saff 338

ww

w.s

aff.b

a Broj 33819. april 2013.9. džumade-l-uhra 1434.cijena godišnje pretplate 65KM

Uvodnik: Liderstvo reisa Kavazovića

Poslanica o islamskom pravu

Skoro 1/10 kur’anskih ajeta posvećena je pravnim propisima

Veselin Gatalo

Mostarska lasta velikosrpskih čežnji

Hutba

Bajrak ponosa je u rukama hrabrih Bošnjakinja

Demokratska fronta Željka Komšića

Klopka za Bošnjake

Naše knjige u izdanju Babtinove fondacije

Mostovi dijaloga među civilizacijama

Reakcije na tužbu Fahrudina Radončića, ministra sigurnosti BiH protiv Saffa i Fatmira Alispahića

Bošnjaci protiv ministra bošnjačke nesigurnosti

Naučna istina o događajima u Bosni i Hercegovini na kraju 20. Stoljeća

Promocija knjige “Genocid i istina o genocidu u Bosni i Hercegovini” prof. dr. Smaila Čekića

ISS

N-2

233-

0917

Poštovani čitatelji! Ovim putem vas obavještavamo da je iz štampe izašla knjiga “Povratak u Džennet”, autora Muhameda Nasirudina el-Uvejda, koju je na bosanski jezik preveo Abdusamed Nasuf Bušatlić. Knjiga “Povratak u Džennet” je štivo koje se čita u jednom dahu. Ona tretira osnovne životne teme i na jednostavan i dopadljiv način objašnjava smisao životana dunjaluku kroz prizmu islama i nudi smjernice i upute za smislen i sretan život na ovom i postizanje potpunog uspjeha i sreće na budućem svijetu. Zato nikako ne propustite priliku da kupite knjigu “Povratak u Džennet”!

Informacije na tel: 061 515-515/ 061 736-651

3

32

44

50

52

62

26

10

8

SAFF broj 338

SadržajHutbe iz tri sveta mesdžida

El-Mesdžidu-n-nebevijj (Poslanikova džamija u Medini)

Čuvajte se dunjaluka, on je uistinu prolazan!

Polumjesec

Kalibunar

Profesori Čekić, Dizdarević i Halilović oduševljeni džamijom Kalibunar

Društvo

Pogledi

Sistematsko potkopavanje Univerziteta u Bihaću

Glas islamskih učenjaka

Intervju: dr. Tejsir et-Temimi, bivši predsjednik Vrhovnog suda Palestine i predsjednik Stranke za slobodu i nezavisnost (Hizbu-l-hurrijjeti ve-l-istiklal)

Jevreji upotrebom hemijskih sredstava pokušavaju srušiti Mesdžidu-l-aksa i na njegovom mjestu izgraditi drevni Solomonov hram

Islamske teme



Zelena transferzala

Novi Pazar

Trogodišnjica Škole Kur’ana Časnog: S ponosom predstavljamo novih šest hafiza Kur’ana

Islamnet

Velika Britanija

Stavila hidžab iz radoznalosti i primila islam

Kutak za islamsku omladinu

Aziz Redžić

Mejitov govor živima

19. april - 9. džumade-l-uhra

5

IzdavačGID SAFFVelikog sudije Građeše 25, 72000 ZenicaTrg solidarnosti 13, 71000 Sarajevomob: +387 61 255 322distribucija: +387 62 287 412Žiroračuni kod Raiffeisen banke dd BiH,Filijala Bugojnopart br: 6764162000885351;transakcijski: 1613000022234395

Glavni i odgovorni urednikSemir Imamović

RedakcijaAbdusamed Nasuf Bušatlić,Nusret Hodžić, Ezher Beganović, Ramiz Hodžić

DTPSemir Šišić

LektorAbdulmedžid Nezo

Stalni saradnici:Subašić H. Džemal, Ismail Ibrahim, Meho Bašić, Fatmir Alispahić, Safet Kadić, Anes Džunuzović, Abdulvaris Ribo, Almir Mehonić, Amir Durmić, Saladin Kovačević, Sejfudin Dizdarević, Esad Mahovac, Erdem Dizdar, Fahrudin Sinanović

Ostali saradnici: Šemso Tucaković, Ekrem Tucaković, Nijaz Alispahić, Salko Opačin, Nedim Haračić, Adem Zalihić, Nedim Makarević, Ale Kamber

DirektorSemir Mujić

Direktor marketingaSemin Rizvić+387 62 343 635

Koordinator za dijasporuRamadan Rušid +386 41 255 239

ŠtampaEMANET d.o.o., Zenica

Časopis izlazi svakog drugog petka.

Rukopisi, diskete i fotografije se ne vraćaju.

ISSN 1512-651X

[email protected]@yahoo.com

www.saff.ba

Časopis je upisan u evidenciju javnih glasila u Federalnom ministarstvu obrazovanja, nauke, kulture i sporta pod brojem 622

Dva su događaja koja u raz-maku od nekoliko dana najavljuju reisu-l-ulemu

Huseina ef. Kavazovića kao jednog od lidera u Bošnjaka. Ali ne lidera po os-novu liderske funkcije, već po osnovu vizije i djelovanja. Govoreći saborn-icima o viziji razvoja Islamske zajednice reisu-l-ulema Kavazović je rekao: “Nije vođena, nego je ona ta koja predvodi. Njeni predvodnici su svjesni sebe, spo-sobni i odgovorni prema javnom dobru. Ta Zajednica ide u susret problemima i nudi odgovore.” Ove tri rečenice su sažeti program opredjeljenja da Islamska zajednica ne bude objekat, već subjekat bošnjačke sudbine, tako što je nikakav režim, nikakva politika, neće voditi, već će Islamska za-jednica predvoditi bošnjački narod, pri punoj samosvijesti da probleme treba otklanjati u zametku, a ne kad uzmu maha. Upravo ova definicija je praktičnu primjenu imala u reakciji Reisu-l-uleme na ponižavajući odnos UN-a prema majkama Srebrenice.

Za svaku je pohvalu Re-isu-l-ulemino pismo Gener-alnom skeretaru UN-a u kojem osuđuje udaljavanje predsjednice Udruženja “Majki enklava Srebrenica i Žepa” udaljavanje predsjednice Udruženja “Majki enklava Srebrenica i Žepa” udaljavanje predsjednice Udruženja

Munire Subašić iz zgrade Ujedinjenih naroda i odnos prema žrtvama genoci-da, a u povodu održavanja tendenciozne “Tematske debate o ulozi međunarodnog krivičnog pravosuđa u pomirenju”, koju je organizirao predsjedavajući 67. sjed-nice Generalne skupštine UN-a Vuk Jeremić. Nakon izvođenja velikosrpske koljačke pjesme pod krovom UN-a, ovo je drugi put da Vuk Jeremić zlou-potrebljava međunarodnu funkciju i pokušava relativizirati odgovornost za genocid nad Bošnjacima. Dovoljna il-ustracija genocidnog profila ove velikos-rpske manifestacije pod krovom UN-a jeste dovođenje za učesnika umirovljen-og kanadskog generala Lewisa MacKen-ziea, koji je od vojnog tužioca Mustafe Bisića optužen da je u toku agresije i genocida obilazio logor “Kod Sonje” u kojem su vršena silovanja Bošnjakinja. U američkom filmu “Skriveni život riječi” opisan je zločin silovanja Bošnjakinja od strane oficira Ujedinjenih nacija. U ambijentu velikosrpskog jahanja UN-a ispada logično da se pod krovom UN-a pojavljuju oni koji su silovali Bošnjakinje da pričaju o ratnim zločinima, namjesto da budu osuđeni za ratni zločin. Za-

mislimo da su se iza Drugog svjetskog rata u UN-u pojavili nacisti da drže govore o nürnberškim procesima, a da objezbjeđenje u međuvremenu iz sale izbaci nekoga od preživjelih logoraša iz Auschwitza. Ili, neka Srbi zamisle na šta bi ličilo da su Ante Pavelić, Maks Luburić ili njihovi sljedbenici držali govore o zločinima u Jasenovcu, a da preživjeli srpski logoraši budu poniženi izbacivanjem van. Nezamislivo, zar ne?!

Za nas, naravno, nema velike razlike između retorike Slobodana Miloševića i Tomislava Nikolića, koji su svako na svoj način negirali državu BiH i žrtve genocida. Upravo zato vrijedi pods-jetiti čelnike UN-a da nema zaborava,

i nema pomirenja sa nastoja-njima da se izjednače agresor i žrtva, te da se žrtva do-datno unizi i degradira. Na pravi način na to je upozo-rio reisu-l-ulema Kavazović, te poentirao inicijativom da UN, kao što je to uradila Eu-ropska unija, 11. juli proglasi Danom sjećanja na geno-cid. Reakcija reisu-l-uleme Kavazovića je, bez sumnje, važna i ukazuje na potrebu

aktivnog učešća bošnjačkih vjerskih i akademskih autoriteta u društvenom i političkom životu kroz kontinuirano praćenje aktuelnih dešavanja, pra-vovremeno reagiranje i davanje svog mišljenja o svim važnijim političkim i društvenim problemima i izazovima sa kojima se suočavaju Bošnjaci i država Bosna i Hercegovina. Njegova reakcija je utoliko važnija što svima nama daje primjer kako se trebamo ponašati u ovim, po Bosnu i Bošnjake, sudbonos-nim trenucima. Mi živimo u vanred-nim okolnostima, moramo imati sen-zibilitet prema realnosti, odlučno se i hrabro hvatati u koštac sa problemima i preuzeti odgovornost za vlastitu sudbinu, jer je to jedini način da kao narod preživimo i opstanemo, ali i je-dini put u bolju, izvjesniju i sigurniju budućnost, za koju se sami moramo iz-boriti. Iz, ne tako davne, prošlosti smo naučili da predavati vlastitu sudbinu u tuđe ruke je isto što i bacanje vlastitim rukama u propast. Borbom za vlastiti status i prava, mi se zapravo odazivamo Božijem imperativu: O vjernici, brinite se o sebi; ako ste na Pravome putu, neće vam nauditi onaj ko je zalutao! Allahu ćete se svi vratiti i On će vas obavijestiti o onome šta ste radili. (Prijevod značenja, El-Ma’ide, 105.).

ImpressumUvodnikLiderstvo reisa Kavazovića


6

Hutba

Hatib: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Uzvišeni Allah u Kur’anu je obja-Uzvišeni Allah u Kur’anu je obja-Uvio: Uvio: U O vjernici, budite strpljivi i izdržljivi, na granicama bdijte i Uizdržljivi, na granicama bdijte i U

Allaha se bojte, da biste postigli ono što želite.(Ali Imran, 200.).

Nedavno izbacivanje predsjednice Udruženja “Majke enklave Srebrenica i Žepa”, Munire Subašić iz zgrade UN u Udruženja “Majke enklave Srebrenica i Žepa”, Munire Subašić iz zgrade UN u Udruženja “Majke enklave Srebrenica i

New Yorku, zbog njenog dostojanstvenog i hrabrog držanja i nošenja transparenta sa natpisom “Republika Srpska – genocidna tvorevina”, izazvalo je veliku pažnju i burne reakcije svjetske javnosti. Međutim, ta bura se brzo stišala, i sve se brzo zaboravilo. Hra-bri gest majke Munire ostat će, nažalost, u očima međunarodnih, ali i mnogih doma-ćih, društveno-političkih faktora, upamćen više kao incident nego kao očajni pokušaj ucviljene žrtve da još jednom pokuša skre-nuti pažnju svjetskoj javnosti na zulum i nepravdu koja se čini prema državi Bosni i Hercegovini i Bošnjacima kao žrtvama srbo-četničke agresije, ali i da dostojanstve-no i hrabro dođe na lice mjesta, da svojom čistom nogom kroči u “Vukovu jazbinu” i upre prstom u one koji pokušavaju da, kako je sama rekla: “laž predstave kao istinu i da žrtvu proglase krivom”, i da pokaže četnič-kim ideolozima i licemjernoj Međunarod-noj zajednici, koja je bila agresorski saveznik u ratu i u miru, da, za razliku od Bošnjaka, prije svega političkih vođa, Bošnjakinje, koje su izgubile po jednog, dvojicu, trojicu i čak petericu sinova, nikada neće odustati od borbe za odbranu svoje države, vjere i časti.

Da bogdo imamo više nana Fata i Munira Subašić, a manje radončića, lagumdžija, tihića...

Postavlja se pitanje: ako su Bošnjaci, a jesu, u toku agresije na BiH, pokazali nesvakidašnju hrabrost u odbrani svo-jih svetinja, kako je moguće da danas na političkom frontu nema više tih hra-brih gazija koji su neustrašivo jurišali na četničko-ustaške tenkove i rovove.

Zar su svi izginuli i nestali, pa smo došli u situaciju da je u miru odbrana ča-sti spala na hrabre Bošnjakinje kao što je nana Fata Orlović, Bakira Hasečić i majke Srebrenice.

Naravno da gazije nisu izginule, ali, nažalost, nakon agresije i potpisivanja sramnog Dejtonskog sporazuma koji je legalizirao zločin i genocid i Republiku Srpsku kao mon-struoznu kreaciju tog zločina, pala je komanda: “Na lijevo krug!”, usljed koje se desio stra-šan i katastrofalan zaokret. Oni što su bili dolje, duboko u po-drumima, duboko u pozadini, daleko od prve vatrene linije, sad su gore, na vlasti, na pozi-cijama, u ministarskim fote-ljama, da rukama, ogrezlim u kriminalu i korupciji, opustoše državno bogatstvo i da svojom poltronskom i suicidnom poli-tikom pomognu neprijateljima BiH da dovrše svoje zločinačko djelo. A oni koji su bili gore, po brdima, po kotama, na prvim borbenim linijama, koji su svo-jim životima branili Bosnu i Hercegovinu, sad su dolje, gur-nuti duboko i daleko na margine života, odbačeni, bez posla, bez prava glasa, bez perspektive i bez nade.

I umjesto da bošnjački političari i dru-ge vođe nastave časnu borbu na političkom frontu za našu državu i slobodu koja je skupo plaćena, i da tako osvjetlaju obraz i pokažu ponos i dostojanstvo, oni su radije pristali na predaju i prodaju i države i časti i ponosa, samo kako bi sačuvali gole živote i mrvice vlasti koje još uvijek imaju u svojim rukama.

Zadatak koji su trebali i morali izvrši-ti bošnjački političari, ali i ostali bošnjački muškarci, preuzele su na sebe hrabre Boš-njakinje: nana Fata Orlović, Munira Su-bašić i druge naše hrabre majke i sestre iz Srebrenice i cijele Bosne i Hercegovine, koje nastavljaju kročiti svijetlom stazom slobode i pravde kojom su kročili i na kojoj su svoje živote dali i njihovi sinovi, muževi, očevi i braća. Svima nama su poznate aktivnosti i podvizi majki Srebrenice, koje su, kroz Udruženje “Pokret majki enklave Srebreni-ca i Žepa”, još od 1996. godine, učestvovale Udruženje “Pokret majki enklave Srebreni-ca i Žepa”, još od 1996. godine, učestvovale Udruženje “Pokret majki enklave Srebreni-

na pronalaženju masovnih grobnica i iden-tifikaciji ubijenih Bošnjaka. One su vodile i dalje vode rovovsku borbu u haškoj sudnici, gdje su mnogobrojnim neoborivim argu-mentima dokazivale da su srbo-četničke snage iz Srbije i BiH, učestvovale u zdru-

ženom zločinačkom poduhvatu, o kojem danas skoro više niko i ne govori. Bile su u Hagu kada je počelo suđenje krvoloku Rat-ku Mladiću, zahtijevajući da se što prije osu-di, jer dokazi o njegovim zločinima su takvi da suđenje faktički i nije potrebno. Majke Srebrenice su 2010. godine, iz Memorijal-nog centra u Potočarima, otjerale francu-

skog generala i zločinca Filipa Moriona koji je odgovoran za zločin nad Bošnjacima, uputile su pismo predsjedniku Među-narodnog suda za ratne zločine počinjene na prostoru bivše Ju-goslavije, Theodoru Meronu, tražeći da podnese ostavku zbog oslobađanja zločinca Momčila Perišića, i skrenule mu pažnju da je sramno to da čovjek koji je preživio holokaust, brani i oslobađa one koji su počinili genocid nad Bošnjacima, kao i mnoga druga velika i hvale vri-jedna djela.

Naše hrabre Bošnjakinje nisu dozvolile da budu poput kojekakvih ibrana mustafića, meholjića, galijaševića, nabro-janih i nenabrojanih političara i drugih bošnjačkih kukavica i

ulizica koji su, zarad sitnog šićara i kupo-vanja “sigurnosti” za vlastiti bijedni život, spremni oskrnaviti i udariti na naše najveće svetinje. No, oni zaboravljaju da će ta pr-ljavština i smrad koji izbija iz njihovih duša, prije nego izađe na njihova usta, nestati za-jedno s njima na smetljištu historije, a da će se hrabra borba Bošnjakinja razviti u visoko krošnjato stablo koje će plodove svoje dava-ti u svako doba godine, sve dok je svijeta i vijeka.

Da se mi muškarci Bošnjaci makar i upola hrabro i dosljedno zalažemo i borimo za interese naše zajednice, naše zemlje i naše vjere kao što to rade hrabre Bošnjakinje, ne bismo došli u situciju da strahujemo šta će reći ili uraditi srpski političar barbarskih manira, Milorad Dodik, i ne bismo došli u situaciju da vlast obnašaju i državom uprav-ljaju osobe kao što je Fahrudin Radončić, Zlatko Lagumdžija i drugi bošnjački poli-tički beskičmenjaci i demagozi koji mani-puliraju vlastitim narodom i poigravaju se sa našom čašću i svetinjama i koji su genera-tori sveopće krize i beznađa u našoj državi. Nažalost, malo je danas Bošnjaka koji vole svoje vrijednosti i svetinje, više od novca u plavim kovertama i više od udobnih, a ni-čim zasluženih, ministarskih fotelja. I malo je onih čiji ponos nije moguće kupiti, kao što nije moguće kupiti ponos nane Fate

Bajrak ponosa je u rukama hrabrih Bošnjakinja


Ne smijemo zaboraviti da

hrabrog čovjeka cijeni i njegov neprijatelj, a

kukavicu ne voli ni rođena majka.

Postavlja se pitanje: ako su Bošnjaci, a jesu, u toku agresije na BiH, pokazali nesvakidašnju hrabrost u odbrani svojih svetinja, kako je moguće da danas na političkom frontu nema više tih hrabrih gazija koji su neustrašivo jurišali na četničko-ustaške tenkove i rovove

7

Orlović koja ne odustaje od borbe za svoju imovinu, za obraz, za svoj toprak, za pedalj Bosne i Hercegovine, iako su joj Dodik i Srpska pravoslavna crkva nudili milione maraka samo da odustane od svoje borbe. Da bogdo imamo mnogo više Bošnjaka i Bošnjakinja poput nane Fate Orlović i Mu-nire Subašić, a manje ili nikako: izana, mu-stafića, mehuljića, galijaševića, radončića, lagumdžija, tihića...

Svijetlim stazama muslimanki kroz islamsku povijest

Zabrinjavajuće je to što danas nema mnogo Bošnjaka koji su spremni da se hrabro i dostojanstveno bore za naša pra-va i vrijednosti, ali je ohrabrujuće to što su mnoge Bošnjakinje uzele zastavu ponosa u svoje ruke i što su predvodnice borbe za slobodu, vjeru, čast i domovinu. Jer, kada žena Bošnjakinja pokaže svoje imanske i moralne kvalitete, onda je to dobar nago-vještaj da će se i budući naraštaji odgajati na tim kvalitetima i vrijednostima.

Nećemo pogriješiti ako kažemo da su se mnoge naše majke i sestre Bošnjakinje, svojom hrabrošću i dosljednošću u borbi za naše vrijednosti, pridružile plejadi zna-menitih muslimanki kroz slavnu islam-sku povijest, koje su bile i ostale svijetli primjeri i simboli hrabrosti, poštenja i ustrajnosti žene muslimanke. Priključi-le su se odabranoj skupini muslimanki kao što su: Nesiba bint Ka’b – Ummu Ammare, za koju je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon Bitke na Uhu-du, rekao: “Na koju god stranu sam se okrenuo, vidio sam Nesibu bint Ka’b kako se bori protiv nevjernika da bi mene zaštitila.” Zatim, Esma bint Ebi Bekr, r.a., koja je svoga sina Abdulla-ha ibn Zubejra, kada je bio opkoljen u Mekki, bodrila riječima: “Sine, ako znaš da si na istini onda ustraj. Tako mi Allaha, udarac sablje u stanju po-nosa, mnogo je lakši od udarca biča u stanju poniženja.” Pa onda, Ummu Atijja, Safijja bint Abdul-Mutallib, Semira bint Kajs, Ummu Haram bint Milhan, koja je željela da pogine kao šehid na moru i Allah joj je uslišao dovu. Preselila je kao šehid prilikom muslimanskog osvajanja Kipra. Hansa koja je na Kadisiji, jednog po jednog, ispratila četiri sina u borbu i svi su pre-selili kao šehidi. Havla bint Ezver, koja je među muslimankama slovila kao ženski Halid ibn Velid i koja je pokaza-la svoju hrabrost u Bici kod Edžnadina u Siriji. Kad je čula da joj je brat Dirar

zarobljen ona je stavila oklop, uzela sa-blju i uzjahala konja, a onda je jurnula prema neprijateljskim redovima i s lah-koćom ubijala njihove vojnike dok nije oslobodila brata. Kada su muslimani saznali da se radi o ženi muslimanki, a ne o muškarcu, to im je povećalo bor-beni moral, pa su krenuli u odlučujući proboj i porazili neprijatelja. Džulinar, supruga Sejfudina Kutuza, vojskovođe koji je porazio tatarske horde kod Ajni Džaluta, koja se zajedno s njim bori-la i poginula kao šehid. Nakon što je ranjena pala na zemlju, Kutuz je po-vikao: “O, ženo moja!” A ona mu je, prije nego je ispustila dušu, odgovorila: “Ne govori: ‘O, ženo moja’, već reci: ‘O, isla-mu!’” I mnoge druge, znane i neznane, žene muslimanke, koje su hrabrošću i ustrajno-šću na putu istine i pravde, ovjekovječile svoja imena.

Hrabrost žene musli-manke primijetio je i engle-ski historičar i pisac, Edvard Gibon, koji je u svojoj knji-zi Povijest istočne imperije, između ostaloga, zapisao: “Takvoj hrabrosti, koju su pokazale muslimanke u Bici na Jermuku i prilikom opsa-de Damaska, nema primjera u povijesti ljudskog roda.”

Nema ništa gore od nezasite pohlepe, pretjeranog straha i kukavičluka

U vremenu velikih izazo-va i iskušenja, sličnim onima kroz koja danas prolazi bošnjački na-rod, ljudi se uglavnom dijele i razvr-stavaju na samo dvije skupine: hrabre i kukavice. To potvrđuje kompletna ljudska povijest, a o tome govori i na to skreće pažnju i Kur’an. Tako u slje-dećem ajetu stoji: Zar nisi čuo o onima koji su iz straha od smrti iz zemlje svoje pobjegli – a bijaše ih na hiljade. Allah im je rekao: “Pomrite!” – a poslije ih je oživio. Allah je, zaista, dobar prema ljudima, ali većina ljudi ne zahvaljuje. I borite se na Allahovom putu i znajte da Allah sve čuje i sve zna. (El-Bekara, 243.-244.)

Citirani ajet govori o ljudima koji su zbog straha i kukavičluka napustili i izdali svoju zemlju, a šta ima, nakon vjere i časti, važnije od domovine, iako

ih je bilo na hiljade. Strah i kukavičluk su ih spriječili da brane svoje sveti-nje, pa su izgubili i ovaj i onaj svijet i ostali loš primjer generacijama koje dolaze. Narod kojim dominira strah, kukavičluk, pohlepa, egoizam i neje-dinstvo, nema šta tražiti na pozornici dunjalučkog života. Uostalom, kakvoj se budućnosti možemo nadati mi Boš-njaci, kada mnogi od nas, posebno političke i druge vođe, liče na duhov-no i moralno posrnule muslimane iz vremena mongolske najezde, kada se znalo desiti, kako je to zabilježio Ibn Kesir u svom djelu El-bidaje ve-n-niha-

je, da žena Mongolka zarobi grupu muslimana i onda im naredi da čekaju pred ku-ćom dok ona donese nož da ih zakolje, i oni su mirno i pokorno čekali da budu za-klani k’o kurbani.

Hrabrost je jedna od najljepših osobina vjernika, kojom mi praktično potvr-đujemo da se samo Allaha bojimo, odnosno, da se u ime Allaha, u ime istine i pravde, ne bojimo ničijeg prijekora. Islamski učenjak, šejh Et-Tartuši, rekao je: “Znaj da se nijedna nedaća ne može odbiti niti korist ostvariti bez hrabrosti. Jer je hrabrost, zajedno sa strplji-vošću, čednošću i pravedno-šću, temelj zgrade islamskog ahlaka.” A Ibnul-Kajum el-Dževzijje je govorio da su briga, tuga i opća bijeda i poniženje, direktne poslje-dice straha i kukavičluka.

Ne smijemo zaboraviti da hrabrog čovjeka cijeni i njegov neprijatelj, a kukavicu ne voli ni rođena majka. I hrabrost nije ograničena samo na boj-no polje, već i na političko polje, na smjelost da se uvijek govori istina, da se ne prodaje za sitne pare, da se bori protiv nepravde i zuluma vladara, da se ustraje u borbi za istinske vrijednosti i svetinje. Hrabrost je tajna opstanka i trajanja života. Ona je spas, a kuka-vičluk je ubica. Dovoljno je kukavičlu-ku i kukavicama prezrenosti to što je tu osobinu prezreo Allah, dž.š., i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, koji je u svom hadisu rekao: “Najgora svojstva koja čovjek može spojiti kod sebe jesu: nezasita pohlepa i pretjerani strah i kukavičluk.” (Ebu Davud).


Zabrinjavajuće je to što danas nema mnogo Bošnjaka koji su spremni

da se hrabro i dostojanstveno

bore za naša prava i

vrijednosti, ali je ohrabrujuće

to što su mnoge Bošnjakinje

uzele zastavu ponosa u svoje

ruke i što su predvodnice

borbe za slobodu,

vjeru, čast i domovinu.

8

Hutbe iz tri sveta mesdžidaMekka: El-Mesdžidu-l-haram (Časni hram u Mekki) Medina: El-Mesdžidu-n-nebevijj

(Poslanikov mesdžid u Medini)

Hatib: Husejn Ali ŠejhPreveo i sažeo: Amir Durmić

Uopće nije upitno da ve-liki broj ljudi danas daje prednost prolaznom

nad vječnim, i da žrtvuje moral i duhovne vrijednosti samo kako bi se dokopao raznih vidova materijalne koristi. U duše se uvukla i duboko ukorijenila ljubav prema dunjalu-ku, u ime koga se voli i mrzi, hvali i proklinje, prijateljuje ili svađa. Za jednog vjernika u najveće opasnosti spada to da se posveti ovosvjetskim dobrima ne vodeći pri tome obzira o šerijatskim pravilima i normama, ne mareći šta mu je od toga zabranjeno a šta dozvoljeno. Ukoliko vjerniku ovaj svijet postane cilj a ne samo sredstvo preko kojeg će, uz Allahovu milost, doći do ahireta, neka zna da je upao u veliku nevolju iz koje što prije mora pronaći izlaz. Takvim razmišljanjem i ponašanjem, on liči nevjernicima za koje je Uzvišeni Al-lah kazao: ...A od užasne patnje teško nevjernicima, koji život na ovome svi-jetu više vole od onoga svijeta i koji od Allahova puta odvraćaju i nastoje ga prikazati krivim! Oni su u velikoj zab-ludi. (Ibrahim, 2.-3.). Od ovog lošeg i opasnog stanja, Poslanik, s.a.v.s., se utjecao svome Gospodaru govoreći: “Gospodaru naš, nemoj nas nevo-ljama u našoj vjeri iskušati, i nemoj nam dunjaluk najvećom brigom učiniti, i nemoj da nam on postane (krajnji) domet našeg znanja (i zani-manja).” Onaj kod koga želja za dun-jalukom nadvlada težnju za ahiretom, takav je strastima dao prednost nad robovanju svome Gospodaru i upao u šejtansku spletku iz koje se teško izvući. Uzvišeni Allah, upozoravajući na ovu mogućnost, kaže: O ljudi, Al-lahova prijetnja je, zaista, istina, pa neka vas nikako život na ovome svijetu ne zaslijepi i neka vas šejtan u Allaha ne pokoleba. (Fatir, 5.). Zbog toga smo, braćo muslimani, u velikoj potrebi da se svi nad sobom zamislimo, da jedni druge posavjetujemo, Allahu se pokajemo i od sebe luđačku želju za materijalizmom i gomilanjem bogat-stva odlučno odbacimo! Poslušajmo samo sljedeći ajet koji glasi: Onima

bilo kakvom negativnom i neprimjereneom kon-tekstu rekavši: “Nemojte psovati (i vrijeđati) moje ashabe, jer kada bi neko od vas udijelio zlata ko-liko je brdo Uhud ne bi dostigao vrijednost njiho-vog pregršta niti njegove polovine.” (Muttefekun alejhi). Voljeti ashabe jas-ni je znak imana a mrziti ih i omalovažavati, jasni je znak licemjerstva i nevjer-stva. Oni su pomogli Al-lahovu vjeru onda kada je to bilo najpotrebnije,

žrtvujući pri tome svoje imetke i svoje živote. Rekao je imam Et-Tahavi: “Volimo se ashabe Allaho-vog Poslanika, s.a.v.s., i nikoga od njih ne zanemarujemo niti se bilo koga od njih odričemo. Mrzimo onoga ko mrzi njih i ko ih spo-minje u negativnom kontekstu a mi ih ne spominjemo osim po do-bru. Voljeti ashabe je od imana i to je očito dobročinstvo, a mrziti ih je nevjerstvo, licemjersto i najveća nepravda.” Stoga, poštovana braćo, čuvajmo svoje jezike od toga da o njima kažemo išta drugo osim samo dobro, i klonimo se neprimjerenih komentara u kontekstu smutnje koja se desila među njima. Uvjereni smo da je Uzvišeni Allah sa svima njima zadovoljan, i da je svako od njih, bez obzira kojoj se strani u vrijeme smutnje priklonio, želio samo istinu i dobro. Svi oni su nama uzori koje volimo i koje slijedimo u dobru. Abdullah b. Mes’ud r.a. je govorio: “Ko od vas želi da se za nekim po-vodi neka se povodi za onima koji su već umrli jer niko od živih nije siguran da neće upasti u smutnju (i skrenuti sa Pravoga puta).” Zbog toga, poštovana braćo, krenimo stopama časnih ashaba, i sigurno nećemo pogriješiti.

Vrijednost ashaba kroz prizmu Kur’ana i Sunneta Čuvajte se dunjaluka, on je uistinu prolazan!


Hatib: dr. Usama HajjatPreveo i sažeo: Amir Durmić

Poslanik, s.a.v.s. je kazao: “Kada Allah zavoli nekog roba, On pozove Džibrila

i kaže mu: ‘Zavolio sam tog i tog čovjeka pa ga i ti zavoli.’, nakon čega ga Džibril i zavoli. Potom Džibril kaže stanovnicima nebe-sa: -Allah voli tog i tog, pa ga volite i vi – i oni ga zavole. Tada ga zavole i stanovnici Zemlje a za-tim postane prihvaćen na zemlji...” (Muttefekun alejhi). Poznati tabiin, Zejd b. Eslem, Allah mu se smilovao, govorio je: “Ko se Allaha istin-ski bude bojao ljudi će ga zavoljeti pa makar im to bilo i mrsko.” Ovome se ne treba mnogo čuditi jer to je jedan od plodova iskrenog vjerovanja i is-tinske bogobojaznosti koji krase Allahove štićenike o kojima je On kazao: I neka se ničega ne boje i ni za čim neka ne tuguju Allahovi štićenici, oni koji budu vjerovali i koji se budu Allaha bojali, za njih su dobre vijesti i na ovome i na onome svijetu - Allahove riječi niko ne može izmijeniti - to će, zaista, velik uspjeh biti. (Junus, 62.-64.). Ovo vrijedi za svakog Allahovog iskrenog roba, bez obzira u kojem vremenu živio i na kojem dijelu kugle zemaljske boravio, međutim, prva generacija muslimana, odnosno ashabi, radi-jallahu anhum, opet među njima zauzimaju posebno vrijedno i viso-ko mjesto. Ovu generaciju Uzvišeni Allah je posebno odabrao i učinio ih pomagačima Njegovog posljed njeg poslanika, Muhammeda, s.a.v.s., te ih i Kur’anu na više mjesta po-hvalio: Allah je zadovoljan prvim muslimanima, muhadžirima i ensa-rijama i svima onima koji ih slijede dobra djela čineći, a i oni su zado-voljni Njime; za njih je On pripremio džennetske bašče kroz koje će rijeke teći, i oni će vječno i zauvijek u njima boraviti. To je veliki uspjeh. (Et-Tev-ba, 100.). Poslanik, s.a.v.s., strogo je zabranio da se njegovi ashabi psuju, omalovažavaju i da se spominju u

“Nemojte psovati (i

vrijeđati) moje ashabe, jer

kada bi neko od vas udijelio

zlata koliko je brdo Uhud

ne bi dostigao vrijednost njihovog pregršta

niti njegove polovine.”

9

Kuds: El-Mesdžidu-l-aksa

Hatib: Muhammed Selim Preveo i sažeo: Esad Ma-hovac

Allahovi robovi, Allahovi robovi, Asvakom od nas Asvakom od nas Adobro su poznate Adobro su poznate AAllahove riječi, subhanehu ve te’ala, iz sure El-Isra gdje govori o blagoslovu ovo sve-tog mjesta i onog što je oko njega. Prema tome, mjesto gdje ja stojim kao i džamij-ski harem zajedno sa Ku-betus-sahra pripada ovom mesdžidu i niko ne raspo-laže pravom da ga odvaja i parča. Upravo ovdje leži historijska zavjera naših neprijatelja koji su spre-mni na sve i svašta. To su oni koji su mijenjali Allahove riječi i Njegove na-redbe. Štaviše, muslimanima je Allah mijenjali Allahove riječi i Njegove na-redbe. Štaviše, muslimanima je Allah mijenjali Allahove riječi i Njegove na-

zabranjivao da koriste riječi i izraze koji se u njihovom jeziku znače nešto što bi mogli pogrešno protumačiti. Šta onda se u njihovom jeziku znače nešto što bi mogli pogrešno protumačiti. Šta onda se u njihovom jeziku znače nešto što bi

tek reći za ove danas koji kreiraju i dru-gima naturaju zakone u njihovoj zem-lji. Pogrešan izraz na koji muslimani

koji ne očekuju da će pred Nas stati i koji su zadovoljni životom na ovome svijetu, koji su u njemu smireni i onima koji su prema dokazima Našim ravnodušni - prebivalište njihovo bit će Džehennem, zbog onoga što su radili.(Junus, 7.-8.). Zar je ovaj prolazni svijet vrijedan toga da zbog njega izgubimo ahiret? Razmislimo malo o suštini dunjalu-

ka. Zar on, i pod pretpostavkom da su na njemu bogati, ugledni i moćni, ipak nije mjesto na kojem se ljudi pate, strahuju, strepe, boluju, plaču i tuguju, a sve spomenuto ne zaobilazi ni najbogatije i najutjecajnije među njima? Zar čovjek nije ograničenog roka trajanja i zar neće vrlo brzo postati prašina od koje je i stvoren? Zbog toga će se svako onaj ko zbog mahnitog trčanja za ovim svijetom zanemari i zapostavi svoje dužnosti prema Uzvišenom Allahu i prekrši Njegove granice, uskoro gorko ka-jati, a njegova konačnica, ako umre bez pokajanja, će po njega biti ko-bna. Istinska sreća može se postići samo kroz pokoravanje Uzvišenom Stvoritelju i iskrenim radom za onaj, bolji svijet, što naravno ne znači potpuno odricanje od ovoga svijeta i njegovih ukrasa o čemu govore mnogi šerijatski tekstovi. Zato, ne budimo od onih za koje je Uzvišeni kazao: Onda će onome koji je obijestan bio i život na ovome svijetu više volio, Džehennem prebivalište postati sigur-no., već od onih za koje On kaže: A onome koji je pred dostojanstvom Gos-podara svoga strepio i dušu od prohtje-va uzdržao. Džennet će boravište biti sigurno. (Ez-Zarijat, 37.-41.).

nasjedaju oni mogu iskori-stiti da nam uzurpiraju neka od naših prava. Zato mu-slimanima se ne dozvoljava da za ovaj džamijski harem koriste neki drugi izraz kao što je park, prostor i sl. Oni to iskorištavaju pa pod izgo-vorom da je to park dovode turiste i razgolićene žene. Također, nasjedajući na to muslimani ne prezaju da tr-guju na tom prostoru i rade druge radnje koje se ne bi trebale činiti unutar mesdži-da. Oni se služe svime da bi umanjili od vrijednosti ovog

mesdžida i da bi muslimane odvratili od njega. Zato se ne smijemo obazira-ti na ograničenja koja nam nameću u smislu godina i državljanstva kako bi spriječili klanjače od Allahove kuće.

Napominjemo da je ovo emanet koji je o vratu svih muslimana i Allah će nas pitati o tome. Budite sretni što ste počašćeni da vodite brigu o ovoj Allahovoj kući i nadajte se nagradi koju Allah za to obećava.

Mesdžidu-l-Aksa je jedna cjelina


Pogrešan izraz na koji muslimani nasjedaju oni mogu

iskoristiti da nam uzurpiraju neka od naših

prava. Zato muslimanima

se ne dozvoljava da za ovaj džamijski

harem koriste neki drugi izraz kao što je park,

prostor i sl.

Istinska sreća može se postići

samo kroz pokoravanje Uzvišenom Stvoritelju i

iskrenim radom za onaj, bolji

svijet, što naravno ne

znači potpuno odricanje od

ovoga svijeta i njegovih ukrasa o čemu govore

mnogi šerijatski tekstovi.

Početkom ovog mjeseca u Hagu je svjedočio Milorad Dodik kao

svjedok zločinca Radovana Karadžića. Tokom svog svjedočenja Milorad Dodik nije mogao sakriti svoju mržnju prema Bosni i Hercegovini, Bošnjacima muslimnima i islamu. Dok je Milorad Dodik iz sebe izbacivao mrnju prema muslima-nima i islamu u drugoj haškoj sudnici zločinac Ratko Mladić je verbal-no napao svjedoka psu-jući mu “tursku majku”. Drskost i prostakluk koji pokazuje Ratko Mladić, koji se ne suste-že da psuje svjedoke, da prijeti klanjem žrtvama genocida rezultat su nje-govog duševnog stanja, odnosno njegove mržnje prema islamu i muslima-nima. Kada vidimo kako

se ponašaju Mladić, Dodik, Karadžić i drugi srpski zločinci u Hagu onda možemo samo zamisliti sa kakvom mr-žnjom su oni vršili genocid nad našim narodom tokom agresije. Oni svoju mržnju nikada nisu mogli niti mogu sakriti. Ona iz njih stalno izbija!

10

PolumjesecHafiz i svjetska

šampionska klasa u brazilskoj jiu-jitsi

Hafiz Almir Kapić

Na svjetskom turniru u brazilskoj jiu-jitsi koji se održao u Du-

baiju (UAE), u četvrtak 11. aprila, hfz. Almir Kapić osvojio je bronza-nu medalju, čime se svrstao u klasu svjetskih šampiona u navedenom sportu. Hafiz Almir Kapić, rodom je iz Banovića, oženjen je i ima troje djece. Trenutno je apsolvent na Uni-verzitetu El-Azhar u Egiptu, a pored studija i aktivnog bavljenja sportom aktivno je uključen u Asocijaciju stu-denata BiH u Egiptu. Do osvajanja trećeg mjesta i bronzane medalje ha-fiz Almir Kapić imao je četiri borbe. Pobijedio je borce iz Kuvajta, UAE (Emirata), Rusije a od Amerikanca, osvajača prvog mjesta, je izgubio. Svjetsko profesionalno takmičenje u Dubaiju u brazilskoj jiu-jitsi se or-ganizira već pet godina zarednom, u kojem učestvuju borci iz preko 60 dr-žava. Ove godine turnir se održavao u vremenskom intervalu od 11. do 13. aprila, a nastupio je rekordan broj ta-kmičara, njih preko 700. Iako je kratko u ovom sportu, ovo nije jedini njegov uspjeh, krajem 2012. godine u Velikoj Kladuši na pr-vom BJJ državnom turniru je osvojio zlatnu medalju i time postao državni prvak Bosne i Hercegovine. Član je sarajevskog BJJ kluba “Aktiv”, koji je pod okriljem Gracie Barra (Team Redžović), škole za koju se smatra da je najjača u svijetu brazilske jiu-jitse .


Oni svoju mržnju prema muslimanima ne mogu sakritiDodik, Mladić, Karadžić...

UVišegradu su počele pripreme za UVišegradu su počele pripreme za Usnimanje filma o učešću ruskih do-Usnimanje filma o učešću ruskih do-Ubrovoljaca u redovima Vojske Republike Srpske tokom agresije na BiH.“Dokumentarnu storiju o poginulim ruskim ratnicima snimaće književnik i publicista Ljiljana Bulatović”, izvještava agencija SRNA. “Okosnica filmske priče će se odnositi na dobrovoljca Konstantina Bogoslovskog, koji je imao 21 godinu kada je poginuo u borbama na brdu Zaglavku kod Višegrada, a sahranjen je na Srpskom vojničkom groblju na Megdanu”, kaže Bulatovićeva. Ona naglašava da je priča o njemu simboličan čin kojim su obuhva-ćeni svi ruski rodoljubi koji su došli da se bore u Srpskoj. “Ovo je znak zahvalnosti za sve koji su se borili da odbrane čast srpskog naroda i Republike Srpske za koju su dali živote, dijelove tije-la ili preživjeli ratne strahote”, dodala je Bulatovićeva.Srbi se ne stide svojih prijatelja iz svijeta koji su im pomogli da ruše

Bosnu i Hercegovinu. Isti je slučaj i sa Hrvatima, koji imaju čak uduruženje doborvoljaca koji su se borili u BiH protiv Bošnjaka. Samo mi Bošnjaci se stidimo onih koji su nam došli pomoći u odbrani naše domovine i naših živo-ta. Za odbranu Bosne i Hercegovine svoj život dalo je desetine stranih do-brovoljaca iz arapskih i drugih musli-manskih zemalja. Kod Srba je druš-tveni prestiž biti na čelu promoviranja uloge ruskih dobrovoljaca, a kod nas Bošnjaka je društveni prestiž javno se ograđivati i boriti protiv dobrovolja-ca iz arapskih i drugih muslimanskih zemalja.

Srbi snimaju filmove o ruskim dobrovoljcima a Bošnjaci nastoje da zatru svako sjećanje na mudžahide koji su dali svoje živote za BiH

Višegrad

Svakom normalnom i dobronamjernom građaninu BiH odavno je postalo jasno

da je web stranica Putvjernika servis oba-vještajnih službi za širenje ekstremizma na ovom području. Obavještajne službe vješto manipuliraju navedenom web stranicom, koju su uspjeli nametnuti jednom dijelu naivnih ljudi kao autoritativan izvor infor-macija i “ispravnih” mišljenja o islamu. U posljednje vrijeme obavještajne službe pre-ko Putavjernika plasiraju propagandne po-ruke koje ih do kraja demaskiraju. Nakon što su nedavno plasirali propagandnu podvalu da je svako ko smatra da terori-zam nije dio islama nevjernik, obavještajci sa Putavjernika prije nekoliko dana objavili su tekst “Veza između nastojanja Al-Kaide i historije islama po pitanju oslobađanja Al-Akse”. U sklopu navedenog teksta pla-sirana je neviđena poruka. “Šejh Usama bin Al-Akse”. U sklopu navedenog teksta pla-sirana je neviđena poruka. “Šejh Usama bin Al-Akse”. U sklopu navedenog teksta pla-

Laden je bio čovjek koji je komandovao globalnim džihadskim otporom protiv kr-staške Amerike i njenih saveznika, te zbog toga s pravom zaslužuje titulu ‘imam našeg

vremena’. Imam Ahmed ibn Hanbel je u svoje vrijeme bio strpljiv sa fitnama koje su dolazile od muatezila koji su širili ideju da je Kur’an stvoren, pa su učenjaci tog vremena govorili da su znali ko su vjernici a ko munafici na osnovu njihove ljubavi prema imamu Ahmedu ibn Hanbelu. I mi danas kažemo da se iman ili licemjer-stvo jedne osobe može vidjeti na osno-vu njene ljubavi (mržnje) prema šejhu Usami bin Ladenu”. Napisati da se iman (ispravno vjerovanje) jednog muslimana mjeri na osnovu ljubavi prema Usami bin Ladenu, odnosno da je neko licemjer ili munafik ako ne voli Usamu bin Ladena znači da taj pisac nije pisao islamski nego pokvareni antiislamski propagandni stav, pamflet, kojim želi nauditi muslimani-ma. Ovakvu očiglednu glupost pišu oni koji siju smutnju s ciljem borbe protiv islama i muslimana. Nažalost, vjerovat-no ovo neće biti posljednja propagandna poruka iz Putavjernika – tvornice obavje-štajnih pamfleta.

