SVEUČILIŠTE U MOSTARU

FILOZOFSKI FAKULTET

ODJEL ZA POVIJEST UMJETNOSTI

Salvador Dali – život i djeloseminarski rad iz

Uvod u povijest umjetnosti

Mostar, 15.studenog 2012.

Mentor: Izradila:

Tomislav Ćavar, dipl.pov.umj. Marija Mandić

Sadržaj

1 Uvod …………………………………..……………………………………………………3

2 Salvador Dalí ……………………………………….……………………………………….4

2.1. Odnos s roditeljima ……………………………….………………………………………5

2.2. Nadrealizam ………………………………………………………………………………6

2.3. Gala ………………………………………………………………………………………8

2.4. Avida Dollars ……………………………………………………………………………..9

2.5. Metafizičko slikarstvo …………………………...………………………………………10

2.6. Katolicizam i zadnje desetljeće ………………………………………………………….11

3 Zaključak …………………………………………………………………………………...13

4 Literatura …………………………………………………………………………………...14

2

1. Uvod

Nadrealizam osniva skupina umjetnika koju predvodi André Breton i Luis Aragon, a čine je René Magritte, Frida Kahlo, Joan Miró, Paul Klee, naravno Salvador Dalí i drugi. Njihov cilj bio je da izraze stvarni proces mišljenja koji je oslobođen djelovanja razuma te estetske ili moralne svrhe. Posuđivali su pojmove iz psihoanalize i na tome gradili svoju teoriju. Željeli su postići da se san može automatski prenijeti bez umjetnikova utjecaja izravno na platno. Nažalost, to u praksi nije funkcioniralo zato što je uvijek postojala neka kočnica. Odnosno određeni stupanj samokontrole i nečeg osobnog što su unosili u zapis. Unatoč tome nadrealizam je potaknuo nastanak velikog broja novih tehnika pomoću kojih je moguće dobiti slučajni učinak.

Cilj ovog rada je da se pobliže upozna umjetnika koji nikada ništa o sebi nije skrivao, neprestano se eksponirao javnosti raznim ekscesima i iznenađujućim potezima. No, unatoč tome, vjerujem da su rijetki koji ga stvarno poznaju. Jer Salvador Dalí nije bio samo ono što je izlagao javnosti.

2. Salvador Dalí

3

Ovaj, u najmanju ruku osebujni umjetnik rođen je u Španjolskoj pokrajini Kataloniji. 11.05.1904.god. Ime je dobio po svom starijem bratu koji je preminuo prije nego se on rodio. Njegovi su mu roditelji rekli da je on bratova reinkarnacija, u što je on sam i vjerovao. Za svog brata rekao je:“On je vjerojatno bio moja prva verzija ali je postigao apsolutno savršenstvo."1 Druga zanimljivost u vezi njegovog imena je to da Salvador, odnosno el salvador na španjolskom znači spasitelj. Tako da je on smatrao da je on taj koji treba spasiti slikarstvo od apstraktne umjetnosti, dadaizma i ostalih anarhičnih stilova. Imao je i sestru Ana Mariu, s kojom je bio jako povezan. Ona je o njemu napisala knjigu „Dali u očima svoje sestre“. Još po njegovim dječjim ambicijama vidjelo se da je poseban. Želio je postati kuharica, ito baš u ženskom rodu, zatim Napoleon. U 10.oj godini zanimali su ga impresionisti pa nakon toga retušeri. Ipak Salvador Dalí je, kasnije ćemo vidjeti, bio jedini nadrealist od početka do kraja. Ostao je vjeran svom stilu i nije ga napuštao. Iako je često znao uvježbavati na neki način druge stilove. Istraživao je impresionizam, poentilizam, futurizam, kubizam,fovizam. Dovodio se do savršenstva, a zatim je napuštao te stilove i vraćao se nadrealizmu. Kao da je testirao vlastite sposobnosti i kada bi se uvjerio koliko može vratio se onom što on u biti je – nadrealist. Baš kao što je i Monet bio jedini impresionist od početka do kraja. To vidimo na njegovoj slici „Autoportret“ iz 1921.godine. Slikao ju je impresionističkim stilom. Na toj slici prikazan je sam umjetnik kojeg možemo prepoznati po zaliscima koji su postali njegov zaštitni znak. Umjetnik je tijelom okrenut prema krajoliku Cadaquésa dok glavu okreće prema promatraču koji je iza njegovih leđa. Po brzim potezima kista koji da pokreću cijelu kompoziciju vidimo obilježja impresionizma.

