Sveuilite Josipa Jurja Strossmayera

Filozofski fakultet

Odsjek za povijest

Hrvatske vojne jedinice i bitke u Domovinskom ratu

Seminarski rad

Osijek, Studeni 2014.Sadraj

3Saetak

4Uvod

51. gardijska brigada Hrvatske vojske Tigrovi

72. gardijska brigada Hrvatske vojske Gromovi

93. gardijska brigada Hrvatske vojske Kune

114. gardijska brigada Hrvatske vojske - Pauci

137. gardijska brigada Hrvatske vojske Pume

169. gardijska brigada Hrvatske vojske Vukovi

19Zakljuak

Saetak

Poetkom devedesetih godina 20. stoljea dolo je do velikih drutveno-politikih problema u tadanjoj Socijalistikoj Federativnoj Republici Jugoslaviji. S padom komunistikih reima diljem Europe i SFRJ je morala doekati svoj kraj. Prve republike koje su se odluile osamostaliti bile su Slovenije i Hrvatska. Prosrpski orijentirana Jugoslavenska narodna armija svim se silama trudila sprijeiti ove demokratske procese. Hrvatska je tada bila bez vojske i sa vrlo malo oruja. Intenzivne pripreme oko formiranja hrvatskih oruanih snaga zapoele su u travnju 1991. godine. 5. svibnja 1991. godine, odlukom predsjednika RH dr. Franje Tumana formiran je Zbor narodne garde. Iz ZNG-a proistjei e prve etiri profesionalne gardijske brigade budue Hrvatske vojske, zagrebaki Tigrovi i Gromovi, slavonske Kune i dalmatinski Pauci. Kasnije tijekom rata uslijed potreba za novim profesionalnim vojnim jedinicama nastati e i varadinske Pume i liki Vukovi. Pripadnici svih ovih gardijskih brigada proi e najea ratita u cijeloj Hrvatskoj te e na svojim pleima iznijeti hrvatske napore za slobodu. Uvod

Profesionalne gardijske brigade Hrvatske vojske bile su kraljenica obrane od velikosrpske agresije tijekom Domovinskog rata od 1991. do 1995. godine. U sastav brigade ulazili su domoljubi sa svih strana Hrvatske, od Slavonije do Dalmacije. Mnogi asnici, tada jo uvijek prisutne JNA, hrvatske nacionalnosti izali su iz JNA kako bi se prikljuili ZNG-u i stali u obranu domovine tako da su brigade od samih poetaka imale kolovan asniki kadar. Svaka od brigada ima svoju priu i svoj ratni put.

1. gardijska brigada Hrvatske vojske Tigrovi

Osnivanje brigade

Nakon balvan-revolucije u okolici Knina, nemilih dogaaja u Dvoru na Uni, Glini i Pakracu, krvavog Uskrsa na Plitvicama, hrvatsko je vodstvo bilo svjesno toga da urno treba ustrojiti vlastite oruane snage. Postojee postrojbe Ministarstva unutarnjih poslova nisu vie mogle organizacijski i operativno nositi teret obrane Republike Hrvatske. U travnju 1991. godine poinju intenzivne pripreme oko formiranja hrvatskih oruanih snaga. Te e naoruane formacije biti nazvane Zbor narodne garde (ZNG). Formalnu odluku o ustroju i broju pripadnika ZNG-a, koja nije slubeno objavljena, donio je 5. svibnja 1991. godine predsjednik Republike dr. Franjo Tuman. Nakon te odluke donijeli su Uputu o nainu reguliranja kadrovskih, tehnikih, financijskih, materijalnih i drugih pitanja koja se odnose na prevoenje pripadnika policije te pripadnika jedinica za posebne namjene MUP-a u Zbor narodne garde. Nadalje, objekte u kojima su boravili pripadnici specijalnih jedinica policije preuzelo je Ministarstvo obrane. Tako je internim dogovorom izmeu ministarstava obrane i unutarnjih poslova oko dvije tisue policajaca prelo u ZNG, najvie za potrebe 1. i 2. brigade ZNG-a te manji broj za potrebe 3. (osjeke) i 4. (splitske) brigade. Pripadnici policije, prilikom prevoenja u aktivni sastav ZNG-a, potpisali su izjave o dragovoljnom pristupanju te ugovor o slubi na rok od dvije godine. Tako je netom ustrojena 1. gardijska brigada zajedno sa 2. gardijskom brigadom predstavljena hrvatskoj javnosti sveanim postrojavanjem na stadionu NK Zagreb u Kranjevievoj ulici u Zagrebu. Pripadnici brigade nosili su crne beretke, a geslo brigade bilo je Za Hrvatsku kao tigar. Danas u ast 1. gardijske brigade djeluje 1. mehanizirana bojna Tigrovi u sklopu Gardijske motorizirane brigade.

Prvi zapovjednik brigade postao je dotadanji zapovjednik Jedinice za posebne zadatke Rakitje Josip Luci. Luci je 30. prosinca 1991. godine promaknut na dunost zamjenika naelnika Glavnog stoera Hrvatske vojske za kopnenu vojsku te ga na dunosti zapovjednika brigade zamjenjuje Marijan Marekovi koji na toj dunosti ostaje do 21. srpnja 1994 kada odlazi na dunost pomonika naelnika Glavnog stoera Hrvatske vojske za kopnenu vojsku. Nakon kratkog vremena za kojeg je vritelj dunosti Zapovjednika brigade bio Eduard Butjer 20. travnja 1994. godine Zapovjednik postaje Jozo Milievi.