11

Mostarska lasta velikosrpskih čežnji

Veselin Gatalo

Već duže vrijeme Mostarac Veselin Gatalo je veoma omi-

ljen za medije u Republici Srpskoj. Razlog za takvu ljubav nalazi se u Gatalovom veličanju svega što je srpsko i otvorenom izražavanju mržnje prema Bosni i Hercegovini. Gatalo svakodnevno kroz svo-ja javljanja za Radio Republike Srpske pljuje po Mostaru, Bosni i Hercegovini, veliča srpstvo, širi mržnju i netoleranciju. Veselin Gatalo, koji se mostarskoj, ali i bh. javnosti predstavlja kao “književ-nik” i “pisac” za Radio Republike Srpske izjavljuje gluposti tipa: “Mostar polako ali sigurno opet postaje srpski grad”. Za njega je Osman Đikić srpski pjesnik, zna-čajniji čak i od Alekse Šantića. “Osman Đikić je pored Alekse Šantića bio jedan od najvećih srp-skih pjesnika u Mostaru”. O sve-mu što je u Republici Srpskoj ima samo riječi hvale a Sarajevo je za njega grad koji prezire. “Da česti-tam Banjalučanima na gradu, grad je uređen, ljudi su opušteni kao da se ne radi o Bosni i Hercegovini, a čini mi se da se i ne radi o Bosni i Hercegovini. Sve je nekako drukčije od Mostara i Sarajeva. Sarajevo je najnapetiji grad kroz koji sam prošao, tamo su svi neka-ko sivi”. O Mostaru ima još gore mišljenje. “Mostar je šugav grad”. Komentirajući kampanju “Zašto volim BiH”, Gatalo je rekao: “Pitanje je bilo zašto volim BiH, tražili su od mene da učestvujem u tome. Ja sam rekao da nešto i ne volim BiH”. Ovo su samo neki di-jelovi govora mržnje kojeg Veselin Gatalo redovno svakog jutra izri-če u uši slušalaca velikosrpskog Radija Republike Srpske.


Tvornica obavještajnih pamfletawww.putvjernika.com

Ovih dana u Ahmićima je obilje-žena 20. godišnjica od genocida

nad Bošnjacima. Dva dana kasnije u Starom Vitezu je obilježena 20. godiš-njica od velikog terorističkog napada HVO-a na Bošnjake. Kao što danas gledamo po svijetu kako se vrše tero-ristički napadi kamionima bomba-ma tako je HVO prije 20 godina, 18. aprila, negdje u ikindijsko vrijeme, dovukao zloglasni kamion-cisternu sa 3,5 tone eksploziva. Cisterna je poru-šila mnogo kuća, ali nažalost, i odni-jela šest šehida. “Kada čovjek razmi-šlja o njima, naročito o šehidu vozaču cisterne Šahman Muji, jednostavno šlja o njima, naročito o šehidu vozaču cisterne Šahman Muji, jednostavno šlja o njima, naročito o šehidu vozaču

mozak da stane. Mozak staje misleći

u kakvim li je mukama on izdahao kada je od njegovog tijela ostalo samo par dijelova. Allahu dragi, ne dozvo-li da nikada to zaboravimo, ni mi, ni naša djeca, unuci, praunuci...Amin”, poručuju Bošnjaci iz Starog Viteza!

Godišnjica “CISTERNE”: Teroristički napad HVO-a na BošnjakeVitez

Apsolutna većina građana u BiH, naročito Bošnjaci podr-

žavaju pravednu borbu sirijskog naroda protiv diktatora Bašara Asada. Islamska zajednica u BiH također je na strani pravedne bor-be sirijskog naorda protiv dikta-tora Bašara Asada. Nažalost, iako je riječ o maloj skupini, u Bosni i Hercegovini ima i onih koji ve-ličaju zločine nad sirijskim naro-dom. Riječ je o šiijama iz Irana koji žive i rade u našoj zemlji i njihovim malobrojnim pristalica-ma među Bošnjacima. Spomenute

šiije na svojim Facebook profilima, Twitteru, Youtubeu i na drugim internet adresama veoma pohvalno se izražavaju o zločinima Asadove vojske protiv sirijskog naorda, ko-jeg optužuju da radi za američke interese. Svaki uspjeh Asadove voj-ske odmah se širi na navedenim in-ternet adresama. Zabrinjavajuće je što ti ljudi potpuno ignoriraju stra-vične zločine Asadove vojske, od-nosno veoma je zabrinjavajuće što u našoj zemlji ima pojedinaca koji se raduju ubijanju nevinog sirijskog naroda.

Na fotografiji priloženoj uz ovaj tekst vidi se kako neimenovani

efendija sa svojom ženom u nikabu šeta ulicama Sarajeva. Fotografija je napravljena 1938. godine. Ovo je slikoviti primjer prave bošnjačko-muslimanske tradicije. Poznato je da se u Bosni i Hercegovini posljednjih godina vodi žestoka rasprava o poja-vi nikaba. Domaći mediji, naročito oni antiislamski opredijeljeni, če-sto citiraju poje-dine profesore iz obrazovnih in-stitucija Islamske zajednice u BiH, koji smjelo daju izjave da je nikab suprotan tradiciji Bošnjaka musli-mana. Možemo razumjeti spome-nute profesore, izvore antiislam-skih medija, da

ne vole nikab ili da su mišljenja da taj islamski propis nije obavezan za ženu muslimanku. Međutim, javno tvrditi da nošenje nikaba ne pripada tradiciji Bošnjaka muslimana čista je laž. Isti je slučaj sa nošenjem brade i drugim islamskim obilježjima koji su više prisutni nakon završetka agresije na BiH.

12

Psi lutalice napadaju djecuTravnik

Prije dvadesetak dana ispred zgrade u kojoj živim u Travniku, na parkingu,

u po bijela dana veliki pas vučjak napao je djevojčicu od deset godina. Zahvaljujući brzoj intervenciji jednog starog dede, koji se našao na tom mjestu, djevojčica je osta-la živa (Prije nešto više od godinu dana u Travniku se dogodio sličan napad psa vučjaka na dvanaestogodišnju djevojčicu. Nažalost, ta djevojčica je poginula). Iako je hrabri dedo uspio otjerati vučjaka, djevojči-ca je teško ozlijeđena. Vučjak joj je izgrizao desnu ruku, zbog čega je obilno krvarila. Odmah smo je odvukli u hitnu. Nakon zbrinjavanja ozlijeđene djevojčice nazvao sam policiju da prijavim ugrožavanje života desetogodišnje djevojčice. Dežurni polica-jac me hladno odbio, odnosno samo mi je rekao: “Jarane, nismo mi veterinari, nazo-vi njih”. Ja sam mu skrenuo pažnju da je pas veoma opasan i da je malo nedostajalo da ubije djevojčicu, kao što se već jednom dogodilo u Travniku. Ni to upozorenje nije promijenilo stav dežurnog policajca. Nedugo nakon toga na ulici sam sreo jed-nog drugog policajca i pozvao ga da uhva-te vučjaka, koji je mirno ležao na mezarju kod Ilhamijinog turbeta. Taj policjac mi je rekao da oni ništa ne mogu i da se boje reakcije nekih žena koje se bave zaštitom pasa lutalica. Na kraju sam morao odustati. Vučjak i danas slobodno luta po Travniku i vreba novu žrtvu. Nekoliko dana nakon opisanog slučaja jedan krim inspektor iz Travnika ispričao mi je da je jedna žena, koja se bavi zaštitom životinja, došla u po-licijsku stanicu u Travniku i prijavila muš-karca da je izudarao psa. Naravno, ovaj put policija je reagirala. Ovakva apsurdna situ-acija nije svojstvena samo Travniku, i drugi gradovi imaju slične probleme. Na kraju, moram izraziti svoje razočarenje ponaša-njem građana Travnika. Iako je život djece, pa i odraslih, svakodnevno ugrožen niko ne reagira. Travničani se dignu na javne pro-teste zbog posječenih dvije vrbe na Plavoj vodi, a kada je u pitanju problem pasa luta-lica, to kao da se nikoga ne tiče, kao da psi lutalicu napadaju neku tuđu djecu. Nisu valjda vrbe preče od života naše djece?


Pristalice šiizma u BiH vličaju zločine Bashara Asada nad sirijskim narodom

Oslikana bošnjačko-muslimanska tradicija

Zastupnici zločinca

Sarajevo 1938.

13

U prepunom Omladinskom klu-bu džamije Kalibunar u petak,

12. aprila, održana je promocija knjige “Genocid i istina o genocidu u Bosni i Hercegovini” autora pro-fesora dr. Smaila Čekića. Uz profe-sora Smaila Čekića na promociji su govorili ugledni profesori dr. Ismet Dizdarević i dr. Safet Halilović. Spomenuti ugledni profesori pri-je promocije imali su priliku da se upoznaju sa svim sadržajima dža-mije Kalibunar. Profesori nisu krili svoje oduševljenje. Profesor dr. Ismet Dizdarević je prije govora o knjizi profesora dr. Smaila Čakeća izrazio svoje zadovolj-stvo viđenim u džamiji Kalibunar. “Moram vam kazati da sam uzbuđen što u ovakvom lijepom ambijentu govorim na ovoj promociji. Ja sam iznenađen onim što sam vidio ovdje u džamiji Kalibunar. Zahvaljujem se inicijatorima i neimarima koji su gradili ovaj džamijski kompleks, jer su upravo učinili ono što treba muslimanima, što treba bošnjač-kom narodu, a to je mjesto gdje oni mogu da vrše vjerske obrede a isto-vremeno da se educiraju.”Svoje oduševljenje nije krio ni pro-fesor dr. Smail Čekić. “Zaista mi je veliko zadovoljstvo što se večeras nalazim s vama na ovom časnom mjestu. Moram priznati da sam i ja kao i uvaženi profesori oduševljen i impresioniran, zapravo nemam ri-ječi da izrazim to svoje oduševljenje sa ovim objektom, sa ambijentom koji smo ovdje vidjeli. Ponosni smo na sve vas, a naročito na one koji su finansijski pružili podršku da se ovaj objekat izgradi i da djeluje.”

Pofesori Čekić, Dizdarević i Halilović oduševljeni džamijom Kalibunar

Kalibunar


Foto polumjeseca

Vasilije Kačavenda je čovjek koji Vasilije Kačavenda je čovjek koji Vje posijao mnogo zla u Bosni i Vje posijao mnogo zla u Bosni i VHercegovini. Bošnjaci Podrinja su platili visoku cijenu njegovih zlih misija tokom i nakon agresije na Bosnu i Hercegovinu. Kačavenda je inspirator činjenja genoci-da nad Bošnjacima Podrinja. Svi se do-bro sjećamo video priloga iz Srebrenice u ljeto 1995. godine kada mu srpski oficiri podnose raport kako su očisti-li Bošnjake i kako su rušili džamije a on se na to grohotom smijao dodajući da čestita srpskoj vojsci koji su očisti-li Srebrenicu od nekrsta i križa. Koliko je samo zla taj zlikovac nanio nani Fati Orlović. U njenoj avliji sagradio je crkvi i do danas čini sve da sprije-či svaki pokušaj uklanjanja tog zla iz Fatine avlije. On je inspirator izgradnje crkve na Budaku iznad Memorijalnog centra u Potočarima. Lista Kačavendinih grijeha je pre-više duga. Ovih dana otkrive-na je njegova intimna strana, konačno je potvrđeno da je Kačavenda peder i pedofil. U javnosti su procurili snimci na kojima Kačavenda sek-sualno opći sa mladićima i djecom. Sada i Srbi vide ko

im je bio duhovni vođa. Vjerujemo da Vasilije Kačavenda nije usamljen slučaj u Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Jednog dana će se otkriti pravo lice i vladike Grigorija iz Trebinja. Očito je da će u narednim danima Vasilije Kačavenda biti smijenjen. Srpska pravoslavna crkva će naći načina kako da se izvuče iz ove afere. Međutim, hoće li Srpska pravoslavna crkva biti pravedna pa krenuti sa brisanjem zločinačkih tra-gova Vasilije Kačavende. Prva adresa tre-bala bi biti avlija nane Fate Orlović oda-kle treba ukloniti Kačavendinu crku. Iskreno, sumnjamo da će Srpska pravo-slavna crkva ispuniti naša očekivanja.

Đavolji porno-pederski vladikaVasilije Kačavenda

14

Reakcije na tužbu Fahrudina Radončića, ministra sigurnosti BiH protiv Saffa i Fatmira Alispahića

Aktuelno

Nakon što je javnost saznala da je Fahrudin Radončić, ministar sigurnosti BiH podnio tužbu protiv Saffa i Fatmira Alispahića uslijedile su brojne reakcije građana Bosne i Hercegovine. U proteklih petnaestak dana objavljena su veoma zanimljiva reagiranja građana BiH. Također, javnost je obaviještena da je jedan broj članova Stranke za bolju budućnost Fahrudina Radončića podnio ostavku na članstvo u toj stranci a kao znak oštrog neslaganja sa podizanjem tužbe protiv Fatmira Alispahića i Saffa, odnosno kao znak neslaganja sa pogubnom politikom koju vodi Fahrudin Radončić. U nastavku prenosimo najzanimljivije dijelove jednog broja reakcija na tužbu Fahrudina Radončića, ministra sigurnosti BiH protiv Saffa i Fatmira Alispahića

Željko MilićevićTuži mene Fahrudine

Da si ti, gospodine Fahrudine Radončiću, pravi Ministar za sig-urnost Bosne i Hercegovine, ti ne bi tužio umove koji su odani državi i naciji, patriote koji misle svojom glavom i vide što se događa, i spre-ma, u Bosni i Hercegovini i u širem okruženju. Da si ti pravi Ministar za sigurnost Bosne i Hercegovine ti ne bi tužio Bošnjake muslimanske vjere i time nastojao i dalje održati mitologiju islamističke nasilnosti, nego bi ti tužio prave nasilnike, kršćane i hrišćane koji Bosni i Her-cegovini, kako sam dobro znaš, danas opet rade o glavi. Oni da-nas opet rade o glavi bošnjačkoj naciji, i tebi je to dobro znano. Ali, mnogo je jednostavnije tužiti mus-limane nego kršćane i hrišćane u današnjoj Europi koja ne želi imati muslimane u svojim kolektivnim granicama. O ovome sam govorio na međunarodnoj konferenciji za tisak, održanoj u aprilu 1993. go-dine u The National Press Club u Washingtonu, nakon koje je CNN

prenio po svijetu moju izjavu da “Europa ne želi imati muslimane u svojim kolektivnim granicama”.

To je tako bilo onda i to je tako i danas.

Da si ti, gospodine Fahrudine Radončiću, pravi Ministar sig-urnosti Bosne i Hercegovine, ti bi već odavno imao izrađene plan-ove obrane Bosne i Hercegovine i Bošnjaka od nadolazećeg genocida.

Da si ti, gospodine Fahrudine Radončiću, pravi Ministar sig-urnosti Bosne i Hercegovine, ti planovi obrane bi uključivali sve elemente geografije, tehnike, lo-gistike i strategije, do najmanjih detalja. Ti planovi bi uključivali ustrojstvo, pozicioniranje i snab-dijevanje redovnih vojnih jedi-nica, kao i specijalnih jedinica obučenih u taktičkom djelo-vanju na ograničenim i teško dosežnim prostorima. Ti planovi bi uključivali elektronsko nadgledanje i analizu svih komunikacija u Bosni i Hercegovini i u širem okruženju. Ti planovi bi uključivali planove suradnje i djelovanja s jedinicama drugih članica u okruženju, jer to će biti potrebno, kao što je i tebi to znano i jasno.

Ako gledamo šire, dodatna pri-jetnja sigurnosti Bosne i Hercego-vine dolazi od vladajućih sfera u kršćanskim i hrišćanskim zemlja-ma Europe, gdje su se te vladajuće sfere, kako je i tebi poznato, dobro opomogle patnjama svojih naro-da i popljačkale prvo nacionalne riznice, a potom i svoj narod, i sad su se okrenule popljačkati riznicu Europske unije da spase svoje fizičke živote od sudbine koja je, samo za primjer, zadesila Muamara Gadafija.

Bošnjaci protiv ministra bošnjačke nesigurnosti


15

Traženje problema Europe u Is-lamu je danas passe, tome je prošlo vrijeme odavno. Danas su problemi Europe, i Bosne i Hercegovine, u ek-stremnim kršćanima i hrišćanima koji su se odrekli vjere i ljudskih uzanci, a koji su se dočepali skupih fotelja. Tebe, gospodine Fahrudine Radončiću, ta i takva Europa iz-gleda jako privlači, inače ti ne bi svojega žrtvovao za prilaz Europi. Tuži mene, Fahrudine, jer sam ja kršćanistički ekstremist koji vidi što se Bosni i Hercegovini sprema. Ali, ako tužiš mene, Europa te neće tapšati po glavi, nego će te tapšati po glavi samo ako tužiš muslimane, pa makar i ne bili ekstremisti. Radi se o opstanku i države i nacije, Ministre Fahrudine Radončiću! Počni se ponašati kao Ministar sig-urnosti Bosne i Hercegovine.

Dženad HodžićMinistar bošnjačke nesigurosti

Samo je trebalo nekoliko dana da se pokaže koliko je država na čelu sa Ministarstvom sigurnos-ti spremna na žurno djelovanje i zaštitu lika i djela vođe na mjestu pomenutog ministarstva, da sam morao provjeriti da li je uopće još uvjek na snazi famozni “član 133” poznat kao “verbalni delikt”.

Doduše, tog člana kao takvog više nema, ali ima komunističkog razmišljanja, straha, oholosti i osi-onosti, gdje se na pisanu riječ odgo-vara prijetnjama i tužbama.

Zašto ministar (ne)sigurnosti šutiNe treba biti posebno in-

formiran pa shvatiti da iznos koji se tužbom traži od pisca Fatmira Alispahića i Saffa nije ništa drugo do sijanje straha među onima koji pišu i razmišljaju drugačije od ministra sigurnosti. Ovo treba biti neka vrsta kvazidemokratskog, a u suštini staljinističkog upozorenja da će iskakanje iz okvira kakvim vlastodršci vide istinu i prilike u BiH biti kažnjivo i sankcion-isano sa 100.000 KM, za početak. Možda, ne samo zbog ovog nego i zbog prethodnog teksta u istom časopisu. Ko zna?! Možda OZNA dozna. Međutim, ovdje ne čudi postupak lidera SBB-a koji je, prav-no gledajući moguć, a moralno i demokratski nerazumljiv. Ovdje iznenađuje kako brzo i agresiv-no sadašnji ministar sigurnosti reaguje na jedan, po mom skrom-nom sudu, vrlo dobar članak, pod naslovom “Ministar četničke sig-urnosti”. Dakle, ZAISTA gdje je bilo Ministarstvo i ministar kada su se nedavno postrojavali četnici po Republici Srpskoj? Da li će me ministar razuvjeriti i već ovog mjeseca zajedno sa pripadnicima svoje službe biti na Dobrunu kraj Višegrada i tražiti pritvaranje teror-ista i rigidnih nacionalista koji, pot-pomognuti falsifikovanom histori-jom, sa velikom količinom oružja i opijata svih vrsta, prizivaju zlo i nesreću njenim građanima i seljaci-ma? Ili će taj događaj biti iskorišten za dokumentovanje obilnih doka-za pa će ministar podnijeti tužbu protiv Srpske pravoslavne crkve kao organizatora takvih paravo-jnih i paradržavnih manifestacija? Ili se ništa neće desiti, što je vari-janta najbliža “bosanskoj istini i zbilji” za koju se “dejtonci” zalažu! Gdje je Ministarstvo bilo kada su džamije i katoličke crkve gorjele, a to su uvijek, ali BAŠ UVIJEK džamije i katoličke crkve gorjele, a to su uvijek, ali BAŠ UVIJEK džamije i katoličke crkve gorjele,

skrivile “psihički poremećene os-obe”, “pijani maloljetnici”, “van-dali”, “piromani” željni pažnje - a nikada četnički teroristi i nikada organizovane skupine! Baš kao nedavno slučaj paljenja vrata na katoličkoj crkvi u Banjaluci! Ili na-bijanje svinjskih glava na džamijsku ogradu! Ili, sjetimo se napada zo-ljom na džamiju u Hercegovini! Kako poremećena osoba, bolesnik, luđak zna rukovati sa zoljom tako precizno? I, na kraju krajeva, ot-kud mu zolja?! Evo jedan izazov za hercegovačke novinare koji se bave “istraživačkim novinarstvom”.


Bilo bi dobro istražiti šta sada radi, gdje je i čime se bavi ova, kako su je tada okarakterizirali, “psihički poremećena osoba”?! Žalosno je što su je tada okarakterizirali, “psihički poremećena osoba”?! Žalosno je što su je tada okarakterizirali, “psihički

se od tada pa do sada terminologija ovakvih “akcija” nije ni najmanje promijenila nego je čak šta više do-bila na svojoj snazi i jačini posebno u medijima koji pokušavaju promi-jeniti karakter rata u BiH i umanji-ti bošnjače žrtve. Oni koji to rade i oni koji to bez riječi i (policijske!) građanske akcije dopuštaju, ohra-bruju takve “psihički” bolesne umove da sličan belaj pokušaju ponoviti. I to još krvavije i mon-struoznije!

Sijanje teroraBaš kao što selo puno oružja

pokraj Nevesinja ne izaziva ni-kakvu “antiterorističku” pažnju, dotle selo puno oružja pored Tu-zle ima svog muslimanskog Kim Jong Una i spremno je pokre-nuti odlučujući nuklearni rat za konačno oslobođenje cijelog svijeta.Da se razumijemo, moraju se naći jedinstveni aršini po ovom pitanju, pa da onda svi budemo kleptomani, piromani i posjednici nelegalnog oružja i nekretnina. I mirna Bosna.

Da li treba da nas čudi što aka-demska zajednica, kolege, uvijek pravdi skloni “nezavisni” mediji, šute u vezi ovog psihološkog tero-ra, hapšenja slobode i pritiska na slobodu javnog govora? Činjenice ra, hapšenja slobode i pritiska na slobodu javnog govora? Činjenice ra, hapšenja slobode i pritiska na

koje su iznesene u tekstu Fatmi-ra Alispahića o problemu kredi-biliteta ministra (ne)sigurnosti Fahrudina Radončića ne mogu se ničim demantirati jer su, napros-to, sušta istina. Da ne pominjem razne podaničke NVO i građanske pokrete tipa “Dosta” koji nestadoše sa medijske scene povratkom SDP-a na vladajući tron. Vjerovatno im je rečeno da je tek tada bilo dosta. Da li treba da nas čudi što “deklara-tivni Bošnjaci” nikada nisu smjeli zaštititi i hrabro stati iza dobrih i plemenitih ideja, dobrih i plemen-itih ljudi koji se bore za “obične Bošnjake” ukazujući na probleme i pišući o njima na način da se jasno prepoznaju u tekstu.....Baš kako to radi u tekstovima Fatmir Alispahić.

Da li bih trebao da se ibretim što niko od “helsinških penovaca & Sons” nije uputio komentar povodom ovog događaja? Kako - kojeg? Ovog što se najpoznatiji novinar i publicista kakav je Fat-mir Alispahić primorava sudskim postupkom dokazivati ono što vascijela RS zna (pa i Srbija, samo naš nesigurni ministar ne zna) da

postoje organizovane paravojne jedinice četnika koji se naoružani do zuba (naravno nelegalno) sva-ko malo postrojavaju u za njih “ključnim” sredinama. Prvenstveno onim uspješnim povratničkim pop-ut Brčkog, Srebrenice, Zvornika..., pokazjući malobrojnim bošnjačkim i hrvatskim povratnicima da je ta zemlja sada njihova. Da ne govorim o opsežnoj i sveobuhvatnoj akciji hapšenja ubice(a) djevojčice povrat-nice Melihe Durić iz Vlasenice koja je zajedno sa svojim roditeljima u svoj svojoj bošnjačkoj naivnosti povjerovala da im Ministarstvo sig-urnosti institucionalno i na svaki drugi način može obezbijediti sigu-ran povratak! U najgorem slučaju sankcionisati bilo kakve osvetničke akcije protiv povratnika. Pitanje je zašto ministar (ne)sigurnosti ne traži odgovornost političara iz manjeg BH entiteta koji prešutno podržavaju i propagiraju ovakve aktivnosti osim ukoliko i on ne želi “da im sude sudije muslimani”!?

Na kraju da poentiram: Za-ista Fatmire, koliko je bitno biti Bošnjak u svemu ovome što ti go-dinama rade?

Patrioti napuštaju Radončićev SBB: Ostavku dao i dr. Jusuf Mehić iz TešnjaStravičan udar na slobodu govora

Nakon što je aktuelni mini-star sigurnosti BiH i lider Saveza za bolju budućnost obznanio da je tužio publicistu Fatmira Alispahića zbog njegove kolumne pod naslo-vom “Ministar četničke sigurnosti”, i zatražio odštetu od 100.000 mara-ka, osjećam potrebu da se obratim javnosti sljedećim saopćenjem:

Smatram da je dotični mini-star ovim činom izvršio stravičan udar na slobodu govora i pisane riječi. Fahrudin Radončić, zloupotrebljavajući funkciju koju trenutno obnaša, pokazao je da na najgrublji način guši slobodu govo-

ra i pravo na kritiku funkcionera. Takođe izražavam svoje slaganje sa stavovima koje je u svome tekstu iznio Fatmir Alispahić.

Nadalje, zbog neprimjerenog ponašanja ministra sigurnosti BiH i predsjednika SBB BiH, te nje-govog negativnog i štetnog djelo-vanja po bošnjački narod, ovim putem želim javno da se ogradim od takog destruktivnog ponašanja i retorike. Želim još da osudim sve od takog destruktivnog ponašanja i retorike. Želim još da osudim sve od takog destruktivnog ponašanja

jače i javno ispoljeno Radončićevo antibošnjačko djelovanje, što kroz politiku, što kroz Dnevni avaz. Zbog svega navedenog ovim putem obavještavam javnost da podnosim neopozivu ostavku na mjesto člana Općinskog odbora SBB BiH Tešanj kao i na članstvo u SBB BiH. Moja odluka je moralne prirode i done-sena je posve savjesno i odgovorno, stoji u saopćenju koje je potpisao dr.Jusuf Mehić iz Tešnja.

Nakon tužbe Fahrudina Radončića protiv Fatmira Alispahića i magazina SaffPatrioti napuštaju Savez za bolju budućnost

Nakon što je ministar sigurnosti i lider Saveza za bolju budućnost obznanio da je tužio magazin Saff i Saff i Saffpublicistu Fatmira Alispahića zbog njegove kolumne pod naslovom “Ministar četničke sigurnosti”, i zatražio odštetu od 100.000 mara-ka, uslijedile su burne reakcije. U jednoj od najvećih džamija na Balkanu, u Ensar džamiji u Ze-nici, pred 2.000 klanjača, hutbu na ovu temu je održao hafiz prof. dr. Safvet Halilović, koji je veoma kritički govorio o povratku ver-balnog delikta, o nesigurnosti i neslobodi koja dolazi od ministra sigurnosti, te stao u zaštitu stavova koje je u svome tekstu iznio Fatmir Alispahić. Na mnogim internet sa-jtovima vode se rasprave i izražava se zebnja zbog činjenice da Fahru-din Radončić zloupotrebljavajući položaj guši slobodu govora i pravo na kritiku funkcionera, te se očekuje reakcija međunarodnog faktora u BiH. Ali, najburnija reakcija

16

svakako dolazi od članstva Saveza za bolju budućnost koje se počinje rapidno osipati, upravo u povodu ovog slučaja. Munir Mujezinović je svoju pismenu ostavku poslao na nekoliko adresa i dopustio da bude javna, da javnost zna zbog čega on napušta SBB. U njegovom “zahtjevu za isključenje iz članstva SBB zbog neprimjerenog ponašanja predsjed-nika SBB gospodina Fahrudina Radončića i negativnog i štetnog djelovanja po bošnjački narod”, između ostalog, navodi se niz razlo-ga, a jedan od njih je “zbog nereago-vanja na slobodno paradiranje zločinačkih četničkih organizacija u Višegradu i u drugim mjestima u RS-u i sve jačeg i javno ispoljenog Radončićevog antibošnjačkog djelo-vanja”. Mujezinović na kraju svoje ostavke kaže da je – “vrh najvećeg grijeha gospodina Radončića udar na slobodu govora”, odnosno, tužba protiv javno iznesenog mišljenja intelektualca Fatmira Alispahića. Senija Mrdić ostavku podnosi zbog toga – “što ministar sigurnosti i prvi čovjek SBB-a ne pokazuje nikakav senzibilitet za narod koji je bio najveća žrtva zločinačke ideologije u agresiji na BiH”, te zbog nereagi-ranja na aktivnosti četničkih teror-ista u Republici Srpskoj. Na kraju ostavke u SBB-u Senija Mrdić piše: “Čašu žuči je prelio najnoviji slučaj uvođenja verbalnog delikta na slo-bodu govora i javnu riječ, u slučaju podnošenja tužbe protiv jednog od još malo preostalih slobodoumnih i nekorumpiranih mislilaca i pisaca kakav je Fatmir Alispahić”.

Pismenu i javnu ostavku na članstvo podnio je i Mirzedin Smajlović, ponukan tekstom “Min-istar četničke sigurnosti”. Kako kaže, nakon Alispahićevog teksta mnogi razmišljaju da napuste SBB, a ispravnost njegove odluke da istu-pi iz SBB-a potvrdilo je podnošenje Radončićeve tužbe protiv Fatmira Alispahića. U ostavci je naveo: “Ovim putem vas obavještavam da podnosim neopozivu ostavku na mjesto člana Općinskog odbora Travnik SBB BiH kao i na članstvo u SBB BiH. Smatram nepotrebnim posebno obrazlagati osim da je do-voljno navesti da je moja odluka moralne prirode i donesena posve savjesno i odgovorno”.

SBB je napustio i prvi čovjek tuzlanske organizacije i jedan od osnivača i čelnika SBB-a Alek-sandar Remetić, koji je nedavno na-stupio sa Fatmirom Alispahićem u emisiji na TV1.


kritički misli. Samo neka zna da će time (ironije li, kao mini-star sigurnosti!) prouzročiti kraj demokratije i slobode štampe. Zna ministar Radončić da posjeduje nebodere i milione i zna to da kad nekoga tuži radi to, što se kaže, ‘na dugme’, i misli da onaj ko se od njega brani ima samo podršku porodice. Postoje razlozi za sumnju da Radončićeva tužba nije tek puko pitanje slobode govora, već i pitanje konkretnih opasnosti i štete koju bi Alispahić, nedužan, od njega mogao pretrpjeti. Mi, Alispahićevi sugrađani, znamo za slučaj od prije nekoliko godina, kad je Alispahić jednom bivšem udbaškom isljed-niku morao platiti 4.900 KM, jer je sud u Sarajevu odredio da toliko košta njegova odbrana Bošnjaka od kleveta za tzv. islamski terorizam. Alispahićeva porodica je 17 mjeseci plaćala po 300 KM. Niko mu u to vrijeme nije pomogao. Nedavno su se, recimo, mnogi Bošnjaci angažovali u sakupljanju sred-stava, kako bi Andreju Nikolaid-isu olakšali plaćanje ‘odštete’ koju je trebao isplatiti Emiru-Nemanji Kusturici. Fatmir Alispahić je u magazinu Saff napisao tekst “Mini-star četničke sigurnosti”, čiju su ist-initost navođenja činjenica potvrdi-li i bivši članovi SBB stranke, koji sada razočarani u svog predsjednika napuštaju stranku. Radončić bi, po mišljenju mnogih, bolje prošao da se pravio da ga taj tekst ne za-nima, nego što je odlučio javno pokazati svoju povrijeđenu sujetu, a i represivnu moć, tužeći magazin Saff i Alispahića i tražeći 100.000 KM ‘odštete’. Taj se tekst sad ne bi toliko čitao i analizirao i ne bi se donijeli zaključci da je Radončić moralno slab lik i opasan za jednu tako odgovornu funkciju kao što je funkcija ministra sigurnosti. Činjenice govore da će Alispahić iz situacije u kojoj se našao i ovog puta izaći kao moralni pobjednik. Ako sud, iz nekog razloga, presudi da Radončiću plati novčanu kaznu, tada će u narodu postati još veći pobjednik. Narod će se, vjerovat-no, organizirati i sakupiti novac, a Radončić neće moći sanirati mor-alnu štetu koju je sam sebi nanio.

Ne znamo koji će sud ovog puta stajati iza Radončića, ali iza Alispahića će zasigurno stajati i narodni sud, jer Fatmir Alispahić je danas simbol bošnjačkog otpora i dostojanstva. Bošnjački narod je narod koji umije srcem doviti za svoje najbolje sinove.

17 19. april - 9. džumade-l-uhra

Ivan StanićMinistra Radončića opasala guja!

Opasala ga crna guja, k’o u pop-ularnoj sevdalinki “Gornju Tuzlu opasala guja”. Aktualni ministar sigurnosti i predsjednik Saveza za bolju budućnost Fahrudin Radončić pretrpio je teške kritike na račun njegovog pročetničkog djelovanja. Naime, kolumnista magazina Saff Fatmir Alispahić napisao je bespoštednu kolumnu pod nazivom “Ministar četničke sigurnosti”... Javnost će prosuditi je li autor Saffa imao pravo ili je bio u krivu. Osim javnosti svoju ocjenu će dati i Općinski sud u Sa-rajevu. Kako prenosi Fena ministar Radončić je podnio tužbu protiv izdavača novine i kolumniste Fat-mira Alispahića zbog napisanih i objavljenih kleveta i uvreda... Do-bio ili izgubio na sudu već sada možemo konstatirati da je ministar Radončić u ovoj cijeloj farsi veliki gubitnik. Navodi iz spornog članka i Radončićeva tužba preplavili su brojne Internet portale. Pljusku koju je Radončić dobio više nitko ne ublaži. Nema tog suda koji će Radončiću donijeti satisfakciju i koji će ga javnosti predstaviti u drukčijem svjetlu. Pogotovo kada se pogledaju brojni komentari na većini Internet portala koji ko-mentiraju ovaj slučaj. Naime, ogromna većina komentara stala je na stranu Alispahića i dijeli nje-govo mišljenje. Razumljivo je da su pristaše SDA na tom fonu, ali po pisanju komentara Radončić nije “legao” ni pristašama drugih stra-naka te se većina komentara slaže da je ministar Radončić u službi četničke sigurnosti. Iako iza sebe ima svoju novinu (Avaz) koja će bez sumnje imati kontra stav teško se oteti dojmu da se Radončić može spasiti “guje” koja ga je opasala. Glas naroda i brojni neo-

visni mediji, ali i oni nenaklonjeni Radončiću uzet će ga u žrvanj. Čini se da se samo čekao trenutak. Bila je potrebna inicijalna kapisla u ob-liku Alispahićevog članka pa de se na Radončića sruče teške optužbe. Bit će zanimljivo pratiti dalji razvoj događaja. Hoće li lavina optužbi pokrenuta prema Radončiću, u daljem slijedu događaja, kod njega ostaviti kakvog traga ili će on poput kolega Čovića i Dodika biti hladan kao špricer i ignorirati sve optužbe kao da su plasirane u vjetar, os-taje da se vidi. No, za razliku od Dodika i Čovića procjena je da Radončić nema tako debele živce i ne nosi se stoički s optužbama kao jedna javna osoba koja je “osuđena” da trpi svašta. Ili je možda Fatmir Alispahić ubo u sridu i prokazao stvarno lice Ministra sigurnosti BiH, zbog čega ni najveća f legma ne bi ostala hladne glave.

Mersada Nuruddina AgovićFatmir je simbol bošnjačkog otpora

Ako je jedan ministar sigurnosti u stanju da svoju javnu funkciju brani od slobodnog i kritičkog mišljenja javnim tužbama, kako da vjerujemo da sad Radončić neće svog kritičara progoniti i tajnim represivnim mjerama?Zamislimo šta bi se dogodilo kad bi tako svi ministri tužili svakoga ko iskaže svoje kritičko mišljenje! Ako ovo ministar Radončić ne prihvata i ne shvata, neka onda posegne da novcem od Dnevnog Avaza angažuje lako plaćene ad-vokate, pa neka tuži svakoga ko

18

Borba za opstanak

Kolumna

Piše: Fatmir Alispahić

Trebalo je u ovu subotu, 20. aprila, u jednoj sarajevskoj općini biti održana tribina pod

naslovom “Bošnjaci na nišanu”, s akcen-tom na žestoke propagandne operacije koje se vode s ciljem da Bošnjaci prihvate nepostojeće bosanstvo za svoju a(nti)na-cionalnu odrednicu. Kao što je poznato, u postojećim zakonskim relacijama – biti Bosanac znači biti nula – jer onaj ko se izjasni kao Bosanac sebe svrstava u kate-goriju ostalih, tj. manjina, zajedno sa Ro-mima i Jevrejima. Tribina je dogovorena mjesec dana prije. A onda je na adresu predavača od organizatora došla sljedeća obavijest: “Sinoć smo imali sastanak Up-ravnog odbora oko ove tribine, pa su neki članovi dali prijedlog oko novog termina, ali naravno to u konsultaciji sa Vama. Dali su prijedlog da se nekad u junu, ili možda augustu ili septembru održi ova tribina radi toga što imamo dosta mjeseci do popisa, a u tom periodu bi bilo dale-ko korisnije, uvjerljivije i bolje, kako ovi članovi smatraju. Šta mislite?”ko korisnije, uvjerljivije i bolje, kako ovi članovi smatraju. Šta mislite?”ko korisnije, uvjerljivije i bolje, kako ovi

A predavač im je odgovorio: “Ja mis-lim da je trebalo raditi i jučer i zakjučer, jer se dobra njiva ne može napraviti od jed-nog hašovanja. Sa narodom treba raditi stalno, a ne samo kad zagusti, a ponajviše zbog toga što naši neprijatelji rade stalno, pa i kad je riječ o popisu. Dok mi u jesen napravimo tu tribinu, oni će za ovih pola godine obrlatiti još Bošnjaka da ne budu Bošnjaci. Nema toga, brate, ovo je rat, stalno gruha (što reče rahmetli Nedžad Ibrišimović), nema se tu šta čekati, mi smo dužni stalno narod držati budnim,

u pripravnosti i u svijesti da su oko nas dušmani, i da nas samo jedinstvo može sačuvati. Nema pogrešnijeg mišljenja u Bošnjaka od toga da nešto, što se tiče naše odbrane, treba odgađati. Dušmani ne odgađaju naš nestanak, oni stalno šicaju, a mi bismo da kahvenišemo i da to što smo trebali raditi pri-je šest mjeseci sad pomjerimo za narednih šest mjeseci.”

U međuvremenu je osno-vana Demokratska fronta Željka Komšića kao stranačko otjelotvorenje klopke za Boš-njake, koji treba da povjeruju kako svi mi možemo biti Bo-sanci kao Željko. ...Ali samo u Sarajevu. Kad Željko ode sanci kao Željko. ...Ali samo u Sarajevu. Kad Željko ode sanci kao Željko. ...Ali samo

u Grude, tamo ne može pro-naći ni jednog svog glasača, ni jednog svog “Bosanca”. Jer Željka, Hrvata, već dva puta, ni jednog svog “Bosanca”. Jer Željka, Hrvata, već dva puta, ni jednog svog “Bosanca”. Jer

biraju Bošnjaci, i tako uzurpi-raju pravo Hrvata da sebi bi-raju svog člana Predsjedništva. Kad Željko ode u Višegrad raju svog člana Predsjedništva. Kad Željko ode u Višegrad raju svog člana Predsjedništva.

ili Brčko, tamo može pronaći postrojene četnike, kako oštre kame i najavljuju nove pokolje Bošnjaka, ali Željko Komšić, kame i najavljuju nove pokolje Bošnjaka, ali Željko Komšić, kame i najavljuju nove pokolje

po ugledu na ministra sigur-nosti Fahrudina Radončića, neće iskoristiti svoje dužnosti i obaveze da na ovaj paravoj-ni militarizam reagira. Kakva je onda svrha tog navodnog bosanstva Željka Komšića? je onda svrha tog navodnog bosanstva Željka Komšića? je onda svrha tog navodnog

Nema druge svrhe osim da se Bošnjaci razbošnjače. Pravi patriotizam bi bio da nam Hrvat Željko se Bošnjaci razbošnjače. Pravi patriotizam bi bio da nam Hrvat Željko se Bošnjaci razbošnjače. Pravi

Komšić u bosanstvo uvodi Hrvate iz za-padne Hercegovine, namjesto što svoju hrvatsku ruku meće u bošnjačku seharu, i iz bošnjaštva odvodi Bošnjake da budu manjina u vlastitoj zemlji, da nestanu ili da se rastoče u srpsko-hrvatski anacional-ni derivat.

Muhur na ugroženost

U dva navrata sam, u tekstovi-ma “Bošnjaci prave hrvatski entitet” (08.10.2010.) i “Bošnjaci napraviše hr-vatski entitet” (29.04.2011.) upozoravao na diskriminatorsku politiku SDP-a koji je, preko Željka Komšića, mobilizirao i na diskriminatorsku politiku SDP-a koji je, preko Željka Komšića, mobilizirao i na diskriminatorsku politiku SDP-a koji

ojačao velikohrvatske pozicije u pogledu

planova za tzv. trećim entitetom. Nai-me, niko kao Željko Komšić

planova za tzv. trećim entitetom. Nai-me, niko kao Željko Komšić

planova za tzv. trećim entitetom. Nai-

nije tako blagorodno djelovao na legitimiranje velikohrvat-skog ekstremizma, po osno-vu objektivnog ugrožavanja hrvatske jednakopravnosti u izboru člana Predsjedništva BiH. Da se razumijemo, ta funkcija u Predsjedništvu nije nikakva vlast, paradna je, ali baš zato što je paradna, ona na simboličkoj razini prodire u dubinu nacionalnih osjeća-nja. Primjerice, Bakir Izetbe-gović sa pozicije člana Pred-sjedništva ne može pomjeriti ni fildžan u Sarajevu, ali kad relativizira velikosrpsku od-govornost, onda to izazove buru negodovanja. Jer, on je taj vrh bošnjačkog političkog trenutka, ma koliko bio ne-dorastao za funkciju koja mu je pripala. Zamislimo kako su se Hrvati mogli osjetiti povri-jeđenim kada je na funkciju koja u Predsjedništvu pripada Hrvatu, došao Hrvat kojega su izglasali bošnjački glasovi?! Da li je to baš tako? Hrvati su imali separatističku alter-nativu, ali, tu alternativu bilo je nemoguće aktivirati, i legi-

timirati, bez ovog izbornog nasilja nad hrvatskim pravima u izvedbi Željka Ko-timirati, bez ovog izbornog nasilja nad hrvatskim pravima u izvedbi Željka Ko-timirati, bez ovog izbornog nasilja nad

mšića. Ispostavlja se da su ovdje svi našli svoj interes: Željko Komšić, jer je dvaput mšića. Ispostavlja se da su ovdje svi našli svoj interes: Željko Komšić, jer je dvaput mšića. Ispostavlja se da su ovdje svi našli

bošnjačkim glasovima biran za hrvatskog člana Predsjedništva; Bošnjaci koji su bi-rali Komšića, jer su u svojoj iskomplek-siranosti umislili da čine epohalni dopri-nos ustoličenju bosanstva; napose, veli-kohrvatski stratezi koji su konačno dobili muhur na ugroženost, na osnovu čega su mogli operacionalizirati poslove oko tzv. trećeg entiteta. Direktno rečeno, niko u Bosni i Hercegovini nije više od Želj-trećeg entiteta. Direktno rečeno, niko u Bosni i Hercegovini nije više od Želj-trećeg entiteta. Direktno rečeno, niko

ka Komšića puhnuo u jedra tzv. trećem entitetu. Jer niko kao Željko Komšić nije ka Komšića puhnuo u jedra tzv. trećem entitetu. Jer niko kao Željko Komšić nije ka Komšića puhnuo u jedra tzv. trećem

bio u poziciji da tako temeljito legitimira hrvatsku ugroženost, izbacujući hrvatske

Klopka za Bošnjake


Srpsko-hrvatskim kreatorima ove lakrdije

sa Bošnjacima i nije teško upravljati

događajima, kad je kod

samih Bošnjaka formirana

ozbiljna masa proletera koji slijepo vjeruju da je krasno

da nam Željko bude Gospa, ili Tito, kako se

već kome sviđa.