Salvador Dalí je bio toliko eksponiran u javnosti da su ljudi njegova vremena smatrali da ga poznaju. Sve što je on na javnosti prikazivao, novinari su gutali i od toga stvarali priču. Zapravo je Salvador Dalí bio predstavnik svoga vremena samo onda kada bi sam sebe prikazivao kao zvijezdu. On energiju crpi iz korijena slikarstva koje su umjetnici prije njega proizveli, a pogled mu je usmjeren daleko u budućnost.2

Dali je bio ponosan na svoje podrijetlo i ono mu je bilo česta inspiracija, na neki način i opsesija. To možemo vidjeti iz njegovih djela u kojima prikazuje kulinarstvo zbog toga što Katalonci vjeruju u ono što mogu dodirnuti, jesti, čuti, mirisati. Primjer djela „Pečena jaja na tanjuru bez tanjura“ iz 1932.godine su jednostavan primjer kulinarskog motiva na njegovim radovima. Jaja meko kuhana umjetnik povezuje s nerođenim djetetom u majčinoj utrobi. Također kulinarski motiv je vidljiv na djelima „Antropomorfni kruh-katalonski kruh“ iz 1932. te „Mekana konstrukcija s kuhanim grahom“ iz 1936.godine. Djelo Mekana konstrukcija s kuhanim grahom je predosjećaj Građanskog rata. To djelo je dovršeno 6 mjeseci prije početka Građanskog rata u Španjolskoj. Prikazao je golemo ljudsko tijelo koje je razlomljeno te umjesto nogu i ruku ima monstruozne izrasline koje u transu dave same sebe. Mnogi su smatrali kako se tim djelom dokazuje istinitost Dalíjevih proročanskih sposobnosti. (slika3.)Također često prikazuje krajolik ampurdánske doline, posebno luku Porto Ligato što je vidljivo na djelima poput „Akt u krajoliku“ koja je rađena poentilističkim stilom 1923.godine ili na djelu „Venera i amoreti“ iz 1925.godine (sl.1), na kojoj vidimo Veneru prikazanu s leđa kako sjedi na stijenama, oko nje se nalaze 4 amora koji se ležerno zabavljaju. 1 Životopis Salvador Dali www.edali.org2 Michel Deon – Dnevnik jednog genija

4

Glavni motiv i u prvom planu nalaze se ženski bokovi i stražnjica. Na ovom djelu možemo vidjeti utjecaj Picassa i kubizma po linijama i oblicima.

slika 1

2.1. Odnos s roditeljima

Smrt majke je jako pogodila Salvadora. S majkom je bio jako povezan ali je tu povezanost čudno iskazivao. Što je čak dovelo do svađe s ocem koja je završila potpunim razdorom u obitelji, odnosno Salvadorovim izopćenjem. Salvador je o boli zbog gubitka majke rekao:“ Morao sam postići slavu kako bih se osvetio za uvredu, koju mi je nanijela smrt voljene majke.“ No,ono što je uzrokovalo narušavanje odnosa s ocem uslijedilo je puno kasnije. Bio je to komentar na prikaz pobožne kromolitografije sa prikazom Svetog srca. Dali je preko te slike napisao kako ponekada iz puke zabave pljune na portret svoje majke. Naravno, likovni kritičar Eugenio D`Ors je u novinama objavio članak i Dalíjev postupak opisao kao svetogrđe. Njegovog oca je to jako pogodilo jer je taj čin on vidio kao nepoštivanje njegove žene i Salvadorove majke. Naravno, Salvador je za taj čin imao objašnjenje koje nije baš potpuno jasno niti prihvatljivo. Takav postupak vjerojatno može shvatiti samo njegov um, jer ga je on i proizveo, svima nama ostalima ostaje pitati se što je u biti on time htio postići. Salvador je rekao da čovjek u snu može obeščastiti one koje u stvarnosti obožava te kako u nekim religijama pljuvanje može biti sveti čin. Njegov otac taj postupak nije mogao prihvatiti te je zbog toga, a moguće i zbog Dalíjeve veze s Galom odlučio odreći se svoga sina. Oca je prikazao u nekoliko zanimljivih i provokativnih slika. Često je na njima očev pogled pun prijekora i gorčine. Slikom „Zagonetka Williama Tella“ iz 1933.(sl.2) Salvador Dalí se na neki način osvetio ocu za svu gorčinu koju je nosio u sebi zbog lošeg odnosa s njim. William Tell predstavlja njegovog oca, koji kleči i čiji je spolni organ povećan. U naručju drži dijete koje predstavlja Salvadora Dalíja, dok mu je pod nogom ljuska oraha koja predstavlja Galu. Salvador je namjerno Williamu Tellu nacrtao lice Lenjina da isprovocira pripadnike nadrealizma. Naravno to mu je i uspjelo.

