Šeher banja luka 24

ŠŠ EE HH EE RRBBAANNJJAA LLUUKKAA

MAGAZIN SAVEZA BANJALUČANA U ŠVEDSKOJ / MAGASIN UTGIVEN AV RIKSFÖRBUNDET BANJALUKA I SVERIGE

ŠEHER BANJA LUKA - Broj 24 - MART - APRIL - 2013. - MOTALA - GODINA IV

Uvodnik

2

OSNOVAN/GRUNDAT 2009.

Izdavač/UtgivareSAVEZ BANJALUČANA U ŠVEDSKOJ

RIKSFÖRBUNDET BANJALUKA I SVERIGE

ISSN 2000-5180

Glavni i odgovorni urednik/Chefredaktör och ansvarig utgivare

Mirsad Filipović

Urednik/RedaktorGoran Mulahusić

Grafička obrada/Grafisk arbeteArt-studio EMMA

Lektor/KorrekturläsareIsmet Bekrić

Blagajnik-Ekonom/Kassör-EkonomZlatko Avdagić

Redakcija/RedaktionGoran Mulahusić

Enisa BajrićFatima Mahmutović

Esmina MalkićHaris GrabovacNedžad Talović

Dopisnici/KorrespondenterIsmet Bekrić (Slovenija)

Slavko Podgorelec (BiH)Mišo Vidović (BiH)Kemal Coco (BiH)

Dominik Bertotti (BiH)Aida Bašić (Švedska)

Adresa redakcije/Redaktionens adress

Šeher Banjaluka,Luxorgatan 12, 591 39 Motala

Telefon: +46(0) 141 51684Internet: www.blsavez.se

E-post: [email protected]

List izlazi dvomjesečnoGodišnja pretplata:

6 brojeva 150 SEK plus poštarina

Pretplata i reklame+46(0) 73 98 72 284

E-post: [email protected], crteži i fotografije se ne vraćaju

Štampa/TryckNIGD “DNN” Banja Luka

Naslovna stranaAlija Sarač-Kastel

Š E H E RBANJA LUKA

Poštovani čitaoci, dragi prijatelji!Pred vama je novi broj našeg i vašeg magazina. Vrlo brzo prođoše još dva mjeseca do izlaska nove

«Šeher Banjaluke», čini mi se, nekako prebrzo. Razlog je, vjerovatno, preplitanje mnogih važnih doga-đanja u našoj domovini Bosni i Hercegovini, ovdje u Švedskoj i u svijetu. Tako ovaj broj ima jednu novudimenziju. Za nas, ovdje, svakako je središnji događaj bila proslava Dana oslobođenja našeg grada odfašizma, održana u Geteborgu i godišnja skupština Saveza Banjalučana, održana u Malmeu. U Gete-borgu smo imali gosta, pristiglog iz Banjaluke, našeg saradnika Rešada Salihovića. O ovim događanjimamožete pročitati više u reportažama, koje su za ovu priliku pripremili Fikret i Rešad.

Marjan nam iz Izraela šalje svoje protestno pismo, nikom drugom do predsjedniku te države, Shi-monu Peresu. Iz daleke Australije šalje nam Severin lijepo sjećanje na velikane banjalučkog rukometa.Predstavnici organizacije 1. mart su također posjetili Švedsku. O tome više iz pera Edina Osmančevića,predsjednika Stranke za dijasporu. Iz Banjaluke smo dobili redovne priloge a za to su se pobrinuli našivjerni saradnici - Radmila, Slavko, Mišo i Rešad. Iz Bihaća nam je naš Kemal pripremio veoma intere-santan članak o poznatoj banjalučkoj familiji Bajagilović. U Sarajevu se održao tradicionalni sajamknjiga, gdje su se svojim novim knjigama predstavili mnogi banjalučki književnici i naš list, a o tomeviše čitajte u Ismetovom prilogu. Iz USA nam se javio Nerko, iz Malmea Rasim, iz Australije novi suradnikSakib Salama, a iz Holandije Mensur Bajagilović.

Adem nas podsjeća na staru Banjaluku i čini mi se da je ovaj broj posebno interesantan. Čeka nas burno ljeto, čeka nas «Vezeni most», naš grad i naša domovina. Na kraju da se vama, koji ste nam poslali dobrovoljne priloge, u ime naše male redakcije i u svoje

lično, iskreno zahvalim na pomoći i razumijevanju, i nadam se da će vam se pridružiti i mnogi drugi našičitaoci.

Mirsad Filipović

Sadržaj

3

Skupština Saveza Banjalučana: 15.000 Banjalučana u Švedskoj......................................................4Jedno humanitarno veče: Srce banjalučko...................................6Nova Vlada i novi “impulsi”. Živi bili pa vidjeli!............................8Obnova tvrđave Kastel: Vraćanje starog sjaja ili ugrožavanje autentičnosti....................10Pismo Shimonu Peresu.................................................................12Kolumna: Dobra bosanska žena...................................................14Iz druge knjige “Izlet u Banjaluku”: Slavko Zamola....................16U susret desetom “Vezenom mostu”: Svoji na svome...............18Muharem Insanić: Pismo iz Banjaluke........................................19Pred parlamentarne izbore 2014.: Ne smijemo biti pasivni........20Banjalučka BEMA: Kazna za rad...................................................22Banjaluka kroz prostor i vrijeme: Titanik/Boska......................24Jedno rukometno prisjećanje: Mala velika priča.........................26Sajam knjiga u Sarajevu: Grad od riječi.......................................27Sudbine: Bajagilovići u pet država...............................................28Susreti i sjećanja: Život na crno-bijelim poljima.........................30Nove knjige: Vrbaslije - čuvari tradicije........................................32Zapis o gradu: Prozor.....................................................................34Zašto nestaju nadahnute pčele?...................................................35Dok je ljudi, mjerit će se vrijeme...................................................36Poezija..............................................................................................37Priznanje banjalučkom umjetniku: Ismet Bekrić.........................38


ssttrr..44SSkkuuppššttiinnaa SSaavveezzaa BBaannjjaalluuččaannaa::1155..000000 BBaannjjaalluuččaannaa uu ŠŠvveeddkkoojj

ssttrr:: 2200PPrreedd ppaarrllaammeennttaarrnnee iizzbboorree 22001144..NNEE SSMMIIJJEEMMOO BBIITTII PPAASSIIVVNNII

ssttrr..66JJeeddnnoo hhuummaanniittaarrnnoo vveeččee::

SSrrccee bbaannjjaalluuččkkoossttrr..1144

DDoobbrraa bboossaannsskkaa žžeennaa

4 Š E H E RBANJA LUKA

Foto: Goran Mulahusić

U prostorijama Udruženja ”Bosanska Krajina” u Mal -möu 16. marta 2013. održana je redovna godišnja skup -ština Saveza Banjalučana u Švedskoj. A na početku,sti hovi - Vasvija Dedić-Bačevac, afirmisana književnicaiz Banjaluke, govorila je svoje pjesme, između ostalih ionu koja je zaslužila dostojno mjesto među deset najboljihu BiH na prošlogodišnjem anonimnom konkursu ”Nos-talgični bluz”:

Ko sam ja?Majušna čestica u beskonačnosti svemira.Žena sa dojkama preobraženimu jabuke, smokve, toplinu majčinstva, tintom začaranepisaljke.Melankolični sanjar s koferom punim prošlosti i rasu-tih sjećanja.

Autorica ovih predivnih stihova putovat će, odlukomSkupštine i podrškom Saveza Banjalučana, u Kranj, 20.aprila, na Internacionalni festival kulture iz 12 zemalja.Time se na najbolji način dokazuje da se u životu našihudruženja i pojedinaca u Švedskoj velika pažnja posve -ćuje i kulturno-umjetničkom stvaralaštvu, izraženom i upodršci brojnim knjigama, pa i samim izdavanjem maga-zina ”ŠEHER BANJALUKA”.

Posebno srdačnu dobrodošlicu skupštini je uputioFerid Suljanović, predsjednik domaćina, kazavši da jeUdruženje ”Bosanska Krajina” nastalo 3. juna 1995.,između ostalog i zbog velikog broja Banjalučana, te daUdruženje, sa oko hiljadu članova, čine građani sa svihpodručja BiH. U radnom dijelu skupštine istaknuto je daSavez Banjalučana u Švedskoj ima oko 2.000 članova.

Od 38 delegata, skupštini su prisustvovala 32 iz 12udruženja ili sekcija Banjalučana: Motala, Växjö, Nor-rköping, Nyköping, Jönköping, Linköping, Göteborg,Örebro, Alvesta, Landskrona, Malmö i Halmstad (tekformirano udruženje). Ocijenjeno je da je 2012. godinapo radu i organizaciji bila veoma uspješna. Unatoč svemutome kazano je da ”… napadi na Savez Banjalučana neprestaju, čak šta više oni se i pojačavaju”. Govoreći označaju Saveza Banjalučana u Švedskoj, predsjednik Mir-sad Filipović je kazao:

- Mi smo i dalje spremni da se sve organizacije i savezi

Skupština Saveza Banjalučana

15.000 BBaannjjaalluuččaannaa uu ŠŠvveeddsskkoojj

Piše: Fikret TUFEK

Radno predsjedništvo: Ermina Smailagić, sekretar

Saveza Dženita Kasum,predsjedavajući Mesud

Mulaomerović, Lejla Arnautović i Mesud

Kljunić.

sa bh. predznakom u Švedskoj okupe i dogovore o kon-struktivnoj suradnji. Ovo tim više što samo u Švedskojživi blizu 15.000 Banjalučana, tako da oni čine petinu bh.građana u Švedskoj i aktivni su u svim drugim savezimai udruženjima, te veoma uspješni u švedskom društvu. Mise kao Bosanci i Hercegovci ne trebamo i dalje dijeliti,već objedinjavati kroz programe djelovanja.

Radom redovne godišnje skupštine predsjedavao jeMesud Mulaomerović, koji je između ostalog rekao:

- Savez Banjalučana u Švedskoj je brojnim aktivnos-tima, kao što su obilježavanje Dana Banjaluke u Šved-skoj, Vezeni most u Banjaluci, Susreti Banjalučana uŠvedskoj, izdavanje lista ”Šeher Banjaluka” i proširenasuradnja sa lokalnom zajednicom građana u Banjaluciopravdao svoje postojanje.

U izvještaju je navedeno da je Savez Banjalučanaposebno radio na humanitarnoj pomoći, te pomogao ban-jalučki Merhamet, a u tome su se istakli: Fuad Kovačević,Džemil Vajrača, Fatima Mahmutović, Sadik Beglerbe-gović, Nail Vajrača i Ferid Lukačević, zajedno sa čla no -vima svojih udruženja.

Savez Banjalučana je, prema izvještaju Zlatka Avdag-ića, ostvario u 2012. prihod od 420.291 krunu.

Usvojen je i veoma ambiciozan plan aktivnosti koji jedopunjen brojnim novim inicijativama.

Reuf Jakupović, prvi predsjednik Saveza Banjalučana,predložio je da se okupe svi Banjalučani u Švedskoj kojiimaju firme i da se pokuša suradnja s Banjalukom i natom planu.

Ibrahim Hadžidedić je ukazao na značaj vađenja Cips-ovih dokumenata kao uslovu popisa u oktobru.

Data je i informacija članovima o Zakonu o novomkatastru uz apel da svi registruju svoju imovinu.

Skupština je podržala inicijativu Udruženja Ban-jalučana Malmö da se povodom 22. aprila - Dana Ban-jaluke, dodijeli plaketa Zajednici udruženja građanaBanjaluka.

U prvom planu: Ferid Suljanović, Ibrahim Hadžidedić, VasvijaBačevac-Dedić i Kemal Alihodžić.

Mirsad Filipović, predsjednik Saveza Banjalučana i VasvijaBačevac-Dedić, istaknuta banjalučka književnica.

Zadovoljni delegati: Mujo Metaj i Safet Karahalilović.


Udruženja prognanih Bosanaca i Hercegovaca u Šved-skoj, ovih dana su pokrenula humanitarnu akciju kojom želepomoći izgradnju spomen-česme ispred Behrembegovedžamije i dovršenje ograde oko mezarja u banjalučkomnaselju Novoselija. Slične akcije pokretane su i ranije, krozrazne vidove pomoći Merhametu u hrani i lijekovima, školo-vanju siromašnih učenika, liječenju oboljelih i obnovi džamija.

Nakon što su u novoj domovini riješili svoje osnovne prob-leme vezane za smještaj, školovanje i zaposlenje, naši žiteljinisu zaboravili svoje porijeklo, te su se dali na posao - osni-vali su brojna kulturna i sportska društva koja su bila pokre-tači svih aktivnosti u zbližavanju ljudi kroz sport i drugemanifestacije koje ih vezuju za domovinu. Prvi su u akcijukrenuli sportisti košarkaškog udruženja Bosna Basket Land-skrona, sekcije Banjalučana iz Vekše, Noršepinga, Orebra,Malmea, koji su zajedno sa BiH asocijacijom mladih BLUS-RCU i sa Savezom Banjalučana u Švedskoj, uz suglasnostMedžlisa IZ Banjaluka, odlučili, po ko zna koji put, pomoćisvom gradu i sva prikupljena sredstva na humanitarno-dona-torskoj večeri uputiti u prave ruke.

Po pozivu udružene banjalučke dijaspore uputili smo se,ovih prvih proljetnih dana, u daleku Švedsku gdje smo podi-jelili zajedničku radost, prvo u Alvesti, gradiću od desetak hil-

jada stanovnika koji je prije dvadesetak godina primio još to-liko protjeranih Bosanaca i Hercegovaca. Alvesta, mali gradsa velikim srcem, preko najvećeg željezničkog čvorišta godi-nama je u svoj zagrljaj primao na hiljade prognanika i ostao unezaboravnom sjećanju mnogih kojima je ovaj grad pružiosve što su imali u svojoj, otetoj, domovini. Nekoliko stotinaporodica iz BiH ostale su ovdje, formirale i proširile svojeporodice, a onda se uključile u rad udruženja, tako da jenosilac svih aktivnosti Udruženje BiH, asocijacija mladih«Banjaluka u srcu», koje je registrirano u Alvesti, iako velikibroj njegovih članova ne živi u ovom gradu.

Slijedeća destinacija, Vekšo, udaljena od Alveste 15 kilo-metara, komuna je sa 80 hiljada stanovnika u kojoj djelujeviše udruženja, a najznačajnije je »Ljiljan» sa velikim brojemčlanova koji njeguju različite aktivnosti, zasnovane i na tradi-ciji i kulturi jezika. Zajedno sa Bošnjačkom islamskom zajed-nicom, i ostalim klubovima, ovo udruženje je najzaslužniješto je ovdje sačuvana tradicija okupljanja.

A onda nas je put odveo do 300 kilometara udaljenogGeteborga, drugog grada po veličini, u središtu Švedske, ukojem danas živi najveći broj prognanih Bošnjaka. Upravo jeto bio jedan od razloga što se u ovom gradu održavaju brojnisusreti Banjalučana, jer je tu i najviše udruženja, čiji sučlanovi, i pored dosadne proljetne kiše, došli na tradicionalnookupljanje kako bi svojim prisustvom ovoj humanitarnojvečeri novčanim prilozima pomogli svom gradu. Povod ovogokupljanja je, osim humanitarne misije, i proslava danaoslobođenja Banjaluke od fašista 1945. godine. Nekolikostotina Bosanaca i Hercegovaca, sa brojnim učesnicima pro-grama i gostima, u skoro šestosatnom druženju kroz poeziju,književna i muzička djela, osvrt novinara, evocirali su us-pomene vezane za svoj grad. Uz tradicionalno druženje, biloje to veče kulture, narodne pjesme, folklora i naratora, ali idodjele zahvalnica i priznanja zaslužnim članovima za usp-

Jedno humanitarno veče

SSRRCCEE,, BBAANNJJAALLUUČČKKOO

Piše: Rešad SALIHOVIĆ

FFoottoo:: MMiirrssaadd FFiilliippoovviićć

ješno provedenu humanitarnu akciju na čemu se zahvalioMirsad Filipović:

''Ovo priznanje znači mnogo za mene lično i za SavezBanjalučana, jer dolazi od mladih, asocijacije mladih Ban-jaluka u srcu, koji su mnogo uradili za sve ove godine uŠvedskoj, za građane Banjaluke, pa i za sve ostale Bo-sance i Hercegovce. Oni su odradili mnogo humanitarnih ak-cija, zajedno sa Savezom, pomogli izgradnju Ferhadijedžamije, pomogli su Merhamet, ambulantu i mnoge drugeakcije koje su vrlo važne i bitne i za njih i za nas starije.''

No, nisu zaboravljeni ni ostali članovi koji su dali svoj do-prinos ovoj i drugim akcijama, a to su: Sadik Beglerović,Džemil Vajrača, Ilijaz Imamović, Elvedin Krhalić, EsminaMalkić, Dženita Kasun, Mirsad Filipović, Ferid Lukačević,Mesud Kljunić, Zlatko Avdagić, Mesud Mulaomerović,Muhamed Ibrahimbegović, Fatima Mahmutović, Suada Đelić,Enisa Bajrić, Fuad Kovačević, Hana Ronmark, kao i SavezBanjalučana u Švedskoj. A onda se u kolo uhvatilo i staro imlado, i do kasno u noć igralo sve do slijedećeg druženja uorganizaciji banjalučke dijaspore.

Igralo se i pjevalo do kasno u noć.

Mladi humanisti iz Asocijacije "Banjaluka u srcu" - Džemil Vajrača i Esmina Malkić.

Mladić kojiobećava: Ajdin Turčinhodžić:

Svojim nastupom oduševili prisutne: Hor "Zelena Rijeka" iz Örebra.

Aktuelno

Kako ublažiti nagomilaneprivredne i socijalno-

ekonomske probleme?

