sat razrednika 1 4r

Karmen Hlad – Ivana Lović

Sat razrednika 1

metodički priručnik za razrednu nastavu

Zagreb, 2007.

Sadržaj

1. Nastavni plan i program1. 1. Osnovno školstvo1. 2. Razrednik

2. Sat razrednog odjela2. 1. Upis2. 2. Polazak u školu

3. Sat razrednog odgoja u prva dva mjeseca3. 1. Upoznajmo se3. 2. To smo mi3. 3. Ja sam….3. 4. Tko nedostaje3. 5. Igračka3. 6. Još me bolje upoznaj3. 7. Kako je nastalo moje ime3. 8. Ja u mom razrednom odjelu3. 9. DIO SAM CJELINE3.10. PRIMANJE ODLIČJA

4. Potrebe suvremenog društva

5. Rad u skupinama5. 1. Različiti, a jednakovrijedni5. 2. Suradnja5. 3. Integrirana nastava5. 4. Rad u skupinama Prednosti i nedostaci rada u skupinama Uspješan rad u skupini – pravila rada Uspješan rad u skupini – razredno ozračje Uspješan rad u skupini – formiranje skupina Uspješan rad u skupini – materijalna sredstva i pomagala Uspješan rad u skupini – zajedničko planiranje i podjela uloga Uspješan rad u skupini – realizacija rada i uloga učitelja Uspješan rad u skupini – izlaganje (prezentacija) učenika Uspješan rad u skupini – vrednovanje (evaluacija) Uspješan rad u skupini

2

6. Sat razrednog odgoja - organizacija rada u skupinama6. 1. Suradnički odnosi

1. Igrom do suradnje - Motivacijska igra2. Igrom do suradnje - Slaganje po zadanom predlošku3. Razred kao skupina - Stvaranje pravila4. Stvaranje skupina – Podjela uloga

6. 2. Aktivno slušanje5. Ispričaj priču

6. 3. Neverbalna aktivnost6. Rad bez riječi

6. 4. Grupna povezanost7. Grupna povezanost - Davanje imena skupini i izrada znaka skupine8. Grupna povezanost - Skeč i slogan skupine

6. 5. Poticanje aktivosti9. To smo mi10. Prvi pljesak

6. 6. Socijalno učenje11. Zajedno smo jači12. Dječja prava i obveze13. Razvijanje ekološke svijesti (2sata)14. Bonton

7. Razvoj samostalnosti i samopouzdanja učenika7. 1. Detekcija stupnja samostalnosti7.2. TIPOVI SAMOPOUZDANJA7.3. ČIMBENICI SAMOPOUZDANJA7.4. Učitelj i roditelji kao tim

3

1. NASTAVNI PLAN I PROGRAM ZA OSNOVNU ŠKOLU

USUSRET PROMJENAMA

U ljudskoj je naravi usađen strah od promjena i otpor prema promjenama. Promjene izazivaju stres, a razina stresa ovisi o vrsti promjena, kao i posljedicama koje promjene izazivaju.

Hrvatski nacionalni obrazovni standard (HNOS), kao trenutna promjena, koja je zahvatila školstvo, ima svoje temelje u suvremenim gospodarskim i društvenim zbivanjima, ali i istraživanjima psihologa o razvojnim mogućnostima i potrebama djece. Standard koji se treba donijeti omogućuje našoj djeci, a time i društvu u cjelini, da se razvija u skladu s globalnim promjenama i potrebama. To bi naizgled učiteljima trebala biti dovoljna motivacija za rad, ali ako malo detaljnije ponovimo što smo do sada radili, odnosno pročitamo Nastavni plan i program koji smo i prije provodili, otkrit ćemo da smo i do sada mnoge zadaće ostvarivali na sličan ili isti način pa promjene ne moraju nužno u nama izazivati strah i stres.

Ponovimo nešto iz Nastavnog plana i programa iz lipnja 1999. godine (koji je bio temelj organizacije nastavnog procesa svakog učitelja), a što će nam koristiti u organizaciji nastavnog sata razrednog odgoja o kojemu će u daljnjem tekstu biti riječ:

1.1. Osnovno školstvo

„Svrha je osnovnog školstva da učeniku omogući stjecanje znanja, pojmova, umijeća, stavova i navika potrebnih za život i rad ili daljnje školovanje.Škola je dužna osigurati kontinuirani razvoj učenika kao duhovnog, tjelesnog, moralnog, intelektualnog i društvenog bića u skladu s njegovim sposobnostima i sklonostima.

Ciljevi su osnovnog školstva:- da kod učenika potiče i razvija interes i samostalnost pri učenju i rješavanju zadaća, stvaralaštvo,

moralnu svijest, estetski ukus i kriterij, samopouzdanje i odgovornost prema samome sebi i prirodi, društvenu, gospodarsku i političku svijest, snošljivost i sposobnost suradnje, poštivanje ljudskih prava, dostignuća i težnji;

- da učenika pouči pismenosti, komunikaciji, računu, znanstvenim i tehnološkim principima, kritičkom promatranju, razumnom raspravljanju, razumijevanju svijeta u kojemu živi i razumijevanje međusobne ovisnosti ljudi i prirode, pojedinca i nacija.

Ciljevi i zadaće osnovnog školstva ostvaruju se prema utvrđenim nastavnim planovima i programima.“

1.2. Razrednik

„Razrednik je svugdje prvi posrednik u komunikaciji između škole i obiteljskog doma, između učenika i ostalih učitelja. Njegova je odgovornost velika, a utjecaj na učenike i njegovi postupci iznimno važni. On je u prvom redu rukovoditelj i odgojitelj razrednog odjela, odgovoran za povjerenu skupinu učenika. To je osoba koja hrabri, razumije, usmjerava i pomaže učeniku, potiče, pomaže razvijanje suradnje i prijateljstva među učenicima, poučava ih zajedničkom životu.

On stvara povoljno socio-psihološko ozračje u razrednom odjelu koje će pružati mogućnosti razvijanja suradničkog odnosa u radu, međusobnu povezanost, prijateljstvo, uzajamno poštovanje i afirmaciju svakog učenika.

Razrednik prati i istražuje svijet svojih učenika, njihov rast i razvoj, njihovo ponašanje, otkriva uzroke mogućeg neprihvatljivog ponašanja.

Uz rukovoditeljsku i odgojnu zadaću, razrednik vodi pedagoške i ostale administrativne poslove. Sadržaj odgojne zadaće obuhvaća gotovo sve događaje u razrednom odjelu i u školi.“

4

2. SAT RAZREDNOG ODJELA U PRVOM RAZREDU OSNOVNE ŠKOLE

Polazak djeteta u školu uzbudljiv je događaj za cijelu obitelj. Upis u školu, upoznavanje sa školom, ljeto koje treba proći i sva očekivanja bližnjih vezana uz malog đaka prvaka.

1. UPIS

Kada je objavljen javni natječaj za upis u prvi razred osnovne škole dijete je već naveliko u pripremama. Ako dijete ide u vrtić, član je najstarije grupe i već se priprema za veliki događaj. Ako je dijete prije polaska u školu bilo s roditeljima ili bakama i djedovima onda je to vrijeme polaska u tzv. Malu školu gdje ga za školu pripremaju odgajatelji.

Mjeseci pred polazak u školu obilježeni su raznim događanjima. Neki roditelji s lakoćom koriste izraz : „Sad ćeš ti vidjeti! Nije ti škola vrtić! Nećeš imati vremena ni za što! Naučit ćeš se ti reda!… „ O, kako je to krivo! Polazak u školu trebao bi biti vrhunac malog života tih vrijednih duša koje već sedam godina hodaju Zemljom i skupljaju podatke, osluškuju, zapisuju u sjećanja, bune se, istražuju…

Stoga je uloga odraslih važna, nemjerljivo odgovorna. Vrijeme je da zajednički nešto poduzmemo. Npr. dijete bi školu trebalo upoznati daleko prije nego što postane dio velike školske zajednice.

Suradnja s predškolskim ustanovama svodi se, u najboljem slučaju, na dolazak djece u školu u svibnju kada su gosti nekog razrednog odjela. Malo sjede, malo gledaju učenike, nešto nacrtaju, možda i otpjevaju i zbunjeni odu. Možda oni tako nisu zamišljali školu, možda je to nešto strašno, možda su stvorili lošu sliku jer su došli u vrijeme velikoga odmora kada svi jure, viču i galame?

Možda…. No previše „možda“ nije dobro za malo biće.Stoga predlažem da djeca u godini prije škole nekoliko puta budu i gosti i sudionici događanja u

školi. Učitelji i odgajatelji neka se sastanu nekoliko puta i neka popričaju o budućim učenicima, neka se upoznaju s njihovim navikama, potrebama, interesima. Stručne službe škole i vrtića neka tješnije surađuju. Često se dogodi da se djeca izgube u prvom razredu i povuku se jer se nisu uspjela odmah nametnuti pa njihov talent za nešto ode u zapećak i možda trajno utihne ili da djeca koja su pokazala određene emocionalne ili razvojne probleme odmah zauzmu poziciju „teško odgojivog“ ili „neodgojivog“ a da se znalo za vrstu njegovog problema možda se moglo drugačijim pristupom štetu smanjiti već u samom početku.

Sam čin upisa u školu nije baš svečanost broj jedan u životu djeteta .Na početku dijete s roditeljem odlazi školskoj liječnici i tamo uz niz testova često primi i sva

moguća cjepiva i odrađuje popravke zuba koje za sedam godina nisu niti pomislili. Kada bi se sve to „odradilo“ u predškolsko vrijeme bilo bi puno bolje. Uostalom tko bi mislio da ga čeka nešto dobro ako ga bockaju i popravljaju zube i sve to rade zbog upisivanja u školu!

Time bismo izbjegli jedan negativan čimbenik upisa u školu.Nakon liječnika dijete s roditeljem ponovno odlazi na ispitivanje i to u školu čiji će učenik postati.

Tamo zanimljive ili manje, gospođe ili gospoda razgovaraju s djecom. Opet moraju nešto crtati, pričati, razgovarati i pokazati se i to sve u kratko vrijeme jer je količina vremena za razgovor s tim djetetom određena i već se na hodniku, ispred vrata pedagoga ili psihologa nestrpljivo vrpolji drugo dijete.

Uvijek me zanimalo kako je moguće u tako malo vremena i podataka donijeti sud o djetetu? Zato nam trebaju razgovori s tetama i stričekima iz vrtića, pedagozima i psiholozima, razgovori s ravnateljima kako bismo upoznali dijete što kompleksnije i bolje. Koliki bi se problemi riješili i prije no što dijete uđe u školu!

Treći puta obično dođu samo mama ili tata ili neki dobri djed i baka pa upišu dijete u školu nakon što je zaključeno da je ono spremno za školu.

Taj treći puta u većini naših škola je (čast izuzecima) i posljednji pred prvi ulazak u školsku zgradu u rujnu.

Preporučljivo je organizirati prvi roditeljski sastanak u lipnju s roditeljima na kojem bi ih učitelji i stručni suradnici u njihovoj budućoj školi, upoznali sa svim onim važnim podacima vezanim uz pripremu

5

djeteta preko ljeta: npr. uvježbavanju navika samostalnog kretanja u prometu ako će dijete samostalno ići u školu, uvježbavanju navika koje su djetetu potrebne za najbezbolniji prijelaz iz predškolskog u školsko doba.

Najvažnije je roditelje upoznati s učiteljima (razrednikom)** koji će voditi njihovu djecom. Neka roditelji porazgovaraju s njima, neka ih pitaju sve što ih zanima (osobito je važno da roditelji koji prvi puta imaju prvašića, steknu sigurnost i mir vezane uz pitanja oko polaska u prvi razred; zbunjen i frustriran roditelj nije partner kakvog trebamo, a partnera – roditelja sami stvaramo).

Dobro je roditelje upoznati s udžbenicima i dogovoriti način kupovanja potrebnog pribora i izgled prvog radnog dana kako ne bi bilo nedoumica, nesigurnosti i nepotrebne nervoze tog prvog, važnog dana koji bi u pamćenju trebao ostati na stranici na kojoj piše NEZABORAVNO!

**“Razrednik je svugdje prvi posrednik u komunikaciji između škole i obiteljskog doma, između učenika i ostalih učitelja. Njegova je odgovornost velika, a utjecaj na učenike i njegovi postupci iznimno važni. On je u prvom redu rukovoditelj i odgojitelj razrednog odjela, odgovoran za povjerenu skupinu učenika. To je osoba koja hrabri, razumije, usmjerava i pomaže učeniku, potiče, pomaže razvijanje suradnje i prijateljstva među učenicima, poučava ih zajedničkom životu.

On stvara povoljno socio-psihološko ozračje u razrednom odjelu koje će pružati mogućnosti razvijanja suradničkog odnosa u radu, međusobnu povezanost, prijateljstvo, uzajamno poštovanje i afirmaciju svakog učenika.

Razrednik prati i istražuje svijet svojih učenika, njihov rast i razvoj, njihovo ponašanje, otkriva uzroke mogućeg neprihvatljivog ponašanja.

Uz rukovoditeljsku i odgojnu zadaću, razrednik vodi pedagoške i ostale administrativne poslove. Sadržaj odgojne zadaće obuhvaća gotovo sve događaje u razrednom odjelu i u školi.“ (citat iz Nastavnog plana i programa)

6

2. POLAZAK U ŠKOLU

Prva dva mjeseca školovanja u životu učenika moraju biti jasno određena i dobro programirana. Ta dva mjeseca su od velike važnosti za kasniji rad u odjelu i snalaženje djece u školi. U njima ćemo s učenicima upoznati, uvježbati i usvojiti osnovna pravila koja vrijede tijekom cijelog života za svakog čovjeka. Neka ćemo pravila morati samo osvježiti dok ćemo druga morati uvježbavati dok se ne usvoje. Osvještavanje potrebe rada i života u grupi te prihvaćanje mnoštva različitih osoba oko sebe jedan je od najtežih i najodgovornijih zadataka učitelja u prvom razredu. Dobro ćemo se upoznati na relaciji učenik – učitelj – roditelj.

Drugi dio bio bi krajem studenog kada bismo krenuli u stvaranje skupina, a treći dio bio bi svojevrsna evaluacija metoda i aktivnosti koje smo poduzimali zajedno s učenicima tijekom školske godine.

Na satovima razrednog odjela (u PIP-u se taj sat zove sat razrednika, a mi ćemo ga nazvati satom razrednog odjela jer nam se čini da je izraz primjereniji svrsi toga sata op.a.) socijalno-emocionalni razvoja djeteta i razvoj njegove ličnosti bit će nam prioritet.

Razvijat ćemo pozitivna emocionalna stanja:- osjećaj pripadnosti razrednoj zajednici,- sigurnost koju pruža zajednica, - privrženost članovima odjela i škole - te ćemo te satove iskoristiti kako bismo u opuštajućoj atmosferi osvijestili učenikovo iskustvo.

Razvijat ćemo kod učenika i osjećaj za raspoznavanjem emocija i njihovom izražavanju.Poticat ćemo razmišljanje o sebi i razvijati pozitivnu sliku te osvještavanjem svega u čemu je dijete

dobro utjecati na stvaranje bolje slike o njemu.Za vrijeme igranja, radnih aktivnosti u odjelu, pri kretanju po školi i izvan nje, načinu izvršavanja

zadaća, donošenju i pridržavanju razrednih pravila razvijat ćemo dječju kompetenciju .Provođenjem raznih aktivnosti pri upoznavanju novog kolektiva razvijat ćemo samostalnost i

neovisnost u druženju, zadovoljavanju potreba, odnosu prema vršnjacima. Osobitu pozornost treba obratiti na razvoj empatije kako bi lakše prepoznavali i poštovali osjećaje drugih osoba i živjeli u skladu s prirodom.

Uočavanjem i poštovanjem različitosti među vršnjacima u odjelu i školi, poštovanju prava drugih i njihovih želja i potreba razvijat ćemo toleranciju u odnosima.

Na kraju našeg rada trebalo bi uočiti da smo razvijanjem ovih socijalno-emocionalnih karakteristika ličnosti postigli s učenicima kooperativni odnos u radu s drugima, pozitivan stav prema sebi i prema okolini.