Željko Komšić se svrstava uz onaj zlokobni projekat čiji je cilj da se bosanstvo gradi na bošnjačkom zga-rištu, odnosno, da Bošnjaci žrtvuju sebe za ideju koja nema nikakvog smisla ako nije imenitelj jednakog in-teresovanja svih bh. naroda i građa-na za realnom količinom zajedništva. Ne postoji to bosanstvo koje Bošnja-ci mogu nametnuti drugima, jer je bosanstvo zauvijek prostor dobro-voljnog i zajedničkog, a ne prisilnog i separatnog.

19

većinske glasove iz najvažnijeg državnog organa. Posve je ne-bitno da li je Željko Komšić to državnog organa. Posve je ne-bitno da li je Željko Komšić to državnog organa. Posve je ne-

uradio u znanju ili neznanju, da li je sebe našao u izgradnji tzv. trećeg entiteta, ili je taj ve-likohrvatski interes tek kola-teralna šteta njegove ambicije da uzurpacijom bošnjačkih i degradacijom hrvatskih gla-sova dvaput zasjedne u Pred-sjedništvo - ali je činjenica da je politika Željka Komšića sjedništvo - ali je činjenica da je politika Željka Komšića sjedništvo - ali je činjenica

više doprinijela profilaciji ve-likohrvatskih nego bosanskih patriotskih interesa. Naime, bosanstvo je kod Željka Ko-patriotskih interesa. Naime, bosanstvo je kod Željka Ko-patriotskih interesa. Naime,

mšića, u praktičnom smislu, bilo samo paravan za realiza-ciju velikohrvatskih ciljeva. Opet se ograđujemo: možda je Željko Komšić stvarno iskren Opet se ograđujemo: možda je Željko Komšić stvarno iskren Opet se ograđujemo: možda je

u svome zagovaranju i viđenju bosanstva, ali, njegovo je dje-lovanje kontraproduktivno za ovu multilateralnu patriotsku ideju, koja je smislena tek uz uvažavanje jednako-pravnosti svih bh. naroda. Taj temeljni princip bosanstva – jednakopravnost – najbrutalnije je pogažen upravo od Željka princip bosanstva – jednakopravnost – najbrutalnije je pogažen upravo od Željka princip bosanstva – jednakopravnost –

Komšića. Istinski bosanski patriota nika-da ne bi dopustio da ma koji narod bude

uskraćen za svoja prava, kao što je u ovom slučaju uskraćen hrvatski narod, niti bi sebi do-pustio da bude moneta preko koje će se legitimirati ma čiji separatistički ciljevi, kao što su Komšićevim boravkom u Predsjedništvu osvježeni cilje-vi zločinačke paradržavne tvo-revine tzv. Herceg-Bosne.

Bosančenje Bošnjaka

Od Željka Komšića potiče dvostruko zlo, prvo, u pogle-du oživljavanja tzv. Herceg-Bosne, a drugo, u pogledu udara na bošnjački nacionalni identitet. Osnivanjem stran-ke koja se zove Demokratska fronta, Željko Komšić se svr-ke koja se zove Demokratska fronta, Željko Komšić se svr-ke koja se zove Demokratska

stava uz onaj zlokobni proje-kat čiji je cilj da se bosanstvo gradi na bošnjačkom zgarištu, odnosno, da Bošnjaci žrtvuju

sebe za ideju koja nema nikakvog smisla ako nije imenitelj jednakog interesova-nja svih bh. naroda i građana za realnom količinom zajedništva. Ne postoji to bo-sanstvo koje Bošnjaci mogu nametnuti drugima, jer je bosanstvo zauvijek pro-stor dobrovoljnog i zajedničkog, a ne pri-


silnog i separatnog. Stoga je logički neo-drživa ma kakva postavka da će Bošnjaci, upisivanjem u Bosance, ili glasanjem za Demokratsku frontu, ustoličiti to bo-sanstvo i sve bosanske ljude pretvoriti u Bosance. U ime te jugonostalgičarske ši-zofrenije, Bošnjaci su dvaput dovodili na vlast SDP, računajući kako će odjednom cijela BiH postati “Jugoslavija u malom”, ali se ispostavilo da ta samoobmana nije odmakla dalje od frtalja bh. teritorije. Od kadrovske ponude SDP-a, Željko Komšić odmakla dalje od frtalja bh. teritorije. Od kadrovske ponude SDP-a, Željko Komšić odmakla dalje od frtalja bh. teritorije. Od

se profilirao kao prototip Bosanca – hem nije musliman, hem borac Armije, hem govori bosanski, hem hoće odbrusiti svima – tako da njegova nova politička stranka nužno preuzima program te ha-rizme. A harizmi ima raznih, zavisno od konzumenata. Komšić je taman projek-tovan za narodnjačke ukuse, jer ne djeluje pismeno, nije intelektualan, priprost je i jednostavan, po ugledu na narodne hero-je iz Jugoslavije koji su opanke ušetali u vile i kabinete. Ta ruralna, prigradska po-javnost Željka Komšića nema veze sa nje-vile i kabinete. Ta ruralna, prigradska po-javnost Željka Komšića nema veze sa nje-vile i kabinete. Ta ruralna, prigradska po-

govim ljudskim i patriotskim kvalitetima, ali ima sa afinitetima širokih slojeva da u jednoj narodnjačkoj, neotesanoj pojavi ugledaju spasitelja. Upravo na frekven-ciji tog Komšićevog turbo-folka realizira se projekat zamjenjivanja jednog naroda jednim nenarodom, odnosno, zamjenji-

Pravi patriotizam

bi bio da nam Hrvat Željko

Komšić u bosanstvo

uvodi Hrvate iz zapadne

Hercegovine, namjesto što

svoju hrvatsku ruku meće

u bošnjačku seharu, i iz bošnjaštva

odvodi Bošnjake da

budu manjina u vlastitoj zemlji, da nestanu ili

da se rastoče u srpsko-hrvatski

anacionalni derivat.

vanja Bošnjaka sa Bosancima, jer ti budući Bosanci i jesu oni koji zbog kompleksa, ne-znanja, samomržnje, grozni-čavo traže da budu neko dru-gi - da postanu Željko. A kad su već obilježeni musliman-skim imenom, pa ne mogu biti Željko, onda će makar skim imenom, pa ne mogu biti Željko, onda će makar skim imenom, pa ne mogu

glasati za Željka i Željkove, pa biti Željko, onda će makar glasati za Željka i Željkove, pa biti Željko, onda će makar

će uzinad tim zaostalim Boš-njacima da postanu Bosan-ci, i da demokratski pojedu pola kile švargle, sve uzinad. Kompletan projekat bosan-čenja Bošnjaka odmotova se po ivicama bošnjačke traume identiteta, koja je šovinistički odgajana, kao onaj rasistički pritisak u ime kojeg je Michael Jackson odlučio da postane bijelac pa si je od-sjekao pola nosa i popola usana. Tako i hudi Bošnjaci, pod pritiskom srpsko-hrvatskog šovinizma, grozničavo traže nove identitete, te prihvataju podvalu da je ne biti Bošnjak, ne biti musliman, izraz savremenosti. Zapravo je suprotno! Nema gore stranputice od one koja lijek pronalazi u bolesti. Kao što se narkoman liječi novom dozom heroina, tako se i iskompleksirani Bošnjak liječi opredje-ljenjem da bude Bosanac i, naravno, da glasa za SDP i Željka Komšića.ljenjem da bude Bosanac i, naravno, da glasa za SDP i Željka Komšića.ljenjem da bude Bosanac i, naravno, da

Srpsko-hrvatskim kreatorima ove la-krdije sa Bošnjacima i nije teško uprav-ljati događajima, kad je kod samih Boš-njaka formirana ozbiljna masa proletera koji slijepo vjeruju da je krasno da nam

Željko bude Gospa, ili Tito, kako se već kome sviđa. A i Željko bi da bude titovan, pa se u stranci okružio sa udbaš-kim legendama, osobama čije je ime simbol progona Boš-njaka i montiranih sudskih procesa iz vremena komuniz-ma. Za jednog od takvih on kaže da – “tako mnogo zna o kriminalcima i kriminalu u BiH da će mu to biti jedan od zadataka u stranci”. Evo, samo iz ovog citata saznaje-mo da Željko Komšić poj-samo iz ovog citata saznaje-mo da Željko Komšić poj-samo iz ovog citata saznaje-

ma nema o domokratskim normama, jer računa kako će “zadatak u stranci” biti bavlje-nje kriminalcima, namjesto

da taj posao rade policijske i pravosudne strukture. Kao da mu je uzor Fahrudin Radončić, ministar sigurnosti, koji sebi uzima za pravo da najavljuje hapšenja i protjerivanja muslimanskih diploma-ta, a ni jedno, ni drugo, nije u njegovoj nadležnosti. Tako bi i Željko Komšić, po ta, a ni jedno, ni drugo, nije u njegovoj nadležnosti. Tako bi i Željko Komšić, po ta, a ni jedno, ni drugo, nije u njegovoj

uzoru na rigidne komuniste, da unutar partije određuje ko je kriminalac, i da partijske direktive prosljeđuje državnim organima. Ovo nam samo ukazuje ko-liko je Željko Komšić osoba suženih organima. Ovo nam samo ukazuje ko-liko je Željko Komšić osoba suženih organima. Ovo nam samo ukazuje ko-

kapaciteta, baš kao i Bošnjaci koji su u njemu ugledali otjelotovorenje težnji da im Željko zamijeni svakog Mehmeda, njemu ugledali otjelotovorenje težnji da im Željko zamijeni svakog Mehmeda, njemu ugledali otjelotovorenje težnji da

Džemala, Hamdiju i Aliju.Operacija bosančenja Bošnjaka mno-

go je složenija od pukog nagovaranja Bošnjaka da se izjasne kao Bosanci. Ta

20

operacija hoće da ima svoja stranačka uporišta, kao što su SDP, SBB, a sada i Demokratska fronta, odakle će Bošnja-ci, svojom voljom, po inerciji linije lič-nih interesa, sprovoditi svoj nestanak. Zanimljivo je pratiti mreže Bošnjaka na javnoj sceni. Recimo, Sejfudin To-kić, kao čelnik kampanje “Bitno je biti Bošnjak”, nastupa u istom timu sa Sefe-rom Halilovićem, kojega Radončićev Dnevni avaz obilato koristi za blaćenje našeg ratnog rukovodstva, optuživanje za tzv. terorizam i sl. Medžlisi i mreža bošnjačkih organizacija organiziraju se-riju tribina “Bitno je biti Bošnjak”, ali se tu pojavljuju samo dva-tri čovjeka, kao da se plaše da bi neko drugi mogao pobrkati račune o zatvaranju nacional-nog bošnjaštva (koje je šire od etničkog bošnjaštva) u vjerski okvir. A redukcija bošnjaštva - prvo po osnovu upisivanja Bošnjaka u Bosance, a drugo, po osnovu tjeranja ateista i Bošnjaka iz mješovitih brakova iz bošnjaštva – prvorazredni je srpsko-hrvatski interes. I tako redom. Tu negdje spada i otkazivanje tribine, s po-četka teksta.

Ako se stvarnost može čitati iz one narodne “S kim si takav si”, onda nema sumnje da su mnogi nečasni likovi debe-lo povezani sa likovima koji nam se pred-stavljaju kao spasitelji i dušebrižnici. Sve ovo ne mora značiti ništa, ali može zna-čiti sve. Komšićeva stranka je samo jedna klopka za Bošnjake, ali, mnogo su opa-snije ove klopke pod krovom bošnjačkih institucija i adresa, koje, najvjerovatnije, i ne slute da su izmanipulirane.


Kad Željko ode u Grude,

tamo ne može pronaći ni

jednog svog glasača, ni jednog svog “Bosanca”. Jer Željka,

Hrvata, već dva puta, biraju Bošnjaci, i

tako uzurpiraju pravo Hrvata da sebi biraju

svog člana Predsjedništva.

21

Transkripcija predavanja hafiza Suhejba Webba

Predavanja

Riječ te’allem u hadisu dolazi u obliku tekelluf (napor, trud), što znači da je osoba uložila napor kako bi naučila Kur’an, i da je za učenje Kur’ana potreban trud i vrijeme. Tako se u Kur’anu spominju narodi prije nas koji su se trudili u primjeni Tevrata. Allah, azze we dželle, je u Kur’anu to spomenuo riječima: hummilu-t-Tewrate (u bukvalnom značenju: nosili su Tevrat, tj. naređeno im je da prema Tevratu postupaju i da se na tom putu žrtvuju)

Preveo i obradio: Nedim Botić

Susreo sam se s više braće musli-mana koji su mi govorili razne ružne stvari o pojedinim islam-

skim učenjacima. Zamolio sam ih da mi prouče suru El-Fatiha. Ustanovio sam da nisu u stanju da uče Kur’an, ali ima-ju hrabrosti da kritikuju islamsku ulemu. Na kakav mi to samo način slijedimo učenja islama!

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao u hadisu kojeg bilježi Buhari, a pre-nosi Osman ibn Affan, radijallahu anhu:

“Najbolji od vas je onaj koji nauči Kur’an i druge njemu podučava.” – “Hajru-kum men te’alleme-l-Kur’ane we ‘allemeh.”

Riječ te’allem u hadisu dolazi u obliku tekelluf (napor, trud), što znači da je oso-tekelluf (napor, trud), što znači da je oso-tekellufba uložila napor kako bi naučila Kur’an, i da je za učenje Kur’ana potreban trud i vrijeme. Tako se u Kur’anu spominju narodi prije nas koji su se trudili u pri-mjeni Tevrata. Allah, azze we dželle, je u Kur’anu to spomenuo riječima: Hummi-lu-t-Tewrate (u bukvalnom značenju: no-lu-t-Tewrate (u bukvalnom značenju: no-lu-t-Tewratesili su Tevrat, tj. naređeno im je da prema Tevratu postupaju i da se na tom putu žrtvuju).

Riječ hajrukum spomenuta u hadisu označava najbolje među muslimanima. Ovo nam ukazuje da to da su uspjeh, čast, poštovanje i slava ovog ummeta u Allahovoj Knjizi.

Nakon što bi neki čovjek primio islam u vrijeme Poslanika, sallalla-hu alejhi ve sellem, prva stvar koju bi nakon vjerovanja učio jeste Kur’an, a nakon toga namaz. Stoga savjetujem svu braću i sestre da se, nakon učenja temelja vjerovanja i načina obavljanja namaza, posvete izučavanju Kur’ana, i da se ne zamaraju stvarima o kojima nisu kompetentni da govore. Tako mogu naštetiti samo sebi, i nikom drugom...

Elhamdulillah, zahvalan sam svom učitelju koji je bio rodom iz Senegala. Kada sam tek primio islam (hafiz Webb je na islam prešao pri-je 20 godina, primj. prev.), on me je zgrabio i rekao mi: “Slušaj, nauči kako da učiš Kur’an i uči arapski jezik. Nemoj svoje vrijeme gubiti razmišljanjem o drugim lju-dima i grupama.”

Sjećam se da je tada sa mnom podijelio neke priče o Senegalu, koje ću i ja sad vama ispričati kako bi vidjeli koliki su učenjaci trud ulo-žili u stjecanju znanja, i gdje smo mi u odnosu na njih...

Prvo mi je rekao: “U mom rodnom gradu uko-liko bi se neki učen čovjek htio oženiti morao bi prije toga biti hafiz Kur’ana, kla-njati barem jednu teraviju na kojoj bi završio hatmu pred džematom, i napamet poznavati Muvettu (kom-pletnu zbirku hadisa) imama Malika.” Naravno da se nama ovo čini teškim, jer nažalost mnogi od nas imaju problema da nauče i tedžvid, ali ovi kri-teriji nam pokazuju kako se u drugim dijelovima svijeta vodi računa o stjeca-nju znanja.

Tada mi je moj učitelj rekao da je on naučio napamet Kur’an na 10 kira-eta, i to pred svojom sestrom. Rekao je: “Moj otac je smatrao da je hifz Kur’ana napamet nešto jednostavno i što se po-drazumijeva da znam, pa me nije tome ni učio. On je bio zauzet podučavanjem

usulu-l-fikha (metodologija islamskog prava), arapskog jezika, hadisa i drugih islamskih disciplina.

Otac mi je rekao da ću pri polaganju hifza, kako bih dobio idžazu, dobiti pot-puno prazne bilježnice. Tada smo dobili rok od dvije sedmice da u te bilježnice na-pišemo čitav Kur’an, od sure El-Fatiha do sure En-Nas, i to samo na osnovu sjeća-

nja, bez ikakve pomoći. Svaki smo dan morali napisati odre-đeni broj stranica i odnijeti ih na pregled kod šejhova. Oni bi pregledali šta smo napisali i ako bismo načinili samo jednu po-grešku u čitavom Kur’anu, pali bismo na ispitu. Samo jednu grešku. Upitao sam učitelja: “Gdje je tvoja knjiga u koju si zabilježio Kur’an?”Odgovorio je: “Ne zadržimo je kod sebe. Poklonimo je našem muhaffi-zu.”

I treći događaj koji mi je spomenuo je vezan za njego-vog djeda koji je bio muftija u Senegalu. Jednog dana je kod njega došla skupina mladića koji su htjeli da uče usulu-l-fikh. On ih je odmah odbio. Upitali su ga za razlog. Tad ih je on upitao koliko znaju Kur’ana napamet. Odgovoriše da znaju 12 džuzova. On im reče: “Počnite s Kur’anom. Za-boravite na učenje nečeg dru-gog dok ne završite Kur’an.”

Kur’an je veoma važan i ne bismo smjeli biti prema njemu nemarni. Ukoliko imate vre-mena i na raspolaganju ljude

koji vas mogu podučiti, znajte da ćete biti odgovorni pred Allahom zašto niste htje-li učiti i niste se trudili. Jedan od mojih učitelja, Muhammed el-Mehdi iz Egipta je imao običaj da nakon sabaha podučava 5 predmeta. Prestao sam ići na njegove časove, a on mi je jednog dana prišao i rekao mi: “Ja ću na Sudnjem danu protiv tebe svjedočiti da nisi htio doći na pre-davanja.” Nakon toga sam ja opet počeo prisustvovati halkama!

Zato vas pitam, koliko nas želi da budu među Allahovim odabranicima?

Nemoj dozvoliti sebi da napadaš ulemu i druge muslimane, a da ne znaš ni Kur’an učiti!?


Elhamdulillah, zahvalan sam svom

učitelju koji je bio rodom iz Senegala.

Kada sam tek primio islam (hafiz Webb je na islam

prešao prije 20 godina, primj.

prev.), on me je zgrabio i rekao

mi: “Slušaj, nauči kako da

učiš Kur’an i uči arapski jezik”.

22

Promocija knjige “Genocid i istina o genocidu u Bosni i Hercegovini” prof. dr. Smaila Čekića

Društvo

Sud u Hagu donio je presudu da je u Srebrenici izvršen zločin genocida isključivo zahvaljujući rezultatima istraživanja profesora Čekića, koji je u veoma teškim danima u Banja Luci kao predsjednik Komisije za Srebrenicu dokazao da je zločin genocida u Srebrenici izvršilo, ne pojedinac ili lud čovjek, već osam stotina ljudi sa ogromnom armijom koja je, na pravdi Boga, pobila žrtve za svega sedam ili manje dana

Pripremio: Ezher Beganović

U prepunom Omladin-skom klubu džamije Kalibunar u petak, 12.

aprila, održana je promocija knjige “Genocid i istina o genocidu u Bo-sni i Hercegovini” autora profeso-ra dr. Smaila Čekića. Uz profesora sni i Hercegovini” autora profeso-ra dr. Smaila Čekića. Uz profesora sni i Hercegovini” autora profeso-

Smaila Čekića na promociji su go-ra dr. Smaila Čekića. Uz profesora Smaila Čekića na promociji su go-ra dr. Smaila Čekića. Uz profesora

vorili ugledni profesori, dr. Ismet Dizdarević i dr. Safet Halilović. Profesori Halilović i Dizdarević iznijeli su niz veoma bitnih zapa-žanja čije najzanimljivije dijelove prenosimo u nastavku. Profesor dr. Ismet Dizdarević je s posebnom pažnjom govorio o zaslugama pro-fesora Čekića u donošenju presude pažnjom govorio o zaslugama pro-fesora Čekića u donošenju presude pažnjom govorio o zaslugama pro-

u Hagu da je u Srebrenici izvršen genocid nad Bošnjacima. “Dugo godina sam vodio Institut za istra-živanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, gdje je profesor Smail Čekić osnivač i dugogodišnji istra-u Sarajevu, gdje je profesor Smail Čekić osnivač i dugogodišnji istra-u Sarajevu, gdje je profesor Smail

živač, i pratio sam njegovo naučno istraživanje. Želim da vam kažem živač, i pratio sam njegovo naučno istraživanje. Želim da vam kažem živač, i pratio sam njegovo naučno

da je Sud u Hagu donio presudu

da je u Srebrenici izvršen zločin genocida isključivo zahvaljujući rezultatima istraživanja profesora Čekića, koji je u veoma teškim da-rezultatima istraživanja profesora Čekića, koji je u veoma teškim da-rezultatima istraživanja profesora

nima u Banja Luci kao predsjednik Komisije za Srebrenicu dokazao da je zločin genocida u Srebrenici iz-vršilo, ne pojedinac ili lud čovjek, već osam stotina ljudi sa ogromnom armijom koja je, na pravdi Boga, pobi-la žrtve za svega sedam ili manje dana. Nikada neću zaboraviti ovu veliku za-slugu profesora Čekića”.

Profesor dr. Ismet Dizdarević

U nastavku svog go-vora profesor Dizda-rević je rekao: “Knjiga ‘Genocid i istina o ge-nocidu u Bosni i Her-cegovini ’ je zaista ka-pitalno djelo. Kada gle-dam ovo kapitalno djelo profesora Čekića pitam dam ovo kapitalno djelo profesora Čekića pitam dam ovo kapitalno djelo

se koliko je dugo morao tragati u pronalaženju autentičnih izvora, ko-liko je dnevnih sati i noćnih bdijenja morao provoditi u sortiranju i višestru-kom provjeravanju prikupljenih spoznaja i koliko je povijesnog znanja morao ispoljiti da doka-že ono što mi sada uviđamo u mnoštvu podataka sadržanih u knjizi. Utemeljena na rezulta-tima autorovih dugogodišnjih istraživanja kako vrlo davnih tako i nedavnih korijena genoci-da nad Bošnjacima, velikog ljud-skog zla, na reljefnim ilustraci-jama grozomornih, osvetničkom i teritorija lnom gramežljivošću pokrenutih i sa mržnjom i sa-dizmom izvršenih zločina, knji-ga prof.dr. Smaila Čekića ne pre-dizmom izvršenih zločina, knji-ga prof.dr. Smaila Čekića ne pre-dizmom izvršenih zločina, knji-

dočava nam samo povijesna zbi-vanja i ponašanja osoba u njima, već otkriva uzroke tih zbivanja. Analizom karaktera i smjera dje-lovanja spoznatih uzroka autor u njima nalazi odgovore ne samo zašto su ideolozi i planeri agre-sije i genocida nad Bošnjacima

krenuli sa izvršenjem u zaštićenoj zoni Srebre-nica, u julskim danima 1995., već i zašto su nastojali da realizaci-ja genocidnih planova budu vrlo surova i zašto su, nakon strahomor-nog izvršenja zločina genocida, nastojali da svoja zlodjela prikriju i da svoje zločinačke po-stupke, perf idnim pro-pagandnim aktivnosti-ma, oblikuju u časne i viteške postupke. Knji-ga govori da autor nije ostao samo na uvjerlji-voj interpretaciji zbiva-nja od početka agresije do Daytonskog spora-zuma, već je uvidio da ideolozi i izvršitelji zlo-čina, začetnici zla i nove prista lice monstrumne

ideologije Velike Srbije, nastav-ljaju da ostvaruju svoje teritori-ja lne pretenzije svoj mit o sebi kao ‘nebeskom narodu”, obli-kovane u novom, neoružanom ruhu, a li nimalo drugačijem od ruha svog barbarskog hoda, hoda svojstvenog razuzdanoj hordi sa-stavljenoj od onih koji su ubija-li, mučili i proganjali nedužne samo zato što, etnički i vjerski, nisu bili njima slični. Konstata-cije izrečene u knjizi nedvojbeno pokazuju kolike su posljedice re-zultira le iz neodgovornog pona-šanja civilnih i vojnih izvršitelja odluka Ujedinjenih nacija. Pre-

Naučna istina o događajima u Bosni i Hercegovini na kraju 20. stoljeća


Memorandum SANU (a

njegov glavni inspirator, kreator i politički

pokrovitelj je Dobrica

Ćosić) jasno je proklamirao da raniji projekti

za Veliku Srbiju ostaju

na snazi, čime je definirao taj politički

program nacionalno legitimnim.

23

zentirani argumenti ustvari po-kazuju da je njihovo indolentno, pa i uplašeno ali, za Karadžića i Mladića, željeno ponašanje ci-vilnih i vojnih aktera Ujedinje-nih nacija, značilo za izvršitelje masovnih ubijanja, mučenja i progona nedužnih Bošnjaka Sre-brenice podsticaj i ohrabrenje.Oni su doprinijeli zločinu geno-cida u Srebrenici, jer nisu uradili ono što su mogli i trebali uradi-ti, ustvari da: (1) spriječe, poli-tički i (ili) vojnički oružani upad srpskih snaga u zaštićenu zonu Srebrenicu; (2) da unaprijed onemoguće ostvarivanje namje-ra ‘političkih, upravnih, vojnih i policijskih potencija la srpskih snaga’, za koje su sigurno znali, da izvrše ono što će uraditi u jul-skim danima Srebrenice, da, u kratkom vremenskom razmaku, pobiju više od 8.000 Bošnjaka, među kojima je bilo 800 djece i (3) da ne dozvole ‘prisilno pre-mještanje žena, djece i staraca’. I danas, nažalost, oni žive u uvje-renju da to nije njihova pogreš-ka, da su postupali u skladu sa dužnostima i da su, zbog svoje sigurnosti, morali djelovati ona-ko kako su, u stravičnim dani-ma jula 1995., djelovali. Prof.dr.

Smail Čekić otkriva nji-hovu dvoličnost i pre-ćutnu saglasnost sa na-mjerama srpskih snaga i argumentima pokazuje i dokazuje da su oni mo-gli, da su htjeli, spriječiti da ne dođe do onoga do čega je došlo, do masov-nog zločina genocida. Rezultati istraživanja autora jasno pokazuju da je njihova krivica oči-gledna i da svojom ne-odlučnošću, ravnoduš-noću i ljudskom neosjet-ljivošću doprinijeli posljedicama koje autor precizno opisuje kon-statcijom: “Srpski agresor (Save-zna republika Jugoslavija – Srbija i Crna Gora) je, uz učešće svojih (srpskih ) kolabracionista i pe-tokolonaša iz Republike Bosne i Hercegovine, u i oko sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice, jula 1995., u toku jedne sedmice na hiljade zarobljenih Bošnjaka likvidirao i zatrpao u masovne grobnice; na stotine živih je za-kopao; muškarce, žene i dječa-ke je sakatio i klao; djecu ubijao pred očima majki; natjerao djeda da pojede džigericu svoga unuka; silovao žene i djevojke; prisilno


premjestio oko 30.000 ljudi, uglavnom žene i djecu, priredio scene do-stojne Dantevog pakla. O tim scenama ‘nezami-slivog divljaštva’ posto-je brojni dokazi, među kojima i masovne grob-nice- primarne, sekun-darne i tercijarne. To su, prema ICTY-u, ‘zaista scene iz pakla, napisane na najmračnijim strani-cama ljudske historije’. ‘Scene iz pakla” ni tada, kao i ni sada, međuna-

rodni akteri, odgovorni za zašti-tu Bošnjaka u zaštitnoj zoni Sre-brenica, sudeći prema njihovom ponašanju su, najvjerovatnije, brojne, grozomorne scene zločina genocida doživljavali kao scene koje njih ne povređuju, koje su udaljene od njih, koje se dešavaju nekim drugim ljudima, posebno ‘Turcima’ kako su, u kontaktima sa komadantima i komandirima srpskih snaga, saznavali. Svojom pasivnošću su pokazali da im nije tuđe što su Srbi svoje zloči-ne objašnjavali opravdanim i pra-vednim činom, jer su njih ‘Turci’ vjekovima mučili, proganjali i ubijali.

Profesor dr. Ismet

Dizdarević je s posebnom

pažnjom govorio o

zaslugama profesora Čekića u

donošenju presude u Hagu da je

u Srebrenici izvršen

genocid nad Bošnjacima.

Vjerovatno za njih i televizij-sko saopćenje Ratka Mladića - ‘čas osvete Turcima konačno je stigao’ – nije govorilo o zločinačkoj po-budi i činu koji iz nje slijedi- čin zločina. Za njih, izgleda, izjava Ratka Mladića, nakon stravičnog masakra, nije bila zabrinjavaju-ća i neprihvat ljiva . Izjav io je da pok lanja Srebrenicu srpskom narodu kao njegov dar. Koliko drskost i i s lavoopijenost i u sebi nosi ovaj okorjel i ratni z ločinac. Srebrenica nikad nije bi la srp-sk i grad a apsurdno je govorit i o darovanju Grada, a pogotovo da on, bezosjećajni i per f idni ubica nevinih ž itelja Srebrenice, bude darodava lac”.Prof. dr. Safet Halilović

“Profesor Smai l Ček ić , kao autoritat ivan naučni istra ž ivač, te kao osnivač i d irektor Inst i-tuta za istra ž ivanje z ločina pro-t iv čovječnost i i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, v iše od 20 godina predano sa-vjesno i sa jedinstvenom ener-gijom proučava, istra žuje i do-kumentira genocid počinjen u BiH... Polazeći od naučnih i drugih saznanja utemeljenih na relevantnim naučno-teorijsk im izvorima i bitnim rezultat ima empirijsk ih naučnih istra ž iva-nja, autor već u Uvodnim napo-menama precizira da mnoštvo va l idnih izvora raz l ičite prove-nijencije nedvosmisleno potvr-đuju da je:

I. na Republiku Bosnu i Her-cegovinu izvršena k la sična oru-žana agresija , odnosno z ločin prot iv mira i sigurnost i, i

II. da je na okupiranim teri-torijima međunarodno priznate RBiH izvršen nad Bošnjacima najveći z ločin, z ločin genocida.

Naučne činjenice proiza šle iz rezultata dosadašnjih naučnih istra ž ivanja potvrđuju naučnu ist inu kroz niz bitnih odredbi koje autor deta ljno i precizno u vel ikom nizu od tridesetak ta-čaka elaborira, među kojima su i sljedeće:

1. Da su agresija na RBiH i genocid nad Bošnjacima bi l i i splanirani (intelektua lno, ide-ološk i, pol it ičk i, vojno, eko-nomsk i, medijsk i, obavještajno, psihološk i itd.) sa ja sno postav-ljenim ci ljem, naređeni sa nad-ležnih polit ičk ih i vojnih mje-sta i izvršeni plansk i, sistemat-sk i i organizovano.

2. Da je oružana agresija , osvajačk i rat prot iv Bosne i Hercegovine bi la sa stavni dio Miloševićeve i Tuđmanove dr-žavne polit ike, u čije ime je naj-veći dio BiH okupiran, a Boš-njaci ubijani, protjerivani i od-vođeni u koncentracione logore samo zbog njihove nacina lne, etničke i v jerske pripadnost i i osvajanja njihovog ž ivotnog prostora.

3. Da je genocid nad Boš-njacima, u sk ladu sa vel ikosrp-skom ideologijom, polit ikom i praksom, vršen u kontinuite-tu do kraja 1995. Namjera da se Bošnjaci istr ijebe postoja la je od početka. Imajući u vidu toleriranje njihovih postupaka od strane UN-a, vodećih drža-va Zapada i tzv. međunarodne zajednice, izvršioci genocida su smatra l i da će v ia fact i doći do lega l izacije genocida kao poli-t ičke prakse.

4. Da je u sistematskom i planiranom genocidu u i oko sigurne zone UN Srebrenice, ju la 1995., učest vova lo, prema rezultat ima istra ž ivanja V lade Republike Srpske, preko 25.000 ljudi.

5. Da je u toj Srebrničkoj ‘operaciji ubijanja’, prema tač-no utvrđenom obrascu, u čet ir i dana l ikvidirano preko 8.000 Bošnjaka zbog njihove nacio-na lne, etničke i v jerske pripad-nost i i što su ž iv jel i na teritoriji koju je u sk ladu sa vel ikosrp-sk im projektom, srpsk i agresor planirao da osvoji i pripoji Sr-biji, itd.

U centra lnom poglavlju knji-ge pod naslovom Ist ina o ge-nocidu, profesor Ček ić na oko ge pod naslovom Ist ina o ge-nocidu, profesor Ček ić na oko ge pod naslovom Ist ina o ge-

450 stranica teksta iznosi enci-k lopedijsk i volumen pouzdanih podataka i informacija , činje-nica, dokumenata, sv jedočan-stava, navoda, dokaza i ana l iza kojima je obl ikovao potresnu antičku sl iku naučne ist ine o z ločinu genocida nad Bošnjaci-ma u RBiH na kraju dvadesetog stoljeća, posebno u dolinama ri-jeka Drine, Neretne, Save, Une, Lašve, te Bosanske posavine, a naročito o genocidu u i oko si-gurne zone UN Srebrenice, ju la 1995. Učinio je to kroz osam podnaslova koji čine jedinstve-nu cjel inu prezentacije, ana l ize i zak ljučaka.

Sagledavajući genezu pitanja Podrinja u vel ikosrpskoj ide-ologiji, pol it ici i praksi, autor

24

i st iče da je Podrinje u cjel ini sa svojih 14 općina i apsolut-nom većinom bošnjačkog sta-novništ va područje od ogromne strateške važnost i za vel ikosrp-sk i projekat od početka devet-naestog stoljeća, posebno od trideset ih godina i Berl inskog kongresa 1878. a kao predmet a spiracija naročito naznačeno u Gara šaninovoj koncepciji Na-čertanija da ‘Srbija ne sme osta-t i ma la’ i da se mora „ra spro-stranit i ’. Za vrijeme aneksione krize u BiH 1908.godine, Jo-van Cvijić je razradio koncept teritorija lnog proširenje Srbije, tako što je za sagla snost Srbije da Austro-Ugarska monarhija anektira BiH predložio da se Srbiji ustupi Podrinje, odnosno koridor duž njene istočne gra-nice dubine oko 50 k i lometara sa dvanaest srezova i površinom 10 hi ljada kvadratnih k i lome-tara, završivši s konstatacijom da se ‘srpsk i problem mora ri-je šit i si lom’.

U sk ladu sa, u međuvreme-nu razrađenim vel ikodržavnim projektom od Načertanija , Srp-skog kulturnog k luba, Homo-gene Srbije, nedovršene njihove provedbe i I i II sv jetskom ratu, a sagla sno novim smjernicama polit ičke i intelektua lne el ite državnog rukovodstva Savezne Republike Jugoslavije, poseb-no Miloševića i Ćosića, Skup-št ina srpskog naroda u BiH na 16. za sjedanju u Banja Luci 12. maja 1992. godine, na prijed log Radovana Karadžića donijela je ‘Odluku o stratešk im ci ljevima srpskog naroda u BiH’ u šest tačaka:

1. Državno razgraničenje od druge dvije naciona lne zajedni-ce.

2. Koridor između Semberije i Krajine.

3. Uspostavljanje koridora u dolini r ijeke Drine, odnosno el iminisanje Drine kao granice između srpsk ih država.

4. Uspostavljanje granica na rijekama Uni i Neretvi.

5. Podjela Grada Sarajeva na srpsk i i musl imansk i i uspo-stavljanje na svakom od dijelo-va efekt ivne državne vla st i,

6. Iz lazak Republike Srpske na more (Službeni g la snik RS, 26.11.1993.godine).

Shodno ovim stratešk im ci ljevima, od apri la 1992. do kraja 1995., preduzeto je v iše masovnih i bruta lnih ofanziva


jući mogli bismo reći, imajući u vidu pred sobom Čekićevu knji-gu ‘Genocid i istina o genocidu u BiH’ da se radi o kapitalnom naučnom istraživanju genocida u međunarodnim razmjerama, i da ona, kao i Čekićev ukupni opus djela o genocidu, predstavljaju sam vrh naučnog istraživanja o istini genocida, posebno u BiH, u najširim internacionalnim re-lacijama. Jer, po opsegu tretira-nja, dubini zahvatanja problema genocida, akribiji u prikupljanju podataka i dokaza, iscrpnosti prezentacije cjelokupne građe, preciznosti analize, svestranosti naučne provjere, te konciznosti naučnog zaključivanja i impresiv-nosti sinteze proizilazi da naučni rezultat profesora Smaila Čekića znatno nadmašuje najbolje istra-živače fenomena i prakse genoci-da svjetskih referentnih autora”, zaključio je profesor Ha li lović.


Prof. dr. Smail ČekićIstina o genocidu

Rezultatima naučnog istraživanja, u knjizi pod naslovom “GENOCID I ISTINA

O GENOCIDU U BOSNI I HERCEGOVI-NI”, saopštena je naučna istina koja, pored osta-log, glasi:

Prvo, u svim okupiranim mjestima i gra-dovima u opsadi, u ambijentu međunarodnog oružanog sukoba (agresije) na Republiku Bosnu i Hercegovinu, nad Bošnjacima je izvršen zločin genocida.

Najeklatantniji primjer koji ima paradigmatski karakter je genocid nad Bošnjacima Bosne i Hercegovine u i oko sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenici, (teritorije UN-a), jula 1995., koji se, nažalost u pojmovno-pro-stornom smislu, često reducira na Srebrenicu.

Prostor na kome je, zauzimanjem sigurne zone UN-a Srebrenice, izvršen genocid uključuje 14 opština Republike Bosne i Hercegovine (Srebrenica, Bratunac, Zvornik, Vlasenica, Šekovići, Kalesija, Živinice, Kladanj, Olovo, Bijeljina, Han-Pijesak, Rogatica, Višegrad i Trnovo), a žrtve prostorno po-tiču sa 12 opština Republike Bosne i Hercegovine (Srebrenica, Bratunac, Zvornik, Vlasenica, Bijeljina, Sokolac, Kalesija, Banovići, Han-Pijesak, Še-kovići, Rogatica i Višegrad);

Drugo, svakodnevno smo, nažalost, svjedoci upornog negiranja geno-cida u Bosni i Hercegovini, od strane određenih pojedinaca, grupa, orga-nizacija, institucija, ustanova i države, odnosno država, sa pozicija nosilaca određenih političkih funkcija, kao i u sferi obrazovanja, nauke, kulture i umjetnosti. Jedan od tipičnih predstavnika establišmenta ideologa i nosi-laca srpskog velikodržavnog projekta, osvajačkog i genocidnog karaktera, je Dobrica Ćosić, koji svojim djelom “Bosanski rat”, pored ostalog, negira genocid u Bosni i Hercegovini. Valjan naučni odgovor D. Ćosiću, kao i svim drugim negatorima genocida, je dat u ovoj knjizi naučnim rezul-tatom, kao najsnažnijim argumentom, kojim je opovrgnuta teza o bilo kakvoj mogućnosti negiranja genocida. Otuda je i naslov “GENOCID I ISTINA O GENOCIDU U BOSNI I HERCEGOVINI”, koji je deter-minirao sadržaj i sistematizaciju naučnog djela, kroz dva bitna dijela: prvi se odnosi na genocid, a drugi na negiranje genocida, koji je imenovan iskazom ISTINA O GENOCIDU.

na područje Podrinja, i zbog nametnutog embarga na oružje lega lnoj vladi RBiH da se bra-ni, te nereagovanja i pogrešnih odluka međunarodne zajedni-ce, agresor je zauzeo Podrinje izvršivši genocid i druge obli-ke z ločina prot iv čovječnost i i međunarodnog prava nad Boš-njacima RBiH.

Utvrđeno je da je za genocid posebno važno stvaranje ideo-logije koja služi kao vodič i kao opravdanje, jer kako je to soci-olog Leo Kuper u svojoj studiji o političkoj primjeni genocida u dvadesetom stoljeću utvrdio ‘kada djeluju kolektivno oni (izvršioci genocida) u najmanju ruku trebaju ideologiju koja će legitimirati njihovo ponašanje jer bez toga oni bi sebe vidjeli ona-kvima kakvi zaista i jesu - obič-nim lopovima i ubicama’. Memo-randum SANU (a njegov glavni inspirator, kreator i politički po-krovitelj je Dobrica Ćosić) jasno je proklamao da raniji projekti za Veliku Srbiju ostaju na sna-zi, čime je def inirao taj politički program nacionalno legitimnim. U Memorandumu SANU je na-vedeno da je rješenje nacionalnog pitanja srpskog naroda bilo spri-ječeno od strane komunista kra-jem II svjetskog rata, a da srpski narod nije dobio svoju vlastitu državu kao ostali narodi, te da je jedino rješenje za istinsko posto-janje i razvitak Srba ‘teritorija lno ujedinjenje srpskog naroda’ što se postiže ujedinjenjem svih Srba u jedinstvenu srpsku nacionalnu državu, odnosno ‘uspostavljanje punog nacionalnog integriteta srpskog naroda, bez obzira koju republiku ili oblast nastanjuje, je njegovo historijsko i demokrat-sko pravo’.

Ključna komponenta memo-randumskog nacionalizma je bilo beskompromisno neprijateljstvo prema muslimansko-bošnjačkom narodu koji je zbog svoje veličine i lokacije naseljenosti bio nezao-bilazan pri donošenju odluke da li će ili ne Bosna i Hercegovina postati dio Velike Srbije. Znatno prije stvarnog raspada Jugoslavije utjecajne ličnosti, znatan dio in-telektualne elite u Srbiji, mediji i tzv. orijentalisti oblikovali su stereotipne slike o Muslimanima kao tuđincima, inferiornim oso-bama i prijetnjom svemu onome što Srbi smatraju dragocijenim. Ovakvo, kako Margaret Thacher navodi, velikosrpsko rasističko

stajalište, sažeto je u riječima nekadašnje miljenice Zapada, a danas osuđenice zbog ratnih zlo-čina, Biljane Plavšić, kojima opi-suje Bošnjake kao ‘genetski po-remećaj na tijelu Srbije’ (Times, 12.1.2001.). Također, propagan-dna kampanja protiv islamskog fundamentalizma, kako tada tako i danas.

Imajući u vidu da je čuvena britanska državnica Margaret Thatcher napisala (Statecraft, 260) da je velikosrpsko stajalište o Bošnjacima pozadina genocida u Bosni i da ‘svako ko želi vi-djeti dokaze za tu tvrdnju, neka samo prouči duboku i potresnu knjigu profesora Normana Ciga-ra ‘Genocid u Bosni’, kvalif iku-jući Cigara (zajedno sa Noelom Malcomom) kao ‘neprocjenjivi izvor informacija za vrijeme krize u Bosni’ i neospornim autorite-tom za ova pitanja,- komparira-

26

Pogledi

Društvo

Ono što je, na određen način, poražavajuće jeste činjenica, da su ovdašnji pojedinci citirali navedenu izjavu ministra Ostojića, kao neki dokaz ispravnosti, već odavno izlizane, teze o neadekvatnosti krajiškog Univerziteta, koji više od jedne decenije prkosi onima koji bi željeli da ga ugase ili potisnu u drugi plan, tako što bi potencirali osnivanja privatnih univerziteta za koje se zna kako posluju i kakav kvalitet obrazovanja nude. Ali nije ovo prvi put da Univerzitet u Bihaću trpi napade i degradacije, te da se dovodi u pitanje kvaliteta i standard obrazovanja koje pruža ova visokoobrazovna ustanova.