5

slika 2

Salvador je izraz poštovanja svojoj majci iskazao tako što je naslikao djelo „Zagonetka žudnje – majko moja, majko moja, majko moja“ 1929.godine (sl.3). Na slici vidimo smještenu u sred pustinje ogromnu geološku strukturu u obliku prirodno oblikovanih stijena Cadaquésa, koja predstavlja maternicu. To djelo je nastalo nakon jednog od prvih susreta s Galom i to je bila njegova prva prodana slika.

slika 3

Nakon što je umrla Dalíjeva majka, on odlazi na Akademiju u Madrid. U Madridu na iznenađenje svih, Dali je razočarao učitelje slikarstva. Oni su bili okrenuti modernizmu, a on se zanimao za klasično slikarstvo. Pridružio se madridskoj avangardi kojoj su pripadali Pepín Bello, njgov dugogodišnji prijatelj s kojim je imao poseban odnos García Lorca, Luis Bunuel, Pedro Garfias, Eugenio Montes i Raphael Barradas. Nakon dvije godine je izbačen s Akademije. Smatrao je da nitko nije kompetentan ocjenjivati njegove radove. Nakon toga je slikao po pet slika dnevno i već tada je imao svoj prepoznatljiv stil. Stekao je određeno samopouzdanje i potaknut je da prikazuje suvremene seksualne simbole. U njegovim radovima već tada se vidi određena zrelost.

2.2. Nadrealizam

Salvador Dalí 1. Put odlazi u Pariz 1927.godine i čini ono što bi svatko u Parizu u to vrijeme trebao učiniti – posjećuje Versailles, muzej Grévin i susreće Picassa. S Picassom ga je upoznao Manuel Ortiz. Pri tom susretu Dalí je bio duboko počašćen što upoznaje Picassa. Zanimljivo je ono što mu je rekao:“ K vama sam došao prije nego u Louvre.“ Na što mu je Picasso uzvratio:“ Postupio si potpuno ispravno.“

6

Salvador Dalí je znao da će kada dođe u Pariz napokon postati moćan. I na neki način to se i dogodilo. Stvari su se tako posložile da je taj odlazak u Pariz bio jako uspješan. Stekao je određena iskustva koja svaki umjetnik treba doživjeti. Tada mu Luis Bunuel predlaže da zajedno snime film pod nazivom „Andaluzijski pas“, na što Dalí pristaje. Stvorili su film tako što su nizali slike jednu do druge, slikajući vlastitu maštu. Imali su samo jedno pravilo: ne prihvaćati ništa što je moguće objasniti racionalno, psihološki ili pomoću kulturnog naslijeđa. Taj film je bio ono nešto što će Dalíju otvoriti put prema nadrealistima. Jedna od brojnih prikaza iz tog filma bila je slika „Smrdljivi magarac“ iz1928.godine. Na toj slici prikazana je ruka koja vrvi mravima, te magarac koji se raspada i truli. Ipak ono što je Dalíju promijenilo život bio je naravno susret sa ženom koja je začarala cijeli njegov svijet. U njoj je pronašao ujedinjeno svega onog što je ranije zamišljao, tražio i smatrao savršenim. Na slici „Djevojka iz Ampurdána“, 1926.godine (sl.4) vidimo idealni prikaz žene, onako kako ju je Dalí zamišljao i u čemu je prepoznao Galu. Linija tijela je jasno izražena, struk je tanak, a bokovi naglašeni. Mišići stražnjice su istaknuti i jasno se vidi građa djevojke.

