UNIVERZITET U BIHADU EKONOMSKI FAKULTET BIHAD

Predmet: Sociologija

Pojam religije-seminarski rad-

Mentor: prof.dr. Mujo Demirovid

Student: Naida Felid 1747/10/EMR

Bihad, maj 2011.godine

Sadraj1. Definicija religije ................................................................................................... 3 2. Pojava religije i njen historijski razvoj ................................................................... 4 3. Klasifikacija religija ................................................................................................ 5 3.1. Animizam ................................................................................................... 5 3.2. Totemizam ................................................................................................. 5 3.3. Magija ........................................................................................................ 6 3.4. Politeizam ................................................................................................... 6 4. Monoteizam velike svjetske religije ................................................................... 7 4.1. Judaizam .................................................................................................... 7 4.2. Krdanstvo ................................................................................................. 8 4.3. Islam .......................................................................................................... 9 4.4. Budizam .....................................................................................................10 5. Zakljuak ...............................................................................................................11

2

1. Definicija religijeDefinisanje pojma religije predstavlja veoma teak zadatak jer je religija sama po sebi veoma sloen fenomen. Nesumnjivo religija predstavlja jedan od elemenata ljudske svijesti i duhovne kulture. Pojam religije nastao je od jednog latinskog glagola religio, religare to znai povezivati. Ovu rije prvi put upotrebljava Laktanazije, krdanski filozof u XIV vijeku. Ovdje se misli na povezivanje ovjeka (vjernika) sa ljudskom prirodom, drugim bidima i Bogom. Religija i vjera su dva termina o ijem znaenju se miljenja sociologa razilaze. Dok neki vjeru smatraju opdenitijim pojmom u odnosu na religiju, miljenja drugih su upravo suprotna. Neki sociolozi pak smatraju da su termini i znaenja religije i vjere meusobno identina. Jedna grupa sociologa smatra da je pojam vjere ireg znaenja od pojma religije. U skladu sa takvim razmiljanjem vjera predstavlja odreenu konstantu gdje ljudi ili vjeruju u Boga (teisti) ili ne vjeruju (ateisti). U tom smislu religija predstavlja samo oblik ispoljavanja vjerovanja i njegovu konkretnu primjenu. Vjera se danas obino definie kao uvjerenje u istinu neke tvrdnje bez njene provjere. Prema tome, to je subjektivno duhovno tumaenje ishoda percepcije vlastitog razmiljanja ili komunikacije. Vjera je u praksi vrlo korisna jer u svakodnevnom ivotu vjerujemo u vie stvari nego to se ini. Ljudi vjeruju u poruke, ideje, djelotvornost, ljubav, druge ljude i namjere kao i mnoge druge vjerovatne ili nevjerovatne dogaaje kao to su horoskopi ili vjetice. U religijskom smislu vjera se odnosi na dio ireg duhovnog ili moralnog temelja koje se odnosi na vjeroispovijest. S druge strane religija je organizirani sistem vjerovanja i bogosluja koje stavljaju Boga u sredite. Za neke druge religija oznaava vjerovanje u vedi broj bogova, a postoje osobe koje ne posjeduju neku tradicionalnu vjeru ili religiju nego prakticiraju neku vrstu vjerovanja na svoj lini nain nevezano od organizovanih religija. Religija je drutvena pojava koja je nastala u doba prvobitne zajednice te podlijee odreenim zakonima nastajanja, razvoja i nestajanja. Religiju moemo definisati i kao duhovnu povezanost odreene zajednice ljudi sa nekim viim bidem odnosno Bogom. Bog je ljudska zamisao o nekoj nadprirodnoj ili onozemaljskoj sili. Religija je oblik drutvene svijesti u kome se prirodne i drutvene sile prikazuju kao nadprirodne, nezavisne od ovjeka, prirode i historije. Svaka religija podrazumijeva vie ili manje jednostavno uenje koje se odnosi na svrhu i sutinu svega postojedeg. U zavisnosti od drutveno-politike situacije i ideologije postoji vie tumaenja religije. Brojni autori istiu odreene aspekte religije, pa zbog toga nije lako dati jedinstvenu sveobuhvatnu definiciju religije. Ona podrazumijeva sistem vjerovanja koji je zapisan u svetim knjigama, a vjerovanje mora podrazumijevati i prakticiranje vjerovanja ( rituali, obredi ). Jedno od tumaenja religije datira od 1959. godine po kome religija predstavlja drutvenu formu svijesti po kojoj dolazi do izraza ovjekova zavisnost od njemu tuih i nepoznatih prirodnih i drutvenih sila i fantastina forma preodolijevanja tih sila putem obreda, molitvi, i sl. Religija je ustvari ropska forma moralne svijesti. Karl Marks smatra da religija nije nita drugo do uzdah zgaene stvari, opijum naroda. Njegovo miljenje je da je ovjek generiko bide i da ne smije da bude posrednika izmeu dva ovjeka koji su pripadnici jedne zajednice. U klasnom drutvu ovjek gubi osjedaj zajednitva te ne postoji