Spoznajni razvoj kao i govor, komunikaciju, izražavanje i stvaranje nadograđivat ćemo korelacijom sadržaja s ostalim temama nastavnih predmeta.

7

3. PRIMJERI ZA SATOVE RAZREDNOG ODJELA U PRVA DVA MJESECA NASTAVE

UPOZNAJMO SE

1. primjer: UPOZNAJMO SE

CILJ: upoznati se međusobno, umanjiti strah od novog i nepoznatog, upoznati razred kao jedan od prostora u kojem će djeca boraviti u školi.

Potreban pribor: razredna maskota (igračka, lutka ili slično što će učitelj pripremiti i tom će se maskotom učenici služiti cijeli 1.razred kako bi se bolje povezali i putem maskote rješavali razne zadaće).

UVOD- učenici će sjesti u pripremljen krug, a učitelj u krugu započinje pjevati pjesmicu za koju

zna da su je djeca učila u vrtiću ili maloj školi, pozivat će učenike da mu se pridruže- nakon uvodne pjesmice učitelj će najaviti djeci kako će upoznati novog učenika u

razrednom odjelu kojeg još nisu vidjeli; pokazuje razrednu maskotu i izgovara njegovo ime (odlično je i ako učitelj svira neki instrument pa ga iskoristi za uvodno opuštanje)

GLAVNI DIO- upoznavanje s maskotom, tko je i zašto je došao, što će raditi u razredu- maskota će predstaviti samog sebe, reći će i nekoliko riječi o učitelju (npr. Ovo je naša

učiteljica. Ona je sretna kada đaci marljivo rade. - pomoću maskote učitelj će iz pripremljene vrećice izvlačiti identifikacijske kartice (IDC)

koje će onda pročitati, vlasnik kartice će ustati i predstaviti se; učitelj će pitati učenike zna li netko pročitati što piše na kartici i tako će već detektirati čitače u razrednom odjelu

- učenici će kartice zakvačiti na odjeću i to će biti njihov znak prvih tjedan dana u školi dok svi ne nauče njihova imena

- učenici se upućuju na pripremljene kutije s naljepnicama koje će istresti na stol i odabrati onu koja im se najviše sviđa pa je zalijepiti na karticu kao svoj zaštitni znak (pri odabiru naljepnica možemo uočiti odlične primjere kako se koje dijete snalazi u grupi, način na koji dolazi do predmeta koji mu se sviđa, kako reagira ako se još netko zainteresirao za istu naljepnicu)

ZAVRŠNI DIO- učenici se vraćaju u krug i ponavljaju svoja imena na način da djetetu desno od sebe pruže

ruku i kažu : Ja se zovem Petar, a ti si Maja. Predstavljanje se nastavlja dok se krug ne zatvori.

- Učenici pozdravljaju maskotu i jedan učenik nosi ga u svoj dom kako bi upoznao njegovu obitelj. Uz maskotu nosi i maskotin dnevnik u kojem je objašnjenje čiji je to dnevnik, što se u njega piše i to kao poruka za roditelje koji će na početku 1.razreda pomoći djeci nešto napisati a većinu zapisa što je maskota radila u domu učenika učenik će nacrtati ili zalijepiti fotografiju.

8

2.primjer: TO SMO MI

CILJ: izraditi kolaž razrednog odjela sa svim važnim osobama za taj razred; više povezati zajednicu; uključiti roditelje u život i rad razrednog odjela

Pribor: spužvasta loptica, fotografije djece, škare, ljepilo, papiri u boji, razni materijal ovisno o motivu

UVOD- u uvodnom djelu učenici će sjesti u krug i bacanjem spužvaste loptice glasno izgovarati ime

djeteta kojem dodaju lopticu; tako ćemo ponoviti tko se kako zove- učitelj najavljuje da će danas napraviti sliku svog razrednog odjela kako bi svi znali tko je 1.a

GLAVNI DIO- djeca donose svoje fotografije i prije no što ih stavljaju na kolaž kažu što o njima znaju, kada su

nastale, tko ih je napravio, što su radili u to vrijeme, kako su se osjećali…- kolaž može nastati kao dio predloška koji je izradio učitelj ili odabirom mjesta na papiru koji je

izvješen na zidu učionice

primjeri: brod koji vuče mrežu – učenici svoje sličice lijepe na sliku broda, a roditelji na roditeljskom sastanku nastavit će niz sa ribicama u koje će napisati lijepe želje svom prvašiću i njegovim prijateljima iz odjela;

- vlak, avion, kuća… – kroz napravljene prozorčiće stavljaju se fotografije djece;- drvo – u zelenu krošnju drveta učenici stavljaju svoje fotografije u listiće ili voće, crviće, pčele,

leptire i slično

ZAVRŠNI DIO - učenici gledaju svoj kolaž i još jednom pokazuju svima gdje su oni i pričaju kako im se kolaž

sviđa, što im je lijepo, zašto im je lijepo- predlažu gdje će kolaž biti postavljen u učionici (ovdje ćemo opet imati odličnu priliku vidjeti tko

i kako izlaže svoje mišljenje i tko će prevagnuti u odabiru mjesta i na koji način)

9

3. primjer: JA SAM….

CILJ: ponoviti imena učenika, predstaviti svoj znak grupi i javno nastupiti pred kolektivom

Pribor: izrađeni simboli, pripremljeno čarobno drvo, kvačice

UVOD - učenici sjede u krugu- razredna maskota nabraja imena učenika i namjerno pogriješi, učenici to moraju primijetiti i tada

ustaju svi oni koji su točno imenovani – npr. U mom razredu jesu dvije Petre, Ivana, Ana i dvije Lucije. – učenici kažu nisu dvije Petre nego jedna Petra i jedan Petar. Ustaju Petar, Petra, Ivana, Ana i dvije Lucije. Dalje se igra nastavlja dok ne ustanu svi iz kruga u kojem su sjedili.

- najava: Učitelj zamoli učenike neka pripreme svoje simbole tako što će ih staviti u pripremljenu kutiju. (to su simboli koje su učenici napravili kao domaću zadaću na unaprijed pripremljenim papirima, npr. rezanim u oblik kruga)

GLAVNI DIO- razredna maskota se „zavlači“ u kutiju i izbacuje jedan simbol taj učenik dolazi pred grupu i

opisuje svoj simbol, kako ga je izradio, zašto je baš to nacrtao i slično- nakon što je rekao sve o svom simbolu objesit će simbol kvačicom na predviđeno mjesto (to može

biti prije napravljeno stablo ili rastegnuti konopac ili slično)- predstavljanje ide do zadnjeg učenika

ZAVRŠNI DIO - razgovaramo o satu, što smo radili , koji nam se simbol sviđa, kojeg bismo si odabrali uz svoj; pri

razgovoru učenici će uvijek imenovati vlasnika simbola

10

4. primjer: TKO NEDOSTAJE

CILJ: uvježbati detektiranje razrednog kolektiva, uočiti tko nedostaje, stvarati sliku svog odjela kao cjeline

Pribor: zvonce, časopisi, igračke, plakati, fotografije

UVODNI DIO- učitelj će zamoliti učenike neka stanu u krug i neka se međusobno pogledaju i pozdrave – učenik

pruža ruku učeniku desno od sebe i kaže npr: Dobro jutro Ivane! Želim ti dobar i veseo dan! – tako nastavljaju pozdravljati jedni druge dok se ponovno ne vrate do prvog

GLAVNI DIO- učenici će se slobodno kretati po razredu i razgledati pripremljene fotografije, časopise, knjige,

plakate, igračke koje je učitelj razmjestio po učionici (ovdje je VAŽNO da učenici poštuju pravilo prvog-znači da ne otimaju jedni drugima ono što taj tren netko gleda ili čita već da pričekaju ili se posluže nečim drugim; to će se najbolje izbjeći ako učitelj pripremi više materijala nego je potrebno)

- u jednom trenutku učitelj će što neprimjetnije jednog učenika zamoliti neka izađe iz učionice (dobro bi bilo s nekoliko učenika to dogovoriti prije sata tako da i ti učenici se pripreme za neprimjetno izlaženje iz učionice)

- pozovem učenike neka za trenutak sjednu u krug i neka pokušaju otkriti tko nam nedostaje, kada to otkriju moraju reći što je imao odjeveno na sebi, kakve papuče, i sl.

- pozivamo učenika neka uđe u učionicu i provjeravamo koliko su učenici točno opisali učenika koji je nedostajao

- igra se može ponoviti onoliko puta koliko vremena ostaje do kraja sata a da ostane dovoljno za analizu

ZAVRŠNI DIO - učenici će analizirati sat na način da će izreći što im je u toj igri bilo zanimljivo, što nije, što ih je

veselilo, što ljutilo, što im je bilo teško i zašto su teško zapamtili kako je učenik bio odjeven i obuven

- na kraju bi bilo dobro da zaključe kako je potrebno pažljivo gledati oko sebe jer ono što gledamo nekada može biti i od pomoći (npr. ako se izgubiš, ako nekoga moraš opisati iz raznih razloga i sl.)

11

5. primjer: IGRAČKA

CILJ: Upoznati učenike kroz odabir igračke, kroz želje i sposobnosti predstavljanja različitih likova djece u odjelu.

UVODNI DIO:- s učenicima se povede razgovor o posjetima velikim trgovačkim centrima gdje vole ići, zašto

vole, ili ne vole, što bi rado kupili a još nisu ili nemaju dovoljno novaca.

Najava: Danas ćemo otputovati u jedan veliki trgovački centar i zamislit ćemo da smo šetali trgovinama i došli do trgovine namještajem. Tamo ste umorni sjeli na jedan udoban krevet i zaspali. Probudili ste se usred noći i shvatili da ste ostali zaključani u centru i da ste sami. U blizini je trgovina igračkama. Odlazite tamo i igrate se s njima. Odjednom jedna igračka ustaje i kreće prema vama.Vaš je zadatak odigrati ulogu te životinje ali tako da se dopadnete drugima. Sada ću vas zamoliti da u sljedećih deset minuta (naglasite učenicima da ćete vi mjeriti vrijeme; oni još ne znaju što je deset minuta) odaberete i pripremite ulogu te igračke pa ćete je izvesti pred ostalima.

GLAVNI DIO- učenici će odigrati svoju ulogu po principu tko želi i to će raditi oko 30 minuta

ZAVRŠNI DIO- razgovorom o tome kako se tko uspio uživjeti , koliko se uspio dopasti drugima, upoznat ćemo

učenike

12

6. primjer: JOŠ ME BOLJE UPOZNAJ

CILJ: ponoviti imena učenika u odjelu, produbiti upoznavanje tako što će učenici svima reći tko je u čemu, po vlastitom mišljenju, odličan.

UVODNI DIO:Sada se već dosta poznajemo sa svojim učenicima i počinjemo SRO razgovorom o učiteljici. Kako se zove, u čemu je posebna, dobra, sposobna (eventualno objasniti pojam – sposobna).

Najava: Danas ćemo se mi predstaviti u onome u čemu smo po svom mišljenju naj. Na primjer: Ja sam Karmen i najbolja sam u pričanju priča. Jako to volim. Volim putovati u zamišljene krajeve i pričati o tome koga sam tamo upoznala i što se sve tamo događalo. Volim maštati.Provjeriti je li svima razumljiv zadatak.

GLAVNI DIO:- upozoriti učenike na ograničeno vrijeme (učitelj mjeri, otprilike, ½ do 1 min.)- učenici pričaju u krugu i kada svi ispričaju svoju pričicu slijedi reprodukcija – prvi u krugu će

pokušati nabrojati što više imena koja je zapamtio i što su rekli o svojim sposobnostima; ponovno se pričanje vrti u krug do zadnjeg učenikaVAŽNO: sigurno će biti djece koja baš i ne bi govorila, pokušajmo ih nagovoriti ali ne previše, ako baš ne žele može ih se preskočiti, sigurno im treba vremena kako bi se uklopila i stekla sigurnost u novom okruženju.

ZAVRŠNI DIO:- u ovom djelu učenici će iskoristiti igru iz glavnog djela sata pa će izreći što im se dobro dogodilo

a vezano je uz sposobnosti koje su naveli- potrebno je sat završiti s osjećajem da su nam te sposobnosti važne i da kada ih pokažemo drugim

ljudima postižemo vrijedne rezultate, razveselimo druge i da ih treba i dalje njegovati kao što npr. mama zalijeva cvijeće a ono dobro raste.

Djeca mogu za sljedeći sat donijeti primjere svojih sposobnosti (crteže, radove i sl.).

13

7.primjer: KAKO JE NASTALO MOJE IME

Za ovu igru važno je da se učitelj dogovori s roditeljima da i oni sudjeluju u ovom satu.

CILJ: dublje upoznavanje članova razrednog odjela, bliskija povezanost, uključivanje pasivnijih i povučenijih učenika u zajednicu.

UVODNI DIO: Svi sjedaju u krug i kreće upoznavanje s roditeljima. Djeca će predstaviti svog roditelja imenom i pridružit će se svom roditelju kao paru u krugu.

Najava: učitelj će najaviti da će sada roditelji ispričati kako su njihova djeca dobila imena. Roditelje treba upozoriti da imaju vrijeme od 1 min.

GLAVNI DIO:- roditelji pričaju svoje priče

ZAVRŠNI DIO:- učenici će govoriti kako im je bilo na satu, jesu li bolje upoznali svoje prijatelje iz razrednog

odjela, koja im se priča najviše svidjela, je li im nešto bilo smiješno, - VAŽNO: uključiti svakog člana razrednog kolektiva te mu osigurati pažnju ostalih članova

14

8. primjer: JA U MOM RAZREDNOM ODJELU

CILJ: provjeriti unutarnji osjećaj djeteta prema grupi-razrednom odjelu i potaći ga na razmišljanje o dobrim i lošim osjećajima te kako bi ih mogao – dobre pojačati a loše promijeniti u dobre.

Materijal: papire formata po želji učitelja za svakog učenika, časopisi u boji (razne revije koje su učenici donijeli od kuće), ljepilo

UVODNI DIO:Uvodim učenike u rad. Potrebno je iz časopisa koji su donijeli odabrati nekoliko slika koje odlično opisuju kako se dijete osjeća u razrednom odjelu. Neka odabiru boje, oblike i slike koje odlično opisuju kako se oni osjećaju u svom razrednom odjelu. Odrediti vrijeme izrade kolaža.

GLAVNI DIO:Djeca trgaju sličice iz časopisa i lijepe na papir pa tako rade kolaž o sebi. Po isteku vremena (za koji je učitelj rekao da će biti 30 min. i da će on mjeriti te je tijekom mjerenja bodreći učenike upozoravao na isticanje zadanog vremena) djeca sjedaju u krug i predstavljaju svoje kolaže. Imaju ½ min.za obrazlaganje.

ZAVRŠNI DIO:Nakon što je zadnje dijete objasnilo svoj kolaž učitelj će pitati učenike kako im se sviđaju drugi kolaži, koji im najbolje opisuje dijete koje ga je radilo.

15

9. primjer: DIO SAM CJELINE

CILJ: suradnjom i dogovorom izvršiti zadatak gradnje zamišljene građevine od slamčica pa uočiti kako samo dogovor pomaže i kako je u timu lakše raditi.

Materijal: ljepljiva traka, slamčice, škare

UVODNI DIO: Zamisli da moraš napraviti most preko potočića. Kako bi to radio? Što bi ti sve bilo potrebno? Bi li sve zano napraviti sam? Koga bi pozvao? Zašto? U uvodnom dijelu sata učenici bit rebali osvijestiti činjenicu da čovjek treba druge ljude kako bi uspješno radio i živio. Podijeliti učenike u grupe (najbolje nekim od uobičajenih načina: npr. boja kartončića i boja na klupi za kojom će se zadatak izrađivati ili slično), podijeliti slamčice (ako skupina ima po 4 člana onda će broj biti između 30 i 50 slamčica) i ljepljive trake i škare. Objasniti da svaka grupa mora napraviti svoju što višu građevinu koju će povezivati ljepljivim trakama ali uvjet je da građevina stoji a ne ruši se.

GLAVNI DIO : Učenici slažu svoje zamišljene građevine i uočavaju probleme što zbog načina na koji grade, što zbog skučenog prostora i potrebe dogovora a svatko ima neku svoju ideju.

