UNIVERZITET U TRAVNIKUFAKULTET ZA TEHNIČKE STUDIJE

-seminarski rad- Plemeniti plinovi

Kandidat: Mentor:

Travnik, februar 2013.

Sadržaj:

Abstract..................................................................................................................................................3

1.Uvod....................................................................................................................................................4

2. Svojstva...............................................................................................................................................4

3. Opšte karakteristike elemenata..........................................................................................................5

3.1. Ksenon..............................................................................................................................................5

3.2. Helijum.............................................................................................................................................7

3.3. Neon.................................................................................................................................................8

3.4. Argon................................................................................................................................................9

3.5. Kripton............................................................................................................................................10

3.6. Radon..............................................................................................................................................11

4. Zaključak............................................................................................................................................13

Literatura...............................................................................................................................................14

2

Sažetak:

U ovom seminarskom radu obradit ćemo 18. skupinu elemenata periodnog sistema – plemenite plinove. Većina tih plinova vrlo se često koristi u svakodnevnom životu i korisno je znati nešto osnovno o njima. Ukratko ćemo objasniti i čime se bavi hemija.

Ključne riječi:

-plemeniti plinovi,

-hemija,

-elementi

Abstract:

In this essay we will process 18th group of the periodic table of elements - the noble gases. Most of these gases is very often used in everyday life and it is useful to know something basic about them. We briefly explain what he does chemistry.

Keywords:

-noble gases,

-chemistry,

-elements

1. Uvod

3

Anorganska hemija bavi se proučavanjem hemijskih elemenata i njihovih spojeva držeći se pritom opštih zakonitosti, elektronske konfiguracije, veličine atoma i vrste veza između atoma. Elementi su u periodnom sustavu složeni prema elektronskoj strukturi. Međunarodna unija je predložila da se za čistu i primjenjenu hemiju skupine u periodnom sustavu označe brojevima od 1 do 18 i da su redovi prikladniji za lanthanide i actinide nego skupine.U sljedećim ćemo poglavljima posebnu pažnju posvetiti 18. skupini elemenata kojoj pripadaju plemeniti plinovi.

Hemijski elementi nulte skupine nazivaju se još i plemenitim plinovima, dok su se ranije nazivali inertnim plinovima jer se vjerovalo da su nul-valentni i da ne grade spojeve. Otuda potječe naziv same skupine. U hemijskoj se literaturi ova skupina sve češće naziva XVIII skupinom. U ovu skupinu elemenata spadaju: helij (He), neon (Ne), argon (Ar), kripton (Kr), ksenon (Xe) i radon (Rn). Radon je radioaktivan s poluvremenom raspadanja od 3,8 dana. Proizvod je radioaktivnog raspadanja radija. Ovi su se elementi počeli primjenjivati tek 1910. kada je otkriveno da električna struja svjetlost. Do 1910. godine plemeniti su plinovi imali samo teoretski značaj. Zajednička je oznaka elektronske konfiguracije ove skupine ns2 np6 (s izuzetkom helija čija je konfiguracija ns2 ) s popunjenim valentnim orbitalama. Pri prolasku kroz ove elemente daje obojenu  svjetlost. Do te godine imali su samo teoretski značaj.

2. Svojstva

Zbog vrlo stabilne konfiguracije, plemeniti plinovi ne mogu primiti nijedan elektron, a da se ne počne popunjavati nova elektronska razina. Popunjene elektronske orbitale ne daju mogućnost međusobnog spajanja atoma ovih elemenata, te su u svim trima agregatnim stanjima monoatomi. Plemeniti plinovi imaju vrlo visoke vrijednosti energije ionizacije, tako da teško mogu otpustiti elektron. Među atomima postoje samo Van Der Waalsove privlačne sile koje rastu s porastom atomskog broja, a s njima i talište i vrelište.

Nemaju miris i okus, a u vodi su slabo topljivi. Zagušljivi su.

Helij, koji ima samo dva elektrona, ima najniže vrelište od svih elemenata, dok talište pri standardnom tlaku nema.

Ulaze u sastav atmosfere. Dobivaju se frakcijskom destilacijom zraka i prirodnog plina.

Plemeniti plinovi mogu tvoriti spojeve iako imaju vrlo stabilnu elektronsku konfiguraciju. Prvi je spoj plemenitih plinova napravljen 1962. godine. Pri sobnoj temperaturi izvršeno je miješanje tamnocrvenih para platinovog heksafluorida (PtF6) s viškom ksenona čime je nastao čvrsti, žuti kompleksni spoj ksenonov heksafluoroplatinat (XePtF6).