Nakon što je Aleksandar Džombićotišao u političku istoriju, njegova nasljed-nica na premijerskoj funkciji, Željka Cvi-janović, „impulsivno“ je krenula: Izpremijerskog kabineta prvo je „udaljila“većinu savjetničkog kadra bivšeg premi-jera, što je bilo i za očekivati, da bi zatimradnu sedmicu „produžila“ na subotu inedjelju, zakazajući i održavajući sjednicevlade, radno-konstulatitvne sastanke sarukovodstvima vladajućih političkih strana -ka, gdje je SNSD bio prvi među jedna -kima, a u trenutku pisanja ovog teksta(11.april) premijerka, minisitri i mistriceodržali su „radno-konsultativne sastankei sjednice“ u pojedinim gradovima. A prije nego što se pomene kako vladaŽeljke Cvijanović u ovom trenutku poku -šava pronaći način da barem malo ublažinagomilane socijalno-ekonomske prob-leme, koje u amanet ostavi AleksandarDžombić, i riješi goruća pitanja (poput fab-rike glinice „Birač“ iz Zvornika, o čemu ćebiti riječi u ovom tekstu), podsjećanja radi- kako je izgledao proces izbora i imeno-vanja Željke Cvijanović za predsjednicuVlade RS.

Iako je vladajuća struktura upočetku „optuživala“ medije da su isključivipokretači (čitaj: krivci) priče o rekonstruk-ciji/smjeni vlade Aleksandra Džombića,„upozorenja“ iz krugova bliskih vladajućoj

strukturi ukazivala su kako je predsjednikRS i SNSD odlučio skloniti AleksandraDžombića. Navodno, prema onome što supominjali mediji, između Džombića iDodika nije bilo komunikacije, a počeo jepokazivati neposluh, ne želeći udovoljiti,prije svega finansijskim željama iz budžetapartijskog šefa.Takođe, Milorad Dodik jepoželio da entitetskoj vladi da „nove im-pulse“, kako u novom predsjedniku, ali i ujednom broju novih ministara, kako bi kodgrađana stvorio privid nekakvih reformi ideklarativne želje da se „moraju i trebajudovesti novi ljudi koji će udahnuti novu en-ergiju u cilju prevazilaženja postojećihproblemi“. Izbor je pao na Željku Cvi-janović, dotadašnju ministricu za ekonom -ske odnose i koordinaciju. PrijedlogCvi ja novićeve da preuzme vruću premi-jersku fotelju, čini se, nije došao slučajno:Unazad godinu–dvije, a možda i kojugodinu, ona je postala vjerna političkasjenka Milorada Dodika, povjerljjivi sav-jetnik, iako je zvanično obavljala min-istarsku funkciju. Promjenom na čeluvlade, kao i „uvođenjem“ šest novih min-istara iz SNSD-a, otpala je priča o rekon-strukciji vlade, dok su svoje resoreza držali ministri iz Socijalističke partije iDemokratskog narodnog saveza. A da senova premijerka, lični izbor Milorada Do -dika, nije svidjala svima u SNSD-u, svje-dočile su i (ne)zvanične informacije kojusu curile iz SNSD-a: PotpredsjednikSNSD-a i predsjednik NS RS Igor Rado-jičić jedan je od onih koji su se najviše pro-

tivili njenom imenovanju. Međutim, ma ko-liko Radojičić, pa i još neki visoki fun -kcioneri SNSD-a nisu pokazivali simpatijeprema izboru svog partijskog šefa, moralisu se pomiriti sa činjenicm da je Parla-ment RS potvrdio njen izbor.Isto stanje – drugo pakovanje

«Vlada RS biće usmjerena naočuvanje svakog radnog mjesta, ali i os-iguranje novih, mora se rasteretiti pri -vreda i poboljšati poslovanje.

An a lizi raćemo sve sektore kakobismo utvrdili šta su razlozi za loše poslo-vanje i nagomilane dugove u pojedinimjavnim preduzećima.» Ovo je samo dioekspozea koji je pred poslanicima u en-titetskom parlamentu izložila premijerkaŽeljka Cvijanović, ne propustivši priliku danekoliko puta pomene da se „radi o novimimpulsima koji će dati dodatu svježinu“.Skoro sat vremena izglagala je ŽeljkaCvijanović ekpoze pred poslanicima, aobećanje o „novim impulsima“, čini se,nije se previše dojmilo novinarima, koji suispijali kafu u skupštinskom restoranu, ko-mentarišući da se „nešto slično moglo čutii od njenog prethodnika, ali malo drugačijeupakovano“. Ni poslanici opozicionih poli-tičkih partija nisu pokazivali prevelik in-teres za program rada nove vlade: Znalisu da SNSD za svojim koalicionim part-nerima ima kapacitet da izglasa novuvladu, ali su i pored toga oštro kritikovaliekspoze Cvijanovićeve, posebno dio kojise odnosio na „nove impulse“. A nekolikodana prije sjednice parlamenta predsjed-nik vanparlamnetarne Nove socijalističkepartije Zdravko Krsmanović, na jednom od„samita“ opozicije, primijetio je „da bi onovim impulsima u vladi najbolje mogaogovoriti ministar Petar Đokić, koji imapravnosnažnu sudsku presudu jer je nje-govo privatno preduzeće kralo impulse odtelekoma“.

I za mjesec dana, koliko se utrenutku pisanja ovog teksta nalazila umandatu, vlada Željke Cvijanović uradilaje jedan manji dio onoga što je premijer -ka najavljivala, a odnosi se na javna pre-duzeća, javne fondove, ustanove i drugeentiteske institucije: Prvo su svi direktori iostali rukovodeći kadar odlukom vlademorali svoj mandat staviti na raspolaganje(jedna vrsta potpisivanja blanko ostavke),

NOVA VLADA I NOVI «IMPULSI»

ŽIVI BILI PA VIDTekst i fotografije: Mišo VIDOVIĆ

9Š E H E RBANJA LUKA

a onda su nakon brojnih radno-konsulta-tivnih sastanaka smijenjeni direktor „ŠumaRS“ Jakov Galić i generalni direktor Klin-ičnog centra Banja Luka Brano Topić. Iakose „direktorskom sječom“, smatraju anal-itičari, a ukazuju na to i u opoziciji, nerješavaju finansijske dubioze koje semjere u stotinama miliona maraka, posvemu sudeći, smjene direktora mogle bii u narednom peridu biti u najužem fokusuvlade.

Neplaćanje doprinosa, gubici,privatni džepovi...

U prvim danima aprila Upravniodbor Fonda PIO RS konstatovao je da jeu 2012. godini ova institucija imala deficitod 27 miliona maraka, ali i da je bilo prob-lema sa naplatom doprinosa u prošloj go-dini: „Blagajna“ je ostala prazna za 49miliona maraka, „dospjelih, a nenapla -ćenih doprinosa“, kažu u Fondu PIO. Da lije onda moguće ostvariti povećanje pen-zija u ovoj godini od šest posto kako je tosvojevremeno najavljivao ministar rada iboračko–invalidske zaštite Petar Đokić.Rast penzija u RS isključivo zavisi od pri-hoda koje ćemo imati u Fondu PIO isposobnosti koje Fond PIO može danaplati, otkriva „toplu vodu“ ministar Đokić,dok iz Fonda PIO podsjećaju na alarmatnučinjenicu da su ukupna dosa da š nja po-traživanja Fonda PIO-vi še mili on ska: Tris-todevedeset pet miliona marakane pla ćenih doprinosa od čega se 55, 7miliona odnosi na kamate, s tim se 198miliona maraka potražuje od preduzećakoja su u stečaju ili pred stečajnim pos-tukom!!! Po svemu sudeći, teško da ćeikada ovaj naplatiti i da će biti usmjeren zaisplatu, ionako skromnih, penzija, pa i zanjihovo eventulano povećanje.

Ništa bolja, a možda čak i gora,situacija je u Fondu zdravstvenog osigu-ranja, a slična, i „solidno“ alarmantnasituacija je i u pojedinim javnim predu -zećima. Zvanično saopšteni su i podaci dasu Željeznice RS u prošloj godini ostvarileprihod od 77 miliona, a rashod od 99 mil-iona, dok je godinama akumilirani gubitakpremašio stotine miliona maraka, a VladaRS vraća veći dio od oko 170 milionakreditnog zaduženja.

Najnoviji problem je i situacija ufabrici glinice „Birač“ iz Zvornika, gdje jevećinski vlasnik, „Ukio grupa“ iz Litvanije,godinama nelegalno izvlačio novac, izb-jegavajući plaćanje poreza u višemilion-skim iznosima; prodavao je robu, ali novacnije uplaćivan na račun firme, nego je za-vršavao na računima off-shore kompanijaregistrovanih na raznoraznim egzotičnimdestinacijama i ostrvima. Stoga je VladaRS sa premijerkom Željkom Cvijanovićdala saglasnost Poreskoj upravi RS-a dase u Fabrici glinice "Birač" a.d Zvornikpokrene stečajni postupak. Koordinacionitim Vlade RS-a, prema onome što susaopštili početkom aprila, utvrdio je dapreduzeće “Birač” i nekoliko povezanihpreduzeća poreskoj upravi duguju 17 mil-iona maraka, od čega je 12 miliona u re-programu, ali i da postoji dug od 14miliona Ministarstvu finansija za kredit iz2003. godine. Postoje i dugovanja bro-jnim dobavljačima u BiH i RS-u.

- Dugovanja prema dobavljačimaiz inostranstva ne postoje, čak su nekadugovanja prema nekim dobavljačima is-plaćivana avansno, a svi ti dobavljačinalaze se na nekim egzotičnim mjestima,poput nekih raznoraznih ostrva. Prekone re zidentnih računa prometovano je višeod 180 miliona maraka - izjavio je izmeđuostalog Zoran Tegeltija, ministar finansijaRS. Iako MUP RS, Poreska uprava, pa itužilaštva, provode istragu u ovom pre-duzeću, čini se da bi moglo proći priličnovremena dok se utvrdi tačan iznos koji sulitvanski „biznismeni“ izvukli u svoje pri-vatne džepove. A on, sigurno, nije mali.

Iz vlade kategorično poručuju:Ako se na kraju utvrdi da ima kriminalnihradnji, svi oni koji su u to upleteni biće

san kcionisani i krivično će odgovarati.Ovakve „tvrdnje“ građani godinamaslušaju, i sa gorčinom podsjećaju da jedosada bilo bezbroj ovakvih afera, a da jemalo kriminalaca završilo tamo gdje im jemjesto - u zatvoru. Prioritet nove VladeRS, prema tvrdnjama premijerke ŽeljkeCvijanović, je i „novi impulsi u borbi protivkriminala i korupcije“?! A narod je davnorekao: Živi bili pa vidjeli!!!

A „novi impulsi“ itekako supotrebni premijerki Željki Cvijanović injenim ministrima, da riješe brojna gorućapitanja, kao što su više od 150.000 neza-poslenih, evidentan pad industrijskeproizvodnje, nedostatak svježeg novca ikapitala, (ne)zainterosovanost za ulaganjau privredu, naziranje potencijalnih budžet-skih rupa, itd, itd... O nekakvom mo -gućem socijalnom buntu i protestimatrenutno u vladi ne moraju razmišljati:Savez sndikata RS još uvijek se oporavljaod «nokauta» kojega je doživio tokom tzv.generalnog štrajka u januaru, a jedan brojsindikalnih lidera, čini se, više vremenaprovodi razmišljajući kako da se na ped-stojećim unutarsindiklanim izborima„uhljebi“ na funkcijama. A zato vrijemeradnici u preduzeću „Birač“ strahuju zaposao i radna mjesta.

Vlast u RS, pa i vlada, ne treba pre-više da strahuju od opozicije. (Ne)jedin-stvena, kakva i jeste, u ovom trenutku nedaje previše nade da hoće i može raditi nanekakvim promjenama, a i zbog češćihtvrdnji da se unutar pojedinih političkihstranaka vode unutarpartijske borbe izme -đu sukobljenih struja i frakcija. S drugestrane SNSD to koristi, pa su zabilježenii slučajevi prelaska kadrova iz opozicionihstranaka u vladajući SNSD.

DJELI!


Obnova, rekonstrukcija,sprečavanje od totalnog propa -danja jednog od najznačajnijihkulturno-istorijskih spomenika,samo su dio priče o tvrđavi Kas-tel, koja se mogla čuti proteklih

godina. Ovim izlizanim frazama ikonstatacijama, najavamaraznoraznih projekata „revital-itacije“, nadležni organi i vlastipokušavali su „sprečiti“propadanje Kastela, ali i prikritivlastiti nemar i nebrigu za jedanod istinskih simbola Banje Luke.

A zvanično, 26. mart na-javljen je kao početak obnoveiliti revitalizacije Kastela, što jepo t vrdio i gradonačelnik Slobo-dan Gavranović, koji je togadana ugostio ministra civilnihposlova BiH Sredoju Novića ipredstavnike delegacijeEvropske unije u BiH.

Revitalizacija »Cjeline devet»

- Za revitalizaciju tvrđaveKastel osigurano je 2,5 milionaeura, iz IPA fondova, uz pomoćVijeća ministara BiH i delegacijeEU u BiH - izjavio 25. martagradonačelnik Banje Luke Slo-bodan Gavranović. Pojasnio jeda „započinje revitalizacija `Cje-line devet` tvrđave Kastel,odnosno istorijskog muzeja sadvorištem, što će biti obnovljenou roku od dvije godine“. Ministarcivilnih poslova BiH SredojeNović kazao je da „obnova

VRAĆANJE STAROG SJAJAili ugrožavanje autentičnosti

OBNOVA TVRĐAVE KASTEL

Tekst i fotografije:M.VIDOVIĆ

Reportaža

Kastela počinje nakon više-godišnjih napora, a riječ je otvrđavi koja je jedan od najz-načajnijih kulturno-istorijskihspomenika u BiH, regionu iEvropi“.

Međutim, mnogi suzabrinuti, da bi najavljena rekon-stukcija mogla ugroziti autentičniizgled Kastela. U prethodnomperiodu u javnosti su se pojavlji-vale „informacije“ i „najave“ dabi „u okviru rekonstrukcije bioizgrađen hotel sa pratećimsadržajima, koji bi trebalo dabude biti smješten u sadašnjojartiljerijskoj kasarni». Uz njegabi se vezali «kulturni centar saljetnom pozornicom, uslužni iturističko-informativni centar,gradski vrt, javna garaža, sport-sko-rekreativni centar, priobaljeuz Vrbas i muzej koji bi trebaloda se smjesti u Kamenu kuću“.Čak se (ne)zvanično pominjaloda bi u Kastelu trebalo da budeotvorena i kockarnica!? Sve ovoizazivalo je, ponekad, i žestokareagovanja građana, udruženja,nevladinih organizacija, pa seprošle godine, početkomljeta,oglasila grupa studenataprostornog planiranja Prirodno-matematičkog fakulteta u BanjojLuci.

Kulturno dobro izuzetnogznačaja

Studenti su naglasili da suzgroženi informacijom o rekon-strukciji tvrđave Kastel, gdje seizmeđu ostalog planira gradnjahotela. Banjalučki studenti,prema onome što su objavilimediji, naveli su da se, premainformacijama sa kojima raspo-lažu, „u projektu obnove Kastelaplanira širenje parkinga i izgrad-nja javne garaže, koji bi u velikojmjeri mogli ugroziti još nedo-voljno istraženo arheološko po-dručje tvrđave i mogla bi seuništiti i podzemnu strukturu

tvrđave, koja takodje nije is-tražena“. Primijetili su studentitada kako nigdje nije navedenoda će arheolog biti prisutan u iz-gradnji ovog projekta, a da će „sa silnim popločenjima, pejzažbiti znatno izmijenjen, jer zelenihpovršina gotovo da neće ni biti,a staza koja vodi do Kazamatane smije biti asfaltirana, negoisključivo zasuta šljunkom“. Izni-jeli su studenti i svoje razmišl-janje o rekonstukciji, koje ovomprilikom doslovno prenosimo:

„Potrebno je da se renovi-raju zidine, ali da one ostanu uistom obliku, zelene površine sene smiju betonirati ili popločavatii drveće i živica se ne smijusjeći; na postojećim površinamamogu se staviti klupe, eventu-alno manje fontane, nalik na onustaru iz parka Petar Kočić;potrebno je rekonstruisati i ren-ovirati tunele Kastela, koji bisami po sebi postali atrakcija, tebi se ulaz i njihovo razgledanjemoglo naplaćivati, pod uslovomda tako zarađeni novac ideisključivo za potrebe daljeg oču-vanja tvrđave; veliku turističkuatrakciju bi predstavljale malezanatske radnje i suvenirnicekoje bi širile duh prošlog vre-mena, koje bi mogli sagraditi odkamena ili drveta, na postojećim

temeljima unutar tvrđave; u pos-tojećim prostorijama se možesmjestiti muzej gdje bi biliizloženi istorijski pronalasci sapodručja Banjaluke i svi ostali is-torijski zanimljivi podaci i djelavezana za grad.“

Reagujući tada na ovakveprijedloge i stavove, ali i zaht-jeve mladih Banjalučana, grad-ska vlast, čini se, nije bila bašpreviše ubjedljiva tvrdeći “da jeosnovni cilj rekonstrukcijeKastela da se sačuva njegovaautetičnost”. Slična poruka odpredstavnika gradske vlastistigla je i sada, u trenutku kadasu konačno najavljeni radovi naobnovi Kastela. A da li će setokom njegove obnove uspjetisačuvati ono što je karakteris-tično za jedan od istinskih sim-bola Banje Luke, mjesto gdje se“pisao” i stvarao veliki dio is-torije grada, Banjalučanima os-taje da se nadaju.

Rješenjem Zavoda za za-štitu kulturno-istorijskog iprirodnog naslijeđa Bosne iHercegovine, Kastel je,sadaveć davne 1950. godine,proglašen dobrom kulturno-is-torijskog naslijeđa BiH i ima sta-tus nepokretnog kulturnog dobraizuzetnog značaja.

Bilježimo


Gospodine Predsjedniče države Izrael, Shimon Peres!

Ovo nije prvo pismo koje Vam pišem. Prethodno je bilo za medije nabosanskom jeziku, a ovo će stići u višejezičnoj formi na adrese određenogbroja ambasada u Izraelu i širom svijeta, na adresu UN, kao i Komisiji zadodjelu Nobelove nagrade u Oslu. A podrazumijeva se, i domaćim istranim novinskim, elektroničkim i televizijskim medijima.

