovo odredjivanje se primjenjuju tri postupka: a) paušalne formule DIN 22 101 ( naj_eš_e ) b) empirijske formule proizvodja_a (npr. Goodier SAD , Eickhoff BRD ) c) prora_un pomo_u pojedina_nih otpora (instituti HANOVER – prof. Vierling

21

Otpori

Otpori se mogu podeliti na :

a) glavne otpore

- otpori okretanju valjka ,

- otpor valjanja: 1) usled savijanja trake i materijala pri prelasku preko valjka ,

2) usled utiskivanja valjka u traku .

b) Sporedni otpori

- otpor od savijanja trake oko bubnjeva

- otpor u ležajevima bubnja

- otpor od inercije i trenja materijala na mestu utovara

c) Posebni otpori

- otpor usled podizanja materijala ( za _ > 0 )

- otpor usled prisustva ĉistaĉa trake .

Svi ovi otpori se mogu svrstati u dve grupe i to:

a) linijski otpori

b) lokalni otpori

Linijski otpori

a) Otpori na radnoj strani

Fr = Gr w = ((q + q0 ) cos_ + (_Gvr /L)) L w + (q + q0 ) L sin_

b) Otpori na povratnoj strani

Fp = Gp w = ((q0 cos_ + (_Gvp /L)) L w – Lq0 sin_

22

Tabela – Koeficijenti otpora kretanja trake

ISTOVAR MATERIJALA

Istovar materijala s trake transportera najlakši je preko glave na pogonskom bubnju ( slika 8. ).

Za istovar sitnog materijala ili komadne robe na bilo kojem mestu trake transportera služe ravni

strugaĉi pri ĉemu vrlo bitnu ulogu ima ugao.

Pokretni istovarivaĉi mogu se kretati uzduž ĉitavog transportera.

Tada gornja traka transportera prelazi preko visoko uzdignutog otklonskog bubnja, pa materijal

istovaruju preko glave na bilo kojem mestu transportera.

Slika 8. a) istovar preko glave b) pokretni strugaĉi

23

BACAČI

Bacaĉi su kratki trakasti transporteri s velikom brzinom trake

10 – 5 m/s.

Materijal se neprestano dovodi na traku i zatim izbacuje na veće daljine.

Bacaĉ se sastoji od usipnog levka, pogonskog bubnja, nateznog bubnja, dva kola koja se okreću na

zajedniĉkoj osovini i pritiskom na rubove gumene trake daju traci konkavni oblik.

Iz usipnog levka materijal slobodnim padom dolazi tangencijalno na traku, skreće u smeru

dobave i ubrzava se na brzinu bacanja. Zbog centrifugalne sile povećava se otpor trenja izmeĊu

materijala i trake.

Daljina bacanja dostiže do 22 m, visina bacanja do 10 m, širina trake do 1 m, protok mase do 1000 t/h,

a pogonska snaga do 15 kW.

Bacaĉi se upotrebljavaju za zrnasti materijal koji ne stvara prašinu i za grudvast materijal 40 –

80 mm. Upotrebljavaju se na otvorenom skladištima, za punjenje skladišnih prostorija, silosa, brodova (

slika 9. ), natkrivenih vagona i sl.

Slika 9. bacaĉ obešen na utovarni stup za utovar broda.

24

Bacaĉu se materijal dovodi kroz vertikalnu teleskopsku padalicu, a uz ruĉno zakretanje bacaĉa i

promenu ugla vrši se bacanje

Stanje transporta u fazi startovanja

U fazi ubrzavanja startovanja stvaraju se dodatna opteredenja usled inercijalnih sila i momenata što pred konstruktora postavlja dva dodatna pitanja :

1. da li je snaga motora za ustaljenu vožnju dovoljna za startovanje;

2. da li traka može izdržati dodatna naprezanja u fazi ubrzanja.

Za kapacitet Q > 10 MN/h, brzinu v > 2 m/s i dužine L _ 100 m nepohodna je provera ovih pitanja . Iz stanja mirovanja sistemu treba saopštiti energiju:

a) rotacionih masa (valjci, radni i povratni bubnjevi )

b) translatornih masa (materijal i traka )

PRORAČUN TRAKASTIH TRANSPORTERA

Za prenos komadne robe:

Z = 3,6 m v / a [ kom / h ] Qm = Z * mQ

Gde a oznaĉava razmak izmeĊu komada, v oznaĉava brzinu trake , a m, masu.

Za prenos sitne robe:

Q = 3600 A v ƍ [ t / h ]

ili

Q = 3600 A v ƍ c ψ [ t / h ]

Gde je ƍ gustoća materijala, A je popreĉni presek, v brzina trake, c oznaĉava nagib transportera, a ψ

koeficijent popunjenosti.

Sa povremenim delovanjem:

Qt = m 3600 / T [ t / h ]

T oznaĉava vremenski period kojeg ĉini umnožak utrošenog vremena na pripremne radnje ( tp ) i vreme

rada ( tr ).

25

ZAKLJUČAK:

Transporteri sa trakom opšte namene vrlo su ekonomiĉna transportna sredstva za velike udaljenosti.

Proizvodnja im se kreće do 10 000 tona dnevno.

Daljine su i do 400 km.

Otpornosti se kreću od – 20° – + 65°C, a uz specijalne zahteve i do 100°C ( vatrostalni materijali ).

Podela transportera sa trakom opšte namene na pojedinaĉne transportere potrebna je zbog ograniĉene

ĉvrstoće trake i radi prilagoĊavanja terenskim uslovima.

Što je manje predajnih stanica, transport pomoću transportera sa trakom je ekonomiĉniji jer su manje

investicije i manji troškovi održavanja.

Takav transport je u prednosti pred kamionskim transportom ( veća sigurnost i manje radnika ), a i pred

transportom pomoću žiĉara.

26

LITERATURA:

[1] Milivoje Ćućilović Transportni sistemi prva knjiga, Tehniĉki fakultet Ĉaĉak

[2] Borović R. Transport trakastim transporterima na površinskim kopovima. Rudarsko geološki

fakultet, Beograd 1997

[3] Borović R. Transportne trake, Beograd 1978