ZAVRŠNI DIO:Po isteku dogovorenog vremena (ili nakon što su učenici potrošili sve slamčice) grupe predstavljaju građevine i govore svoja iskustva za vrijeme građenja.Može se organizirati i odabir najuspješnije građevinarske skupine.

16

10. primjer: PRIMANJE ODLIČJA

CILJ: osvijestiti da svi imaju pozitivne osobine i da su važni sebi i članovima kolektiva

Materijal i pribor: papirnati kružići, zlatni papiri ili zlatni flomasteri, bušač papira, trake

UVODNI DIO Razgovor vodimo sjedeći na podu u krugu. Što su to natjecanja? Zašto se ljudi natječu? Što dobiju pobjednici? Kako se oni tada osjećaju? Što je s onima koji nisu najbolji, što oni dobiju? Kako se oni osjećaju? Zašto?Imamo li mi u našem razredu pobjednike? U čemu? Tko su oni? Imamo li one koji nisu pobjednici? Zašto? Opiši-objasni? Ovjdje je važno doći razgovorom do trenutka kada će učitelj usmjeriti djecu na zaključak da su zapravo svi u razednom odjelu zbog nečeg pobjednici i zaslužuju nagradu. Potaknuti primjerima učenici će pričati o tome zašto su oni pobjednici. Npr. napisao zadaću sasvim sam, zavezao vezice, pomogao mami urediti dom, pričuvao sestricu dok jsu roditelji nešto radili, ugasio svjetlo prije spavanja i više se ne boji mraka, sam otišao u trgovinu…

GLAVNI DIOUčenicima podijeliti papirnate kružiće i zadati zadatak: Uredi zlatnu medalju za dobru stvar koju si učinio nedavno, probuši kružić i provuci traku pa je zaveži i pripazi da se može provući preko glave.

ZAVRŠNI DIO Kada učenici završe s izradama medalja slijedi proglašenje dobrog djela i dodjela medalja.

17

4. POTREBE SUVREMENOG DRUŠTVA

Polazeći od definicije čovjeka kao društvenog, misaonog, kulturnog i duhovnog bića, možemo zaključiti da je život bez odgoja (koji realizira sve te atribute) primitivan. Primitivna bića uče i pamte prenoseći životno važne genetske informacije na potomke, ali ne i na ostale pripadnike vlastitog roda. Što je život primitivniji, njegova potreba za odgojem je manja. Čovjeku je odgoj potreban jer bi bez njega teško preživio, posebice danas, u turbulentnim uvjetima okoline, života i rada.

Da bi odgoj bio odgoj, on mora biti zadovoljenje odgajanikovih potreba, ali on to ne može biti ukoliko istovremeno nije i zadovoljenje potreba odgajatelja jer svaki drugi odgoj prerasta u mukotrpan rad ili manipulaciju. Odgoj je moguć jedino ako se poštuju individualne karakteristike i sloboda odgajanika (sustvaralaštvo) te se odgojem zadovoljavaju temeljne ljudske potrebe, potvrđujući se kao kao kulturna i slobodna, a time i ljudska bića. (6. Polić, str. 19.)

U čitavoj svojoj povijesti, čovjek je bio dio društva, od prvih lovačkih skupina do suvremenih oblika zajedničkog života i rada. Čovjek se morao povezivati, udruživati ili uspostavljati povremene odnose kako bi zajedničkim radom otklonili svoju ovisnost o prirodi. Zajedništvo omogućuje realizaciju najsloženijih zadataka i rješavanje problema, povećava snagu čovjeka (individualnu i društvenu), ubrzava proces rješavanja zadataka i problema te smanjuje materijalne potrebe.

Neprestano usavršavanje, sve veća primjena moderne tehnologije, novih metoda rada i suvremenih informacijskih sredstava te razvoj i unaprijeđenje društvenih odnosa su glavne karakteristike našega vremena.

Tu dolazimo do sve većeg raskoraka između potrebe društva i onoga što nudi škola. Hrvatski nacionalni obrazovni standard (HNOS) želi tom raskoraku stati na kraj vertikalnom integracijom pojedinih razina školovanja i tržištem rada. Takav standard bi trebao, a nadamo se i hoće, osigurati pedagogiju uspjeha za sve (učenike, ali i učitelje, a time i društvo u cjelini).

Brojna istraživanja pokazuju da se sva ljudska spoznaja količinski udvostručila u drugoj polovici 20. stoljeća te da je svakim danom zamijećen njen ubrzani porast.

Kvantitetu spoznaja treba i kvalitetno društveno obraditi. Iz tog razloga se i pojam organizacije definira kao svjesno udruživanje ljudi kojima je cilj da odgovarajućim sredstvima ispune određene zadatke s najmanjim mogućim naporom na bilo kojem području društvenog života. (4. Sikavica, str.13.)

To nam nameće nove potrebe učenika, odnosno nove potrebe u radu učitelja. Učenici više nisu u mogućnosti pamtiti mnoštvo nerazumljivih i neprimjerenih informacija. Nije potrebno zadovoljavati kvantitetu znanja, nego kvalitetu znanja. Učenicima znanja i sposobnosti kojima raspolažu moraju biti primjerena i jasna, a treba ih motivirati i poučiti kako pronaći i obraditi informacije kako bi najjednostavnije i najbrže došli do cilja.

Danas se dijete uglavnom promatra kao učenik. Naglašava se njegov kognitivni razvoj i poboljšanje učenja. Škola nema prostora za igru, za istraživanje i osobno otkrivanje i zadovoljavanje interesa, razmjenu emocija, atmosferu bez procjenjivanja u kojoj djeca slobodno mogu izraziti svoja ne/raspoloženja, razviti tehnike relaksacije, unaprijediti vještinu sporazumijevanja i rješavanja konfliktnih situacija…

Kako bismo osposobili djecu za istraživačku, iskustvenu nastavu, odgovorno ponašanje i usvajanje trajnih i uporabnih znanja, morat ćemo više vremena posvetiti razvoju prosocijalnog ponašanja i djetetovih vještina i sposobnosti.

Nastavni sat razrednog odgoja se do sada često upletao u ostale nastavne sate u okviru brojnih razrednih situacija koje je često trebalo rješavati na licu mjesta. Predlažemo da se i sami sat razrednog odgoja integrira u nastavni proces u vidu integrirane nastave, a ovdje naglašavamo i razvoj socijalnih vještina kroz organiziranje nastavnog procesa radom u skupinama, suradničkim učenjem i timskim radom.

18

5. RAD U SKUPINAMA

5. 1. Različiti, a jednakovrijedniSvi smo različiti, a jednakovrijedni. Različitost se očituje i u stupnju inteligencija koje posjedujemo.

Netko je bolji na riječima, netko u snalaženju u prostoru, netko u komunikaciji itd.

Vrste inteligencija:• verbalno-lingvistička,• matematičko-logička,• vizualno-prostorna,• glazbeno-ritmička,• tjelesno-kinestetička,• interpresonalna i • intrapersonalna.

Iz naših različitosti proizlaze i različiti stilovi učenja koji su svojstveni pojedincu. Netko lakše uči promatranjem, netko slušanjem, netko činjenjem.

Stilovi učenja: haptički (učenje kroz dodir,…) - 37% auditorni (učenje slušanjem) - 34% vizualni (učenje iz slika,...) - 29%

Ukoliko prihvaćamo različitost učenika u razinama znanja, mogućnostima, interesima i stilovima učenja, svjesni smo potrebe nove organizacije nastave, primjerene svakom učeniku i s tendencijom razvijanja različitih inteligencija kod svih učenika.

5. 2. Suradnja“Suradnja“ i „pružanje pomoći drugima“ u psihologiji se zove „prosocijalno ponašanje“.

Istraživanja su potvrdila da i djeca mlađa od dvije godine dijele s drugima, ili tješe drugu djecu, npr. kada plaču. Iz tog razloga kod djece treba nagrađivati i pohvaljivati takvu vrstu ponašanja kako bi ona postala trajna aktivnost.

Kod suradničkog ponašanja je potrebno prepoznati da je drugome potrebna pomoć i težiti pronalaženju rješenja zajedno s partnerom. Dokazano je da su na suradnju i pomoć spremnije djevojčice od dječaka (naučena uloga) i starija djeca od mlađe (kognitivni razvoj omogućuje uživljavanje u situaciju i empatiziranje).

Osim toga, djeca su spremnija pomoći ukoliko imaju vizualni model takvog ponašanja, tim više ako je to osoba koju cijene i poštuju...znamo što nam je činiti!

To nas dovodi do pitanja kako poučavati djecu i kako ih pripremiti za potrebe društva, tj. kako im prenijeti praktična, iskustvena znanja i tako olakšati život u suvremenim turbulentnim zbivanjima.

Nastava koja zadovoljava društvene potrebe: treba biti iskustvena i istraživačka nastava, treba učenike poučiti preuzimati odgovornost, treba stvarati trajna i uporabna znanja.

Da bi bile zadovoljene društvene i gospodarske potrebe, odnosno da bi se nastava približila djeci i motivirala ih, ona mora zadovoljiti interese učenika, njihove mogućnosti, ali i sposobnosti obzirom na stil poučavanja koji je svojstven pojedinom djetetu (učeniku). U tome nam može pomoći organizacija nastavnog procesa u vidu integrirane nastave koju često prati rad u skupinama.

19

Integrirano poučavanje učenicima olakšava usvajanje nastavnog gradiva jer povezuje različite predmete, usmjereno je na učenika, osnova poučavanja je tema, a ne predmet.

5. 3. Integrirana nastavaDa bi se osigurala integrirana nastava potrebna je dobra organizacija rada koja zahtijeva puno

vremena i pažnje, a usmjerena je na planiranje rada (u suradnji s kolegama, učenicima, roditeljima, lokalnom zajednicom,...), planiranje istraživačkih projekata, izradu diferenciranih zadataka i pripremanje nastavnih sredstava i pomagala.

Bitno je naglasiti i da integrirana nastava zahtijeva spremnost na timski rad za koji često nismo spremni ni mi, učitelji, a posebno djeca koju tome moramo i poučiti.

Integrirana nastava omogućuje, ali i zahtijeva, da se u nastavu uključe i različite vježbe opuštanja, komunikacije, slušanja, suradnje, samokontrole i odgovornosti za vlastito ponašanje. Mi ćemo vam to pokušati približiti organizacijom nekih sati razrednog odjela.

5. 4. Rad u skupinamaSat razrednog odgoja, već od prvog razreda, treba poučiti učenike, između ostalog, i skupnom radu

jer je timski rad danas osnova rada svakog poduzeća, znači mora biti sastavni dio svakog životopisa.

Prednosti i nedostaci rada u skupinamaRad u skupinama ima mnogo prednosti, ali i nedostataka na kojima treba intenzivno raditi.

Zabavan je za učenike jer potiče kreativnost, jača osjećaj pripadnosti, zadovoljava znatiželju. Učenici postaju odgovorni za vlastiti rad jer ga sami organiziraju (odgovorni su za vrijeme, razvijaju radnu disciplinu, intenziviraaju socijalno učenje). Učenici se skupnim radom pripremaju za svijet rada, a učitelji mogu promatrati učenike u drugim okolnostima.

S druge strane, nedostaci skupnog rada se očituju u poziciji učitelja kojemu je potrebna puno veća organizacija rada, podjela zadataka iz opsežnog gradiva, priprema nastavnih sredstava i pomagala te istovremeno konzultiranje više skupina. U razrednim odjelima je prevelik broj učenika, učionice su male i ne dopuštaju prevelike promjene u rasporedu sjedenja. Skupni rad zahtijeva više vremena u čemu ga ograničava predmetno-satni sustav, a u početku treba više vremena posvetiti disciplini učenika jer je puno teže raditi u bučnijim uvjetima koji su nužni zbog komunikacije i suradnje učenika.

20

Uspješan rad u skupini – pravila radaDa bi rad u skupinama bio uspješan, potrebno je prvo donijeti pravila rada u skupinama. Bitno je

naglasiti međusobnu suradnju i pomoć jer to olakšava rad, odnosno da je u nedostatku suradnje i pomoći takav rad nemoguć. Dobro je i ponoviti temeljna ljudska prava te osvijestiti da svatko ima pravo na vlastito mišljenje.

Obzirom da učenici sami ne mogu doći do svih zaključaka, ili mogu imati teškoća u sastavljanju pravila, učitelj ih treba konstantno usmjeravati praktičnim primjerima ili igrom.

Neka od tih pravila mogu biti:• jedni drugima pomažemo,• svaki član ima pravo iznositi svoje mišljenje,• slušamo druge,• uvažavamo različita mišljenja,• rješavamo postavljene zadatke,• svi se pridržavamo dogovorenih pravila...

U početku je moguće da u radu ne sudjeluju svi učenici, ali pravilnom raspodjelom rada (i izmjenom zadataka) u skupini te pravilnom metodičkom strukturom sata aktiviraju se svi učenici što na kraju rezultira čak i intrinzičnom motivacijom.

Uspješan rad u skupini – razredno ozračjeUvjet uspješnog rada u skupini je ugodno razredno ozračje u kojemu učenici moraju biti vrlo

motivirani za takav oblik rada, ali i za temu koja će se takvim radom obrađivati. Za početak neka takav oblik rada učenicima bude zanimljiv, ali i organiziran na način da učenici budu u radu uspješni i pohvaljeni.

Uspješan rad u skupini – formiranje skupinaKako bi rad bio što uspješniji, predlaže se da skupina broji četiri učenika, međutim, u uvjetima rada

hrvatskog školstva, skupina može uspješno raditi i ako broji više, po mogućnosti - do šest učenika.

Skupine se mogu formirati na različite načine, ovisi koji nam je cilj rada skupina. Ponekad ćemo skupine formirati tako da sve budu na podjednakoj intelektualnoj razini. Ponekad će nam biti bitno formirati skupine obzirom na interese učenika. U određenim situacijama će se skupine formirati u skladu s željenim oblicima ponašanja pa ćemo razdijeliti učenike koji često dolaze u sukob ili ćemo ih spojiti kako bi kroz suradnju taj sukob razriješili. Može se dogoditi i da skupine formiramo slobodno, po brojevima, godišnjim dobima, danima u tjednu, a ponekad i sami učenici mogu odabrati s kim žele raditi.

21

Uspješan rad u skupini – materijalna sredstva i pomagalaUčenicima, koji rade u skupinama, treba osigurati i radni prostor s materijalom koji im je potreban

za rad ili im je unaprijed potrebno najaviti koji materijal za rad trebaju donijeti kako bi bio zadovoljen cilj nastavnog sata.

Uspješan rad u skupini – zajedničko planiranje i podjela ulogaKada se učenike uputi u plan i cilj rada skupine (kratko, jasno i jezgrovito), učenicima treba

dozvoliti mogućnost pitanja i razjašnjavanja eventualnih nejasnoća. Slijedi podjela uloga učenicima. U početku može učitelj podijeliti uloge, a kasnije će to učenici učiniti sami, dogovorom ili slučajnim odabirom.

Neke od uloga učenika mogu biti: vođa razgovora (biraju ga učenici odgovarajući si na pitanje tko bi najuspješnije mogao riješiti postavljeni zadatak, on vodi razgovor tijekom rada i spriječava moguće nesuglasice), promatrač (uz aktivno sudjelovanje u zadatku skupine, promatra učenike svoje skupine i bilježi izvršavaju li zadatak, ometaju li ostale učenike, poštuju li mišljenje svakog učenika,...), glasnogovornik (za vrijeme prezentacije rada vodi glavnu riječ o ostvarivanju zadatka svoje skupine), mjerač vremena (uz aktivno sudjelovanje u zadatku skupine, vodi računa o vremenu u kojemu se treba napraviti zadatak), rizničar (uz aktivno sudjelovanje u zadatku skupine, osigurava materijalna sredstva potrebna za rad), pisar (bilježi bitne podatke, piše odgovore),...