Piše: Fahrudin Vojić

Kada je prije dvije sedmice mi-Kada je prije dvije sedmice mi-Knistar zdravstva Republike Knistar zdravstva Republike KHrvatske, gospodin Ranko KHrvatske, gospodin Ranko KOstojić, prilikom gostovanja u popu-larnoj emisiji Hrvatske radio televizije „Nedjeljom u 2“ - koju uređuje i vodi Slobodan Stanković, na pitanje o prizna-vanju diploma hrvatskim studenticama koje su studij Visoke Zdravstvene škole pohađale na Univerzitetu u Bihaću - od-govorio kako se radi o vikend edukaciji koja nije ista kao nešto što se radi cijeli dan ili cijeli tjedan, uz to dodavši kako Hrvati moraju cijeniti svoju struku i svo-je Sveučiliste – nije ni slutio da će takva njegova nesuvisla izjava povrijediti mno-ge i prouzrokovati buru negodovanja, posebice kod Hrvatica koje su utrošile tri godine mukotrpnog truda i dolazaka u Bihać, kako bi proširili svoje znanje i stekli diplomu visokog obrazovanja, a koje su mu odgovorili protupitanjima na ministrovoj zvaničnoj fejsbuk stranici.

Orkestrirani napadi iznutra

Ono što je, na određen način, poražavajuće jeste činjenica, da su ovdašnji pojedinci citirali navedenu iz-javu ministra Ostojića, kao neki dokaz ispravnosti, već odavno izlizane, teze o neadekvatnosti krajiškog Univerzi-

teta, koji više od jedne decenije prkosi onima koji bi željeli da ga ugase ili po-tisnu u drugi plan, tako što bi poten-cirali osnivanja privatnih univerziteta za koje se zna kako posluju i kakav kvalitet obrazovanja nude. Ali nije ovo prvi put da Univerzitet u Bihaću trpi napade i de-gradacije, te da se dovodi u pitanje kvaliteta i standard obrazovanja koje pruža ova visokoobrazovna ustanova. U zadnjih nekoliko godina, napadi na ovaj Univerzitet su se umnožili, kao i tvrdnje da je ova ustanova korumpirana i da znanje stečeno na ovom Univerzitetu nema nikakvu vrijednost. Posebno su in-teresantne teze pojedinaca, kako Vlada Unsko-sanskog kantona treba otpočeti pri-premu terena za otvoranje privatnih visokoobrazovnih ustanova, koje bi navodno trebale da poluče puno bolje rezultate od Univerziteta u Bihaću, i koje ne bi iziskivale finansiranje sa budžeta ovog Kantona, koji je ionako slab i nestabi-lan, te kao takav „nedovoljan“ za finan-siranje ove ustanove. Također su zanim-ljive ideje nekih prethodnih predlagača, koji su u javnosti plasirali ideju ukidanja ovog Univerziteta i pripajanja ovdašnjih fakulteta Univerzitetu u Banja Luci. Uzevši u obzir sve te medijske i parla-mentarne egzibicije, koje su se odvijale u proteklih nekoliko godina, teško se oteti dojmu da iza ovakvih deplasiranih i tendencioznih izjava, u određenoj mje-ri, ne stoji antibošnjačka politika, koja pokušava da ovaj dio Bosne i Hercego-vine, politički asimilira i učini ovisnim u ekonomsko-obrzovnom smislu.

Neosnovane trvdnje

Ono što je glavni adut onih koji tvr-de da ovaj Univerzitet ne ispunjava svoju zadaću, jeste tvrdnja kako su mnogi odsje-ci i smjerovi na Univerzitetu nepotrebni i pogrešni, kao i to da Krajini trebaju neki

novi stručnjaci za kojima se javila potreba u zadnjih nekoliko godina. Ako pogledamo druge univerzitete u Federacije i Republi-ci Srpskoj, pa i u širem regionu, možemo primjetiti kako i oni u svom širokom si-stemu obrazovnih ponuda, također imaju odsjeke koje ima i Univerzitet u Bihaću, od ekonomskih, pravnih i teoloskih, pa do poljoprivrednih, tehnickih i pedagoskih, ali nikada nisu potezali pitanje njihovog ukidanje jer „ima“ previše ekonomista, mašinskih tehničara, inžinjera itd. Dak-le, nema neke bitne razlike u smjerovima kada je u pitanju Univerzitet u Bihaću i univerziteti u ostatku Bosne i Hercegovine i regiona, s tim da oni imaju neke smjerove koje ova obrazovna ustanova nema, ali koji

teško da bi promjenili socijalnu sliku Krajine, prouzorokovanu neulaganjem u privredni sek-tor i nekvalitetnim vođenjem politike zapošljavanja, za koju neki uporno krive Upravu krajiškog Univerziteta, što je potpuno neosnovano, iz pro-stog razloga što se politika ove obrzovne institucije ne sastoji u politici zapošljavanja, nego u politici obrazovanja. Strate-giju zapošljavanja treba da vodi Vlada, koja po tom pitanju vrlo malo čini, pa svoju nemoć pravda nepotrebnim kadrovi-ma koje izbacuje Univerzitet i neophodnošću pokretanja novih odsjeka, umjesto da po-duzme konkretne korake u cil-ju zapošljavanja, i na taj način od sebe odagna brojne kritike upućene od strane građana. Po-stavlja se pitanje sta će se desiti ako se na Univerzitetu otvori nekoliko novih odsjeka? Da li neko može garantovati da će

svi ti svršenici biti odmah zaposleni i to na neodređen period? Uostalom, ne moguće je proizvesti kadar koji bi se zaposlio doživotno, jer tempo života koji trenutno živimo, nameće takvu igru i pravila da se pojedinac mora konstantno obrazovati tj. cjeloživotno obrazovanje, koje, s vremena na vrijeme, podrazumijeva i prekvalifika-ciju. Dakle, neosnovanost takvih tvrdnji je očigledna, ono što je činjenica, jeste to da Univerzitet radi svoj posao i edukuje mla-de ljude koji bi dalje trebali biti problem Vlade i njene politike zapošljavanja, koja bi podrazumijevala i organizaciju seminara za neformalno obrazovanje i prekvalifika-ciju, kako bi oni pronašli svoje mjesto na trzištu rada, jer niko ne može garantovati da će otvoranje novih smjerova povećati stepen zapošljavanja i poboljšati privred-nu sliku Kantona. Bez domaćih ulaga-nja i kreiranja boljih uslova za inostrane ulagače, nerealno je očekivati da Univer-zitet bude taj koji će promjeniti trenutno stanje u Kantonu.

Sistematsko potkopavanje Univerziteta u Bihaću


Treba naglasiti, da je Univerzitet

u Bihaću dobitnik brojnih

domaćih i međunarodnih

priznanja i certifikata, što mu daje

dodatnu vrijednost i

pojačava njegov ugled u regionu.

27

Neupitna kvaliteta

Tokom šesnaest godina rada i postojan-ja, Univerzitet u Bihaću je učnio mnogo na poboljšanju kvalitete obrazovanja, kako bi na taj način osigurao adekvatna znanja svo-jim studentima, te im omogućio da sa svo-jim diplomama budu prepoznati u regionu i šire. Provođenje tih principa nije bilo nimalo lako, naprotiv, ono je idalje opterećeno ni-zom problema, ali obzirom na realnu upisnu politiku, nastava se uglavnom izvodi u duhu bolonjskog procesa. S obzirom na mali broj studenata koji se upisuju na razlicite odsje-ke, olakšan je princip rada sa manjim bro-jem studenata tokom predavanja i vježbi, a samim tim i lakše praćenje studenata kroz proces školovanja i interaktivni način rada, na kojima se i temelji bolonjski proces. U sve svoje dokumente i procedure Univer-zitet u Bihaću je uvrstio procese osiguranja kvaliteta, što se može provjeriti posredstvom o� cijalne web stranice Univerziteta, ili di-rektnim uvidom u rad ove visokoobrazovne ustanove. Dakle, rad Univerziteta u Bihaću je transparentan i otvoren za uvid svakom, ko želi da se uvjeri u adekvatnost njegovog rada, što znači da ova visokoobrazovna usta-nova stoji iza kvalitete koju nudi i spremna je da istu dokazuje svim mogućim sredstvi-ma. Također je potrebno napomenuti, kako je Univerzitet u Bihaću, u cilju osiguranja evropske budućnosti i konkretizacije svo-je želje, da bude punopravni konkurent

ostalim visokoobrazovnim in-stitucijama u Evropi i regio-nu, prije godinu dana izradio i nacrt srateškog razvoja za period 2011.-2015. godine, čime je želio da pred akademsku i opću javnost, postavi konkretne pla-nove i očekivanja, kako bi na taj način postao otvoren za sve ideje i kritike u cilju poboljsanja kva-litete obrazovanja u budućnosti. Treba naglasiti, da je Univerzi-tet u Bihaću dobitnik brojnih domaćih i međunarodnih priz-nanja i certi� kata, što mu daje dodatnu vrijednost i pojačava njegov ugled u regionu. Što se tiče kadrova dodatnu vrijednost i pojačava njegov ugled u regionu. Što se tiče kadrova dodatnu vrijednost i pojačava

koji vode i koji predaju na ovom Univerzite-tu, suvišno je bilo šta o njima govoriti, prije svega što ovaj tekst nema namjeru da doka-zuje njihov neupitni kvalitet, i s druge strane, zbog činjenice da su oni svoje znanje stekli na poznatim i priznatim međunarodnim univerzitetima unutar i van Bosne i Herce-govine, pa bi dekredibilizacija njih značila i dekredibilizaciju tih univerziteta, što je go-tovo pa nemoguće, jer su isti međunarodno akreditirani.

Značaj Univerziteta za Krajinu

Uzevši u obzir činjenicu, da prije rata na ovim prostorima nije bilo univerziteta, osim što su postojale neke visokoobrazovne škole,


koje su opet bile pripojene Uni-verzitetu u Banja Luci, i broj studenata koji su se obrazovali na ovoj visokoobrazovnoj instituciji tokom proteklih šesnaest godina koji se kreće do 5000 svršenika, koji možda nikad ne bi imali mogućnost studiranja da nije osnovan Univerzitet u Bihaću, može se zaključiti da je značaj ovog Univerziteta za područje Krajine ogroman. Kada se govori o visokom obrazovanju, nezao-bilazan je detalj nacionalnog i religijskog identiteta i opstanka, u čemu veomu važnu ulogu ima

i ova institucija. Postavlja se pitanje kako? Nakon što Bošnjaci nisu istrjebljeni ratom i genocidom, njima se sada pokušava osporiti etnički identitet, s kojim su u uskoj vezi jezik i religija, te plasirati antibošnjačke vrijednosti, kako bi im se zadao završni udarac i dovršila kolonijalizacija mirnodobskim putem. Upra-vo zbog te činjenice, ova obrazovna ustano-va igra vrlo značajnu ulogu za Bošnjake na području Bosanske Krajine, jer im koliko toliko daje garanciju, da će buduće generacije znati kako da se nose sa onima koji u miru pokušavaju da im otmu ono što nisu uspjeli tokom rata. Stoga se slobodno može kazati, da Univerzitet u Bihaću predstavlja važan projekat, prije svega obrazovnog, ekonoms-kog, ali i nacionalnog i religijskog opstanka Bošnjaka u Krajini.

Rad Univerziteta u Bihaću je

transparentan i otvoren za uvid svakom, ko želi da se uvjeri u adekvatnost

njegovog rada, što znači da ova visokoobrazovna

ustanova stoji iza kvalitete koju nudi i

spremna je da istu dokazuje

svim mogućim sredstvima

28

Zašto i kako je ubijen Bošnjak Mehmedalija Mak Dizdar

Društvo

Velikosrpskoj javnoj i velikohrvatskoj tajnoj dvoglavoj aždahi, 1968. godine zadala je težak udarac njegova knjiga naslovljena sa “Stari bosanski tekstovi”. U njoj je historijski elaborirao i dokazao hiljadugodišnje postojanje države Bosne, bosanskog jezika, ( jezika Bosne) i njenih stanovnika, dobrih Bošnjana, po vjeri bogumila. Objasnio je i dokumentovao da je glagoljica bila pismo bosanskog sveštenstva i da su ovdje u Bosni prvi put sa zapadnog latinskog u istočni grčki, vjerskih jezika katoličanstva i pravoslavlja, na glagoljicu prevođena jevanđelja

Piše: Sead Zubanović

Kada bih na ova dva pitanja iz na-Kada bih na ova dva pitanja iz na-Kslova nekome morao dati jezgro-Kslova nekome morao dati jezgro-Kvit, ali što kraći odgovor poslužio Kvit, ali što kraći odgovor poslužio Kbih se sljedećim citatima. Prvi je promišljanje o uzroku Dizdarove životne tragedije, veli-kog borca za istinu, uvaženog kolumniste i pravnika, dugogodišnjeg predsjednika Libe-ralnog saveza Crne Gore, gospodina Slavka Perovića.

- Dizdar je od početka imao problema sa režimom. Njegov književni prvijenac, zbirku pjesama “Vidovopoljska noć”, još skoro malo-ljetnom, 1936. godine tadašnja vlast je doslov-no iskasapila izbacujući iz nje ono što joj nije odgovaralo. . . A krunsko Makovo djelo “Ka-meni spavač” je jedan od temelja Bosne, vrhun-ska poezija koja potvrđuje duhovni identitet, autohtonost, državnost kao pravo na prošlost i budućnost Bosne. Upravo zbog toga se nožem krenulo na njega, naravno iz Sarajeva, a sve pod krinkom velikosrba iz Beograda. U tom užasu najmračnijih i lažnih kritika svoj sra-

motno mračni doprinos dali su, Rajko Nogo i Marko Vešović. Taj velikosrpski rat iz Beograda i Sarajeva, može se mirno reći, na kraju će ga koštati života.

Drugi citat je par Mehmedalijinih fu-turističkih stihova, ispostaviće se napisanih samom sebi, iz jedne od njemu najdražih pjesama naslova “Gorčin”:

- Zgiboh od čudne boli / Ne probi me kopje / Ne ustrijeli strije-la / Ne posječe / Sablja / Zgiboh od boli / Nepreboli.

Svoju ljubav prema pravdi, Bosni, bosanskom jeziku i Boš-njacima ovaj veliki pjesnik zaista je platio najvećom mogućom ci-jenom. Prvo smrću majke Nezire Babović i mlađe sestre Refike pa kasnije i svojom. Krenimo od početka.

Rođen je u 1917. godine u Stocu. Bez oca Muharema, na-sljednika agluka, zemlje koja se prostirala od Stoca do mora,ostao je u šestoj godini života. (Očeva smrt je nastupila kao posljedica rana nastalih smrza-vanjem tokom rata za Galiciju). Za osvetu što prije svega njega pa onda i brata mu Hamida nisu mogli uhvatiti i spriječiti njiho-vu ilegalnu antifašističku borbu kroz Komunističku partiju tokom Drugog svjetskog rata, 1945. godine ustaške vlasti NDH države odvode u Jasenovac i tamo im ubijaju majku i sestru. Kažu da se Mehme-dalija nikada nije oporavio od tog udarca. Po završetku rata niti je tražio, a niti je dobio bilo kakvu korist. Dizdar je ostao bošnjački dostojanstven, upravo “plemić” što mu pre-zime i znači. Radio je kao novinar, a u pe-riodu 1948-51. postaje glavni urednik lista Oslobođenje. Poslije toga se okreće izdavaštvu i po naredbi države prvo osniva “Seljačku za-

drugu” koja ubrzo prerasta, zahvaljujući prije svega njegovom entuzijazmu i sposobnosti, u “Narodnu prosvjetu”, jednu, za kratko vrije-me, od najuglednijih izdavačkih kuća na pro-storima Balkana. Na anonimnom konkursu 1959/60. godine, prva nagrada dodijeljena romanu “Bihorci” Ćamila Sijarića donosi mu 1959/60. godine, prva nagrada dodijeljena romanu “Bihorci” Ćamila Sijarića donosi mu 1959/60. godine, prva nagrada dodijeljena

neslućeno velike probleme. Zbog sadržaja romana koji svojom radnjom aktualizira stanje i položaj sandžačkih Bošnjaka između dva svjetska rata, njihovu izlo-ženost teroru kleronacionali-stičkih, fašisoidnih tvorevina poznatih kao: Kraljevina Crna Gora i Kraljevina SHS, kasnijeKraljevina Jugoslavija, nastaje lom. “Narodna prosvjeta” op-tužena kao prokapitalistička, ali prije svega mladomuslimanska,doslovno je razvaljena i pripo-jena izdavačkoj kući “Veselin Masleša”. Esad Bibanović i Mu-stafa Zirić, radne kolege koji su stale na njegovu stranu braneći ga u vremenu tih događanja, za razliku od Riste Trifkovića i Ahmeda Hromadžića, zajedno sa Mehmedalijom ostaju bez posla i bivaju stavljeni pod stal-nu kontrolu UDB-e. Bibanović je za života pisao o tome šta su

im sve činili, koje grozne zamke postavljali, samo da bi ih imali osnova lišiti slobode. Ka-snije je njihovo praćenje prešlo u nadležnost novoosnovanog KOS-a. Mak više nikada nije dobio stalno radno mjesto. Radio je samo volonterski. Nakon godina čekanja dobio je sirotinjsko uhljebljenje, kao glavni urednik književnog lista “Život” od 1964. godine sirotinjsko uhljebljenje, kao glavni urednik književnog lista “Život” od 1964. godine sirotinjsko uhljebljenje, kao glavni urednik

zbog koga je na neki način i morao obavljati mučnu funkciju predsjednika već tada uveli-ko razjedinjenog “Društva književnika BiH”, gde je mnogo smetao mrziteljima Bosne.

“Moj otac je ubijan i mrcvaren postepeno, vješto doziranim instrumentima i metodama ‘specijalnog rata’ psihološkim i ‘književno-estetskim’ presingom i torturom, a konačno umoren, dokrajčen užasno ponižavajućim falsifikovanim optužbama”


Nekoliko sekundi kasnije

glava mu je klonula na

pisaću mašinu pored koje je stajala čaše nedopijenog

soka. Umro je u pedeset i trećoj

godini života pročitavši

službeni dopis Izvršnog vijeća SR BiH čiji je naslov glasio: “Rješenje o deložaciji”!

29

Ta borba za preživljavanje sa supru-gom i tri sina i to samo od njegovih ne-redovnih honorara u stanu površine 52 kvadratna metra natjerala ga je, kako je jednom prilikom rekao akademiku Mu-hamedu Filipoviću, da se izjasni kao Hr-vat kako bi mogao štampati svoje knjige u većim tiražima i više izdanja. (Brat mu je Hamid, književnik, postao Srbin, jer su se Bošnjaci morali opredijeliti.) To mu je bio glavni izvor prihoda u sirotinjskom preživljavanju kojeg je veći dio svog živo-ta vodio. Često je znao reći supruzi Seni preživljavanju kojeg je veći dio svog živo-ta vodio. Često je znao reći supruzi Seni preživljavanju kojeg je veći dio svog živo-

da je sanjao da im je, kako je u tom vre-menu jedino i bilo moguće, dodijeljen veći stan u kome će on imati svoju rad-nu sobu. Mašina za pisanje i hrpe papira nisu nikako mogli naći svoje stalno mje-sto u toj tjeskobi koja je sa odrastanjem djece svakim danom postajala sve veća.

Kameni spavač

Svoje kultno djelo, zbirku pjesama naslovljenu “Kameni spavač” pisao je od prvih dana djetinjstva i sam ne znajući da to čini, kada je redovno počeo obilaziti šumu stećaka (nad-grobnih kamenih spomeni-ka različitih oblika) na polju zvanom “Radimlje” koje se prostire odmah do Stoca. Za stećke, koji su najubjedljiviji dokaz samobitnosti Bosne i njenih stanovnika, Bošnjaka po vjeri bogumila, Miroslav Krleža, neprikosnoveno prvo ime hrvatske književnosti je rekao: “Neka oprosti gospođa rekao: “Neka oprosti gospođa rekao: “Evropa, ona nema spomenike kulture. Ple-me Inka u Americi ima spomenike. Egipat ima prave spomenike kulture. Neka oprosti gospođa Evropa, samo Bosna ima spome-nike. Stećke.” Isčitavajući epitafe (grobne nike. Stećke.” Isčitavajući epitafe (grobne nike. Stećke.”natpise), razgledajući uklesane crteže lju-di, životinja i prirode otvorio je vrata srca i duše Bosne i sa tog čistog izvora istinite prošlosti učio o njoj. Sve kasnije spoznaje su postale samo nadgradnja građevine čiji je temelj bio jezik i pismo tog vremena. Postao je vječni zaljubljenik i zarobljenik jezika Bosne, a kroz njega otkrio i učio njenu povijest i javno, što je tada bilo haman krivično djelo, govorio i pisao o njenoj historiji. Istrajno braneći tu istinu doslovno je izgubio glavu, a o svom knji-ževnom radu je, naslućujući ono što ga čeka, govorio ovako: “Sa kamenih groma-da ulazili su u mene simboli sunca, ispre-pletenog bilja i ispruženih ljudskih ruku. U san mi je dolazio i samnom razgovarao čovjek prekriven bijelom kamenom praši-nom čije su usne bile od miljevine (vrste kamena). . . Pišem teško. Godinama. Sva-ka moja pjesma ima bezbroj verzija. Proces traženja novih riječi je kao traženje u pi-jesku rijeke zrnca zlata. Proces je mučan i sladak, ali kao što se zbog zlata lahko gine, umire se često i zbog riječi.”

A evo šta su o poeziji Bošnja-ka Mehmedalije Dizdara kaziva-li redom: Muhamed Filipović: “Knjigom ‘Kameni spavač’ postao je najznačajniji bosanskohercego-vački pjesnik i uspostavio kanon osebujnosti BiH književnosti. Ova knjiga je kamen međaš”. Mehmed Meša Selimović: “Uspjelo mu je u poeziji ono najteže što uspijeva samo rijetkima da uspostavi pra-vu, nenasilnu vezu sa tradicijom.”Francis R. Jones: “Njegovi stihovi odjekuju svjetonazorom antič-

ke grčke poezije vremena. Mak je u rangu saHomerom, Heraklitom i Danteom.” Omer Hadžiselimović: “Ova poezija prelazi granicevanvremenskog i metafizičkog.” Midhat Begić: vanvremenskog i metafizičkog.” Midhat Begić: vanvremenskog i metafizičkog.”“Za života je sebi podigao dostojan spomenik svojom poezijom. Njega, odnosno njegovu knji-ževnu veličinu su svi svojatali, ali ga ni najljući protivnici nisu mogli osporiti. Bio je borac za autohtonost Bosne kada se to nije smjelo ni po-misliti.” Alen Zečević: “On je nama ono što je Šekspir Engleskoj. Njegove pjesme su histo-

“On je nama ono što je Šekspir Engleskoj. Njegove pjesme su histo-

“On je nama ono što

rija u stihu. To su poruke duhovnosti i životne mudrosti, koje je Dizdar nakon stoljeća čeka-nja uspio osloboditi iz kamena.” Slaven Leti-” Slaven Leti-”ca: “Mak je bio u najužem izboru onih čiji si bar pet, šest pjesama morao znati, ako si želio naći neku dobru curu.” Enes Kišević: “On je pisac koji je ušao u vodu, u zrak, u kožu, u srca, u misli i govor. O njemu se brinu i nebo i zemlja.” “Kameni spavač” je preveden na ” “Kameni spavač” je preveden na ”preko pedeset svjetskih jezika, ali sa jednom zajedničkom konstatacijom svih prevodilaca, a to je da nisu u potpunosti uspjeli u svom poslu. Jedinstven im je zaključak bio da ima puno neprevodivih riječi. Za širinu, dubinu i višeslojnost bosanskog jezika, upotrebu arha-izama i narodnog govora stećka kao i Mako-vu Bogom datu nadarenost teško je ili tačnije rečeno, nemoguće naći zamjenski adekvatne riječi, a da to ne bude na štetu pjesništva, jer je njihov višak, kako reče uvaženi Alija Pirić, najveći neprijatelj poezije. Za taj jezik Mu-stafa Bašeskija, čuveni putopisac svjetskog


glasa i izvrstan poznavalac orijentalnih je-zika, rekao je da je najbolji i najbogatiji. Čak i novosadska književnica, poliglota zika, rekao je da je najbolji i najbogatiji. Čak i novosadska književnica, poliglota zika, rekao je da je najbolji i najbogatiji.

i prevodilac Isidora Sekulić, inače na po-hvalama poznata kao izuzetno škrta, dala je bosanskom jeziku brojne komplimente.

Bosanski duh u književnosti

Interesantno je znati da prije reagova-nja kritike, ova knjiga poezije i njen autor bivaju prepoznati od strane velikosrpske okupatorske politike kao veoma opasna smetnja nastavku svog, do tada uspješnog, provođenja koncepta posrbljavanja Bosne. Mehmedalija Mak Dizdar je određen za odstrjel i bukvalno je otpočela hajka, re-žirana i dirigovana iz Beograda. Sarajev-ski dnevni listovi Oslobođenje i “Večernje Oslobođenje i “Večernje Oslobođenjenovine” kao i heftičnik “Svijet” iz broja u broj nisu prestajali sa neosnovanim kriti-kama i sve nižim udarcima po Maku, na koje on nije imao pravo odgovora. Ulogu glavnog izvođača radova na unižavanju, osudi i presudi Mehmedalije i njegovog djela u Srbiji na sebe je preuzeo Nin,

najčitaniji sedmični list, perjanica i prva pesnica prekodrinskog novinarskog fašiz-pesnica prekodrinskog novinarskog fašiz-pesnicama. Upotrijebivši Rajka Nogu, policijskog poslušnika i doušnika, provjereno instalira-nog KOS-ovog čovjeka, vješto se kanališe i prema Mehmedaliji, uredniku jednog od najuglednijih književnih časopisa tadašnjih YU prostora “Život”, usmjerava bunt na-najuglednijih književnih časopisa tadašnjih YU prostora “Život”, usmjerava bunt na-najuglednijih književnih časopisa tadašnjih

dobudnih i neosnovano uvrijeđenih mladih sarajevskih pjesnika zbog, po njima, male literalne zastupljenosti u medijima sa kojom on nije ama baš ništa imao. Marko Vešović, Abdulah Sidran i drugi, neki prije, a neki kasnije odustaju od rušenja, kako su govo-rili “najvećeg” (Maka) postajući svjesni svoje najvećeg” (Maka) postajući svjesni svoje najvećeg”izmanipuliranosti od strane tada glavnog urednika časopisa “Lica”, šovinistički nastro-jenog režimskog “književnika” Noge, koji je, kao samac, stanovao u većem stanu od stana Makove petočlane porodice. Enver Dizdar, Mehmedalijin najstariji sin i svjedok tih do-gađanja, napisao je: “Kevtali su i klevetali, neki od njih možda u debelom neznanju, slije-deći režanje i lavež moćne kučke velikosrpskog projekta. Jedan od njih, Rajko Nogo, izdvajao se po upornosti, poslušnosti i ‘pravovjernosti“. Postao je strasno dresiran i dobro hranjeni vuk, pridružio se iskonskom čoporu i postao njegov nominalni predvodnik”. Mehmedalija Dizdar nije poklekao. Ponudu da sa poro-dicom preseli u Zagreb, što je za Hrvatsku književnost u njegovom svojatanju ostao ne-dosanjani san, a nudili su njemu i sinovima tamo stanove i stalno zaposlenje, dobre pla-te, odbija rekavši svojima da on neće ostaviti Bosnu i da bi to bio njegov poraz: “Neće me niko otjerati iz Sarajeva. To bi bila izdaja i mene i ove zemlje u kojoj sam rođen.” Bolilo ” Bolilo ”ga je to što je bh. Srbin, političar, kasnije član i predsjednik Predsjedništva SR Jugosla-vije, Cvjetin Mijatović (mora da mu je mati bila neka mnogo važna žena imena Cvije-

Svoju tevbu, iskreno

pokajanje Gospodaru,

Dizdar je izgovorio i

zapisao ovako: - Bože /

Oprosti mi / što sam tek došao / Tamo odakle

sam pun nade i pošao.

ta) uspio u Beograd protjerati Mehmeda Mešu Selimovića, uz svesrdnu pomoć jednoga broja pomoć jednoga broja pomoćbezdušnih, nazovi muslimana, najvjerovatnije tako skrivaju-ći istinu o mučkoj likvidaciji Mešinog brata, partizanskog oficira, ubijenog poput hiljada uglednih Bošnjaka po završetku Drugog svjetskog rata. 1967. godine Muhamed Filipović sa svojim esejem Bosanski duh u književnosti, šta je to hrabro sta-je uz Mehmedaliju i prihvata na sebe dio ogromnog tereta sva-kojakih optužbi. Istovremeno on mudro pokušava upozoriti javnost šta je to kod Maka što prekodrin-skoj politici smeta i ne odgovara i kakvi se iza toga sve kriju njeni ciljevi. Nastavljajući svoju borbu Dizdar zajedno sa Alijom Isa-kovićem radi na prijedlogu “bosanske je-zičke verzije” srpsko-hrvatskog jezika, koja zičke verzije” srpsko-hrvatskog jezika, koja zičke verzije”bi se, po njima, koristila kao prirodna na prostoru BiH. Svojom postojanošću i hra-brošću kao da je želio Bošnjacima u praksi pokazati šta je mislio kada nam je poručio: “Trebali bi se konačno sastati sa već davno odbjeglim vlastitim srcem.” Briga za Bošnja-” Briga za Bošnja-”ka, zbog njegove naivnosti i dobrodušnosti, najslikovitija je u Mehmedovom stihov-nom pitanju: Trebaš da živiš međ ljudima / a riječi nemaš / trebaš da živiš međ vucima / a zuba nemaš? O svom vatanu je govorio ovako: “Bosni je suđeno da sanja o pravdi, da radi za pravdu i da na nju čeka, ali da je ne dočeka.” Svoju poeziju je adresirao rečeni-dočeka.” Svoju poeziju je adresirao rečeni-dočeka.”com: Za sve pod nebom dobre ljude / i za sve dobre / Bošnjane. Mehmedalija je uvijek, za razliku od mnogih, davno znao ko je i šta mu je činiti: Ovdje se ne živi samo da bi se živjelo / ovdje se ne živi samo da bi se umrlo / ovdje se umire da bi se živjelo.

Srpsko-hrvatska dvoglava aždaha

Velikosrpskoj javnoj i ve-likohrvatskoj tajnoj dvoglavoj aždahi, 1968. godine zadala je težak udarac njegova knjiga naslovljena sa Stari bosanski tekstovi. U njoj je historijski elaborirao i dokazao hilja-dugodišnje postojanje države Bosne, bosanskog jezika (je-zika Bosne) i njenih stanovni-ka, dobrih Bošnjana, po vjeri bogumila. Objasnio je i do-kumentovao da je glagoljica bila pismo bosanskog svešten-stva i da su ovdje u Bosni prvi put sa zapadnog latinskog u

istočni grčki, vjerskih jezika katoličan-stva i pravoslavlja, na glagoljicu prevođe-na jevanđelja. (Marijansko jevnđelje XII vijek). Predočio je postojanje Humačkih ploča pronađenih kraj Ljubuškog, zatim povelje, darovnice i pisama koja datiraju skraja X i početka XI vijeka prevedenih sa glagoljice na “bosančicu”,sa glagoljice na “bosančicu”,sa glagoljice na “bosančicu” pismo Bo-sne dokazujući da Povelja Kulina Bana nije jedini spomenik svjetovnog karakte-ra pisan na narodnom jeziku, reprezent bosanskog kulturnog naslijeđa. Pojasnio je i objasnio zašto je došlo do negativnog odnosa bogumilskog monoteističkog vjerovanja (bosanske crkve) spram zapad-bosanske crkve) spram zapad-bosanske crkvene katoličke crkve za koju kritički kažu da: “služi knezu vijeka” (odala se užicima “služi knezu vijeka” (odala se užicima “služi knezu vijeka”i porocima ovog svijeta i zato je naziva sotoninom crkvom). Istočnoj crkvi, pored toga, javno zamjeraju što je podmitljiva (starješine se na visoke položaje postav-ljaju pomoću mita). Bosanskim bogu-milskim vjerskim velikodostojnicima, koji su živili od svog rada, nisu treba-le crkvene zgrade jer su vjerske obrede obavljali najčešće u za to napravljenim skromnim kolibama, kad su vremen-ski uslovi dozvoljavali vani, a zimi po

30

kućama. Oni u tom vremenu razbijaju misterij države i njene vlasti u kojima je carovala strahovlada nad narodom, njegovana od strane crkvene hijararhije Carigrada i Rima. Papu i patrijarha ca-rigradskog nazivaju inkarnacijom samog nečastivog. Ta borba demistifikacije zla razvila je, baš ružno rečeno, “heretičku književnost” (hereza je pogrdan naziv dat za sve ono što nije na pravcu ova dva crkvena učenja kao i patarenstvo i pagan-stvo) zacrtanu pojavom “Tajne knjige” (posjeduje je samo bečka nacionalna bi-blioteka), a završava knjigom “Početijem svijeta” u kojima je osnovni motiv, ideja vodilja čovjeka kroz život: “pobjeda do-bra nad zlim i potreba da se zlo savlada pravednim životom i radom”. Bosna je tada po Krleži: “Jedino evropsko ostrvo gdje se poštuje sloboda savjesti i uvjerenja.” Evo, poslije vjerovanja u Jednog Boga, neprihvatanja kipova, slika, krsta, zvona i odbijanja trojstva, krucijalno važne podudarne tačke sa islamom i odgovora zašto je isti, od strane ogro-mnog broja Bošnjaka bogumila ma-sovno i bezrezervno prihvaćen. To je izgledalo kao jedan veliki fenomen da narod koji stotinama godina, bukvalno vijekovima, strada, krvari, biva ubijan i proganjan u križarskim i krstaškim ratovima zato što neće da se odrekne svoje vjere, a onda dobrovoljno, bez ikakve prisile koje u islamu ne smije ni biti, prihvata novo vjersko učenje. Ustva-ri, analizirajući podudarnost bogumil-stva i islama dolazi se do zaključka da su Bošnjaci tada samo promijenili naziv vjerske odrednice bogumil u musliman. Mehmedalija ovako, zbog zla nanesenog svojim precima, kaže za pape i patrijar-he, poglavare zapadne i istočne crkve tog vremena u pjesmi “Zapis o prijestolju”: Kakvo to lice čudno vidim / na svetoj sto-lici / Kakvo to lice vidim na stolici / Petra i Pavla / To lice sveto odraz je kleti / sa-moga Dijavla. Spominjanje “Pavla” nije ni naivno ni slučajno. On je historijski potvrđeno bio monoteista. A evo kako glase vidoviti stihovi pjesme naslova “Poruka”, koji su nam postali jasni tek po agresiji: Doći ćeš jednoga dana na čelu oklopnika sa sjevera / I srušiti do temelja moj grad / Blažen u sebi / Veleći / Uništen je on sad / I uništena je / Nevjerna njegova / Vjera. . . Zakleo si se na to / Na kaležu na križu na oštrici mača / Pijan od poja-nja prokletstva i dima tamjana. Nije se bojao, nije ga bilo strah reći istinu jer je čvrsto vjerovao i tvrdio da smrti nema: I nema kraja / Smrću je samo obasjana / Staza od gnijezda do zvijezda.

Šta je stećak?

Svo to vrijeme vrijeme, nije prestajao u listu “Život” objavljivati serijal priča o bosanskim legendama pod naslovom “Pe-čatom zlatnim pečaćeno”. A 1970. godine po obznanjivanju njegovog eseja “Mar-ginalije o jeziku i oko njega”, život mu počinje visiti o koncu. “Neprijatelji Bo-sne odmah su u ovim zapisima naslutili po njih razornu opasnost od buđenja svijesti


Bosanski velikohrvati Lovrenovići i ini tvrde da promišljanje gospodina

Krleže o Bosni nije ispravno

jer je izvedeno iz književniku

podastrtih netačnih

historijskih podataka. Ovo je i smiješno i

žalosno.


i otpora njihove temeljito obrađivane, iz-drilovane i indoktrinirane žrtve” – citat E. Dizdara. Otvorene četničke prijetnje sada i javno, usmeno, pa pismima i tele-fonskim pozivima u svaka doba dana i noći njemu i njegovim postaju svakod-nevnica. Mehmedalija Mak Dizdar je u tom napisu skrnavljenje bosanskog jezi-ka i nametanje svog od strane “pridošli-ca” Srba, kako je imenovao sve uvezene lektore, cenzore, urednike, novinare, učitelje, nastavnike i profesore jezika, nazvao doslovice “ diktaturom manjine nad većinom”. Posebno se osvrnuo na izostavljanje ili zamjenu slova “h” prvo sa “j” i “v” pa “k” i “g”. Naveo je primjer kako su se đaci smijali kada je učiteljica Srbijanka na času pokušala izostaviti slovo “h” u rečenici: Prhnu ptica s gra-ne. Dokazivao je da se nikada u Bosni nije govorilo, a niti je pravilno naprimjer umjesto “ duhan” reći “ duvan” ili kaza-ti “odok” a ne “odoh”. Navodeći natpise iznad ulaza u rudnike gdje piše “sret-no”, pobijao je ispravnost upotrebe rije-či “srećno” u Bosni, a poslovicom “Tr-buhom za kruhom” svjedočio da je riječ “ hljeb” bosanskom jeziku strana. Preta-panje slovne skupine “š” i “t” u “ć” (št-ć) je u Bosni jezički okončano i pravilno je kazati “općina” a ne “opština“. Uvezene lektore i cenzore optužuje za haos koji je nastao u novinama, radiu i TV-u zbog njihovog nepoznavanja jezika Bosne, bo-sanskog jezika i nametanja srpsko-hrvat-skog lingvističkog kodeksa koji je ovdje stran. Na ulici mu se, između ostalih mnogobrojnih doživljenih neprijatnosti, dojučerašnji prijatelj i kolega po peru Sr-bin unio u lice i izderao: “Šta je, mi ti Srbi ukrali slovo ‘ h’. Puškama ćemo mi ovo raspraviti. Misliš li ti na svoje sinove?” Nažalost, i Enver Dizdar je sa sobom u grob odnio kao tajnu ime ovog (ne)čo-vjeka za kojeg je 2010. godine rekao da još živi u Sarajevu.

A onda, kada se najmanje tome na-dao, 1971. godine dodijeljen mu je veći stan. Par mjeseci sreći Dizdarovih nije bilo kraja. Konačno je književnik dobio prostor za svoj nesmetan rad, a i djeca su se mogla najzad raskomotiti. Ni slu-tio nije da je to bio završni čin mon-struoznog zločinačkog plana koji nije mogao biti osmišljen bez saradnje tima psihologa, vrsnih poznavalaca ranjivosti ljudske duše i granica psihičke izdržlji-vosti čovjeka. Par mjeseci po useljenju, najmlađi sin Murkel mu iz poštanskog sandučeta donese plavu kovertu. Nakon iščitavanja njenog sadržaja Mehmedali-ja je uspio samo reći da ga strašno boli u prsima na koja je naslonio ruku, pre-vivši se onako sjedeći u pasu. Nekoliko sekundi kasnije glava mu je klonula na pisaću mašinu pored koje je stajala čaše nedopijenog soka. Umro je u pedeset i trećoj godini života pročitavši službe-ni dopis Izvršnog vijeća SR BiH čiji je naslov glasio: “Rješenje o deložaciji”! U odluci je obrazloženo da je ista donešena zbog bespravnog zaposjedanja državne

imovine, odnosno samovoljnog useljenja u stan od strane imenovanog ?! Poslije njegove smrti niko više nikada nije spo-menuo iseljavanje njegove porodice čiji članovi i danas tu stanuju na osnovu prvobitnog konačnog rješenja o dodjeli stana Maku, kojem se on toliko radovao, izdatog od strane istog tog Izvršnog vije-ća. Svaki komentar je zaista suvišan.

“Moj otac je ubijan i mrcvaren poste-peno, vješto doziranim instrumentima i metodama ‘specijalnog rata’ psihološkim i ‘ književno-estetskim’ presingom i tortu-rom, a konačno umoren, dokrajčen užasno ponižavajućim falsifikovanim optužbama, surovim udarom na egzistenciju i moguć-nost opstanka. Završni udarac mu je za-dat pismom. Ono ga je dotuklo”, zapisao je njegov najstariji sin, očevidac svih tih događanja.

A što se tiče odnosa ovog poetskog ve-likana prema vjeri na koju mu neki, ne znam odakle im hrabrost, uzimaju pravo, evo jedan primjer kako u Mehmedalijinoj verziji glasi hadis Muhameda, a. s., da je najveća borba (veliki džihad), borba sa sa-mim sobom: Jer najmanje znaš da u svome žiću / Najteža hrvanja su / I ratovi pravi / U samome / biću.

Svoju tevbu, iskreno pokajanje Gos-podaru, Dizdar je izgovorio i zapisao ova-ko: Bože / Oprosti mi / što sam tek došao / Tamo odakle sam pun nade i pošao.

Šta je stećak?Oličenje gorštaka Bošnjaka Šta radi Bošnjak na stećku ?Stoji uspravno. Digao glavu, digao

ruku! Ali nigdje, nigdje, niko nije pro-našao

Stećak na kome Bošnjak kleči ili moli. Na kome je prikazan kao sužanj.

Ovo je citat velikog prijatelja Bosne, koji se sa njom čitav život poistovjećivao, najvećeg hrvatskog književnika Mirosla-va Krleže. Riječ “Bosanac” je u skladu (sukladno) sa istinom zamijenjena riječju “Bošnjak” jer su se tako od desetog vijeka

(stoljeća) pa nadalje, po pisanim tragovi-ma, izjašnjavali i bili imenovani stanov-nici (žitelji) ove najljepše države na svije-tu, bez obzira na vjeru!

Bosanski velikohrvati Lovrenovići i ini tvrde da promišljanje gospodina Krleže o Bosni nije ispravno jer je izve-deno iz književniku podastrtih netačnih historijskih podataka. Ovo je i smiješno i žalosno. Oni koji se nikada nisu odre-dili (očitovali) o križu iznad Mostara koji sem provokacije Bošnjaka uveliko ugrožava sigurnost avionskog (zrako-plovnog) saobraćaja, o stećku iscrtanog šahovnicom ispred mostarske općine što je falsifikovanje povijesti, (jedan od njih je predsjedavajući instituta za zaštitu hi-storijskih spomenika) o dvije škole pod istim krovom, o aparthejdu nad Bošnja-cima u Stocu. . . uporno govore neisti-nu. Nažalost, nisu sami. Poput mnogih i oni lagodno žive od funkcija i novca države BiH, a sve čine da je unište. Ra-hmetli Adil Zulfikarpašić pričao je da mu se Mak žalio, još kao mladić, kako je poslao jednu pjesmu u Zagreb da se objavi. To je i učinjeno, ali je ispod, kao njen autor bio potpisan Novak Simić književnik kojem je i dao tu pjesmu da je ponese! Stariji brat Hamid mu je uz osmijeh rekao da se ne sekira i kako je to dokaz da ono što radi sigurno vrije-di. Lovrenovići nikada o istinitosti tog događaja ništa nisu kazali, mada je jed-nom od njih književnost profesija.

Riječima se nekim divimo, a nekih se riječi opet stidimo – poručio je ova-kvima, još davno, Bošnjak Mehmedalija Mak Dizdar.

“Maka se jednostavno ne može i ne smije više zaobilaziti, ako se želi afirmisa-ti Bosna. On je jedan od najvećih simbola Bosne koji će još rasti. Njegovo vredno-vanje nije završeno. Još niko nije protu-mačio sve tajne Mehmedalijinih stihova, poruka...” Ovo je na neki način i amanet Bošnjaka rahmetli Adila Zulfikarpašića.

32

Intervju: Dr. Tejsir et-Temimi, bivši predsjednik Vrhovnog suda Palestine i predsjednik Stranke za slobodu i nezavisnost (Hizbu-l-hurrijjeti ve-l-istiklal)

Glas islamskih učenjaka

Razgovarao: Ahmed Abdulaziz

Pripremio: Mr. Semir Imamović

Islamtoday: Kako gledate na posljednju Obaminu posjetu ci-

onističkoj državi?Et-Temimi: Sasvim je očeki-

vano da predsjednik države, koja je uvijek bila na strani Izraela i slijepo branila njegovu zločinač-ku politiku, posjeti Izrael. Bar se tome više niko ozbiljan ne bi trebao čuditi. Zapravo, ovdje nije pitanju Obama, nego ame-rička proizraelska politika, koju jednako provode i demokratski i republikanski predsjednici. Stvarni vladar Amerike je cio-nistički lobi, i to bi arapski svijet konačno morao shvatiti. Stvari se neće promijeniti ga-lamom i praznom pričom, nego konkretnim političkim i diplomatskim aktivnostima koje

će natjerati Ameriku da na arapske narode počne gledati s poštovanjem i prizna pravo Palestincima na samostalnu državu sa glav-nim gradom Kudsom.

