Što razumukao zalogaj dati (?) Zubima truhlimnagrizašotpadak posljednjii poklanjaš ga,kao pupoljak života, misleći,duh hranu ne iziskujenego li tijelo Kakvo li odrastanje pružaš (?) Poklanjanje rijéčīdrugih trećima –(moguće) izbavljenje to jeno, naposeljude promatratikao slamnate psetrebalo bi

Takav je svakiSudnji dan

Naprostoobrastao u ljudsko saloi pohotu

Spiritus Contra Spiritum

Safer Grbić

Gromne riječi zborim,a zboriti gromom želimi goromi golomi gorkom mišlju Riječ ne bjeniti mrtviu sudbino, s usana bježi -nezaustavljivo hinji Gdjekomei kako može skriti seako ne čuju svi, ne mogu (?) U nevinosti, u zlobi, u Bogu (?) Verbum secretumu mišljenju jeu razumu Zato poeziju čitatislušatimislitiponekad, unazađuje

Verbum Secretuum

Živ

a B

ašt

ina

, br.

4.,

go

d. 2

.

92 Poetski kutak

Urbis

Razmišljam, sasvim tiho,u jeziku sve je isto Kolodvori, mostovi, ulična rasvjeta, sumorni ljudi, izborani starci, kafane, dvorane kulture, pjesnici i smrtnici, odjeci potpetica, djeca, praznici, mišljenja, razmišljanja, govori, stavovi, meso, odmori, kreveti, ručnici, auta, bogovi, dvorovi, molitve, ručak u petnaest časova, sufije, imena dječija, stanovi, životni ciljevi, tračevi, ogovaranja, alkohol i sokovi, odjeća, druženja, škripanje točkova, mržnja svega što je drugačije, politika, zavjera, incesti, ljubavi, zgrade, nogostupnici, poduhvati, uspjesi, maljavost, knjige, bogati, popovi, vlasnici, radnici, kamenje, žutilo, životne priče, manijaci, fanatici, glumci, navijači, stabla, džamije, česme, privrednici, roditelji, nevjernici, policajci, psi, porođaji... Osjećam sve,ali misao jezik raščlanjuje

Lingua

Gluho dobanad Gomorom ovomi pomasti posljednje odavno već kasnesve je šutno - nijemobez pomaka i kreta Statue i kipovinitko da se mrdne Stajati na ivicii govoriti tako:i noži žicai sabljai metak Sniti o sudbi za novi početak (?) O Zemljo sveta,ponestaje mi rijéčī 

Silentio

Ponovnoza njega nije bilo snadok nad bjelilom papirapokušavao jerazlučiti misli, vlastite Zarad’ koga, pita se (?) Miris duše mastilom uprljatizbog ovjekovječenja pomisliprvenstveni je cilj, docnije,cijela maštarija stopila seu opsesiju pjesmezbog prikaza istinitosti, no,sada nitko ne želi izronitiniti u jedan stih Pomrle su riječinjegove nijemosti Ostao je naum

Živ

a B

ašt

ina

, br.

4.,

go

d. 2

.

93Poetski kutak

Anarhija u jeziku

Još jedna isprazna pjesma

koju diktira anarhija u jezikusa točkom na retku krajnjem:što znači krȃj Još jedna

o kojoj će se pričatipodmuklim glasom Još jedna

bez poruke, pouke, poduke Ponekad se osjećam, niti sam ne znam zašto, nekako zatajeno diskreditiran. Jako čudan osjećaj. Amblem nestvarno savršenog ambisa u uzaludnom postojanju.Kao..., kao u utrobi maćehe. I ta nujnost koja posljedično proizlazi iz neminovnog, rascijepa ovu moju artičoku životnosti u nepreglednuTatarsku pustinju realnog i to baš danas na ovaj veliki petak. Ne, to ne može biti slučajno. To mora da je ljubav.

Možda je sve samo izronuli skladzadojen uronulom mišlju (?)

Michi Nunc Contraria

Izgubim se i zanesemtragajući za izvorištem rijéčī i svaka riječ kao da molirazotkrivanje tajne njezine Riječ potpuno obnaženastoji preda mnomi, kada ju obgrlim, gordo,moje ruke su prazne Misterija li je to (?) Izgubljenzagubljenpogubljen (u samome sebi)

Živ

a B

ašt

ina

, br.

4.,

go

d. 2

.

94 Poetski kutak

Verbum

Riječ u svome vremenunije kao riječ izvan svojega vremena Riječ putujekreće semiluje slušaoce Zapravo,riječ je teatar Riječ prošlostizvoni više nego lisavremena riječ Idemo li u budućnostriječ je sve tiša

Riječi nestaje Pučki narodi riječ oskrnavili sui poveli u provaliju Cijeli izrazizlouporabljeni su;krivotvoreni i ukrivljeni su Pučki ljudisramotni pečat bacili suna svaku riječ izgovorenu Svijet nijem dolazi,bojim se (?)