Operacija Ljeto `95

Uspjene operacije Hrvatske vojske koje su poduzete, do sredine 1995. godine, na prostoru Dinare i Livanjskog polja rezultirale su prodorom hrvatskih snaga u neposredno zalee Knina te je time stvoren velika mogunost napada na glavni grad Republike Srpske Krajine. U tom su razdoblju, unato srpskim pokuajima organiziranja snanijeg otpora, snage HV-a preuzele potpunu prevlast na bojitu, te su na taj nain nastavile napredovati prema Bosanskom Grahovu, te su na taj nain zaprijetile presijecanjem neprijatelju izuzetno vane veze izmeu Knina i Drvara. Na takav nepovoljan razvoj situacije srpske su snage reagirale poduzimanjem ope ofenzive na Biha u nonim satima 19. srpnja 1995. godine uz zapovijed da se grad zauzme najkasnije do 15. kolovoza.

Neposredno uoi poetka operacije Ljeto `95, 22. srpnja 1995. godine hrvatski predsjednik Franjo Tuman i bosanskohercegovaki predsjednik Alija Izetbegovi potpisali su tzv. Splitsku deklaraciju kojom je konano bila legalizirana prisutnost HV-a na teritoriju BiH, dogovorena suradnja hrvatskih i bonjakih vojnih snaga te zajednika obrana od srpske agresije. Sama operacija Ljeto `95 predstavljala je nastavak prethodnih napadnih djelovanja HV-a poduzetih na prostoru Dinare i Livanjskog polja, no ovaj put s ciljem da se, osim slabljenja pritiska srpskih snaga na Biha, povea sigurnost Livna i Kupresa tako da se neprijateljsko dalekometno topnitvo prisili na premjetanje po dubini, da se osvoje gradovi Bosansko Grahovo i Glamo te tako stvore preduvjeti za oslobaanje Knina i ostalog okupiranog podruja na teritoriju RH.

Operacija je u skladu sa zapovijedi zapoela 25. srpnja 1995. godine u 05:00 sati. Trea pjeaka bojna djelovala je na dva pravca. Na jednom je pravcu djelovala 1. pjeaka satnija u smjeru Bjekia kosa, po dubini, dok su 2. i 3. pjeaka satnija djelovale su smjerom Javorova kosa, po dubini u smjeru prema Glamou. U prvom pokuaju probijanja neprijateljske crte akcija nije uspjela u potpunosti. Razlog je uglavnom bio nedostatak topnike potpore jer je 3. pjeaka bojna iskljuivo bila oslonjena na vlastito topnitvo. U ponovnom pokuaju, potpomognuta pojaanim djelovanjima topnitva i oklopnitva, 3. pjeaka bojna probila je prednji kraj obrane te u sljedea dva dana napreduje po dubini. Bojna 28. srpnja 1995. godine izlazi na zadanu cestovnu komunikaciju Halapi Glamo te se na podruju Gradine spaja sa 1. hrvatskim gardijskim zdrugom, prerasporeuje linije i organizira aktivnu obranu. Slijedilo je njezino angairanje kao priuva u spremnosti za intervenciju na mogui neprijateljski protunapad iz smjera Livanjsko polje Bosansko Grahovo. Smjerom prema Bosanskom Grahovu, uz visok intenzitet borbi, zadanim su pravcem uspjeno ovladavale 4. i 7. gardijska brigada HV-a koje su 27. i 28. srpnja 1995. godine potpuno porazile neprijatelja te zauzele Bosansko Grahovo.

Provedbom operacije Ljeto `95 pripreme za konano osloboenje okupiranih podruja RH dole su u zavrnu fazu. Preduvjeti stvoreni zauzimanjem planinskih masiva Dinare i atora te gradova Glamoa i Bosanskog Grahova bili su poetak kraja srpske paradrave u Hrvatskoj. Tim je operacijama HV, u odnosu na Srpsku vojsku Krajine, postigla iznimno povoljan manevarski poloaj za uspjenu provedbu operacije Oluja na junom dijelu podruja operacija. Usto je smanjena, a poslije i razbijena ofenziva i pritisak Vojske Republike Srpske na bihaku enklavu u zapadnoj Bosni.

2. gardijska brigada Hrvatske vojske Gromovi

Osnivanje brigade

Druga gardijska brigada osnovana je 15. svibnja 1991. godine. na sveanom postrojavanju 28. svibnja iste godine, na stadionu NK Zagreba u Kranjevievoj ulici uruena joj je ratna zastava. Ispred brigade zastavu je primio naelnik Pozadinskog odjela brigade Tihomir Bedi. Zapovjedni kadar, kao velika veina vojnika, u poetku formiranja potjee iz MUP-a. Nositelji formiranja ove brigade bili su pripadnici specijalne policije pripremani u Kumorvcu i Vinici. Lokacija ustrojavanja brigade bila je u radnikom naselju Trstenik kod Ivanje Reke u istonom dijelu Zagreba. Za prvi ustroj karakteristina je vrlo skromna popunjenost postrojbe u ljudstvu. Iznosila je tek 1696 pripadnika. Brigada nije imala u svojoj formaciji topnitvo, oklop ni protuoklop dok su ostale rodovske postrojbe bile simboline jaine i ogranienih borbenih mogunosti.

Prvi zapovjednik bio je bivi general JNA Boo Budimir koji 20. rujna 1991. godine odlazi na poziciju zapovjednika Zapovjednitva ZNG-a za Sisak i Baniju te ga nasljeuje Vinko Ukota koji je umirovljen 5. prosinca 1992. godine. Novi zapovjednik postaje Drago Matanovi koji 12. srpnja odlazi na dunost pomonika naelnika GS-a za domobranstvo, a zapovjednik brigade postaje general Zvonko Peternel koji e voditi brigade sve do kraja rata.

U 2. gardijskoj brigadi je ogroman problem tijekom cijelog rata predstavljao nedostatak ljudstva u borbenom dijelu pjeatva i oklopnitva. Oklopnitvo se rjeavalo mobilizacijom iz vojno-popisne djelatnosti osposobljenih pojedinaca za oklopne postrojbe u uredim za obranu. Mobiliziranim vojnicima popunjavale su se posade tenkova koje su se morale uklopiti s profesionalnim sastavom posade. Vei je problem bio popuna ljudstvom pjeakih vodova i satnija, jer se pjeatvo za potrebe garde nije mobiliziralo, a potrebnih dragovoljaca nije bilo. Zato je vano napomenuti da su pjeake satnije 2. gardijske brigade cijeli Domovinski rat neprestano brojale tek etrdesetak gardista. Da je bilo dovoljnog priljeva ljudstva, brojale bi preko 130 gardista.