Islamtoday: Šta je to što je, po Vašem nim gradom Kudsom.

: Šta je to što je, po Vašem nim gradom Kudsom.

mišljenju, Obama bio dužan uraditi za pa-lestinski narod, prije ove posjete?

Et-Temimi: Puno toga američka ad-minstracija duguje napaćenom i obesprav-ljenom palestinskom narodu, a najmanje što može učiniti za njih je da osudi politiku judaizacije, etničkog čišćenja i planskog na-seljavanja jevreja na otetoj palestinskoj zemlji koju provodi izraelska okupaciona vlast, kao i svakodnevne upade jevrejskih doseljenika, desničarskih ekstremnih skupina i izrael-ske vojske u Mesdžidu-l-Aksa i sprječavanje muslimanskih vjernika da obavljaju molitvu u džamiji, što predstavlja eklatantno kršenje prava na slobodu vjeroispovijesti.

Islamtoday: Kad smo kod džamije Islamtoday: Kad smo kod džamije IslamtodayAksa, možete li nam reći u kojoj fazi se nalazi izraelsko iskopavanje oko džamije Aksa?

Et-Temimi: Izraelska iskopavanja oko/ispod džamije Aksa dosegla su opasnu fazu. Bojim se da bi, ukoliko se nastave ovim intenzitetom, vrlo brzo moglo doći do urušavanja džamije. Izrael vrši završne pripreme za izgradnju Solomonovog hra-ma na temeljima srušene džamije i uspo-stavu jevrejskog svetog grada Jeruzalema, i u tom svjetlu treba posmatrati najnovija dešavanja u vezi sa Svetom džamijom.

Islamtoday: Šta ste Vi, kao visoki pa-dešavanja u vezi sa Svetom džamijom.

: Šta ste Vi, kao visoki pa-dešavanja u vezi sa Svetom džamijom.

lestinski funkcioner, konkretno uradili na sprječavanju takvih aktivnosti?

Et-Temimi: Smatram da sam ura-dio puno toga, kako na direktnoj zaštiti Mesdžidu-l-aksaa od jevrejskih nasrtaja tako i na razotkrivanju aktivnosti koje Izrael provodi na planu njegovog rušenja,

a posebno u vrijeme kada je palestinska zvanična vlast bila potpuno isključena iz svih tih dešavanja. Treba li veći dokaz od toga da sam, zbog svog dje-lovanja, od strane palestinske samouprave optužen za “huš-kanje” protiv Izraela i poslan u prijevremnu penziju?!

Islamtoday: Šta bi trebale prijevremnu penziju?!

Šta bi trebale prijevremnu penziju?!

uraditi arapske zemlje na zau-stavljanju ovih prijetnji?

Et-Temimi: Ukoliko uistinu žele nešto uraditi, Arapi, prije sve-ga, moraju zauzeti jedinstven stav u vezi sa ovim pitanjem, kao što je to bilo u slučaju Gaze, a zatim poduzeti konkretne korake koji će spriječiti Izrael i Ameriku u daljnjem skrnavljenju musliman-skih svetinja, kao što su: bojkot američkih i europskih proizvoda, prekid svih diplomatskih odnosa

sa Izraelom, zatvaranje američkih vojnih baza u arapskom svijetu i obustavljanje isporuke nafte Americi, što bi u ozbiljnoj mjeri ugrozi-lo izraelsko-američke interese.

Jevreji upotrebom hemijskih sredstava pokušavaju srušiti Mesdžidu-l-aksa i na njegovom mjestu izgraditi drevni Solomonov hram


U intervjuu kojeg je dao islamskom portalu islamtoday.net, šejh Tejsir et-Temimi, bivši predsjednik Vrhovnog suda Palestine i predsjednik Stranke za slobodu i samostalnost, upozorio je na sve opasnije aktivnosti iskopavanja oko džamije Aksaa koje provodi cionistička izraelska vlast i upotrebu hemijskih sredstava u cilju njegovog urušavanja i rušenja i pozvao je arapske i islamske zemlje da zauzmu jasan i odlučan stav prema ovom zločinačkom poduhvatu (2011. godine izraelski zvaničnici su po prvi put otvoreno priznali da izraelska vlast obavlja iskopavanja u blizini džamije El-Aksa nakon godina poricanja). Naglasio je da će palestinski narod nastaviti borbu za svoje svetinje i ukazao na nužnost prevazilaženja unutrašnjih razlika i palestinskog nacionalnog pomirenja u interesu zajedničke budućnosti

Dogovor o pomirenju trebao bi

sadržavati jedinstven nacionalni

program koji će dovesti

do uspostave “kolektivnog

državnog vođstva”,

koje bi u sebi objedinilo

političku akciju i vojni otpor

agresiji.

33

Islamtoday: Dolazimo do pitanja pa-lestinskog nacionalnog pomirenja, da li su konačno sazrjeli uvjeti za to?

Et-Temimi: Uvjeti za pomirenje nikada nisu bili bolji. Posljednja cionistička agresija na Gazu, i ono što se dešavalo u toku i na-kon nje, u potpunosti je ujedinilo palestin-ski narod. Dvije rivalske partije “Hamas’’ i “Feth’’ borile su se, po prvi put, pod istim sloganima i za isti cilj - odbranu od agresije i protjerivanje agresora. Vjerujem da palestin-ski narod ima dovoljno snage i sposobnosti da natjera palestinske frakcije da sjednu za isti sto i usaglase se oko svih spornih pitanja, jer dogovor i pomirenje nemaju alternativu. Postoje pozitvni znakovi koji ukazuju da se situacija kreće upravo u tom pravcu, od kojih bi posebno izdvojio pomirljive izjave predsjednika Mahmuda Abbasa i šefa Poli-tičkog ureda Hamasa Halida Mišala koje su dali u toku izraelske agresije i nakon potpi-sivanja primirja sa Izraelom. Njihove izjave sijeku se u jednoj tački a ona se zove pomi-renje i kompromis. Važno je da, u što skori-jem vremenskom roku, dođe do pretočenja tih izjava u konkretne aktivnosti koje će palestinskom narodu donijeti toliko priželj-kivano pomirenje. Nacionalno pomirenje je potrebno i palestinskom narodu i “palestin-kom pitanju’’, jer samo ono može pomoći Palestincima da ostvare san o samostalnoj palestinskoj državi i njenom glavnom gradu Kudsu.

Islamtoday: Da li Egipat može odigrati značajnu ulogu u tom procesu?

Et-Temimi: Nakon uspješnog po-sredovanja, u toku posljednje agresije na Gazu, između palestinske i izraelske strane,

Egipat, također, može odigrati važnu ulogu u palestinskom nacionalnom pomirenju, iako je, još od ranije, poznata nje-gova uloga na tom planu. Kada sve strane držite na jednakom odstojanju, vi time ubrzavate proces pomirenja. Na one, koji budu opstruirali i usporavali taj proces, treba izvršiti dodatne pritiske.

Islamtoday: I druge države iz regiona pokušavaju, svaka na svoj način, posredovati u pro-cesu pomirenja, šta mislite o tome?


Et-Temimi: Zahvalni smo svim državama koje, na ovaj ili onaj način, pokušava-ju posredovati u pomirenju, ali moje je lično uvjerenje da Egipat može najviše uraditi na tom planu iz najmanje dva razloga: prvi je taj što Egipat održava izravan kontakt sa Palestincima, a drugi je nje-gova pozitivna uloga u uspo-stavi primirja sa izraelskom stranom.

Islamtoday: Šta bi, po Vama, trebao sadržati dogovor o pomirenju?

Izraelska iskopavanja oko/ispod

džamije Aksa dosegla su

opasnu fazu. Bojim se da

bi, ukoliko se nastave ovim intenzitetom,

vrlo brzo moglo doći do

urušavanja džamije.

34

Et-Temimi: Dogovor o pomirenju tre-bao bi sadržati jedinstven nacionalni pro-gram koji će dovesti do uspostave “kolektiv-nog državnog vođstva’’, koje bi u sebi obje-dinilo političku akciju i vojni otpor agresiji, s tim da bi, što prije, trebalo provesti parla-mentarne, predsjedničke i lokalne izbore i oformiti vladu nacionalnog jedinstva.

Islamtoday: Nedavno ste osnovali Stranku za slobodu i samostalnost, ka-kav je njen program, i pod kojim okol-nostima je nastala?

Et-Temimi: Stranka je proizišla iz sa-morganiziranog Narodnog pokreta, koji je prije otprilike dva mjeseca pokrenuo masovne demonstracije u znak protesta protiv teške političke i ekonomske situ-acije i indolentnog odnosa palestinskih


vlasti prema dešavanjima u Kudsu. Opći narodni bunt vidjeli smo kao svojevrsnu priliku za promociju stran-ke čiji će osnovni zadatak biti zaštita muslimanskih svetinja i temeljnih vjerskih postulata. Neposredno na-kon obznanjivanja progra-ma stranke, na našu adre-su pristiglo je na hiljade zahtjeva za priključenjem, od ljudi različitih profesija i starosne dobi, iz gradskih i seoskih sredina.

Islamtoday: Hoćete li učestovati na narednim iz-borima?

Et-Temimi: Ako proces pomi-renja bude tekao željenim tokom, mi bi, vrlo brzo nakon toga, mogli imati predsjedničke i parlamentar-ne izbore, na kojima moja stranka svakako planira učestvovati.

Islamtoday: S obzirom da se nalazite na čelu stranke, postoji li mogućnost Vaše kandidature za predsjednika Palestine?

Et-Temimi: Veliki su izgledi da se, na predstojećim izborima, kandidujem za predsjednika Pa-lestine, pogotvo nakon što mi je Visoko povjerenstvo stranke, jednoglasno, ukazalo povjerenje i službeno me predložilo kao svog predsjedničkog kandidata.

Kratka biografija

Dr. Tejsir Redžeb Bejud et-Temimi rođen je 21. 10. 1952 u drevnom gradu Hebronu (ar. El-Halil). Osnovnu i srednju školu pohađao je u Jerusalemu (ar. Kudsu), Jerihonu (ar. Erihi), Irbidu i Betlehemu (ar. Bejtu-l-lahm),

s obzirom da je njegov otac obavljao posao šerijatskog kadije u svim spomenutim gradovima, a Fakultet islamskog i građanskog prava na El-Ezheru u Egiptu, kojeg je uspješno okončao 1975. godine. Magistrirao je 1996. godine iz oblasti šerijatskog sudstva i zakondovastva na Nacionalnom univerzitetu Nablus, a zvanje doktora komparativnih pravnih znanosti stekao je 2006. godine na Institutu za islamsku da’vu u Bejrutu. Obavljao je različite poslove u šeri-jatskim sudovima (kadija, inspektor, upravnik, zamjenik vrhovnog kadije), a 2002. godine imenovan je za vrhovnog palestinskog kadiju. Samo godinu dana kasnije imenovan je za predsjednika Vrhovnog šerijatskog suda i predsjednika Viskog šerijatskog sudskog vijeća. Član je Vijeća povjerenika sveučilišta u Hebronu. Autor je velikog broja knjiga, poput: Evellu ikta’in � -l-islam (Prvi primjer primjene feudalnog sistema u islamu), Rihletu hivarin’ (Avantura dijaloga), Et-Te’addudijje ed-dinijje ve-l-mezhebijje ve-l-kavmijje � -l-islam (Religijski, ideološki i nacionalni pluralizam u islamu) i Et-Talak bejne te’assu� -l-mutallik ve tefriki-l-kadi’ (Razvod između samovolje muža i sudskog razvrgnuća) i dr. Više puta je hapšen i zatvaran pod optužbom za antizraelsko djelovanje. Učestvovao je na velikom broju međunarodnih i regionalnih konferencija, od kojih treba izdvojiti: Konferenciju Akademije za islamska istraživanja, Prvu konferenci-ju arapske misli u Kairu, Konferenciju Vijeća za pitanja Kudsa u Maroku, Konferenciju pod naslovom “Dođite da se okupimo oko jedne riječi i nama i vama zajedničke’’, Arapski samit u Amanu, Sastanak Vijeća Arapske lige u Kairu i dr.

Ukoliko uistinu žele nešto

uraditi, Arapi, prije svega,

moraju zauzeti jedinstven stav u vezi sa ovim pitanjem, kao što je to bilo u slučaju Gaze, a zatim poduzeti

konkretne korake koji će spriječiti Izrael

i Ameriku u daljnjem

skrnavljenju muslimanskih

svetinja.

35

Hakeza istesleme zevdži el-‘anid li re’ji / ‘’Ovako ćeš privoljeti muža da uvaži tvoje mišljenje’’

Islamske teme

Razgovori među bračnim drugovima najčešće su lišeni osnovnih pravila i normi uspješnog dijaloga, pa je uspjeh naravno i teško ostvariv. Kada bi recimo supruga “preuzela inicijativu” i primijenila neka od ovih pravila, njen muž bi se draga srca složio sa onim što ona zahtijeva. Nažalost, razgovori među supružnicima vrlo često prerastu u galamu i ljutnju, koja postepeno dovede do zahladnjenja odnosa, a na kraju i do rastave braka.

Piše: Adnan Abdul-KadirPreveo: Amir Durmić

Mnogo ljudi uopće ne zna raz-govarati niti voditi konstruk-tivan dijalog. Oni u razgo-

vor s drugima ulaze poput hrvača koji je u arenu ušao samo zbog jedne stvari, a to je da sruši i nadvlada svoga protivnika. Ova-kvi zaboravljaju da to nije svrha dijaloga. U suštini, primarni cilj dijaloga trebala bi biti obostrana težnja da se razdvoji korisno od štetnog, ispravno od pogrešnog i istina od laži. Međutim, stanje nažalost najčešće nije ovakvo. Kako smo to već rekli, većina ljudi se po ovom pitanju ponaša baš po-put hrvača. Ulaze u ring, a potom iz njega izlaze glumeći pobjednike, ali, na koncu, šta su ovakvi postigli? Mnogo puta sam prisustvovao sijelima na kojima su se vo-dili različiti razgovori i razmjene mišljenja između dvije strane. Svaka od ovih strana ušla je u razgovor sa čvrstim ubjeđenjem da je ona u pravu i da je istina neupitno na njenoj strani. Ponekad bih primijetio da je jedna strana u svojim tvrdnjama općenito u pravu, međutim, bilo je očito da griješi samo u nekim pojedinostima vezanim za svoje stavove, dok je po pita-nju tih pojedinosti istina bila na drugoj, njima trenutno suprotstavljenoj strani. Da su kojim slučajem obje strane još jednom razmislile o svemu te nanovo preispitale stavove koje zastupaju, na kraju bi usa-glasili svoja mišljenja i postigli jedinstven stav. Međutim, svaka od strana insistirala bi na tome da je ona u pravu, odbijajući

da revidira svoje mišljenje. Ovako najčešće završavaju spomenute situacije. Ponekad bih se lično umiješao u spor pokušavaju-ći da uklonim kamenčić spoticanja koji se našao na putu usaglašavanja mišljenja i stavova, međutim, naišao bih na veliko osporavanje koje je znalo dovesti do raz-dora i svađe. Ipak, nakon dužih razgovora i uspješnog uklanjanja sitnih nesuglasica, na kraju bi se obje strane složile oko svih stvari oko kojih su ne-davno međusobno vodile žuč-ne rasprave. Razgovori među bračnim drugovima najčešće su lišeni osnovnih pravila i normi uspješnog dijaloga, pa je uspjeh naravno i teško ostvariv. Kada bi recimo supruga “pre-uzela inicijativu” i primijenila neka od ovih pravila, njen muž bi se draga srca složio sa onim što ona zahtijeva. Nažalost, razgovori među supružnicima vrlo često prerastu u galamu i ljutnju, koja postepeno do-vede do zahladnjenja odnosa, a na kraju i do rastave braka. U ovom štivu spomenuo sam nekoliko savjeta i pravila kroz koja supruga, uz Allahovu po-moć i Njegovu dozvolu, može osvojiti i pridobiti srce svoga supruga, te ga privoljeti da se “pokori” njenim zahtjevima i željama. Ove savjete i pravila odabrao sam i sakupio iz Allahove Knjige i Sunneta Nje-govog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao i iz knjiga naših vrlih učenjaka poput Ibn Tejmijje, Ibn Kajjima i Hatiba el-Bag-dadija i iz knjige El-Mustatrif. Isto tako, pri pisanju ove brošure koristio sam i ono što su na ovu temu (na)pisali zapadnjaci, a pogotovo Dale Carnegie (Dejl Karnegi), ali sam u nju utkao i vlastito iskustvo koje sam stekao kroz direktno prisustvovanje raznim razgovorima i raspravama, kao i iskustvo stečeno na osnovu onoga što sam na ovu temu čuo i o čemu su me drugi obavijestili. Nadam se da će, uz Allahovu pomoć, ovo štivo biti od koristi prvenstve-no bračnim drugovima, ali i svim ostalim ljudima, te da će im pomoći da svoj brak zauvijek očuvaju sretnim i skladnim. Hva-la Allahu, Gospodaru svjetova!

Ne prekidaj ga

Allahov Poslanik, s.a.v.s., poslao je Musaba b. Umejra, r.a., u Medinu s ciljem da njene stanovnike poziva u Al-lahovu vjeru i u njoj širi islam. Kada je stigao u Medinu, Musab b. Umejr je odsjeo kod Esada b. Zurare el-Ensarija čija mu je kuća bila baza iz koje je ljude

pozivao u islam. Kada su to doznali Sa‘d b. Muaz i Usejd b. Hudajr, inače uglednici i prvaci plemena El-Evs, a koji su u tom vremenu još uvijek bili nevjernici, nasekirali su se i to im je teško palo. Sa‘d b. Muaz predloži Usejdu b. Hu-dajru da lično posjeti Musaba i da mu kaže da bira jedno od dvoje: ili da odmah prekine sa pozivanjem ljudi u islam ili da odmah napusti Medinu i da ode svojim putem. Usejd se brzo, baš poput strijele, od-mah zaputi Musabu te onako ljutit i lica pocrvenjelog od srdžbe, stade iznad Musab-ove glave i onda mu se svašta nagovori, služeći se ružnim riječima i neprimjerenim rječnikom. Musab ga je sve vrijeme slušao ne prekidajući njegovo izlaganje, a nakon što je iz sebe izlio svu srdžbu,

Musab, r.a., reče mu: “A šta misliš da sjedneš s nama pa ako ti se svidi ono što ćemo ti reći, ti to i prihvati, a ako ti se ne svidi, poštedjet ću te onoga što prezireš.” “Istinu zboriš!”, reče Usejd i sjede.

Tada mu Musab poče govoriti o isl-amu i prouči mu nešto iz Kur’ana. Kas-nije, kada je prepričavao ovaj događaj, Musab je govorio: “Po svjetlosti koja je obasjala njegovo lice, odmah sam vidio da će prigrliti islam. Znao sam to i prije nego što je išta progovorio.”

Usejd reče: “Kako li je samo taj govor lijep i predivan! A šta treba učiniti onaj ko želi ući u tu vjeru?” Potom je primio islam i brzo se vra-tio nazad Sa‘du b. Muazu kome reče: “Razgovarao sam s njima dvojicom i Allahom se kunem da kod njih nisam vidio ništa loše.”

Cilj dijaloga bi trebao biti obostrana težnja da se razdvoji korisno od štetnog, ispravno od pogrešnog i istina od laži


Neko je kazao: “Ukoliko s određenom

osobom želiš biti u dobrim odnosima i steći njeno poštovanje,

onda se nemoj stalno osvrtati i mnogo okretati za vrijeme dok ona priča, već pažljivo slušaj ono što govori. Tek tada možeš

očekivati da i ona poštuje

tebe.”

36

Sa‘d mu uzvrati riječima: “Allaha mi, ništa ti nisi uradio!”, a zatim se i on uputi kod Musaba, te baš kao i Usejd, stade iznad njegove glave te ga poče koriti i ružiti. Nije štedio ni Esada b. Zuraru, koji je inače bio njegov tečić, te je i prema njemu nastupio jako ružno i arogantno. Međutim, nijedan od njih dvojice nije ga prekinuo, već su sačekali da završi sa svojim obraćanjem, a kada je završio, Musab mu reče: “A šta misliš da malo sjedneš s nama i poslušaš naše riječi? Ako ti se svide naši prijedlozi i budeš ih smatrao lijepim, prihvati ih, a ako ti se ne svide, mi ćemo odmah prekinuti sa izlaganjem i nećemo ti više dosađivati.”

“Istinu zborite”, reče im Sa‘d.Musab mu poče govoriti o islamu i

njegovim pravilima i propisima, te mu naposljetku prouči nešto iz Kur’ana, na-kon čega i Sa‘d, baš poput Usejda, primi islam. Sa‘d se zatim zaputi nazad svome narodu, sazva ih i obrati im se sljedećim riječima: “Svima vama, bilo da se radi o muškarcima ili ženama, zabranjujem da mi se obraćate sve dok ne povjerujete u Allaha i Njegovog Poslanika!” Nakon ovih njegovih riječi, čitavo pleme El-Evs primilo je islam.

Cijenjena suprugo, ni u kojem slučaju ne prekidaj svoga muža dok govori i iznosi svoje stavove i ideje, jer te u toj situaciji uopće neće slušati niti će znati šta mu govoriš. U tim trenu-cima jedino što želi jeste iznijeti svoje mišljenje i isprazniti ono što mu je tre-nutno u glavi, tako da na tvoje riječi ne samo da neće uopće obratiti pažnju, nego će vjerovatno iznošenje svojih ideja zamijeniti pokušajima da ti verbalno uz-vrati i tako te porazi, a tvoji argumenti koje iznosiš neće doprijeti do njegovih čula. Ukratko, iz prekidanja muževog govora nećeš izvući nikakvu korist.

Umjesto toga, budi strpljiva i pokušaj da pomno saslušaš njegov govor kao i ar-gumente koje navodi, i ne prekidaj ga. Pusti ga da sve ideje i misli istrese iz svo-ga mozga i dopusti mu da ispriča sve ono što je za taj put pripremio. Kada završi, ti stupaš na scenu. Na najljepši i najpristo-jniji način iznesi mu svoj prijedlog.

Dimad je bio porijeklom iz Jemena. Smatrali su ga jednim od najrječitijih Arapa i najvještijih govornika. Bio je poznat po tome da uspješno liječi luđake. Učio bi im neku vrstu rukje, nakon čega bi oni, Allahovom voljom, ozdravili. Jednom prilikom došao je u Mekku te je čuo neke priproste i budalaste ljude kako govore da je Muhammed, s.a.v.s., lud. Dimad ih upita: “Gdje je taj čovjek koga zovu Muhammed? Želio bih mu nešto Dimad ih upita: “Gdje je taj čovjek koga zovu Muhammed? Želio bih mu nešto Dimad ih upita: “Gdje je taj čovjek koga

proučiti ne bi li ga Allah izliječio preko mene.” Ubrzo je susreo Vjerovjesnika, s.a.v.s., te mu reče:

“Ja učim rukju i liječim od demona i ludila...”

Poslanik, s.a.v.s., nije ga prekidao, već je strpljivo slušao njegove riječi.

“Allah preko mene liječi onoga koga On hoće...”, nastavi on.

Muhammed, s.a.v.s., ni ovaj ga put nije prekinuo.

Dimad tada povika: “O Muhammede, dođi ova-mo!”, te mu reče sve što mu je mislio kazati, ne ostavivši u sebi ni mrvicu onoga što je pripremio da mu iznese. Nakon što je ispraznio svoj um, bio je spreman da sasluša drugu stranu i da razmotri prijedloge koji dolaze od drugih.

Muhammed, s.a.v.s., svoj govor poče sljedećim riječima: “Uistinu zahvala pripada Allahu, samo Njega hvalimo i samo od Njega pomoć i oprost tražimo. Onaj koga On uputi (na Pravi put), takvoga niko u zab-ludu odvesti neće, a onaj koga On u zabludu odvede, takvoga niko na Pravi put uputiti ne može. Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha, Jednog, Jedinog, i svjedočim da On nema sudruga....”

Ove riječi, Poslanik, s.a.v.s., po-novio je tri puta, nakon čega je Di-madovo srce postalo ponizno i po-korno. Zatim Dimad reče: “Tako mi Allaha, slušao sam govor i vračara i čarobnjaka i pjesnika, ali nikada do sada nisam čuo riječi poput ovih! Daj mi ovamo svoju ruku da ti prisegnem na islam!”1

Cijenjena sestro, ukoliko muža budeš pažljivo slušala dok iznosi svoja razmišljanja i svoje ideje i pri tome ga


ne budeš prekidala raznim sugestijama i upadicama, on će se osjećati cijenjenim i poštovanim, što će ga opet učini blagim i spremnim da saosjeća s tobom i posluša tvoje ideje i savjete. Ti pred sobom nemaš tako zahtje-van zadatak, da mijenjaš vje-rovanje svoga muža i pagan-ske običaje koje je naslijedio od svojih predaka, kako je to u opisanom slučaju imao

Muhammed, s.a.v.s., pa je i pored toga, Allahovom voljom, uspio. Zbog toga, primijeniš li u ophođenju sa svojim mužem ovu metodu koju je sa Dimadom primijenio Muhammed, s.a.v.s., i tvoj rezultat će, uz Allahovu pomoć, biti pozitivan i uspjet ćeš u svojim naumima.

Jedan mudrac je rekao svome sinu: “O sinčiću moj, nauči se da lijepo i pažljivo slušaš kao što učiš da lijepo i kvalitetno pričaš. Pažljivo slušanje podrazumijeva da govorniku daš dovoljno vremena da ti kaže sve što je mislio i da se licem okreneš prema njemu.”2

Rekao je Muhammed b. Abdul-Vehhab el-Kufi: “Šutnja čovjeku do-

Rekao je Muhammed b. Abdul-Vehhab el-Kufi: “Šutnja čovjeku do-

Rekao je Muhammed b. Abdul-

nosi dvije koristi: šutnjom čuva svoju vjeru i šutnjom shvata svoga sagovor-nika.”3

Na Hudejbijji, dok su dvije suprot-stavljene strane4

Na Hudejbijji, dok su dvije suprot-4

Na Hudejbijji, dok su dvije suprot- bile na ivici sukoba,

Kurejšije su kao svoga izaslanika Vje-rovjesniku, s.a.v.s., poslale starješinu plemena Sekif, Urveta b. Mes‘uda, i opunomoćile ga da s njim pregovara.

Urve mu je tom prilikom između ostalog rekao: “O Muhammede, ako u ratu uspiješ poraziti Kurejšije i sje-

Kada bi recimo supruga

“preuzela inicijativu” i primijenila neka od ovih pravila, njen

muž bi se draga srca složio sa onim što ona

zahtijeva.

me im zatrti, pa jesi li ikada do sada čuo da je neko od Arapa prije tebe na takav način svoj rod iskorijenio?”

Poslanik, s.a.v.s., nije se osvrnuo na ove njegove rije-či, niti ga je prekinuo prigo-vorom da je njegovo razmi-šljanje potpuno pogrešno, pa je Urve i nastavio sa svojim govorom rekavši: “Ukoliko pak Kurejšije tebe nadvlada-ju i poraze, Allahom ti se ku-nem, smatram da nijedno od ovih lica tvojih drugova sutra neće ostati uz tebe.”

Poslanik, s.a.v.s., i dalje ga nije prekidao, već ga je ostavio da na miru dovrši svoj govor.

Urve nastavi: “Okupio si oko sebe ovu raznoliku rulju i različite tipove ljudi koji će se sutra redom razbježati i samog te ostaviti.”

Poslanik, s.a.v.s., ni sada ga nije prekinuo, a nakon što je Urve završio, Muhammed, s.a.v.s., kratko mu reče: “Ja nisam došao kako bih se borio protiv bilo koga. Došli smo da obavi-mo obrede ‘umre.”

Urve se vratio nazad svojim drugo-vima, iznenađen, zatečen i oduševljen Muhammedom, s.a.v.s., i načinom na koji je postupio, te im reče: “O ljudi, znajte da sam ja kao izaslanik odlazio mnogim vladarima, kao Kisri, Kajsaru5

i Nedžašiji6, ali Allahom vam se kunem da nikada nisam vidio vladara kojeg njegovi sljedbenici uvažavaju na način kako to Muhammedovi sljedbenici uvažavaju njega. On vam je predložio sasvim razuman prijedlog, pa ga i pri-hvatite.”

Nakon ovoga, Kurejši-je su prihvatile Poslanikov, s.a.v.s., prijedlog te su tom prilikom zaključili među-sobni sporazum o primirju.

Zato, cijenjena supru-go, nemoj prekidati muža svojim upadicama i prigo-vorima, već budi strpljiva i pažljivo ga slušaj dok go-vori. Vjeruj da ćeš tako kod njega izgraditi povjerenje nakon čega će i uvažiti tvo-je mišljenje.

Rekao je Ibn Abbas, r.a.: “Prema onome ko želi sjesti u moje društvo, dužan sam tro-je: da ga pogledam kad pri-lazi, da mu napravim mjesto

gdje će sjesti i da ga slušam kad govori.”7

37

Zato je Ibn Haridže govorio: “Ni-kada me niko u raspravi nije nadvladao izuzev onoga ko je pažljivo slušao ono što govorim.”8

Jedna mudra uzrečica veli: “Pokaži poštovanje prema govoru svoga pri-jatelja tako što ćeš ga pažljivo slušati i poštedi ga neprimjerenosti na način što nećeš, za vrijeme dok on priča, svoju pažnju usmjeravati u drugom pravcu.”

Najljepši i najpotpuniji vid sluša-nja i praćenja nečijeg govora biva na način kako nam je to pojasnio ‘Ata b. Ebu Rebbah koji je u vezi s tim kazao: “Ponekad mi neki čovjek priča o neče-mu i ja ga tako pažljivo slušam kao da o tome nikada do sada ništa nisam čuo, a u stvarnosti, to o čemu mi priča, čuo sam i prije nego što se on rodio.”9

Neko je kazao: “Ukoliko s određe-nom osobom želiš biti u dobrim odno-sima i steći njeno poštovanje, onda se nemoj stalno osvrtati i mnogo okretati za vrijeme dok ona priča, već pažljivo slušaj ono što govori. Tek tada možeš očekivati da i ona poštuje tebe.”

Prenosi se da se Ebul-Abbas es-Seffah jedne prilike obraćao skupini ljudi među kojima je bio i Ebu Bekr el-Huzeli. Odjednom je zapuhao vjetar te je sa krova odnekud pao metalni pla-danj, nakon čega se svi prisutni prestra-šiše. Međutim, Ebu Bekr el-Huzeli nije se pomjerio sa mjesta, niti je sklonio svoj pogled sa Ebul-Abbasa es-Seffaha. Es-Seffah tada reče: “Nikada nisam vi-dio nikoga čiji je intelekt veći i jači od intelekta Ebu Bekra el-Huzelija.”10

Ukoliko muža ne budeš prekidala dok priča i ukoliko mu ne budeš upadala u riječ, postat ćeš vrlo uspješna u svojim nagovaranjima da prihvati tvoje prijed-loge. Štaviše, prihvatit će ih vrlo rado i širokogrudno, a osmijeh neće silaziti s njegovog lica.


Kad Željko ode u Grude,

tamo ne može pronaći ni

jednog svog glasača, ni jednog svog „Bosanca“. Jer Željka,

Hrvata, već dva puta, biraju Bošnjaci, i

tako uzurpiraju pravo Hrvata da sebi biraju

svog člana Predsjedništva.

Bilješke

1. Ovaj događaj bilježi imam Muslim u svome Sahihu, br. 868. (op. prev.)2. Hatib el-Bagdadi, El-Fekihu vel-mutefekkih, 2/62-63. 3. Hatib el-Bagdadi, El-Fekihu vel-mutefekkih, 2/62-63. 4. Tj. Muhammed, s.a.v.s., i ashabi, s jedne, i Kurejšije, s druge strane.

(op. prev.)5. I Kisra i Kajsar su u suštini titule koje su kao vrhovni poglavari svog

naroda nosili kraljevi Perzije (Kisra) i Bizantije (Kajsar odnosno Cezar). Da-kle, ne radi se o imenu jednog čovjeka, već o tituli koja se prenosila sa jed-nog kralja na drugog. (op. prev.)

6. Odnosno, bio je u posjeti kod perzijskog, bizantijskog i abesinskog vladara. (op. prev.)

7. El-Mustatrif, str. 185.8. El-Mustatrif, str. 185.9. El-Mustatrif, str. 185.10. El-Mustatrif, str. 185.

38

Muhammedove, a.s., vještine u postupku donošenja odluka

Islamske teme

Poznato je da sukobi nastaju zbog neuvažavanja drugog. U primjeru u kome je Poslanik, a.s., riješio spor, očita je dimenzija sebičnosti koja je mogla izazvati krvoproliće. Jedini način, da se eskalacija sukoba izbjegne je vješt vođa koji zna uspješno upravljati konfliktima. Da je Poslanik znao suptilno prevazići sporove, možemo se osvjedočiti kroz citat koji iznosi Hejkel (2004): ‘’Svi su se složili i zajedno odnijeli kamen na mjesto izgradnje.’’ Poslanik, .a.s, je harizmom koju je posjedovao motivirao svoje savremenike da prihvate njega za arbitra u sporu. Harizmatičan vođa je po definiciji: ‘’Vođa koji ima svoje sljedbenike.”

Piše: mr. Nihad Salihović

Putem komparativne anal-ize cilj nam je utvrditi da li su Muhammedove, a .s.,

odluke kompatibilne sa stavovima zapadnih teoretičara menadžmenta i vođenja o postupcima prilikom donošenja odluka? Naime, želimo po-nuditi odgovor onima koji smatraju da je Poslanik, a.s., isključivo historijska i prevaziđena ličnost a ne da podu-

piremo teorije zapadnih teoretičara vođenja. Ukoliko razmislimo o tretiranom području kvaliteta, možemo zaključiti da odluke prema najosnovnijoj podjeli mogu biti ispravne i neispravne. Neispravne odluke su re-zultat nedostatka znanja i promišljenosti, dok njihova ispravnost zavisi od znanja, iskustva i zrelosti osobe koja ih donosi. Posljednji Alla-hov Poslanik je kroz svoju životnu praksu donio brojne odluke, a najupečatljivija je ona oko postavljanja svetog kamena na mjesto njegove pripadnosti. Naime, u peri-odu rekonstrukije Kabe, pripadnici različitih pleme-na su usijanih glava htjeli da nametnu svoju odluku oko postavljanja svetog kamena. Poslanik, a.s., vidjevši čemu vodi spor, donese rješenje u kome su sudjelovali svi predstavnici zaraćenih ple-mena. O tome piše Hejkel koji navodi sljedeće: “Kada su ga pogledali, rekli su: ‘Evo ide El-Emin. Mi ćemo se složiti sa njegovom presu-dom.’” (Hejkel, 2004:146). Poslanik, a.s., je na ovaj način, djelujući u zoni uzro-ka, preventivno nastupio te zaustavio moguće krvoproliće.

Da odlučivanje u lideršipu1 nije svojstveno samo poslanicima, već svim pravim vođama, svjedoče nam Bush i Bell (2002) koji navode nekoliko el-emenata koje vođa mora uzimati u obzir:

- Saradnja i participaci-ja,

- motivacija saradnika,- planiranje, - odlučivanje, - interna komunikacija sa

učesnicima, - menadžment kon� ikta

i dr.

Neuvažavanje drugog, uzrok sukoba

Bush i Bell su istražili donošenje odluka, a in-teligentno odlučivanje je ključni element u postupku Poslanikovog rješavanja spora oko svetog kamena. Da odlučivanje kojeg navode spomenuti autori nije puko pokla-panje sa Muhammedo-vom liderskom crtom odlučivanja, iz “spora oko svetog kamena” je moguće iscrpiti i pronaći još jaču vezu i sa ostalim elemen-tima dobrog vođe koje dotični zapadni teoretičari navode. Evidentna je i zastupljenost saradnje i participacije u sporu oko svetog kamena. O tome nam Hejkel (2004) ilus-trativno objašnjava: “Svi

su se složili i zajedno odnijeli kamen na mjesto izgradnje.” O zajedništvu kao ključnoj karakteristici vođe govore i Covey (1992, u Morrison, 2003:218), te sugeriše: “Zajedništvo provodi, ujedinjuje i daje ovlasti ljudima radi kolektivnog poduh-vata za kolektivnu korist.” Covey

Sve aktivnosti koje je Poslanik poduzeo na putu islama su rezultatsnažnog i čvrstog vjerskog ubjeđenjakoje osigurava ustrajnost i nepokolebljivost


Na temelju nekoliko

navedenih primjera iz prakse

Muhammeda, a.s., te njihovim

dovođenjem u vezu sa stavovima

savremenih teoretičara

menadžmenta, nameće nam

se zaključak da Muhammedova, a.s., praksa nije prevaziđena već

da se itekako može integrirati

u savremeno doba.

39

(1992, u Morrison, 2003:218). Po-slanik, a.s., ujedinjuje sudionike u sporu, te daje ovlasti predstavnici-ma plemena koji su učesnici u in-cidentu: “Neka starješine svakog klana uzmu po jedan kraj odore. Svi su se složili i zajedno odnijeli ka-men na mjesto izgradnje.” (Hejkel, 2004:146). Upoređujući karakteris-tiku zajedništva koju Covey (1990) navodi, stiče se dojam da je ovaj teoretičar prepisivao Muhamme-dove, a.s., karakteristike uspješnog vođe.

Poznato je da sukobi nastaju zbog neuvažavanja drugog. U prim-jeru u kome je Poslanik, a.s., riješio spor, očita je dimenzija sebičnosti koja je mogla izazvati krvoproliće. Jedini način da se eskalacija su-koba izbjegne je vješt vođa koji zna uspješno upravljati konfliktima. Da je Poslanik znao suptilno prevazići sporove, možemo se osvjedočiti kroz citat koji iznosi Hejkel (2004):

“Svi su se složili i zajedno odnijeli kamen na mjesto izgradnje.” Poslanik, a.s., je harizmom koju je pos-jedovao motivirao svoje savremenike da prihvate njega za arbitra u sporu. Harizmatičan vođa je po definiciji: “Vođa koji ima svoje sljedbenike. Ukinuo je stare norme u društvu a uveo nove.”2 Na Opros-nom hadžu, na Arefatu, kako El-Mubarekfuri (1998) navodi, “se oku-“se oku-“pilo 124.000 ili 144.000 hadžija.” (U:El-Mubarekfuri, 1998:418). Ovaj primjer nam svjedoči da je Po-slanik, a.s., imao veliki broj sljedbe-nika. O ukidanju starih normi nam govori El-Buti (2008) koji citira dio Poslanikovog govora sa Oprosnog hadža: “Sve iz predislasmkog peri-oda je pod mojom nogom dokinuto! Krvna osveta iz predislamskog doba


je dokinuta, kao i predis-lamska kamata.” (u: El-Buti, 208:501). Pažljivo analizirajući samo jedan od Poslanikovih, a.s., postupaka u donošenju odluka, a koji je vidljiv kroz rješavanje spora oko svetog kamena, nameće nam se zaključak da je po-sljednji Allahov Poslanik imao osobine uspješnog vođe koje navode Bush, Bell, Covey i drugi teoretičari savremenog

menadžmenta. Moralni dignitet kojeg je Poslanik, a.s., posjedovao, imao je snažnog utjecaja na rezon-ovanje i donošenje odluka njegovih savremenika koji su se s njim iden-tificirali u svim životnim pitanjima. Promjene su bolan proces i veoma je teško mijenjati postojeće stanje. Negativne navike koje su bile in-tegralni dio ličnosti predislamskih

Ponekad možemo

steći dojam da su Clarke,

Rosener i drugi teoretičari

savremenog menadžmenta

crpili karakteristike djelotvornog

vođe iz prakse Muhammeda,

a.s.

Arapa su se polahko iskorjenjivale. U takvom društvenom kontekstu, Muhammed, a.s., i novopridošli muslimani nailaze na brojne poteškoće i nevolje. U tom kontek-stu El-Mubarekfuri navodi: “Oni otpočeše kampanju zlostavljanja, pod vođstvom Ebu Leheba,3 koji je zauzeo neprijateljski stav protiv Resulullaha od prvog dana.” (El-Mubarekfuri, 1998:80). Poslanik, a.s., nije imao recept pomoću ko-jeg bi izbjegao negativnu kampanju protiv sebe, jer, zapravo, ne postoje gotova rješenja niti jednostavan put do promjene. Kao da se Fulan (2001) konsultovao sa Resululla-hom kada je rekao: “Kada bi recepti postojali, sve bi vođe bile uspješne.” On u nastavku naglašava “da je za promjenu najbitnije da se ona uvede, podvlačeći, da se o jasnoći i efektivnosti promjene može reći tek nakon njenog uvođenja, a prije ni-kako.” (u: Agić i ostali, 2006:15).

Sposobnost preuzimanja rizika

Poslanik, a.s., je danonoćno svojim savremenicima predstavljao učenje islama. Energija optimizma koja je izvirala iz Poslanikovog karaktera, olakšavala mu je da pre-brodi sve metode opiranja njegovom misionarskom djelovanju. Nekada je Resulullah imao nagovještaj od Boga kako će postupiti, međutim, njegov odlazak u Taif, misionar-ski motiviran, dokaz je da nisu sve Poslanikove odluke bile rezul-

tat Objave. Nakon što su mučenja muslimana u Mekki presezala tačku podnošljivosti, Poslanik, a.s., nastavlja misionarski angažman ka Taifu u kome biva � zički povrijeđen. O tome piše Hejkel koji kaže: “Kurejšije su povećale svoje napade protiv Muhamm-eda, a.s., i njegovih sljed-benika, sve dok ih Mu-hammed više nije mogao podnijeti. Zaputio se u grad Taif, gdje je tražio

40

podršku plemena Sekif nakon što ih je pozvao u islam.” (Hejkel, 2004:211). Ovaj nam primjer svjedoči da je Poslanik, a.s., uporno djelovao na putu dobra a da se nije opterećavao re-zultatima. Kao dokaz da je Resulullah i u Taifu naišao na nerazumijeva nje, Hej-kel u nastavku kaže: “leme Sekif, ne samo da se nije odazvalo Poslanikovom pozivu, već je poslalo i sluge da vrijeđaju i istjeraju Po-


Moralni dignitet kojeg je

Poslanik, a.s., posjedovao,

imao je snažnog

utjecaja na rezonovanje i donošenje

odluka njegovih savremenika

koji su se s njim

identificirali u svim životnim

pitanjima.


slanika iz grada.” (Hejkel, 2004:211). Gorljivi Poslanikov, a.s., angažman na polju islamskog misionarstva je izazvao brojne reakcije i otpor njegov-ih neistomišljenika. Zanimljivo je da su Clarke (1994) i Rosener (1990) identi� cirali nekoliko karakteristika vizionarskog i djelotvornog vođe, od kojih je ključna “sposobnost i sprem-nost da se preuzme rizik”. (u: Morri-son, 2003:217). Ova karakteristika je prepoznatljiva u Resulullahovom me-kanskom životu, ali i u Taifskoj posje-ti. Ponekada možemo steći dojam da su Clarke, Rosener i drugi teoretičari savremenog menadžmenta crpili karakteristike djelotvornog vođe iz

prakse Muhammeda, a.s. Iz prim-jera u Taifu, Poslanik, a.s., zadržava kontinuitet. Ne zadovoljava se inici-jalnim neuspješnim pokušajem u Mekki, već nastavlja svoj put u Taif. Ovakav žar i entuzijazam su rezul-tat snažne vjere u Allaha, dž.š. Sve aktivnosti koje je Poslanik poduzeo na putu islama su rezultat snažnog i čvrstog vjerskog ubjeđenja koje osigurava ustrajnost i nepokoleblji-vost. Na temelju nekoliko navedenih primjera iz prakse Muhammeda, a.s., te njihovim dovođenjem u vezu sa stavovima savremenih teoretičara menadžmenta, nameće nam se zaključak da Muhammedova, a.s.,

praksa nije prevaziđena već da se itekako može integrirati u savreme-no doba. Jedan od dokaza da je Po-slanikovo djelovanje prodorno i više nego savremeno je činjenica da se u zapadnim medijima najviše spominje islam i Muhammed, a.s., kao njego-vo oličenje. Sasvim je jasno da nešto anahrono i prevaziđeno ne može biti tema broj jedan. Svi koji su angažirani na putu dostavljanja Božije upute, nailazit će na neugodna iskustva. Zato je važno proučiti Poslanikov, a.s., pristup kod donošenja odluka i kreativnog rješavanja problema, kako bi misionarsko djelovanje bilo ispravno.