Uspješan rad u skupini – realizacija rada i uloga učiteljaZa vrijeme rada, učitelj je upravitelj nastavnog procesa koji kontrolira, usmjerava i pomaže rad svih

skupina kako bi se ostvario cilj sata. Ipak, treba učenike poučiti što većoj samostalnosti uz minimalnu inicijativu i upletanje učitelja, ali uz što veći poticaj kako bi stekli što više samopouzdanja, naučili se suradnji, samostalnosti i odgovornosti.

Uspješan rad u skupini – izlaganje (prezentacija) učenikaNakon vremena predviđenog za rad skupina, učenici trebaju biti pripravni prezentirati rad svoje

skupine. Kod učenika je potrebno poticati i vježbati aktivno slušanje kako se nastavni dan ili sat ne bi sveo na savladavanje individualnih zadataka, nego savladavanje sadržaja koje je obrađivao cijeli razred, tj. sve skupine. Svaka skupina treba dobiti mogućnost izlaganja vlastitog rada i zaključaka, a ostale skupine njihovo izlaganje trebaju aktivno poslušati, po potrebi postaviti pitanja i nagraditi pljeskom.

Uspješan rad u skupini – vrednovanje (evaluacija)Kako bi učenike poticali na aktivno slušanje, potrebno je uopćiti nastavne sadržaje koji su se

obrađivali, provesti etapu ponavljanja i vježbanja (ukoliko nisu skupnim radom ponavljali i vježbali), a na kraju i etapu provjeravanja kako bi i sami učenici shvatili što moraju znati, koliko su naučili i kako se moraju ponašati da usvoje što više znanja.

Uspješan rad u skupiniRadom u skupini svaki pojedinac je u prilici da svojim ponašanjem iskaže vlastitu osobnost te

interakcijom s drugim sudionicima stekne zanimljive spoznaje o sebi i o drugima.

22

6. SAT RAZREDNOG ODGOJA – ORGANIZACIJA RADA U SKUPINAMA

6.1. SURADNIČKI ODNOSI

Potrebno je organizirati igre u kojima učenici ne mogu ništa sami učiniti, dati im zadatak u kojemu moraju tražiti pomoć. Osim toga, bitno je dati im zadatak koji mogu realizirati samo poštujući svakog člana skupine jer na taj način stvaramo uvjete za donošenje razrednih pravila i pravila za rad u skupini. Bilo bi dobro osmisliti i igre u kojima učenicima dajemo zadatke s ograničenim materijalima pozitivna međuzavisnost učenike prisiljava na suradnju i toleranciju.

Za početak bi bilo dobro da sve skupine rade jednako - na taj način učenici mogu uvidjeti mogućnost različitog rješavanja problema uz međusobno poštivanje i prihvaćanje.

BITNO je naglasiti da rad svih skupina nadgleda, a često i potpomaže učitelj (posebno ako dođe do nesuglasica ili rad skupine ne ostvaruje postavljeni zadatak).

1. Igrom do suradnje - Tema: Motivacijska igra

Cilj: igrom motivirati učenike na suradnju, prihvaćanje kolektivne odgovornosti

Pribor: sličice životinja (broj ovisi o broju skupina, 5 istih za jednu skupinu) jednostavni crtež (isti broj kao broj skupina), papiri za svakog učenika, pribor za crtanje

Prijedlog broja učenika u skupini: 5

UVODNI DIOU ovom dijelu sata učenike treba upozoriti da ulaze u svijet životinja koje ne govore ljudskim jezikom te da tijekom igre neće pričati, ali da se mogu glasati i kretati poput životinja čiju će sličicu izvući. Svaki učenik će izvući sličicu sa životinjom i zapamtiti koja je životinja. Učenici imaju za zadatak oformiti skupinu istih životinja pa će se neki složiti u jato ptica, neki u jato ribica, neki u skupinu žaba, mačaka,...Kada učenici oforme skupine, dobro je prokomentirati njihove osjećaje. Kako su se osjećali kada nisu smjeli govoriti, je li im bilo teško, zašto, što je bilo najteže,...

GLAVNI DIOUčitelj najavljuje što će se raditi i ograničava vrijeme rada po učeniku na nekoliko minuta (ovisi o jednostavnosti crteža). Učenici sjede u skupinama u koloni.Posljednji učenik dobiva jednostavni crtež koji opisuje učeniku ispred sebe, on ga mora nacrtati, a da ne vidi originalni crtež. Kada vrijeme istekne, učenik koji je crtao opisuje svoj crtež učeniku koji sjedi ispred njega i aktivnost se ponavlja do učenika koji je u koloni sjedio prvi. Po završetku rada, učenički radovi se izvjese na ploču i uspoređuju koji je najsličniji originalu.Crtež može biti i...

VOLIMMATEMATIKU!

23

S učenicima se raspravlja o teškoćama koje su imali, je li im bio problem nacrtati što su drugi govorili,... Bitno pitanje na koje treba odgovoriti je: “O kome ovisi sličnost posljednjeg crteža iz skupine s originalom?”.Učenici bi trebali zaključiti da je svaki učenik imao svoju ulogu u ostvarenju cilja i da su svi odgovorni te da je ponekad potrebno surađivati s drugima kako bi rezultat bio što bolji. Ukoliko je dovoljno vremena, učenici vježbu mogu izvesti još jednom s drugim crtežom.

ZAVRŠNI DIOUčitelj treba pripremiti kraću priču koja će učenicima biti razumljiva i koju će moći upamtiti.Primjer priče: U nekoj obitelji u gradu Zagrebu živjeli su baka, roditelji i petero djece: Tea, Mia, Sonja, Ante i Toni. Imali su i malog psića Dinu o kojemu se najčešće brinula Sonja. Redovito ga je vodila u šetnju, igrala se s njim, češljala ga i hranila. Dino je volio Sonju jer je za vrijeme ručka često dobivao i pokoji zalogajčić više ispod stola.Učitelj će odabrati nekoliko učenika koji će izaći iz učionice. Za to vrijme će ostalim učenicima ispričati pravila igre. Učitelj poziva jednog učenika izvana i čita mu priču. Nakon toga učenik koji je slušao priču, mora ono što je zapamtio prepričati slijedećem učeniku, taj učenik prepričava ono što je čuo slijedećem i tako sve do posljednjeg. Na kraju posljednji učenik prepričava što je upamtio, a učitelj čita originalnu priču.Tijekom ove igre se može dogoditi da se učenici smiju, ali ih treba potaknuti na igranje i prisjetiti se zaključaka igre iz glavnog dijela sata. Uspjeh posljednjeg ovisi o aktivnosti cijele skupine.“Lanac je jak onoliko koliko je jaka njegova najslabija karika.”

Ukoliko bude vremena učenici mogu odigrati i igru Pokvareni telefon. Učenici sjede u koloni, prvi učenik, koji započinje igru jednom riječju, šapće slijedećem riječ. Učenici šapću do posljednjeg učenika koji tu riječ mora izreći naglas. Riječ se uspoređuje s originalnom riječju koju je izrekao prvi učenik. Igra se igra toliko dugo dok se riječi ne poklope, a onda prvi učenik odlazi na posljednje mjesto.

24

2. Igrom do suradnje - Tema: Slaganje po zadanom predlošku

Cilj: osvijestiti potrebe za suradnjom i mogućnosti koje nudi suradnja

Pribor: geometrijska tijela i likovi (složeni u jednostavnu skulpturu ili niz do 5 elemenata)

Prijedlog broja učenika u skupini: 4

Kao alternativa za slaganje po zadanom predlošku, može se iskoristiti i crtanje po diktatu i crtanje ili slaganje po zadanoj slici. Bilo bi dobro kada bi se skulptura/crtež ticao nastavnog gradiva (po mogućnosti savladanog), tj. kada bi učenicima bio poznat, a time bi se ujedno provela dobra korelacija (ili ako se učitelj odlučio za integraciju) između nastavnih predmeta.

Moguća korelacija ili integracija:HJ - Snjeguljica i sedam patuljaka – pričanje i pepričavanje

- opisivanje crteža (vježba jezičnog izražavanja)MAT- geometrijska tijela i likoviLK - izrada skulptura od geometrijskih tijela ili izrada likova od geometrijskih likovaSRO - vježba komunikacijskih vještina, razvijanje pažnje, slušanja, govorenja i suradnje

UVODNI DIOUčenicima je potrebno prezentirati problemsku situaciju u kojoj do cilja mogu doći jedino suradnjom. Npr. učenicima se može pričati priča o Snjeguljici i sedam patuljaka i reći da će im se ispričati nezgoda koja se dogodila patuljcima dok su kopali u rudniku.

GLAVNI DIOKopajući su patuljci naišli na rupu u koju je jedan patuljak gurnuo desnu ruku (sreća što je bio dešnjak), ali je nije mogao izvući van. Napipao je neka geometrijska tijela i likove. Za to vrijeme su druga dva patuljka u jednom od hodnika rudnika pronašla mramorni kip sastavljen od geometrijskih likova i tijela. Čuvši jauk, preostali patuljci su jurnuli u pomoć zarobljenom bratu, ali se ispred njih odjednom spustila rešetka kroz koju nisu mogli proći.

No, na njoj je bila i uputa: AKO ŽELIŠ PROĆIMORAŠ POMOĆI.KIPIĆ PRONAĐI,PRIJATELJU KAŽI,TVOJA GA RIJEČ VODIDA SE OSLOBODI!!!

Jedan učenik iz skupine ima zadatak povezanih očiju složiti tijela/likove točno onako složene kako ih je dobila njegova skupina. Skupina mora crtaču (ili učeniku koji slaže) davati upute što mora crtati/slagati, ali međusobno ne smiju vidjeti što se crta/slaže tj. što treba nacrtati/složiti.

25

ZAVRŠNI DIONa kraju aktivnosti je dobro prokomentirati kako su se osjećali učenici koji su slagali tijela/likove, a kako ostali članovi skupine. Potrebno ih je pitati tko je zaslužan za ne/uspjeh, je li crtač mogao uspjeti sam bez pomagača i obratno.Po završetku crtanja, originalni rad se uspoređuje s novonastalim.

Ova vježba se može provoditi nekoliko puta sa složenijim zadacima poput:

Učenici sami trebaju izvesti zaključak i mogu smisliti priču na teme: „Pomozi prijatelju u nevolji.“ „Složna braća kuću grade.“....

26

3. Razred kao skupina - Tema: Stvaranje pravila

Cilj: osvijestiti potrebu za pravilima te napisati pravila kojih se svi trebaju pridrzavati

Pribor: papir s pitanjima, fotografija ili slika

Prijedlog broja učenika: 4

UVODNI DIOUčitelj/ica će prozvati jednog učenika koji mora prepričavati priču (ili opisivati sliku). Za to vrijeme će ga ometati pitanjima na koje treba odgovoriti. Na primjer, učenik može prepričavati priču Crvenkapica, a mi ga ispitujemo koji je danas dan, koji je dan bio jučer, je li napisao zadaću, s kim se jučer u školi najviše družio, u koliko se sati danas probudio, gdje mama radi, što voli jesti i sl.Nakon nekog vremena, učenike ćemo pitati je li pristojno ometati nekoga dok priča? Zašto je ili nije? Što misle kako se osjećao učenik koji je pričao, je li mu bilo lako, zašto nije,...Potom ćemo upitati učenika kako se on osjećao, što mu je smetalo i zašto. Pitat ćemo ga i što bi mu pomoglo da lakše ispriča priču. Učenike možemo pitati bi li mu pomoglo pravilo da treba šutiti dok netko drugi priča. S učenicima treba porazgovarati o drugim pravilima koja znaju, neka nabroje neka, neka kažu čemu pravila služe,...(Ponekad je ovu igru dobro upotrijebiti s učenicima koji često ometaju druge u radu.)

GLAVNI DIOKako bi učenici razvili osjećaj pripadnosti, učenici će se po vlastitom izboru smjestiti u skupine. Skupinu čine 4 učenika koji sjede za 2 stola, na 4 stolca oko njih, pa tko prvi na njih sjedne pripadat će određenoj skupini.Učenike treba pitati jesu li imali problema oko stvaranja skupina. Ukoliko bude otimanja za mjesto, potrebno je porazgovarati kako su se problemi mogli riješiti.

Učenicima će se podijeliti papiri na kojima će imati nekoliko pitanja. Na vrhu papira je potrebno unaprijed napisati ime skupine čime se jača osjećaj pripadnosti. Ime svakoj skupini, dakle, daje učitelj/ica, a ono može biti (ali ne mora) povezano s gradivom koje se obrađuje ili s pitanjima koja su na papiru. Npr. neki put skupine mogu imati imena: učenik, škola, ravnatelj, psiholog, domar,…; neki drugi put mogu biti: zeleni, crveni, plavi, žuti… ili ljubičica, visibaba, jaglac,…i sl.Na pitanja će biti ponuđeno nekoliko odgovora. Dobro je da neka pitanja imaju više ponuđenih točnih odgovora, ali učitelj tijekom zadavanja zadatka to učenicima ne treba naglašavati, nego im samo reći da u skupini odgovore na pitanja tako što će odabrati jedan točan odgovor.Takva uputa treba pisati i na papiru.Pitanja mogu biti vezana za nastavno gradivo koje se obrađuje u školi.

27

Primjeri pitanja:

IME SKUPINE: _________________________________

DOBRO PROČITAJTE PITANJA I ZAJEDNIČKI ODABERITE SAMO JEDAN TOČAN ODGOVOR.

1. KOLIKO PRSTIJU IMA ČOVJEK?a) 5b) 10c) 15d) 20

2. IZBACI ULJEZA!a) KVADRATb) KUGLAc) KOCKAd) PIRAMIDA

3. ŠTO SE NE UBRAJA U GODIŠNJA DOBA?a) PROLJEĆEb) ZIMAc) TJEDAN

4. GDJE UČENIK NE PRELAZI PREKO CESTE?a) NA PJEŠAČKOM PRIJELAZUb) NA SEMAFORUc) KROZ POTHODNIK

5. KOJA VAM JE NAJDRAŽA BOJA?a) ZELENAb) PLAVAc) ŽUTAd) CRVENA

S učenicima treba porazgovarati o zadanim pitanjima.Jeste li imali problema pri odgovaranju na pitanja?Koji su to bili problemi?Jeste li zajednički dogovarali odgovore?Jeste li se svađali?Jeste li svi imali pravo reći svoje mišljenje?Jesu li vas slušali kada ste željeli nešto reći ili pitati?Jeste li odgovorili na pitanja?Je li na neko od pitanja bilo problem odrediti odgovor? Na koje pitanje? Zašto?

28

Neki učenici bi se mogli žaliti da je samo jedan učenik uzeo listić i rješavao ga te da oni uopće nisu mogli sudjelovati. Problem bi mogao biti i pri odgovaranju na pitanja koja se tiču svake pojedine osobe... npr. najdraža boja, pjesma, igra,... Učenicima treba ukazati da je takvim slučajevima ponekad potreban dogovor kako bi se ostvario neki cilj. U tome nam pomažu i pravila.

Učenici imaju novi zadatak, a taj je napisati na poleđinu papira neka pravila koja bi pomogla u tome da pri radu u skupini svi zajedno surađuju, donose odluke, prihvaćaju različita mišljenja.

Kada skupine završe, jedan učenik kojega skupina izabere (možete ga imenovati glasnogovornikom) neka pročita pravila koja im mogu pomoći u radu. Učitelj pravila svih skupina zapisuje na ploču (neka se pravila napisana na ploči ne ponavljaju).

Učenike treba pitati slažu li se da je potrebno poštivati pravila kako bi svi bili zadovoljni i kako bi se ostvario neki cilj. Učenici će se najvjerojatnije složiti. Dalje ih treba priupitati jesu li se spremni pridržavati pravila koja su zapisali. Najvjerojatnije će svi biti spremni pa im treba najaviti da će učitelj ili učenici (ovisi o odluci učitelja) sva pravila zapisati na plakat, a njihovo slaganje i obećanje da će ih se pridržavati će svi potvrditi potpisom (i učitelj).

S učenicima bi bilo dobro porazgovarati o važnosti potpisa i u kojim slučajevimase ljudi potpisuju.

Neka od pravila mogu biti:• svi smo različiti, a jednakovrijedni • jedni drugima pomažemo,• svaki član ima pravo iznositi svoje mišljenje,• slušamo druge,• uvažavamo različita mišljenja,• rješavamo postavljene zadatke,• zajednički donosimo odluke• svi se pridržavamo dogovorenih pravila...