slika 4

Susret se dogodio na jednoj zabavi na kojoj je susreo nadrealiste. Već tada oni su bili zainteresirani za tog mladog umjetnika koji koristi nježni Ingresov crtež i Piccasove teške poteze kistom. Naravno privukao ih je i zbog svoje ekstravagancije, neobuzdanosti te seksualnih i skatoloških fantazija. Na toj zabavi Dalí je susreo Luisa Bunuela, Renéa Magrittea, te najvažnije Paula Eluarda s kojim je bila supruga Gala. Nakon toga je započeo raditi na portretu Paula Eluarda koji je obogatio različitim aluzijama; mravima, skakavcima, lavljom glavom i sl. Za Galu je Dali smatrao da je utjelovljenje svih njegovih ranijih fantazija. U njenoj blizini Dali se ponašao potpuno luđački, smijao se nekontrolirano i bio je toliko nervozan dok joj napokon nije priznao svoje osjećaje. Na neki način ona je bila ta koja je učinila prvi korak. Ispostavilo se da je ona jedina potpuno razumjela njega, njegove postupke i njegov luđački smijeh. On je znao da je ona ta koja mu je suđena ali je smatrao da prije nego mu postane žena, mora ga izliječiti. To možemo objasniti time što je Dalí u to vrijeme čitao Jensenov roman Gradiva, koji je Freud protumačio kroz djelo Halucinacije i snovi. Salvador Dalií se dosta zanimao za Freuda. Prilikom njihovog susreta u Londonu Dalí mu je pokazao

7

sliku „Metamorfoza narcisa“ iz 1937. (sl.5) kako bi mu dokazao da je on njegov najvjerniji učenik. Na toj slici vidimo u središtu lik koji je u polu čučećem stavu u nekoj tekućini dok je pokraj njega ruka koja izlazi iz zemlje i drži jaje iz kojega niče narcis.

slika 5

2.3. Gala

Tek nakon što ga je Gala oslobodila i izliječila od svega što ga je sputavalo on je ponovno zagospodario sam sobom. Djelo koje na neki način svjedoči o prvom susretu Gale i Dalíja je „Veliki masturbator“iz 1929. (sl.6). To je kromolitografija, u središtu vidimo ženski lik koji miriše ljiljan ali taj prizor kod Dalíja ima potpuno drugo značenje. Dalí je o toj slici rekao kako je tu prikazana velika glava blijeda poput voska, izrazito ružičastih obraza, dugačkih trepavica te impresivnim nosom koji je pritisnut na zemlju. Umjesto usana se nalazi golemi skakavac čiji je trbuh raščlanjen i prekriven mravima. Na kraju, Veliki masturbator je vrsta mekanog autoportreta na kojem je Dalí iscrpljen iz razloga što je s Galom doživio ekstazu.

slika 6

Zanimljivo je to što Dalí nije bio prisutan na svojoj prvoj izložbi u Parizu 1929.godine, nego je pobjegao s Galom u Barcelonu i Stigés. Tada je napokon dovršen Andaluzijski pas s čim su i Bunuel i Dalí bili više nego zadovoljni: „Postignut je učinak koji sam priželjkivao…Naš je film u jednoj večeri uništio deset godina pseudointelektualnog, poslijeratnog avangardizma. Gnjusna pojava slikovito nazvana apstraktnom umjetnošću, pala je pred naše noge, na smrt ranjena i nikada se više neće oporaviti, nakon što je vidjela oko djevojčice razrezano britvom – i to na samom početku filma. U Europi više nema mjesta za male, nastrane rombove

8

gospodina Mondriana.“3Dalí i Gala su živjeli na relaciji Pariz – Cadaqués (Porto Ligato). Ovisno o tome koliko su novca imali. Dalí nikada nije potpuno mogao napustiti svoj rodni kraj. Tim krajolikom je bio toliko opčinjen da je unatoč svađi s ocem tu kupio kuću i nastanio se zajedno s Galom. Nikada se nisu opterećivali nepotrebnim stvarima niti dopuštali da nedostatak novca utječe na njihovo uživanje u životu.