Do danas je napravljeno više stotina spojeva ksenona: npr. s fluorom XeF2, XeF4, XeF6, s kisikom XeO3. Neki su od njih vrlo stabilni, kao na primjer Rb2XeF8 koji se ne razgrađuje ni na 400 °C. Dobiveni su i neki spojevi kriptona i radona, detektirane su i neke vrlo nestabilne molekule s helijem, no spojevi neona nisu poznati. Na slici br. 1 je prikazan spektar boja prilikom strujnog pražnjenja plemenitih plinova.

4

slika 1.

3. Opšte karakteristike elemenata

3.1 KsenonHemijski element ksenon nosi u periodnom sustavu

elemenata simbol Xe, atomski (redni) broj mu je 54, a atomska masa mu iznosi

131,293(6).

Ksenon su 1898. godine otkrili Sir William Ramsay i Morris W. Travers (Engleska). Ime je

dobio od grčke riječi ksenos što znači stran. Ksenon je bezbojan plin bez mirisa koji se

dobiva iz tekućeg zraka. Inertan je prema svim elementima i hemikalijama, osim

plinovitog fluora s kojim stvara ksenon-fluoride. Iz ovih spojeva se mogu stvoriti mnogi

drugi spojevi poput oksida, kiselina i soli. Ksenon ima malu komercijalnu upotrebu, ali se

u istraživanjima koristi kao superkritična tekućina.

Ksenon se dobiva frakcijskom destilacijom tekućeg zraka. U zraku ga ima 0,0005%. Služi

za punjenje žarulja i svjetlećih cijevi. Koristi se u prostorijama za testiranje raketnih

pogona dizajniranih za rad u vakuumu, tj. za istraživanja svemira.

Kao i kripton, može se dobiti ukapljivanjem i frakcijskom destilacijom tekućeg zraka

(kisika) ili selektivnom adsorpcijom na aktivnom ugljenu.

5

Ksenon je jednoatoman plin bez boje, mirisa i okusa. U čvrstom stanju ima plošno

centriranu kubičnu kristalnu rešetku. Nije potpuno inertan element i pod određenim

uvjetima može dati više spojeva. Tako npr. pod tlakom od 0,1 MPa i pri temperaturi od

0°C lakše stvara hidrate od argona.

Primjene ksenona ograničene su samo na specijalne namjene. Upotrebljava se za

punjenje posebnih svjetiljki s visokotlačnim lučnim izbojem i ksenonskih bljeskalica koje se

koriste za "pumpanje" lasera, stroboskopskih svjetiljki i standardnih žarulja sa žarnom niti

za poboljšanje svjetlosne efikasnosti. Visokotlačne ksenonske lučne svjetiljke od svih

analognih imaju najveću svjetlosnu efikasnost i nisu osjetljive niti na veće varijacije

napona. Koristi se i za punjenje nekih lasera. Električni izboj u vakumskim cijevima daje

plavo svjetlucanje što ukazuje na položaj emisijskih linija u spektru zračenja. Zbog velike

mase atoma pogodan je za punjenje mjehuričastih komora za detekciju ionizirajućeg

zračenja. Iz istog je razloga posebno interesantan kao radni plin u budućim ionskim

propulzivnim motorima. Izotop 133Xe koristi se kao radioizotop u radiološkim

istraživanjima.

Spojevi ksenona: 

Pretpostavljalo se da ksenon poput ostalih plemenitih plinova ne stvara stabilne spojeve

niti dvoatomne molekule. No, pod određenim uvjetima, kao što su prisutnost električnog

izboja u plinu, povišeni tlak ili blizina jakih dipolnih molekula, može formirati dvoatomne

molekule i hidrate. Također može sudjelovati u reakcijama adicije s različitim organskim

spojevima. 1962. g. sintetiziran je prvi stabilni binarni spoj ksenona s fluorom - ksenonov

tetrafluorid (XeF4) zagrijavanjem smjese fluora i ksenona u omjeru 5:1 pri temperaturi

400°C, te naglim hlađenjem smjese na sobnu temperaturu. Kasnije su sintetizirani i drugi

fluoridi i spojevi kao XeF2, XeF6, XeSiF6 i Na2XeO6, a također i hidridi ksenona. Priređen je i

oksid, XeO3, za kojeg je utvrđeno da je bijel, kristaličan i eksplozivan spoj topljiv u vodi.

