UNIVERZITET U NN

PRAVNI FAKULTET NN

Seminarski rad

predmet: Sociologija

tema: Matrijarhat

Mentor: NN Student: NNNN NN

NN

Sažetak

Matrijarhat ili ginekokracija je politički ili društveni sustav u kojem dominiraju žene. Većina

antropologa i povjesničara religije, danas je uvjerena da nema dokaza da je matrijarhat,

iako zabilježen u legendama i mitovima, ikada postojao u ljudskim društvima.Matrijarhat

kao riječ se pojavila osamdesetih godina 19 stoljeća.Riječ je kovanica od latinskog mater

(majka) i grčkog arhein (vladati). Suprotan pojam matrijarhatu je patrijarhat koji potječe iz

kasnog grčkog jezika, iz Septuaginte, prijevoda Starog zavjeta. Već na prvi pogled se vidi

glavna razlika između ova dva pojma. Prvi je u odnosu na drugi nov i o njemu se aktivnije

raspravlja tek zadnja dva stoljeća. Dok drugi još aktivno živi u našoj kulturi. 1

Uvod

Po zagovornicima matrijarhata iz 19 stoljeća, svom razvoju porodica je isprva prošla kroz

period kada se sa sigurnošću moglo utvrditi jedino ko je majka, a ne i ko je otac, te se stoga

porodična loza računala po majčinoj strani. Pretpostavlja se da je tada žena bila veoma

poštovana – kao jedini priznati roditelj, ali i zbog napornog rada na očuvanju domaćinstva u

kojem je vodila glavnu reč. Po Engelsovom (Engels) mišljenju, to drevno doba donosi i prvobitnu

podjelu rada među polovima: žene vode brigu o zajedničkom do maćinstvu, dok se muškarci

staraju o lovu, a kasnije i o stoci. Tada nije bilo privatnog vlasništva, ni bitnijih razlika među

članovima društva, te samim tim nije bilo ni metoda prinude. Organizacija života i sve obaveze

bile su na dobrovoljnoj osnovi. „Pad žene“, to jest promena njenog položaja u društvu, smatra

Engels2, počinje s pojavom privatne svojine kao posledice viška u proizvodnji.

Prema tezi koju su podržavali Bahofen (Bachofen)3, Morgan(Morgan) i

Engels,matrijarhat, kao faza razvoja društva i porodice, prethodila je patrijarhatu, koji nastupa

kada s prvobitnim oblicima svojine muškarci preuzimaju primat od žena. Kritike upućene ovoj

tezi tiču se, prije svega, izjednačavanja matrilinearnosti i matrilokalnosti s hijerarhijskom

1 http://hr.wikipedia.org/wiki/Matrijarhat#Prethistorijska_.22Velika_Bo.C5.BEica.222 Engels, Fridrih. Poreklo porodice, privatne svojine i države, Naše snage, Zagreb, 1924.3 Švicarski pravnik i klasicist koji je zastupao gledište o prvobitnom postojanju matrijarhata; 1861. godine objavljuje djelo “Majčinsko pravo” – istraživanje religiozne i pravne prirode matrijarhata u drevnom svijetu.

2

prevlašću žena, koja istorijski nikada nije dokazana. Zamjeralo joj se i pojednostavljivanje

istorijskog razvoja. Najzad, još je veći problem što ova teza posredno opravdava uvođenje

patrijarhata, koji legitimno smjenjuje „zlatno doba“ žena, kojima se onda implicitno pripisuje

krivica za gubljenje jednom posjedovane moći. Pristalice teze o prvobitnom matrijarhatu njegov

krah lociraju u pitanju nasleđivanja. Kako je u tom ranijem obliku porodične zajednice

matrijarhalno pravo priznavalo samo majčinu liniju, tako je i lično vlasništvo preminulog

pripadalo njegovim rođacima po majci. Međutim, uslijed gomilanja bogatstva koncentrisanog u

rukama muškarca (a zašto je do toga došlo, ne znamo), paralelno je rastao njegov značaj u

društvu i želja da se na njegove potomke prenese njegovo nasleđe. Ta potreba uslovila je

„ugušenje“ matrijarhalnog prava.