2.4. Avida Dollars

Ono što je jako zanimljivo je trijumf Salvadora Dalíja poznat kao Avida Dollars 4. Razdoblje kada je Dalí zbog potrebe za novcem u vrijeme kada su se slike slabije prodavale imao mnoštvo ideja za neobične nove izume poput lažnih noktiju sa zrcalima, prozirne lutke u službi akvarija u izlozima, namještaj oblikovan po tijelu kupca, lažni umetci za podizanje stražnjice, aerodinamični dijelovi za automobile. Ti njegovi nadrealistički objekti su imali simboličnu funkciju koja je šokirala ljude tog doba. Nikom nije bilo potpuno jasno kako bi se ti objekti trebali koristiti niti što je njihov cilj pa čak ni samom Dalíju. U svakom slučaju mnogi od tih objekata tek su kasnije ostvareni i dobili pravi smisao. Iako ih u doba kada su nastali nitko nije shvaćao. Na prikazu „Večernje i dnevne odjeće za ljudsko tijelo“ iz 1936. (sl.7) vidimo koliko ti izumi zapravo nemaju smisla. Ovo odijelo je zamišljeno kao kaput s raznim patentnim zatvaračima na različitim mjestima koji omogućavaju da različiti dijelovi budu izloženi, ono u biti ima funkciju druge kože samo što ovu po potrebi možemo uklanjati u slučaju smetnje. Ta odjeća dopušta da osoba koja je nosi u njoj može nesputano činiti što poželi – izlagati se suncu te uživati u senzualnim igricama.

slika 7

Salvador Dalí je toliko bio uživljen u pokret nadrealizma da ga je shvaćao doslovno. Ništa nije želio ni na kakav način umotavati, maskirati ili uljepšavati. Zbog toga su ga čak i sami nadrealisti gledali poprijeko. Čak toliko da su ga željeli izbaciti iz pokreta nadrealizma jer je bio previše nadrealističan. Djelo „Pogrebna igra“ iz 1929.godine bilo je nešto što je izazvalo skandal kod publike pa čak i kod samih nadrealista. Svima je zasmetao lik u donjem lijevom

3 Salvador Dali „Tajni život“4 Breton u svom anagramu

9

kutu koji ima hlače zaprljane izmetom. Dalí je bio zadovoljan učinkom koji je postigao jer lik i je bio postavljen s namjerom da izazove skandal. U biti ovo djelo je spoj svih Dalíjevih fobija koji su zamaskirani u motive koji su tipični za njegov prikaz – skakavci, lav, oblutci, puževi i stidne usne. Kamen spoticanja bila je religija, politika, došlo je do velikog razdora među članovima koji su dopuštali određene stvari ali preći granicu bilo je nečuveno. Što je posebno izazivalo Dalíja koji je s namjerom provocirao i testirao svoje kolege želeći vidjeti koliko nadrealizma mogu podnijeti. Bilo je očito uz tolike sukobe da će doći do razlaza između Dalíja i nadrealista ali on nije želio otići bez borbe i naravno bez pobjede. Dalí je tvrdio da ga politika ne zanima, smatrao ju je ispraznom, bijednom i prijetećom. Unatoč tome u to vrijeme bila je očita njegova opsjednutost Hitlerom. Prikazivao ga je prerušenog u ženu ili hitlerovske vlažne bolničarke, što njegove kolege nadrealisti nikako nisu smatrali nevinim ili slučajnim. Dalí se branio i odbacivao njihove optužbe što je dovelo do konačnog sukoba. Dalí je i dalje tvrdio da ga se Hitler jednostavno dojmio kao čovjek koji može izazvati katastrofu. Zanimljivo je to što je Dalí unatoč progonstvu iz pokreta i dalje izlagao na njihovim izložbama, ipak je on bio ono nešto što je privlačilo i publiku i medije, a toga je Breton bio svjestan. Salvador Dalí i Gala su razdoblje od 1940. Do 1948. Godine proveli u New Yorku. Tamo je on zabilježio ogroman uspjeh i rad je bio veoma plodonosan. Objavljuje Tajni život, izrađuje skice za crtane filmove i scenu za film Začarana Alfreda Hitchcocka. Također objavljuje 50 tajni čarolije umjetnosti, izrađuje nakit, uređuje izloge robnih kuća, dekorira interijere, radi za modni časopis Vogue te još mnogo toga. U svojim radovima ni tada ne prestaje prikazivati krajolike svog rodnog kraja ali ovaj put u svojoj mašti njih isprepleće s novim krajolicima Amerike, te Američke pustinje. On je sam izjavio kako amerikanci vole krv, te imaju tu neku sadističku stranu te mekane satove zbog njihove opsjednutosti vremenom. To je bio veliki razlog njegova uspjeha U SAD-u.