Ksenon stvara neke klorate nestehiometrijskog sastava te razne druge nestabilne

monohalogenide kao XeF, XeCl, XeBr i XeI. Sintetizirani su i ksenati oblika MHXeO4x

3/2H2O gdje je M alkalijski metal. Svi su nestabilne, eksplozivne krutine. Ksenonovi su

spojevi toksični zbog visoke oksidativnosti.

6

3.2. Helij

Hemijski element Helij nosi u periodnom sustavu elemenata simbol He, atomski (redni) broj mu je 2, a atomska masa mu iznosi 4,002602(2)u.

Helij (grč. ἥλιος = Sunce), otkrio je Pierre Janssen 1868. godine, kada je tijekom potpune pomrčine Sunca spektografskim isptivanjem kromosfere, gdje ga ima u velikim količinama, otkrio posebnu emisijsku liniju. Iste godine Lockyer je u žutom dijelu spektra, između dvije natrijeve, otkrio novu liniju. Smatravši da pripada novom elementu, dao mu je ime helij.

U laboratoriju je dobiven 1895. godine zagrijavanjem klevita, minerala koji sadrži uranij.

Helij je na običnoj temperaturi plin bez boje, mirisa i okusa, u načelu hemijski gotovo potpuno neutralan, od svih plinova najteže ukapljiv. Poslije vodika, najlakši je plin. Iako atom helija ima četiri puta veću masu od atoma vodika, gustoća mu je samo dva puta veća jer se atomi helija, kao i ostalih plemenitih plinova, ne vezuju u molekule. Uz iste uvjete, u nekom određenom obujmu plemeniti plin ima dva puta manje atoma od drugih plinova. Tekući helij ima najniže vrelište od svih elemenata, a pri standardnom tlaku nema talište, već je, da bi se skrutio, potrebno tlačiti ga.

Nakon inicijalnih otkrića, pronađen je i u zraku (0,00007%), a prema spektru polarne svjetlosti pronađeno je da se najviši slojevi Zemljine atmosfere sastoje uglavnom od vodika i helija. Obilniji izvori su mu plinovi iznad naftnih slojeva, odakle se i crpi, a ima ga i u mineralnim izvorima.

U svemiru je drugi najrasprostranjeniji element, masenog udjela 23%. Većina helija nastala je netom nakon Velikog praska u nukleosintezi. U zvijezdama nastaje nuklearnom fuzijomvodika te ciklusom ugljik-dušik-kisik.

Većina helija na Zemlji posljedica je uhvata elektrona od strane alfa-čestice nastale radioaktivnim raspadom. Na taj način godišnje nastane oko 3000 tona helija u cijeloj litosferi. Stalna koncentracija helija u zraku proizlazi iz činjenice da postoji ravnoteža između količine helija koja izlazi iz tla i količine koja struji u svemir. Proračuni su pokazali

7

da bi radioaktivni raspadi trebali dati više helija, no nesrazmjer u proračunu i očitanoj vrijednosti objašnjen je time što se helij iz ekstremnih dubina ne može probiti do površine.

Najveći dio dobiva se iz zemnog plina, a puno manji dio ukapljivanjem i frakcijskom destilacijom tekućeg zraka ili zagrijavanjem minerala koji ga sadrže, iznad 1000°C. Kada se dobiva iz zemnog plina, prvo se čisti i ispire pomoću etanolamina i dietilen glikola. Zatim se suši aktivnim aluminijev oksidom, pri čemu se odstrane voda, ugljikov(IV) oksid i sumporovodik. Zemni plin zatim ulazi u izmjenjivač topline, gdje se uklanjaju prvo teži, a zatim sve lakši ugljikovodici. Rezultat je sirovi helij koji se sastoji od 70% helija, i 30% primjesa (dušik, argon,vodik i neon). Ta smjesa plinova zatim se tlači na 17.3 MPa i tekućim dušikom hladi na -196°C. Svi plinovi, osim helija, ukaplje se, nakon čega se helij prevodi preko aktivnog ugljena. Dobiveni helij čistoće 99.997% ukapljuje se i skladišti u spremnicima.

Helij je, osim u neuobičajenim uvjetima, potpuno inertan hemijski element. Podvrgnut električnom pražnjenju, moguće je dobiti vrlo male količine vrlo nestabilnih molekula s volframom,fluorom, sumporom i fosforom. Moguće je dobiti i molekulu helija s dva atoma, te molekulu HgHe, koja je izvanredno nestabilna jer se drži na okupu samo zbog polarizacijskih sila. Teoretski mogući su spojevi s fluorom analogni spojevima fluora i argona, no još nisu sintetizirani.