ZAVRŠNI DIOUčenicima se može reći da svatko ima svoj potpis koji oni mogu uvježbati u svojim bilježnicama dok se pravila ne napišu na plakatu.

Ukoliko bude vremena, s učenicima se može odigrati igra s početka sata, ali tako da se jednom učeniku da fotografija ili slika koju će opisivati (da ju nitko ne vidi), a drugi učenik neka ga ometa.Kada učenik opiše većinu fotografije/slike, učenika koji je ometao treba ispitati o čemu je učenik pričao, što se nalazi na fotografiji/slici.Učenik koji je ometao, a i ostali učenici, bi trebali uvidjeti da ometanje drugih u radu može ponekad štetiti i samoj osobi koja ometa jer mu mogu promaknuti bitne informacije.

“Tko prati tuđi posao, svoj zaboravlja.” “Kroz trnje do zvijezda.”

29

4. Stvaranje skupina - Tema: Podjela uloga

Cilj: oformiti skupine koje će biti podjednakog sastava (obzirom na karakterne osobine i vrline, na intelektualne sposobnosti, na razinu aktivnosti, na razinu socijalizacije i sl.) i podijeliti uloge svakom članu skupine

Pribor: 4 priče podijeljene na 3-4 odjeljka, jednak broj pitanja vezana za svaku priču i puzzle za svaku priču (jednak broj dijelova), tablice za promatrače svih skupina


UVODNI DIOUčenike treba podijeliti u skupine (po vlastitom izboru).Učitelj/ica će podsjetiti učenike sjećaju li se kojih su problema imaliprotekli put kada su radili u skupinama i kako su taj problem riješili.S učenicima treba ponoviti pravila rada u skupinama te naglasiti da će danas vježbati raditi u skupinama pridržavajući se pravila.Učenici će pročitati pravila koja su donijeli prošli put i zapisali na plakatu te potvrdili svojim potpisom.

GLAVNI DIOOsim poštivajući pravila, rad u skupinama se može poboljšati i podjelom uloga.Svatko bi u skupini trebao nešto raditi kako bi se ostvario cilj.. Npr. neka zamisle neku četveročlanu obitelj (mama, tata, sin i kćer) koja se spremala na put. Sve torbe su bile spakirane, ali je još trebalo kupiti kruh, napraviti sendviče, oprati suđe koje je ostalo od ručka i odnijeti putne torbe u auto te baciti smeće.Pitat ćemo učenike kako je ovoj obitelji najlakše obaviti sve poslove u najkraćem vremenu da što prije krenu na put...(npr. otac će odnijeti prtljagu u automobil, sin će otići baciti smeće te nakon toga pomoći ocu, majka će oprati suđe, a kćer će otići kupiti kruh i s majkom napraviti sendviče). Može ih se pitati bi li bilo pošteno da sve poslove napravi jedna osoba dok ostali npr. gledaju televizor i igraju računalnu igru.

Kao zaključak, treba ih priupitati je li lakše i brže kada svi rade sve poslove, ili kada se poslovi podijele, ili kada sve poslove mora napraviti samo jedna osoba.

Učenicima ćemo reći da se poslovi mogu podijeliti i tijekom rada u skupini pa tako učenici po potrebi mogu biti:

- vođa razgovora - biraju ga učenici odgovarajući si na pitanje tko bi najuspješnije mogao riješiti postavljeni zadatak, on vodi razgovor tijekom rada i spriječava moguće nesuglasice,

- promatrač - uz aktivno sudjelovanje u zadatku skupine, promatra učenike svoje skupine i bilježi izvršavaju li zadatak, ometaju li ostale učenike, poštuju li mišljenje svakog učenika,...,

- glasnogovornik - za vrijeme prezentacije rada vodi glavnu riječ o ostvarivanju zadatka svoje skupine,

- mjerač vremena - uz aktivno sudjelovanje u zadatku skupine, vodi računa o vremenu u kojemu se treba napraviti zadatak,

- rizničar - uz aktivno sudjelovanje u zadatku skupine, osigurava materijalna sredstva potrebna za rad,

- pisar - bilježi bitne podatke, piše odgovore,-...

30

Učenici će poštujući pravila i podjelom zadataka u skupini morati:1. na svoj stol donijeti ispremiješane odjeljke s pričom koju treba složiti,2. na svoj stol donijeti pitanja na koja će morati odgovoriti,3. na svoj stol donijeti puzzle vezane uz priču i složiti ih,4. svoj rad staviti na ploču i prezentirati ostalim učenicima.

Moguća podjela uloga u ovom slučaju:1 učenik neka bude rizničar i promatrač– donosi sve materijale i prati ponašanje učenika tijekom

rada 1 učenik neka bude vođa – vodi razgovor, daje upute tijekom rada1 učenik neka bude pisar – zapisuje odgovore na pitanja o priči1 učenik neka bude mjerač vremena i glasnogovornik – mjeri vrijeme tijekom rada i prezentira

rad skupine pred pločom

Tablica promatrača može izgledati ovako:UČENIK SUDJELUJE OMETA SVAĐA SE IGRA SE

1.

2.

3.

4.

Bilo bi dobro da svaka skupina dobije svoju priču (podjednake duljine), pitanja (jednak broj) i puzzle (jednak broj) koje će na kraju prezentirati ostalim učenicima.

BITNO: tijekom rada učitelj/ica obilazi učenike i pomaže im ukoliko postoje nekakvi problemi ili im neki zadaci nisu jasni!

ZAVRŠNI DIOUčenici će prezentirati rezultate svoga rada pazeći na dogovorena pravila. Svaku skupinu treba nagraditi pljeskom i diplomom za uspješnan rad i suradnju.Svaki učenik u skupini će reći što mu je bio zadatak, je li mu bilo teško, je li imao nekakvih problema i kako se osjećao.Učenicima treba naglasiti da se uloge trebaju izmjenjivati.

“S ciljem pred očima i najsporiji napreduju brže nego najbrži bez cilja.”“Gdje je sloga, tu je i pobjeda.”

31

6. 2. AKTIVNO SLUŠANJE

5. Tema: Ispričaj priču

Cilj: potaknuti učenike na aktivno slušanje učitelja i ostalih učenika

Pribor: kraća nepoznata priča, papir za pisanje

Prijedlog broja učenika: 4 (učenici sjede u skupinama u kojima su sjedili i zadnji put)

UVODNI DIONa početku sata se može odigrati igra Oluja ideja: učenicima se kaže riječ (može se i zapisati na ploču), a oni moraju reći riječi koje im padnu na pamet kada čuju zadanu riječ (te riječi se također mogu zapisati na ploču). Nekada učenici kažu riječi koje većini učenika nemaju veze sa zadanim pojmom, oko toga se ne treba previše brinuti, nego pustiti učenike. Pojmovi koje možemo povezati s glavnim pojmom treba malo obrazložiti.Npr.

vile

iza sedam gora dvorska luda

Crvenkapica vještica

princeza žabac

nekada davno

GLAVNI DIOS učenicima je potrebno porazgovarati o tome što svaka priča ima (likove i događaje, mjesto i vrijeme radnje,…)Učenicima ćemo najaviti da ćemo ima na kraju sata ispričati priču, ali da oni prvo sami moraju pogoditi tko su likovi i koji su događaji u priči,… tako što će učitelju/učiteljici postaviti što više pitanja koja će im pomoći u pisanju priče. Učenici imaju 5 minuta za postavljanje pitanja na koja učitelj/ica odgovara. Potrebno je naglasiti da slušaju i pitanja i odgovore ostalih skupina. Učenike prozivamo redom po skupinama, po jednog iz skupine. Dok čekaju svoj red, učenici se smiju dogovarati koje će iduće pitanje postaviti.Kada priođe pet minuta, učenici se trebaju dogovoriti o tijeku priče te ju zapisati po skupinama. Potrebno im je naglasiti da se pridržavaju pravila te da podijele uloge (ukoliko postoje problemi neka učitelj podijeli uloge).

ZAVRŠNI DIOUčenici po skupinama pričaju priču, a na kraju je red na učitelju da pročita originalnu priču. Priče učenika se uspoređuju s originalnom. Može se priupitati i koja nova priča je bila najmaštovitija i dodala najviše novih detalja kojih nema u učiteljevoj priči. Sve radove treba nagraditi pljeskom, a može i diplomom (ovisi o kreativnosti učitelja).

“Tko uči na tuđim greškama, štedi na vlastitim.”

32

PRIČA

6.3. NEVERBALNA AKTIVNOST

Čovjek je društveno biće koje komunicira s drugim ljudima. Osim toga verbalna aktivnost je prisutna i tijekom naših razmišljanja. Govor čovjeku olakšava mnoge aktivnosti koje mora napraviti u suradnji s drugim ljudima pa je svakome od nas ponekad teško i šutiti. Svugdje želimo da se čuje i naš glas, a često je i jezik brži od pameti. U svrhu poticanja samokontrole i vladanja situacijom, u današnje je vrijeme potrebno i vježbati šutnju.

6. Tema: Rad bez riječi

Cilj: naučiti se samokontroli, šutiti, osluškivati druge i neverbalno kumunicirati

Pribor: papir sa zadacima, slika koja je izrezana na 16 jednakih komada i jedan veći komad koji će dobiti svaka skupina kao dio slike.


UVODNI DIOUčenici će dobiti papir na kojemu su zadaci. U uputi za rješavanje piše da je prvo potrebno pročitati sve zadatke. Ako učenici budu slijedili uputu, shvatit će tek kada se pročitaju svi zadaci da trebaju riješiti samo prva dva zadatka.

Npr.

PROČITAJ SVE ZADATKE DO KRAJA.

1. KAKO TI JE IME? ___________________________________________________

2. U KOJI RAZRED IDEŠ? ______________________________________________

3. KOLIKO JE 3 PLUS 5? _______________________________________________

4. KOLIKO JE DANA U TJEDNU? _______________________________________

5. KOJE JE IME TVOJE UČITELJICE? ____________________________________

6. KOJA TI JE NAJDRAŽA BOJA? _______________________________________

7. IMAŠ LI KUĆNOG LJUBIMCA? _______________________________________

8. JE LI KOCKA GEOMETRIJSKO TIJELO? _______________________________

9. RIJEŠI SAMO PRVA DVA ZADATKA.

33

Nakon rješavanja, većina učenika će najvjerojatnije zaključiti da su napravili pogrešku. S učenicima treba porazgovarati zašto je došlo do pogreške i kako su je mogli spriječiti.

Najavit ćemo učenicima da će danas morati osluškivati tuđe i izraziti svoje mišljenje na drugačiji način. Učenici nakon dobivenih uputa neće smjeti pričati.

GLAVNI DIOUčenici imaju zadatak u tišini, bez izgovaranja ijedne riječi složiti sliku. Slika ima 17 dijelova (1 veći koji će učitelj odmah staviti na stol i 16 malih koji će biti podijeljeni učenicima).Kako izrezati sliku:

UČITELJ STAVLJA NA STOL

ili…


ili…


…Svatko će u skupini dobiti 4 sličice koje su dio slike. Učenici će slagati sliku tako što će svatko smjeti staviti svoju sličicu tek kada na njega dođe red i jedino ako se ona nadovezuje na sliku koja je na stolu.

Znači…1. Učitelj na stol stavi dio slike (taj dio je veći od dijelova koje imaju učenici).2. Učitelj učenicima podijeli dijelove slike (kao puzzle).3. Učenici jedan po jedan (u krug) smiju staviti 1 sličicu jedino ako se ona nadovezuje na sliku

koja je na stolu…može se dogoditi da netko neće staviti u jednom krugu sličicu jer se njegova sličica nadovezuje na sličicu koju će tek staviti neki od učenika njegove skupine.

Učenicima će biti prilično teško šutiti, bit će nestrpljivi, neće im biti jasno što učiniti ako ne uočavaju gdje pripadaju njihove sličice. Za to vrijeme, učitelj ih mora poticati, umirivati, pomoći onima koji se ne snalaze, ali i pustiti da si učenici međusobno pomažu (naravno bez govora).

34

Kada učenici slože slike, učitelj/ica će provjeriti jesu li dobro izvršili zadatak i reći im da sada smiju udahnuti i opustiti se izdahom na usta uz ispuštanje glasa AAAAaaaa kao olakšanje. S učenicima treba prokomentirati kako su se osjećali i je li im bilo teško šutjeti. Može im se ukazati i na teškoće s kojima se susreću nijeme osobe.Bitno je da učenici odgovore na pitanje jesu li mogli izvršiti zadatak i bez govora (posebno bez glasnog govora). Potrebno im je ukazati i na to da smo ponekad preglasni i da drugima ne damo da dođu do riječi. Ova vježba pomaže učenicima tako da svatko u miru izvrši svoj zadatak kako bi cijela skupina izvršila zadatak.

ZAVRŠNI DIOIako im je bilo teško, učenici će sigurno rado ponoviti vježbu pa se mogu zamijeniti za sličice između skupina i ponoviti igru.

“Dugačak jezik – kratka karijera.”“Najbolja upotreba riječi je šutnja.” “Šutnja je zlato.”

35

6.4. GRUPNA POVEZANOST

7. Grupna povezanost - Tema: Davanje imena skupini i izrada znaka skupine

Cilj: jačati povezanost učenika koji čine skupinu kroz povjerenje i osjećaj pripadnosti

Pribor: za svaku skupinu bijeli kartonski krug promjera 20 cm te za svakog učenika bijeli kartonski krug promjera 6 cm


UVODNI DIONa početku sata će se odigrati Igra povjerenja. Učitelj/učiteljicaica će prozvati 6 učenika (jednu skupinu). Odabrat će jednog učenika, po mogućnosti mršavijeg i spretnog. Taj učenik će stati u krug koji tvore ostalih 5 učenika i učitelj. Ostali učenici i učitelj su čvrsto zbijeni s rukama ispred tijela, a odabrani učenik se mora opustiti i stajati na mjestu tako da ga se gura s jedne strane na drugu (njiše). Učenici i učitelj moraju biti oprezni da odabranog učenika nježno dočekaju na rukama i lagano ga gurnu prema ostalim učenicima. Nakon nekog vremena, u krug može stati neki drugi učenik.Igra se treba odigrati sa svakom skupinom.Ako se poštuju pravila, igra stvara ugodu, kod učenika potiče povjerenje i osjećaj njihanja.

GLAVNI DIOUčenici će se smjestiti negdje u razredu gdje im je ugodno i dogovoriti ime koje će dati skupini. Oko imena se moraju složiti svi članovi skupine.Moraju paziti da ime skupine bude takvo da ga mogu nacrtati. Znak skupine će nacrtati na izrezani krug promjera 20 cm, a potom će svaki učenik u skupini dobiti svoj krug promjera 6 cm na koji će nacrtati isti znak. Učenici će svoj znak staviti na majice pa treba na svakom krugu npr. probušiti 2 rupe kroz koje će proći igla sigurnosnica.

ZAVRŠNI DIOUčenici će prezentirati ime i znak svoje skupine. Treba ih nagraditi pljeskom. Znak skupine će nalijepiti na zajednički plakat na kojemu će biti znakovi svih skupina.Učenici trebaju neko vrijeme raditi u istim skupinama kako bi razvili povjerenje i osjećaj pripadanja.

”Gdje je sloga, tu je pobjeda.”

36

8. Grupna povezanost - Tema: Skeč i slogan skupine

Cilj: još više učvrstiti povezanost učenika u skupini

Pribor: klupko vune

Prijedlog broja učenika: 6 (isti učenici)

UVODNI DIOSat će započeti izradom mreže prijateljstva. Mreža prijateljstva je igra u kojoj na početku učitelj može držati početak niti klupka vune, nekom učeniku će uputiti lijepu želju za taj dan i, držeći nit, baciti klupko. Učitelj i taj učenik će biti povezani s niti. Učenik, do kojega je došlo klupko, treba uhvatiti nit i nekom drugom učeniku zaželjeti lijepu misao te mu, držeći nit, baciti klupko…. Igra se igra tako dugo dok svi učenici ne uhvate nit i zažele drugima želju…posljednji učenik bi klupko i lijepu želju trebao uputiti učitelju koji je započeo igru. Učenicima se kaže da su ispleli mrežu prijateljstva koja ih sve povezuje.