3

mogudnost meusobne identifikacije izmeu pripadnika razliitih klasa. Po Marksu to je nain nastanka religije i zato religija predstavlja oblik otuenja. Emil Dirkem je bio funkcionalistiki teoretiar i pokuao je objasniti religiju kroz njene funkcije u drutvu. Bio je izrazito zainteresiran za religiju jer je traio one imbenike koji dre moderno drutvo na okupu. Po njemu religija je izraavanje socijalne kohezije. U svojoj knjizi Elementarni oblici religijskog ivota, Dirkem je, inae sekularist, prouavao totemizam jednog australskog domorodakog plemena. Njegov je cilj bio prouiti osnovne oblike religije u svim drutvima. Religija prema Dirkemu nije imaginarna premda se on odmie od onog to vedina vjernika smatra nunim. Religija je stvarna, to je izraz stvarnog drutva i ne postoji drutvo bez religije. Prema njemu mi zapaamo silu vedu od nas. Ta sila je zapravo drutvo i osnovne drutvene vrijednosti, te mi njemu dajemo odlike nadnaravnog. Kada religijska grupa vjeruje, mi tu simboliku mod povedavamo. Religijom mi zapravo diviniziramo drutvo. Nadalje, to je jednostavnije drutvo, jednostavnija je i religija u tom drutvu. Kako drutva meusobno izmjenjuju razne tvorevina, izmjenjuju i religiju. Emil Dirkem povezuje religiozna vjerovanja i ponaanja sa razlikom izmeu svetog i profanog. Sveto moe biti bilo to (predmet, mjesto, ivotinja) to se smatra iznimnim, nesvakodnevnim, misterioznim ili ak opasnim, a izaziva osjedaj strahopotovanja. Nasuprot tome profano je povezano sa svakodnevnim, uobiajenim i poznatim. Razlika izmeu svetog i profanog ne lei u osobinama samih stvari ili bida nego u odnosu koji ljudi uspostavljalju prema tim stvarima ili bidima. Ljudi to doivljavaju svetim, to oboavaju. Pristup vjernika svetom najede je reguliran ritualima vie ili manje formalnim pravilima koja odreuju kako se ljudi trebaju ponaati u prisustvu svetoga. U skladu sa Dirkemovim shvatanjem prisutupa svetom tj. nainu izvravanja i iskazivanja nakolonosti prema odreenom vjerovanju slijedi da su ritualni postupci usmjereni ka religijskim simbolima. Oni su uvelike razliiti od navika i postupaka u svakodnevnom ivotu. Iako mnogi vjernici obavljaju religijske rituale u osami, u svakoj religiji postoje rituali i ceremonije to se obavljaju kolektivno i na posebnim mjestima crkvama, damijama, sinagogama, obrednom zemljitu.