Helij je moguće ubaciti u kaveze fulerenskih molekula, gdje se ne drže nikakvim silama. Unatoč tome, takvi "spojevi" pokazuju konkretan stehiometrijski sastav.

3.3. Neon

Hemijski element neon nosi u periodnom sustavu elemenata simbol Ne, atomski (redni) broj mu je 10, a atomska masa mu iznosi 20,1797(6).

8

Neon su 1898. godine otkrili britanski hemičari Sir William Ramsay i Morris Travers. Ime je dobio od grčke riječi neos, što znači "nov". To je hemijski inertan, jednoatomni, nezapaljiviplin bez boje i mirisa. Spada u skupinu plemenitih plinova.

Neon se može dobiti umjetnim putem, frakcijskom destilacijom tekućeg zraka. Gustoća neona u tekućem stanju je 1,2 gcm^-3, specifične težine u odnosu na zrak 0,674. Komercijalno se dobiva kao nusproizvod frakcijske destilacije tekućeg zraka pri proizvodnji kisika i dušika. Upotrebljava se u svijetlećim napravama (neonske cijevi), u elektronskoj industriji i laserskoj tehnici.

Za većinu primjena nije potreban potpuno čist neon, stoga neon tehničke čistoće obično sadrži primjese argona i kriptona. Pri standardnim uvjetima, neon je jednoatoman plin bez boje, mirisa i okusa. U čvrstom stanju ima plošno centriranu kubičnu strukturu. U prirodi postoji kao smjesa tri stabilna izotopa: Ne-20, Ne-21 i Ne-22, a registrirano je postojanje još deset izotopa (neki su umjetno dobiveni i svi imaju kratka vremena poluraspada - najduže živući izotop ima vrijeme poluraspada 3,38 minuta). Ako kroz plinoviti neon pri sniženom tlaku dođe do električnog pražnjenja, javlja se intenzivna narančasta svjetlost kao posljedica brojnih emisijskih linija u tom dijelu spektra. Stoga se neon najviše upotrebljava za punjenje reklamnih svijetlećih cijevi (neonske svijetleće reklame).

Neon tek pri posebnim uvjetima (prisutnost električnog pražnjenja, povišeni tlak, prisutnost jakih dipolnih molekula u smjesi) može dati mali broj nestabilnih "spojeva", prvenstveno s fluorom. Hidridi neona nisu registrirani niti pri visokim tlakovima.

Pored navedene primjene za punjenje svijetlećih reklama, neonom se pune neki laseri. Smjesa He-Ne bila je upotrijebljena u prvom laseru, a i danas ima relativno veliku primjenu. Koristi se za visokonaponske indikatore, a katkad i kao rashladno sredstvo umjesto skupog helija.

Neon nije toksičan. Bezopasan je plin, iako može izazvati gušenje ako istisne kisik iz pluća.

9

3.4. Argon

Argon (Ar, grčki - argos = lijen) je plemeniti gas (ne stupa skoro ni u kakve hemijske reakcije). Godine 2000 je dobijeno prvo jedinjenje argona, HArF Stabilni izotopi su mu: 36Ar, 38Ar i 40Ar.

Argon koji se javlja na Zemlji ima veću atomsku masu od kalijuma koji se javlja poslije njega. To je prouzrokovano tim da nepostojan izotop kalijuma 40K prelazi u argon (skoro sav argon na zemlji je postao na taj način), dok je dominantan izotop kalijuma 39K stabilan.

Pošto od nastanka Zemlje na njoj postoji dosta kalija, a veoma malo plemenitih gasova, argon koji nastaje iz kalijuma svojom količinom nekoliko puta prevazilazi ostale plemenite gasove. Zastupljen je u atmosferi u količini od 0,934%.

Pod normalnim uslovima je u gasovitom agregatnom stanju. Inertan je i ne reaguje ni pod kojim standardnim tehnološkim uslovima. Na -186 °C i 1,013 bar je u tečnom stanju

Primjena im je u:

U tehnici zavarivanja, čist ili u gasnim smjesama sa CO, CO2, H2 i N2;

U metalurgiji za termičku obradu i proizvodnju visokolegiranih čelika, za zaštitu odlivaka, za desulfurizaciju ...