Druga gardijska brigada bila je poznata po svojim sloganima "Jednom Grom zauvijek Grom" i "Gromovi, nisu kao nebeski, jo su ei, jo su jai" te po svojim zelenim beretkama. Nakon rata njihova matina vojarna bila je vojarna Pukovnik Predrag Matanovi u Petrinji koja nosi ime njihovog istaknutog poginulog pripadnika i brata zapovjednika Drage Matanovia. Spomenuta vojarna takoer je i matina vojarna 2. mehanizirane bojne Gromova koji u spomen na 2. gardijsku brigadu ponosno nose to ime.

Operacija Tigar

Studeni i prosinac 1991. godine bili su mjeseci najvee agresije na Dubrovnik i njegovo zalee. Topniki napadi Jugoslavenske narodne armije, Jugoslavenske ratne mornarice i Jugoslavenskog ratnog zrakoplovstva razarali su neprocjenjivo povijesno blago, a srpsko-crnogorski napadi prijetili su potpunim zauzimanjem grada. Malobrojni hrabri branitelji, smiono su branili svoj grad. Meutim, napori su prelazili ljudske mogunosti. Stoga je vrhovnitvo Republike Hrvatske s Glavnim stoerom OS RH traio najuinkovitije mogunosti za zatitu grada i odbacivanje neprijatelja iz njegova zalea. Temeljem dobivene zapovijedi 13. lipnja 1992. godine formirana je Taktika grupa 2 (TG-2) 2. gardijske brigade za obranu Dubrovnika. Zapovjednik Taktike grupe bio je Drago Matanovi.

Zapovjednitvo Junog Bojita planiralo je akciju deblokade Dubrovnika te odbacivanje neprijateljskih snaga prema Trebinju. Borbena zadaa 2. gardijske brigade na Dubrovakom bojitu bila je zajedniko djelovanje s 4. gardijskom brigadom i 163. brigadom HV-a izbiti s crte razvoja napada Buii Martinovii Gornji Brgat Kneica dok u isto vrijeme grupirajui glavne snage na smjeru Gornji Brgat Ivanica Buvavac. U ranim jutarnjim satima 1. srpnja 1992. godine, vri se prvo napadno djelovanje na neprijatelja sa zadaom oslobaanja sela Ivanica, Golubova Kamena i visa Vratica. Veliku pomo i potporu TG-2 davala je satnija tenkova tipa T-34 iz 163. brigade HV-a koja je ranije bila u potpori snagama na ovom smjeru napadnih djelovanja. Svojom tenkovskom potporom pomogli su gardistima u provedbi zadaa. Sljedeih dana TG-2 napala je razliitim smjerovima kako bi se oslabila i probila obrana neprijatelja. Uz topniko-raketnu potporu i minobacaku vatru, pjeake postrojbe nanijele su velike gubitke neprijatelju, ali nisu uspjele probiti njegovu prvu crtu obrane. Neprijateljska obrana, unato estokom napadu gardista, uspjeno se drala zbog svoje dominantne pozicije te dobro utvrenih otpornih toaka na svojoj prvoj crti obrane. Nakon topnike i zrane potpore 5. srpnja 1992. branitelji ulaze u Ivanjicu i Uskoplje te zatvaraju lijevi bok prema Golubovu kamenu. Neprijatelj jakom topnikom vatrom, posebno s aerodroma ilipi, pokuava nanijeti gubitke hrvatskim snagama i sprijeiti daljnji napad prema Trebinju. Nakon pet dana borbenog djelovanja TG-2 ovladala je selima Ivanjica i Uskoplje, osloboen je Golubov Kamen. Omoguen je promet cestom Dubrovnik Mokoica, a neprijatelj je odbaen po dubini od Dubrovnika prema Trebinju i Popovom polju ime je uspjeno izvedena deblokada Dubrovnika.

3. gardijska brigada Hrvatske vojske Kune

Osnivanje brigade

Temeljem zapovijedi vrhovnog zapovjednika Oruanih snaga Hrvatske vojske, dr. Franje Tumana, osnovana je 29. travnja 1991. godine 3. gardijska brigada Hrvatske vojske. Zapovjednitvo brigade oformljeno je i nalazilo se u Vinkovcima. Popuna Zapovjednitva vrila se od svibnja do srpnja. Osnova za ustroj bojni ve je postojala. To su bili pripadnici MUP-a iz policijskih uprava u Osijeku, Vinkovcima i Slavonskog Broda, a uredi za obranu organizirali su popunjavanje brigade dragovoljcima iz sastava Narodne zatite. Stvaranje operativne postrojbe na prvoj crti bojita, usprkos stalnom neprijateljskom djelovanju, tisuama izbjeglica i skromnoj opremljenosti, bio je golemi uspjeh. Ova brigada velikim je udjelom sudjelovala u bitci za vojarne tako da je njeno naoruanje bilo ono zaplijenjeno od JNA.

Za prvog zapovjednika postavljen je Eduard Bakarec koji na toj poziciji ostaje do lipnja 1991. godine kada je prebaen na poziciju zapovjednika 106. brigade Hrvatske vojske. Zamjenjuje ga Ivan Petrinovi koji 17. srpnja 1991. godine odlazi na poziciju zapovjednika 10. brigade Zbora narodne garde. Novi zapovjednik postaje prebjeg iz JNA potpukovnik Stjepan Vukovac koji 4. studenog 1991. godine postaje naelnik operativne logistike u Operativnoj zoni Osijek. Zapovjednik tada postaje general Ivan Basarac koji 9. rujna 1992. godine odlazi u Glavni stoer OS RH na dunost naelnika Uprave rodova Kopnene vojske. Nasljeuje ga general Josip Zviroti koji na toj dunosti ostaje do 12. srpnja 1994. kada odlazi u GS OS RH u Ured pomonika naelnika GS OS RH kao naelnik Odjela topnitva. Posljednji zapovjednik Kuna u Domovinskom ratu bio je general Mladen Kruljac.