Učitelj će zbog ugodnog razrednog ozračja u krugu s učenicima otpjevati pjesmu Kad si sretan. Po završetku pjesme učenike treba pitati je li ovu pjesmu bolje pjevati i slušati sam ili s drugima. Učenici bi trebali reći da se bolje osjećaju kada je pjevaju zajedno i kada slušaju da ju pjeva mnogo učenika.Prisjetit ćemo učenike da smo prošli put složili skupine koje su dobile svoje ime i svoj znak. Može se ponoviti koje su skupine formirane prema znakovima koji su i dalje na panou. Na ovom satu će se te iste skupine još više povezati tako što će napisati slogan i napraviti skeč svoje skupine.

GLAVNI DIOSkeč i slogan se učenicima može približiti poput reklame koja nekoga reklamira. Za primjer se može uzeti neka, djeci bliska, poznata reklama koja u različitim izvedbama koristi isti slogan (npr. reklama za omekšivač: Silan – misrisan izvor čistoće,…). Učenicima objašnjavamo da je slogan neka rečenica ili izraz koji nam govori nešto o njihovoj skupini. Bitno je da slogan bude jasan, kratak i pokaže snagu skupine.Svoj slogan će učenici ukomponirati u skeč. Skeč im se može usporediti s kratkim igrokazom, pjesmom i sl. Učenici će ukratko odglumiti nešto vezano za ime skupine, a u to moraju uključiti i svoj slogan.

ZAVRŠNI DIOUčenici će u skupinama prezentirati skeč (a time i slogan) svoje skupine. Svaku prezentaciju treba nagraditi pljeskom. Ispod znaka svake skupine (koji su na prošlom satu stavili na pano) treba napisati slogan skupine.

“Pravim je prijateljima sve zajedničko.”“Na muci se poznaju junaci.”

37

6. 5. POTICANJE AKTIVNOSTI

9. Poticanje aktivnosti - Tema: To smo mi

Cilj: pojačati povezanost učenika u skupini te ih poticati na suradnju

Pribor: za svaku skupinu 2 papira s ljudskim likom (obris čovjeka), papir s pitanjima za svakog učenika


UVODNI DIOUčitelj/učiteljicaica treba odabrati jednog učenika i pitati ga kako mu je ime jer ga je zaboravio/zaboravilala. Na početku sata učitelj/učiteljica može neobvezno razgovarati s učenicima.Može ih pitati kako su, jesu li negdje bili proteklog vikenda, kako im je u školi, imaju li nekakvih problema,…prilikom ispitivanja neka svakog učenika oslovi imenom kada mu daje riječ (“Reci, Ivice.” “Što ti misliš, Anja?”…) Tijekom razgovora učitelj/učiteljica treba pokušati isprovocirati odabranog učenika tako što će ga prozvati nekoliko puta, ali svaki put ga treba pitati kako mu je ime jer se tobože ne sjeća (“Reci mi, ti, ako se ono zoveš…!”, “Što misliš ti, joooj, kako ti je ono ime…?”) Ponekad se treba praviti da ga ne čuje pa ga potaknuti da ime kaže glasnije, pa još glasnije, pa pitati učenike čuju li što taj učenik kaže…neka kaže još glasnije…

Nakon što učenik bude dovoljno isprovociran, učitelj/učiteljica treba ublažiti situaciju i reći da se naravno sjeća njegovog imena, ali da ga/ju zanima kako se on (odabrani učenik/učenica) osjećao za vrijeme provokacije. Je li mogao kontrolirati ljutnju i je li u redu da se netko tako ponaša. Učenika se može pitati što je htio učiniti da se situacija završi. Bitno je potaknuti učenika da kaže u kojem dijelu tijela je osjećao ljutnju, bi li ju mogao obojati (pridodati joj neku boju).

GLAVNI DIOPotičemo sve učenike da se ugodno smjeste na svoja mjesta i poslušaju priču u kojoj im pričamo nekakv događaj koji ih treba razljutiti. Npr. neka si zamisle da su pisali kontrolni rad iz matematike te da im je učitelj/učiteljica podijelila minuse na zadacima koje su točno riješili te su zbog toga dobili nižu ocjenu. Učitelj/učiteljica uopće nije htjela pogledati i priznati da je pogriješila te im je u imenik upisala ocjenu koju ne zaslužuju.

Učenici moraju razmisliti kako se osjećaju (ljuti su). Neka zamisle u kojem dijelu tijela osjećaju tu ljutnju. U skupinama trebaju dogovoriti jednu boju kojom će zajednički predstaviti ljutnju i na ljudskom liku na papiru dogovorenom bojom neka oboje dio tijela gdje svaki od njih osjeća ljutnju.

Nakon toga se ponovno trebaju smjestiti u svoje stolce i poslušati priču u kojoj ih je npr. baka nagovorila da joj ispune listić lota (jer slabo vidi) te da im je dozvolila da upišu brojeve koje žele. Nakon izvlačenja dobitnih brojeva baka ihje izvijestila da je dobila milijun kuna i da će polovicu dati njima jer su joj pomogli.Učenike pitamo kako bi se osjećali i u kojemu dijelu tijela osjećaju sreću i zadovoljstvo.

Potaknut ćemo ih da u skupinama odrede boju kojom bi obojali sreću koju osjećaju u sebi. Na nacrtanom ljudskom liku će obojati onaj dio tijela u kojemu je svaki učenik skupine osjećao sreću i zadovoljstvo.

Sve radove treba izvjesiti na pano na plakatu na kojemu se jasno vidi gdje učenici osjećaju ljutnju i kojom bojom bi je izrazili te gdje osjećaju sreću i zadovoljstvo te kojom bojom bi ih izrazili.

38

ZAVRŠNI DIONa kraju sata će učenici riješiti zadatke…

1.ZADNJI PUT SAM OSJEĆAO/OSJEĆALA SREĆU I ZADOVOLJSTVO KADA SAM _______________________________________________________________

2. VESELI ME KADA _________________________________________________

3. DRUGE USREĆIM KADA ___________________________________________

“Prijatelje stvara sreća, a nesreća provjerava.”“Mudrost je pomoćnik sreći.”“Veseo čovjek je kao sunce. Kud god ide, osvjetljava.”

39

10. Poticanje aktivnosti - Tema: Prvi pljesak

Cilj: potaknuti samopouzdanje učenika pljeskom i pohvalom ostalih učenika

Pribor: čisti papiri za svakog učenika, diplome s imenom svakog učenika i praznom crtom na koju treba drugi učenik napisati u koju se svrhu dodjeljuje


UVODNI DIONa početku sata učenici čučeći u krugu igraju igru Prvi pljesak. Učitelj učenicima objašnjava igru. Igra se igra tako da učitelj npr. kaže: Molim prvi pljesak za u sve učenike koji imaju plave majice. U tom trenutku svi koji imaju plave majice moraju ustati i nakloniti se, a ostali učenici im moraju pljeskati. Igra je učenicima posebno draga ako se sjetimo njihovih posebnosti, npr. netko možda igra hokej i bit će mu drago ako se spomene baš njegov sport ili npr. netko ima brata po imenu Tibor pa se traži pljesak za učenike koji imaju brata Tibora i sl. Igra se mora igrati toliko dugo dok svaki učenik ne zasluži svoj pljesak…ne smije se dogoditi da se neki učenik nije ustao, tj. da mu se nije pljeskalo.

GLAVNI DIOUčenici odlaze na svoja mjesta, u skupine. Na mjestu moraju svi na papiru napisati svoje ime. Potom će za svaku osobu zajednički napisati nekoliko stvari koje ta osoba radi dobro.Kada završe s poslom njihove papire proslijeđujemo ostalim skupinama gdje će im učenici zajednički napisati još neke njihove dobre osobine (za svakog učenika).

ZAVRŠNI DIOUčenici čitaju što su im drugi učenici napisali i pritom im se plješće. Učitelj/ica dijeli diplome s imenom svakog učenika (nitko ne smije dobiti svoju) na koju učenici moraju svom prijatelju iz razreda napisati zašto dobiva diplomu…mora se sjetiti dobrih stvari koje su čitali o sebi.

Diplomakoju dodjeljuju Učitelj/ica i učenici 1. a razreda

Maji Majić,zbog

40

6. 6. SOCIJALNO UČENJE

11. Socijalno učenje - Tema: Zajedno smo jači

Cilj: naučiti tražiti i izreći informaciju, poticati suradnju

Pribor: 2 poveza za oči, dijagrami za svaku skupinu, krug


UVODNI DIOUčenici trebaju uvježbati raditi u skupinama, nije lako donijeti zajedničku odluku među osobama gdje su mišljenja različita, ali je najbitnije ostvariti cilj koji je pred nama.

Za početak će učenici odigrati igru u kojoj učitelj proziva dva učenika i na oči im stavlja povez. Učenici stoje jedan nasuprot drugoga s međusobno naslonjenim dlanovima.Na znak učitelja/učiteljice koji daje upute: “PLJESAK!” - učenici se pljesnu o ruke (jedan drugoga), “OKRET!” - okrenu se oko sebe, “POKRET!” - naprave tri koraka kamo žele i “STOP!” – učenici stanu.Učenici si postavljaju pitanja: “Gdje si?”, “Tu sam.”…- moraju se osluškivati i pronaći, stati u prvotni položaj i pljesnuti…ostali učenici to poprate pljeskom.

Igra se može odigrati još jednom ili dvaput i nakon toga s učenicima porazgovarati o tome je li im bilo teško samo osluškivati drugoga, kako bi im bilo lakše,..

GLAVNI DIOUčenici će dobiti zadatak stati u trojke s učenicima koje najmanje poznaju, o kojima znaju najmanje informacija, s kim se najmanje druže.Svaka trojka će dobiti dijagrame u koje će morati pronaći sličnosti i različitosti s ostalim učenicima iz skupine. Svaki krug pripada jednom učeniku. U središnji dio (koji pripada svim krugovima, tj. učenicima) upisuju što im je zajedničko, a tamo gdje se preklapaju samo dva kruga upisuju što je zajedničko toj dvojici učenika čiji su to krugovi. U dio koji se ne preklapa upisuju se posebnosti učenika čiji je to krug.

41

Svaki učenik će morati predstaviti jednog učenika iz svoje skupine, prvo će pričati o njegovim posebnostima, a potom o sličnostima koje ima s njim. Nakon prezentacije učenika je potrebno nagraditi pljeskom. Kada se izredaju svi učenici u skupini i sve skupine, dijagrami se stavljaju na pano i pročitat će se za svaku skupinu što je zajedničko za sva tri učenika.

ZAVRŠNI DIOUčenike će se pitati jesu li primijetili nešto što je slično možda svima ili većini učenika u razredu i to će se upisati u poseban krug koji će se staviti u središnji dio plakata. Na plakatu može biti i naslov: U nečemu smo slični, u nečemu različiti, ali SVI JEDNAKO VRIJEDIMO!

“Rijeka se upoznaje plivanjem, a čovjek razgovorom.” “Zajedno smo jači.”

42

12. Socijalno učenje - Tema: Dječja prava i obveze

Cilj: upoznati se s osnovnim dječjim pravima

Pribor: pobrkane riječi u rečenici o dječjim pravima (onoliko rečenica koliko je skupina), traka na koju se lijepi rečenica, papiri A6 formata na koje učenici crtaju (2 puta više nego što je učenika)


UVODNI DIOUčenici će poslušati priču i razmisliti koja su ponašanja u njoj u redu, a koja nisu.

Bio jednom dječak Marko. Živio je u malom primorskom gradiću s roditeljima. Imao je veselo djetinjstvo. Puno je vremena provodio s roditeljima, zajedno su putovali, istraživali prirodu i veselili se svakom danu. Marko je išao u drugi razred i bio odličan učenik.

Jednoga dana roditelji su morali na mjesec dana otići izvan Hrvatske, a Marko je ostao kod rođaka kako ne bi izostajao iz škole. U novoj obitelji teta i tetak nisu toliko vremena provodili sa svojom djecom pa mu je bilo neobično kada se morao naučiti buditi sam na zvuk budilice, kada nije čuo priču za laku noć i kada je dane provodio osamljen jer ni sestrična Mira nije marila za njega, a bratić Mate je kipio od ljubomore.

Mira je samo razmišljala o svojim haljinama, a Mate je tražio svaku priliku da se posvađa ili potuče s Markom. Jednom je Marko zaradio i šamar, ali to nije nikome rekao.

Zbog tetine užurbanosti dogodilo se nekoliko puta da je ostao i bez doručka, a da je bio i prisiljen naučiti podgrijavati jučerašnji ručak.

Teško je provodio tih mjesec dana. Hrabrili su ga majčin osmijeh i tatin zagrljaj kojih se neprestano prisjećao. Noć prije povratka roditelja nije ni oka sklopio od nestrpljenja da ih vidi i zagrli.

Učenike treba pitati mogu li zamisliti Markov susret s roditeljima, je li u priči bilo osoba koje su se neprimjereno ponašale, što su radile te osobe, ima li nešto da osobe nisu radile, a trebale su?...koje su obveze odraslih, koje su obveze djece,…Učitelj/učiteljica će učenicima najaviti da će danas naučiti nešto o dječjim pravima, ali i o dječjim obvezama.

GLAVNI DIOSvaka skupina će dobiti papiriće na kojma su pobrkane riječi od kojih moraju složiti pravilnu rečenicu koja govori o dječjim pravima. Kada slože rečenicu, moraju je zalijepiti na traku i pročitati te o njoj porazgovarati (što ona znači, na što se to odnosi) te će u skladu s tim svako dijete nacrtati crtež vezan uz tu rečenicu.

Sve skupine će pročitati svoju rečenicu i pojasniti crteže koje su nacrtali. Rečenice i crteži (ispod njih) se stavljaju na vidno mjesto u razredu. Kada svi radovi budu izvješeni, potrebno je izvesti zaključak (uopćavanje).

43

DJEČJA PRAVA

DIJETE IMA PRAVO NA LJUBAV I NJEGU.

SVA SU DJECA JEDNAKA.

DIJETE IMA PRAVO NA PRIMJERENU ZDRAVU HRANU.

DIJETE IMA PRAVO DA IDE U ŠKOLU

DIJETE IMA PRAVO NA PRIMJERENU ZDRAVSTVENU ZAŠTITU.

DIJETE IMA PRAVO NA IGRU.

DIJETE NE SMIJE BITI ZLOSTAVLJANO.

DIJETE SE MOŽE DRUŽITI S KIM HOĆE.

ZAVRŠNI DIOUčenicima moramo naglasiti da osim prava imaju i svoje obveze pa neka u skupinama porazgovaraju o obvezama koje moraju izvršavati. Nakon nekog vremena učenici će izvijestiti što su dogovorili, a učitelj će na poseban plakat zapisati obveze učenika. Učenici će nacrtati i neke od svojih obveza kojima će se “uokviriti” plakat.

“Nasmij se sa mnogo dobrote i malo, malo gorčine; oprosti životu i svijetu što nisu savršeni.”

44

13. Socijalno učenje - Tema: Razvijanje ekološke svijesti (2 sata)

Cilj: poticati suradničko učenje i razvijati ekološku svijest (korelacija ili integracija sa satom prirode i društva)

Pribor: uvećani pisani materijali za skupine, pitanja za skupine, papiri A2 formata za svaku skupinu, pitanja za kviz


UVODNI DIOS učenicima treba obići školsko dvorište i bližu okolicu škole. Potrebno je uočiti izgled okoliša (je li narušen, čime, što čovjeku pomaže da se smeće ukloni s ulice,….). Na ulicama se nalaze i posebni spremnici (svaki u svojoj boji) – treba ih detektirati, istražiti što se u njega odlaže i kamo to odlazi i zašto.Učenici trebaju zaključiti da ljudi moraju biti svjesni da naš okoliš nije odlagalište smeća, nego da za to postoje posebna mjesta te da svi mi moramo brinuti o zaštiti prirode i očuvanju prirodnina.