U elektronici za proizvodnju poluprovodnika, u proizvodnji rasvjetnih sredstava instrumentalnoj analitici, nuklearnoj tehnici ...

U građevinarstvu za proizvodnju za toplotnu izolaciju prozora ...

10

3.5. Kripton

Hemijski element kripton nosi u periodnom sustavu elemenata simbol Kr, atomski (redni) broj mu je 36, a atomska masa mu iznosi 83,798(2)[1].

Kripton se, kao i ostali plemeniti plinovi (izuzevši radon), može dobiti ukapljivanjem i frakcijskom destilacijom zraka ili selektivnom adsorpcijom na aktivnom ugljenu. Pri frakcijskoj destilaciji zraka kripton, zajedno s ksenonom zaostaje u frakciji bogatoj kisikom, koja se odvodi u posebnu kolonu i odvaja od kisika. Pri tome se dobije sirova smjesa kriptona i ksenona, koja se koncentrira do udjela od 95%. Kisik se hemijskim putem ukloni, npr. spaljivanjem u struji vodika, a zaostali tragovi elementa uklanjaju se prevođenjem smjese plinova preko zagrijanog bakrenog praha.

Kripton je jednoatoman plin bez boje, mirisa i okusa, nije toksičan, a hlađenjem kristalizira u obliku bijelih kristala plošno centrirane kubične strukture. Spektar kriptona ima karakteristične intenzivne linije u zelenom i narančastom dijelu, a neke su vrlo oštre (imaju vrlo malu spektralnu širinu). Stoga je 1960. godine postignut međunarodni dogovor da se osnovna jedinica za dužinu metar definira pomoću valne duljine narančastocrvene linije zračenja izotopa 86Kr u vakuumu (prijelaz 5p[Ol/2]1-6p[Ol/2]J preko broja tih valnih dužina: 1 m = 1650763,73 valnih dužina navedenog zračenja). Kasnije je i ova definicija redefinirana, tako da se danas metar definira preko puta što ga svjetlost prijeđe u određenom dijelu sekunde.

Kripton nema široku upotrebu zbog visoke cijene, a koristi se za punjenje niskotlačnih svijetlećih tijela (posebnih fluorescentnih cijevi), za posebne vrste bljeskalica te za punjenje žarulja sa žarnom niti visoke učinkovitosti i/ili trajnosti. Kako toplinska vodljivost plina opada s porastom molekularne mase, kripton, u smjesi s argonom ili ksenonom, može bitno produžiti vijek žarulje ili povećati učinkovitost pretvorbe električen energije u svjetlost.

Kripton se koristi i kao laserski medij u specijalnim plinskim laserima. Jedan od najjačih plinskih lasera konstruiran je 1989. godine u laboratoriju visokih energija u Los Alamosu(Teksas, SAD) i koristi smjesu kriptona i fluora te daje ekstremno kratke pulseve trajanja 1 ps, u kojima je koncentrirana enormna snaga. Pulsevi fokusirani na vrlo sitan uzorak razvijaju temperaturu od nekoliko milijuna kelvina. Ovaj se laser koristi za fundamentalna istraživanja kontrolirane nuklearne fuzije.

Kripton nije potpuno inertan i pod određenim uvjetima može dati hemijske spojeve. Tako npr. pri tlaku od 0,15 MPa i pri temperaturi 0°C stvara hidrate. Izoliran je kriptonov(II)-fluorid(KrF2) kao bezbojan, nestabilan kristal koji se lagano raspada već pri 25°C, a u vakuumu sublimira. Poznati su i neki molekulski ioni (ArKr+, KrXe+, KrH+) te kompleksni fluoridi (KrF+ ili Kr2F3+) koji se već pri sobnoj temperaturi raspadaju.

11

3.6. Radon

Hemijski element radon nosi u periodnom sustavu elemenata simbol Rn, atomski (redni) broj mu je 86, a atomska masa mu iznosi 222 [1].

Radon je 1900. godine otkrio Friedrich Ernst Dorn (Njemačka). Nastaje raspadom radija-226 pa je po njemu i dobio ime. Prvotno je nazvan niton po latinskoj riječi nitens što znači sjajan.

Radon je jednoatomni plin bez boje i mirisa, oko 8 puta gušći od zraka pri sobnoj temperaturi. Radioaktivan je, jako radiotoksičan i kancerogen ako se udiše. Ukapljuje se pri temperaturi -61,85 °C te počne sjajiti zbog radijacije koju stvara, a u čvrsto stanje plošno centrirane kubične rešetke prelazi pri -71,15 °C. U čvrstom stanju fosforescira intenzivno žutom svjetlošću, a pri temperaturama nižim od −180,1 °C svjetlost prelazi u narančastocrvenu.