2.5. Metafizičko slikarstvo

Nakon povratka u Europu Dalí surađuje s Peterom Brookom na kazališnoj predstavi Salome i s Luchinom Viscontijem u Kako ti drago. Počinje se baviti misticizmom i katoličanstvom. Objavljuje mistični manifest koji je početak njegovog korpuskularnog razdoblja. Mnogi nisu odavali priznanje tim njegovi radovima i smatrali su da je izgubio na kvaliteti, neki su mu čak i osporavali pripadnost nadrealizmu . Ali onom tko je pozorno pratio njegov rad bilo je jasno da se radi o samo još jednoj karici u neprekinutom lancu tog genija. Nemoguće je osporavati doprinos nadrealizmu koji je donio Salvador Dalí i njegovi radovi. Na neki način on je bio taj koji je obilježio to razdoblje u umjetnosti za sva vremena i zasigurno će mnogi nadrealizam poistovjećivati upravo s njim. Kada se počeo baviti metafizikom i metafizičkim slikarstvom Dalí je priznao da ga fascinira atom i da je razlog tome 6.kolokovza 1945.godine – eksplozija atomske bombe. Tih načela se držao do kraja života. Slika „Dematerijalizacija nadomak Neronova nosa“ iz 1947. je jedna od prvih iz tog mističnog razdoblja. Na njoj vidimo zanimljivu kompoziciju, prikaz biste cara Nerona iznad čije glave je pročelje hrama koje predstavlja čelo, trup same biste predstavlja nos, dok je ispod okrugla čestica – atom u raspadu. Naravno sve je to zajedno smješteno u pustinjski krajolik koji je dosta tipičan za Dalíjeve prikaze. Meni osobno jedni od ljepših prikaza iz tog razdoblja su prikazi Gale – „Nebeska Galatea“ iz 1952. na kojoj je na neki način Dalí postigao jedinstvo svemira i

10

prikazao ga kroz voljenu ženu te „Leda Atomica“ iz 1949.(sl.8), na kojoj je prikazan akt žene kako sjedi na prijestolju te jednom rukom primiče labuda koji lebdi do nje. Cijela kompozicija je smještena u krajoliku ispred mora sa stijenama okolo (moguće da to predstavlja njegovu omiljenu luku Porto Ligato). Sve nekako lebdi iznad zemlje, ništa se ne dodiruje, a opet je sve zajedno i skladno. To što je tu labud može nas podsjećati na božicu Afroditu (Veneru) koja je simbol ljepote i ženstvenosti.

slika 8

2.6. Katolicizam i zadnje desetljeće

Jedno od njegovih prvih djela u kojima se bavi temama iz katolicizma bilo je zasigurno „Iskušenje svetoga Antuna“ iz 1946.godine (sl.9) na čijem primjeru vidimo kako Dalí ujedinjuje nebesko i zemaljsko, te stvara posebnu dimenziju i izostavlja gravitaciju. Sv.Antun je prikazan u donjem lijevom kutu kako kleči gol i brani se križem od napasti koje su ispred njega. Prva od tih napasti je konj kao simbol snage, a zatim su tu slonovi koji na svojim leđima nose golu ženu-simbol požude, obelisk koji je simbol radova rimskog kipara Berninija, te građevina u klasično-rimskom Palladijevom stilu. Oblaci se pomiču i otkrivaju simbol duhovnog i svjetovnog poretka.

slika 9

11

No ipak, ni približavanje katolicizmu i obrađivanje vjerskih tema nisu Dalíja pretjerano udaljile od erotskih tema kojima je bio i ostao vjeran kroz cijelo svoje djelovanje. Ništa ga nije sprečavalo u tome da nešto prikaže onako kako je on želio, koliko god se to činilo ekscentrično ili tadašnjem svijetu neprihvatljivo. On je sam čak smatrao kako je erotizam kraljevska staza Božje duše te kako ništa nema loše u takvom prikazivanju različitih sadržaja. Posebno skandalozni erotski prikazi bili su oni na kojima je prikazivao svoju sestru Ana Mariu. Nekoliko izrazito erotskih djela je naslikao baš o njoj, poput „Mlada djevica koja sodomizira samu sebe vlastitom nevinošću“ iz 1954. godine.