Iz uvodnog samopredstavljanja možete uočiti da imam dvojno državl-janstvo, izraelsko i bosansko. U junu mjesecu napuniće se dvadeset god-ina od mog useljenja. Stigao sam sa porodicom, kao mnogi drugi,sklanjajući se pred ratnom stihijom koja je započela 1991. u tadašnjoj Ju-goslaviji. Također, vidite da sam politolog po struci i za pretpostaviti je dadobro razumijem korijene i uzroke razbijanja socijalističke Jugoslavije.Mnogo teže mi je razumjeti da ste Vi u toj krvavoj podjeli zauzeli pris-trasno stanovište, protiv međunarodno priznate nezavisne države Repub-like Bosne i Hercegovine (u narednom tekstu, kraće i ispravnijeformulirano, Bosne). Veliku pogrešku i nepravdu, sa nepopravljim i neo-prostivim posljedicama, činite ne samo narodima u Bosni i njenim građan-ima u prisilnom egzilu, činite i to da se Vašim pristrasnim stavompomućuje tragičnost svih egzodusa jevrejskog naroda tokom povijesti, odEgipta, Babilona, Rima, do Španije, Njemačke i Rusije. Zar zaboravljatešta znači biti ubijen na svom pragu? Biti otjeran sa zemlje svojih prama-jki i praotaca?

Ne iznenađuje me što griješite kao političar, čudi me da griješite kaolaureat Nobelove nagrade za mir.

Ukazujući u dva navrata gostoprimstvo Miloradu Dodiku, predsjed-niku fantomski nemoguće i neodržive bosanske unutar-federalne jedinicesamoproglašene Republike Srpske, ozvaničene privremenim mirovnimrješenjem u Daytonu da bi se okončala oružana invazija od strane Srbije,Crne Gore i Hrvatske na nezavisnu Bosnu, Vi afirmirate agresiju na suv-erenu zemlju, odobravate pljačke i paljevine privatne i društvene imovine,ekocid, urbicid, kulturcid, afirmirate sve zločine prema nedužnim ljudimai masovna silovanja Bošnjakinja. Zar Vas ta agresija ne podsjeća na agre-siju na Izrael odmah po osnivanju nezavisne države 1948., i ratove 1956.,ili 1967., 1973., ili na rat 1981.? Izrael se tih godina potpomognut među-narodnim faktorima mogao braniti i čak preći u kontraofanzivu, i osvojititeritorije koje mu i nisu pripadale, a Bosni je uveden embargo na uvozoružja. Bosna se ipak odbranila, ali u odnosu na Izrael, ni tada, 1992. nitibilo kada u svojoj hiljadugodišnjoj povijesti nikada nije prešla granice inapala svoje susjede na njihovoj teritoriji.

U ličnom žargonu označio sam Vas kao izraelskog Rishelieu-a, štobiste mogli prihvatiti i kao kompliment. Nema sumnje, imate Vi i pozi-tivnih zasluga, ali one su zasjenjene Vašim negativnim uplivom na un-utarnju i vanjsku politiku Izraela. Vaša makijavelistička troličnost nije za

Marjan Hajnal

Magistar političkih nauka, nezavisni anali-tičar i publicistDržavljanin Izraela i Republike Bosne iHercegovineU Izraelu od 23. juna 1993.

1.4.2013.

PISMO SHIMONU PERESUTema: PROTESTNO PISMO ZBOG VAŠEG LIČNOG STAVA PREMA

NEZAVISNOJ REPUBLICI BOSNI I HERCEGOVINI

Bilježimo


pohvalu. Pisao sam o Vama često, ali, nažalost, nikada mi niste davalipovoda da Vas predstavim kao pozitivnu osobu, bilo zbog Vašegkameleonskog pristajanja uz svaku vladu, bilo zbog odnosa premaPalestincima. Zašto konačno ne priznate poraz Vaše navodne mirovnemisije i izraelskoj i svjetskoj javnosti ne saopštite da mira sa Palestincimanikada nije bilo i nikada neće biti? Da li Vam je toliko teško odreći se na-grade koja Vam i ne pripada? Prije dvadeset godina putovao sam slobodnopo cijelom Izraelu, danas je to zemlja zidova i ograda. A plodna zemlja uBosni posuta je minama koje još ubijaju djecu. Za takvo stanje krivimlažne mirotvorce. Osim toga, kao najveća žrtva Vaših zabluda bio jeYitzhak Rabin. Njegovo ubistvo dogodilo se kao posljedica Vašeg neprim-jerenog idealističkog „pacifizma“. Indirektno, i Yasser Arafat je eliminisanpod oreolom istog makijavelizma. Rezultate stručnih ekspertiza, kliničkihi laboratorijskih analiza i realne argumente nemoguće je demantovati.

Koliko mi je poznato, Vi biste se idućeg mjeseca trebali naći u Rimuna prijemu kod Pape. Upadljivo je da ste među prvima čestitali novomPapi izbor i pozvali ga da posjeti Izrael. Nema sumnje da će se on odaz-vati Vašem pozivu, kao i njegovi prethodnici, doći će, pape vole Izrael,posebno ovaj jezuitski koji nikada neće priznati šta zaista misli o Jevre-jima i kakve ciljeve jezuiti imaju po pitanju Izraela. Vi biste to trebaliznati. Ili, ne želite da znate. Ipak, iskoristite tu priliku da ga kao Nobelo-vac podsjetite na mir na Balkanu, tj, na još nezavršeni rat u Bosni, apelu-jte da u ime europskog i svjetskog mira katolički vjernici u Bosni priznajunedjeljivost i nepovredivost zemlje u kojoj žive.

Za vrijeme Otomanske imperije Bošnjaci su u Hertzliji imali svojmalu komunu, sa džamijom vidljivom i danas. U Izrael je 1992. primljenooko 4000 mojih sunarodnika, ali, primljeni su kao Jugoslaveni, uUdruženje useljenika iz bivše Jugoslavije. Ja i danas u svom pasošu nosimpodatak da sam iz Jugoslavije, ali ne iz Bosne. Bosna je priznata u UN,ali ne i u Izraelu. Zašto? Da li zato što vjerujete da su Bosnu zaposjelimudžahedini? Tako Vas uvjeravaju iz Republike Srpske i Vi u to vjeru-jete? Onda vjerujte i to da se bosanski muslimani jako dobro mogu samioduprijeti militantnom islamskom fundamentalizmu, i to su već učinili,savladavši sve pokušaje ekstremizacije. Ima pokušaja uvoženja taliban-izma i vehabizma iz arapskih zemalja, ali te pojave su sporadične i nemajušanse da kod stanovništva zadobiju širu podršku. Jer, Bosanci/Bošnjaci sutakvi, ne vole i ne trpe strane uticaje. Zato se ni moćna turska imperija nijeuspjela zauvijek zadržati u Bosni. U Tel Avivu posluje predstavništvo day-tonske Bosne i Hercegovine kao ambasada, ali, riječ je samo o poslovnicičiji kadrovski sastav i aktivnosti uređuje Republika Srpska. To je fiktivnaambasada u kojoj ja kao Bosanac nisam dobrodošao. To nije ambasadaRepublike Bosne i Hercegovine. Da li Vi to možete razumjeti?

Vaša pristrasnost prema Srbima je neutemeljena u logici i spram povi-jesne stvarnosti. Srbi su prema Bošnacima vodili ukupno 11 genocida. Asigurno to već znate da je Srbija bila prva „Juden-rein“ teritorija u Europipod nacističkom okupacijom. I da na teritoriji koju naseljavaju Srbi od56 sinagoga nakon Drugog svjetskog rata srušeno ih je 40, posebno poslije1948. Bila je to jasna poruka i „bratska“ čestitka uz osnivanje Izraela –države cionista. Provjerite, i danas je u Srbiji među okorjelim neonacis-tima, teroristima i antisemitima „Mein Kampfh“ najčitanija knjiga. Zaprevodioca i urednika ćiriličnog beogradskog izdanja te knjige „Hitler jeposljednji heroj čovječanstva“.

Gdje Vi živite, gospodine Predsjedniče!? Nemoguće je da Vasbeogradski i banjalučki „prijatelji“ o tome ne obavještavaju. Ili, bar,Mosad bi to morao znati. Zar Vas nimalo ne uznemirava sadašnji pro-fašistički kurs politike u Srbiji u kojoj se reafirmira četništvo koje je bilona strani njemačkih nacista? Koju ideologiju mira Vi zastupate kada po-državate genocid u Bosni? Zar Vam se ne čini da su već svojom pojavomi ideologijom širenja mržnje četnici najveći i najopasniji mudžahedinidanas u Europi? Kakva je razlika između njih i afganistanskih talibana?Nema razlike, osim činjenice da talibani brane svoju zemlju. Pa i Izraelbrani svoju zemlju od Hamasa i Hezbollaha i Islamskog Džihada. Utolikoje veza između Bosanaca i Izraelaca izravna i bilo bi logično da Izrael

podrži cjelovitu Bosnu, a ne njenu militantnu mudžahedinsko-terorističkuenklavu, takozvanu „republiku“, stvorenu na genocidu. Ili, i Vi, i to joškao dobitnik Nobelove nagrade, negirate odluke Međunarodnog suda uDen Haagu kojim je priznato da je protiv Bosne vođen genocidni rat,sračunat na uništenje Bosne i Bošnjaka kao naroda, da je vođena planiranaagresija prije svega protiv bosanskih muslimana, ali i svih „ostalih“ pro-bosanskih Bosanaca među koje spadam i ja.

Mislim da je odlučujući faktor Vaše pristrasnosti generalna islamofo-bija koju su Vam svojom prljavom propagandom intenzivirali Vaši lažnisaveznici tipa paradržavnog lidera, ustvari, izdajnika svoje zemlje, kaošto je kriminogeni Milorad Dodik. Riječ je o bivšem ekonomskom krim-inalcu, od kojeg se ne razlikuje Avigdor Lieberman i nije slučajno što seoni tako dobro slažu. Ali, otkud Vi u tom krugu antibosanstva? Ne bi liNobelovcu trebao biti stran svaki, i najminimalniji oblik ksenofobije?Posebno uvaženom mirotvorcu, Shimonu Peresu.

Vi i ja susreli smo se i rukovali dva puta, prvi put u Muzeju Izraela,drugi put tokom Vaše predizborne posjete Bat-Yamu. I žalim zbog tihrukovanja. Jer nisam znao da ćete se rukovati sa Dodikom koji ne priznajesvoju državu Bosnu. Bio sam predsjednik najveće podružnice priUdruženju useljenika iz bivše Jugoslavije. Priredio sam obimnu knjigu,Antologiju stvaralaštva naših useljenika. Ali, dužan sam Vam postavitipitanje: zašto se vratiše skoro sve izbjeglice iz Bosne i to još dok je rat tra-jao? Ne znate? Otjerali su ih Vama simpatični izvođači srbijanskog šu-madijskog folklora u vrijeme dok su njihovi srodnici-četnici širom Bosnes istom odorom, tradicionalnim opancima i šubarama silovali žene i klaliroditelje i djecu Bošnjaka. I ja sam napustio to Udruženje kojem ne tre-baju Bosanci, već samo biznismeni koji šuruju sa nacističkim ološem u Sr-biji ili u „republici srpskoj“, a pun ih je Izrael, koji podižu kapitalističketendere na krvi nedužnih građana. Lično poznajem takve, a i Vi ste ih sus-retali. Postoji li Vaš kakav lični interes od transfera sa njima? Šta su bilistvarni ciljevi Vaše posjete Banjoj Luci? Oni dovode ratne zločince uIzrael, jedan je i uhapšen, ali se postupak ekstradicije svjesno i tenden-ciozno odugovlači. Kako je moguće da se Vi kao mirotvorac ne angažu-jete na sprečavanju uvoženja dokazanog nacizma? Dopušteno mi je dasumnjam u Vaše osobno pokroviteljstvo nad prikrivanjem zločina i zloči-naca.

Gospodine Peres, ne doprinosite miru. Vaša politika nanosi štetu nesamo Bosni, ona pogađa interese i čestitih slojeva srpskog naroda koji jeveć dovoljno stradavao zahvaljujući dušebrižnicima. Ukazivanjem audi-jencije, na crvenom tepihu, i to u dva navrata, rodonačelniku fašizma u erimoderne Europe, kriminalcu Miloradu Dodiku, stvorili ste jako negati-van imidž prvo o sebi, ali i o Izraelu koji predvodite kao predsjednik. A odevalvaciji Nobelove nagrade za mir da ne govorim. Ako griješim, kao štoVam šaljem ovo javno pismo, na isti način ću Vam uputiti javno izvin-jenje. Ako ne griješim, ima li nade da iskoristite sav Vaš renome i hitnose založite za očuvanje Republike Bosne i Hercegovine? Vjerujem,gospodine Predsjedniče, da ćete se oduprijeti sujeti i da ćete dokazati(prije nego Vam istekne biološki sat – ove godine proslavićete 90.-tirođendan, kojeg Vam unaprijed čestitam sa uobičajenom izraelskomželjom „do 120.-te“) da imate šire razumijevanje realnosti, od mog,možda, subjektivnog viđenja bosansko-hercegovačke krize. Ako mislitedobro Izraelu, trebali biste uspostaviti analogiju između budućnosti državeJevreja za koju se zalažete sa budućnošću države Bosanaca. Bosna jepovijesna zemlja, traje već čitav jedan milenijum, sa svim elementimadržavnosti. I, da ne zaboravim, nisam ksenofob, nemam ništa protivpravoslavlja ni protiv Srba. U mojoj porodici ima nas svih, i njih, ali seponajviše pročistio i opstao red istinskih antifašista koji su se boreći pro-tiv nacista borili i za budućnost jevrejskog naroda tokom Holokausta. Ili,želite li možda, nakon Vaše podrške uništenju Bosne i etničkom čišćenjuBosne od Bosanaca, da ni mene nema i da Izrael postane Bosnier-rein?

Marjan Hajnal

Bat Yam, 1. 4. 2013.

Kolumna

Pokušala mi je objasniti, ali se ne snalazim. Prilikom rođenja pril-ično efikasno mi je izostavljen osjećaj za orijentaciju. Za nekog ko jekrstario zemaljskom kuglom, prilično je iracionalno objasniti naviga-cioni sistem koji me uvijek odvede baš tamo gdje treba. Uoči polije-tanja aviona, polaska voza, autobusa ili bilo čega sličnog. Sainterludijima kojima se obično kocene bliski ljudi koje moje pričezabavljaju.

Predvečerje je i tetak me vozi prema Vrbanji, a sumrak se pretvarau noć. Promičući pored džamije, raskošno osvijetljene i veleljepne, sasmijehom se prisjetih pritužbi lokalnih Srba na decibele zvuka sa raz-glasa munare za ezan, jaciju i slično. Pravila sam birvaktile reportažuo tome za BBC razgovarajući s lokalnim stanovništvom. Dok su Srbiraspredali kako im zbog tobož jakog zvuka „čak djeca ne mogu spa-vati...“, Muslimani, mahom povratnici, slijegali su ramenima, biva, štato ima da smeta. Bosna je ovo, sinko, sa svim njenim ostrašćenos-tima.

Skrećemo u pogrešnu ulicu, strma je i na mahove nepristupačna,kad na koncu uočavamo naziv Avaska umjesto kralja Marka gdje tetaSenija živi. I tetak i ja se smijemo, gdje nađoše kralja Marka. Opetzovem teta Seniju, a ona, da ne promaknemo, već čeka na početkusvoje ulice. Rekoh joj da ne treba, ali ne da čuti. Izaći će pred nas itačka. Izmještena sam u neko ranije vrijeme sa svim propratnim emo-cijama koje me u momentu parališu svojim intenzitetom, kada je bilouobičajeno da se pred goste izlazi kako ne bi lutali. Moji su uvijek bile

hiperdruštveni, pa se događalo da na čestim putovanjima sreću i spri-jatelje se sa sijaset ljudi iz cijele tadašnje Jugoslavije, koji nas ondatokom cijele godine posjećuju. Kada smo preselili u Budžak, mama itata su često išli na autobusku stanicu, gdje staje 13-tica ili Jedinica,da dovedu goste. Priznajem da meni takva vrsta maženja gostiju nijebila baš bliska, posebno u mlađim godinama. Rezonovala sam, štaima koga da iščekuju, objasnite ljudima gdje je ulica Mire Cikote imirna Bosna. Moji su samo odmahivali rukom i sa neviđenim entuz-ijazmom i dalje išli na autobusku stanicu. Kada sam neke godine urestoranu „Alibaba“ srela sestru moje kume, koja je pristigla izAmerike, ova me odmah pitala kako je njena kuma, odnosno mojamama. I obećala da će doći da je vidi nakon mnogo godina apstinen-cije od kontakata. Mama je sutradan provela dan čekajući je i ja samu toj njenoj strpljivosti i neugasloj gostoprimljivosti tada vidjela samoglupost. Kako mene ta moja šišana kuma nije nikad obišla za vrijemesvojih posjeta Banjaluci, na koncu mi nije bilo čudno što je njena ses-tra pogazila riječ i ostavila moju majku da je čeka cijeli dan, a da sečak ni telefonom nije javila i objasnila izostanak. Onda sam shvatila damoji imaju duboko usađen princip jedne od najljepših bosanskih crtagostoprimljivosti gdje je „davanje zapravo primanje“. I fućka se njimašto neko možda i ne zaslužuje tu njihovu gostoprimljivost. Oni je imajuna pretek.

A evo, godinama poslije, i teta Senija stoji u džemperu na početkusvoje ulice i čeka li čeka. Uočih je kad smo kod obližnjeg kafića pitaliza put ka njenoj ulici. Trčim koliko me noge nose, prohladna je noć, parazmišljam da se vjerovatno smrzla tako bez jakne ili kaputa. Utrčalasam direktno u njeno naručje i tu bi bogami i da ostanem. Volim tuženu naprečac, ne treba mi vrijeme da je upoznam, vidim je prvi put,ali to ništa ne znači. Oduvijek sam bila kao ćuko sa instinktom pre-poznavanja i naprosto sam se kao čičak lijepila za određene ljude.Mada je prošlo više od dvije decenije kako je moj prvi komšija i dedapo izboru i duši, neizmjerno drag čika Tone Kezić, umro, nema dana

DOBRA BOSANSKA ŽENA

Tekst: Radmila Karlaš

Ilustracija ili Foto: Goran Mulahusić

Kolumnada u sebi ne razaznam neki njegov dragocjen dio.