Bilješke

1. Lideršip u literaturi zapad-nih teoretičara vođenja podra-zumijeva vođenje ljudi. U praksi Muhammeda,a .s., poznat je taj-ni i javni lideršip.

2. Cerić, M. (2009). Tvrdnja iznesena na predavanju iz Kom-parativnih pristupa intelektual-nim povijestima islama i Evrope, održanom na Islamskom peda-goškom fakultetu u Zenici 28. 03. 2009. Godine.

3. Ebu Leheb je bio amidža Muhammeda, a.s. On je sva ras-položiva sredstva stavio u službu borbe protiv islama.

Literatura:

Agić, H. i ostali (2006). Vođe-nje u obrazovanju. Gradačac:

JU Narodna biblioteka “Alija Isako-vić” Gradačac.

Bush, T. and Bell, L. 2002. The principles and practice of educatio-nal management. London: SAGE.

Covey, S.R. 1999. Sedam navika uspješnih ljudi – Obnova etike ka-raktera, 3-će izdanje. Beograd PS Grmeč–Privredni pregled.

El-Buti, M. (2008). Razumijeva-nje života Muhammeda, a.s. Bužim: Ilum, Bužim.

Fullan, M. (2001). Leading in a culture of change, San Francisko: Jossey-Bass.

Hejkel, M. (2004). Život Mu-hammeda, a.s. Sarajevo: El-Kalem.

Mubarekfuri, S.(1998), Zapeča-čeni džennetski napitak, Sarajevo, Visoki saudijski komitet za pomoć Bosni i Hercegovini.

Morrison, K. (2003). Management theories for educational Change. Lon-don: Paul Chapman Publishing Ltd.

Majkl, H. (1978). 100 najuticaj-nijih ljudi na svijetu. Na sajtu: www.nur-islam.com Očitano: 13.03.2010.

Khan, M. (2011). The Islamic Prin-ciples of Effective Leadership. Na sajtu: www.islamicpoet.com. Očitano: 17. 02. 2011.

Es-Sallabi, A. (2012). Život i dje-lo posljednjeg Vjerovjesnika. Holan-dija: Džemat Hidžra.

42

Razmišljanja

Islamske teme

Vrsta prijatelja koje vežemo za naš život uveliko određuje našu sreću. U svijetu u kojem se redovno susrećemo i kontaktiramo sa različtim ljudima, iz uže i šire okoline, tražimo one sa kojima ćemo biti bliski. Ljudska smo bića i imamo potrebu za druženjem, prijateljevanjem, što odražava našu čovječnost, i dobru i lijepu stranu karaktera. Međutim, prilikom izbora prijatelja veoma je bitno znati napraviti pravu selekciju. To je iz razloga što se naš karakter u bitnoj mjeri oblikuje kroz druženje, kroz način života kojim živimo, kroz naše preokupacije. Preko druženja sa dobrim prijateljima ističu se naše pozitivne osobine, saznajemo polahko svoje potencijale, pa s time dolazi i volja i elan za njihovo korištenje, čemu slijede i lijepa i korisna ostvarenja

Piše: Fatima Jašarević

Svi težimo sreći, tražimo puteve Svi težimo sreći, tražimo puteve Sdo nje. Koliko nam je bitno da je Sdo nje. Koliko nam je bitno da je Spostignemo na ovome svijetu, isto Spostignemo na ovome svijetu, isto Stako naši pogledi dopiru šire i dalje, traži-mo dugoročnu sreću. Za postizanje bilo kojeg cilja, treba da postoji adekvatan put koji treba da se istraži i sazna, da bi se željeni rezultat i ostvario. Takav je slučaj i sa kora-čanjem ka sreći izborom prijatelja. Uzvišeni Allah nas je Kur’anom obavijestio o priro-dama prijatelja, nivou njihove koristnosti ili štetnosti za nas, savjetujući nas da bliskost tražimo kod onih s kojima nam dolazi sre-tan život, kao i upozoravajući na one koji uzrokuju štetu za nas na oba svijeta.

Vrsta prijatelja koje vežemo za naš život uveliko određuje našu sreću. U svijetu u ko-jem se redovno susrećemo i kontaktiramo sa različtim ljudima, iz uže i šire okoline, tražimo one sa kojima ćemo biti bliski. Ljudska smo bića i imamo potrebu za druženjem, prija-teljevanjem, što odražava našu čovječnost, i dobru i lijepu stranu karaktera. Međutim, prilikom izbora prijatelja veoma je bitno znati

napraviti pravu selekciju. To je iz razloga što se naš karakter u bitnoj mjeri oblikuje kroz dru-ženje, kroz način života kojim živimo, kroz naše preokupacije. Preko druženja sa dobrim prijateljima ističu se naše pozitivne osobine, saznajemo polahko svoje potencijale, pa s time dolazi i volja i elan za njihovo korište-nje, čemu slijede i lijepa i korisna ostvarenja. Suprotno ovome, loš prijatelj ruši dobro pri čovjeku, povlači ga u padove i kasnije tugu i nesreću.

O tome koliko samo prijatelj može da ostavi uticaja na čovjeka, obavijestio nas je Allahov posla-nik Muhammed, alejhis-selam, kada je rekao: “Čovjek je na vjeri nik Muhammed, alejhis-selam, kada je rekao: “Čovjek je na vjeri nik Muhammed, alejhis-selam,

svoga prijatelja, pa neka svako od vas gleda s kim će prijateljevati.” (Ebu Davud).

Uzvišeni Allah u Kur’anu spominje nekoliko riječi koje imaju značenje “prijatelj”. To nas odmah upuće na to da svi oni koje zovemo prijateljima i nema-ju baš jednak status, te da je bit-nost prepoznavanja razlika bitna, kao i potreba procjene nas samih kao prijatelja.

Karin

To je vrsta prijatelja s kojim je osoba stalno vezana, bilo susretima, druženjima, mailom, SMS-om. Takva prijateljstva su zasnovana na učestvovanju u istim aktivnostima, poput škole, fakulteta, sporta, posla i sl. Međutim, prijateljstvo koje se bazira na ovakvim osnova-ma ne vodi konačnoj sreći čovjeka, jer su im pored sličnih aktivnosti suštinske stvari razli-čite, gdje jedan ne želi da vjeruje u polaganje računa na Sudnjem danu.

Ova vrsta prijatelja nije spomenuta u Kur’anu u pozitivnom kontekstu. U suri As-Sa� at Allah spominje čovjeka koji će biti u društvu džennetlija u Džennetu, pa će poželje-ti da sazna gdje mu je njegov prijatelj (karin) s karin) s karinkojim se družio na dunjaluku. Taj njegov pri-jatelj bio je od onih što su poricali Sudnji dan. Pa kada pogleda vidjet će da mu je prijatelj sa dunjaluka u Središnjem Džehennemu. Kada ga vidi njegova reakcija će biti:

“Allaha mi, zamalo me nisi upropastio”, reći će on. “Da ne bijaše blagodati Gospodara moga, sigurno bih bio od onih što privedeni su.” (Es-Sa� at, 56.-57.).

Na drugom mjestu Uzvišeni u Kur’anu, u kontekstu spominjanja prijatelja karina, kaže:

Dali smo im družine, te su im lijepim pri-kazivali ono što je pred njima i za njima, a

onda se nad njima obistinila Riječ o zajednicama koje prije njih nesta-jahu, kako zajednica džina, tako i ljudi – oni zaista gubitnici bijahu. (Fussilat, 25.).

Allah im je dodijelio pri-jatelje koji su im uljepšavali ružno i loše oko njih. Najgore stanje za čovjeka je da izgubi osjećaj za svoje ružne postup-ke i stranputicu, i da svoje loše postupanje vidi lijepim.

Uzvišeni Allah u Kur’anu naziva šejtana karinom, pa kaže:

Ko previdi spominjanje Samilosnog, Mi ćemo mu do-dijeliti šejtana, pa će u njemu imati druga nerazdvojna. (Ez-Zuhruf, 36.-38.).

Kada čovjek zatvori svoje srce od sjećanja na Allaha, šejtan to vidi kao priliku da mu se približi, te mu posta-ne drug koji ga zavodi i uljepšava mu ono što je ružno. Uloga loših drugova – šejta-na je da odvraćaju od Pravog puta. To je najgore što čovjek može dobiti od prijate-lja, da ga odvrati od cilja prema kojem je krenuo i da mu ne dopušta da se otrijezni i uoči zabludu.

Što se čovjek više ponaša onako kako to šejtan čini, ugledajući se na loše, ponavljajući negativne reakcije na realnost, više će popri-mati karakter šejtana, a njegova osobina je aro-gancija. Suprotno arognaciji je skromnost, što je osobina vjernika. Tako ako čovjek provodi mnogo vremena sa onima lošeg karaktera i ne bori se potiv beskorisnog boravka među takvi-ma, u tom slučaju on ne osuđuje loše i vreme-nom će postati isti kao i oni. I sam će postati uobražen i ohol, a Muhammed, alejhis-selam, kaže da neće ući u Džennet onaj koji bude imao i koliko trun oholosti u svome srcu.

Izborom prijatelja utičemo na svoju sreću


Što se čovjek više ponaša onako kako

to šejtan čini, ugledajući se na loše,

ponavljajući negativne

reakcije na realnost, više će poprimati

karakter šejtana, a

njegova osobina je arogancija.

43

Osim što je bitno paziti se od pri-jatelja karina, isto je tako važno da budemo oprezni od toga da i sami ne budemo karini.

Hazul

To je prijatelj koji želi da viđa osobu s kojom se druži i da provo-di s njom dobro vrijeme. Pokazuje osobi da računa na njenu lojalnost. Međutim, kada toj istoj osobi dođu životni ispiti, takvog prijatelja nema i tada uočava da to nije iskren prija-telj, nego je tu zbog određenih ličnih interesa.

Allah u Kur’anu za šejtana kaže da je hazul. Čovjeku prilazi na jedan

Allah u Kur’anu za šejtana kaže da je hazul. Čovjeku prilazi na jedan

Allah u Kur’anu za šejtana kaže

prijateljski način, ne predstavljajući se šejtanom. Tako traži od čovjeka da donosi brze reakcije, da dolazi odmah do zadovoljstva, i čovjek misli da je ta-kvo ponašanje u njegovom interesu. A čovjek shvati stvarno stanje tek kada se pokažu negativne posljedice drugo-vanja s njim.

Refik

To je vrsta prijatelja na kojeg čovjek može računati, okrenuti mu se u mo-mentima potrebe i računati na njegov izlazak u susret. Ovakav prijatelj ne mora biti uvijek iste dobi kao onaj s kojim prijateljuje.

Uzvišeni Allah u Kur’anu kaže: Ko se pokorava Allahu i Poslani-

ku Njegovome, bit će uz one koje Allah blagoslovio je – uz vjerovjesnike, istino-ljubive, uz šehide i dobre ljude, a divno društvo to je. (En-Nisa, 69.).

Dakle, pravi prijatelji jesu posla-nici, iskreni, oni koji potvrđuju islam djelom, koji žive islam, a ne samo da govore o njemu. To su ljudi na koje vjernik može računati i od kojih može ovisiti.

Velijj

To je vrsta prijatelja čija osobina nije samo to što je uvijek uz čovjeka, nego ga pazi kada je u nevolji i tu je kada treba da ga zaštiti.

Uzvišeni Allah, u kontekstu spomi-njanja velijja kao prijatelja kaže:

Samo Allah i Njegov Poslanik su vama prijatelji, te pravovjernici, koji namaz obavljaju i zekat daju, pritom se klanjajući. (El-Ma’ida, 5.).

Prvi na koga se može računati je Uzvišeni Allah, a zatim Njegov Posla-nik, što podrazumijeva slijeđenje nje-govog Sunneta. Zatim su tu od vjer-nika oni koji obavljaju namaz, i daju zekat ako su za to stasali, i koji ostaju u položaju ruku’a, što označava njihovu skromnost.

Sadik

To je najiskreniji prija-telj koji neće gledati da kaže svome drugu samo ono što mu je drago čuti, što ga neće povrijediti, nego će mu reći istinu. Takav prijatelj će uka-zati na pogrešku i upozoriti kada treba da se njegov drug dozove i nikad ne bježi od toga da kaže istinu.

Halil

To je blizak prijatelj, veo-ma blizak srcu, neko kao brat ili sestra, za koga je čovjek duboko vezan i voli ga. Sve što takve po-vređuje, povređuje i osobe s kojim prija-teljuje; što njih veseli, i prijatelju donosi radost.

Za prijatelja Allah Ibrahima uzeo je. (En-Nisa’, 125.).

Toliko puta je Ibrahim, alejhis-selam, bio sam, ali je Allah bio na njegovoj strani.

Tada će prijatelji jedni drugima biti neprijatelji, osim onih što se Boga boje. (Ez-Zuhruf, 67.).

Neprijateljstvo ovih prijatelja je proi-steklo iz njihove međusobne ljubavi. Na dunjaluku su jedan drugog navodili u za-bludu i solidarisali se u zlu, a na Sudnjem danu će se prekoravati. Jedan drugom će prigovarati da je slijedio zabludu i zlo. Tako postaju na Sudnjem danu parniča-ri, a bili su prijatelji koji se dogovaraju i došaptavaju. Osim onih što se Boga boje. Međusobna ljubav ovih je trajna, jer su se oni sastajali na Putu upute i savjetovali jedni druge na dobro, pa se otuda i nji-hov završetak okončava spasom.


Hamim

To je prijatelj s kojim osoba nije bliska, ali se ponaša kao da jeste. U ponašanju pokazuju kao da su prijatelji, veoma su uljudni, velikodušni i ljubazni i tu su kada zatrebaju.

U Kur’anu Allah nas oba-vještava da na Sudnjem danu ovakvi prijatelji neće uopšte pitati jedan za drugog.

Velidžeh

To je prijatelj u kojeg se u tolikoj mjeri ima povjerenja da se on uključuje u život svoga

druga, pomaže mu u poslovnim ugovori-ma itd. Ovakav prijatelj vjerniku može biti samo musliman.

Uzvišeni Allah, spominjući ovakog pri-jatelja u Kur’anu, kaže:

Mislite li da ćete biti ostavljeni, a da Allah ne ukaže na one među vama koji su se borili i koji – mimo Allaha, Njegova Poslani-ka i vjernike – prijatelja nisu uzimali?! Allah dobro zna šta činite vi. (Et-Tevba, 16.).

Uzvišeni Allah nas obasipa mnogo-brojnim blagodatima. Međutim, i po-red svega nama dostupnog Allah, dželle šanuhu, traži od nas da poduzimamo određene akcije u životu i na taj način pravimo prave i pozitivne izbore, pa tako doprinosimo sebi dobro na oba svijeta. Pored mnogih ljudi koji nam u život do-laze, Allah od nas traži da razmišljamo, analiziramo stvarnost i stvarne naše po-trebe i zadaće, te pored svega ponuđenog uvijek izaberemo ono što se pokaže naj-boljim, kao i da se sami popravljamo i poboljšavamo.

O tome koliko samo prijatelj

može da ostavi uticaja na čovjeka, obavijestio

nas je Allahov poslanik

Muhammed, alejhis-selam, kada je rekao: “Čovjek je na vjeri svoga

prijatelja, pa neka svako

od vas gleda s kim će

prijateljevati.” (Ebu Davud)

44


Islamske teme

Na osnovu navedenih definicija možemo zaključiti da je centralna tema fikha (islamske pravne nauke) i glavni predmet njegovog interesovanja šerijatsko-pravna norma (el-hukm), u svim njenim formama (obavezujućoj, zabranjujućoj) i njena primjena u različitim životnim situacijama i aspektima, uz pomoć već utvrđenih metoda derivacije i na temelju dva primarna normativna izvora, Kur’ana i Sunneta

Piše: Mr. Semir Imamović

Riječ fikh izvedena je od Riječ fikh izvedena je od Rarapskog glagola Rarapskog glagola R fekihe/jefkahuRjefkahuR , koji znači: razu-

mijeti, shvatati, poimati. U ovom značenju riječ fikh je upotrijebljena u 78. ajetu sure En-Nisa: Pa šta je tim ljudima?! - oni kao da ne razumiju (la jefkahune) ono što im se govori!, kao i jefkahune) ono što im se govori!, kao i jefkahune) ono što im se govori!u 91. ajetu sure Hud: “O Šuajbe! Mi jefkahune) ono što im se govori!

“O Šuajbe! Mi jefkahune) ono što im se govori!

mnogo toga što ti govoriš ne razumijemo (la nefkahu)”, ali i u mnogim drugim (la nefkahu)”, ali i u mnogim drugim (la nefkahu)”ajetima, posebice onima koji opisuju stanje nevjernika i njihov odnos pre-ma objavi, odnosno njihovo nerazu-mijevanje objave.

Na samo jednom mjestu u Kur’anu, termin fikh, u glagolskoj formi tefe’aale, upotrebljen je u značenju vjer-ske nauke, a to su riječi Uzvišenog: Svi vjernici ne trebaju ići u boj. Neka se po nekoliko njih iz svake zajednice njihove potrudi da se upute u vjerske nauke (li jetefekkahu fi-d-din) i neka opominju narod svoj kad mu se vrate, da bi se Allaha po-bojali. (Prijevod značenja, Et-Tevbe, 122.).

U terminološkom smi-slu, fikh (islamsko pravo) je:fikh (islamsko pravo) je:fikh

- Nauka koja se određuje prema ljudskim postupcima sa šerijatskog stajališta, tj. de-finira ih ili kao obavezujuće, ili kao preporučene, ili kao za-branjene, ili kao pokuđene, ili čovjeku ostavlja slobodu dje-lovanja u konkretnoj situaciji.

- U normu (zakon, pro-pise) pretočena Božija volja sadržana u dva glavna izvo-ra: Knjizi objave (Kur’an) i riječima i djelima poslanika, Muhammeda, sa-llallahu alejhi ve sellem (Sunnet).

- Nauka koja se bavi praktičnim šerijatskim propisima, koristeći se par-cijalnim (pojedinačnim) argumentima (iz Kur’ana, Sunneta, idžma’a i kijasa).

- Vjersko pravo utemeljeno na glav-nim vjerskim izvorima i ima univer-zalni karakter, što će reći da se primje-njuje na muslimane bez prostornih i vremenskih ograničenja.

Na osnovu navedenih definicija možemo zaključiti da je centralna tema fikha (islamske pravne nau-ke) i glavni predmet njegovog in-teresiranja šerijatsko-pravna norma (el-hukm), u svim njenim formama (obavezujućoj, zabranjujućoj) i nje-na primjena u različitim životnim situacijama i aspektima, uz pomoć već utvrđenih metoda derivacije i na temelju dva primarna normativna izvora, Kur’ana i Sunneta.

Pod pojmom fikh se, u savreme-noj islamskoj pravnoj nauci, često misli na visok stepen poznavanja pravne materije, pravničke struč-nosti i vještine, koje, onome ko ih posjeduje, omogućavaju da se bavi iznalažanjem pravnih rješenja za manje jasna pitanja, koja nisu defini-rana decidnim zakonskim tekstom, i koja obično zahtijevaju dodatna istraživanja i promatranja. Neki sa-vremeni učenjaci spremni su ići i dalje pa ustvrditi da je istinski fakih(pravoznalac) onaj koji je, uz osnov-na, primarna, sposoban rješavati i manje poznata, zamršena i kom-pleksna pravna pitanja. Ipak, opće-prihvaćeno je mišljenje da islamska pravna nauka, a to je vidljivo iz kla-sične i savremene pravne literature, nije jedino i isključivo orijentirana na rješavanje teških i zamršenih pi-tanja, nego svojom širinom obuhva-ta i one propise koji se jasno razumi-jevaju iz zakonskog teksta (Kur’ana i Sunneta), kao što je ustanovljavanje

obaveznosti namaza, po-sta, zekata, hadža, uteme-ljenost određenih pravnih postupaka, i slično.

Podjela islamskog prava

Načelno, islamsko pravo (šerijatska jurisprudencija), sastoji se od dvije temeljne oblasti:

- oblasti ‘ ibadata (obre-‘ ibadata (obre-‘ ibadatadoslovlja), kojom se regu-lira čovjekov odnos prema Bogu;

- i oblasti mu’amelata, kojom se reguliraju pravni odnosi pojedinaca i društva,

kao i njihovi međusobni odnosi.U oblast ‘ibadata spadaju: propisi

čistoće, namaza, zekata, posta, hadža i kurbana.

Svi propisi iz oblasti ibadeta imaju za cilj ispravnost i potpuno čovjekovo usmjerenje ka Allahu, dželle šanuhu. Zbog toga se oblasti ibadeta pridaje posebna pažnja, jer njegovo pogrešno izvršavanje umanjuje vrijednost čina i samog značenja te kao takvi donose malu ili nikakvu korist izvršiocu.



Nauka koja se bavi praktičnim

šerijatskim propisima, koristeći se parcijalnim

(pojedinačnim) argumentima (iz Kur’ana, Sunneta, idžmaa’ i kijasa).

45

Podvođenje čovjekovog personal-nog odnosa prema Uzvišenom Bogu pod jasne zakonsko-pravne okvire i njegovo reguliranje posebnom prav-nom regulativom, jedna je od speci-fičnosti islamskog pravnog sistema, koju nećemo naći niti u jednom drugom sistemu. Štaviše, ovo prav-koju nećemo naći niti u jednom drugom sistemu. Štaviše, ovo prav-koju nećemo naći niti u jednom

no područje u šerijatsko-pravnoj li-teraturi stavljeno je na prvo mjesto i njime počinju gotovo sva pravna djela.

Oblast mu’amelata obuhvata sljede-će pravne grane:

1. Građansko pravo, kojim se regu-liraju imovinsko-pravni odnosi;

2. Porodično pravo ( fikhul-usre2. Porodično pravo ( fikhul-usre2. Porodično pravo ( ) ili fikhul-usre) ili fikhul-usreženidbeno pravo ( fikhul-munakehatženidbeno pravo ( fikhul-munakehatženidbeno pravo ( ), fikhul-munakehat), fikhul-munakehatkojim se reguliraju bračni odnosi među supružnicima,

3. Nasljedno pravo, kojim se regu-lira prijenos zaostavštine sa umrlog lica na njegove nasljednike ( feraizna njegove nasljednike ( feraizna njegove nasljednike ( );feraiz);feraiz

4. Sudsko pravo, koje obuhvata propise i norme sporenja pred sudom, svjedočenja, priznanja, zakletve i sl;

5. Krivično-kazneno pravo koje se odnosi na pravne delikte, i sadrži pro-pise čiji je cilj čuvanje života, časti i imetka.

6. Ustavne norme u vezi sa vladavi-nom i korelacijskim odnosima vladara i podanika (es-sijasetu-šer’ ijje);es-sijasetu-šer’ ijje);es-sijasetu-šer’ ijje

7. Međunarodno pravo, koje tretira odnose islamske države sa drugim dr-žavama u miru i ratu, položaj nemusli-mana u islamskoj državi i sl.;

U praksi termin mu’amelat se često upotrebljava za ekonomske međuljud-ske odnose.

Važno je napomenuti da se znača-jan dio kur’anskih ajeta, gotovo njih 500 (1/13), odnosi na pravo i pravne odredbe. Od tog broja, najveći dio ot-pada na porodično i građansko pravo, čak po 70 ajeta, zatim slijedi krivično pravo sa 30 ajeta, međunarodni odnosi sa 25 ajeta, itd.

Izvori šerijatskog prava

U širem smislu, izvore šerijatskog prava djelimo na glavne i pomoć-ne. Glavni izvori su Kur’an, Sunnet, idžma’ (konsenzus) i idžma’ (konsenzus) i idžma’ kijas (analogija), a kijas (analogija), a kijaspomoćni su svi ostali izvori.

Ako ove izvore posmatramo sa as-pekta legitimiteta, prihvatanja ili ne-prihvatanja od strane islamskih prav-nika, onda ih možemo podijeliti u tri grupe:

U prvu grupu spadaju izvori oko kojih se slažu svi islamski autoriteti, a to su Kur’an i Sunnet.

U drugu grupu spadaju izvori čiji legitimitet priznaje većina islamskih pravnika, a to su idžma’ (konsenzus) i idžma’ (konsenzus) i idžma’kijas (analogija).kijas (analogija).kijas

U treću grupu spadaju izvori u vezi s čijim legiti-mitetom postoji sporenje među pravnim teoretičari-ma, a oni su: običaj (‘urf ), ‘urf ), ‘urfprincip kontinuiteta (istis-hab), princip pravničkog preferiranja (istihsan), neodređeni javni inte-res (el-mesalihul-mursele), el-mesalihul-mursele), el-mesalihul-murseleraniji vjerozakoni (šer’u men kablena), preventivno pravničko sankcionira-nje (sedduz-zerai’ ), prav-na škola nekog od ashaba (mezhebus-sahabe) i praksa mezhebus-sahabe) i praksa mezhebus-sahabestanovnika Medine.

Osnova i stepen legi-timiteta bilo kojeg od na-vedenih izvora (u vezi s kojima postoji razilaženje među pravnicma), ovisi o njegovoj autentičnosti i utemeljenosti na Objavi, Kur’anu, kao Božijem go-voru, izrazom i značenjem, ili Sunne-tu, kao nadahnutoj Božijoj riječi, jer upravo u njima nalazimo dokaze za pojedinačne propise, ali i dokaze legitimiteta konsenzusa, analogije, običaja, preventivnog sankcioniranja, ranijih vjerozakona i slično.


Kur’an

Kur’an je, bez ikakve dvojbe, temeljni izvor šeri-jatskih normativa, sa naj-višom pravnom snagom i implikacijama. Nemoguće je govoriti o bilo kakvom šerijatskom karakteru nor-me (propisa, hukm), ako ona nije, direktno ili indirektno, vezana za slovo Kur’ana, ako ne izvire iz njegovih univer-zalnih značenja i nije odre-đena njegovim uzvišenim intencijama (mekasid). Kako mekasid). Kako mekasidje Uzvišeni Allah, dželle ša-nuhu, jedini Zakonodavac, a Njegova volja je izražena kroz kur’ansku objavu, sa-svim je logično da svi zako-ni, u općem smislu, moraju

imati izvorište u Kur’anu. Definicija Kur’anaUsulisti (teoretičari šerijatskog pra-

va) Kur’an definiraju kao Božiju Knji-gu, koju je On objavio Svome poslani-ku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, zapisanu u zbirci Mushaf, i od Poslanika prenesena tevatur (nepobit-tevatur (nepobit-tevaturnim, sigurnim) predanjem.

Kur’an je univerzalna Božija riječ,

koja nije ograničena vremenom i prostorom, i sasvim je razumljivo da, svojim

tekstom, ne obuhvata sve

pravne odredbe i pojedinačna

zakonska rješenja,

naročito ona koje se tiču novonastalih

pitanja.

Kur’anska pravna regulativaI pored toga što je Kur’an funda-

mentalni normativni izvor, on ipak ne sadrži cjelokupnu šerijatskopravnu regulativu, pa čak ni većinu konkret-nih zakonskih rješenja, a za to postoje objektivni razlozi, od kojih su najvaž-niji sljedeći:

a. Muhamed, sallallahu alejhi ve se-llem je, kao prenosilac i dostavljač Bo-žije riječi ljudima, tumačio kur’anske propise, a u slučajevima gdje nije bilo rješenja u samoj Objavi, Vjerovjesnik je, također nadahnut drugim vidom objave (Sunnetom), davao svoja vlastita rješenja. Od njegovih riječi i postupa-ka nastao je širok krug propisa, pravila, načela, koja su, zajedno sa osnovnim kur’anskim rješenjima, bila sasvim dovoljna za ustanovljavanje zasebnog islamskog pravnog sistema. Osim toga, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je ostavio dovoljno prostora za pravoznal-ce ( fukahace ( fukahace ( ) da, nakon njegove smrti, fukaha) da, nakon njegove smrti, fukahadalje razrađuju i upotpunjuju šerijat-sko pravo na kur’anskim i sunnetskim osnovama.

b. Kur’an je postavio univerzalna načela, na osnovu kojih je moguće iznaći rješenja i za ona pitanja koja se u Kur’anu ne spominju direktno. Tako, naprimjer, iz kur’anskog načela i poma-žite se u dobročinstvu i bogobojaznosti, razumijemo zabranu svih savremenih oblika saučesništva u grijehu i neprav-di, kao što je reklamiranje i promocija alkoholnih proizvoda, firmi i poduzet-nika koji se bave šerijatski nezakonitim djelatnostima i sl.

c. Kur’an, kao Božija riječ i uputa, puno veću pažnju poklanja vjeri, vjero-vanju i moralu, nego konkretnim za-konskim rješenjima. Zapravo, stvarne efekte pravnih odredbi u društvu, mo-guće je osjetiti samo ukoliko je to druš-tvo utemeljeno na moralu, čvrstom vjerovanju i ubjeđenju u onosvjetsku odgovornost i polaganje računa za sva-ku izgovorenu riječ i urađeno djelo, na kojima Kur’an posebno insistira.

d. Kur’an je univerzalna Božija ri-ječ, koja nije ograničena vremenom i prostorom, i sasvim je razumljivo da, svojim tekstom, ne obuhvata sve prav-ne odredbe i pojedinačna zakonska rje-šenja, naročito ona koje se tiču novo-nastalih pitanja, koja nisu bila poznata u vrijeme dok je on objavljivan. Bilo je dovoljno postaviti opće principe i time dati mogućnost kompetentnim struč-njacima (mudžtehidima) da rješenja mudžtehidima) da rješenja mudžtehidimapojedinih pravnih pitanja kojih nema u Kur’anu, a ni u Sunnetu, reguliraju onako kako to odgovara duhu općeg islamskog koncepta života, uvažavajući potrebe ekonomskog, kulturnog i soci-jalnog razvoja islamskog društva.

Načini prezentacije šeri-jatskih propisa u Kur’anu

Tri su načina prezen-tacije šerijatskih propisa u Kur’anu:

1. Postavljanje general-nih principa, kao što su princip šure (međusobnog šure (međusobnog šuresavjetovanja), ihsana (do-ihsana (do-ihsanabročinstva), ‘adla (pravde), ‘adla (pravde), ‘adlanedodirljivosti tuđeg imet-ka, uzvraćanja istom mje-rom, kao osnove za detaljnu razradu šerijatskih propisa i donošenje konkretnih za-konskih rješenja.

2. Uopćeno spominjanje kon-kretnih zakonskih odredbi, bez nji-hove detaljnije i preciznije razrade. Najreprezentativniji primjer ove vr-ste kur’anskih odredbi jesu temeljne vjerske dužnosti: namaz, zekat, post i hadž, koje su u Kur’anu naređene uop-ćeno, a njihovu detaljnu razradu nala-

46

zimo u Poslanikovoj praksi (Sunnetu). U tom smislu su, Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Kla-njajte onako kako ste mene vidjeli da klanjam”, i “Pre-uzmite od mene obredne radnje.”

3. Detaljna razrada pravnih propisa, za koju nisu potrebna dodatna pojašnjenja. U Kur’anu su detaljno razrađeni pojedini aspekti nasljednog (preci-zno određeni alikvotni di-jelovi zaostavštine, farzovi:

½, ¼, 1/8, 1/3, 2/3, 1/6) i bračnog prava (kompletan i polovičan vjenča-ni dar, postbračni priček, ila’ – mu-ževa zakletva da određeno vrijeme neće prilaziti ženi, razvod braka i sl.), s obzirom da je riječ o osjetljivim pitanjima iz domena međuljudskih odnosa.


U širem smislu, izvore

šerijatskog prava dijelimo

na glavne i pomoćne.

Glavni izvori su Kur’an,

Sunnet, idžma’ (konsenzus)

i kijas (analogija), a

pomoćni su svi ostali izvori.

Literatura:

1. Tekijjudin Ebu-l-‘Abbas Ahmed ibn ‘Abdulhalim ibn Tejmij-je, Medžmuu-l-fetava.

2. Muhammed ibn ‘Ali eš-Ševka-ni, Irašdu-l-fuhul.

3. Muveffeku-d-din Ebu Mu-hammed ‘Abdullah ibn Muhammed ibn Kudame el-Makdisi, Revdatu-n-nazir.

4. Muhamed ibn Husejn ibn Ha-san el-Džizani, Me’alimu usuli-l-fik-hi ‘ inde ehli-s-sunneti ve-l-džemāa’.

5. Muhamed ibn Idris eš-Šafii’, Er-Risale.

6. Ebu-Abdullah Bedruddin Muhammed ibn Behadir ibn ‘Abdu-llah, Ez-Zerkeši, El-Bahru-l-muhit fi usuli-l-fikhi.

7. Abdurrahman el-Džeziri, Ki-tabu-l-fikhi ‘ale-l-mezahibi-l-erbea.

8. Šerif Džurdžani, Et-Ta’rifat. 9. Es-Sejjid es-Sabik, Fikhu-s-

sunne.10. Muhamed ibn Ahmed el-

Kurtubi, Bidajet-l-mudžtehid ve ni-hajetu-l-muktesid.

11. Muhamed ibn Salih el-Usej-min, Eš-Šerhu-l-mumti’.

12. Dr. Enes Ljevaković, Usulu-l-fikh (hrestomatija).

13. Dr. Muharem Štulanović, ‘Urf – običaj kao pomoćni izvor še-rijatskog prava sa osvrtom na Bosnu i Hercegovinu.

14. Dr. Fikret Karčić, Društveno pravni aspket islamskog reformizma.

15. Ibrahim Džananović, Idžti-had u prva četiri stoljeća islama.

pretirati samo unutar njezina vlasti-tog konteksta i njezine vlastite termi-nologije. Bilo kakvo odvajanje od ovog principa neminovno vodi u opskurno zaključivanje o islamskom zakonodav-stvu u pogledu mnogih gorućih pitanja našega vremena.”1

Veliki broj savremenih autora i islamskih autoriteta smatra da je ve-ćina demokratskih principa kompa-tibilna sa islamom. Oni ističu da nije bitno ime i naziv, nego ono što čini suštinu demokratije, a to je; pred-stavnička vlast radi kontrole onih koji vladaju, putem mehanizama kao što su raspodjela vlasti, obavezno do-govaranje i povremeni reizbori. Ništa od ovoga, kako kažu, ne isključuje prihvatanje Allaha jedinog kao suve-rena, niti vladavinu Šerijata. prihvatanje Allaha jedinog kao suve-rena, niti vladavinu Šerijata. prihvatanje Allaha jedinog kao suve-

Muhammed Asad, kao uteme-ljivač ideje o islamskoj demokratiji, nije ostao bez podrške i istomišlje-nika. U tome su ga podržali mnogi savremeni islamski mislioci i autori-teti, kao što su Fathi Osman, Hasan et-Turabi, Rašid el-Ganuši, koji su

snažno zagovarali plurali-stički i demokratski islam.

Šejh Ganuši je o tome kazao sljedeće: “Mnogi isla-misti dovode demokratiju u vezu sa stranom intervenci-jom i nevjerstvom. Ali de-mokratija je skup mehaniza-ma za garantiranje slobode misli, slobode okupljanja i mirnog natjecanja za vlast putem biračkih kutija.... Mi u islamu nemamo mo-dernog iskustva koje bi mo-glo zamijeniti demokratiju. Islamizacija demokratije je najbliža primjeni šure. Oni koji odbacuju ovu ideju nisu proizveli ništa različito od jednopartijskog sistema... Ja ne vidim nikakvog izbora pred nama nego da prihvati-mo ideju demokratije. Štavi-pred nama nego da prihvati-mo ideju demokratije. Štavi-pred nama nego da prihvati-

še, može biti opasno ignori-rati demokratiju... Oni koji mogu imati najviše koristi od demokratije su muslimani.”2demokratije su muslimani.”2 2demokratije su muslimani.”

47

Kompatibilnost demokratije i islamskog političkog sistema

Islamske teme

Veliki broj savremenih autora i islamskih autoriteta smatra da je većina demokratskih principa kompatibilna sa islamom. Oni ističu da nije bitno ime i naziv, nego ono što čini suštinu demokratije, a to je; predstavnička vlast radi kontrole onih koji vladaju, putem mehanizma kao što su raspodjela vlasti, obavezno dogovaranje i povremeni reizbori. Ništa od ovoga, kako kažu, ne isključuje prihvatanje Allaha jedinog kao suverena, niti vladavinu Šerijata

Piše: Abdulvaris Muris Ribo

Jedno od krucijalnih pitanja, kada govorimo o političkim pravima u islamu, je svaka-

ko pitanje kompatibilnosti islamskog J

ko pitanje kompatibilnosti islamskog J

političkog sistema sa demokratskim principima. Činjenica je da danas u političkog sistema sa demokratskim principima. Činjenica je da danas u političkog sistema sa demokratskim

muslimanskim društvima još uvijek dominira antidemokratsko raspolože-nje. Još uvijek u krugovima islamskih organizacija i pokreta vlada mišljenje da je demokratija širk (politeizam) i širk (politeizam) i širkkufr (nevjerstvo).kufr (nevjerstvo).kufr

Prvi razlog takvog gle-dišta je, prije svega, krivo poimanje suštine demo-kratije i njenih principa. Muslimani danas odbacu-ju demokratiju zbog toga što vjeruju da se njeno osnovno načelo “vladavina naroda” kosi sa islamskim shvatanjem vlasti gdje su-verenitet pripada samo Bogu.

Drugi razlog ovakvog stava spram demokratije je i to što se muslimanski svijet sa demokratijom prvi put susreo u okolnostima kolonijalističke vlasti i do-minacije, koja je, zajedno sa demokratijom, shvaćena kao neprijatelj musliman-ske tradicije i struktura moći.

Naći ćemo da neki mu-slimanski autori i mislioci smatraju da je neispravno i pogrešno neislamske termine poput demokratije, socijalizma i drugih, primjenjivati na islamsku ideologo-ju. Tako Muhammed Asad u svojoj knjizi Principi islamske države i vlasti kaže:

“Ukratko, krajnje je pogrešno i za-varavajuće neislamske termine primje-njivati na islamske koncepte i institu-cije. Ideologija islama posjeduje druš-tvenu orijentaciju koja je svojstvena samo njoj i koja se, u mnogim pogledi-ma, razlikuje od one na savremenom Zapadu; nju je moguće uspješno inter-

Nije važan naziv, važna je suština


Veliki broj savremenih

autora i islamskih autoriteta smatra da je većina

demokratskih principa

kompatibilna sa islamom. Oni ističu da

nije bitno ime i naziv, nego ono što čini suštinu

demokratije, a to je;

predstavnička vlast radi

kontrole onih koji vladaju.

Bilješke1. Muhammed Asad, Princi-

pi islamske države i vlasti, str. 40, Zagreb, 2005.g. (prijevod s en-gleskog: Dr. Džemaludin Latić)

2. Murad Wilfried Hofmann, Vlast u islamu i islamski poli-tički sistem, www. alibasic.ba, 02.12.2006. g. (prijevod s engle-skog; A.Alibašić)

48

Svjedočenje Srba o ratnim zločinima nad Bošnjacima

Zločin

Nastavljamo sa objavljivanjem svjedočenja Srba o ratnim zločinima nad Bošnjacima tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu. Svjedočenja koja ćemo objaviti u nastavku su priznanja osuđenih ratnih zločinaca Stevana Todorovića, Milana Simića i drugih

Pripremio: Ramiz Hodžić

Srpsku stranu priče o ratnim zlo-činima nad Bošnjacima nastavlja-mo objavljivanjem priznanja Ste-

vana Todorovića pred Haškim tribunalom. Stevan Todorović je osuđen pred Haškim tribunalom na deset godina zatvora. Odle-žao je dvije trećine kazne i danas se nalazi na slobodi. On je priznao da je počinio ratni zločin nad Bošnjacima i Hrvatima u općini Bosanski Šaac. Stevan Todorović je ratni zločin nad Bošnjacima i Hrvatima u općini Bosanski Šaac. Stevan Todorović je ratni zločin nad Bošnjacima i Hrvatima u

od aprila 1992. do decembra 1993. godine bio načelnik policije i član srpskog Kriznog štaba u Bosanskom Šamcu u severoistočnoj bio načelnik policije i član srpskog Kriznog štaba u Bosanskom Šamcu u severoistočnoj bio načelnik policije i član srpskog Kriznog

Bosni i Hercegovini.

Priznanje kriviceU Sporazumu o izjašnjavanju o krivi-

ci, optužba i Stevan Todorović prihvatili su određene činjenice kao istinite i kao činjeničnu osnovu za potvrdno izjašnjava-nje o krivici. One uključuju premlaćivanje i ubistvo Ante Brandića 29. jula 1992. go-dine; naređivanje šestorici muškaraca da jedan drugom izvrše fellatio u policijskoj stanici u Bosanskom Šamcu, u tri navrata, jedan drugom izvrše fellatio u policijskoj stanici u Bosanskom Šamcu, u tri navrata, jedan drugom izvrše fellatio u policijskoj

u maju i junu 1992. godine; premlaći-vanje Envera Ibralića, Hasana Jašarevića, Omera Nalića i svećenika Joze Puškarića oko 29. jula 1992. godine; premlaćivanje Silvestra Antunovića oko 15. jula 1992.; i višekratna premlaćivanja Hasana Bičića, Kemala Bobića, Hasana Čeribašića, Ab-i višekratna premlaćivanja Hasana Bičića, Kemala Bobića, Hasana Čeribašića, Ab-i višekratna premlaćivanja Hasana Bičića,

dulaha Drljačića, Zlatka Dubrića, Roka Jelavića i Hasana Subašića u periodu iz-među 17. aprila i 21. novembra 1992. godine. Osim toga, potvrđeno je da je Stevan Todorović naređivao i sudjelovao u protivpravnom zatočavanju i surovom

i nečovječnom postupanju prema bosan-skim Hrvatima, bosanskim Muslimanima i drugim nesrpskim civilima, da je trojici ljudi kojima je bio nadređen naredio da muče Omera Nalića na dan ili oko 19. juna 1992., da je naredio i učestvovao u ispitivanju zatočenih lica i prisiljavao ih da potpisuju lažne i iznuđene izjave, naređi-vao i učestvovao u deportaciji i prisilnim preseljenjima, te izdavao naređenja i di-rektive koji su kršili pravo nesrpskih civila na jednakost pred zakonom i narušili nji-hova temeljna prava.

Činjenična osnova detaljno utvrđuje hova temeljna prava.

Činjenična osnova detaljno utvrđuje hova temeljna prava.

dogovorene činjenice koje se tiču poči-njenja krivičnog djela progona za koji se tereti u optužnici, naime: (a) prisilno pre-uzimanje gradova, mjesta i sela nastanje-nih nesrpskim civilima od strane srpskih snaga; (b) ubistva, seksualne nasrtaje i učestala premlaćivanja nesrpskih civila za-točenih u raznim zatočeničkim logorima u regiji; (c) protupravno lišavanje slobode i zatočenje nesrpskih civila u nečovječnim uslovima na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi; (d) surovo i neljudsko postupanje prema nesrpskim civilima, uključivši pre-mlaćivanje, mučenje, prisilni rad i zatoče-nje u neljudskim uslovima; (e) ispitivanje uhapšenih i zatočenih nesrpskih civila i prisiljavanje da potpišu lažne i iznuđene izjave; (f) deportacija, prisilno preseljenje i protjerivanje nesrpskih civila iz njihovih domova i sela; i (g) izdavanje naređenja i direktiva kojima su kršena prava nesrp-skih civila na jednakost pred zakonom i kojima se narušavalo ostvarivanje njiho-vih osnovnih i temeljnih prava. U činje-ničnoj osnovi Stevan Todorović izjavljuje da je kao načelnik policije imao nadređeni položaj u odnosu na sve druge policajce u Bosanskom Šamcu, čime je priznao svoju položaj u odnosu na sve druge policajce u Bosanskom Šamcu, čime je priznao svoju položaj u odnosu na sve druge policajce u

odgovornost za djela svojih potčinjenih prema članu 7, stavu 3 Statuta.