Teoretičarke koje se bave antropologijom žene, poput En Lejn (Ann Lane) i Elinor Likok

(Elionore Lickok), kritikovale su Engelsovu tezu o velikom porazu ženskog pola, i Levi-Strosovu

(Levi-Strauss) uticajnu tezu o funkciji žena kao sredstvima razmjene u sistemu

egzogamije.Prema mišljenju En Lejn, Engels nije uspjeo da dokaže navodnu uzročnu vezu

između podređenosti žene i pojave eksploatatorskih klasnih odnosa. Prihvatanje prvobitne

podjele rada kao nečeg prirodnog (i neproblematičnog), nedovoljno je jasno i simplifikovano

objašnjenje pojave klasa. Većina autorki iz ove oblasti ističe povezanost polne podjele rada i

nastanka dihotomije privatno/javno, koja je održavala nejednak položaj muškaraca i žena u

društvu.Drugi autori, poput Mejna (Maine) i Vestermarka (Westermark), tvrde da je od samih

početaka nastanka društva vladao patrijarhat, čime se uloga žene potpuno degradira i svodi na

puko rađanje potomstva svom mužu. Mejn je građu za sopstvenu argumentaciju, na primjer,

nalazio u Svetom pismu i rimskom pravu. No, bilo da je istinita jedna ili druga teza, činjenica je

da se nadalje kroz istoriju brak u većini društava ostvarivao na patrijarhalni način. Žena je

podređena mužu, njena uloga majke ima prevashodni značaj, a bračni odnosi su neravnopravni i

nepovoljni po ženu. Činjenica da nijedna teza nije odnijela konačnu pobjedu, posljedica je

oskudne dokazne građe. Isto tako, činjenica da postoje obje te teze nije, nažalost, pomogla da se

položaj žena poboljša, i patrijarhalni koncept i dalje ostaje na snazi.

3

1. „Majčinsko pravo“

Najstarije proučavanje oko matrijarhata napisao je J. J. Bachofen koji je bio švicarski

pravnik, sudac,a također i profesor rimskog prava na bazelskom sveučilištu, knjigom "Majčinsko

pravo" ("Das Muterrecht", 1861.). „Matrijarhat je opći kulturni stepen čovječanstva koji se

može naći u svih naroda prije prelaska u patrijarhat.“ 4 . Također je tvrdio da su žene od samog

početka bile fizički inferiornije, ali da su se svojom kultnom nadmoći i „religioznim posvećenjem“

ipak uspjele probiti u prvom stupnju razvoja ljudskog društva. Još je govorio da na početku

povijesti nije postojao brak, već heretizam, dakle slobodna seksualna zajednica više žena s više

muškaraca. Pa iz tog doba potječe običaj dobivanja imena po majci, a ne po ocu, jer zbog tog

neurednog općenja žena s više muškaraca nije ni moglo ustanoviti tko je otac. Taj heretizam je

bio povezan i sa zajedničkom imovinom žena i muškaraca te zajednice. Na početku je, dakle,

postojao grupni brak i prakomunizam, kako su kasnije tvrdili Morgan i Engels. Dokaze za svoje

tvrdnje dijelom nalazi u povijesti, a većim dijelom u mitologiji. Bio je pravi majstor za

interpretaciju antičkih mitova.

Henry Morgan je s svojim djelom „Drevno društvo“ iz 1877. najvažnija potvrda

Bachofena. On je tom knjigom položio kamen temeljac budućim etnološkim istraživanjima.

Okosnicu knjige čini otkriće rodbinskih struktura u Irokeza, skupine sjevernoameričkih

indijanskih plemena u državi New York, u plemenu u koje je i sam živio. Irokezi su bili

matrilinearno društvo. Do Morganova otkrića su agnatsko srodstvo (kad su djeca u srodstvu ili

samo s obitelji svoje majke ili samo obitelji svoga oca) i patrilinearnost bili skoro jedno te isto.