50.-tih i 60.-tih godina 20.st. Dalí je objavljivao mnoga djela među kojima je i Dnevnik jednog genija, održavao je razne izložbe, izlagao svoje radove te održavao brojna predavanja na sveučilištima u Parizu. U Clevelandu se otvara The Salvador Dalí Museum, nakon čega Salvador Dalí izlaže u muzeju Salomona R.Guggenheima te postaje član Akademije lijepih umjetnosti u Parizu.

Dalí je zadnja desetljeće svog života slikao djela koje možemo navesti kao primjere gigantizma, kao što su „Kolumbovo otkriće Amerike“ 1959.godine, „Lov na tune“ 1967.(sl.10) i „Halucinogeni toreador“ 1970.. Sve su pune dionizijskih likova i na njima na neki način možemo vidjeti sve stilove kojima se umjetnik za svoga života bavio: na prvom mjestu naravno nadrealizam, zatim retušerstvo, poentilizam, apstraktni ekspresionizam, tašizam, geometrijska apstrakcija, pop-art, op-art i psihodelička umjetnost.

Nakon što je Gala preminula 1982.godine na neki način ni Salvador Dalí više ne vidi previše smisla za nastavak svog života. Iako su mnogi nagađali kako je Gala bila ta koja je u tim njihovim zadnjim zajedničkim godinama trovala Dalíja različitim lijekovima, što nikada nije dokazano niti potvrđeno, Dalí nikada nije skrivao da je upravo Gala bila njegova snaga, inspiracija i poticaj. Nakon njene smrti živio je u dvorcu u Pubolu koji je poklonio Gali i proglašen je markizom od Pubola. Samo godinu dana nakon njene smrti on je naslikao svoju posljednju sliku „Lastavičin rep“, i nakon toga njegovo zdravlje je sve lošije. Biva teško opečen u svojoj sobi te seli u Torre Galatea gdje će i umrijeti 1989.godine. On je izrazio želju da bude pokopan u grobnici svog Teatro-Museo u Figuerasu što je i učinjeno, te sva svoja djela ostavlja Španjolskoj državi. Djela su trebala biti podijeljena između Madrida i Figuerasa, njih 56 se nalazi u Teatro-Museu u Figuresu ili Barceloni, a 230 je izloženo u Kataloniji.

12

3. Zaključak

Nakon što sam određeno vrijeme istraživala i promatrala ovog umjetnika ono što na kraju mogu reći je to da je Salvador Dalí bio osoba koja je živjela nevezana na ovaj svijet i ne mareći na neka posebna pravila ponašanja. Činio je ono što je osjetio, doživio, snivao, želio. Nije dopuštao da ga bilo što sputa i spriječi u razvijanju. Provokacije i skandali koje je neprestano servirao, tu nisu bili slučajno. Mislim da je on bio svjestan kako je ljudima jednostavno skrenuti pozornost s nečega što je bitno nečim što je skandalozno, te je svojim provokacijama samo htio naglasiti tu dvoličnost društva. Jer mnoge stvari koje su sasvim normalne i događaju se su neprihvatljive ali ne za činiti nego o njima govoriti. Nemoguće je sav opus ovog umjetnika bilo sažeti u jedan kratki rad. Zato sam izabrala ono što je meni bilo bliže, zanimljivije. Pokušala sam Dalíja prikazati kao čovjeka koji je jednostavno živio život onako kako je želio i vjerujem da na kraju nije imao za čime žaliti.

Sam je za sebe rekao:“ Ja nisam klaun, no, u svojoj naivnosti, ovo užasno cinično društvo ne prepoznaje onoga tko se samo pretvara da ozbiljno radi kako bi prikrio vlastito ludilo. Koliko puta moram naglasiti:ja nisam lud. Svoje sam oštroumlje doveo do savršenstva potpune usredotočenosti, tako da cijelo stoljeće nije imalo snažnije i istaknutije ličnosti od mene, i pored Nietzchea (koji je, uostalom, poludio), u budućnosti neće biti čovjeka meni ravnog. Moje slike to dokazuju.“

slika 10

13

4. Literatura

Gilles Neret, „Dalí“, Zagreb 2006.

Janson H.W., Janson Anthony F., „Povijest umjetnosti“, Varaždin 2005.

www.edali.org 18.11.2012.

14