GLAVNI DIOUčenici sjede u skupinama i svaka skupina dobiva papir s tekstom koji nas poučava što možemo učiniti za zaštitu prirode i uredniji okoliš.Skupine će dobro pročitati tekst, odgovoriti na pitanja o njemu i pripremiti se za prezentaciju naučenog ostalim skupinama. Kada pripreme prezentaciju, tušem i vodenim bojama će napraviti eko-plakat s jasnom porukom (tiče se njihovog teksta).

Tekstovi mogu biti:

STAKLO

Jesi li znao?da se staklo reciklira: prvo se lomi u male komadiće, a zatim se melje i mijesi u novo

staklo ljudi su proizvodili staklo prije više od 5000 godinarecikliranje štedi energiju (jedna reciklirana boca uštedi toliko energije da žarulja može

biti upaljena 4 sata)

Što možeš učiniti? kupuj boce uz kauciju (one se mogu u dućan vratiti najčešće do 50 puta i biti ponovno

uporabljene) boce za jednokratnu upotrebu treba odlagati u spremnik za staro staklo odvij poklopce, čepove, etikete mogu ostati na njima

45

BEZ LIMENKI

Jesi li znao? kako se reciklira aluminij: limenke i aluminijske kutije hrane za životinje, aluminijska

folija...prevoze se u tvornicu, prvo se usitnjavaju, potom melju, to «brašno» se rastali u debele šipke

šipke se sve više stanjuju u aluminijski lim i prodaju tvornicama za izradu limenki aluminij se opet može samljeti za izradu novih limenki iz limenke koju danas piješ, možda ćeš piti ponovno za 20 godina recikliranjem 1 limenke, radit će televizor oko 3 sata

Što možeš učiniti? kada slijedeći put budeš s prijateljima kupovao sok iz limenki, radije kupite veću količinu

soka u staklenoj boci uz kauciju aluminij možeš skupljati kao i staklo, prepoznat ćeš ga po tome što nije magnetičan limenke isperi da odbiješ mrave i potom baci u odgovarajući spremnik ne zaboravi skupljati i aluminijsku foliju kada skupiš više kilograma limenki, možeš ih prodati trgovini za otkup otpada

DARIVANJE

Igračku s kojom se više ne želiš igrati, radije daj nekome, umjesto da je baciš! Time ne štitiš samo prirodu. Sigurno ćeš i nekoga razveseliti!

Jesi li znao? ako svoje stvari daješ drugome, stvorit ćeš manje otpada i sačuvati više vrijednih sirovina pojedine škole su postavile štandove za razmjenu, gdje se mogu mijenjati stare igračke i

knjige neke organizacije, npr. Crveni križ, sakupljaju stare stvari i dijele ih drugima

46

KUPITI DANAS - IGRATI SE SUTRA

Igračka ne dolazi jednostavno iz dućana. Izrađena je od tvari koje vadimo iz zemlje. Kada se pokvari, a i moraš kupiti novu, ne stvaraš samo novu količinu otpada, već trošiš rudna blaga.Što mogu učiniti djeca? Ne kupovati igračke? Naravno da ne. Ali mogu kupovati igračke koje dugo traju!!!

Jesi li znao? igračke koje dugo traju ne moraš stalno nadomještati novima

Što možeš učiniti? kad odeš u prodavaonicu s igračkama, ispitaj koliko je ta igračka čvrsta i kupi

dugotrajniju

RASKOŠ PAKIRANJA

Više od polovine svih plastičnih materijala koje kupujemo ili bacamo je ambalaža. Što se događa s njom kada je bacimo? Plastika će ležati uokolo još više stotina godina!!!

Je li ti palo na pamet da s predmetom koji si kupio moraš platiti i ambalažu? Podereš ambalažu i baciš je u smeće....IPAK...morao si je platiti.

Kada je ambalaža plastična, onda je izrađena od najvećeg zemaljskog blaga - NAFTE. Nafta leži u zemlji već milijunima godina. Možda je nekad bila dinosaur, jer je nastala iz ostataka prapovijesnih životinja. Naftu više ne možemo dobiti natrag!

Jesi li znao? svake godine trošimo toliko jednokratne plastične ambalaže za mlijeko da bi s njom

mogli izgraditi novi Kineski zid

Što možeš učiniti? možeš kupovati stvari čija se ambalaža može reciklirati - najbolje je kupovati stvari koje

nisu uopće zapakirane kupite jaja u kartonskoj kutiji, a ne u kutiji od stiropora...kartonsku kutiju koristi kada

opet odeš na tržnicu

ZAVRŠNI DIOUčenici prezentiraju svoje zaključke i radove te ostalim učenicima postavljaju pitanja na koja su i oni sami dali odgovore. Učitelj može organizirati i kviz.

“Priroda je prava čarobnica.” “Sve se vraća, sve se plaća.”

47

14. Socijalno učenje - Tema: Bonton

Cilj: poticati učenike na suradnju i pristojno ponašanje

Pribor: upute za učenike, po izboru Bonton (Zvonimir Balog)


UVODNI DIORaščupan/raščupana učitelj/učiteljiica ulazi u razred i kaže: “Dobro veče.” Odlazi do svog radnog mjesta i baca svoje stvari na pod. Pita dežurne učenike tko nedostaje i pritom kihne, a da ne stavi ruku na usta. Dok upisuje sat u dnevnik, pravi se da “čačka” uši.

Učenici će ju čudno gledati, a vjerojatno se i smijati.Nakon ovog kratkog uvoda učitelj/učiteljicaica može pitati učenike zašto ju čudno gledaju i zašto se smiju te u kojemu slučaju ona ne bi bila čudna i smiješna.

Učitelj/učiteljicaica upoznaje učenike s pojmom “bonton” i kaže da je bonton knjiga s pravilima lijepog ponašanja. Učenike se može pitati što oni smatraju pod pristojnim ponašanjem, a što pod nepristojnim. Najavljuje se da će danas učenici pokazati što je to pristojno, a što nepristojno ponašanje.

GLAVNI DIOUčenici rade u skupinama. Svaka skupina mora izmisliti i izvesti dva igrokaza u kojima će prvo pokazati nepristojno, a potom pristojno ponašanje (po bontonu). Nakon svake izvedbe treba pitati učenike što nije bilo u redu, odnosno što se po bontonu treba činiti u određenoj situaciji.

Primjeri rada u skupinama:

1. DOLAZAK U ŠKOLSKU KNJIŽNICU2. PONAŠANJE TIJEKOM JELA3. PONAŠANJE POD ODMOROM4. ULAZAK U RAZRED TIJEKOM KAŠNJENJA NA NASTAVU5. PONAŠANJE U DUĆANU6. PONAŠANJE NA ULICI

Po završetku svih skupina, izvodi se zaključak o bontonu u pojedinim situacijama.Pravila lijepog ponašanja se zapisuju na plakat s naslovom Razredni bonton.

ZAVRŠNI DIOUčenici u skupinama pokušavaju smisliti još neka dodatna pravila lijepog ponašanja koja će zapisati u razredni bonton.

“Odijelo ne čini čovjeka.”

48

7. RAZVOJ SAMOSTALNOSTI I SAMOPOUZDANJA UČENIKA

7. 1. Detekcija stupnja samostalnosti

Većina bi djece trebala doći u prvi razred s dosta razvijenom svijesti o sebi. Dijete bi trebalo prihvaćati svoje dječje odgovornosti i trebalo bi biti sposobno kontrolirati ponašanje.

Intenzitet te razvijenosti uvjetuje razlike među prvašima. Već u prvim danima nastave učitelj će prepoznati koliki je stupanj samopouzdanja kod većine učenika.Nekoliko pokazatelja samopouzdanog učenika:

vjeruje kako može učiti, misliti, odlučivati i rješavati postavljene probleme, uvjeren je da u razredu, odnosno školi ima pravo biti zadovoljan, sretan, uspješan i siguran i

da ima pravo steći prijatelje i pozornost učitelja.Prepoznali ste temeljne funkcije škole. Kroz njih ćemo razvijati socijalne vještine i elementarne zadaće odgoja.

Podnosikritiku

ineuspjeh.

Kreativan je.

Zna se kontrolirati.

Nije agresivan.

Radoznao je.

Prihvaća odgovornost.

Uporan je..

SAMOPO-UZDAN UČENIK

49

U pravilu postiže slabiji uspjeh u školi.

Često zavidi i ljubomorno reagira na

druge učenike.

Ponekad je perfekcinonist.

Loše reagira na neuspjeh i lako odustaje.

Često nastupa agresivno.

Boji se novih situacija.

Pretjerano je stidljiv.

NESAMO-STALANUČENIK

50

7.2. TIPOVI SAMOPOUZDANJA

Dva su tipa samopouzdanja: unutarnje samopouzdanje (samopoštovanje) i vanjsko samopouzdanje.

Unutarnje se odnosi na osjećaje samovrijednosti, zadovoljstva samim sobom, poznavanje sebe, određivanje jasnih ciljeva u životu te optimistično gledanje na svijet. To su učenici već utemeljili ( ili nisu) usvojim obiteljima.

Vanjsko samopouzdanje odnosi se na doživljaj uspjeha, suočavanje s neuspjehom i razvijanje socijalnih vještina. Na razvoj tog samopouzdanja uvelike utječe škola, odnosno programi u školi.

Doživljaj uspjeha učenik će steći pri izricanju onoga što je uspješno napravio na kraju nastavnog dana, tjedna ili mjeseca. Izricat će što smatra svojim najvećim uspjehom, kako je do njega došao, što je sve trebao poduzeti i niz drugih objašnjenja koje će učeniku potvrditi njegovu važnost.Važno je znati se nositi s neuspjehom. Što bi moglo uzrokovati poteškoće pri rješavanje zadataka? Kako bi se to moglo izbjeći?

Ovdje će nam od presudnog značaja biti razvijanje socijalnih vještina i to vježbanjem: slušanja, razgovora, privlačenja pažnje, načina traženja pomoći, rada po dogovorenim uputama, igranja raznih igara u kojima moraju poštivati pravila, provođenja suradničkog učenja (rad u paru, timu, provođenjem nastavnih projekata i sl.).

7.3. ČIMBENICI SAMOPOUZDANJA

Ako se vratimo na definiranje samopouzdanja onda se nužno nameće zaključak da ono većinom ovisi o odnosima u obitelji.

Je li obitelj s oba roditelja ili samo s jednim? Kakav je međusoban odnos roditelja? Jesu li odgovornosti djece u obitelji jasno određene i djetetu provedive?

Postoje pokazatelji koji jasno oslikavaju nisko samopouzdanje kod učenika. To je pretjerana kontrola ili nedostatna kontrole.

51

Autoritativni roditelji mogu se ogledati u:- stidljivom, povučenom učeniku, - učeniku koji pokazuje poremećaje u odnosu s drugom djecom, - učeniku koji je ili prerevan ili je ravnodušan prema svladavanju školskog gradiva, - učeniku koji na nove situacije reagira plaho i bojažljivo, - učeniku koji na nastavnikove dobronamjerne ispravke reagira uznemirenošću, koji se boji

pogrešaka i neuspjeha, koje ne reagira na ponizenja jer je na njih navikunto, - učenik koji se uvijek trudi ugoditi drugima- ili učenik kojeg često boli trbuh i ima mučnine ili druge specifične boli.

Popustljivi roditelji ogledaju se u učeniku koji:- ima česte provale bijesa, - se neprestano hvali i samoističe, - kasni na početak aktivnosti, - nije spreman na zatraženu suradnju, - neprestano traži pozitivnu potvrdu za sve što radi te stalno želi znati je li voljeno,- ne priznaje svoje pogreške nego ih prenosti na druge učenike, - je destruktivan prema svojoj i tuđoj imovini te je vrlo nemaran prema obavljanju školskih obveza.

Takvi učenici imaju potreškoće u prihvaćanju prijekora, ili reagiraju apatijom ili izbjegavanjem ili pak kompenzacijom.

Primjer:Ivana sam ukorila. On na prijekor reagira povlačenjem u sebe i ne želi niti pokušati ispraviti stvar jer se boji da će eventualnim ponovnim neuspjehom doživjeti poniženje i odbacivanje.

52

Upozorenje!

Zamislite koliko vam učenika na prvi pogled djeluje tupo, nezainteresirano ili lijeno. Razmislite, ne krije li se iza te maske nesirugan i nesamostalan učenik?Upravo zbog svega navedenog potrebno je sistematski raditi na razvijanju i jačanju samopouzdanja učenika kako bi oni mogli napredovati najbolje što mogu.

Nasuprot nezainteresiranosti postoji perfekcija. Takav učenik u stalnom je strahu od neuspjeha, naporno radi kako bi smanjio mogućnost neuspjeha, lako će propustiti druženje i igru i naporno će učiti ali u učenju neće biti užitka! Za njega je problem identiteta povezan s ponašanjem pa ako se to pitanje ne riješi taj će učenik postati trajno nesigurna, perfekcionist koji je pretjerano marljiv.

Roditelji su tu ključna karika. Oni su ti koji će kao prvi djetetovi učitelji usaditi u dijete kako sjeme samopouzdanja tako i sjeme nesigurnosti ako ne pripaze i ne osvijeste tu potrebu. Ponekad roditelji ne izgovore glasno svoja očekivanja, svoje želje ali to vrlo zorno pokažu gestom, izrazom lica, ponašanjem i vlastitim djelima. Roditelji su model za koji djeca vjeruju da je savršen i uvijek u pravu. Oponašaju svoje roditelje i postaju poput njih. Osobito je opasno kada se roditelji ponašaju prezaštitnički. Tada djeca automatski ne ulažu velik napor u rješavanje problema, osjećaju da im roditelji ne vjeruju, postaju ovisni o njima i kriza se produbljuje.

Primjer: Majina mama uvijek posuđuje knjige za lektiru u knjižnici. Opravdava se time što je mali broj knjiga pa treba istražiti i po nekoliko Gradskih knjižnica da bi knjiga pronašla, a to Maja ne može sama. Mama obavezno zaboravlja školsku knjižnicu i dogovor na prvom roditeljskom sastanku vezanom za lektire i raspored po razrednim odjelima upravo u škoslkoj knjižnici kako bi sva djeca mogla doći do lektirnih naslova. Tako Majina mama postiže kontrolu od posuđivanja do čitanja i povrata knjige u knjižnicu. Obavezno predlaže Maji kako da napiše lektiru pa ona često u dnevniku ima zapisan kratki sadržaj za koji se nikada nismo dogovorili da će se pisati. Tako je dijete izloženo pritisku, nesigurno je i ubrzo će to prihvatiti kao nešto posve normalo. Ono stječe dojam da ne može ništa bez roditelja. Postaju ovisni o njima a samopozdanje pada ispod nule.Nestaje prirodna radoznalost za učenje pa takve učenike od početka školovanja treba hrabriti da ulažu vlastiti trud u rješavanje problema te da je samostalan put do rješenja,ponekad, važniji od rezultata.

Učitelj u suvremenoj školi ne bavi se samo prenošenjem znanja i razvijanjem vještina potrebnih za usvajanje istog već se bave i emocionalno-socijalnim vođenjem, posebno problemima u ponašanju.

53

Primjer: Pero bučno ulazi u razred, gura i udara sve oko sebe i mora biti prvi. Nedostaju mu šlape, nema opremu za tjelesni. Prvi sjeda u klupu, odmah stavlja noge na prečku stola, izbjegava učiteljev pogled, dovikuje Ivanu koji je na drugoj strani učionice.Za vrijeme nastave zanemaruje učiteljeve zahtjeve, okreće se, upadicama pokušava zabaviti ostale u razredu, ljulja se na stolcu, gura klupu, ustaje, šeće razredom, brblja, podiže klupu koljenima, zajedljivo se odnosi prema drugima, nema domaću zadaću. Ne preuzima odgovornost za rad u svojoj grupi, ispisuje papiriće i baca ih po učionici. Nerijetko uzima tuđe stvari pa ih sakriva ili uništava. Reagira provalama bijesa.Na kraju nastave mora biti prvi izvan učionice, ponovno gura sve oko sebe, udara ih i na učiteljevu molbu za mirnim svrstavanjem u red ne osvrće se i pravi se da ne primjećuje učitelja. Kada nije na nastavi, za vrijeme odmora ili izvan nastave nasilan je prema drugoj djeci, trči i divlja po hodniku, šara po invetaru škole a često nešto i ukrade.