2. Pojava religije i njen historijski razvojVjerovanje u nadprirodna bida i pojave datiraju jo iz prahistorijskog perioda, odnosno od same pojave ovjeka. To najbolje dokumetuju slike koje se mogu nadi na zidovima pedine Altamira u paniji, na kojima je mogude vidjeti predstave ivotinja. ovjek je vjerovao u postojanje nadprirodnih sila koje de mu pomodi da poveda ulov, a pomodu slika je vjerovao da se ostvaruje kontakt izmeu njega (ovjeka) i Njega (nadprirodnog). Prvi oblici religije javljaju se jo u prvobitnoj ljudskoj zajednici kao posljedica ovjekovog uvianja da se mnoge stvari u prirodi deavaju i bez njegove volje i da on na te pojave ne moe niti da utie niti da ih kontrolie ma koliko se on trudio. Takve pojave su naprimjer sue, poplave, gromovi i slino. Tako je ovjek doao na ideju o postojanju viih sila. Tako su u ovjekovom umu nastali prvi oblici bogova koji su simbolizovali jedinstvene modi koje suvereno vladaju ovjekovim postojanjem. ovjek je nastojao da ove vie sile umilostivi molitvama i rtvovanjem.

4

Svijest o religiji se mijenjala sa razvojem ljudske civilizacije. Takav oblik svijesti de kasnije prerasti u drugaiji vid svijest, prije svega racionalnu i naunu svijest.

3. Klasifikacija religijaPostoji vie razliitih kriterija o podjeli religija, jedan od njih je podjela religije na neobjavljene (prirodne) i objavljene (velike svjetske religije). Za prirodne religije se vrlo esto upotrebljava termin primitivne religije jer je nivo sloenosti ljudske svijesti nizak. ovjek poinje da vjeruje, ali u neto to dolazi iz prirode. U prvom stadiju ovjekovog postojanja, on nije mogao objasniti odreene pojave u prirodi i nain na koji one nastaju te se kod ljudi javljao strah od istih tih pojava. Usljed ovjekove potrebe da objasni mehanizam nastanka tih pojava, on ih poistovjeduje sa bogovima i pridaje im odreenu mod. U prirodne religije ubrajamo: animizam, totemizam i magiju.

3.1.

Animizam

Animizam (lat. anima - dua) je poetni oblik religije praktikovan kod pripadnika prvobitne ljudske zajednice. Smatra se primitivnim jer nema obreda, svetih knjiga, spisa ni osnivaa. Oni su vjerovali u postojanje spiritualnog, nematerijalnog faktora koji su nazivali dua, a preko njega su objanjavali prirodne pojave. Animisti vjeruju u duhove, tj da sve to postoji ima duu (npr. kamen, stol i sl.). Animizam ne priznaje razdvajanje due i tijela, duha i tvari. Zbog toga njegova osnova je vjerovanje da ljudske due postoje u ivotinjama, biljkama i ostalim materijalnim stvarima i do nekog stepena utiu na samostalno postojanje istih. Takoer pretpostavljaju da sjedinjenja duha i tvari utie na svakodnevni ivot. Na samom zaetku animizma vjerovalo se da su due vrlo sline ljudima, a tek kasnije razvojem neanimistikih religija due su izgubile svoju materijalnu karakteristiku i postale su spiritualne.

3.2.

Totemizam

Totemizam (nastalo od totem) je skup vjerovanja vezanih uz totem. Totem predstavlja biljku ili ivotinju, odnosno predmet identifikacije odreenog plemena to znai da se jedan totem vezuje uz samo jednu zajednicu. Totem po vjerovanju titi pripadnike plemena. Totemizam je nastao nakon animizma jer se primjeduje razvijeniji oblik ljudske svijesti, odnosno vedi stepen imaginacije i apstrakcije. Po najistaknutijem teoretiaru totemizma W. R. Ryversu sastoji od drutvenog, obrednog i psiholokog elementa vjerovanja i potivanja totema. On smatra da je totemizam vezivanje nekog drutva uz neku ivotinju, biljku ili neivu materiju, to drutvo je u pravilu neka egzogamna grupa ili klan. Psiholoki element predstavlja vjerovanje u rodbinsku vezu iz koje je potekao takav klan, a obredni element se iskazuje kroz potovanje ukazano ivotinji, biljci ili predmetu.

5

3.3.