Nitko nije ni pomišljao da bi mogla postojati agnatska matrilinearnost. Ne samo što je pronašao

novi sustav srodstva, Morgan je otkrio do tada nepoznati politički sustav: uređenu anarhiju. U

različitim plemenima Irokeza pripadnost srodničkim skupinama određivala se samo unilinearno,

tj. nije postojala središnja instancija već samo skupine sa svojim starješinama. Budući da su se

sjevernoamerički Indijanci u kojih je otkrio matrilinearnost, po njegovom mišljenju nalazili na

vrlo ranom stupnju kulture u odnosu na grčka i rimska plemena i njihovu patrilinearnost,

Morgan je zaključio da je podrijetlo po majčinoj liniji starije. Kao i Bachofen, i Morgan je

pretpostavio da je na početku razvoja postojao grupni brak, te da je stoga jedino izvjesno bilo

4 Wesel, Uwe: Mit o materijarhatu, SCARABEUS , Zagreb, 2004.

4

tko je majka djeteta. Te se tako slaže s Bachofenovom pretpostavkom o prvobitnom

matrijarhatu. Ono što je Morgan opisivao bila je matrilinearnost, opća jednakost i demokracija.

Irokezi su jedno od malobrojnih matrilinearnih društava u kojemu žene uistinu imaju

iznenađujuće jak položaj, i to ne samo u obitelji već i u političkom životu plemena. Od više

stotinu društava za koje se zna, Irokezi su jedino koje bismo s izvjesnim pravom mogli nazvati

matrijahalnim.

2. Mit o Amazonkama

Mit o Amazonkama je vjerojatno najpopularnija priča koja predstavlja matrijarhat u

punom svojem značenju. Ta država žena-ratnica, po legendama, se nalazila na sjeveroistoku

Male Azije, u području rijeke Termodonta. Muškaraca u toj državi ili uopće nije bilo ili su pak

samo služili za održavanje potomstva, dakle u stanju ropstva. One nisu samo branile svoju

državu već su išle i u osvajačke pohode do Grčke i Sirije. Pritom su osnivale mnoge gradove i

susretale se s velikim junacima grčkih legendi. Kod kuće su se uglavnom bavile lovom i ratničkim

vježbama. Na taj način su odgajale i svoje kćeri, dok su mušku djecu ili sakatile ili ih slale

njihovim očevima preko granice. Naime, bilo je izveštaja po kojima u njihovoj zemlji uopće nisu

živjeli muškarci, već da su se, umjesto toga, jednom na godinu, u proljeće, u pograničnim

planinama zbog nastavka roda sastajale sa susjednim muškim narodom. Prema predodžbama

starih Grka, Amazonke su spadale u najdrevniju prošlost. Još ih Homer spominje kao daleku

legendu koja je na izdisaju. No, je li to samo legenda ili ima i istine u toj priči? Prije tridesetak

godina pojavio se povjesničar Fridich Cornelijus sa svojom „Povijesti Hetita“. Tu se govori o

klasnoj borbi u kojoj su žene koje su u to doba bile potčinjena klasa, upotrijebile silu protiv

muškaraca. U zemlji na obalama Termodonta koja se nazivala i Azzi, oko 1200. godine prije

Krista, u doba hetitskog kralja Arnavundasa III., tu su borbu protiv muškaraca prenijele i u Malu

Aziju. Postoje i hetitski izvještaji o borbama na tom području i fundusi iz ženskih grobova s

oružjem kao grobnim prilozima. Inače, „AM“ je na hetitskom jeziku vrlo raširena riječ koja od

milja označuje majku. Prema tome

Amazonka znači „žena iz zemlje Azzi“. Ondje se nalaze ženski gradovi: Amizos, Amazia,

Amastris.

5

Posljednjih godina arheolozi i istraživači imali su dosta uspjeha u rješavanju drevne

misterije zvane – Amazonke. Na prostorima bivšeg Sovjetskog Saveza otkriveno je nekoliko

bogatih arheoloških nalazišta koja se pripisuju Skitima, nomadskom i ratničkom narodu koji je

imao vrlo razvijenu izradu borilačkog oružja i zlatnog nakita.