I tako se sasvim prirodno rastapam u teta Senijinom zagrljaju. Di-namična je i pametna. Nismo se namjeravali zadržavati, ali to je biloprije no što smo je upoznali. Ajde ti samo i pomisli da odbiješ gosto-primstvo. Sjedim joj sučelice i predem kao maca dok ona priča. Tetakje vidno oduševljen. Teta Senija priča razložno i nadahnuto. U zaovakat niko joj nije mogao pera odbiti. Stiješnjena na nacionalnu i om-raženu manjinu, u stalnoj brizi za sina i muža, nije posustajala dok seobračunavala sa onima koji su rat koristili da zastrašuju, pljačkaju,ubijaju. Prava naša bosanska žena sa osjećajem časti i dahom borbeza pravednost, ognjište i svoje. Podsjeća na moju mamu koja je, nemareći za posljedice, istrčala pred crveni „golf“ u kojem su se nalazilioni koji su za vrijeme rata bili poslani da me prate, zastrašuju i neznam šta još. Naravno, bili su naoružani. Mama nije marila. Mislim dabi im u toj bojazni za mene i bijesu koji ju je obuzimao na te ljude kojisu kidisali danima na njeno dijete, i oči iskopala, ali su oni zadovoljništo nam remete mir nagazili gas. Još je dugo mahala za njima igalamila.

Jedem tulumbe koje su poslužene onom naročitom nadarenošćunaših žena kada one, ne prekidajući priču, uspjevaju da urade sve. Daprinesu kolače, kafu ili mezu, svejedno. I sve to tako olako, podrazu-mijevajuće, shodno nadaleko poznatoj bosanskoj gostoprimljivosti.Priznajem da me ljudi već odavno smatraju i da sam kao dr Dulitlsklonija da se družim i pričam sa životinjama, shodno onoj MaksimaGorkog, kad kaže da „Nakon mnogobrojnih kontakata s ljudima, čov-jeku dođe da pomiluje psa, nakloni se majmunu, te pred slonom skinešešir». Osjećam da mi tuđe misli remete moje prirodne frekvencije iljudski glas sve više doživljavam kao atak na moj mozak koji je većprilično napaćen. Utoliko mi je veče kod teta Senije relaksacija i uži-tak.

Put natrag je lakša varijanta u smislu snalažljivosti, teta Senija kao

navigator objašnjava kako da se isparkiramo da tetak ne zakači vrataautomobila o ogradu. Pričamo o njoj cijelo vrijeme tokom vožnje, tetakne krije svoje oduševljenje. Neki ljudi druge napoje energijom, dok imdrugi istu prazne. Kako sam predugo bila skačena silom prilika na ovedruge, hvatam zrak napokon punim plućima.

Kući me čeka poruka od teta Nihadete. Ljetos me ugostila uNovoseliji, u kući sa najljepšim čardakom pored Vrbasa. Razmišljamo tome da vjerovatno ništa nije slučajno i da baš kad pomislim - evoprazna sam kao prazan akumulator - jednostavno se desi da me nekoprikopča na struju. Kosmičku struju, da budem jasnija. Jednostavnose desi dobra bosanska žena.

Čitajući Nihadetinu poruku ili mail, vidim bamiju, roštilj, baklavu,kafu naravno, iće i piće.... Nije u pitanju samo ta svojevrsna gozba,već njena neizmjerna želja da ugosti. Tad sam slikala tu njenu bamijui slala raji. U Istru, Skandinaviju, Ameriku, Australiju... Senad Hadžife-jzović, kojeg Nihadeta zna i kojem je za vrijeme rata i pomagala,napisao mi je poruku: „Nihadeta, ti i bamija, ima li šta ljepše...“ KodNihadete je na djelu i varijanta da njene goste zbrine komšinica akose trefe dok je ona u Švedskoj. Uvijek rado prepričavam kako je Asimsazlija jedne ljetne večeri u restoranu „Slap“ banuo sa domaćomružom, koju ja zovem ružom svog djetinjstva. Pitam ga otkud mu. A onveli, iz Nihadetine bašte, Radmila, sad sam od nje, eno joj puna baštaraje. I piše mi Nihadeta da će krajem maja u Banjaluku, pa ćemo opetpod čardak. I da u Banjaluku dolazi njena drugarica i komšinicaDerviša. S kojom koji dan poslije sjedim u restoranu „Palas“ i mezimpriču. Vrijeme leti, teta Derviša je emotivna i topla žena. Dolazim kućii gledam pošiljku koju mi je Nihadeta poslala kao znak pažnje, pri-jateljstva i ljubavi. Pred očima mi sijevaju sve godine mojih roditelja,čiji sam svjedok bila, i njihova deviza da je davanje zapravo primanje.I tu se jednostavno rasplačem kako valjda nisam plakala od djet-injstva.


Cijeli život proveo je sa glumcima; pjevao jebožanstveno, bio šeret i začinjavac, a uz sve to i cijenjeniugostitelj. Zvao se Slavko Zamola i decenijama je vodio

"Kabare", popularnu pozorišnu kafanu u Banjoj Luci...

***************Zamola je bio institucija. I djelom, a i kao pojava.

Monumentalan, šarmantan, neodoljivog baritona, uvesel-javao je klijentelu "Kabarea" u koji su rado navraćala na-jpoznatija pozorišna i filmska imena iz cijele nekadašnjeJugoslavije.

Zamola je često umio zapjevati, za svoju i dušu na-jbližih prijatelja, a onda su njegove glasovne mogućnostiumjetnički oblikovane u banjalučkom Vokalnom oktetu iKamernom orkestru. Dobijao je Zamola i ozbiljne ponudeza solističke nastupe jer je u repertoaru imao popularnearije iz Verdijevih opera: i danas se pamte njegove egz-

SLAVKO ZAMiz druge knjige ’Izlet u Banjaluku’, ekskluzivno z

NAPISAO: Slavko Podgorelec

fotografiju Slavko Zamola u gornjem redu - u sredini. Lijevo od njega je dr Josip Jović - Shover

Ekskluzivitet


ibicije iz "Travijate" i "Rigoleta". No, sve je bilo uzalud jerje ovaj Banjalučanin bio neraskidivom "pupčanom vrp-com" vezan za Pozorište i bife...

A pozorište i njegovi poslenici – koji su, bez iznimke irezerve – voljeli, rekli bismo čak "obožavali" svogbifedžiju, opraštali bi Zamoli nestašluke o kojima se kn-jige mogu napisati. I danas se prepričava kako jeglumcu, rahmetli Enveru Džonliću, sakrio novi motornibicikl, popularno zvani "Soleks".

Kada bi odlučio našaliti se na nečiji račun, SlavkoZamola nije štedio ni vrijeme, a ni novac.

Tako je organizovao da se, uz pomoć vatrogasnihljestava (merdevina), "soleks" glumca Envera Džonlićadebelim konopcima čvrsto priveže za vrh krošnje

ogromnog kestena koji se i danas uzdiže pred ban-jalučkim Teatrom.

Nakon što je uspaničeni Džonlić utvrdio nestanaksvog lancima sputanog "prometala", Zamola ga je,mrtav-hladan, podsjetio kako je možda zaboravio gdje jeparkirao "motorić". Onda se cijeli "Kabare" dao u po-tragu, da bi neko, kao slučajno - ugledao motor na vrhukestena...

- E moj Envere, što piješ kad zaboravljaš gdje si os-tavio "soleks" – očita mu "bukvicu" Zamola. Operacijaskidanja motorića trajala je, na opšte veselje, sve do rad-nih jutarnjih sati kada je motor, napokon, vraćen oča-jnom vlasniku.

*********************Banjalučki potres je 1969. godine privremeno zatvo-

rio Pozorište, ali je Zamolin bife rad nastavio u kamp-prikolici. U grad je stigla ekipa filma "Zemlja drhti" sarediteljem Torijem Jankovićem, koji je korpulentnom iapoteoznom Zamoli odmah ponudio ulogu.

Mudri kafedžija je shvatio da će postati ekskluzivni"liferant" pića – ali i toplih i jela sa roštilja. I to za cijeluekipu.

Nezaboravna je epizoda kada glumci Ljuba Tadić iZaim Muzaferija naručuju kafe, a Zamola dovikne po-moćnici u kamp-prikolici odnosno "kuhinji":

- Mala, napravi’der dvije bolje kafe, ali štedi materi-jal !

Nikada nismo uspjeli saznati kako Zamola pravi"bolje kafe" – i pri tom štedi materijal... A goste jeposluživao u robijaškoj (filmskoj) uniformi - na lediniodnosno asfaltu. Tadašnji šef Sekretarijata za informa-cije banjolučke opštine bijaše Drago Kukrika (djelatnikSDB, odnosno Službe državne bazbjednosti!).

Onda se filmska ekipa preselila u Zenicu, a tamo je,na posebnom željezničkom vagonu, otpremljen i bife-prikolica našega Slavka. Zamola je automobilom otišaona snimanje...

Nije daleko stigao. Zaustavila ga je, a nakon toga iprivela, policijska patrola kojoj je dojavljeno kako se"neki robijaš vozi u ukradenom autu".

Nesretni Slavko Zamola nije skidao svoj filmski kos-tim-robijaško odijelo, sve do završetka snimanja.

Slučaj je, nakon nekoliko sati, razriješen: Zamola jestigao na snimanje, ali nikada nije otkrio ko stoji iza ovepodvale.

Legendarni boem i neosporni umjetnik tiho se pre-selio u svima nam neizbježnu Izvjesnost : u snu.

Na vječni počinak ga je, potkraj osamdesetihprošloga vijeka, ispratilo nekoliko hiljada prijatelja i poš-tovalaca, među kojima su bile desetine pozorišnih i film-skih glumaca – od Vardara pa do Triglava, od Đerdapa pado Jadrana...

MOLAza ŠEHER BANJALUKU

Izvinjenje redakcije

U prošlom broju, našom omaškom, ispustili smonavesti da je u članku o Ademu Ćejvanu autorfotografije, Slavko Podgorelec. Našem Slavku upućujemo izvinjenje.Redakcija Šehera.


Susreti u Banjaluci, nazvani »Vezeni most«, po sti-hovima Nasihe Kapidžić-Hadžić, postaju simbol multikul-turalnosti, tolerancije, zajedničkog života i uvažavanjapojedinačnih i zajedničkih interesa, te očuvanja tradicije iistorijsko-kulturne baštine grada Banje Luke. U tom ćeozračju biti i ovogodišnje druženje, jubilarno, već deseto,koje će se održati prvih dana mjeseca jula, sa bogatim kul-turnim i rekreativno-sportskim programom, te tribinamaposvećenim društveno-političkom i privrednom životu.

»Susreti Banjalučana i prijatelja Banje Luke, ma gdje dase održavaju, a posebno susreti u Banjoj Luci, prave suljudske, stvaralačke niti koje nas vezuju međusobno i sagradom, jer svaki naš sugrađanin, koji nosi Banju Luku usrcu, zlatna je nit Banje Luke kao otvorenog evropskoggrada, u kojem se svako osjeća kao svoj na svome«, rekaonam je mr. Muhamed Kulenović, predsjednik Upravnogodbora Zajednice udruženja građana Banje Luke, s kojimsmo se susreli u Banjoj Luci, početkom aprila ove godine.

Pripreme ovogodišnjeg »Vezenog mosta« u punom sujeku, usvojen je i program koji nudi zanimljive kulturne isportske priredbe i tematske razgovore.

Želja – opera »Safikada«

»Željeli bismo da nas u ovogodišnji, jubilarni susretuvede poseban muzički događaj – izvedba opere»Safikada«, na sceni Narodnog pozorišta«, rekao nam jeMuhamed Kulenović. »Ovo muzičko ostvarenje ban-jalučkog profesora Muharema Insanića, na libreto SlavkaPodgorelca, nastajalo je i uz naše susrete, na kojima smo,u programima svečanih otvorenja, slušali pojedine arije iodlomke, i željno čekali da »Safikada« dočeka svoju premi-jeru.«

Izvedba »Safikade« zavisi, međutim, i od pridobijanjapotrebnih sredstava, ali se nadamo da će jubilej »Vezenogmosta« ipak biti uljepšan ovim izuzetnim muzičkim do-gađajem.

U Zajednici udruženja građana Banje Luke imaju jošjednu želju – da se poetsko veče vrati u svoj pravi ambijent,u avliju rodne kuće pjesnikinje Nasihe Kapidžić Hadžić, uStupnici, kraj Vrbasa. Tu bi se dodijelila i literarna nagradaza domete u poeziji za djecu – »Nasiha Kapidžić Hadžić –Vezeni most«, a svoje stihove govorit će poznati pjesnici:Enes Kišević, Dušan Pop Đurđev, Gradimir Gojer, AmirBrka, Šimo Ešić, Mirsad Bećirbašić, te domaći autori: EnisaOsmančević Ćurić, Kemal Coco, Ranko Risojević, RankoPavlović, Aleksandra Čvorović, Kristina Mrđa, Jovan JocoBojović, Muhidin Šarić, Slavko Podgorelec, Migdat Hodžići dr. U ambijentu stare bosanske kuće porodice Kapidžićtreba da se otvore i dvije izložbe – »Vezovi porodice

Kapidžić« i »Deset godina Vezenog mosta«. »Vezeni most« će, kao i dosad, biti i u znaku novih kn-

jiga. U vijećnici Banskog dvora predstavit će se nove pjes-ničke zbirke Kemala Coce – »Razgovor sa životom«, RankaPavlovića – »Dublje od slutnje«, Sadete Sokol – »Iskeranepjesme« i Azre Dedić – »Odsanjani grad«, zatim knjiga sti-hova, zapisa i sjećanja Nedžada Talovića – »Dvori odsjećanja« i knjige sjećanja i članaka Irfana Nurudinovića –»Boje rodnog grada« i Ridvana Memića – »Gornji Šeherkroz vrijeme«. Izdavačka kuća »Bosanske riječ« predstavitće dvije knjige pjesama za djecu banjalučkih autora –»Jesen u gradu« Ismeta Bekrića i »Arija iz akvarija« KemalaHandana. Nove stranice otvorit će i već 15. knjiga Ban-jalučkih žubora »Rodni rad« i magazin BanjalučanaŠvedske »Šeher Banjaluka«.

U legendu o banjalučkoj Juliji – Safikadi i ovog ljeta ćesvoje stihove utkati pjesnici, a svoje glasove žene iz hora»Safikada«. Paljenjem svijeća i polaganjem cvijeća naSafikadino obilježje Banjalučani će ponovo pokazati da »zaljubav rođeni smo«.

Galerija zaslužnih Banjalučana

Banja Luka je grad poznatih i priznatih umjetnika,naučnika, sportista, stvaralaca u raznim oblastima života.Svakoga ljeta, u okviru »Vezenog mosta«, ožive se sjećanjana njihove domete. Ovog jula u središtu pažnje i razgovorabit će bogato publicističko djelo Aleksandra Ace Ravlića,koji je objavio više monografija i tematskih knjiga, među ko-jima se ističu »Banjalučki povijesni listići«.

Ovogodišnje predstavljanje likovne Banje Luke bit ćeposvećeno bogatom grafičkom opusu Kemala Širbegovića,koji je Akademiju likovnih umjetnosti završio još 1962. go-dine u Beogradu, u klasi profesora Zorana Petrovića, a kojiod 1972. godine živi i stvara u Parizu, kao umjetnik svjet-skog glasa.

»Vezeni most« će djeci Banje Luke pokloniti i mjuzikl»Početak – eto, šta je na kraju«, u izvedbi Dječjeg studijaglume »Roda«, u kojem se predstavljaju mati i sin Rodić –Nevenka kao režiserka, a Janko kao kompozitor.

U sportsko-rekreativnom programu i ovog ljeta će bitišaha – memorijalni turnir »Ahmet Ćejvan«, nogometa,odbojke na pijesku, košarke, vožnje dajak-čamcima,raftinga.

»Vezeni most« je, tako, prilika za druženje, poeziju imuziku, nove knjige, opuštanje uz sportska takmičenja, alii mogućnost da se bavimo i značajnim temama društveno-političkog i privrednog života. Koliko smo stvarno žiteljisvoga grada, i koliko nam grad pruža? U svome gradu ipaknismo samo turisti. S pravom očekujemo mnogo više.

U SUSRET DESETOM »VEZENOM MOSTU«

SVOJI NA SVOMEBANJA LUKA KAO OTVORENIEVROPSKI GRAD

Piše: Ismet BEKRIĆ

Bilježimo

19

„SINKOPA“ – INSANIĆ MUHAREM s.p.51 000 Banja Luka, Kralja Petra I Karađorđevića br.76tel/fax: 051/300-982,Bosna i Hercegovina, Republika Srpskamob: 065/644-783Žiro račun:562-O99-0000-448828 Razvojna banka e-mail: [email protected]: 4502327270010www.arion-bl.com

Za informativno glasilo „ŠEHER BANJA LUKA“Piše: Prof. Muharem Insanić

PISMO IZ BANJALUKE

Gosp. Mirsadu Filipoviću, predsjedniku Saveza Banjalučana u Švedskoj

Vrlo poštovani gospodine Filipović,napokon sam uhvatio nešto više vremena, da vam se javim i u najkraćim cr-tama upoznam našu dijasporu i naše građane na privremenom radu u inos-transtvu (Švedska...) posredstvom vašeg informativnog glasila („ŠeherBanjaluka“) s nekim aktuelnim sadržajima kulturno-umjetničkog života u Ban-jaluci. Ovo pismo vam pišem u svoje ime, ali i nakon više razgovora s pred-stavnicima Zajednice udruženja građana Banjaluke, direkcijom Narodnogpozorišta Banjaluke. Ovogodišnji 10. jubilarni susret Banjalučana „Vezenimost-2013“ trebalo bi da budu otvoreni operom „SAFIKADA“ (kompozitoraMuharema Insanića i Slavka Podgoreleca, libretiste) na velikoj sceni Naro-dnog pozorišta Banja Luka, 5 ili 6. jula o.g.). Međutim, i na našu veliku žalost,

to se neće dogoditi (?!) jer nam je javljeno da zbog velike ekonomske krize idugotrajne recesije zato, kao i za neke druge sadržaje, ne postoje finansijskasredstva, i našem veselju - vi to razumijete- bio je kraj.Kao što vam je poznato, a vjerujem i dobrom dijelu naše dijaspore, opera„Safikada“ je svečano na daskama Narodnog pozorišta Banjaluke izvedenai premijerno i reprizno 2011 god. uz punu finansijsku podršku Gradske upraveB. Luka, resornog Ministarstva RS, bračnog para Banjalučana Hajrije i BorisaVukobrata iz Pariza, uz obećanje da će kao dio stalnog pozorišnog repertoarabiti izvođena četiri puta godišnje i da će biti omogućeno njezino predstavl-janje i gostovanje u drugim gradovima BiH, odnosno u uglednim pozorišnimkućama naše regije i šire. Na žalost, preliminarno ugovoreni nastupi našebanjalučke opere u Beogradu i Sarajevu su morali biti odgođeni jer ni za tenastupe nisu obezbijeđena sredstva i izvjesno je da će, i da li će, uopšte bitiobezbijeđena za neke druge termine.Unatoč svemu, za cijelo ovo vrijeme mi nismo prestali sa uvježbavanjemcjelokupnog opernog kako umjetničkog, tako i pomoćnog-tehničkog ansam-bla, tako - ukoliko se ikako obezbijede sredstva iz nekih drugih izvora, mi negubimo nadu, bit ćemo spremni za nastupe jer nam je dobro poznato da suto i želje naših građana pa i naše dijaspore a njih ipak ne smijemo razočaratijer upravo zbog njih smo i stvarali ove umjetničke (muzičke) sadržaje, pa takoje, najzad, nastala i naša, popularna, banjalučka opera „Safikada“.Poštovani gosp. Filipoviću, sigurni smo da u cijelosti razumijete naše aktuelneprilike, ali i naše „muke“, također smo sigurni u to da ćete se i vi lično s našomdijasporom, našim građanima (Švedska ali i druge zemlje) angažirati da našoperni ansambl, naša banjalučka opera „Safikada“ i svi umjetnici koji sud-jeluju u ovom, umjetničkom projektu pokažu svoje umijeće i svoju umjetnostkako bismo upoznali našu širu javnost, ali također i u inostranstvu, s kulturno-istorijskim vrijednostima naše zemlje i naših naroda i njihovom umjetničkominrepretacijom,čime se uistinu možemo i dičiti i ponositi.Želimo vama i vašoj porodici, ali i cijeloj našoj dijaspori, mnogo sreće, zdravljai uspjeha u radu i, naravno, da se uskoro vidimo u našoj Bajnoj Luci.