Magija

Magija je mistina vjetina kojom se pomodu manipulacije svijedu i autosugestijom nastoji postidi odreene rezultati i stedi natprirodne modi i sposobnosti sluedi se za tu svrhu uspostavljenim ritualima. Za magiju se moe redi da je bila dominantna u vrijeme samog zaetka ljudskog drutva. Prema Beidu i ukanovidu magija je ustvari model ljudskog miljenja i ponaanja koji pretpostavlja postojanje viih sila na koje je mogude uticati. Po drugoj definiciji preuzetoj iz Enciklopedija Britanika magija je koncept po kojem Slika br. 1 PENTAGRAM se opisuje nain miljenja kojim se vri uticaj na nevidljive sile da prouzrokuje razne dogaaje, materijalne promjene ili samo iluzije promjena. Magija se sastoji iz tri osnovna elementa: ini, materijala i rituala. ini obuhvataju rijei koje se koriste u ritualu kao i simboline brojeve za koje se vjeruje da posjeduju izvjesnu mod. Materijali predstavljaju objekte koji se koriste pri izvoenju magijskog rituala, a ritual predstavlja magijski proces. Prisutna je podjela magije na bijelu i crnu magiju. Bijela magija se naziva desnim putem, a crna lijevim. Bijela magija predstavlja dobru magiju kojoj je svrha pomodi, izlijeiti ili savjetovati. Tu ubrajamo predvianje sudbine (astrologija, tarot i sl.). Crna magija predstavlja zlu magiju kojoj je cilj nauditi drugome ili na nadprirodan nain postidi nekakvu korist. Crna magija se povezuje sa sotonizmom, demonopoklonstvom, vjeticama i arobnjacima. Jo i danas se ponegdje primjerice u sektama potuje neopoganstvo, potovanje prirode i majke Zemlje to je bilo omiljeno u drevnim vremenima. Tako se potuje Geja, majka Zemlje. U neopaganizmu veliku ulogu ima magija. Wicca je neopaganska religija, a njen simbol je pentagram.

3.4.

Politeizam

POLITEIZAM ili mnogobotvo je vjerovanje u vie bogova. Javlja se na prelazu izmedju primitivnih religija i monoteizma, kao razvijenih religija. Nastao je od primitivnog animizma i totemizma personifikacijom sila i pojava prirode. Visoko razvijene politeisticke religije, a najvise grka i rimska, nazivaju se mitologijama. U grkoj i rimskoj mitologiji javljaju se antropomorfni bogovi, koji su besmrtni i ive na zemlji, medjutim ovjek ne moe ostvariti neposredan kontakt s njima.Danas nema vedih politeistikih religija, vec samo postoje tradicionalna vjerovanja. Jedina veda politeistika religija je japanska vjera intoizam, utemeljena na tovanju prirode i predaka.

6

4. Monoteizam velike svjetske religijeVelike svjetske religije su monoteistike religije (grki monos-jedan i teos-bog) i one podrazumijevaju vjerovanje u samo jedno, univerzalno i sveobuhvatno boanstvo, tj. Boga. U religijama koje su se javile neposredno prije monoteistikih, vrhovni Bog se sve vie udaljavao od ljudi i bio postavljen na nebo. Karakteristika monoteistikih religija jeste objava koju Bog alje, te prorok ija osnovna funkcija je da iri religiju na Zemlji. Najrairenije monoteistike religije su: krdanstvo, islam, idovstvo i budizam. Pored ovih postoji itav niz monoteistikih religija koje okupljaju veliki broj vjernika.

4.1.