Stevan Todorović je priznao da su 29. jula 1992. on i nekoliko drugih muškara-ca, učestalo tukli i udarali nogama Antu Brandića, zvanog Anteša, u hodniku po-licijske stanice u Bosanskom Šamcu, te Brandića, zvanog Anteša, u hodniku po-licijske stanice u Bosanskom Šamcu, te Brandića, zvanog Anteša, u hodniku po-

da je Anto Brandić umro od posljedica tog zlostavljanja. Izjava jednog očevica potvrđuje taj navod. Premlaćivanje je trajalo otprilike sat vremena, a Stevan

Todorović je viđen kako u više navrata Antu Brandića udara nogama i mlati ga po glavi.

U odnosu na optužbe za seksualne de-likte, Stevan Todorović je prihvatio sljede-će navode o svom ponašanju.

Svjedok A je opisao kako je odveden u policijsku stanicu u Bosanski Šamac, gdje

Svjedok A je opisao kako je odveden u policijsku stanicu u Bosanski Šamac, gdje

Svjedok A je opisao kako je odveden u

ga je Stevan Todorović počeo tući i udarati nogama u predio genitalija. Svjedok A je zatim odveden do drugog čovjeka, a Ste-van Todorović mu je naredio “da ga ugrize u penis”. Nakon toga su ga ponovo tukli i pretrpio je daljnje zlostavljanje. Svjedok C je izjavio da mu je Todorović telefonirao i tražio da dođe u policijsku stanicu u Bo-sanskom Šamcu. Tamo su svjedoka C tu-tražio da dođe u policijsku stanicu u Bo-sanskom Šamcu. Tamo su svjedoka C tu-tražio da dođe u policijsku stanicu u Bo-

kli oko pola sata. Svjedok C izjavljuje: “U kancelariji smo bili prisutni samo Todoro-vić i ja i premlaćivanje je trajalo oko pola sata. Nakon toga je u kancelariju doveden svjedok D, pa je nastavio tući obojicu. Pre-mlaćivanje je trajalo još sat vremena.

Nakon toga nam je naredio da jedan drugom izvršimo fellatio.”

Svjedok E opisuje kako je 9. ili 10. maja 1992. uhapšen i odveden u policij-sku stanicu u Bosanskom Šamcu. Tamo su maja 1992. uhapšen i odveden u policij-sku stanicu u Bosanskom Šamcu. Tamo su maja 1992. uhapšen i odveden u policij-

ga Stevan Todorović i ostali tukli nekoliko sati. Svjedok E je izjavio: “Nakon premla-ćivanja Todorović nam je naredio (svjedo-ku E i svjedoku F) da jedan drugom vrši-mo fellatio. Smijao se dok smo to radili.”

U odnosu na navode o premlaćivanji-ma, Stevan Todorović priznaje premlaćiva-nje svećenika Joze Puškarića u policijskoj stanici u Bosanskom Šamcu 29. jula 1992. nje svećenika Joze Puškarića u policijskoj stanici u Bosanskom Šamcu 29. jula 1992. nje svećenika Joze Puškarića u policijskoj

godine. Priznaje premlaćivanje Silvestra Antunovića u gimnastičkoj dvorani osnov-ne škole u Bosanskom Šamcu oko 15. jula Antunovića u gimnastičkoj dvorani osnov-ne škole u Bosanskom Šamcu oko 15. jula Antunovića u gimnastičkoj dvorani osnov-

1992. Priznaje premlaćivanja Hasana Bi-čića, Kemala Bobića, Hasana Čeribašića, 1992. Priznaje premlaćivanja Hasana Bi-čića, Kemala Bobića, Hasana Čeribašića, 1992. Priznaje premlaćivanja Hasana Bi-

Abdulaha Drljačića, Zlatka Dubrića, Roke Jelavića i Hasana Subašića u više navrata iz-među 17. aprila i 21. novembra 1992. go-dine u osnovnoj školi, srednjoj školi i zgradi teritorijalne odbrane u Bosanskom Šamcu. dine u osnovnoj školi, srednjoj školi i zgradi teritorijalne odbrane u Bosanskom Šamcu. dine u osnovnoj školi, srednjoj školi i zgradi

Stevan Todorović nadalje priznaje da je oko 19. juna 1992. godine naredio trojici muš-karaca da premlate Omera Nalića u osnov-noj školi u Bosanskom Šamcu. Priznaje da karaca da premlate Omera Nalića u osnov-noj školi u Bosanskom Šamcu. Priznaje da karaca da premlate Omera Nalića u osnov-

su žrtve pretrpjele teške fizičke i psihičke povrede kao posljedice premlaćivanja.

Todorović je uživao dok je tjerao zarobljenike da premlaćuju jedan drugog


49

Duga lista počinjenih zlodjela

Protivpravno lišavanje slobode, zato-čavanje i zatvaranje bosanskih Hrvata, bosanskih Muslimana i drugih nesrpskih civila u nehumanim uslovima.

Stevan Todorović je priznao učestvo-vanje u protupravnom hapšenju i zatoča-vanju nesrpskih civila u regiji Bosanskog Šamca.vanju nesrpskih civila u regiji Bosanskog Šamca.vanju nesrpskih civila u regiji Bosanskog

Surovo i neljudsko postupanje s bosan-skim Hrvatima, bosanskim Muslimanima i drugim nesrpskim civilima, uključujući premlaćivanje, mučenje, slanje na prisilni rad i zatočenje u neljudskim uslovima.

Stevan Todorović je priznao uče-stvovanje u okrutnom i nehumanom postupanju sa nesrpskim civilima u Bo-sanskom Šamcu u formi slanja na prisilni postupanju sa nesrpskim civilima u Bo-sanskom Šamcu u formi slanja na prisilni postupanju sa nesrpskim civilima u Bo-

rad, uključujući kopanje rovova i gradnju bunkera.

Ispitivanje bosanskih Hrvata, bosan-skih Muslimana i drugih nesrpskih civila koji su uhapšeni i zatočeni te prisiljavani da potpišu lažne i iznuđene izjave.

Stevan Todorović je priznao ispitiva-nje nekih pojedinaca, od kojih su neki dali izjave s tim u vezi.

Deportacija, prisilno preseljenje i pro-tjerivanje bosanskih Hrvata, bosanskih Muslimana i drugih nesrpskih civila, uk-ljučujući žene, djecu i starce, iz njihovih domova i sela putem sile, zastrašivanja i prinude.

Stevan Todorović je priznao učestvo-vanje u deportaciji nesrpskih civila. Bio je odgovoran za provedbu odluke Kriznog štaba srpske opštine Bosanski Šamac od odgovoran za provedbu odluke Kriznog štaba srpske opštine Bosanski Šamac od odgovoran za provedbu odluke Kriznog

15. maja 1992. kojom se tražilo da svi ljudi hrvatske nacionalnosti sa tog pod-ručja budu “izolirani i odvedeni u vitalne objekte u gradu i u selima”.

Izdavanje naredbi i direktiva kojima su kršena prava nesrpskih civila na jedna-kost pred zakonom i kojima se narušavalo ostvarivanje njihovih temeljnih i osnovnih prava.

Stevan Todorović, u svojoj ulozi na-čelnika policije i kao član srpskog Kri-znog štaba, učestvovao je u izdavanju naredbi kojima su kršena osnovna prava nesrpskih civila u Bosanskom Šamcu. naredbi kojima su kršena osnovna prava nesrpskih civila u Bosanskom Šamcu. naredbi kojima su kršena osnovna prava

Naredba od 4. augusta 1992. koju je on potpisao, zabranjivala je okupljanje tri ili više Muslimana ili Hrvata na javnim mjestima. Opštinski krizni štab izdao je nalog od 21. maja 1992. kojim se zabra-njuje slobodno kretanje pojedinaca na tom području i kojim oni koji žele napu-stiti teritoriju srpske opštine Bosanski Ša-tom području i kojim oni koji žele napu-stiti teritoriju srpske opštine Bosanski Ša-tom području i kojim oni koji žele napu-

mac moraju tražiti posebnu dozvolu. U Bosanskom Šamcu osnovani su službeni mac moraju tražiti posebnu dozvolu. U Bosanskom Šamcu osnovani su službeni mac moraju tražiti posebnu dozvolu. U

kontrolni punktovi kojim se sprečavao slobodan izlaz pojedinaca iz grada.

Beobzirno razaranje, pustošenje i pljač-kanje imovine nesrpskih civila velikih raz-mjera, uključujući njihove stanove, poduze-ća, ličnu imovinu i stoku.

Stevan Todorović je pri-znao svoje učestvovanje u pljačkanju imovine koje se desilo u Bosanskom Šam-pljačkanju imovine koje se desilo u Bosanskom Šam-pljačkanju imovine koje se

cu. U naredbi od 24. aprila 1992., koju je potpisao op-štinski Krizni štab, stoji da se roba i oprema iz zone borbe-nih dejstava moraju predati mjesnim kriznim štabovima i da će protiv svakog ko ne postupi po tom nalogu biti preduzete “odgovarajuće mje-re”. Te 1992. godine bio sam svjestan da su Hrvati i Musli-mani, nažalost, mnogo patili. Zbog toga se istinski duboko kajem. Svakodnevno se Bogu molim da mi oprosti grijehe. Spreman sam i ubuduće svjedočiti, koo-perirati i reći sve što znam u interesu istine


i pravde. Moja želja i nada je, a to ovisi od vas, gospodo su-dije, da se vratim u ono lijepo predratno stanje kada su svi u Bosni živjeli složno i sreć-no. Ja, nažalost, ne mogu da promijenim prošlost. Ja želim i spreman sam, ako mi date šansu, da probam da popra-vim budućnost. Ja ću se po-svetiti porodici i mom potom-stvu. Takođe sam spreman da sa svim svojim naporima, u toj novoj multietničkoj Bosni, pozitivno utičem na okolinu, da se međuetničke rane što prije zaliječe i da ljudi i narodi treba da žive u slozi i među-sobnom uvažavanju, te da na

neki način iskupim svoje grijehe prema ljudima i prema Bogu.

U odnosu na optužbe za seksualne

delikte, Stevan Todorović

je prihvatio sljedeće

navode o svom ponašanju.

Svjedok A je opisao kako je odveden u policijsku

stanicu u Bosanski

Šamac, gdje ga je Stevan

Todorović počeo tući i

udarati nogama u predio

genitalija.

Udvorani Sportskog centra u Novom Pazaru, 9. 4. 2013. godine, održana je svečanost u povodu oblježavanja jubi-

leja – tri godine postojanja Škole Kur’ana Časnog. Tom pri-godine, održana je svečanost u povodu oblježavanja jubi-

leja – tri godine postojanja Škole Kur’ana Časnog. Tom pri-godine, održana je svečanost u povodu oblježavanja jubi-

likom promovirana je druga generacija hafiza Škole Kur’ana leja – tri godine postojanja Škole Kur’ana Časnog. Tom pri-likom promovirana je druga generacija hafiza Škole Kur’ana leja – tri godine postojanja Škole Kur’ana Časnog. Tom pri-

Časnog u Novom Pazaru, njih šestorica. Svečanosti su prisu-likom promovirana je druga generacija hafiza Škole Kur’ana Časnog u Novom Pazaru, njih šestorica. Svečanosti su prisu-likom promovirana je druga generacija hafiza Škole Kur’ana

stvovali službenici Islamske zajednice, rukovodioci ustanova, imami, vjeroučitelji, profesori “Gazi Isa-beg” medrese i Fa-kulteta za islamske studije. Delegacija Islamske zajednice na čelu sa glavnim muftijom Muamer-ef. Zukorlićem, delegacija Internacionalnog univerziteta u Novom Pazaru predvođe-na rektorom dr. Mevludom Dudićem, delegacija Narodnog vijeća Sandžaka predvođena Seadom Šaćirovićem, delegacija na rektorom dr. Mevludom Dudićem, delegacija Narodnog vijeća Sandžaka predvođena Seadom Šaćirovićem, delegacija na rektorom dr. Mevludom Dudićem, delegacija Narodnog

Bošnjačkog nacional-nog vijeća i Bošnjač-ke kulturne zajednice, delegacija Bošnjačke demokratske zajednice predvođena predsjed-nikom mr. Jahjom Fe-hratovićem. Delegacija iz R. Turske na čelu sa dr. Mustafom Yelekom, glavni imam Sultan Fatih džamije hafiz Osman Šahin, dele-gacija Islamskog univerziteta Fatih iz Istanbula dr. Hamdi Ar-slan, mnogobrojni gosti iz Bosne i Hercegovine: hafiz Halil Mehtić, kurra hafiz Fadil Bekteš, hafiz Mustafa Efendić, mr. Sulejman Čeliković; hafiza Bajrama Ajetija iz Makedonije, te direktor Islamsko-naučnog instituta iz Beograda dr. Seid Ha-lilović i njegov zamjenik dr. Tehran Halilović.

50

Zelena transferzala


UZagrebu je, u gotovo svim prostorijama Zagrebačke džamije, UZagrebu je, u gotovo svim prostorijama Zagrebačke džamije, Uodnosno Islamskoga kulturnog centra, održan VI. SUSRETI Uodnosno Islamskoga kulturnog centra, održan VI. SUSRETI UISLAMSKE MLADEŽI HRVATSKE. Zagrebačka krasotica do-

odnosno Islamskoga kulturnog centra, održan VI. SUSRETI ISLAMSKE MLADEŽI HRVATSKE. Zagrebačka krasotica do-

odnosno Islamskoga kulturnog centra, održan VI. SUSRETI

čekala je sudionike Susreta prvim džamijskim beharima, okupana proljetnim suncem, kako i dolikuje ljudskom proljeću – mladima! Velika Kongresna dvorana “Salim Šabić” bijaše tijesna da bi primila proljetnim suncem, kako i dolikuje ljudskom proljeću – mladima! Velika Kongresna dvorana “Salim Šabić” bijaše tijesna da bi primila proljetnim suncem, kako i dolikuje ljudskom proljeću – mladima!

više od 200 mladih sudionika Susreta i njihovih gostiju, pa je bila ispunjena već prije službenog početka Susreta. Glavni organizatori bili su Ured za da’wu i mladež Islamske zajednice u Hrvatskoj i Omladinski klub muslimana MIZ Zagreb. Nakon otvorenja susre-ta islamskoj mladeži obratili su se brojni ugledni zvaničnici iz Islam-ske zajednice u Hrvatskoj. Poslije izvrsnog ručka u režiji našega Jare, učesnici su radili u sedam različitih radionica, nasumice izmiješani, tako da su jednu radionicu činili sudionici iz svih medžlisa Hrvatske. Tema radionica bila je: prijedlozi za poboljšanje zajedničkih aktivno-sti islamske mladeži na lokalnoj, regionalnoj i državnoj razini. Svaka je radionica imala posebne mentore, a mentori su bili imami i mu-allime. Uglavnom, na svim se radionicama živo raspravljalo, a nakon

rasprava prezentirani su zaključci sa svih voditelja, a izvještači bijahu bili voditelji radionica. Zatim su predstavnici svih medžlisa prikazali rad mladih u svojim zajednicama. Informacije koje smo dobili bile su temeljito obrađene, a neke su doista bile na vrhunskoj razini. Na kra-ju svih izvješća, muftija dr. Aziz ef. Hasanović pohvalio je rad Šestog temeljito obrađene, a neke su doista bile na vrhunskoj razini. Na kra-ju svih izvješća, muftija dr. Aziz ef. Hasanović pohvalio je rad Šestog temeljito obrađene, a neke su doista bile na vrhunskoj razini. Na kra-

susreta islamske mladeži Hrvatske, ne krijući radost što Hrvatska ima takvu islamsku mladost.

Šesti susreti islamske mladeži HrvatskeZagreb

Gradonačelnik Grada Dubrovnika Andro Vlahušić i predsjednik Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj

muftija Aziz ef. Hasanović, u Gradskoj vijećnici su potpisali ugovor kojim je Grad Dubrovnik donirao 990 hiljada kuna za uređenje objekta u Gružu, gdje će biti smještena Islamska zajednica. Riječ je o bivšoj zgradi veličine 380 kvadratnih metara, koja se nalazi na adresi Radnička 4, a ima prizemlje i kat. Uz to, kako je kazao gradonačelnik, već dvije godine Islamskoj zajednici pružaju logističku podršku u ostvarenju ovog projekta, a najavio je kako će se na Dubcu riješiti i 160 grobnih mjesta za muslimanska groblja. “Dubrovnik je primjer koji pokazuje kako se u društvo integrira zajednica i kako se ima otvoren pristup u rješavanju životnih pitanja. Donacija Grada potvrda je naših dobrih odnosa. Zahvalju-jem se gradonačelniku i njegovim suradnicima na ovom aktu koji je povijesni čin, a ime gradonačelnika Vlahušića ući će u povijest Islamske zajednice u Hrvatskoj upisano zlatnim slovima”, kazao je muftija Hasanović.On je naglasio kako je ovo primjer za Hrvatsku, ali i za Eu-ropsku uniju u koju Hrvatska uskoro ulazi. “Dubrovnik je

zaista primjer integracije Islamske zajednice u rješavanju ži-votnih pitanja”, kazao je Hasanović. Dubrovački imam Sal-kan ef. Herić kazao je kako ideja o islamskom centru u Du-brovniku zapravo postoji još od 1939. godine. Inače, kupnja objekta i njegovo uređenje koštat će oko četiri miliona kuna.

U Dubrovniku će biti izgrađen islamski centarHrvatska

Trogodišnjica Škole Kur’ana Časnog: S ponosom predstavljamo novih šest hafiza Kur’ana

Novi Pazar

Na području Novog Pazara stalan posao ima nešto više od 15.000 građana, skoro 13.000 su penzione-

ri, dok na posao čeka 24.000 građana, pokazuju podaci Odeljenja za privredu i filijala Penzijsko invalidskog osiguranja i Nacionalne službe za zapošljavanje. Iako je tokom prošle godine posao pronašlo 2.606 osoba – 140 više nego u 2011. godini, ukupan broj nezaposlenih uvećan je za skoro 1.000. Prema po-dacima tri ustanove, na jednog zaposlenog u No-vom Pazaru dolazi 0.8 penzionera i 1,6 nezaposle-nih. Tokom prethodne godine do stalnog posla je došlo najviše onih sa prvim stepenom stručne spre-me 736, a najmanje fakultetski obrazovanih, njih 342. U Novom Pazaru živi 12.717 penzionera, sa prosečnim prihodima od oko 17.000 dinara, što je znatno manje od republičkog prosjeka, pokazuju podaci filijale PIO fonda. Prema podacima Odje-ljenja za privredu, u 2012. godini broj zaposlenih na neodređeno vrijeme je 15.359, dok je prosječna februarska neto plata u Novom Pazaru je 33.484

dinara, odnosno za skoro 10.000 dinara manje od pro-sjeka u Srbiji. Novi Pazar prema popisu stanovništva iz 2011. godine ima malo više od 100.000 stanovnika.

O snovna škola u Prizrenu “Prizrenska liga” (Lidhja e Prizrenit) nekadašnja “Mladen Ugarević” jedna

je od najpopularnijih škola kod Bošnjaka u regionu Prizrena koja se ističe po stručnom nastavnom kadru, kolegijalnosti i respektu učenika prema nastavnicima. U ovoj školi nastava se izvodi na dva jezika, alban-skom i bosanskom, a škola broji oko 600 učenika od kojih 63 učenika koji pohađaju nastavu na bosanskom jeziku.“Uslovi za odvijanje nastave ovdje nisu baš zadovolja-vajući jer nemamo stručnu nastavu koja bi se odvija-la u kabinetima ili laboratorijama koje bi koristile i učenicima i nastavnicima koji stručno obavljaju svoj rad jer ipak praktični rad je vrlo značajan za spoznaju samih učenika u pojedinim oblastima naročito kada su u pitanju prirodne i egzaktne nauke koje izisku-ju praktični rad. U ovoj školi postoji i biblioteka u kojoj ima mnogo knjiga no vrlo mali broj njih je na bosanskom jeziku. Naročito nema onih knjiga koje su potrebne za lektiru i učenici ove škole se snalaze kako znaju i umiju, iznajmljujući knjige u Gradskoj biblio-teci, a ako ih i tamo nema onda ih kopiraju od učenika viših razreda. Svakog 10. juna na Dan škole bošnjački učenici zajedno sa učenicima iz albanske nastave uče-stvuju u zajedničkoj proslavi”, kaže nastavnica Me-mnuna Ajdini za Info-ks.net. Jedna od odličnih učenica koja se izdvaja po učenju te pisanju poezije je i odlična učenica 6. razreda Meli-sa Dilji koja za čitaoce našeg web-portala izrecitovala

pjesmicu “Zajednički život na Kosovu” koju je sama napisala:-Ja živim na Kosovu, život mi je lijep,-Ja živim na Kosovu, život mi je lijep,-Idem u školu i to je moj svijet.Idem u školu i to je moj svijet.IImam drugarice Majdu, Ildu i Edonu,Imam drugarice Majdu, Ildu i Edonu,IDružimo se i igramo u školi svi,Jer na lijepom Kosovu živimo mi.Jer na lijepom Kosovu živimo mi.JVolim Kosovo i moj kraj, sunce, slobodu i svaki cvijet,Volim Kosovo i moj kraj, sunce, slobodu i svaki cvijet,VJer to je čitav moj mali svijet…Jer to je čitav moj mali svijet…J

51

Među prvim školama sa nastavom na bosanskomKosovo - Osnovna škola u Prizrenu “Prizrenska liga”

Sandžak


U Novom Pazaru posao ima svega 15% građana!

52

IslamnetU Siriji se bori oko 600 dobrovoljaca iz EuropeEU

Kosovski mediji objavili su prošlih Kosovski mediji objavili su prošlih Kdana da je u Siriji do sada poginulo Kdana da je u Siriji do sada poginulo Kdeset Albanaca. Kako navodi list Koha Ditore, najviše poginulih Albanaca je sa Kosova, njih osam, dok su dvojica poginulih dobrovoljaca državljani Al-banije. Posljednji poginuli dobrovoljac sa Kosova je 22-godišnji Koprova Mu-hammad. Pored Koprove poginuli su još Behlul Arnauti Arnauti, Demolli Naman, Muse Ahmad, Terrnoci East, Abu Omar al-Albani Muhammad Al-bania. Pored Albanaca u Siriji se bore još mnogi dobrovoljci iz europskih zema-lja. Prema podacima europskih obvještaj-nih službi u Siriji se danas bori oko 600 dobrovoljaca i svi oni se bore protiv režima Bashara Al Asada. Najviše dobrovoljaca dolazi iz Velike Bri-tanije njih 134, iz Holandije ima 107 dobrovoljaca, Fran-cuske 92, Belgije 85, Danske 78, Njemač-

ke 40, Irske 26, Finske 13, Španije i Švedske 5. Naravno, ovo nije definitiv-ke 40, Irske 26, Finske 13, Španije i Švedske 5. Naravno, ovo nije definitiv-ke 40, Irske 26, Finske 13, Španije i

na lista evropskih dobrovoljaca u Siriji. Neke europske zemlje kao što je Belgija ovih dana sprovode široke policijske akcije na otkrivanju mreže koja je od-govorna za slanje dobrovoljaca u Siriju. Europske zemlje se boje da će njihovi dobrovoljci u Siriji postati vojnici Al Kaide. Ukupan broj prisutnih stranih do-brovoljaca u Siriji dostiže brojku oko 5.500. Naravno, najviše dobrovoljaca u Siriji dolazi iz drugih arapskih zemalja.

Margaret Thatcher je prestala podržavati Hrvatsku zbog počinjenog zločina nad Bošnjacima u Ahmićima

Velika Britanija

Bivša britanska premijerka Mar-garet Thatcher umrla je prošle

sedmice od moždanog udara u 88. godini života. Takozvana ‘Čelična lady’ bila je prva premijerka na čelu Ujedinjenog Kraljevstva od 1979. do 1990. godine i jedina žena do sada na toj dužnosti. Prema sjećanju Drage Štambuka, bivšeg predstavni-ka pa ambasadora Hrvatske u Lon-donu premijerka Margaret Thatcher je bila veliki prijatelj Hrvatske. Ona je podržavala Hrvatsku sve dok nije počinjen zločin nad Bošnjacima u Ahmićima. “Gdje god je došla govo-rila je za Hrvatsku . ‘Istina nije sama po sebi evidentna, treba je ponav-ljati, ponavljati i ponavljati, i nika-da se ne smiješ umoriti’. A, onda je ušutjela. Od 1993. više nije govorila. Hrvatima je zamjerila rat u Bosni, pogotovo zločin u Ahmićima”, pri-sjeća se Drago Štambuk za hrvatske medije. “Što se to događa”, vikala je na telefon ambasadoru Štambuku. “Tražim odmah razgovor s Tuđma-nom”. Štambuk je nazvao Tuđmana koji je u tom trenutku bio u Kana-di, ali ovaj ju je odbio i predao sa-vjetniku. Krajem 1993. Štambuk je predložio Tuđmanu da joj dodijele počasni doktorat Sveučilišta u Zagre-bu. Odbila je. U knjizi “Državnost” kaže kako ju je “masakr u Ahmićima uvjerio da bi njen posjet Zagrebu Hrvatska doživjela kao signal da će svijet zažmiriti na takav barbarizam”. Između Thatcher i Hrvatske odnosi su ponovno zatoplili nakon Srebreni-ce. “Nazvao sam je, rekao što su Srbi učinili, a ona je uzvratila: “Aren’t they animals?” - ispričao je Štambuk. Slje-dećeg jutra pozvala je četiri TV kuće i zatražila zaustavljanje agresije.


Prema podacima koje je obradilo Međunarodno vijeće za zlato, na-

kon slabljenja zlata u decembru 2011. godine na 1.530 dolara, trend opada-nja cijena zlata konstantno traje, od septembra 2012. godine sve do danas. Dok se tvrdi da će se pad cijena na tržištu nastaviti, zlato i dalje ima veliki udio u ukupnim rezervama zemalja. Najveća ekonomija svijeta Sjedinjene Američke Države, sa 8.133,5 tona ujedno je i zemlja koja posjeduje najviše rezervi u zlatu. Spomenuta količina zlata čini 71,6 posto uku-pnih rezervi ove zemlje. Slič-na situacija je i sa vodećom zemljom u Europskoj uniji, Njemačkom. Sa 3.391,3 tone zlata nalazi se na drugom mjestu ljestvice zemalja koje imaju najviše zlatnih rezervi. Njemačka 72,1 posto od svo-jih ukupnih rezervi čuva u zlatu. Turska pažnju privlači

sa rekordnim iznosom rezervi u devi-zama, koje su dostigle 127 milijardi dolara. Sa 375,7 tona zlata, Turska je petnaesta među zemljama sa najviše rezervi u zlatu. Udio rezervi u zlatu u ukupnim rezervama Turske iznosi 16 posto.

Turska na 15. mjestu “Zlatne lige”Međunarodno vijeće za zlato

Alžirac Ihab Dramši, star 32 godine ispričao Alžirac Ihab Dramši, star 32 godine ispričao Aje novinaru alžirskog lista Aje novinaru alžirskog lista A El-Haber šta mu El-Haber šta mu El-Haberse sve događalo tokom 11 godina boravka po zatvorima u Iraku. Na odlazak u džihad u Irak ponukali su ga medijski izvještaji koje je svakod-nevno gledao, a naročito su ga na odlazak navele muke iračke djece o kojima nitko nije vodio ra-čuna. Kada je pošao u Irak bile su mu 21 godina života. Krenuo je iz Engleske gdje je otišao na rad. U Irak je otišao 2004. godine preko Siri-je. Nije prošao ni tjedan dana boravka u Iraku a uhapsile su ga američke snage na kontrolnoj tački kod grada Nimruda. Avionom je prebačen u Bagdad, a otuda u poznati zatvor Ebu Garib. Tvrdi da je američka vojska s njim postupala ljudskije nego iračka policija. Amerikanci su ga jedino mučili psihološkim metodama. Irač-ka policija međutim na njemu je primjenjivala sve metode mučenja, a najteža je ona kada vam čupaju zdrave nokte sa ruku i nogu. Kaže da je ostao bez svih noktiju na rukama i nogama. Na-kon višemjesečnog ispitivanja i mučenja po irač-kim zatvorima doveden je na sud gdje je osuđen na 15 godina. Presudili su mu dvojica sudaca, Iračanin i Amerikanac. Na sudu nije imao pra-vo na odvjetnika, a suđenje je trajalo samo oko pola sata. Tvrdi da su policija i irački isljednici mučili zatvorenike do besvijesti. Mnogima su polomili kosti, a veliki broj njih su podlegli mu-čenjima. Naročito su se okrutno ponašali prema strancima, to jest borcima koji su došli boriti se iz arapskog svijeta protiv Amerikanaca. Govori se da ih je stotinama završilo svoj život na sme-tlištima iračkih gradova bez glave. Alžirci su se nalazili u tajnim zatvorima da bi na kraju završili u zatvorima Mesna, vazduhoplovna luka u Bag-dadu i Džadiriji. Nakon kratkog vremena alžirski zatvorenici prebačeni su iz zatvora Takrit u zatvor Susa u Sulejmaniji. Svaki irački grad imao je velike zatvore. U zatvoru Takrit većina policajaca su bili Kurdi koji su se posebno surovo obračunavali s arapskim zatvorenicima. U tom zatvoru Dramši je doživio najcrnje trenutke. Posebno su zastrašu-juća bila mučenja strujom. Kaže da su priznavali i ono što nikada nisu ni pomišljali učiniti. Radili su to samo da se spasu muka.

U zatvoru Susa u sje-ćanju mu je ostao po-ručnik Mu-h a m m e d koji ga je tjedan dana mučio groznim metodama. Zbog mučenja Alžiraca od strane ovog Kurda uprava zatvora je odlučila sve alžirske zatvorenike prebaciti na aerodrom Bagdad kako bi ih koliko-toliko poštedjeli muka. Zatvorom na bagdad-skom aerodromu upravljali su Mehdijevi ljudi. U tom zatvoru zatekli su Libijce. Oni su mu ispričali da su Mehdijevi ljudi najviše voljeli mučiti Libijce jer je Kazzafi ubio ši’itskog imama Musu Sadra. Pored Libijaca tu su bili i Saudijci i Tunižani. Mnogi su u tom zatvoru umrli pod mučenjima Mehdijevih ljudi. Dramši tvrdi da se tokom jeda-nestogodišnjeg tamnovanja nije mogao susresti ni s jednim Alžircem. Svaki strani zatvorenik bio je s jednim Iračanom koji su uglavnom bili špijuni iračkih vlasti. Jedina veza zatvorenika s vanjskim svijetom bila je posredstvom Međunarodnog crvenog križa. Iračka vlada odbila je aktivnosti organizacije Crvenog polumjeseca. Zahvaljujući međunarodnom Crvenom križu Ihab Dramši je napustio zatvor u martu 2012. godine. Od alžir-skog veleposlanstva dobio je dokument kojim je mogao ući u zemlju. Tokom svih tih godina ni jedan predstavnik Alžira u Iraku nije došao po-sjetiti ih u zatvorima, a pored njega bilo je još 14 Alžiraca. Po dolasku u Alžir snage sigurnosti su ga uhapsile i u zatvoru je proveo godinu dana. Alžir-sko državno tužilaštvo optužilo ga je za terorizam. Sud ga je međutim oslobodio te optužbe i u sko državno tužilaštvo optužilo ga je za terorizam.

e međutim oslobodio te optužbe i u sko državno tužilaštvo optužilo ga je za terorizam.

martu ove godine napustio je zatvor. Dram-Sud ga jmartu ove godine napustio je zatvor. Dram-Sud ga je međutim oslobodio te optužbe i u martu ove godine napustio je zatvor. Dram-

e međutim oslobodio te optužbe i u

ši je rekao novinaru da unatoč svemu što je martu ove godine napustio je zatvor. Dram-ši je rekao novinaru da unatoč svemu što je martu ove godine napustio je zatvor. Dram-

učinio i proveo u zatvorima ne žali jer mu je ši je rekao novinaru da unatoč svemu što je učinio i proveo u zatvorima ne žali jer mu je ši je rekao novinaru da unatoč svemu što je

jedini cilj bio pomoći iračkom narodu, a po-učinio i proveo u zatvorima ne žali jer mu je jedini cilj bio pomoći iračkom narodu, a po-učinio i proveo u zatvorima ne žali jer mu je

sebno iračkoj djeci, siročadi i ženama koje su jedini cilj bio pomoći iračkom narodu, a po-sebno iračkoj djeci, siročadi i ženama koje su jedini cilj bio pomoći iračkom narodu, a po-

beskrajno trpjele. U iračkim zatvorima ima sebno iračkoj djeci, siročadi i ženama koje su beskrajno trpjele. U iračkim zatvorima ima sebno iračkoj djeci, siročadi i ženama koje su

još 11 Alžiraca, od njih 9 optuženi su za ne-beskrajno trpjele. U iračkim zatvorima ima još 11 Alžiraca, od njih 9 optuženi su za ne-beskrajno trpjele. U iračkim zatvorima ima

legalan ulazak u Irak, a dvojica za terorizam. još 11 Alžiraca, od njih 9 optuženi su za ne-legalan ulazak u Irak, a dvojica za terorizam. još 11 Alžiraca, od njih 9 optuženi su za ne-

Alžirska vlada je po prvi puta poslala delega-legalan ulazak u Irak, a dvojica za terorizam. Alžirska vlada je po prvi puta poslala delega-legalan ulazak u Irak, a dvojica za terorizam.

ciju da posjete zatvorene Alžirce. (Omerbašić Alžirska vlada je po prvi puta poslala delega-ciju da posjete zatvorene Alžirce. (Omerbašić Alžirska vlada je po prvi puta poslala delega-

Ševko – wciju da posjete zatvorene Alžirce. (Omerbašić Ševko – wciju da posjete zatvorene Alžirce. (Omerbašić

ww. islamska-zajednica.hr)ciju da posjete zatvorene Alžirce. (Omerbašić

ww. islamska-zajednica.hr)ciju da posjete zatvorene Alžirce. (Omerbašić Ševko – www. islamska-zajednica.hr)Ševko – wciju da posjete zatvorene Alžirce. (Omerbašić Ševko – wciju da posjete zatvorene Alžirce. (Omerbašić

ww. islamska-zajednica.hr)ciju da posjete zatvorene Alžirce. (Omerbašić Ševko – wciju da posjete zatvorene Alžirce. (Omerbašić

53

Stavila hidžab iz radoznalosti i primila islam

Velika Britanija

I skustvo od jednog dana noše-nja hidžaba odvelo je 21-go-

dišnju Britanku Jessicu Rhodes u islam. “Uzela sam učešće u kam-panji Svjetski dan hidžaba kada sam se odazvala izazovu da nosim hidžab mjesec dana”, kaže Jessi-ca Rhodes, koja se, kao i mnoge druge nemuslimanke, odazvala pozivu muslimanskih organiza-cija na spomenuti Svjetski dan hidžaba, jer je htjela vidjeti kako se osjećaju muslimanke koje nose hidžabe. “Pored toga što sam stavila hidžab počela sam da či-tam Kur’an. Također, počela sam istraživati islam malo bolje i našla sam u islamu odgovore na pitanja koje sam dugo tražila. Kada sam odlučila da prihvatim islam moji roditelji nisu bili sretni ali su ipak prihvatili moju odluku. Moji pri-jatelji su različito reagirali, neki su me podržali a drugima nije bilo drago što sam postala musli-manka”. Jessica Rhodes sa rado-šću priča o svom novom životu. Nažalost, Jessica ne krije svoje razočarenje muslimanima koji joj ne pružaju podršku. “Ponekad imam osjećaj da bi pojedini mu-slimani voljeli da napustim islam i vratim se paganizmu”, zaključu-je Jessica Rhodes.


Veliko egipatsko Muftijstvo upozorava sve vlasnike Veliko egipatsko Muftijstvo upozorava sve vlasnike VSamsungovog mobitela da je otkrivena krupna VSamsungovog mobitela da je otkrivena krupna Vgreška (krivitvorenje) na kur’anskom tekstu i to u suri Al Imran u ajetima 6-8. Pozivaju se svi vlasnici ovih mobitela da vode računa o ovoj, do sada nezabilježenoj, greški. Postavlja se pitanje da li je ova greška namjerna kao još jedna od podvala koje nam dolaze iz visokora-zvijenih područja, ili se radi o nenamjernom propustu. Kada su u pitanju greške u kur’anskim tekstovima mu-slimani su vrlo oprezni, poučeni iz brojnih pokušaja da se Kur’an krivotvori i navede naivne na grijeh.

Na Samsungovom mobitelu otkrivena krupna greška (krivitvorenje) na kur’anskom tekstu i to u suri Al Imran u ajetima 6-8.

Ihab Dramši: Jedanaest godina patnje u iračkim zatvorima

Egipat

Alžir

54

Novinari pozivaju da se pobiju svi muslimani

SAD

Amerika je proteklih dana bila u centru pažnje svjetske javnosti

a razlog je aktiviranje eksplozivnih naprava tokom maratona koji se održavao u Bostonu. Kako je odav-no postao običaj, odmah nakon što su eksplozivne naprave aktivirane u medijima se pojavila vijest da je ame-rička policija uhapsila jednog držav-ljina Saudijske Arabije. Naravno, ova informacija je bila lažna. Među-tim, reakcija na bostonske eksplozije novinara američke televizije FOX Erika Rusha pokazala je koliko je američko društvo zaglibilo duboko u blato islamofobije. Naime, Erik Rush je na Twitteru objavio poruku u kojoj poziva da se pobiju svi mu-slimani. “Pobijmo sve muslimane”, glasi poruka koju je Rush objavio na Twitteru. Ovu opasnu poruku Rush je napisao prilikom dopisiva-nja sa jednim od njegovih pratilaca. Poruka se odjednom našla na svim društvenim mrežama, a nakon toga su uslijedile burne reakcije iz svih dijelova svijeta. Rush nije popustio, nego je čak nastavio sa vrijeđanjem obraćajući se onima koji su reagova-li te je rekao kako je “nevjerovatan broj budala čiji su mozgovi isprani od strane neprijatelja”.Amerika je prepuna ovakvih ljudi. Nažalost, Erik Rush nije običan čovjek, on kreira javno mnijenje u Americi. U Americi živi i antii-slamski djeluje hiljade erika. Kada se dogode ovakve stvari tek shva-timo koliko je Amerika zahvaćena islamofobijom. Kakvo je stanje slo-bodne demokratije u kojoj osoba koja ima važan status u tom društvu nekažnjeno poziva na ubijanje svih muslimana?


Z ločinci dikta-tora Bashara

Al Asada ponaša-ju se kao četnici u Bosni i Her-cegovini tokom agresije na našu zemlju. Siluju, vrše masovne po-kolje, ubijaju dje-cu, ruše džamije i drugo. Asadovi zločinci sa po-sebnim užitkom ruše džamije, a poseban užitak im je rušenje džamija koje su historijski spo-menici. Tako su prije nekolio dana srušili munaru džamije Omera, r.a., koja se nalazi na jugu Sirije, u gradu Dera. Džamija Omera, r.a., izgrađena je 593. godine ili 14. go-

dine po hidžri. Na video snimku koji je objavila arapska televizi-ja “Al Arabya” jasno se vidi kako Asadovi zločinci tenkovima ruše munaru džamije Omera.

Asadovi zločinci sa posebnim užitkom ruše džamije

Sirija

Muta – privremeni i dogovoreni brak atraktivna turistička ponuda za bogate muslimane iz arapskih zemalja

Indija

Kako izvještavaju organizacije za zaštitu Kako izvještavaju organizacije za zaštitu Kljudskih prava, mnoge indijske siromaš-Kljudskih prava, mnoge indijske siromaš-Kne muslimanske porodice prodaju svoje kćer-ke bogatim muslimanskim turistima. Naime, u Indiji postoji razgranata mreža agencija koje se bave kupovinom mladih djevojaka, koje kasnije “iznajmljuju” bogatim muslimanskim turistima za potrebe sklapanja privremenih brakova. Muslimanski turisti iz bogatih arap-skih i drugih zemalja dolaze u Indiju gdje sklapaju privremeni, uglavnom, jednomjeseč-ni brak. Za tu uslugu muslimanski turisti pla-ćaju oko 1.400 eura. Prema izvještaju orga-nizacija za zaštitu ljudskih prava, svaki mjesec u Indiji se sklopi oko petnaest privremenih dogovrenih brakova. Nausheen Tobassum, 17-godišnja djevojka je trebala stupiti u sličan brak sa jednim Sudancem. Njeni roditelji su je “iznajmili” za 1.000 eura, odnosno njena tetka je bila posrednik u prodaji koja je od

mušterije iz Sudana uzela 1.400 eura. Na-usheena tetka je novac podijelila tako što je 1.000 eura dala njenim roditeljima, 20 eura imamu koji je trebao vjenčati Naushe-en i Sudanca, 20 eura prevodiocu i ostalo je zadržala za sebe. Međutim, Nausheen Tobassum je uspjela pobjeći nakon čega je otišla u policiju i prijavila svoje roditelje. Spomenuti Sudanac je oženjen i ima dvoje djece sa kojima živi u Khartoumu, glavnom gradu Sudana. Zahvaljujući hrabrosti mla-de djevojke indijska policija je pohapsila sve učesnike u navedenom poslu.

Vlada Tunisa uspjela je povratiti Vlada Tunisa uspjela je povratiti Vdio opljačkanog novca, kojeg je Vdio opljačkanog novca, kojeg je Vsa sobom odnio bivši diktator Zine El Abidine Ben Ali i njegova poro-dica. Zahvaljujući posredovanju Uje-dinjenih nacija Tunis je ovih dana primio prvu turu povrata opljačka-nog imetka. U prvoj rundi povrata opljačkanog novca Tunis je uspio povratiti 29 milijardi američkih do-lara koje su pripadali Laili Trabelsi, ženi bivšeg diktatora Tunisa Zine El Abidine Ben Alia. Novac Ben Alie-ve žene nalazio se na računima jed-ne banke u Libanu. Tunis nastavlja sa naporima vraćanja opljačkane

imovine. Na redu su milijarde koje je opljačkao diktator Zine El Abidi-ne Ben Ali a koji se danas nalazi u Saudijskoj Arabiji gdje uživa zaštitu saudijske kraljevske porodice.

55

Američki piloti na duši nose prevelik broj ubijene djece i žena u Afganistanu

Afganistan

U zračnom napadu američkih snaga koji se dogodio krajem

prošle sedmice ubijeno je 12 dje-ce i 4 žene na istoku Afganistana, potvrdili su lokalni dužnosnici. Djeca i žene su ubijeni za vrijeme zajedničke operacije američkih i afganistanskih snaga na prostoru provincije Kunar koja graniči s Pa-kistanom. Djeca i žene su pobijeni nakon što je raketa iz američkog aviona pogodila njihovu trošnu kućicu. Nakon ovog hladnokrv-nog pokolja niko nije čak uputio ni izvinjenje. Zapovjednik američ-kih snaga je poručio da će se ovaj, kako to on kaže, incident istražiti. Ubiti dvanaestoro djece je za ame-ričku vojsku incident. U proteklih više od jedanaest godina Amerika je u Afganistanu izvela stotine slič-nih napada sa pogubnim poslje-dicama. Svaki put kada američka ili neka druga agresorska vojska pobije nedužnu djecu i žene izda se saopćenje da je istraga u toku. Na tome se sve završi. Žrtve ubrzo budu zaboravljene a novi napadi ubrzo uslijede. Nažalost, tako će biti i sa ovih dvanaestero ubijene djece. Oni će uskoro biti potpuno zaboravljeni a meta će biti druga afganistanska djeca. Hladnokrv-ne ubice, piloti američkih aviona na duši nose prevelik broj ubijene djece i žena u Afganistanu. Ameri-ka i cijeli svijet ovih dana oplakuju žrtve eksplozija u Bostonu. S pra-vom se te žrtve oplakuju, međutim zašto niko i nikada ne tuguje kada se hladnokrvno pobije dvanaestero afganistanske djece? Za sve u svije-tu je to jedna obična dnevna vijest iz rubrike svijet.

Foto islamneta


Liban: Farmer Ahmed Ibrahim Ahmed sa sjevera Libana ubrao je gigantsku mrkvu od 130 cm.

Vlada Tunisa uspjela povratiti 29 milijardi dolara od Laile Trabelsi, žene bivšeg diktatora Ben Alia

Tunis

56

Propovjednici mržnje

Svijet medija

Nasilni budistički svećenici spremni i na ubijanja, ne uklapaju se u one stereotipe kakve na Zapadu vladaju o njima. Međutim, očigledno je da je organiziranom nasilju u Meiktili prethodila višemjesečna huškačka kampanja protiv muslimana u cijeloj zemlji. Kampanju je vodio poznati monah Ashin Wirathu. 45-godišnjak je zbog pozivanja na nasilje nad muslimanima od 2003. bio u zatvoru. U fazi puštanja na slobodu političkih zatočenika, i on je oslobođen prošle godine. U svojim govorima Wirathu muslimane, koji uglavnom imaju porijeklo iz Indije ili današnjeg Bangladeša i čine desetinu stanovništva Burme, ponižavajući naziva „Kala“, tj.crncima.