Posebno je dragocijeno otkriće ostataka naselja i grobnica, koji se pripisuju ženama-

ratnicama. Lokalitet se nalazi u blizini Pokrovke (Rusija) gdje je oko 600. godine prije nove ere

živjelo jedno pleme “Amazonki”. Na lokalitetu je nađen velik broj ostataka oružja koje su u

cestim ratničkim pohodima koristile pripadnice ovog opasnog plemena. U džunglama su

Amazonije, brazilski antropolozi otrkrili bjeloputo pleme Yanomane, koji svojim stasom, plavim

očima i bjelom puti, više lice na Europljane nego na amazonske domoroce. Yanomani nose dugu

kosu, ratničko su pleme i do sada su izbjegavali svaki kontakt s civilizacijom. Neki istraživači

smatraju da zagonmetni Yanomani, zapravo, predstavljaju potomke legendarnih Amazonki!5

Pokušaji da se mit o Amazonkama i znanstveno dokaže, na žalost, nikada nikome do

kraja nisu pošli za rukom. Još su stari paganski istraživači i arheolozi ukazivali na brojne

misteriozne grobnice, nadgrobne humke i trofeje, te na zagonetne svečanosti, mistične

ceremonijale i žrtvene obrede, koji su asocirali na davnašnje postojanje nekakvog zagonetnog

naroda žena-ratnika, ali istinski (nepobitni) dokazi nikada nisu izbili na vidjelo. Pa čak i danas,

nakon arheoloskih iskopavanja u blizini Pokrovke, u Rusiji, gdje je otkriveno drevno naselje i

grobnice za koje se tvrdi da je pripadalo plemenu žena-ratnika, mnogi još uvijek sumnjaju da je

uistinu riječ o divljim i nemilosrdnim Amazonkama.

Što se tiče Grka, tajanstvene su Amazonke za njihove kipare, pjesnike, mitologe i oratore bile

nepresušni izvor inspiracija i oni su toj zanimljivoj storiji dodavali različite epizode. Ukratko, mit

o ženama-ratnicama možda vuče korijen iz davnašnjih folklornih sjećanja na jedan period u

istoriji čovječanstva kada je društvo bilo matrijarhalno. Sjećanja na jedan od takvih perioda

nalazimo i u djelu "Germanija" rimskog historičara Kornelija Tacita (oko 55 - 120 n.e.), koji je

opisivao germanska plemena, čije su žene svoje sinove i muževe pratile u rat.

5 http://ce-4.forumotion.com/t662-mit-o-amazonkama

6

3. Mitovi indijanaca u Južnoj Americi

Yamani iz Ognjene Zemlje imaju tajni muški kult koji se naziva-kina. «Glavni cilj grupe

muškaraca prilikom kine je da žensko stanovništvo nanovo podsjete na njihovu veću vrjednost i

da postignu da sve žene nedvosmisleno osjete njihovu veću moć. Kinu su najprije izvodile žene.

U to vrijeme jedino su žene imale moć: izdavale su naređenja muškarcima koji su bili poslušni,

kao što danas žene podilaze muškarcima. U kanuu muškarci su također sjedili na krjevima, na

krmi, a žene naprijed, na pramcu. Cijeli posao u kolibi obavljali su muškarci, dok su žene

zapovijedale. Oni su se brinuli o djeci, održavali su vatru i čistili kože. Tako je uvijek trebalo biti.

(Antropologija žene6, 1983.: 261).

Mit dalje govori kako su žene izmislile veliku kina-kolibu u kojima se žene prizivale

duhove, uvjeravajući muškarce da sve što se zbiva u kolibi, zbiva u nazočnosti duhova. Izlazile bi

iz kolibe preobučene u duhove, potpuno premazane bojama i s maskama na glavi, tako da

muškarci nisu mogli prepoznati vlastite žene. Vani bi potom uz veliku buku priređivale stravični

spektakl. Muškarci bi peplašeni pobjegli u kolibe i ondje se prestravljeni skrivali. To se stalno

ponavljalo i na taj način su žene držale muškarce u potlačenom položaju.