Prva borbena iskustva s neprijateljem dijelovi brigade imali su u Baranji te 4. srpnja 1991. kada dolazi do okraja s neprijateljem iz Mirkovaca. Do drugog borbenog okraja dolo je 22. srpnja 1991. godine jer je neprijatelj pojaao svoje aktivnosti iz smjera Mirkovaca. To je bilo prvi puta da su koritene sastavnice cijele brigade. Danas u spomen na ovu brigadu, u sklopu Gardijske oklopno-mehanizirane brigade, postoji Tenkovska bojna Kune.

Operacija Maslenica

U vojnim djelovanjima u okviru agresije na hrvatske prostore tijekom 1991. godine, neprijatelj je u podruju Novskog drila uspio presjei cestovnu komunikaciju izmeu sjevera i juga Hrvatske. itav se promet oteano odvijao preko otoka Paga. Zbog toga je Hrvatska trpjela velike gospodarske tete, a stanovnitvu njezinih junih dijelova bila je oteana opskrba osnovnih ivotnim potrebama. Takoer je bila i oteana komunikacija s ostatkom drave. Hrvatska je nastojala pregovorima i mirnim putem rijeiti taj problem, ali su pobunjeni Srbi izigrali sve postignute dogovore i primirja. Meunarodne snage UNPROFOR-a nisu uspjele sprijeiti ubojstva, pljake, zlostavljanja, protjerivanja i druga nedjela koje su pobunjeni Srbi inili nad preostalim Hrvatima u zadarskom zaleu. Time nisu ispunili zadau svojeg mandata proisteklog iz plana Cyrusa Vancea prema kojem su trebali pruiti sigurnost i zatitu hrvatskom stanovnitvu u UNPA zonama, osigurati prekid vatre, povratak prognanika i vraanje istih pod hrvatsku vlast. Stoga je, odlukom vrhovnog zapovjednika Oruanih snaga, pokrenuta vojna operacija radi osiguravanja nesmetanog prometa izmeu sjevernih i junih dijelova Republike Hrvatske te deblokade grada Zadra i njegova ireg zalea. Cilj operacije bio je odbacivanje neprijatelja s prostora Rovanjske, Novskog drila i Maslenice, presijecanje njegovih komunikacija na podruju Benkovca i osiguranje nesmetanog prometa pravcem Karlobag Maslenica Zadar. Borbena djelovanja naih snaga na terenu, s ciljem oslobaanja navedenog podruja, zapoela su 22. sijenja i slubeno trajala do 27. sijenja 1993. godine kada je pod pritiskom Meunarodne zajednice, koja je zaprijetila i vojnom intervencijom uplovljavanjem jednog nosaa zrakoplova u Jadran, akcija prekinuta.

Neprijatelj je to iskoristio za protunapad koji su poveli eljko Ranatovi Arkan i Ratko Mladi. U pomo je, iz Slavonije, prebaena taktika grupa 3. gardijske brigade pod zapovjednitvom pukovnika Mladena Kruljca. Nakon kratkog izvianja preuzeli su, od 4. gardijske brigade, crtu obrane Novigrad Buterini Paljuv Kai Islam Latinski Islam Grki. Dobivena zadaa uvanja crte obrane izvrena je u potpunosti, s tim da je postrojba na pojedinim dijelovima crte pomaknula liniju obrane 500 do 800 metara prema neprijatelju i na taj nain ostvarila taktiku prednost. Kroz neprekidno izvravanje borbene zadae, postrojba se izuzetno dobro prilagodila nepoznatom terenu dalmatinskog kra. Uspjeno je osloboeno 92 Operacija Maslenica prva je velika uspjena oslobodilaka operacija Hrvatske vojske u Domovinskom ratu.

4. gardijska brigada Hrvatske vojske - Pauci

Osnivanje brigade

Formiranju brigade prethodile su pripreme velikog broja osoba i institucija s podruja Splita. Prvi inicijatori bili su Ivo Jeli i Mladen Bujas. Demokratski uspostavljena vlast u RH imenovala je Mladena Bujasa na mjesto sekretara za narodnu obranu opine Split, a nakon toga 3. listopada 1990. godine, Ivu Jelia za zapovjednika taba teritorijalne obrane opine Split. urno su organizirane akcije u cilju zatite naoruanja i opreme koji su pripadali Teritorijalnoj obrani kako ih JNA ne bi stavila pod svoj nadzor. Jedna od tih akcija bila je u listopadu 1990., godine kad je od Odjela za obranu Dalmacije oduzeto 110 automatskih puaka i 40 pitolja s pripadajuim streljivom. Uz dnevne operativne aktivnosti, navedena skupina iz TO i SNO pod vodstvom pomonika ministra obrane generala Tomislava Biondia, poetkom 1991. godine zapoinju pripreme za ustrojavanje Zbora narodne garde. Akteri su se okupili 28. travnja 1991. godine u Vili Dalmacija u Splitu gdje je utvren plan stvaranja ZNG-a na podruju Splita i Dalmacije. Planom stvaranja postrojbi bilo je predvieno ustrojavanje profesionalne brigade i pet priuvnih brigada. Profesionalna brigada ZNG-a planom razvoja bila je oznaena kao 4. brigada ZNG-a sa sjeditem u Splitu. Za zapovjednika 4. brigade imenovan je Ivo Jeli. 4. brigada je poznata po svojim crvenim beretkama i sloganu In hoc signo vinces

Ivo Jeli ostaje na poziciji zapovjednika brigade do 3. lipnja 1992. godine kada je premjeten u Hrvatsku ratnu mornaricu. Novi zapovjednik postaje Mirko undov koji na toj poziciji ostaje do 31. oujka 1993. kada postaje naelnik Stoera ZP Split. 1. travnja 1993. godine zapovjednik brigade postaje Damir Krstievi koji vodi 4. brigadu kroz sve oslobodilake akcije Hrvatske vojske do kraja rata.