PIŠE: Sascha ZastiralIZVOR: austrijski

dnevni list „Die Presse“ 6.4.2013

PRIJEVOD S NJEMAČKOG: Senada Mešanović

Napadi radikal-nih budista na muslimane

u Burmi (Mijanmaru) i Šri Lanki su sve češći. u Burmi (Mijanmaru) i Šri Lanki su sve češći. u Burmi (Mijanmaru) i

Ovi napadi su često po-držani od državne vlade.

Eksplozija nasilja je došla neočekivano. Povod za nasilje je bio poslovni spor koji se sredinom marta desio između muslima nskog trgovca zlatom i budi-stičkog bračnog para u Meiktili, gradu sre-

dišnje Burme. Spor je prerastao u svađu, zatim u fizički sukob. Ukratko zatim je na tržnici iz-bio nered, pobješnjela rulja je uništila zlataru i u cijelom gradu zapalila džamije i muslimanske kuće. No, to je bio tek početak.Danas Meiktila izgleda kao grad opustošen nakon teške prirodne katastrofe. Rulja je čitave grad-ske četvrti sravnila sa zemljom. Muslimanske četvrti su praktič-no uništene. Pred očima policije i političara naslinici su ubijali mu-slimane i palili kuće. Tek nakon tri dana od početka pogroma, u Meiktilu je ušla vojska. Ubice su se povukle, među njima mnogi budistički svećenici.

Budisti nisu onakvi kakvim se predstavljaju

Nasilni budistički svećenici spremni i na ubijanja, ne uklapaju se u one stereotipe kakve na Za-padu vladaju o njima. Međutim, očigledno je da je organiziranom nasilju u Meiktili prethodila vi-šemjesečna huškačka kampanja protiv muslimana u cijeloj zemlji. Kampanju je vodio poznati monah Ashin Wirathu. 45-godišnjak je zbog pozivanja na nasilje nad mu-slimanima od 2003. bio u zatvoru. U fazi puštanja na slobodu politič-kih zatočenika, i on je oslobođen prošle godine. U svojim govorima

Wirathu muslimane, koji uglavnom imaju porije-klo iz Indije ili današnjeg Bangladeša i čine desetinu stanovništva Burme, po-nižavajući naziva “Kala”, tj.crncima. Njegova izu-zetno rasistička retorika neodoljivo podsjeća na antisemitističku nacistič-ku kampanju: monah putuje mjesecima kroz ci-jelu zemlju, drži huškač-ke govore i poziva budiste na bojkot muslimanskih trgovina. Muslimani su u međuvremenu prodrli u velike političke partije, tvrdi on. Ipak, Wirathu odbacuje odgovornost za eskalaciju nasilja u Me-iktili, gdje je neposredno prije izbijanja nasilja odr-žao govor.

Nasilje u ime Buddhe


Nasilni budistički svećenici spremni i na ubijanja, ne

uklapaju se u one stereotipe kakve

na Zapadu vladaju o njima. Međutim,

očigledno je da je organiziranom nasilju u Meiktili

prethodila višemjesečna

huškačka kampanja protiv

muslimana u cijeloj zemlji.

57

Ipak, Burma nije je-dina zemlja gdje radi-kalni budisti napadaju muslimane. Također u Šri Lanki se već mjese-cima gomilaju incidenti u kojima nasilni budi-sti napadaju trgovine i fizički nasrću na musli-mane. I ovdje se među počiniteljima nerijetko nalaze svećenici.

Tek prošle sedmice je u glavnom gradu Kolombu pobješnjela rulja napala na skla-dište lanca trgovina odjećom koja pripada muslimanima. Bu-distički svećenici su predvodili napadače, na stotine ljudi im se spontano priključilo. Na snimci-ma se vidi kako svećenici bacaju kamenje na objekat izgovarajući pri tome uvredljive poruke. Na-padači su, kao što su to radili i nasilnici u Burmi, nasrnuli na novinare koji su pokušali da iz-vještavaju o incidentu. Policija se umiješala tek kada je nasilje zauzelo tolike mjere da se moglo proširiti.

Nasilje iz mržnje

Ovo nije bio prvi slučaj takve vrste nasilja. U janua-ru su budisti upali na prav-ni fakultet i nasumice tukli ljude. Tvrdili su da su rezul-tati ispita bili promijenjeni u korist muslimana. Prošlog aprila su budistički sveće-nici u gradu Dambulla na-pali džamiju tokom džume i opustošili je. Opetovano nepoznati počinioci sprajem

pišu uvredljive grafite i crtaju slike svi-nja na zidovima džamija. U međuvre-menu dolazi i do sve češćih napada na kršćanske svećenike i crkve.

Kada je nekoliko muslimanskih grupa u Šri Lanki pozvalo na štrajk i

Kada je nekoliko muslimanskih grupa u Šri Lanki pozvalo na štrajk i

Kada je nekoliko muslimanskih

proteste protiv kontuiranog nasilja, jedna radikalna budistička stranka, koja je inače u vladajućoj koaliciji, do-nijela je jasnu deklaraciju. U njoj se po-zivaju “singalski budisti” da “takvim muslimanskim ekstremistima daju lekciju koju nikada neće zaboraviti”.

U međuvremenu je jasno da radikalni budisti Šri Lanke imaj

U međuvremenu je jasno da radikalni budisti Šri Lanke imaj

U međuvremenu je jasno da u

podršku iz samog vrha. Nedavno je


na sastanku Bodu Bala Sena (BBS), najpoznatije radikalne grupe, kao počasni gost bio Gotabhaya Raja-paksa, rječiti ministar odbrane Šri počasni gost bio Gotabhaya Raja-paksa, rječiti ministar odbrane Šri počasni gost bio Gotabhaya Raja-

Lanke. Brat predsjednika je u go-voru objasnio da svećenici ove gru-pe štite “zemlju, vjeru i rasu”. On je došao da “osokoli” svećenike.

Kampanja protiv muslimanske ma-njine u Šri Lanki podsjeća na rasistička

Kampanja protiv muslimanske ma-njine u Šri Lanki podsjeća na rasistička

Kampanja protiv muslimanske ma-

huškanja protiv Tamila, koja je uveliko podstakla na jedan skoro 30-godišnji brutalni građanski rat. Ratu je pret-hodilo dugo rasističko huškanje protiv pretežno hinduističkih Tamila.

Poziv na mir. 1983. godine je u teškim antitamilskim neredima ubijeno blizu 3.000 ljudi, hiljade kuća je srušeno. Iste godine izbija građanski rat, koji traje sve do 2009. Ubijeno je više od 100.000 ljudi.

Bar u Burmi se sada intenzivni-je pojavljuju umjerene grupe. Po-litički aktivisti su prošle sedmice prolazeći kroz više gradskih četvrti dijelili hiljade naljepnica i majica s kojima pozivaju na miran suživot pripadnika različitih religija.

U svojim govorima Wirathu

muslimane, koji uglavnom imaju porijeklo

iz Indije ili današnjeg

Bangladeša i čine desetinu stanovništva

Burme, ponižavajući

naziva „Kala“, tj.crncima.

58

Naše knjige u izdanju Babtinove fondacije

Reportaža

Zaklada je osnovana u Kairu 1989. godine s ciljem promoviranja arapske poezije, te gradnje mostova dijaloga između civilizacija putem pjesničkog pera. Danas ima sjedišta i u Kuvajtu, Tunisu i Ammanu. Skoro svake druge godine Fondacija ima zasjedanje, a povremeno održava i forume. Povodom zasjedanja i foruma Fondacija izdaje ediciju knjiga (zbirke i antologije pjesama, studije i kritičke eseje i sl.) vezanih za temu dotičnog okupljanja, a na samim zasjedanjima i forumima bude upriličen izvjestan broj prigodnih predavanja i simpozijuma Piše: hfz. Jusuf Džafić

V eć smo ranije pisali o bošnjačkoj literaturi u arapskom svijetu, pa

smo spominjali 12 naših djela u izdavačkoj kući Dar es-Selam (Saf f, br. 315, str. 52-54, Saf f, br. 315, str. 52-54, Saf f Glas-nik ASBiHEG, br. 10, str. 25-27), Islam između Istoka i Za-pada u nakladi izdavačke kuće Dar eš-Šuruk (padaDar eš-Šuruk (pada

Saf f, br. 336, str, Saf f, br. 336, str, Saf f58-60), izložene knjige naših pisaca i knji ge o nama na Kair-skom sajmu, među kojima su dvije knjige u nakladi izdavačke kuće Medbuli - knjiga Abdul-hamid Jasina koja priča o his-toriji Bosne i knjiga Emira Ahm-eda Hajdera eš-Šihabija koja toriji Bosne i knjiga Emira Ahm-eda Hajdera eš-Šihabija koja toriji Bosne i knjiga Emira Ahm-

svjedoči o slavnom Ahmed-paši el-Džezzaru Bošnjaku, njegovom službovanju u Egiptu i Siriji, te dešavanjima između njega i Na-poleona Bonaparte tokom Napo-leonove bliskoistočne kampan-

je (Saf f, br. 333, str. 56-58), a Saf f, br. 333, str. 56-58), a Saf fpreveli smo i predgovor sažetom izdanju knjige Islam između Isto-ka i Zapada na arapskom jeziku (Saf f, br. 319, str. 53). Dočim, Saf f, br. 319, str. 53). Dočim, Saf fnismo pisali o našim knjigama koje je izdao Abdulaziz Saud el-Babtin, kuvajtski privrednik, multimilioner, pjesnik i jedan od najistaknutijih mecena mus-limanskog svijeta u našem dobu.

Abdulaziz Saud el-Babtin je rođen u Kuvajtu 1936. godine. Rano je počeo da piše poeziju, ali je zbog zauzetosti poslom prvu zbirku po-ezija objavio tek 1995. godine. Drugu zbirku pjesama izdaje 2004. godine. Pored biznisa i pisanja poezije, gos-podin Babtin je vrlo ak-tivan na polju dobrot-vornog rada. Osnivač je više ustanova, nagrada i fondacija. Dobitnik je oko pedeset nagrada i priznanja, te najmanje 9 počasnih doktorata od sveučilišta iz Uzbek-istana, Azerbejdžana, Jordana, Kirgistana, Alžira, Maroka, Su-dana, Kazahstana.

Veliki dobrotvor

Među svim tim haj-ratima posebno se ističe njegova “Fondacija na-grade Abdulaziz Saud el-Babtin za pjesničku kreativnost” (The Foundation of Ab-dulaziz Saud Al-Babtain’s Prize for Poetic Creativity). Zak-lada je osnovana u Kairu 1989. godine s ciljem promoviranja arapske poezije, te gradnje mos-tova dijaloga između civilizacija putem pjesničkog pera. Danas ima sjedišta i u Kuvajtu, Tun-isu i Ammanu. Skoro svake druge godine Fondacija ima zas-jedanje, a povremeno održava i forume. Povodom zasjedanja i foruma Fondacija izdaje ediciju knjiga (zbirke i antologije pjesa-

ma, studije i kritičke eseje i sl.) vezanih za temu dotičnog okup-ljanja, a na samim zasjedanjima i forumima bude upriličen iz-vjestan broj prigodnih predava-nja i simpozijuma. Primjera radi, glede potonjih zasjedanja, ona su održana u Kordobi (2004.), Parizu (2008.), Kuvajtu (2008.), a zadnje 12. zasjedanje u Saraje-vu. Inače, ove godine će u Brise-lu biti održano 13. zasjedanje Fondacije pod sloganom “Arapi i evropska futuristička vizija

znanja” u saradnji sa Parlamentom Evropske unije.

Zasjedanje Fondacije je održano u Sarajevu između 19. i 21. okto-bra 2010. godine pod parolom “Hail Mutran i Mehmedalija Mak Dizdar”. Pokrovitelj zasjedanja je bio Haris Silajdžić, bliski prijatelj gospodina Babtina koji snosi i veliki dio za-sluga za održavanje 12. zasjedanja baš u Sarajevu. Zasjedanje je održano u čast dvo-jice pjesnika – Halila Mutrana (1872-1949), arapskog pjesnika Šama Mutrana (1872-1949), arapskog pjesnika Šama Mutrana (1872-1949),

i Egipta, i Mehmedalije Maka Dizdara (1917-1971), bh. pjesnika Ju-goslavije. Tom prilikom upriličena su i dva sim-pozijuma: “Dijalog civ-lizacija u drugačijem svjetskom poretku: Kontrast i harmonija”,

naučni skup na temu kulturnog i međureligijskog dijaloga na kojem je 8 istraživača podnijelo svoje referate, te književni sim-pozijum o dotičnoj dvojici poeta na kojem je 14 istraživača izni-jelo svoje referate. Prigodom Zasjedanja, Fondacija je izdala ediciju od 12 knjiga koje su pov-ezane sa bosanskim i arapskim pjesništvom. Urednici edicije su Abdulaziz Muhammed Džum’a i Mahmud Ibrahim el-Bedžali. Izrada i uređenje korica bila je

Mostovi dijaloga među civilizacijama


Među svim tim hajratima posebno se

ističe njegova “Fondacija

nagrade Abdulaziz

Saud el-Babtin za pjesničku kreativnost”

(The Foundation of Abdulaziz

Saud Al-Babtain’s Prize

for Poetic Creativity).

59

obaveza gospodina Muhammed Alija, dok je računarski odjel pri generalnom povjereništvu Fon-dacije uradio prelamanje teksta i graf ički dizajn. Format knjiga je 24x17 cm, mehki povez. Treba naglasiti da se knjige ne mogu kupiti, ali se zato mogu dobiti besplatno preko Fondacije.

Bosanske edicije

U nastavku ćemo ukratko pri-kazati knjige iz ove edicije usko povezane sa Bosnom.

Dževher el-esna fi teradžim el-ulema’ ve eš-šuara’ el-busna, Muhammed Handži. (Blistavi dragulj. Životopisi učenjaka i Muhammed Handži. (Blistavi

Životopisi učenjaka i Muhammed Handži. (Blistavi

pjesnika iz Bosne). Pred nama je četvrto izdanje kapitalnog djela Mehmeda Handžića, svršenika El-Azhara i po mnogim procjena-ma najistaknutijeg bošnjačkog alima XX stoljeća, napisanog na arapskom jeziku. Djelo je nastalo u Kairu 1930. godine, još dok je Handžić bio student na El-Azharu. Knjiga predstavlja značajan leksikon koji je obuh-

vatio 216 životopisa bosanskih učenjaka i pjesnika iz osmanskog perioda naše historije, do čijih biografskih po-dataka je Handžić us-pio da dođe. Prvo izda-nje ove knjige je izašlo davne 1930. godine u Kairu, dok su drugo i treće izdanje izašli 1992. godine u Kairu, odnosno Bejrutu.

Za ovo, četvrto izdanje dr. Muhammed Arnaut, istaknuti egipatski historičar književnosti, je napisao predgovor, kratak ko-mentar, te dodatak od 7 bio-graf ija bosanskih učenjaka na koje je nabasao u djelu Sefine el-mevlevijje (Mevlevijski brod), pisac Sakib Mustafa-dede el-Brusevi (?-1735). Knjiga ima ukupno 224 stranice. Inače, dr. Arnaut je autor nekoliko studija i novinskih članaka koji se bave historijom bosanske književnosti na orijentalnim jezicima.


Zaslugom dr. Me-hmeda Kice, profe-sora arapskog jezika i književnosti na FIN-u i vrsnog prevoditelja, in-tegralni prijevod ovog Handžićevog leksiko-na na bosanski jezik, pod naslovom Blista-vi dragulj. Životopisi pod naslovomvi dragulj. Životopisi pod naslovom

učenjaka i pjesnika iz Bosne, ugledao je svjet-lo dana 1999. godine. Prijevod je izašao u okviru izabranih djela Mehmeda Handžića, publiciranih u nakladi sarajevske izdavačke kuće Ogledalo.

En-Naim el-hadžerijj, Mak Dizdar (Kameni spavač, Mak Dizdar). Arapski prijevod vr-hunske zbirke pjesama Maka Dizdara, možda najvećeg pjesni-ka kojeg je Bosna dala ikada. Prijevod, nažalost, nije urađen sa izvornog jezika, već sa en-gleskog prijevoda. Knjigu je 1999. godine sa bosanskog na engleski jezik preveo Francis

Zasjedanje Fondacije je održano u Sarajevu

između 19. i 21. oktobra

2010. godine pod parolom

“Hail Mutran i Mehmedalija Mak Dizdar”. Pokrovitelj zasjedanja je bio Haris Silajdžić,

bliski prijatelj gospodina Babtina.

Jones (Fransis Džons), da bi je Iljas Firkuh sa engleskog jezika preveo na arapski jezik povodom već spomenutog međunarodnog simpozijuma o Maku Dizadaru i Halilu Mutranu.

Muhtarat min eš-ši’r el-mua-sir f i el-Busna ve el-Hersek (An-tologija bosanskohercegovačke po-ezije). Izbor pjesama modernih bosanskohercegovačkih pjesni-ka i prijevod dotičnog izbora na arapski jezik. Prevodilac ove posebno vrijedne antologije i pisac predgovora je Ismail Ebu el-Bendura, veliki poklonik moderne bosanske književnosti. U antologiji se nalaze 111 pjesma 42 naša pjesnička ve-likana. Tu su pjesme Antuna Branka Šimića, Nikole Šopa, likana. Tu su pjesme Antuna Branka Šimića, Nikole Šopa, likana. Tu su pjesme Antuna

Skendera Kulenovića, Ćamila Branka Šimića, Nikole Šopa, Skendera Kulenovića, Ćamila Branka Šimića, Nikole Šopa,

Sijarića, Mehmedalije Maka Dizdara, Abdulaha Sidrana, Džemaludina Latića, Zilhada Ključanina, Miljenka Jergovića i drugih. Antologija ima 134 stranice.

Ilm eš-šerk, dr. Es’ad Durakofitš (Esad Duraković, Orijentologija: Univerzum sakralnog teksta).Prijevod na arapski jezik djela “Orijentologija” prof. dr. Esada Durakovića, jednog od naših najboljih orijentalista. Prije-vod je uradio Adnan Hasan. Knjiga se bavi književnošću na arapskom jeziku od njenog

predislamskog razdo-blja, pa do orijentalne književnosti u Bosni iz XVI, XVII i XVIII stoljeća. Knjiga je u biti posvećena uglavnom predislamskoj arap-skoj književnosti, a li je zbog njene ispre-pletenosti i korelacije sa kasnijim razdo-bljima razvoja arapske literature, obuhvatila studije i o svetom tek-stu Kur’ana i njego-vom uticaju na razvoj arapske književnosti u islamskom dobu, kao i samoj arapskoj književnosti i njenim razvojnim etapama u periodu nakon dola-ska islama zaključno sa XVIII stoljećom. Ima 384 strane.

El-Busna f i eš-ši’r el-arebijj el-muasir dirase ve muhtarat (Bosna u modernoj arapskoj po-eziji; studija i izbor). U pitanju je dvojezično izdanje, tačnije knjiga je prvobitno napisana na arapskom jeziku da bi potom bila prevedena na naš jezik. Djelo je istovremeno i antologi-ja i iscrpna i zahtjevna studija glede Bosne u djelima pjesnika koji pišu poeziju na arapskom jeziku. Istraživanje, kao i izbor i

60

priprema pjesama, djelo je pera Muhammeda el-Mešajiha. Prijevod na bosanski jezik načinio je dvojac Ilma Dizdar i Mirza Sarajkić.

Et-Tesamuh ve el-insidžam f i el-Busna. Vesaik ve suver (Tol-erancija i harmonija u Bosni. Dokumenti i ilustracije). Ova sloje-vita, trojezična knji-ga, trudi se da sažeto, a li jezgrovito predoči bosanski duh toleran-cije i suživota po kojem je Bosna poznata više od tisuću godina, a koji je dostigao vrhunac u ovom posljed njem kr-vavom ratu kada je Armija RBiH, jedina

po svom sastavu multietnička, pokazala visoki civilizacijski nivo, braneći i hrišćanske vjer-ske objetke, što se ne može reći za genocidnu VRS i ustašku HVO. Treba spomenuti da je posljedica rata, između ostalog, čak 3.665 srušenih islamskih objekata, 392 srušena katolička vjerska objekta i samo 191 pra-voslavna srušena objekta.

Kao što se i iz naslova može zaključiti knjiga se sastoji iz članaka, njih 7, koji govore o suživotu u Bosni, te 20 slika koje


Abdulaziz Saud el-Babtin

je rođen u Kuvajtu 1936.

godine. Rano je počeo da piše poeziju, ali je

zbog zauzetosti poslom prvu

zbirku poezija objavio tek

1995. godine. Drugu zbirku

pjesama izdaje 2004. godine.

Pored biznisa i pisanja poezije,

gospodin Babtin je

vrlo aktivan na polju

dobrotvornog rada.


pokazuju raznolikost Bosne. Knjiga je napisana uglavnom na bosanskom jeziku (5 članaka), manjim dijelom i na engleskom (1 članak). Engleski dio je pre-veden na arapski. Autori bosan-skog i engleskog dijela su prof. dr. Enes Karić i Edhem Pašić, bivši ambasador BiH u Kuva-jtu. Prijevod na arapski jezik su uradili Zlatan Hadžić i Jasmina Gluhić. Knjiga ima 96 stranica.

Istočno blago, svezak I, Me-hmed-beg Kapetanović Ljubušak. U pitanju je reprint, osavreme-njeno izdanje prvog sveska zbirke turskih, arapskih, perzijskih i bosanskih poslovica koju je sa-brao i na bosanski preveo Me-hmed-beg Kapetanović Ljubušak, otac modernog bosanskog jezika. Prvi svezak Istočnog blaga izašao je 1896. godine, a drugi 1897. godine. Prvi svezak se sastoji od 4.492 poslovice i 80 poslovica u poglavlju Posebna kitica poslovica. Predgovor ovom novom, drugom izdanju, koje izlazi čak 114 godi-na nakon prvog izdanja, napisao je prof. dr. Fehim Nametak, koji je ujedno i njegov urednik. Knji-ga ima 480 stranica.

Žalosno je što smo kao narod morali da čekamo 114 godina da izađe drugo izdanje ovako vrijedne i drage zbirke, i to ne u našoj nakladi, već nakladi Ara-pa, nebošnjaka. S druge strane,

trebamo biti počašćeni i ponos-no što ima neko van Bosne ko, u određenim segmentima, više ci-jeni našu književnu baštinu od nas samih.

Orientolog y: The Universe of the Sacred Text, Esad Duraković. Engleski prijevod djela “Ori-jentologija” uvaženog prof. dr. Esada Durakovića. Prijevod je djelo pera Amile Karahasanović i ima 342 strane. Zanimljivo je spomenuti da je ovo djelo našeg dr. Esada Durakovića jedino djelo koje se u ovoj ediciji pojav-ljuje na dva jezika, što samo go-vori o značaju ovog stručnjaka i ove njegove knjige.

Pored spomenutih 7 knjiga koje imaju izravnu vezu sa Bos-nom, edicija obuhvata i 3 knjige vezane za Halila Mutrana i 1 knjigu vezanu uopćeno za arap-sku poeziju. Ove knjige ćemo navesti, bez detaljiziranja:

Muhtarat min ši’r Halil Mutran (Izbor iz poezije Halila Mutrana). Dvojezično izdanje. Prijevod sa arapskog na bosan-ski jezik, izbor pjesma i proslov su rad prof. dr. Munira Mujića i prof. dr. Amre Mulović. Knjiga ima 200 stranica.

Halil Mutran...El-Vedžh el-Ahar. El-Kitabat el-nakdijje (Halil Mutran...Drugo lice. Kritički eseji). Kritčki eseji o Hal-ilu Mutranu na arapskom jeziku.

Skupio, obradio i prokomentar-isao dr. Muhammed Mustafa Ebu Ševarib. 496 strana.

Halil Mutran f i el-mesadir el-arebijje ve el-muarrebe (Halil Mutran u arapskoj i stranoj lit-eraturi). Djelo su na arapskom jeziku napisali dr. Sabah Nuri el-Merzuk i dr. Muhammed Mustafa Ebu Ševarib. Ima 254 strane.

Muhtarat eš-ši’r el-arebijj f i el-Kuvejt f i el-karn el-išrin (Po-ezija Kuvajta X X stoljeća). Izbor iz kuvajtske poezije X X stoljeća u prijevodu na bosanski jezik. Izbor je načinio i predgovor napisao prof. dr. Muhammed Mufaku, a djelo je na bosanski preveo prof. dr. Esad Duraković. Knjiga ima 102 stranice.

Na kraju, ne preostaje nam ništa drugo nego da uputimo na službenu web stranicu Fondaci-je (http://www.albabtainprize.org/) one koje žele da saznaju nešto više o o samoj Zakladi i njenim djelatnostima, dok oni-ma koji su vični i bosanskom i engleskom i arapskom jeziku, i žele da dobiju knjige iz ove, za bosansku književnost važne edicije, preporučujemo da kon-taktiraju samu Fondaciju preko kontakata koje mogu naći na njenoj stranici: http://www.a l b a b t a i np r i z e . o r g / D e f a u l t .aspx?pageId=48.

Sada je 2083. godina. Ti i ja smo pokriveni velom zaborava. Odavno su nam naši najbliži prestali slati selame i Fatihe.

Oni su se zabavili o sebi i svojim voljenim. Ponekad svrati neki prolaznik i obraduje te selamom i dovom. Tvoj nišan na kojem stoji tvoje ime i godina rođenja 1991. uveliko je oronuo i jedva da se vidi od trave i busenja.Da, i ja i ti imali smo voljene i bili smo voljeni. Cijelih 60 go-dina su nas voljeli. Nema ni njih više, svako se o sebi zabavio. Sada ću ti u kratkim crtama ispričati kakvo je stanje u “mojoj kući.”Ja sam bio veliki griješnik. Zato, svaku noć, svako jutro u meza-ru mi se prikazuje moje mjesto u Džehennemu i budem pržen konstantno. Redovno me tuku željeznim maljem (čekićem). O tome ću ti nekada detaljno pričati. Dok sam bio među vama jako sam volio životinje, pa evo i sada me svaki dan zijareti jed-na ogromna zmija koja me kasapi.Umalo da zaboravim svoje prijatelje da ti spomenem, crve i kr-tice. E, kako su oni samo mene voljeli. Toliko sam im bio drag i sladak da je od mene ostala samo repnjača.O kako sam jadan i bespomoćan, da mi je samo jedan minut na dunjaluk, samo da klanjam dva rek’ata, ali to su samo puste želje.Daleke 2013. godine, sjećam se tih mladalačkih godina: nježna koža, zadivljujući izgled, pun snage, energije... uživao samu du-

njalučkim blagodatima. Redovni izlasci sa svojim najdražim, a sjećam se i svoje djevojke koju sam jako volio i za kojom sam redovno uzdisao...I evo sada, u 2083. godi-ni, mog tijela nema, pro-palo je i nestao je spomen o meni kao da nikada i nisam postojao.Savjetujem tebe koji još ovo čitaš, neka ti naši mezari budu najbolji prijatelji jer mi te podsjećamo kad zaboraviš. Mi smo ti najbolji vaizi, a ništa ne govorimo.Da, i ovo za kraj da ti ispričam. Bio sam ljubitelj ogovaranja pa da ti ispričam hal i stanje susjednog mezara, komšije koji je nedavno stigao. Priča se da se nije čistio od mokraće i čujem strahovito se kažnjava. Da vi ljudi imate mogućnost da sve to čujete padali bi u nesvijest, izgubili bi zdravlje i ne bi se sastajali sa svojim ženama u posteljama.Tako ti je to. Sve što sada imam jeste nada da se uzdam u Alla-hovu, dž.š., milost. Tebe savjetujem da iskoristiš ovaj naš iskaz da i ti ne bi sutra upao u isto stanje.

Udruženje “Selam” iz Donjeg Vakufa u svom programu se Udruženje “Selam” iz Donjeg Vakufa u svom programu se Ubavi davetskim i drugim društvenim aktivnostima koje šire Ubavi davetskim i drugim društvenim aktivnostima koje šire Uislamske vrijednosti u društvu putem organizovanja predavanja, edukacije, javnih tribina, humanitarnih aktivnosti i dr. Udru-ženje je nastalo kao inicijativa grupe vjernika koja je osjetila da ženje je nastalo kao inicijativa grupe vjernika koja je osjetila da ženje je nastalo kao inicijativa grupe vjernika koja je osjetilanašem gradu treba ponuditi nešto više vjerskih aktivnosti, a također kroz te aktivnosti raditi na vlastitom odgoju i čuvanju vjere putem dže-mata u ovim teškim vremenima. U našem gradu, Donjem Vakufu, je vidno da nedostaje sadržaja koji bi nudili omladini da kvalitetno iskoristi svoje slobodno vrijeme. Prateći ponašanje omladine vidljivo je jako loše ponašanje kako u školi tako i na drugim javnim mjestima. Omladina svoje vrijeme uglavnom provodi po kafićima, internet klubovima, igraonica-ma, kladionicama, itd., gdje su izloženi po-rocima svake vrste i odakle crpe, prije svega, loše ponašanje. Također, zbog loše ekonomske situacije omladina ne vidi perspektivu pa su stoga skloniji porocima i devijantnom ponašanju. Stoga smo osjećali odgovornost da pokuša-mo uraditi nešto po tom pitanju i putem edukacije i širenjem pozitivnih vrijednosti među omladinom popraviti ovo naše stanje. Udruženje je zvanično registrovano u junu 2012. godine, a aktivnosti su počele već do-sta prije.Neke dosadašnje aktivnosti koje smo uspjeli realizovati su:- javna tribina “Medicinski aspekti posta” uoči ramazana 2012. godine,- podjela humanitarnih paketa u toku rama-

zna, za nekoliko ugroženih porodica na području našeg grada,- redovna sedmična druženja uz predavanje ili čitanje knjige,- redovne sedmične halke Kur’ana ...- redovno posjećujemo predavanja mr. Semira Imamovića u OKC Bu-gojno, predavanja snimamo i objavljujemo na našem Youtube kanalu i našoj Facebook grupi.Aktivnosti koje imamo u planu u bliskoj budućnosti:- ciklus javnih predavanja sa mr. Semirom Imamovićem u Domu kul-ture,- organizovanje javnih tribina u Domu kulture, promocije knjiga i sl.

62

Kutak za islamsku omladinu


Mejitov govor živima

Udruženje “Selam” Donji Vakuf

Aziz Redžić

Predstavljamo

Mladi ljudi u povratničkom naselju Križevići su uspješno završili akciju iskupljanja novčane pomoći za liječenje

oboljele Aldine Sarajlić. U subotu je uspješno realiziran i or-ganiziran malonogometni turnir čiji su prihodi namijenjeni za liječenje. Kroz uplate ekipa i dobrovoljne priloge prisut-nih iskupljeno je ukupno 1.890 KM koji će biti uplaćeni na račun za liječenje Aldine. Bio je to ugodan i koristan skup u organizaciji mladih Križevića koji su ovaj turnir organizirali kroz džemate Križevića, te apsolutnu podršku Medžlisa IZ-e Zvornik. Na turnir se odazvalo ukupno 38 malonogomet-nih ekipa, ali i dosta druge omladine koja je svojim dola-

skom dala podršku ovom događaju. Na ovom turniru koji je trajao do kasno u noć pobijedila je humanost. Najviše je pokazala ekipa Mladi Križevića koja je u finalu pobjedila tim Križevići. Treće mjesto zauzela je ekipa Čektalo-promet dok pokazala ekipa Mladi Križevića koja je u finalu pobjedila tim Križevići. Treće mjesto zauzela je ekipa Čektalo-promet dok pokazala ekipa Mladi Križevića koja je u finalu pobjedila tim

je priznanje za prikazani fer plej na turniru dobila ekipa Gra-bovica. Najbolji strijelac turnira je Hrusto Hasanović, a za najboljeg golmana proglašen je Edis Hasanović.

Medžlis Islamske zjednice Prozor sa Safet ef. Pozderom na čelu vodi ozbiljnu brigu o bošnjačkoj omladni. Krajem

marta okončan je IV ciklus omladinskih sijela koja su se održa-vala svake subote u prostorijama Medžlisa i okupljala u prosjeku preko 30 mladića i djevojaka. Sijela su bila edukativno-zabav-nog karaktera a cilj im je bio na jedan jednostavan način educi-rati mlade ljude u pogledu vjere ali ih i odvojiti od ulice. Vodi-telji i moderatori sijela bili su prof. Safet ef. Pozder i prof. Almir Muminović. Prvi ciklus ovih sijela krenuo je još 2009. godine.Pri Medžlisu IZ-e Prozor nedavno je oformljen Omladinski krug za čijeg predsjednika je izabran Said Emrić. “Omladinski krug će, ako Bog da, vrlo brzo postati prepoznatljiv brend u našem gradu po edukativnim, humanitarnim i ostalim općekorisnim društvenim aktivnostima”, navode iz OK. Iako je ovo rubrika za mlade, moramo spomenuti da Medžlis IZ-e aktivno i veoma kvalitetno radi sa starijim kategorijama Bošnjaka u Prozoru. Po-četkom 2013. godine, po uzoru na omladinska sijela, pokrenut je prvi ciklus sijela za starije džematlije i nedavno ga uspješno

okončali. Cilj je bio omogućiti druženje starijih džematlija i na jedan opušten način – uz kahvu i šerbe – razgovarati o vjerskim i drugim aktuelnim pitanjima. I ovaj projekat se pokazao izu-zetno uspješnim i svrsishodnim. Kurs učenja Kur’ana za stariji uzrast džematlija ponovo je aktiviran. Trenutno u Kur’anu uči 10 do 15 starijih džematlija (najstariji, Meho Manov, je čovjek u osmoj deceniji svog života). I u ovom slučaju su voditelji kursa ef. Pozder i Muminović. A polaznici se postepeno upoznaju i sa tedžvidskim pravilima. Inače, cilj je da prouče cijeli Kur’an do početka juna. Tada je planirana zajednička svečanost na kojoj će diplome za proučenu hatmu dobiti polaznici mekteba iz svih prozorskih džemata te starije džematlije iz nekoliko džemata.


Medžlis Islamske zajednice vodi ozbiljnu brigu o bošnjačkoj omladni

Sakupljeno 1.890 KM za liječenje Aldine Sarajlić na humanitarnom turniru u Križevićima

Prozor

Zvornik

Srebrenica: Prvi susret bošnjačko – muslimanskih nevladinih organizacija

Udruženje “Prosvjetitelj”

Zbog sve snažnije društvene, kulturne, ekonomske, vjerske ugroženosti, kao i nedostatka inicijative u Zvjerske ugroženosti, kao i nedostatka inicijative u Z

području poboljšanja saradnje udruženja koja djeluju na prostoru Bosne i Hercegovine, Udruženje “Prosvjetitelj” Srebrenica, odlučilo je da putem kampanje javnog zago-varanja organizuje susrete NVO u Srebrenici 27.04.2013. (subota) i bude domaćin tih susreta. S tim ciljem posjetili smo niz udruženja širom Bosne i Hercegovine. Neki od ciljeva susreta su: razmjene ideja, iskustava, programskih ciljeva, vlastitih resursa, a jedan od naj-bitnijih ciljeva jeste uzajamno pomaganje na Putu Isti-ne i sticanje zadovoljstva Uzvišenog Gospodara.Allah, Subhanehu ve Te’ala, kaže: I reci: “Trudite se Allah će vaš trud vidjeti, a i Poslanik Njegov i vjernici.” (Et-Tevba, 105). Poslanik, s.a.v.s., kaže: “Djela se cijene prema namje-

rama, a svakom čovjeku pripada ono što je i namje-ravao.”U svjetlu ovih veli-kih riječi gledamo na sve postupke, kao i izvanredno korisno djelo za nas. Islam je Alla-hova vjera, a ko to spozna, uvjerit će se da jedino Onaj Koji je stvorio ljude može postaviti ispravna pravila ophođenja koja ne narušavaju prava ni jednog pojedinca kao osnovnog faktora društvenosti, a za-tim i uže kolektivnosti.

64

No comment


U BiH najviše Hodžića, u Srbiji Jovanovića, a u Hrvatskoj HorvataAmerički internet portal Reddit istra-žio je najčešća prezimena širom Evrope i došao do podataka o najzastupljenijim prezimenima u pojedinim zemljama sta-rog kontinenta. Istraživanje Reddita je pokazalo da je najčešće prezime u Bosni i Hercegovini Hodžić, u Hrvatskoj je naj-više ljudi s prezimenom Horvat, u Srbiji je najčešće prezime Jovanović, u Albaniji Beqiri, u Makedoniji Angelovski i na Kosovu Hoxha.Oslobođenje, 18. april 2013.

Vozač hitne pomoći dobio srčani pa ga spasio pacijentPacijent u kasnom stadiju karcinoma spasio je život vozaču ambulantnog vozila koji je dobio srčani udar, preu-zevši volan hitne pomoći i odvezavši ga u najbližu bolnicu.Oslobođenje, 18. april 2013.

Prije 100 godina: Hitler, Staljin i Tito živjeli jedan pored drugog u BečuPrije tačno 100 godina u jednom kra-ju Beča živjeli su Adolf Hitler, Josif Staljin, Lav Trocki, Josip Broz Tito i Sigmud Frojd.Fena, 18. april 2013.

Lopov pogrešno parki-rao auto, vlasniku došla kaznaRatni vojni invalid Salko Zeherović (62) iz Sarajeva dobio je kaznu za nepro-pisno parkiranje u vrijeme kad je nje-gov automobil bio ukraden! Vozilo mi je ukradeno s parkinga ispred zgrade. Skoro dva mjeseca nakon što su mi ga ukrali, dobio sam kaznu od 40 KM za nepropisno parkiranje i 20 KM kama-te. Kazna je napisana 25. marta u ulici Olimpijska, a dva dana poslije pronašli su automobil, na istom mjestu gdje je i napisana kazna - pojasnio je Zeherović.Avaz, 13. april 2013.

Zabilježeno 700 krivič-nih djela počinjenih iz mržnjeZa vrijeme petogodišnjeg praćenja te vrste kaznenih djela Misija OESS je na području cijele BiH zabilježila oko 700 djela počinjenih iz mržnja, od toga ih je 115 procesuirano, a za 38 podignu-ta optužnica upravo za djela izazivanja mržnje.Fena, 16. april 2013.

Nakon 28 godina poruka u boci iz Kanade doplivala do ušća Neretve!Nemalo su se iznenadili kitesurferi kada su na ušću Neretve, dok su čistili plažu, pronašli bocu u kojoj se nalazi-la poruka, a koja, prenosi Dubrovački vjesnik, datira iz 1985. godine iz Kanade!Hina, 16. april 2013.

U mreži narkodilera otac, majka i sin iz BilećeU međunarodnoj policijskoj akciji “Šetač”, usmjerenoj na “razbijanje” U međunarodnoj policijskoj akciji “Šetač”, usmjerenoj na “razbijanje” U međunarodnoj policijskoj akciji

narkodilera iz četiri zemlje regio-na, na području Bileće uhapšeni su Blažo i Vera Ivković te njihov sin Aleksandar.Avaz, 13. april 2013.

Dodik i protiv historije: Brani svima iz RS da budu na obilježavanju 100. godiš-njice Sarajevskog atentataOd naših predstavnika u organima BiH također tražimo da ne učestvuju na spomenutoj manifestaciji, te da os-pore bilo kakvo uključenje organa BiH u organizaciju ove manifestacije - stoji u saopćenju iz Biroa za odnose s javno-šću predsjednika RS-a.Bportal, 18. april 2013.

Ptica ih napada svakod-nevno, ne da im da izađu iz kućeAnn (77) i Ben (79) Hudson i njiho-va kćerka Saly-Ann (44) kažu da im je život poput Hičkokovog filma “Ptice”. Jedan fazan već nekoliko mjeseci napa-da ovu britansku porodicu čim izađe iz kuće.Bportal, 18. april 2013.

U selu od 600 stanovni-ka čak 108 su blizanci Neobična pojava u jednom selu na sje-veru Indije - od 600 stanovnika njih čak 108 su jednojajčani blizanci.Bportal, 18. april 2013.

Prije 11 godina: Američki pisac opisao teroristički napad tokom Bostonskog maratonaTom Lonergan je 2002. napisao knjigu “Heartbreak Hill”, koja se bavi terori-stičkim napadom na Bostonski mara-ton. Jedanaest godina kasnije se sve ono što je pisao obistinilo. “Knjiga je sadrža-vala moje brige i slutnje koje su me mu-čile davne 1996. godine kada sam trčao jubilarni stoti bostonski maraton. Sve vrijeme sam razmišljao kako bi bomba ili bombe mogle da eksplodiraju svakog časa. Na svu sreću, tog dana se ništa nije dogodilo. Poslije toga sam skoro potpu-no zaboravio na svoju malu priču. Sve do nedavno kada je Bostonski maraton zahvatio pravi haos”, kaže Lonergan.AP, 18. april 2013.

Zašto se ortodoksni Židov u zrakoplovu omo-tao vrećom?Židov se prekrio vrećom jer pripada potomcima svećeničkog reda iz drev-nog Izraela kojima je zabranjeno letjeti preko groblja. Stoga mu je ova nesva-kidašnja improvizacija ipak omogućila da leti zrakoplovom.Bljesak.info, 16. april 2013.

Genetsko nasljeđe, promjene u nivou hormona tokom trud-

noće i manjak sna poslije porođaja faktori su koji utiču na javljanje po-stporođajne depresije kod svake sed-me žene, smatraju naučnici. Prema novim podacima depresija u okviru šest nedjelja poslije porođaja, poga-đa svaku sedmu ženu. Američki na-učnici utvrdili su i da se u roku od godinu dana posle porođaja depresi-ja javlja kod 22 posto žena.

Pored prijatnog ukusa, oča-ravajućeg mirisa i lijepog

izgleda bosiljak ima osobine zbog kojih ga i nutricionisti i ljeka-ri vole. Koristi se kao začin, ali i kao odličan prirodan saveznik pri vraćanju narušenog zdravlja. Zbog korisnih sastojaka upotrebljavaju se stablo, grančice, listovi i cvjeto-vi. Bogat je ljekovitim sastojcima poput biljnih vlakana, glikozida, eteričnih ulja, kamfora, mineral-nih soli... Upotrijebljen kao začin, daje ukus jelu, poboljšava varenje teške hrane i čuva je od kvarenja.

65

NaukaUskoro bubrezi iz labaratorija?

Bosiljak vole i nutricionisti i ljekari

Postporođajna depresija pogađa svaku sedmu ženu

Čip koji testira DNK

Hrana od drveta?

Američki naučnici u labora-Američki naučnici u labora-Atorijskim uvjetima uspjeli su Atorijskim uvjetima uspjeli su A“uzgojiti” bubreg koji je kod pacova obavljao sve funkcije koje inače radi prirodni bubreg. Otkriće pripada po-dručju regenerativne medicine čiji je

cilj proizvesti zamjenske organe i druge dijelove tijela. Ako se ovo bude moglo primijeniti na ljude, tada bi pacijenti koji čekaju na transplantaciju bubre-ga mogli teoretski primiti nove organe nastale iz njihovih vlastitih ćelija.

Belgijski naučnici uspješno su proizveli čip koji može testi-

rati DNK u manje od sat vremena. Čip objedinjuje tehnologiju za priku-rati DNK u manje od sat vremena. Čip objedinjuje tehnologiju za priku-rati DNK u manje od sat vremena.

pljanje svih genskih informacija te uz pomoć ove tehnologije bit će moguće proizvesti lijekove specifično nami-jenjene pacijentu, prepoznati mnoge genske bolesti, genske sklonosti ra-znim bolestima i informacije koje će omogućiti brže i uspješnije liječenje pacijenata uz manje nuspojava.

Američki bioinžinjeri nastoje od drveta na-

praviti hranu. Oni su osmi-slili tehnologiju dobijanja prehrambenog skroba od ce-luloze drveta u industrijskim okvirima. Bioinžinjeri pred-lažu da se kao sirovina kori-ste otpaci iz drvne industrije. Prema rezultatima istraživa-nja, od 200 kg celuloze može se dobiti do 20 gr skroba koji će osigurati čovjeku ugljene hidrate za 80 dana. Cijena ove transformacije iznosi mi-lion dolara.

Pripremio: Saladin Kovačević


saff 338

Documents