Banjaluka, 10. 04. 2013. god.

Odlično posjećena tribina: Emir Suljagić, predsjednik organizacije "1. mart".

Potpisivanje znača-jnog sporazuma uGeteborgu: Presjed-nici Edin Osmanče-vić i Emir Suljagić.


21

Reportaža

Stranka dijaspore Bosne i Hercegovine, te B-H udruženja, za-jednice, i građani, imali su mogućnost da se 27. i 28. marta sretnusa predstavnicima Građanske koalicije ”Prvi mart”. / www.prvi-mart.ba/ Bila je to prilika i da potpišu sporazum o suradnji u ciljuregistriranja u izlaska većeg broja građana iz dijaspore na naredneParlamentarne izbore 2014. godine. Imajući u vidu dosadašnji radgrađanske inicijative „Glasaću za Srebrenicu“, te koalicije organi-zacije civilnog društva „Prvi mart“, više od trideset organizacija

povratnika, udruženja žrtava, asocijacija boraca, brojnih skupina,pokreta i inicijativa izbjeglih, raseljenih lica i prognanih sa prostoraentiteta Republika Srpska, uključilo se u djelatnosti Stranke dijas-pore BiH, zajedno sa ostalih petnaest b-h stranaka koje ne poričugenocid u Srebrenici. Tako će biti širok zahtjev za podršku jedin-stvenoj, zajedničkoj i multietničnoj listi za izborne jedinice u en-titetu Republika Srpska za Predstavnički dom Parlamentarneskupštine Bosne i Hercegovine i Narodnu skupštinu RepublikeSrpske.

Primarni razlog za ovaj zahtjev jeste nedovoljna politička zastu-pljenost interesa povratnika i njihovih političkih predstavnika u en-titetu RS. U takvim uslovima borba za funkcionalnu i prosperitetnuBosnu i Hercegovinu postaje sve teža, uz brojne prepreke koje se udanašnjem političkom kontekstu čine nepremositivim.

Svakim danom se narušavaju osnovna ljudska prava, građanskei političke slobode građana nesrpske nacionalnosti u RS-u,ograničavaju im se prava na slobodu kretanja, slobodu udruživanja,slobodu izbora prebivališta, institucionalno se diskriminiraju, neuvažava se njihovo pravo na zastupljenost u institucijama u skladusa rezultatima Popisa stanovništva iz 1991. godine, te im jeugroženo osnovno ljudsko dostojanstvo i sjećanje.

Osnov procesa povratka je osiguranje ostvarivanja biračkogprava za sve prognane, interno raseljene osobe i izbjeglice, te da jeisto pokazatelj demokratskog napretka naše države i glasa protiv le-gitimitanja kreiranja većine uz pomoć etničkog čišćenja i genocida.

Na tom putu moramo biti jedinstveni u borbi za opstanak Bosnei Hercegovine kao države, budući da u trenutnom omjeru snaga nepostoji šansa da bilo koja politička stranka sama može osigurati za-stupljenost i izbor u Parlamentarnu skupštinu BiH iz izbornih je-dinica u RS-u.

Građani BiH nemaju pravo ostati pasivni i neutralni u procesuregistracije za naredne parlamentarne izbore jer se u tom slučajusvrstavaju na stranu onih snaga koje teže legalizaciji etničkogčišćenja. Pasivnim odnosom prema svojoj domovini doprinositenjenoj destrukciji i njenom nestanku!

Prijavu koja će vam pomoći da se lakše registrujete za naredneizbore možete učiniti i direktnim unošenjem vaših podataka naweb www.prvimart.ba gdje imate formular. Molim vas da ovu in-formaciju proslijedite dalje na uvid vašim prijateljima i rodbinikako bi se priključili u borbi za našu jednu jedinu Bosnu i Herce-govinu.

Zajedno smo jači!

NE SMIJEMO BITI PASIVNI

Pred parlamentarne izbore 2014.

Piše: Edin Osmančević Foto: Džemila N. Meštrovac / fotograf /


22

Banjalučka inspekcija kaznila je fabriku obuće BEMA sa trihiljade maraka zbog toga što su njeni radnici radili subotom, ipodnijeli prijavu protiv direktora Marinka Umičevića.

Recimo, odmah na početku, da su posjete inspekcijskih or-gana učestale u posljednje vrijeme, nakon što je ispražnjenaopštinska kasa, tako da se komunalna policija pretvorila u«šikutorsku» službu otimanjem novca od onih koji ga imaju. Aovaj događaj bio je povod i za razgovor sa direktorom BEMEMarinkom Umičevićem, koji je, vidno razočaran ponašanjemopštinskih šikutorskih službi, otvorio dušu:

''Ovakvim postupko inspekcijske službe grada Banjaluke ne

dozvoljavaju onima koji žele da rade, i da rade kada imajuposla, te radnicima ne preostaje drugo nego da crknu odgladi''.

I umjesto da inspekcija kontroliše državne službenike kojibježe s posla prije isteka radnog vremena, ona je udarila naradnike, što u ovom vrlo teškom ekonomskom vremenu pred-stavlja klasičan primjer udara na rijetke proizvođače u Ban-jaluci, nad kojima gradske inspekcijske službe, u cilju tobožnjezaštite radničkih prava, «treniraju strogoću» i ne dozvoljavajuim da rade. No, kako bi pred narodom opravdali svoj nerad,čije su posljedice više stotina uništenih preduzeća, vlas(t)i suse dosjetil(e)i da poslanike natjeraju da rade nedjeljom, a dazato ni Skupština ni poslanici ne budu sankcionisani, jer suoni pred inspekcijom zaštićeni kao bijeli medvjedi, pojasnioje dalje Marinko Umičević direktor fabrike obuće.

''Vlasnici tvornice obuće su Slovenci koji u svom vlas-ništvu imaju najveću firmu u RS-u SANINO sa 2.300 za-poslenih u Prnjavoru i Derventi. Oni više ne mogu niti hoće dafinasiraju natalitet ljudi, zato što je svakog dana u prosjekuzbog trudničkog bolovanja sa posla odsutno više od desetposto zaposlenih, i onda je za sve kriv ''babaroga'' Marinko, a

Banjalučka BEMA – između svojih zalaganja i njihovih problema

KAZNA ZA – RAD

Tekst i foto: Rešad SALIHOVIĆ


23

nigdje se ne traži odgovornost Privredne komore i države, kojase treba zapitati, da li smo svi bolesni ili toliko bezobrazni. A,ustvari, mi ne dobijamo platu sa državnih jasala nego jemoramo zaraditi. Zato nam iz raznoraznih razloga zna roba za-kasniti, a isporuku kupcu moramo ispoštovati, a to je da radimopo potrebi i subotom, pa nas zbog toga gradski oci kažnjavaju.''

A da imaju imalo sluha i obraza, baš iz tog razloga ne biposezali za kaznama, napominje dalje Umičević:

''Kada mi dođu kamioni iz Austrije, Njemačke, Hrvatske iliItalije preko Gradiške i prođu tranzitnim putem udaljenim tristametara, zbog ograničenja nosivosti mosta u Karanovcu oddvadeset tona, prinuđeni su voziti preko Jajca, Travnika, Sk-ender Vakufa, tačnije skoro 200 kilometara duže kako bi došlido fabrike, jer nema šanse da njihovi vozači naprave prekršaji preko mosta pređu nedozvoljenom težinom vozila. Uzme li seu obzir da je opštinska vlast u Banjaluci zabranila ulaz vozilimau grad, čija je nosivost veća od 3,5 tona, što nigdje u svijetunema, praktično znači da je to namjerno urađeno kako bi seuništila privreda u Banjaluci, koje zbog toga i nema.''

Samim tim došlo je u pitanje poslovanje ove firme odkoje živi najmanje pet hiljada stanovnika, za čije zapošljavanjegrad gotovo nije ništa učinio, o čemu Umičević kaže:

''Ja sam i sada i u prošlom sazivu bio u gradskoj skupštinii sa njima ratujem četiri godine zato što oni ne vode računa ozapošljavanju radnika a trebalo bi, te sam od njih dobio infor-maciju kako to nije njihov posao, što je sramota, jer grad svojbudžet puni sa 65 posto od PDV-a''.

S obzirom da fabrika zapošljava više od hiljadu žena, javl-jaju se određeni problemi sa svakodnevnim bolovanjima, kojise ne mogu riješiti bez učešća šire zajednice, o čemu Umiče-vić kaže:

''Ja sam veliki protivnik ovog sistema porodične medicinekoji je nama nametnula Evropa, jer tvornica obuće BEMa imaradnike sa pet opština, a nemam uvida u rad domova kao štoje to bilo u vrijeme Tita kada je imala svog doktora, koji su po-magali bolesnim a ganjali lopove. Kako sada nemamo nikakvukontrolu nad bolesnim, imamo situaciju da je svakog danabolesno 15 posto ljudi. Zato sam predložio vladi RS-a da formi-raju jedinstvenu inspekciju kao u okruženju, jer ja nemampravo po kućama obilaziti bolesnike kako bi se uvjerio jesu litu ili nisu''.

I pored toga što se susreću sa svim nametnutim prob-lemima, u malobrojnom rukovodstvu fabrike, na njima svo-jstven način, rješavaju ih u hodu:

''BEMA ima 1250 radnika i nikome nije dužna, ni državi niradnicima ni dobavljačima. BEMA ima u kancelarijama, za-jedno sa mnom, samo 12 radnika. Meni je najveći problem BiH,kakva je da je, ona je naša država, ali ovakva kao da ne trebanikome, osim onima u Vijeću ministara. Zato što je BiH jedinadržava u svijetu koja nema Ministarstvo privrede. Država kojaje to podijelila na entitete, a oni nemaju nikakvih ovlaštenja urješavanju privrednih pitanja i teškoća, jer ona tamo drži svepare. Sva monetarna, carinska i financijska politika je u Vijećuministara, dok je entitetim dato ministarstvo privrede kojeganiko ništa ne pita.''

Ma koliko ga pojedinci osporavali ili hvalili, direktornavodi:''

«Onaj ko ne radi nema problema, jer je sebi obezbijedio za-leđinu i ogromnu svitu od sekretarice do stečajnog upravnika,a oni što rade imaju problema, koje treba imenovati, i upitatise: zašto su stala ulaganja u BiH? Stala su zbog velikihnameta, zbog neuređenog društva, zbog mita i korupcije. Uz to,BEMA za komunalne naknade i građevinsko zemljište plaćagodišnje 45.000 KM, 25.000 KM za građevinsko zemljište nakojem ova zgrada leži 40 godina i za komunalnu taksu 15.000.

Tražili smo da se takse plaćaju kao u Srbiji gdje se naplaćujekao i kod nas, s tim ako se plati unaprijed za godinu, taksaiznosi svega 30posto. Ili, carina na repromaterijal kod nas senaplaćuje 15 posto, dok se u Evropi za to plaća 3 posto''.

Bez obzira na sve nedaće, direktor BEME Marinko Umiče-vić je na kraju želio da poruči:(fotos-0021)

''Sve ovo što sam rekao doživljavam kao borbu za spassirotinje, jer u mene nema djece guzonja, u mene su radničkadjeca i mislim da za njih ima hljeba u ovoj državi, samo malotreba oznojiti guzicu i raditi a ne kao Špirić i Bevanda. Bevandasamo putuje i nosa onu minđušu pa bih ga zapitao zaradi li onsvoju platu''.

Treba napomenuti da se osim u ovom poslu našsagovornik Umičević dokazao i kao uspješan sportista, koji jestao na čelo košarkaša paraplegičara za koje ratuje sa BiH ikaže da ga je sramota što kolica za svoje sportiste invalideplaća deset hiljada maraka plus PDV. Mada se nekima nesviđa što Umičević glavom razmišlja i iz duše bez dlake najeziku govori, i pozicija i opozicija od njega zazire, pa ipakkakav je takav je, pravi je fajter u borbi za prava radnika kojihje više zaposlio nego svi političari zajedno, za razliku mnogihobezbijedio im je redovne plate nešto veće od propisanog min-imuma, sopstveni prevoz i topli obrok pripremljen u vlastitojkuhinji, mada bi mnogi poželjeli da se to radi u njihovoj režiji.


Za vrijeme Austro-Ugarske vla-davine, na lokalitetu između Gospodskeulice (Kastelovog ćoška) i manjedžamije sa grobljem (gdje je kasnije iz-građen hotel »Palas«), istočno odglavne gradske longitidualne saobraća-jnice, nalazilo se više objekata različitihkvaliteta i sadržaja, uglavnom saposlovnim prostorom u prizemlju istanovima na spratu. Građevinska linijaovih objekata bila je uvučena u odnosuna glavnu ulicu, a povezana s linijom naistočnoj strani Gospodske ulice, što je

doprinijelo da se ispred njih formiradosta prostran gradski trg/skver. Međutim objektima najinteresantniji je biorestoran – veća prizemna zgrada sapotkrovljem, u tirolskom stilu. U njemuje, do skvera, bila manja sala sašankom, a ljeti je, ispred, na skveru,bilo postavljeno nekoliko stolova koji suuglavnom bili zauzeti. Na istočnoj straniobjekta nalazila se veća restoranskasala sa kuhinjom i pratećim prostori-jama. Prema zapisu Zlatka Puvačića,restoran su pazarnim danom najvišeposjećivali Nijemci nastanjeni u Lijevčupolju, koji su dolazili da na obližnjoj pi-jaci prodaju svoje poljoprivredneproizvode, ostavljajući u prostranomdvorištu zaprežna kola. Nakon pazara urestoranu bi se obilato častili. Premaistom zapisu, na sjevernom dijelu, uzulicu Moše Pijade, nalazila se velikauglovna spratnica, u vrijeme gradnjemoderan objekat sa fasadama u stiluhistoricizma, u čijem su prizemlju jednovrijeme bile i poslovne prostorije Prve

hrvatske štedionice i Muslimanskebanke.

Poslije Drugog svjetskog rata svi tiobjekti su srušeni i izgrađen je jedin-stven stambeno-poslovni prostor sprat-nosti P+4 koji se protezao duž cijeloglokaliteta, u pravcu sjever-jug,zadržavajući svoju uvučenu građevin-sku liniju. Bio je to, za to vrijeme, uarhitektonskom smislu kvalitetan ob-jekat sa uravnoteženom primarnom isekundarnom fasadnom plastikom i do-brim izborom fasadanih boja, pa je tobila jedna od zgrada po kojoj je u to vri-jeme Banaluka bila prepoznatljiva. Imeprojektanta objekta nisu mi uspjeli naćini uposlenici u arhivu. Neki stariji up-ućeni rekli su mi da je to bio banjalučkiarhitekt Salihagić (koji je još prije Dru-gog svjetskog rata imao vlastitu firmu uBanjoj Luci), što i ja mislim, ali to nemogu sa sigurnošću tvrditi. U prizemljuzgrade nalazio se niz zasebnih trgov-ačkih radnji u staklu, koji se na sjever-nom dijelu završavao prodavnicom

Banjalukom kroz prostor i vrijeme

TITANIK/BOSKA

Tekst: Adem Čukur

Foto: Arhiva Šehera

Sjećanje

sportske opreme »Sport Heruc«, dok sena krajnjem južnom dijelu nalazio mli-ječni restoran »Jadranka« Banjolučkemljekare, a između apoteka, prodavnicakonfekcije, prodavnica čarapa. Na če-tiri spratne etaže bili su stanovi. Posto-jeći skver je bio oplemenjen velikimpravouganim cvijetnjakom koji se ob-navljao svake godine.

Neposredno po izgradnji, ovaj ob-jekat je spontno nazvan »Titanik«, popoznatom prekookeanskom putničkombrodu (koji se potopio već u svojoj prvojplovidbi 1912. godine), vjerojatno zatošto je ulična fasada sa balkonima un-ekoliko asocirala na brod. Nažalost,ovaj objekat je doživio sičnu sudbinusvog imenjaka. Bila je to u zemljotresujedna od najviše oštećenih zgrada, kojaje potom i srušena. Poslije zemlotresa, ijedan stambeno-poslovni objekat uBoriku dobio je takođe nezvanični naziv»Titanik«, ali je to samo blijeda slikaporušenog »Titanika«.