Svi izotopi radona su radioaktivni, a nastaju kao proizvodi radioaktivnih raspadnih nizova radija, torija i aktinija. Izotop 219Rn (s vremenom poluraspada t1/2=3,96 s) nastaje raspadom aktinija pa se naziva aktinon. Izotop 220Rn (t1/2=55,6 s) nastaje raspadom torija pa se naziva toron, a najduže živući izotop 222Rn (t1/2 = 3,823 dana) nastaje alfa-raspadom izotopa radija226Ra i naziva se radon.

Zbog svoje stabilne elektronske konfiguracije radon je hemijski inertan, ne gori i daje mali broj spojeva. S fluorom i fenolom može pri određenim uvjetima (analognim kao kod ksenona) stvarati spojeve, prvenstveno fluoride. Radonov(II)-fluorid (RnF2) stabilan je i nehlapljiv spoj koji stvara kompleksne soli. Spoj s fenolom je oblika Rn x 2C6H5OH s talištem pri 50°C. Hidrate stvara pri 0 °C i atmosferskom tlaku. Također su registrirani i neki klorati radona.

Radon je, uz plutonij, vjerojatno najrjeđi element na Zemlji, a u tragovima prati druge radioaktivne elemente. Rasprostirući se od njih kao plin u njihovu okolinu, čini i nju radioaktivnom. U najnovije doba količina radona u vodi i atmosferi dovodi se u vezu sa seizmičkom aktivnošću. Radon je malo proučavan, dijelom zato što je plemeniti plin i teško

12

stvara molekule, a dijelom zato što bi njegovo intenzivno zračenje uništilo svaki spoj koji bi stvorio. Ponekad se koristi u bolnicama za liječenje raka.

Radon izbija iz torijevih i uranijevih minerala. Skuplja se iznad primjeraka radija-226 (u zapečaćenim cijevima i 1 g radija proizvede 0,0001 cm-3 radona na dan). Neke izvorske vode, kao one u Hot Springsu u Arkansasu, sadrže otopljeni radon.

Zbog kratkog vremena poluraspada izotopa radon se obično laboratorijski priprema neposredno prije upotrebe. U tom postupku radijeve soli se otapaju u vodi, a s vremena na vrijeme ispuštaju se oslobođeni plinovi koji osim radona sadrže vodik i kisik. Radon se kondenzira hlađenjem, a plinoviti vodik i kisik se uklone crpkom.

Radon je vrlo opasan jer je izvor alfa-zračenja i najveća dopuštena koncentracija u zraku je 3·10-4 Bq cm-3. Radon je opasnost u rudnicima uranija i zabrinjavajuće koncentracije su pronađene u kućama u nekim regijama.

Radon se kao bezmisrisni plin slobodno širi u gotovo svim kućama, ali ne u podjednakoj koncentraciji. Radon lako prolazi kroz pijesak i većinu poroznih materijala, kroz pukotine u Zemljinoj kori, u stijenama ali i kroz elemente zgrada.

Koncentracija ovisi o vrsti materijala i sastavu tla. Najveća je u granitu i vulkanskom kamenju, otvrdloj lavi i bazaltu. Među vapnencima mu je daleko manja, tek desetinu ili stotinu od one u granitu.

Glavna opasnost ne dolazi od samog radona, jer je on hemijski neutralan i ne otapa se u tkivu, već od tvari koje nastaju njegovim raspadanjem.

4. Zaključak

Plemeniti plinovi su zbog svoje elektronske strukture sjajni otpornici.Tako i uz vrlo slabu struju možemo dobiti izuzetno visoke napone. Zbog toga izbog toga što svetle u

13

različitim bojama (neon - narandžasto, argon-plavo), seko r i s t e z a sve t l e će r ek l ame i l ampe . He l i j um se upo t r eb l j ava za pun j en j e balona i za pripravljanje veštačkog vazduha (oko 80% He, 20% O2)

Literatura

(1) Arsenijević, , Opšta i neorganska hemija, Naučna knjiga- Beograd,1998

14

(2) D Poleti , Opšta hemija II dio- Hemija elemenata , TMF, Beograd 2003.

(3) http://hr.wikipedia.org/wiki/Plemeniti_plinovi

15