4. gardijska brigada dobila je nadimak po svom legendarnom pripadniku stoernom brigadiru, posmrtno promaknutom u in general-bojnika, Andriji Matijau zvanom Pauk. Andrija Matija istakao se golemim ivotnim iskustvom, zrelou, vojnim znanjem i ljudskim odlikama te je bio iznimno voljen os strane svojih suboraca. Poginuo je tijekom operacije Juni potez na ulazu u Mrkonji Grad kada je njegov oklopni transporter pogoen protuoklopnom raketom. Danas, u sjeanje na lik i djelo Andrije Matijaa Pauka 4. gardijska brigada nosi nadimak Pauci te je nakon rata njena matina vojarna bila vojarna Andrija Matija Pauk u Kninu. Danas u spomen na ovu pobjedniku vojnu jedinicu u sklopu Gardijska motorizirane brigade postoji 2. motorizirana bojna Pauci ija je matina vojarna takoer u Kninu

Operacija MaestralIako je u operaciji Oluja unitena tzv. Republika Srpska Krajina to nipoto nije znailo da je rat gotov. Neprijatelj u BiH jo je uvijek nadzirao golem prostor i nije pokazivao da je posustao u nakanama zbog kojih je pokrenuo rat u dvjema dravama. Hrvatsko dravno vodstvo bilo je toga svjesno i moralo je nastaviti daljnji pritisak na neprijateljske snage potiskivanjem u dubinu do trenutka kada e njihovo politiko vodstvo morati priznati konaan poraz. Tako je 4. rujna 1995. godine 4. brigada dobila zapovijed za napadnu operaciju pod nazivom Maestral. Cilj operacije bio je sprijeiti utvrivanje neprijateljskih snaga na novouspostavljenoj crti obrane te razbiti njihov poredak i potisnuti ih dalje od novoosloboenih gradova Kupresa, Glamoa i Bosanskog Grahova, a grad Livno osigurati od djelovanja dalekometnog topnitva te tako stvorriti uvjete za povratak prognanog stanovnitva. Trebalo je nastaviti gonjenje neprijatelja i potisnuti ga dublje prema ipovu i Jajcu, a potom dalje prema Drvaru i Otrelju.

Zadau je trebalo izvravati snanim i brzim prodorima pjeakih i oklopnih postrojbi, zaobilazei i manjim snagama blokirajui jake otporne toke i naseljena mjesta, a snagama priuve neutralizirati zaostale neprijateljske snage. Dostizanjem planirane crte, cilj je bio u najkraem moguem roku prijei u organiziranu obranu te zapoeti utvrivanje crte te potom zonu odgovornosti predati 3. brigadi HVO-a.

Ostvareni su vrlo znaajni uspjesi. Nakon ovladavanja vanim prijevojima Mlinita i Vitorog, hrvatske snage ovladavaju Jajcem, Drvarom i ipovom. Osloboeno je ukupno 2500 etvornih kilometara prostora. Pritom je 4. brigada ponovno imala jednu od glavnih uloga. Potvrdila je svu svoju mo i silinu udara te neprijatelju, ali i svjetskoj javnosti, odaslala jasnu poruku da su nae snage sila kojoj druga strana vie ne moe parirati i da je daljnji tijek rata potpuno u rukama naih snaga. Nakon kratkog odmora i sreivanja i tehnike, 14. rujna 1995. uslijedila je zapovijed generala Ante Gotovine, po kojoj su 4. i 7. brigada imale zadau s dostignutih poloaja na Otrelju kod Drvara ovladati Bosanskim Petrovcem, s tim da 7. brigada napada na lijevom krilu, a 4. brigada na desnom. Ve 15. rujna krenulo se iz Glamoa prema Drvaru te je zapoelo zaposjedanje topnikih poloaja. Zapoela je topnika priprema i vojnici su ubrzo stupili u pjeaku borbu. Ubrzo nakon poetka borbe utvreno je da se ne radi o neprijateljskim snagama ve o snagama Armije BiH. Zapovjednik brigade Damir Krstievi je radiovezom stupio u kontakt sa zapovjednik snaga Armije BiH generalom Atifom Dudakovie nakon ega se utvrdilo se da Armija BiH ve nadzire Bosanski Petrovac te su sva borbena djelovanja prekinuta. Ukupno je osloboeno 2 500 .

Nakon ovoga, brigada se u cijelosti izvukla na podruje Drvara i Glamoa gdje ostaje u priuvi. 16. rujna brigada se razmjeta na ire podruje Jajca i ipova gdje se priprema za novu napadnu operaciju prema Mrkonji Gradu i dalje prema Banjoj Luci.

7. gardijska brigada Hrvatske vojske Pume

Odlukom tadanjeg ministra obrane Gojka uka od 23. prosinca 1992. godine, osnovana je 7. gardijska brigada kao jo jedna profesionalna postrojba Hrvatske vojske. Okosnicu novoosnovane brigade i njezinog zapovjednog kadra, predvoenog pukovnikom Ivanom Koradom, inila su 263 pripadnika 5. bojne 1. gardijske brigade. Brigada je stavljena pod izravno zapovijedanje Glavnog stoera Oruanih snaga RH i smjetena u Varadinu u Vojarni Kalniki partizani u Optujskoj ulici. Ubrzo nakon ustroja, ve poetkom 1993. godine, pristupilo se popunjavanju brigade ljudstvom i tehnikom, a u matinoj vojarni Puma, kasnije preimenovanoj u Ivan V. Drakovi, provodila se obuka za osposobljavanje vojnika za borbena djelovanja. Postrojbe 7. gardijske brigade popunjavane su uglavnom ljudstvom iz SZ Hrvatske, osim njezine 3. bojne koja je bila razmjetena u Bjelovaru te je bila popunjavana ljudstvom sa podruja Bilogore, Moslavine i Podravine. Prvi borbeni zadatak novoosnovane 7. gardijske brigade bio je odlazak na Karlovako bojite u veljai 1993. godine. Ova brigada bila je poznata po svojim svijetlosmeim beretkama. Danas u spomen na ovu brigadu, u sklopu Gardijske oklopno-mehanizirane brigade, djeluje 2. mehanizirana bojna Pume.