Rješenje: učitelji i Perini roditelji moraju otkriti uzroke takvog ponašanja. Uzroci mogu biti u razlikama pri pružanju temeljih životnih umjeća i osobno znanje roditelja o odgoju djece do polaska u školu.

Dijete je do polaska u školu već stekao određenu sliku o sebi. Ulaskom u sustav pred dijete se postavljaju zadatci koji mogu poljuljati njegovo samopoštovanje i samopouzdanje.

Od učitelja učenik očekuje bezuvjetnu ljubav kakvu ima od roditelja.

Kao nove osobe u svome životu nesigurni učenici nas promatraju i vrednuju svaku našu gestu, pogled, pokret i izraz lica pa si to dešifriraju kao našu poruku njihovoj vrijednosti i posebnosti.

Međusobni odnosi roditelja izravno se reflektiraju na djetetovo samopouzdanje. Mnogi roditelji niti ne razmišljaju o tome da potaknu samopouzdanje svoga djeteta, drugi pak pretjeruju.Kako bi dijete nadograđivalo svoje samopouzdanje vrlo je važno da mi učiteji u to uključimo roditelje pa da zajednički pronađemo najbolju strategiju za svakog učenika.

Učitelj je važna karika u razvoju učenikova samopouzdanja pa valja razmisliti o ovome:

Učitelj koji u komunikaciji sa svojim učenicima viče, ne zove ih njihovim imenima već izmišlja nova ili im se obraća bez imenovanja,

- koji naređuje i dominira, prestrogo sudi, - prezahtjevan je, ciničan u ophođenju, - sarkastičan kako bi održao kontrolu, - ako ismijava i javno kritizira, - zove učenike lijenčinama i glupanima, - ne sluša ih, - uspoređuje ih, - kažnjava svaku pogrešku bez analize, - nedosljedan je, - nikada ne kaže „molim“, „hvala“, „izvoli“ ili „oprosti“, - ne pomaže kada ga učenik zamoli za pomoć, - nestrpljiv je s učenicima kojima treba više vremena, onda je šteta nemjerljiva, a za učenikovo

samopouzdanje je pogubna.

Učitelj koji se ne prirpema za svoj rad s učenicima, nikada ne uspjeva dovršiti započeto, prelazi s teme na temu bez obzira jesu li svi učenici razumjeli i usvojili, nastavu čini zamornom i nezanimljivom, zanemaruje osnovna pravila struke, omalovažava metodiku. Takav učitelj nepovratno šteti osobnosti svakoga učenika.

54

7.4. Učitelj i roditelji kao tim

Roditelji i učitelj moraju funkcionirati kao tim. Tada će učeniku donijeti uspjeh i zadovoljstvo – podići mu samopouzdanje. Ako uspijemo sa svakim roditeljem ostvariti iskren, pošten, partnerski odnos prožet međusobnim povjerenjem te ako zajednički promišljamo o najboljim načinima za rješavanjem problema i ako u komunikaciji uvijek krenemo s naglašavanjem dobrih postignuća a završimo s prijedlozima kako poboljšati slabosti u učenju i vladanju i ako uspijemo s roditeljima postići odnos u kojem će svaka strana preuzeti svoje odgovornosti tada smo na odličnom putu da se naš učenik razvije u pozitivnu ličnost, odličnog samopouzdanja.

Provođenjem nastave na dobrim temeljima metodike i struke te stvaranjem razrednog kurikuluma na osnovi školskog, odnosno nacionalnog, sat razrednog odjela ili sat razrednika bit će zapravo sat koji nikada neće imati posebno rezervirano vrijeme već će se prožimati sa svim predmetima i nastavnim temama i služit će nam kao odličan pokazatelj našeg rada u odnosu na razvoj socijalnih i svih drugh vještina kojima ćemo svoje učenike razviti u zainteresirane i motivirane mlade ljude koji će biti spremni napredovati, pokazujući interes za osjećaje i stajališta drugih.

Nekoliko prijedloga igara, vježbi i postupaka koji mogu pripomoći poticanju, razvoju i usavršavanju samostalnosti kod učenika. Predlažem da ih koristite kao samostalne teme za Satove razrednog odjela ili kao dijelove nastavnih sati svih predmeta.

PRIMJER „SRETNI STOLAC“Ovaj primjer bismo mogli odraditi kao cjelovit Sat razrednog odjela ili kao dio integriranog dana kroz teme likovne i glazbene kulture.

Potreba materijal: 1 stolacboje za drvo na bazi vode (neškodljive za djecu, brzo se suše i lako skidaju s kože i odjeće),kistovi, gumene rukavice,interesantne fotografije,stare novine i krpice.

U razredu organizirati nabavku stolca. To možete uz pomoć roditelja, domara ili već kako ste snalažljivi.Bilo bi dodatno zanimljivo da je stolac interesantnog oblika (naravno, pazite da je siguran jer na njemu će djeca rado sjediti ili ga koristiti u svojim aktivnostima),

Postavimo stolac u sredinu razrednog kruga. Razgvaramo o njemu. Kakav je, što bi on sada mogao misliti o nama, što bi mogao reći, kako se osjeća, što bi želio……?Ovaj će razgovor pomoći da se djeca uvedu i oslobode za aktivnosti koje slijede.Najavit ćemo da je ovaj stolac od danas naš SRETNI STOLAC i da ćemo se mi njime služiti uvijek kada nam treba sreća. Pitajmo djecu a kada to treba učenik sreću? Kada dijete treba sreću u školi? Stolac bismo mogli malo urediti. Imamo kist, boje, razne fotografije. Dok ja uređujem radno mjesto gdje ćemo bojati stolac vi odaberite misli koje ćete staviti na njega bojom. Ako netko želi zalijepiti fotografiju sada je trenutak da je izabere iz mnoštva pripremljenih fotografija. Treba nekoliko puta ponoiti da će to biti SRETAN STOLAC pa neka i slike budu takve.

Učenici će bojati stolac kako god žele. Boje koje su priprmljene su žive i vedre. Mogu otiskivati dlanove (imaju gumene rukavice na rukama).Nakon što je stolac obojan mogu na njega zalijepiti fotografije oni učenici koji su ih odabrali.

55

Na kraju sata pospremit će zajednički učionicu, postaviti stolac na mjesto na kojem će ubuduće stajati i dogovoriti kako će se njime služiti.

PRIMJERI U KOJIMA „SRETNI STOLAC“ ODLIČNO SLUŽI1. Želim nešto reći, poslušajte me,2. Imam novu……(kada god imaju neki novi predmet i žele ga pokazati drugima),3. Dogodilo mi se….(kada moraju s nama podijeliti neku novost iz života izvan škole),4. Naljutilo me… (kada ih nešto naljuti SRETNI STOLAC pomaže riješiti problem),5. Poslušajte me – naučio/la sam novu pjesmu (ili organiziramo HIT tjedna kada će pjevati, oni koji

to žele, omiljenu pjesmu uz pomoć sigurnosti SRETNOG STOLCA),6. Čitam glasno,7. Trebam SRETNI STOLAC kada mi ne ide pisanje nekog slova ili slabije računam…..

Mogućnosti su nebrojene. Samo mašta, učiteljevo razumijevanje i svjesnost činjenice da su oni učenici prvog razreda. Još uvijek priče jako vole!

PRIMJER „OGLEDALCE, OGLEDALCE“Učenici dobro poznaju bajku o Snjeguljici. Tamo su upoznali i čarobno ogledalo. Sada to čarobno ogledalo stoji na SRETNOM STOLCU u sredini razrednog kruga. Dočeka ih na ulasku u učionicu i najavljujemo igru Ogledalce, ogledalce koga ti vidiš?Učenici će se izmjenjivati na sretnom stolcu i gledajući sebe u ogledalu opisivati se, sve što vide ali tako kao da opisuju sliku. U ovoj igri učenici će uvježbavati koncentraciju (moraju se gledati u oči),vježbat će izražavanja a ujedno će i pričati o sebi pred ostalima u razredu.

PRIMJER „ČIJI SU OVO DLANOVI?“

Pribor: gips, voda, plastične kutijice, dječje ulje

Za ovaj sat bilo bi odlično kada bismo imali razredne pomagače-roditelje koji bi nam pomogli u pripremanju gips mase, podjele mase u plastične kutijice koje su učenici donijeli od kuće. Kutijice moraju biti veličine dječjeg dlana.Učenicima pričamo priču o tragovima koje su ostavile brojene životinje u prošlosti. Oni će se zasigurno sjetiti priča i slika o dinosaurusima i raznim drugim životinjama, pa će se sigurno netko od njih sjetiti i kakve su oni tragove ostavili u prirodi po kojima ih mi danas proučavamo i prepoznajemo. Najaviti da ćemo i mi danas napraviti svoje tragove za povijest. Svaki će učenik pritisnuti svoj dlan u gipsanu masu u plastičnoj posudi koju su donijeli. U gipsu bi trebao ostali trag dlana. Dlanove treba namazati uljem kako bi se lakše sljubili s gipsom a isto tako i maknuli dlan. Pripazite da djeca pritisnu dlanove u trenutku kada se gips počne lagano stezati. Zbog složenosti ove zadaće i broja učenika u reazrednom odjelu, trebalo bi angažirati roditelje-pomagače.Kada se otisci osuše učenici će pričati o njima. Što sve vide u njemu, kakve su crte, ostisci prstića, što sve skrivaju…… Odista s tim možete dalje čuda raditi u svim nastavnim područjima.

PRIMJER „DOŠAO JE KLAUN“Za ovaj primjer potrebno je klaunovsko odijelo i obuća, a ako imate roditelja ili nekog drugog suradnika koji će doći u razred odjeven kao klaun, još bolje. Klaun će nasmijati učenike, opustiti ih i zatim s njima razgovarati (naravno na SRETNOM STOLCU). Tko si? Što si? Od kuda ti tako plava kosa? A prćasti nosić? Divne su ti pjege, gdje si ih nabavio? ….. Ponovno su mogućnosti nebrojene, atmosfera opuštena, djeca i sigurna i nesigurna rado će odgovarati na klaunova pitanja.

56

PRIMJER „OVAKO TE ZOVEM KAD SAM….“

Materijal i pribor: dvije platnene vreće, kartončići, flomasteri u bojama, platnene trake

Ovaj primjer odličan je u trenutcima kada su djeca ljutita, uvrijeđena, neraspoložena, nesigurna ili kad osjetimo da je potreban odmor.Objasnimo kao se često dogodi da nas ljudi osim našim vlastitim imenom nazovu i drugačije. Neka djeca nabroje kako ih zovu tate, mame, djedovi, bake, braća…u raznim prilikama – veselim, ružnim, tužnim, nervoznim… bez obzira jesu li to lijepa ili ružna imena. Bit će to prilika za upoznavanje s obiteljskim navikama i životom.U jednu vreću stavljat ćemo lijepa imena a u drugu ružna. (Učitelj zapisuje velikim tiskanim ili ovisno o vremenu u kojem se izvodi primjer, imena koje učenici izgovaraju. Učenici će nakon što izgovore kako iz zovu reći i kakvo je to njima ime – lijepo ili ružno. Prema tome svrstat će to ime u vreću.) Na kraju igre vreće ćemo zavezati i spremiti. Kasnije, tijekom godine, vreće možemo vaditi, kombinitrati u nastavi hrvatskoga jezika, u raznim situacijama kada je učenik ljutit, nezadovoljan, loše volje, a želi se raspoložiti uzet će veselu vreću s lijepim imenima i poigrati se s karticama.

PRIMJER „ POZNATI FOTOGRAF“

Materijal i pribor: stari fotografski aparat (ili aparati), razne marame, kape, šalovi i nakit, sportske majice, lopte i slično

U ovom primjeru s djecom ćemo raditi na glumljenju uloga. Reći ćemo da nam trebaju četiri (ili već po dogovoru) fotografa koji će odglumiti poznate fotografe koji dolaze u naš razred u potrazi za manekenima. Učenici će odabrati rekvizit koji žele i prirpemiti se za fotografiranje. Zauzimat će poze u kojima će pokazivati najbolje osobine lika kojeg glume-poziraju. Izvodit će vesele, tužne, zabrinute, pospane, bolesne, umorne…..face.

PRIMJER „MOJA RUKA JE TVOJA RUKA“

Materijal i pribor: veći komad papira, flomasteri

Učenici će odabrati partnera/partnericu za rad u paru i zajednički sjesti na jedan od papira koje smo porazmjestili po učionici. Zadatak je da učenici zajedno uhvate flomaster i počnu crtati crtež ali tako da ne smiju razgovarati nego se moraju pokušati na neki drugi način dogovoriti o tome što će i kako crtati. Vrijeme crtanja neka bude dogovoreno (bez obzira što još nemaju točno poimanje o proteku vemena od npr. 10 minuta dobro ih je upoznavati i navikavati na izvođenje zadatka u zadanom vremenu, prirodno to djeca znaju, ovako ćemo pripomoći lakšem osvještavanju znanja). Po isteku vremena razgovarat ćemo o tome kako je bilo crtati, tko je bio „jači“ i kako je bio „jači“ u svojoj ideji, kome je bilo ugodno a kome nije izašto. Što im se svidjelo u ovom druženju a što nije i sl…

PRIMJER „PALAC GORE, DOLJE!“

S učenicima dogovorimo znakove kojima će izraziti svoje osjećaje na kraju ili za vrijeme trajanja izvođenja nekog zadatka (bez obzira o kojem se predmetu ili obliku rada radilo).Učenici mogu na pitanje: „Kako ste se osjećali dok ste radili na ovom zadatku?“, podići palac u zrak kao izraz zadovoljstva, palac dolje kao izraz nezadovoljstva ili palac u vodoravnom položaju kao izraz niti dobro-niti loše.Isto tako mogu izraditi kartončiće sa poznatim Smile oblicima, pa na naše pitanje Kako su se osjećali, oni će podići sličicu na štapiću. Tako možemo brzo dobiti povratnu informaciju o tome kako je uspješno bilo ono što smo radili, kako se djeca osjećaju, tko često diže „tužna lica“ ili „palac dolje“ i sl. pa možemo i na taj način utjecati na djetetovo samopouzdanje ako na vrijeme uočimo problem.

57

PRIMJER S GINOL LUTKAMA

Materijal i pribor: veći broj ginol lutki

Poznata je igra glumljenja uloga pomoću lutki. Stručnjaci kažu da tako nesigurna djeca najbolje funkcioniraju. Ove lutke možemo koristiti na bezbroj načina i to na svakom nastavnom satu. Nesigurnija djeca će pomoću lutki lakše razgovarti, jačat će svoje samopouzdanje a ostali učenici neka ih ohrabre pljeskom i odobravanjem.

PRIMJER „RAZREDNI SPOMENAR“

Materijal i pribor: bilježnica, olovka

Na dogovoreno mjestu u učionici postavit ćemo razredni spomenar. U njega će učenici upisivati /crtati kada osjete potrebu za bilježenjem razrednih ili osobnih zanimljivosti.Mogu o zapisima razgovarati, mogu ih komentirati a mogu zamoliti i drugog učenika da ih nadopuni (npr. učenik koji po njegovom mišljenju lijepo crta može mu pomoći dovršiti stranicu). Učenici će vježbati međusobnu komunikaciju, vlastitu angažiranost u razrednom odjelu a ujedno će dobiti brzu povratnu informaciju ouspjehu svoje angažiranosti.

58

I na kraju…..

Vjerujemo da smo vas potaknule u osmišljavanju novih i osvježavanju starih primjera. Vjerujemo i da bismo zajednički mogli napraviti tisuće odličnih stranica iz življenog života učenika u razrednom kolektivu. Ako je tome tako, ako smo vas uspjele potaći na razmišljanje, ako zajednički dijelimo želje i ideale dobrog hrvatskog učiteljstva, onda ovaj naš priručnik ima tisuću autora, a naši učenici vedru budućnost sigurnog i samostalnog mladog čovjeka.

Hvala! Ivana i Karmen

59

sat razrednika 1 4r

Documents

odgojitelj

rjeavamo postavljene

sprijeava

stvara povoljno

ostale administrativne

sat razrednog

uvaavamo razliita

razvijanje