Judaizam

IDOVSTVO ili judaizam se smatra najstarijom monoteistikom religijom. Pretpostavlja se da je judaizam nastao u periodu izmeu 17.i 20. vijeka prije nove ere kada se Abrahamu ukazao Bog na Sinajskoj gori. Judaizam je religija koja propovijeda vjeru u jednog bestjelesnog Boga, oca svih ljudi. Ovaj Bog predstavlja sveukupnost moralnih savrenstava i od ljudi zahtijeva ljubav i pravednost. Ime ovog Boga zbog svetosti, nije dozvoljeno izgovarati. Judaistika religioznost temelji se na poslunosti prema boanskom zakonu. Ovaj zakon sadran je u Starom zavjetu, odnosno u hebrejskoj Bibliji. Stari zavjet je rukopis od 24 knjige, pisan je na hebrejskom i djelomino na Slika br. 2 SINAGOGA aramejskom jeziku. Govori o historiji, idejama i drutvenim borbama Judinog naroda. Ujedno to je i zbirka vjerskih i pravnih propisa, kao i starih mitova koje su Judeji preuzeli od drugih naroda Istoka. Meutim, iako je Abraham formalno vaio za osnivaa judaizma, najvede zasluge pripisuju se Mojsiju. Mojsije je bio hebrejski voa i zakonodavac koji je narod oslobodio egipatskog ropstva i na gori Sinaju dao im dvije tablice koje su postale temelj hebrejske religije. O Mojsijevom radu mogude je saznati samo iz Biblije, odnosno iz njenog prvog i najstarijeg djela Petoknjija, koje se na hebrejskom naziva Tora, to znai zakon, nauka. Ovo djelo opisuje nastanak svijeta, historiju ivota Jevreja, borbe, odnose i njihovu filozofiju, kao i doba jevrejskog ropstva pod egipatskom vladu, od koga ih je oslobodio Mojsije. Po legendi, Jehova (heb. Bog) se ukazao Mojsiju na Sinajskoj gori, rekao mu je da izbavi jevrejski narod od egipatskog ropstva tako to de svoj narod odvesti u obedanu zemlju - podruje dananjeg Izraela. I predao mu je deset Boijih zapovijesti. Tom prilikom Jehova je rekao Mojsiju da upozori narod da se ne pribliava Jehovi, jer de ivotom platiti onaj ko ga vidi. Iz ovoga, istie se jedna 7

karakteristika judaizma, a to je da je Jehova skriveni Bog. Po predanju, Jehova je pomogao Izraelcima da nau put do obedane zemlje. To putovanje trajalo je stotinama godina.

4.2.

Kranstvo

Krdanstvo je monoteistika svjetska religija, nastala u Palestini u prvom stoljedu nakon Kristova roenja. Ona se temelji na uenju Isusa Krista (Isus Mesija) kao sina Bojega, u kojem se Bog na jedinstven nain objavio ovjeku. Hrist ne koristi metodu prinude, odnosno osobinu da religija formira norme. Isus istupa kao posvedeni - onaj koji pokazuje put izbavljenja. O Kristu najopirnije govore etiri evanelja (evanelje = vesela, radosna vijest) koja ine znaajan dio Novog zavjeta, i to su Evanelje po Marku, Mateju, Luki i Ivanu. Krdanstvo se je pojavilo u okviru idovstva. U drugoj polovini prvog stoljeda osamostaljuje se kao posebna religija i iri po gradovima Rimskog carstva. Izvori krdanstva su pisana Boija objava (Sveto pismo Staroga i Novog zavjeta) i usmena Slika br. 3. KATOLIKA CRKVA krdanska predaja (tradicija). Biblija ili Sveto Pismo je zbirka knjiga. Sastoji se iz dva dijela: Stari i Novi zavjet. Dok idovi tuju samo Stari zavjet, krdani i Stari i Novi. Biblija je spomenik krdanstva i itave Zapadne civilizacije. Ona nije samo religiozna knjiga, ved ona sadri propise, zakone, pjesme (psalmi) i druge knjievne vrste. Godine 1054. dolazi do rascjepa u krdanstvu na pravoslavlje i katolianstvo. Jedan od glavnih uzroka ovog rascjepa bilo je slavljenje Bizantijskog carstva. Pravoslavlje je teilo za ouvanjem tradicionalnih krdanskih vrijednosti i uenja, zalagalo se za decentralizaciju crkve tako da su mnoge pravoslavne crkve dobijale autokefalnost, dok se katolianstvo zalagalo za centralizaciju sa sjeditem crkve u Vatikanu. Izmeu ova dva oblika krdanstva postoji vie slinosti nego razlika. Obe religije vjeruju da postoji ivot poslije smrti, da postoji boiji sud, da postoji strani sud. Razlike se ogledaju u razliitim formama obavljanja religioznih obreda. Najbitnija kljuna razlika je relacija izmeu pojmova: Bog-Otac, Sin i Sveti duh. Po katolikom tumaenju ovi pojmovi su u ciklinom odnosu to znai da iz Boga oca slijedi i Sin i Sveti duh, a kod pravoslavlja je taj odnos 8