Operacija Juni potez

Nakon operacije Maestral politiki centar Republike Srpske, grad Banja Luka, naao se u tekoj poziciji jer je na prostoru samog grada preostao jo samo zadnji pojas srpske obrane na ijem su se putu nalazili Mrkonji Grad, hidroelektrana Jajce-3 i planina Manjaa. Operacija Juni potez bila je posljednja u nizu vojnih operacija koje su bile poduzete u kratkom razdoblju na prostoru Hrvatske i BiH. Glavni cilj ove operacije bilo je stvaranje dodatnog pritiska na politiko vodstvo bosanskih Srba kako bi njihovi predstavnici pristupili pregovorima o mirnom rjeavanju sukoba u BiH. Gledano iz vojnog aspekta, strateki ciljevi Junog poteza bili su: unitenje srpskih snaga na irem podruju Mrkonji Grada, Podranikog polja, hidroelektrane Jajce-3, stjecanje nadzora nad komunikacijama u pravcu Banja Luke, ovladavanja junim padinama Manjae s kojih je bilo mogue dalekometnim topnitvom gaati Banju Luku, a zatim i napad na sam grad. Operacija je poduzeta i da se pomogne snagama Armije BiH koje su na podruju oko gradova Bosanski Novi i Klju poele gubiti teritorij, tako da se srpske snage veu borbama na Manjai te da se tako oslabi pritisak na 5. i 7. korpus Armije BiH i zaustavi se srpska ofenziva u SZ Bosni. Jo od zavretka operacije Maestral postrojbe 7. gardijske brigade povremeno su se nalazile u priuvi na irem podruju ipova, Baraa i Jajca te su na temelju usmene zapovjedi nadreenog zapovjednika od 21. rujna 1995. godine imale zadau da u svakom trenutku budu spremne za izvrenje bojnih zadaa na tom podruju. U skladu s novom zapovijedi od 6. listopada 1995. godine, postrojbe 7. gardijske brigade zapoele su s razmjetanjem na podruje ipova, a nakon to je ono bilo zavreno tijekom idueg dana, zapoele su i pripreme za izvrenje predstojeih bojnih djelovanja na tom podruju.

S provoenjem operacije Juni potez zapoelo se prema planu, u noi s 8. na 9. listopad 1995. godine, no zbog loih vremenskih uvjeta, guste magle i slabe vidljivosti, koja je onemoguavala koordinaciju unutar postrojbi, prvi je napad, koji je planiran za 06:00 sati odgoen za 08:50 kada su se poboljali vremenski uvjeti oko Mrkonji Grada. Unato dobro organiziranoj obrani srpskih snaga, ipak je postignuto probijanje neprijateljske prve crte, ali bez velikog i znaajnog napretka. Drugog dana operacije, 10. listopada 1995. godine borbena djelovanja bila su nastavljena s pozicija osvojenih prethodnih dana, a u novom udaru hrvatskih snaga neprijatelj je bio prisiljen na uzmak i naputanje svoje obrambene crte. U nastavku napredovanja hrvatskih snaga dolazilo je do sitnih okraja s grupama i pojedincima koji su zaostali nakon neorganiziranog i paninog povlaenja srpske vojske. Zbog kratkoe dana i magle koja je pospjeila padanje mraka, uvezivanje i zaposjedanje pojedinih objekata moralo je biti izvreno po noi, te je na kraju tog dana postignut cilj pribliavanja hidroelektrani Jajce-3. Treeg dana operacije postrojbe 7. gardijske brigade izbile su na planirane pozicije, nakon ega je bila uinjena manja korekcija crte radi zauzimanja povoljnijih pozicija za obranu. Pri kraju operacije kada je ve bilo osvojeno 800 i kada su hrvatske snage ve ule u Mrkonji Grad i kada su dole na samo 23 km od Banja Luke akcija je zaustavljena meunarodnom intervencijom i to u trenutku kada je Vojska Republike Srpske doivjela jo jedan poraz u kojem je bila potpuno razbijena i nakon kojeg vie nije bila u stanju pruiti organiziran i efikasan otpor. Unato tome, operacija je rezultirala spremnou politikog i vojnog vodstva bosanskih Srba, koje je bilo suoeno s konanim porazom, da napokon sjedne za pregovaraki stol. Glavni razlog zato je Richard Holbrooke naredio kraj akcije Juni potez je bio njegov strah da bi moglo doi do nove eskalacije sukoba u Bosni ukoliko bi pala Banja Luka jer u tom trenutku rata snage HV-a, HVO-a i Armije BiH bile su u stranom naletu i anse, da bi Vojska Republike Srpske mogle zaustaviti napredak hrvatskih i muslimanskih snaga, su bile iznimno malo. Izmeu ostaloga daljnji uspjesi hrvatskih i muslimanskih snaga ugroavale su ameriki mirovni plan o podjeli BiH na 51% teritoriju koji bi se dodijelio Federaciji BiH, dok bi 49% teritorija dobila Republika Srpska. Takoer treba rei kako je Daytonskim sporazumom dogovoreno da se kompletan teritorij osvojen u operaciji Juni potez, pola teritorija osvojenog u operaciji Maestral i mali dio teritorija osvojen u operaciji Ljeto `95 dodijeli Republici Srpskoj iako su ta podruja u ogromnoj veini osvojena vojnim djelovanjima HV-a (posebno djelovanjima 4. i 7. gardijske brigade Hrvatske vojske) i HVO-a.