Novim urbanističkim planom naovom je lokalitetu bila predviđena iz-gradnja Centra I, kompleksa koji jeobuhvaćao izgradnju velike robe kuće,dogradnju hotela »Palas« i izgradnjuDoma solidarnosti (na prostoruporušene zgrade Gimnazije). S obziromna značaj lokacije za grad, raspisan jejavni natječaj za njeno arhitektonsko-ur-banističko rješenje. Prvu nagradu jedobila grupa arhitekata iz Zagreba:Ljerka Lulić, Velimir Neidhardt i JasnaNoss, po čijim je projektima i realizo-vana izgradnja Centra, osim dogradnjehotela »Palas«. Glavni dio ovog kom-pleksa čini robna kuća »Boska«,

površine oko 13.000 kvadratnih metara,koja je svojim snažnim arhitektonskimizrazom, kao i uspjelim objedinjavanjemraznolikih sadržaja i funkcija, kao i za tovrijeme savremenim enterijerskimrješenjima, označila nova kretanja utadašnjoj arhitekturi i organizaciji savre-menog robnog prometa na malo.

Prizemlje prema trgu je potpuno ostakl-jeno, pune spratne plohe su date unatur-betonu sa dodatkom crvene boje inaglašene strukture, a cijela završnaetaža je na koso položenim plohama saoblogom od bakarnog lima i naglašenimspojevima po visini. Bila je to sve doposljednjeg rata prostorno i sadržajnonajveća robna kuća u Bosni i Hece-govini. U podrumu su prostori sa dvijekino dvorane, restoranom,slastičarnom, samoposlugom..., dok suna ostalim spratovima prodajni prostorirazličitih grupa proizvoda – konfekcije,obuće, kozmetike, bijele tehnike, elek-torinike, namještaja, alata i okova,tepiha... Iznad prvog sprata nalazila seprostrana terasa sa kafanom na koju sedolazilo zasebnim liftom iz podhoda upodrumu. Vremenom, kafana je pre-stala raditi, lift demoliran, a betonskookno lifta srušeno. Kako je objekatzadržao prethodno uvućenu građevin-sku liniju, između njega i ulice MaršalaTita formiran je prostran trg sa kojega jeosigurana vizura/pogled na tvrđavuKastel i Šehitluke iza nje. A na njemu jeu istom pravcu urađen i podhod.

Na trgu je simbolično postavljen ijavni sat koji je stao na 9 sati, 11 minutai 33 sekunde – vrijeme zemljotresa od27. oktobra 1969. godine.

Sjećanje


Ovo je mala priča o velikom banjalučkom rukometu, te govorisama za sebe i nije joj potrebannikakav uvod, pogotovu jer je tajsport, kako ga ovdje u Australiji zovu“european handball,” potpuno nepoz-nat za njih.

Godina je bila 1998., mjesec mart,ponedjeljak, dva sata ujutro. Ulazim utaksi ispred jednog sidnejskogrestorana. Vozač taksija brblja stalno,ne zatvara, sa nekim neodređenim ak-centom, istočnoevropskim ali neslavenskim. Pitam taj “chatterbox”odakle je, pošto me je natjerao dapropričam iako nisam imao namjeru?Rumun, kaže. Na uzvraćeno mi pi-tanje odgovorim da sam iz Bosne,bivša Jugoslavija. On opet, bez okli-jevanja, nastavlja sa istragom: “Gdjeu Bosni?” Odgovaram: “Iz Ban-jaluke.” On se tek onda raspriča, kakoje igrao rukomet za Steaua-u izBukurešta, te igrao protiv Borca (onizgovara Borak) u Kupu šampiona1977. godine u Banjaluci. Ova meglupa priča već potpuno razbudila i vratila dvadeset godina un-azad...

Dvorana Borik, pet sati poslije podne. Sa ocem ulazim u "kutijušibica". Borac, šampion Evrope, Steaua, pretendent na titulu, trećekolo Kupa šampiona. Prethodni meč u Bukureštu završio je tijes-nom pobjedom Borca 13:12, nisam više siguran. Igrači su se već

zagrijavali na terenu. Iza gola kod glavnog ulaza u dvoranu stojiekipa: Simo Bajić, Vlado Kojo, Ford i, ne mogu se više sjetiti ko jebio četvrti, mislim Hakija Mulabegović ili Miro Bijelić. Moj otacsvraća da se pozdravi. Ja, van sebe od bijesa, jer već kasnimo sa za-uzimanjem naših mjesta na tribini. Atmosfera, dvorana samo što neeksplodira. Publika čeka da Hasan završi sa svojim dobacivanjima,odnosno nekim nebuloznim humorom kojem smo se ipak i uvijeksvi slatko smijali, te da im dadne navijački takt. I, sudija svirapočetak utakmice; krenulo je. Dvorana se trese, Hasan napetih žilana vratu diriguje, maše zastavom i sa ostalom publikom uzvikujepoznato: “Hu! Hu! Hu!”

Nevoljno ostajem sa društvom iz gola. Svaki put kad je Borac unapadu Simo Bajićdovikuje: "Selek! Selek!".Upitam ga: “Šta znači to?”On odgovara da im jeSelke (Selec) zabio uBukureštu pet komada, pakad čuju Selek, gaće im senapune. Pomislih, kakomu ne dodije čitav životda dobacuje i provocirasudije, igrače i delegate narukometnim utakmicama?Na kraju drame Borac jeizgubio 8:9, ali je zbogviše datih golova, ipakprošao dalje. Nijeodbranio titulu evropskogšampiona te godine, takoda je takav podvig ostaojedino na Partizanu izBjelovara.

Vraćam se u taksi up-ravo u trenutku kadaRumun priča o utakmici,kako je nikada neće zabo-

raviti i kako mu nikada iz glave izaći neće taj glas, odnekud izagola: "Selek! Selek!" Kaže da mu nikako nije dao mira, tokom ci-jele utakmice, bezuspješno pokušavajući da pogledom uhvati osobukoja je to dovikivala. Izlazeći iz vozila, dobacim mu da nastavi sasvojim traganjem za zagonetnom osobom iza gola, ne znajući tadada neće, na žalost nikada, dobiti šansu da sretne dotičnog.

Neka počiva u vječnom miru naš Banjalučanin, Dr Simo Bajić.

JEDNO RUKOMETNO PRISJEĆANJE

MALA VELIKAPRIČA

Napisao: Dr Severin D. Rakić

Ilustracija: Izeta Štaljo-Rakić

Reportaža

Ovogodišnji jubilarni, već 25., Sajamknjiga i učila u Sarajevu, održan od 17.do 22. aprila, ponovo je bio prava prilikaza promocije novih knjiga banjalučkihautora koje je vihor progonstava i rataodveo širom svijeta. Među knjigama,piscima i ljubiteljima lijepe riječi otvaralismo i stranice našeg magazina»ŠEHER BANJALUKA« i nove 15. kn-jige »Banjalučkih žubora« - »Rodnigrad«. Ove zanimljive književne pro-grame omogućilo je Ministarstvo zaljudska prava i izbjeglice Bosne i Herce-govine, zaslužujući time punu pohvalu

»Žubori Šeher Banjaluke«

Magazin »Šeher Banjaluka« i knjige»Banjalučkih žubora« se prepliću i dop-unjuju, pa je i organizovana njihova za-jednička promocija, u subotu, 20. aprila,kada su u »Bosansku kuću« na Sajmudošli i Banjalučani koji žive u Sarajevu.Bilo je to, zapravo, jedno nadahnuto kn-jiževno veče u kojem su se predstavilisaradnici ovih izdanja Idriz Saltagić,Vasvija Dedić Bačevac, Migdat Hodžić iIsmet Bekrić, kojima se pridružio i pjes-nik Šimo Ešić, prvi dobitnik književnenagrade »Nasiha Kapidžić Hadžić –Vezeni most« (zajedno sa pjesnikinjomEnisom Osmančević Ćurić).

Listajući stranice našeg lista i »Ban-jalučkih žubora«, mogli smo osjetiti bardio literarnog dživljaja Banjaluke, krozstihove, prozu, zapise i članke brojnihautora: Ante Ćosića, Irfana Horozovića,Ranka Pavlovića, Kemala Coce, Ti-homira Levajca, Slavka Podgorelca, Ir-fana Nurudinovića, Jovana JoceBojovića, Enise Osmančević Ćurić, Mir-sada Filipovića, Edhema Trake, DenisaĐelića, Sakiba Salame, Ejuba Pašalića,Slobodana Bajića, Adema Čukura, Ne-nada Vidovića, Mirze Bišćevića, Seada

Mulabdića, Sadete Sokol, Azre Dedić,Harisa Grabovca, Aljoše Mujagića,Mustafe Bajagilovića, Sadika Be-glerovića. Banjalučki literarni stvaraoci,publicisti i novinari izgradili su, tako,svojevrstan »grad od riječi«, čije seulice protežu prostranstvima svijeta inaše čežnje za zavičajem, ali i obalamaVrbasa i alejama u kojima već cvjetajukestenovi.

Novi naslovi

U okviru banjalučkih literarnih stran-ica na Sajmu knjiga u sarajevskoj Sk-enderiji predstavljene su i nove knjigenaših autora, čije tekstove i stihove,inače, susrećemo i na stranicama»Šeher Banjaluke«.

»Boje rodnog grada«, knjiga zapisa,članaka i sjećanja prof. Irfana Nurudi-novića, vratila nas je u vrijeme nekedruge, tolerantne, evropske Banjaluke,ali i suočila sa sadašnjim nastojanjimada se, bar postupno, vraća ozračje mul-tikulturalnosti i prožimanja naroda i kul-tura. Takve boje, kazane poetskom

riječju, stvaraju i nove pjesničke knjige,prvjenci, Sadete Sokol – »Iskeranepjesme« i Azre Dedić – »Odsanjanigrad«, zbirka stihova Migdata Hodžića– »Jedna mala noćna (banjalučka)muzika, te druga knjiga NedžadaTalovića – »Dvori od sjećanja«, »saz-dani« od pjesama, zapisa i sjećanja.Vedrije boje zapljuskuju nas posebno izknjiga pjesama za djecu – »Jesen ugradu« Ismeta Bekrića i »Arija iz akvar-ija« Kemala Handana, objavljene u edi-ciji »Mali princ« izdavačke kuće»Bosanska riječ« iz Tuzle.

Pjesnik, prozaist i dramski pisacZlatko Lukić na ovogodišnji sajam jedošao sa dvije nove knjige – pjesmamau prozi »Zagrljaj« i romanom »Više odljubavi«. Ljubav i traganje za korijenimaobilježja su i nove knjige Vasvije DedićBačevac – romana »Vrijeme ljubavi«.Prognanička tematika prisutna je i u kn-jizi »Drame« Idriza Saltagića.

Ove knjige obogatit će i ovogodišnji»Vezeni most« u Banjaluci – tako će se»Grad od riječi« moći ogledati uogledalu stvarnosti.

GRADOD RIJEČIBanjalučki autori na Sajmu knjiga u Sarajevu – Predstavljeninovi »Banjalučkižubori« i magazin»Šeher Banjaluka«

Piše: Ismet BEKRIĆ

Foto: Ana Judi

Sudbina sedmorice braće iz banjalučkog naselja Ilidža

BAJAGILOVIĆI U PET DRŽAVA

Po dva brata žive u Švedskoj iNorveškoj, a po jedan u Americi,Češkoj i Srbiji - Najstariji ima 87. a najmlađi 69 godina

Piše: Kemal Coco

Admiral i general bivše JNA.Mehmed Bajagilović


Dugo su stanovnici banjalučkih naselja Ilidža i Gornji Šehergovorili kako će za sedam sinova Hasnije i Huseina Bajag-ilovića, kada se ožene i stvore svoje porodice, naselje Ilidža bitimaleno i da će morati sagraditi neku „Novu Ilidžu“ u kojoj ćestanovati sa svojim ženama i djecom. Danas Bajagilovića, izove porodice, nema ni jednog ne samo u Ilidži, Banjoj Luci,nego ni u Bosni i Hercegovini.

„Zadesila nas je sudbina rodnog grada i rodne Bosne“,kazuje Asim, kod svojih nekadašnjih komšija i prijatelja poznatpo nadimku Askan. «Rasuli smo se u pet država i sasvim jesigurno da se više nikada nećemo skupiti na jednom mjestu.»

RANO OSTALI BEZ OCA

Hasnija i Husein Bajagilović imali su sedam sinova. I danassu svi živi, ali, u poodmaklim godinama. Najstariji Meho,kapetan bojnog broda, ima 87 godina i živi u Beogradu (Srbija).Sam priznaje da su mu unuci Saša i Maja najveća radost.

„Oni mi daje snagu da još živim“, često govori Meho koji jebio prvi stanovnik u naselja Gornji Šeher kod Banje Luke, kojise odlučio da postane oficir tadašnje Jugoslavenske ratnemornarice. Nedavno je objavio zanimljivu knjigu pod naslovom„Banjalučka Ilidža i njeni ljudi“, u kojoj se prisjetio svog djet-injstva i svih tadašnjih komšija.

Mehin brat Smajo ima 84 godine. Po zanimanju je bio vi-soko kvalifikovani bravar. Sada živi u Norveškoj, u gradu Odda

Kasim Bajagilović sada ima 81 godinu, živi u Norveškoj, uistom gradu gdje je i njegov brat Smajo. Do penzionisanja jeradio kao hemijski tehničar. U švedskom gradu Nortelje živiNazim Bajagilović (78 godina). Bio je vrsni v.k. limar. Asim,zvani Askan, sa dva sina i troje unučadi živi u Češkoj. Prijedvije godine umrla mu je žena. I on se najljepše osjeća kada jesa unukom Dinom za kojeg kaže da će produžiti lozu Bajag-ilovića. Asim ima 75 godina, a po zanimanju je bio stolar. Svojepenzinerske dane u gradu Karslad (Švedska) provodi ŠemsoBajagilović (72 godine). U rodnoj Banjoj Luci važio je za jednogod najboljih alatničara. Najmlađeg od sedmorice braće Bajag-ilovića Sulju (69 godina) sudbina je odvela u Ameriku.. Po zani-manju je elektro -tehničar i još je u radnom odnosu.

„Veoma rano ostali smo bez oca. Dogodilo se to sredinom1948. godine kada je najmlađi brat Suljo imao samo četiri go-dine. Kako nas je majka „na pravi put“ izvela vjerovatno samoona zna. Doživjela je da svi završimo škole ili zanate. Umrla jepočetkom 1984. godine“, kazuje Asim koji priznaje da braćakoriste današnju tehniku kako bi se čuli i vidjeli. „Neka inter-neta, face booka i svega „modernog“ što su ljudi izmislili. Zah-valjujući tome mi braća između sebe veoma čestokomuniciramo.»

OTAC DOBIVAO SINOVE, SINOVI KĆERI

Najstariji od Bajagilovića se dobro sjeća očevih riječi „kakomu je žao što braća nemaju ni jednu sestru“. Ono što je želiootac, ostvarilo se njegovim sinovima. Samo Asim ima dva sina iSuljo jednog. Ostala braća imaju samo kćerke.

„Valjda je i to neka sudbina“, dodaje Asim koji svake godineiz Brna (Češka) dolazi u rodno naselje, da obiđe rođake, ali igrobove roditelja. Dolaze i ostala braća, ali ne svake godine,jer godine i udaljenost od mjesta sadašnjeg stanovanja im tone dozvoljavaju.

„Posljednjih godina dvadesetog stoljeća smo se dogovaralida se svi istog dana okupimo u našoj kući. Uvijek se nešto is-priječilo. Sada su nas godine pritisle i mislim da do takvog sus-reta nikada neće doći“, glasno razmišlja Asim koji ponosno

ističe da su sva njegova braća, i on, svoju djecu vaspitali davole sve ljude bez obzira na vjeru ili boju kože, da vole svegradove svijeta, ali Banju Luku najviše, da vole sve države svi-jeta, ali Bosnu i Hercegovinu najviše.

„Znam da su moja braća kao i ja. Najveći dio slobodnogvremena provode sa unucima. Želimo im „usaditi“ ljubav premaljudima, ali ih i naučiti da vole državu i grad gdje su rođeni nji-hovi djedovi i očeve“, rekao je jednom prilikom Meho koji je,dok ga godine nisu pritisle, često dolazio u svoje rodno naselje– Ilidžu kod Banje Luke.

Zahvaljujemo Zumreti Đonlagić na ustupljenim fotografi-jama.

Redakcija Šehera

Foto: Arhiva porodice Bajagilović

Majka Hasnija i sedam sinova: Mehmed, Smajo, Nazim,Kasim, Asim, Šemso i Sulejman.

Ranih šezdesetih u Gornjem Šeheru: Asim, Smajo, Hasnija,Kasim, Nazim i Asija-Beska.

Na Ilidži kod bazena: Nazim, Asija, Hasnija, Asim, Šemso,Zumreta Nazimova kćerka i Sulejman.


Poznati banjalučki šahist Esad Eso Gorić, još uvijek izbjeglica,rado se sjeća svoga Mejdana, svoga grada i svoje šahovske raje, i želida se vrati.

Sjećanja nas vraćaju u treću smjenu u banjalučkom „Celexu“, ujednu od garderoba ovog nekadašnjeg „oura“ (Osnovne organizacijeudruženog rada-op. aut) koji je poslovao u sastavu nekadašnjeg gi-ganta RO „Incel“. Tu se održava svojevrstan šahovski turnir!? Neko bimogao pomisliti da se ovdje, sada već davnih osamdesetih godina, nijeništa radilo, nego da se samo igrao šah, ali vara se: I pored brojnihobaveza radnici su nalazili vremena za igru i nadmetanje na 64 polja.Ali, da ne dužimo....

S jedne strane šahovske table Esad Gorić - Eso, tada već poznati ipriznati šahista i jedna od glavnih vedeta ŠK „Nikica Pavlić“. S drugestrane kao na fabričkoj traci smjenjuju se protivnici - bolje rečeno, na-puštaju „šahovsko poprište“ kao poraženi. Pobjednik ostaje, a to jeEso...