Slika br. 4 PRAVOSLAVNA CRKVA

linearni odnosno iz Boga oca ne moe da slijedi Sveti duh. Kasnije je dolo do novog raslojavanja krdanstva. Protestantizam je pokret koji se razvija u novu religiju, a njen osniva je Martin Luter. Ovaj pokret je nastao u XVI vijeku kao protest katolikih krdana to je bilo mogude kupiti indulgencije. Danas je protestantizam veoma rasprostranjen.

4.3.

Islam

Islam je najmlaa monoteistika religija utemeljena u Arabiji u VII stoljedu. Utemeljio ju je Muhammed a.s., a njezini sljedbenici nazivaju se muslimani. Po tradicionalnim predajama, Muhammed a.s. je bio razoaran nepotivanjem vjerskih obiaja i udaljavanja njegovih sugraana od monoteizma i prakticiranjem primitivnog oblika politeizma. Godine 610. u pedini Hira, Muhammeda a.s. je posjetio melek Dibril koji mu je prenio prve Boije rijei, imperativ Ikre ( Ui! ). Islamska era poinje 622. godine, kad se Muhammed sa svojim pristaama seli iz Mekke ( gdje su se tadanji Arapi protivili irenju islama) u Medinu- hidra. U islamu Bog se naziva Allah( Svemogudi). Vjerska knjiga islama je Kuran, a vjerski zakon erijat. Islam sadri karakteristike krdanstva i judaizma, kao ved postojedih i relativno rasprostranjenih religija, Slika br. 5 DAMIJA FETHIJA U BIHADU meutim i karakteristike stare arapske politeistike religije, od koje je npr. naslijeen obiaj hodoada u Mekki oko svetog kamena Kabe. Iako najmlaa, Islam predstavlja religiju koja je u najvedoj ekspanziji. Do rascjepa religije u islamu je dolo u VIII vijeku na ite i sunite. Pitanje rascjepa bilo je ko de naslijediti Muhammeda na mjestu Boijeg poslanika. iti smatraju da je to imam, vjerski i svjetovni voa, dok suniti smatraju da niko ne moe naslijediti Muhammeda. Vjerovanja i naini prakticiranje vjere se ne razlikuju bitno izmeu sunita i ita. Pet stubova islama predstavljaju islamski arti, odnosno praktine dunosti islama : Ispovijest vjere, namaz, post, zekat i had. Kuran je sveta Boija knjiga ija objava je trajala pune 23 godine. U poetku ljudi su Ga uili napamet, a kasnije su poeli i da ga zapisuju. Nod kada je Allah d.. upotpunio Kuran zove se Lejletul-Kadr. Kuran je najitanija knjiga na svijetu. Ima preko dva miliona hafiza, tj ljudi koji znaju itav Kuran napamet. Kuran sadri dvije vrste uputa, uputa za ovjekovo nadahnude od Allaha d. u slijeenju pravog puta. Ograniena je samo na vjernike. Druga je uputa objanjenje i namjera vanje, tj da ovjeku bude objanjen pravi put, dobro i zlo, teta i korist. Ova uputa je opda za sve ljude.

9

4.4.