9. gardijska brigada Hrvatske vojske Vukovi

Osnivanje brigade

Potpisivanjem Sarajevskog primirja u prosincu 1991. godine te priznanjem Republike Hrvatske i njezinim primanjem u lanstvo UN-a, stvoreni su uvjeti za ustrojavanje manje, bolje opremljenije i naoruane vojske. Preustrojem iz druge polovine 1992. godine ukinute su nepotrebne postrojbe i zapovjednitva, a dio brigada preustrojen je u taktike grupe. u sklopu tog preustroja formirana je 6. gardijska brigada sa sjeditem u Gospiu. Odluka je izazvala ushienje i osjeaj olakanja meu braniteljima i ostalim stanovnicima Like, uvrujui nadu u osloboenje njezina okupiranog dijela. Odlukom Ministarstva obrane, propisana je 28. kolovoza 1992. godine Dopuna mobilizacijskog razvoja Hrvatske vojske. Dopunom se u mobilizacijski razvoj Hrvatske vojske ugrauje 6. brigada Zbora narodne garde na mirnodopskoj lokaciji vojarne Eugen Kvaternik u Gospiu. Nositelj ustrojavanja, dotadanji zapovjednik 118. brigade pukovnik Mirko Norac sa svojim suradnicima formirao je Zapovjednitvo. Tijekom rujna i listopada 1992. godine najui dio Zapovjednitva 6. gardijske brigade obilazio je postrojbe 118., 133., 111. i 128. brigade, upoznavajui njihove pripadnke s ciljem ustrojavanja Brigade, a ujedno animirajui i odabirui mlade i perspektivne vojnike, doasnike i asnike za angaman u Brigadi. Ustrojavanje 6. gardijske brigade slubeno je zapoelo izdavanjem zapovijedi Operativne zone Rijeka o ustroju od 1. studenog 1992. godine. Najveu je odgovornost za ustrojavanje i popunu brigade uz njezina zapovjednika pukovnika Mirka Norca imao i naelnik Stoera 6. gardijske brigade Zvonko Brajkovi.

Poetkom lipnja 1993. godine izmjenama i dopunama mobilizacijskog razvoja Hrvatske vojske, 6. gardijska brigada promijenila je naziv u 9. gardijska brigada. Mjesto razmjetaja Zapovjednitva, pristoernih postrojbi prebaeno je iz Gospia u Rijeku. Odlukom MORH-a od 27 srpnja 1994. godine, o izmjenama i dopunama mobilizacijskog razvoja OS RH u miru, proveden je novi preustroj Brigade kojim se njezino sjedite vraa iz Rijeke u Gospi, Poetkom rujna 1994. godine odlukom predsjednika Republike i vrhovnog zapovjednika OS RH dr. Franje Tumana, umjesto dotadanjeg zapovjednika brigadira Mirka Norca koji je imenovan zapovjednikom Zbornog podruja Gospi, zapovjednikom brigade imenovan je pukovnik Zvonko Brajkovi.

Nakon gotovo estomjesenog promiljanja donesena je odluka da vuk bude simbol brigade. Takoer odlueno je da geslo brigade bude Primus inter pares (Prvi meu jednakima). Danas u spomen na Vukove iz Like u sklopu HV-a djeluje 1. motorizirana bojna Vukovi koja se nalazi u sklopu Gardijske motorizirane brigade.

Operacija Medaki dep ili Dep-93

Tijekom posjeta naelnika GS HV-a generala Janka Bobetka i njegova tima Zbornom podruju Gospi, utvreno je vrlo teko stanje na bojitu, uz vrlo sloenu situaciju obrane na Velebitu koju provode i nadziru specijalne snage MUP-a RH. Ukoliko bi dolo do ugroavanja ili zauzimanja hrvatskih poloaja na Velebitu, znaajno e se pogorati situacija u Gospiu koji se nalazio u poluokruenju. Grad je ugroavan sa sjeverne strane iz smjera Likog Osika, s istone strane na liniji Barlete Vrebac i s june strane na liniji Divoselo itluk Poitelj Medak. S Debele glave neprijatelj je nadzirao i stalno ugroavao cijelo juno i istono podruje oko Gospia. Sve je to utjecalo na mir i sigurnost grada, a psihiko stanje i strpljivost stanovnitva bili su pri kraju. Upoznat s aktualnom situacijom, general Bobetko zakljuio je da je presudno dobivanje bitke za Velebit i spreavanje napada na Gospi i okolicu te da je nuno poeti stvarati preduvjete za postupno preuzimanje inicijative i provoenje napadnih djelovanja.

Operacija Medaki Dep bila je imperativ jer je bilo pitanje hoe li HV djelomino drati Velebit i u svakom momentu trpjeti gubitke i ivjeti u konstantnoj opasnosti da neprijatelj jaim snagama ovlada tim prostorom i dovede u pitanje bilo kakvu napadnu mogunost hrvatskih snaga. General Janko Bobetko je tvrdio kako je dranje Velebita dranje polovice Hrvatske jer ukoliko je neprijatelj kontrolirao Velebit bio je u mogunosti presjecanja RH na dvije polovice. Odluka koju je general Bobetko prihvatio i donio glasila je: glavnim snagama, uz prethodnu pripremu, iznenadnim napadnim djelovanjima slomiti neprijatelja na pravcima Medak Liki itluk Oranice, dovodei na taj nain u okruenje neprijateljskih snaga na irem podruju Divosela.

Poetak napada obiljeila je jaka petominutna topnika priprema po tono definiranim ciljevima te nastupanje pjeakih i oklopnih postrojbi na planiranim smjerovima djelovanja. Izvidnika satnija 9. Gardijske brigade na vrijeme je izbila na zadane poloaje s kojih su provele osiguranje nastupanja glavnih snaga brigade. Glavne snage probile su obranu neprijatelja osvojile zaselak Budie te dole do Likog itluka gdje su srpske snage presjeene te je jedan njihov dio ostao u okruenju u Divoselu. Iako je glavna zadaa HV-a ostvarena ve 9. rujna, srpski su pobunjenici pokuavali vratiti izgubljene poloaje pa je borba nastavljena i sljedeih nekoliko dana.