Bilo je tada među radnicima „Celexa“, pa i čitavog „Incela“, do-brih šahista, ali i danas, nakon ovoliko godina, mnogi su skloni tvrd-nji je Eso bio prvi među jednakima. Vjerovatno se, dragi čitaoci, pitatešta je bila poenta tog turnira u fabričkoj garderobi: Pa, Eso je sve pro-tivnike „isprašio“ (neka mi na ovom terminu oproste oni koji su tadaizgubili-op.aut), igrajući „na slijepo“...!!!! Bio je okrenut leđima ša-hovskoj tabli, protivnik govorio svoje poteze, a Eso, prateći njegovepoteze, „povlačio“ u glavi svoje poteze, odnosno kompletnu partiju„držao“ u glavi... Neka autoru ovih redova oproste svi šahisti, ljubiteljii poznavaoci ove drevne igre na ovakvom „pojašnjenju“, ali čini seda drugačije nije moglo....

Ostaće zapisano, i zapamćeno, da je Eso, dobri i čestiti momak saMejdana, igrajući aktivno šah nekoliko decenija širom bivše države,kako pojedinačno, tako i klupski, osvojio brojne turnire, titule, priz-nanja, a šahovski hroničari zapisali su da je „ostvario više vrlo vrijed-nih skalpova, odnosno pobjeda nad velemajstorima“. Trebalo bivremena i prostora da se nabroje svi Esini uspjesi, ali kada je bio navrhuncu i karijeru da kruniše velemajstorskom titulom, dolazi rat iEsad Gorić postaje, vjerovatno jedini, svjetski šahista izbjeglica i prog-nanik.

„Danas, 7. novembra, Esad Gorić navršava pola vijeka života.

Nažalost, više od petine toga života provodi... u izbjeglištvu. RođeniBanjalučanin, a sada „negdje“ u Slavoniji (zajedno sa majkom).Trenutno brani boje ŠK „Bihać“. Naravno, jedan je od najsupješnijihu ekipi, ali i više od toga. Gdje bi mu bio kraj, mnogi kažu, kada biimao znatno bolje uslove i za život i rad“, objavilo je sarajevsko„Oslobođenje“, u novembru 2003. godine. Od tada pa do danas prošloje skoro deset godina, a njegov status se nije promijenio: Eso je jošuvijek vjerovatno jedini svjetski šahista izbjeglica i prognanik. Pro-graničke dane prvo je provodio u izbjegličkom centru u Gašincima,gdje je, u jednom trenutku ostao, maltene jedini „korisnik“ ovog«kampa».

«Nakon Gašinaca, gdje su bili izuzetno teški uslovi za život, štovjerovatno znaju i mnogi drugi Banjalučani koji su tu boravili, trenutnoživim u jednom „sličnom“ smještaju , u Borovu naselju, isto u teškimuslovima gdje je, naprimjer, jedan od najvećih problema, nedostataktekuće vode», priča Eso, tokom jednog od dolazaka u rodni grad gdjese sretne sa prijateljima i rajom iz rodnog grada. Jedan takav susretimao je i sa svojim radnim kolegom iz „Celexa“ Draganom Radočajemu poznatom okupljalištu Banjalučana, kod «Mrvice“.

«Ovakvi susreti sa rajom i prijateljima su melem za dušu i način dabarem malo zaboravim na probleme s kojima se suočavam», priznajeEso. Naravno, ne zaboravlja ni šahovsku raju iz Banje Luke s kojomje osvajao brojne titule, a s kojom se sreće i druži ne samo u rodnomgradu, nego i na turnirima gdje još uvijek aktivno igra i učestvuje.

Ali, i pored teških, pa i na momente surovih životnih slova, Eso idalje vodi brojne „bitke“ na 64 polja i postiže zapažene rezultate. Nizgodina igrao je za ŠK „Vinkovci“, osvajao titule i turnire, o čemu suu prethodnom periodu mediji u Hrvatskoj opširno izvještavali (vidi uprilogu teksta-op.aut), a ovaj vrsni šahovski međunarodni šahovskimajstor, osim umijeća za pločom, pokazao je i da je veliki čovjek, lju-dina, i poštenjačina.

Prije nekoliko godina Eso je došao u jednu mjenjačnicu uVinkovcima da promijeni 500 švedskih kruna, što mu je poslao jedanprijatelj iz Švedske, da mu pomogne, znajući da živi u teškim materi-jalnim uslovima.

«Službenica mi je izvršila konverzju, izračunala da je 500 kruna2160 kuna, i isplatila ta iznos. Vidio sam da to nije regularno, odnosno

Susreti i sjećanja

ŽIVOT NA CRNO-BIJELIM POLJIMA

Tekst i fotografije:M.VIDOVIĆ

Reportažada mi je isplatila sedam puta veći iznos nego što je trebalo, i upozorioje da je pogriješila. U prvi momenat službenica je pomislila da mi jeisplatila malo kuna, i da je zbog toga upozoravam, ali kada je ponovoizračunala, vidjela je o čemu se radi, i shvatila da je napravila greškukoja je mogla koštati i posla, najiskrenije mi se zahvalila», ispričaonam je Eso, tokom jednog od svojih boravaka u rodnom gradu. O tomesvjedoči i tekst objavljen u zagrebačkom „Večernjem listu“, „Pošten-jačina vratio pogrešno isplaćenu svotu novca“.

«Mogao sam s tim novcem komotno živjeti mjesec dana, ali šta

bih poslije. Da sam uzeo taj novac, to bi me stalno proganjalo, i ne bihmogao mirno spavati, a iako se nalazim u teškoj materijalnoj situacijigdje mi svaka kuna puno znači, ipak to nisam uradio i uzeo taj novac»,ispričao je Eso, kojeg život ni u mlađim danima nije mazio, ali i ističeda je uradio nešto najnormalnije. Takav je bio i ostao naš Banjalučanin,ljudina, poštenjačina, momak sa Mejdana, preko Vrbasa, iz Petogkvarta, Esad Gorić-Eso. Ne treba sumnjati da je Esina želja, a i svihšahista, ali i svih Banjalučana, da se, konačno, čim prije, vrati u svojuBanju Luku. Na životnu tablu na kojoj će, ipak, biti više bijelih polja.

Reportaža


VVRRBBAASSLLIIJJEE –– ČČUUVARI TRADICIJENove knjige

Novogodišnje vrijeme, kad lijepe, sretne slike oživljavamou ozračju novih želja, za brojne Banjalučane, rasute svije-tom, prilika je da se prisjete rodnog grada i vrbaskih ljeta.Tada se već misli i na novo ljeto, kad će ponovo na obale ibrzake voljene rijeke. Ponovo u nama žubore i blistajusedre i slapovi, od Slapa u Novoseliji, Limana, prvih i drugihmlinova, Abacije i Studenca, do Plaže, Kastela, Halila, Re-brovca, Ade, Trapista... »Vremena, kad se kaže Vrbaslija, pišu se velikim slovima«,zapisao je na internetu, Ademir Ljubović. I Adem Ibrišagić,objavljivanjem jedne stare fotografije, vraća nas u ljeto1973. godine. A na fotografiji čuveni skakači sa gradskogmosta, majstori »banjalučke laste«, a među njima i bokserMarjan Beneš. Ni on ne može bez Banjaluke i Vrbasa, bez»banjalučke vrbaske raje«, i zato se vratio u grad svojemladosti i sportskih uspjeha. Svoja os-jećanja prenio je i na papir,ispisujući stihove o svo-jim prijateljimasportistima, oKastelu, Vrbasu,alejama... Vrbas takopostaje simbolnaše ljubavi,naših korijena inašeg trajanja.»Vrbas u venama«,ma gdje bili! A simbol Vr-basa, pa i same Banjaluke, postao je, odavno, naš čamac.Dajak. Jedinstven u svijetu.

Banjalučka, vrbaska pričaO dajak-čamcu, toj »vrbaskoj lađi«, tom »vrbinom listu navodi«, tom »vilinom konjicu« nad brzacima, »šarentici« - štobi rekao Joco Bojović, napisano je mnogo pjesama, za-pisa, priča, ispovijesti, sjećanja. U prošlom broju našegmagazina pisali smo o promociji jedne izuzetne monografijedoktora Mirze Bišćevića »Dajak – vrbaska lađa«, a sadaimamo tu radost da, bar ukratko, predstavimo još jednu fo-tomonografiju o tom vrbaskom ljepotanu i prkosniku.»Imao sam deset godina kada me je moj stariji brat Andrijaučio, i naučio, da guram dajak čamac«, riječi su istaknutog,nezaboravnog banjalučkog sportiste Petra Pere Perovića.»Bilo je to 1938, 1939. godine, i od tada sam zavolio tubanjalučku, i samo banjalučku, vještinu dajačenja. Mada mi

je rukomet bio glavna preokupacija, svako ljeto, kada sambio slobodan, provodio sam na Vrbasu, zavolio sve njegovebrzake, njegove ljude, entuzijaste koji svojom ljubavlju ču-vaju tu lijepu i nadasve zdravu tradiciju. Jedan od tih Vr-baslija i čuvara tradicije svakako je i prof. Vojislav Alvir, čijusam knjigu, u elektronskom obliku, sa zadovoljstvompogledao. Tek tada sam shvatio, vremenski, koliko je tavještina bila i ostala neraskidivi dio ljetne svakodnevice ve-likog broja Banjalučana – Vrbaslija, koji i danas čuvaju tutradiciju...« Alvirova fotomonografija, nazvana »Dajak čamac,simbol Vrbasa i Banjaluke«,otkida od zaborava brojneslike i događaje vezaneza ovu smaragdnu ri-jeku i njen ukras,

čamac.

To je,kako ističe sam autor u

predgovoru, »jedna gradska i isključivo banjalučkapriča, koja dugo, dugo traje«:»To je priča o ljubavi i entuzijazmu ljudi Vrbaslija, čuvaratradicije dajačenja... Sama riječ 'dajak' potiče iz turskogjezika, a u prevodu znači 'štap za odgurivanje riječnogčamca'. Ova monografija je pokušaj da se od zaboravasačuva ta banjalučka vještina dajačenja i moj skromni do-prinos očuvanju tradicije stare više od 150 godina...«Ova banjalučka, vrbaska priča ima mnogo glavnih likova –zaljubljenika, sanjara, dajakčija, skakača, prijatelja... Nanjenih 300 stranica smjenjuju se vremena i imena, živi svojživot jedan grad koji je doživljavao i teške godine, i koji jošuvijek liječi svoje rane. Ali Vrbas je uvijek bio, i ostao, onačudesna nit koja nas povezuje, i vezuje za prošlo, sadašnjei buduće.

Živa slika vremenaPođimo od tridesetih godina prošlog vijeka, kad su čamcepravili kod Žarka Lande, i kad su se njima znali spuštati sve

Napisao: Ismet BEKRIĆ

»Dajak čamac, simbol Vrbasa i Banjaluke« - »siječe brzake« i među

koricama knjige profesora i Vrbaslije Vojislava Alvira

Reportaža

VRBASLIJE – ČUVVAARRII TTRRAADDIICCIIJJEEdo Bosanske Gradiške. Neka imena tadašnjih čamaca:»Halilovac«, »Som rikavac«, »Mišula«. Fotografija iz 1938. Čamcima u Jajce. Nazim Džabić, DragoSlunjski, Drago Mažar, Suljo Halalkić i Tomaš Perović.Lanac čamca drži Josip Mažar Šoša.»U Ademovoj kafi i slatku od ruža uživao je i ban Milosavlje-vić, a Milkan Gojić, poznati ugostitelj, poslije teferiča u čar-daku Adema Tuleka iznajmljivao bi Ademovu lađu i uživao uvožnji s porodicom pozelenkastoplavojvodi.« Edo i Hari nabrani uNovoseliji... »AjlaAmar«, čamac sadva imena... Kršlakispod Careve ćuprije..»Amor« Ljubovića i»Nidžara« Kačara...»Cole«... Adem

ĆejvanKvak volio je

Vrbas: »Nad Banjom Lukom zvi-jezde su najljepše«... Na drugim Mlinovima Vekas i

»Sara«... Drago Granić 1964. u čamcu koji se zvao po nje-govim sestrama Jasna i Vesna... Nebojša Tadić i »Abai«...Andrej Zamola i »Lotos«... »Magelan« kod II mlina...»Faraon« Rizvanovića... 1935. na Zejtin brani:Nijaz Ljubović i čamac »Sirena«, koji jenapravio Hakija 1933. godine... Šampion:Bilku Kačaru zlato Balkana (u trci na 1500m.)... Otac i sin Alihodžići... Dr BakirAjanović i »Riverman«... »Spartak«... Špicčamca »Bratski« porodice Šljivić... TamaraVučković... Nikola Blaženović Đinola, Vo-jislav i Filip Alvir... Dr. Bišćević i »Vrbas, upozadini Stefan i »Hromi Daba«... Fudbaler itrener banjalučkog »Borca« Aleksandar AcoMastela gurao je čamac. Golman »Borca«Zlatan Klikić gurao je čamac. Centarfor prvoli-gaša »Borca« Pašo Bećirbašić je takođegurao čamac... Ljeto na Vrbasu 1990. Trkadajak čamaca: 1. Ljubović Husein i »Amela«,2. Kačar Bilko i »Citadela«, 3. Kivač ZlatkoHači i »Dado«... »Kada bi svi, kao i ti, postalisvjesni da je Vrbas glavna ulica Banje Luke«,

Slava i Saša Terzić, iz knjige utisaka sa izložbe fotografijaSlobodana Rašića Bobare »Dajak – vrbaski čamac«...Dušan Mutić: »Vrbas mladoženja«... Ljeto 1988.: na krmiAdmir Ljubović, ljepotice i najljepši čamac »Vihor«. Te go-dine u trci dajaka pobijedio je Himzo Kačar... KućaKapetanovića (Bešlagića) i Studenac... Cvjećar i arhitekta učamcu: Ranko Klindić i Nine Granić... Raja iz V kvarta naAbaciji šezdesetih godina... Joco Bojović: Zdravere!... Mati isinovi! Na krmi Svjetlana Jakupović (rođ. Pavlišin), Goran iIgor... Pobjednici trke dajak čamaca su bili: Antonio ZamolaTončo, Zdravko Barunović Čita, Admir i Husein Ljubović,Emir Majdanac Bili, Smajo Hajrulahović, Bilko i HimzoKačar, Andrej Zamola, Dragan Babić, Ibrahim Kršlak... Feb-ruar 2010. godine, 49. kupanje: Milenko Jeftić Jefto... Rajasa Halilovca na »Otoku ljubavi« pedesetih godina XX vi-jeka. 'Ostrvo ljubavi' izgradio je Hakija Ljubović zvani Čilac.Do njega banjolučki slikar Enver Štaljo... Enisa OsmančevićĆurić: »Vrbaske sedre«...1928. stigli smo čamcima doSave. Možemo li stići dajak čamcima do Evrope?... Mladi

članovi »Dajak kluba«: Ilija Panić na krmi i PredragRužičić u špicu čamca »Srki«... Tako, izmjenjuju seimena i fotosi, kao na nekoj živoj izložbi koju gledamo saobala Vrbasa. »Vrbas je otac, spomen i spomenik, živa slika vremenau toku«, zapisao je, jednom, slikar i Vrbaslija Alojz Lojzo

Ćurić. A još jedan Vrbaslija, Vojislav Alvir, u tu živu sliku utiskuje isvoje stope. I vodeni trag svoga čamca. Njegovoj »priči«možemo nešto i oduzeti, ali još više dodati, jer »vrbaskapriča« je i lična, i zajednička, otvorena za nove stranice, os-jećaje, sjećanja i svakodnevlje. Jer, vrbaska priča je –beskrajna.

Foto: Goran MULAHUSIĆ

Š E H E RBANJA LUKA34

Sa prozora gledam svoj grad. Ulice, kao linije na dlanu,kriju tajne koje nestrpljivo čekaju da budu otkrivene. Ne znamjesu li dobre ili zle, vidim, mnogo je nasmijanih lica u gradunad kojim su sjenke preuzele kontrolu. Nebitno, da li im ču-jemo riječi koje gore, valove slatke vatre što ljude tope u jed-nostavne brojke.

Sve se vidi i sve se nadgleda.Sa prozora gledam svoj grad. Opkoljen sam mravima koji

svojim hitrim nogama upijaju život u nijanse sivog, kretajućise uvijek prema negdje dok se u meni utisci gnijezde kaoslike. Žalim, jer mi pogled ne može upiti šarene boje haljina irumene obraze djevojaka. Kao da je pretežak za moje pupile,ponovo ostaju izostavljene u mojim slikama, a ja, uznemiren,tješim se. »Ti si književnik, svi će imati razumijevanja što neprepoznaš iskrene ljepote svoga grada.«

Pretpostavljajući, da sam siguran u svojoj sobi,pokušavam - opterećen - razbistriti lica heroja i zločina. Slu-tim grijeh, zlo, milost, ljubav, ali ne vidim rogove na ljudskim

čelima niti bijela krila na leđima. Vidim samo ljude, ljude sahiljadu lica. Volim ih zbog sebe jer, kad su me ukrali iz ovoggrada i postavili u ovu sobu, daleko od briga, o sebi znamsamo ono što sam naučio gledajući ih.

Uzbuđen sam ovih zahrđalim luna parkom u kojem jedinosjenke kroz vijekove bivaju nepromjenjive, tamne i gorke, kri-jući od očiju svijeta jedno strašno biće, čije lice neonska sv-jetla iz gostiona i ukrašenih izloga ne umiju otkriti.

Ni tamni, škrti oblaci ne žele da saperu ulice njegovevječne nedozrelosti. U ovom gradu jedino to biće ima jednolice i jedino za njega znam da je zao. I, kao pred putovanjeuzbuđen, maštam i spremam se da ga sretnem, da se kaoštit postavim između njega i svojih sugrađana, istovremenoznajući da to ne mogu jer su oni dolje a ja sam ovdje.

Sa prozora gledam svoj grad, sijevaju blicevi turističkihkamera kao u začaranom plesu sa pepelom prošlosti. Pitamse, šta turisti žele da vide i ponesu svojim kućama? Svanaša lica, ili to jedno, lice lovca koji se u sjenkama krije. Kojeće slike dobiti mjesto u fotoalbumima svijeta, i tako biti oteteod zaborava?

Uvudim, da su ova soba i ovaj prozor postali moje tijelo imoje oči. Jedino ovdje nisam slijep i krhak. Nedovoljnohrabar, da je ikad napustim, sa prozora gledam svoj grad ibojim se da će kad-tad sjenke naći vrata ove moje tačkeizvan svijeta. Plašim se jer imam svoje ime i svoje porijeklo, ikao takvoga sjenke će me pozivati da stanem na nečijustranu, da zauzmem neko mjesto pripremljeno za mene kaogrob slobode.