Budizam

BUDIZAM, religija bez Boga, je nastala u Indiji u VI vijeku p. n.e. Njen osniva je Siddharta Gautama koji je odgajan u prekrasnim palaama, pouavan znanosti i umjetnosti. Uznemiren problemom boli i patnje, Gautama je proveo mnogo godina u asketizmu izgladnjujudi se gotovo do smrti, ali je prosvijetljenje postigao tek kad se odrekao tog puta. Tada je postao Buddha (prosvijetljeni) i spoznao je porijeklo patnje i boli. Svoje iskustvo i spoznaje je zapisao u knjizi etiri plemenite istine na kojoj se zasniva budizam. Kao i ostale religije, budizam nudi spasenje. Spasenje u budizmu se ostvaruje osmerostrukim putokazom do slobode. Osmerostruki putokaz podrazumijeva: pravo znanje(vjerovanje), pravo nastojanje, pravo govorenje, pravo djelanje, pravo ivljenje, pravo opaanje, pravo prisjedanje i pravo poniranje u sebe. U osnovi Buddinog uenja su pesimizam i apsivni moral. Kao vrhovna mudrost u budizmu te rezultat upranjavanja pravila i iskupljenja dostie se nirvana. Nirvana je po budistikom uenju stanje duevnog mira, krajnje samoodricanje, apsolutno blaenstvo, prosvijetljenje, vrhovan mudrost u budizmu, smisao ivota i cilj svakog vjernika, prestahjanje volje za postojanjem koja omogudava ponovno raanje poslije smrti. Nirvana se moe opisati i kao oslobaanje od svih tjelesnih elja ovjeka koje su prema budizmu, izvor ovjekovih patnji.

Slika br. 6 Buddha, budistiki vjerski poglavar Budizam je takoer na neki nain podijeljena religija i sastoji se iz tri grane, to su : hinajana, mahajana i tantrizam. Jo jedan oblik budizma je lamaizam, koji je razvijen na Tibetu. Vrhovni budistiki vjerski poglavar je Dalaj lama, a on se bira na osnovu posebnog fizikog obiljeja. Budizam se danas prihvata kao vid filozofije. Mahajana budizam je najvie filozofski nastrojen.

10

5. ZakljuakReligija je pojava s kojom se ovjek susreo veoma davno, ali koja i danas nakon nekoliko milenija, predstavlja bitan segment svake individue i drutva. Mnogi dogaaji unutar religija, pobune i nezadovoljstva su bitno uticala na drutvo i usmjerenje drutvenih promjena. Danas je nemogude zamisliti i objasniti razvoj neke kulture, a da se ne uzme u obzir religija i njeno djelovanje. Funkcija religije u ivotu svakog pojedinca, i uopde u drutvu je viestruka. Ona se je pojavila u odreenim uvjetima ivota, mnoge religije su vjerovatne nastale kao rezultat nekih politikih zbivanja, ali je jedno sigurno, ona ima svoju svrhu. Religija ima funkciju solidarnosti i zajednitva ljudi. To je sigurno jedan od najboljih naina da se djeluje na svijest ljudi o pitanjima kao to su ratovi, pobune i sl., jer se religijom djeluje na meusobno ujedinjenje, i zajedniku borbu protiv odreenih ivotnih nedada. Na jedan vrlo karakteristian nain religija djeluje na usmjeravanje ljudskog ponaanja. Ona upravlja naim ponaanjem kroz jednu moralnu dimenziju, te na taj nain osigurava red i stabilnost u drutvu. Svaka religija istovremeno podrazumijeva i odreene rituale ili obrede, u kojima se ovjek pokorava i zahvaljuje nekom viem bidu to ujedno kod njega stvara jedan pozitivan efekat naroito kada je u pitanju dananji ovjekov centrizam. Iako religijom ovjek vrada i ojaava osjedaj samopouzdanja, on takoe na taj nain shvata da je pod neijom kontrolom i kontolie svoj osjedaj svemodnosti nad ostalim bidima i stvarima. Religijski obredi su ujedno i izvor vrlo snanih emocija. Sve te funkcije religije potvruju uvenu Volterovu izjavu Kada Bog ne bi postojao trebalo bi ga izmisliti.

11

Literatura

1. 2. 3. 4.

Jusuf ., ozi A., Sociologija, Bosanski kulturni centar, Sarajevo, 2004. Internet Encyclopaedia Britannica 2004, CD-ROM izdanje Cvitkovi I., Sociologija relgije, Bosna-public, Sarajevo, 1995.

12