Oko operacije Medaki Dep nastala je dosta velika, organizirana politika galama, pritisak na predsjednika Franju Tumana, na Vladu, na generala Bobetka osobno, da se operacija zaustavi, jer hrvatske su snage, prema tvrdnjama generala Bobetka, mogle dalje produiti i prema Graacu. Zbog takvog pritiska predsjednik Tuman odluno zaustavio cijelu operaciju. Hrvatske su snage bile prisiljene povui se te osvojene poloaje predati snagama UNPROFOR-a.

General Bobetko tvrdi da UNPROFOR nakon toga nije izvravao dogovorene zadae oko toga da srpske snage vie nee moi granatirati Gospi, jer je injenica da je kasnijeg granatiranja svakako bilo, te navodi da predstavnicima UNPROFOR-a nije bio cilj neto rijeiti nego dobiti argumente za stalno optuivanje Hrvatske to se i dogodilo raznim priama o tome kako je za vrijeme operacije dolo do bitke izmeu HV-a i kanadskih snaga UNPROFOR-a te naposljetku haake optunice za generale Mirka Norca, Rahima Ademija i Janka Bobetka.

Zakljuak

Put u slobodu bio je teak i mnogo hrvatskih sinova poloilo je svoje ivote na oltar domovine. Ali nita ne bi bilo mogue bez ustroja kvalitetne, dobro organizirane i dobro uvjebane vojske kao to je HV. Svaka brigada odradila je svaku svoju zadau na vrhunskoj razini. Svaka brigada takoer ima svoju priu koje hrvatski narod ne smije zaboraviti. Pripadnici svake brigade sjeaju se svojih heroja kao to su Andrija Matija i Predrag Matanovi. Kako je rasla svaka brigada pojedinano tako je rasla i Hrvatska vojske te je vano da moderni povjesniari prouavaju Domovinski rat i uvaju uspomenu na heroje koji su nam dali slobodu.

Popis literatureSkupina autora, Edicija monografija vojno-redarstvenih postrojbi Oruanih snaga Republike Hrvatske iz Domovinskog rata 1991. 1996.

1. gardijska brigada Hrvatske vojske Tigrovi, Biblioteka Hrvatska Povijest, Zagreb, 2013 2. gardijska brigada Hrvatske vojske Gromovi, Biblioteka Hrvatska Povijest, Zagreb, 2013 3. gardijska brigada Hrvatske vojske Kune, Biblioteka Hrvatska Povijest, Zagreb, 2013 4. gardijska brigada Hrvatske vojske Pauci, Biblioteka Hrvatska Povijest, Zagreb, 2013 7. gardijska brigada Hrvatske vojske Pume, Biblioteka Hrvatska Povijest, Zagreb, 2013 9. gardijska brigada Hrvatske vojske Vukovi, Biblioteka Hrvatska Povijest, Zagreb, 2013Bobetko, Janko, Sve moje bitke, Artika, Zagreb, 1996. Usp. Skupina autora. 1. gardijska brigada Hrvatske vojske Tigrovi, Biblioteka Hrvatska Povijest, Zagreb, 2013., str. 30.-31.

Isto, str. 426.-429.

Usp. Skupina autora. 7. gardijska brigada Hrvatske vojske Pume, Biblioteka Hrvatska Povijest, Zagreb, 2013., str. 206.

Isto, str. 206.-209.

Skupina autora. 1. gardijska brigade Hrvatske vojske Tigrovi, str. 358.-362.

Isto, str. 362.

Usp. Skupina autora. 2. gardijska brigada Hrvatske vojske Gromovi, Biblioteka Hrvatska Povijest, Zagreb, 2013., str. 34.

Isto, str. 390.-392.

Skupina autora. 2. gardijska brigada Hrvatske vojske Gromovi,, str. 39

Isto, str. 421.

Isto str. 214.-216.

Skupina autora. 2. gardijska brigada Hrvatske vojske Gromovi, str. 216.-220.

Usp. Skupina autora. 3. gardijska brigada Hrvatske vojske Kune, Biblioteka Hrvatska Povijest, Zagreb, 2013., str. 58.-62.

Skupina autora. 3. gardijska brigada Hrvatske vojske - Kune, str. 304.- 307.

Isto, str. 66.

Skupina autora. 3. gardijska brigada Hrvatske vojske Kune, str. 240.-243.

Isto, str. 244. 251.

Usp. Skupina autora. 4. gardijska brigada Hrvatske vojske Pauci, Biblioteka Hrvatska Povijest, Zagreb, 2013., str. 26.-28.

Skupina autora. 4. Gardijska brigada Hrvatske vojske Pauci , str. 395.-397.

Isto, str. 384,

Isto, str. 364.

Skupina autora. 4. gardijska brigada Hrvatske vojske - Pauci , str. 367.

Isto, str. 371.-373.

Isto, str. 367.

Skupina autora. 7. gardijska brigada Hrvatske vojske Pume, str. 54.

Isto, str. 254.

Skupina autora. 7. gardijska brigada Hrvatske vojske Pume, str. 259.-265.

Skupina autora. 9. gardijska brigada Hrvatske vojske Vukovi, Biblioteka Hrvatska Povijest, Zagreb, 2013., str. 128.-131.

Isto, str. 135.-143.

Skupina autora. 9. gardijska brigada Hrvatske vojske Vukovi, str. 218.

Bobetko, Janko. Sve moje bitke, Artika, Zagreb, 1996., str. 378.-380.

Skupina autora. 9. gardijska brigada Hrvatske vojske Vukovi, str. 236.-237.

Bobetko, Janko. Nav.dj., str. 382.

Isto, str. 383.

20