Zapis o gradu

PROZORPiše:: Haris GRABOVAC

Foto: Goran MULAHUSIĆ

Š E H E R

Bilježimo

37

Ljudi i pčele

ZAŠTO NESTAJU N A D A H N U T E P Č E L E?Piše: Rasim HABUL

“Gospodar tvoj je pčelu nadahnuo: 'Pravi sebi kućeu brdima i u dubovima i u onome što naprave ljudi,zatim, hrani se svakovrsnim plodovima, pa onda idistazama Gospodara svoga, poslušno!' Iz utroba nji--hovih izlazi piće različitih boja koje je lijek ljudima.To je, uistinu, dokaz za ljude koji razmišljaju.”(Kuran, Pčele-en-Nahl, 68-69)

Više od hiljadu godina med je bio glavni zaslađivač kojega su ljudi koristili, šećernije bio dostupan sve do 18. vijeka, što i nije pozitivno za ljudsko zdravlje. Zbog svogNADAHNUĆA nije ni čudno što su sve civilizacije koristile med kao pčelinjiproizvod. Med je sastavni dio u tradicionalnoj medicini Kine i Indije. Kao proizvodpčela spominje se u jevrejskom Talmudu, Starom i Novom Zavjetu (Bibliji, čija riječznači SKUP KNJIGA, pa je odatle i riječ biblioteka), kao i u Kuranu.

Ali, ove lijepe, vrijedne, nadahnute PČELE, zbog čovjeka kao Božijeg namjes-nika na zemlji POLAKO NESTAJU. U zadnje vrijeme čuju se alarmantne vijesti kakopčele masovno “misteriozno” nestaju, a “sveznajuća nauka” ne zna zašto. Vjerapoziva da čovjek kao Božiji namjesnik na zemlji POŠTUJE BOŽIJA PRAVILA, aličovjek se uobrazio i postao ohol i arogantan, i zaboravio ko je VLASNIK I TVO-RAC i vidljivog i nevidljivog svijeta. I danas u dunjalučkim glasilima rijetko će senaći vijest o MISTERIOZNOM NESTANKU PČELA, a ozbiljni analitičari na to up-ozoravaju odavno. Dok se to događalo tamo u Kini, Americi, Australiji, niko se nijezabrinuo, ali sada, kada je PČELA SVE MANJE I U EVROPI, neki su se počeli zan-imati za taj problem čovječanstva. Tako je danski europarlmalentiker Dan Jörgensenalarmantno upozorio da zbog nekontrolisane upotrebe pesticida u Evropi masovno

nestaju pčele i da zbog toga i razmatraju uvođenje zabrane sredstava za zaprasivanje.Jörgensen je s pravom podvukao da nestanak pčela može da izazvati lančanu katas-trofalnu reakciju na eko sistem Evrope, jer su mnoge biljne vrste ovisne o opraši-vanju nadahnutih pčela. Pčele su izrazito važna karika u očuvanju biološkog sistemaplanete zemlje. Eksperti kažu da u nekim zemljama Evrope pčele potpuno nestaju.Znači, nakon ozonskih rupa, otapanja ledenjaka, povećanja temperature, svijet sesuočava sa još jednim problemom kojega je sam čovjek izazva, a to je nestanak pčelai sa njima negativan odaz na čitav biološki svijet. Još je davno poznati nobelovac Al-bert Anštajn (ponos izbjegličke populacije svijeta, jer je i sam bio izbjeglica) rekaoda bi nestankom pčela čovječanstvo živjelo još samo četiri godine.

Moramo znati da bi nestankom pčela nestala i produkcija mnogih bioloških kul-tura voća, povrća, i taj lanac onda ide dalje, jer svi na ovome sijetu imaju svoj zadatakod Dragoga Boga. Pčele su nezaobilazna karika u lancu stvaranja 75 posto prehram-benih proizvoda. Treba da oholi i arogantni čovjek zna, da su pčele potrebne ljudima,one su kao JEDNA CIGLA U ZIDU PRIRODE i zid ovisi od nje. To nas vjera uči,pčele i drugi insekti imaju svoju ulogu u oprašivanju biljaka. Ovdje je poželjnospomenuti da dvije berićetne biljke spomenute u Kuranu ne ovise o ovom pčelinjemoprašivanju, a ta su berićena MASLINA i GROŽĐE. Zbog oholosti, arogancije idvoličnosti dobrog dijela čovječanstva, članak završavamo stihovima r. Muse ĆazimaĆatića.

Gospode, evo, na seđu Ti padam.Ti znaš, da bijah nevin poput roseAl' ljudi, MED što pod jezikom nose,Otrov mi dadoše u bokalu pjanom,Mada sam bio nevin poput roseI tada s Tvoga skrenuo sam putaI zatrto kroz pustos i tamu.(Musa Ćazim Ćatić-Teubei-Nesuh-pokajanje jednog griješnog pjesnika)

Zbog alarmantnog stanja s nestankom pčela, EU je pokrenula akciju potpisivanjapeticije o zabrani upotrebe pesticida za zaprašivanje, kako bi zaštitila zdravlje pčela,pa molimo čitaoce i ovog dragog nam lista, kao i sve dobronamjernike, da potpišu ovupeticiju, jer pčele to zaslužuju. Peticiju možete potpisati na web-stranici:www.avaaz.org/en

Š E H E RBANJA LUKA36

Razmišljam o jednom našem filmučija se radnja odvijala u Sarajevu za vri-jeme Drugog svjetskog rata. O filmu kojije oborio sve rekorde gledanosti.Gledalo ga je preko milijardu i petstotina miliona gledalaca, i spada u vrhbivše Jugoslovenske kinematografije.

Vjerovatno ste pogodili o kojem sefilmu radi, naravno - "Valter brani Sara-jevo".

Film je stvarno - od muzike, glumacai reditelja – urađen za pamćenje.

Jedna scena iz tog filma ostala mi jeu sjećanju. Ona kada Rade Marković,koji je igrao urara Seju Kapetanovića,zadnji puta izlazi iz svoje radnje, isvome učeniku pored ostaloga kaže:"Kemo, dokle je ljudi, mjerit će se vri-jeme.»

Dakle, danas govorimo o vremenukroz časovnike, satove, kantare i ostalevremenske uređaje.

Sjetim se vremena izmedju 60-tih i70-tih godina, kada smo sanjali o do-brom ručnom satu. U ono vrijeme bilesu poznate slijedeće marke satova:ruska raketa, doxa, baume&mercier,zenith, rolex, darwil, a najveći san je bioda imamo SEIKO sat.

Sjećam se, kao da je bilo danas,plaćali smo Seiko sat od 300 do 500maraka, i hvalili se da može i vozilo pri-jeći preko njega, a da neće pući staklo.U onom periodu na mnogim slikamamogli smo vidjeti sat i fotoaparat, jer biosi Bog ako imaš dobar sat i fotoaparat.

Stariji ljudi imali su obješen sat nalancu, sa poklopcem koji je virio iz mal-oga džepa na sakou, većinom su bilinjemačke i švicarske marke.

Pođimo kroz historiju postankasata. Sat je jedan od najvećih ljudskih

pronalazaka. Prvi sunčani sat bilježio jevrijeme tako, da osvijetljeni predmet utoku dana baca sjenu i određuje vri-jeme, zatim se vrijeme mjerilo i goren-jem kandila i štapića tamjana koji goreodređenom brzinom. Kasnije, na red sudošli satovi, odnosno staklene posudekroz koje je prolazio sitni pijesak iprema brzini njegovog «curenja» krozcijev mjerilo se vrijeme.

Stari Egipćani su za računanje vre-mena koristili Klepsidru-vremenskimehanizam koji radi na vodi.

Prvi satni mehanizam pronađen jekraj grčkog ostrva Antikitera, a smatrase da potiče iz 87. godine prije našeere. 1176. godine u katedrali Sens in-staliran je "orolog", od grčke riječi hora-sat i legein govoriti, riječ koja se uFrancuskoj još upotrebljava za velikesatove. Ovi satovi na kulama nisu imalibrojčanik, nego zvono koje je zvonilo uodređenom periodu.

Prvi tačniji satovi na tornjevimaizradeni su za svećenike u 13. vijeku uSjevernoj Italiji. Korišćeni su da ob-javljuju "kanonske satove", u interval-ima između molitvi i razlikovali su se podužini vremena, a mjenjali su se sapromjenama izlaska i zalaska sunca.

Leonardo da Vinči je napravio skicuza ručni sat 1485. godine, a već 1500.godine Nijemac Peter Henlejn pred-stavlja svoj prvi džepni sat.

Prvi zvučni sat sa odbrojavanjemizumio je Cang Jeong-Sil, glavni inžinjerKoreje, za vrijeme kralja Džoseona inazvan je Chagyongru, što na kore-jskom znači "sat sa odbrojavanjem".

Najraniji stoni satovi, koji su preživ-jeli do danas, potiču iz sredine 16.vijekaiz industrijskih gradova Nirnberga i

Augzburga. Ovi satovi imali su samojednu kazaljku, brojčanik je bio podijel-jen na četiri jednaka dijela, tako da jesat mogao pokazivati vrijeme svakih 15minuta.

Prvi mehanizam sa klatnom, koji jebio veoma tačan, pojavljuje se 1657.godine. Galilej je dao ideju o klatnommehanizmu, a Kristijan Hagens se sma-tra pronalazačem mehanizma sa klat-nom. Viljem Klement je usavršio klatnimehanizam 1670. godine, a za nepunihdeset godina klatni mehanizmi dobili sukazaljku za mjerenje sekundi.

Eli Teri je 17. novembra 1797. go-dine patentirao sat koji je i danas uupotrebi. On je poznat kao osnivačameričke industrije satova.

Masovna proizvodnja ručnih satovakreće od 1850. godine kada skorojedan za drugim nastaju danas veomapoznate satne kompanije: Tiffani, Tis-sot, Omega, Minerva, Zenith i dr.

Početkom dvadesetog vijeka, satovise izrađuju od sve boljih materijala, ko-riste se precizniji i kvalitetniji meha-nizmi, a nakon Prvog svjetskog rata, ukojem su ga nosili pripadnici vojske,ručni sat doživljava ekspanziju širomsvijeta i kod pripadnika oba pola. Intere-santno je, da su do Prvog svjetskograta ručne satove nosili samo pripadnicislabijeg pola.

Najpoznatiji sat, sa najtačnijim meh-anizmom na svijetu, nalazi se na BigBenu u Londonu u Engleskoj. Osobakoja pokazuje oznaku za šest sati vi-soka je 1 metar i 63 centimetra.Kazaljka za sat duga je 2 metra isedam centimetara, a kazaljka zaminute 4 metra i 3 centimetra.

Danas smo zaboravili kako smo

Koliko je sati?

DOK JE LJUDI, MJERIT ĆE SE VRIJEME...Piše: Nerko Galešić Ilustracija: Goran Mulahusić


Poezija

37

Glas jednog izbjeglice

Ovdje sam u ovoj zemljiproveo deset godina u radus ljudima koji ne znadošeda rade sa drugima u skladu.

Moja supruga Seimauvijek je pokraj mene,ona me prva hrabrikad nešto slabo krene.

Ona je kao ptica sa Grabakad leti Šeheru svome,brine i za nas, a i za tebe,Banjaluko, voljeni dome.

Gledam i vidim da mnogi nisubaš naklonjeni strancu, a njemu treba bar blaga riječu izbjegličkom lancu.

Šta čovjek onda da radi,kad mora iz zemlje svoje?Sve mu se čini da su ovdjenekako tamnije boje.

Prođeš puteve duge i teške,a kraj njih, trn do trna,i dođeš onda u neku zemlju,manji od makova zrna.

Prolaze godine, dvadeset već ih,teku kraj nas, ko vode,i naši ljudi već počinjui neke račune da svode.

Ovdje na zapadu, i djeca malasvojom rukom ne pišu,stalno su pokraj kompjutera,i s njim ko jedno dišu.

Zašto, druže u fabrici ovih aparata,zarobi ovo malo stvorenje?Njegovo će mlado tijelo uz ekrancijelog života da stenje.

Neće moći od tih aparatani dragu mu loptu da šutne,neće moći ni da vidi holandske kanale mutne.

Ovakve su nam na ovom dunjalukuskrojene ljudske sudbine,moj ahbabu iz Banjaluke,Gušiću Sabahudine.

Ovo ti je, moj drugaru,tužni izbjeglički glas,vidimo se u našoj Bosni,to nam je jedini spas.

Mensur Bajagilović

Prijateljstvo

Omaž Nafizu Gušiću

Dvije bliske misliu oblaku samoćeu vrijeme kiša

Dva zraka zlatnau kapi vremenana ruci vjetra

Dvije luke toplineu moru mirnomod rijeka zelenih

Dva paralelna tragau šume zeleneu kola vilena.

Sakib Salama

Još otac ne spava

U kući našoj zidom opasanoj,Nad kojom bdije mjesečeva glava,Svi smo već odavno polegli, sneni,Samo još otac ne spava.

I noćas on na verandi sjediKao i svih minulih noći,Popravlja naše cipele stare,u školu ćemo sutra poći.

Svuda okolo tišina i svici,On kucka i puši, ko zna koju cigaru,Iza ponoći tiho će lećii sanjati o rijeci i ribaru.

Ujutro kad pođe svima će rećida ste mi i danas nasmijanih lica,i kad kući dođem večerasda čujem jel’ bilo Dvojki il’ Petica?

I noćas oca na verandi vidim,Iz oka će suza da mi kane,Kucka polako, a ponoć je blizu,Evo ga, kraj mene, sad ċe da stane!

Idriz Saltagić

navijali svaku noć sat, jer svakih 24sata morali smo navijati naše ručnesatove, takodđer i naše budilice.

Danas možemo kupiti satove po du-bini džepa, jer oni nisu samo pokazateljvremena, već i znak prestiža, statusa,simbol moći, pokazatelj nečijeg ukusaili njegovog nedostatka. A što se tičedizajna, vrste materijala, mehanizma -samo nebo zna. Prave se i kao nakit,privjesak, modni detalj, granice ne pos-toje kad je maštovitost u pitanju.

Danas digitalni satovi koriste LCD iliLED displej i druge tehnologije. Šta jeprednost ovih satova? Da sve što jepohranjeno u memoriji sata u slučajugubitka energije, ili promjene baterije,ostane sačuvano u satu. Imamo ikristalne satove koji koriste kvarcnikristalni oscilator i djelitelj frekvencija ilibrojač. Zatim atomske satove koji ko-riste mikrotalasni oscilator, podešenizmjenama energije elemenata, kao štosu cezijum, rubidijum ili vodonik.Oni sunajprecizniji satovi. Atomski satovi nacezijumu danas se koriste kao zvaničnimjerioci vremena.

Električni satovi mjere period od 50do 60 herca naizmjenične struje, čijomstabilnom prosječnom frekvencijom up-

ravljaju posebne elektrane. Imamo iradio satove koji periodično aktivirajuradio prijemnik, da bi automatski pode-sili vrijeme prema radio signalu kojiobično generiše atomski sat u radiostanici. Sunčani satovi koriste prividnurotaciju Sunca oko Zemlje kao svojureferentnu oscilaciju.

Danas svaki sat ima ugrađenalarmni sistem, skoro svaka vrsta satabez obzira na cijenu koštanja imavodootpornu zaštitu. Znači, idemo nakupanje, a ne skidamo sat sa ruke. Ah,rahatluka!

Imamo također satove podešene povremenskim razlikama, idemo uEvropu, on sam podesi evropsko vri-jeme. Ah, ljepote!

Veliki broj satnih proizvođača nudiogroman izbor satova kao što su:Guess, DKNY, Gucci, Versace, Cartier,Panerai, Bulova, BOSS, Timex, Pulsar,Lacoste, Diesel, Citizen, Rolex, Fossil,Festina, Seico itd.

Vaše je samo da odaberete.A! KOLIKO JE SATI SADA?

Nacionalna i univerzitetska bib-lioteka Bosne i Hercegovine nominiralaje Ismeta Bekrića za značajnu literarnunagradu »Astrid Lindgren«, koju dod-jeljuju u Švedskoj za opuse i domete usvjetskoj književnosti za djecu. IsmetBekrić piše pjesme, priče, bajke idrame, a dosad je objavio više od 30knjiga. Pjesme su mu prevođene naviše evropskih jezika, a za dvojezičnu

knjigu »Cipele starijeg brata/Čevljistarejšega brata«, objavljenu u Ljubl-janu, dobio je evropsku nagradu AlpeAdria »Riječi bez granica«. Između bro-jnih republičkih i regionalnih priznanja inagrada spomenimo još Zmajevu na-gradu i nagradu »Mali princ«, nagrade»Bosanske riječi« i Društva pisaca BiHza najbolje knjige, nagradu »VeselinMasleša«, nagradu »Stazama djet-

injstva« za prozu, nagradu »NasihaKapidžić Hadžić – Vezeni most« za po-etski opus i dr.

Ismet Bekrić je stalni saradnikmagazina »Šeher Banjaluka«, gdje ob-javljuje i svoje pjesme i priče iz ban-jalučkog djetinjstva, pa ovu nominacijudoživljavamo i kao priznanje našem kul-turnom radu u Švedskoj.

ISMET BEKRIĆ

NOMINIRAN ZA NAGRADU

»ASTRID LINDGREN«

PPrriizznnaannjjee bbaannjjaalluuččkkoomm kknnjjiižžeevvnniikkuu

linds

trom

rombo

.se

Ingredienser:Gräslök, chili, peppar, majs, hackad lökTortillabröd, 16 stArgeta Kycklingpastej, 1 burk (95 g)Argeta Kalkonpastej, 1 burk (95 g)alternativt Argeta Pikant, 1 burk (95 g)

Blanda Argeta kycklingpastej med majsoch gräslök och krydda med peppar efteregen smak. Fördela ut blandningen paatta tortillabröd och vik ihop dem.Fortsätt vidare med Argeta Kalkonpastej eller välj Argeta Pikant om du vill ha en starkare smak, och blanda tillsammans med chilin och löken pa resterande torti-llabröd. Grädda i ugnen pa 175 gr. i ca 15 min. Klart att servera!

Tortillas med Argeta

..

..

Smakar lika gott i matensom pa smörgasen!

Šeher banja luka 24

Documents