Međutim, jednog dana je muškarac koji je morao opskrbljivati žene sa divljači u kina-

kolibi, na putu prema tamo primjetio u laguni dvije djevojke kako sa sebe peru boju tipičnu za

duhove i pritom uvježbavaju glasove poznatih duhova iz kultne kolibe. Čovjek je natjerao

djevojke da mu kažu sve što se događa u kolibi. One su mu priznale da su to samo žene koje

rade nered i da nema nikakvih duhova. Čovjek se vratio ostalim muškarcima i sve im ispričao.

Muškarci su navalili na kolibu i poubijali većinu žena. Tako su muškarci preuzeli kult, a u Yamana

je uveden novi poredak po kojem se žene moraju pokoravati muškarcima. I u Selk'nama,

plemenu koje je također iz Ognjene Zemlje, priča se slična priča kao i u plemenu Yamana. I kod

njih su žene nekad davno imale vlast. Kod Selk'nama čarobnjaštvo je bilo poznato jedino

ženama. Za to su imale posebnu kolibu kojoj se nije smio približiti ni jedan muškarac.

Ondje su starije žene podučavale mlađe kako prouzročiti bolest kod svih onih koji im nisu

6 Žarana Papić, Lydia Sklevicky 2003 godina.

7

dragi. Muškarci su živjeli u strahu i potlačenosti. Kako je tiranija žena postajala sve nesnosnijom,

muškarci su ih odlučili sve poubijati. Došlo je do velikog pokolja u kojem su skoro sve žene bile

poubijane. Muškarci su bili prisiljeni čekati nove žene, tj. djevojčice da odrastu. No iskrsnulo je

pitanje što učiniti kako se sve to ne bi više ponovilo. Rješenje je pronađeno u osnivanju tajnog

muškog kulta, kulta hain, čijoj se kolibi žene pod prijetnjom smrtne kazne nisu smjele

približavati.

8

Zaključak

Danas nema matrijarhalnih društava, a upitno je jesu li takva društva ikad i postojala.

Mitovi i usmena tradicija govore da su mnoga suvremena društva nekad bila matrijarhalna, ili da

je postojalo mnogo različitih matrijarhalnih društava prije prapovijesnih kultura (Amazonke).

Međutim, dokazi ne postoje, što upućuje na to da su priče o zlim ženama svrgnutima s

vlasti uglavnom imale svrhu držanja žena u pokornosti. Vjerovanje u matrijarhat, koji je

zamijenjen patrijarhatom, bilo je važno i za uspostavu pojma napretka u XIX. stoljeću, koji je

kroz ideju kulturne evolucije uveden u antropologiju.

Stvoreno je uvjerenje da primitivni ljudi nisu mogli prepoznati vezu između spolnog

općenja i trudnoće, zbog čega nisu imali jasan pojam očinstva, pa su žene tobože misteriozno

proizvodile djecu, a kada su muškarci otkrili očinstvo, oni su, prema istom tumačenju,

monopolizirali žene i priznali djecu kao svoje potomstvo.

9

Literatura

I. Knjige

1. Wesel, Uwe: Mit o materijarhatu, SCARABEUS , Zagreb, 2004.2. Antropologija žene, uredili: Žarana Papić i Lydia Sklevicky, Prosveta, Beograd, 19833. Engels, Fridrih. Poreklo porodice, privatne svojine i države, Naše snage, Zagreb, 1924.4. Žarana Papić, Lydia Sklevicky 2003 godina.

II. Internet

1. http://hr.wikipedia.org/wiki/Matrijarhat

2. http://www.classics.ucsb.edu/mythF09/Bamberger.pdf

3. http://www.encyclopedia.com/topic/matriarchy.aspx

4. http://ce-4.forumotion.com/t662-mit-o-amazonkama

5. http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=39493

6. http://pescanik.net/wp-content/PDF/5lidija.pdf

10

Sadržaj

Sažetak ................................................................................................................................. 2

Uvod ...................................................................................................................................... 2

1. „Majčinsko pravo“ ..................................................................................................... 4

2. Mit o Amazonkama .................................................................................................... 5

3. Mitovi indijanaca u Južnoj Americi ............................................................................ 7

Zaključak ................................................................................................................................ 9

Literatura .............................................................................................................................. 10

11