1

SAŽETAK OPISA SVOJSTAVA LIJEKA 1. NAZIV GOTOVOG LIJEKA Cordarone 200 mg tablete 2. KVALITATIVNI I KVANTITATIVNI SASTAV Jedna tableta Cordaronea sadrži 200 mg amiodaronklorida. Za pomoćne tvari vidjeti odjeljak 6.1. 3. FARMACEUTSKI OBLIK Tablete. 4. KLINIČKI PODACI 4.1. Terapijske indikacije Sprječavanje ponavljanja:

- po život opasne ventrikularne tahikardije; liječenje treba započeti u bolnici pod strogim nadzorom,

- dokazane, simptomatske, teške ventrikularne aritmije, - dokazane supraventrikularne tahikardije, kad je utvrđena potreba za takvim

liječenjem, te u slučajevima kad uporaba drugih lijekova nije učinkovita, odnosno kad je kontraindicirana,

- ventrikularnae fibrilacije. Liječenje supraventrikularne tahikardije, usporavanje ili smanjivanje atrijske fibrilacije ili undulacije. Amiodaron se može dati bolesnicima s bolesti koronarnih arterija i/ili oslabljenom funkcijom lijeve klijetke (vidjeti 5.1. Farmakodinamička svojstva). 4.2. Doziranje i način primjene Početna doza Obično se uzimaju 3 tablete na dan, tijekom 8 do 10 dana. U nekim je slučajevima početna doza bila veća (4 do 5 tableta dnevno), ali je to uvijek trajalo kratko vrijeme i odvijalo se uz elektrokardiografsko praćenje. Doza održavanja: Bolesniku treba dati najmanju djelotvornu dozu. Ona se razlikuje od bolesnika do bolesnika i može se kretati u rasponu od ½ tablete dnevno (1 tableta svaki drugi dan) do 2 tablete dnevno. 4.3. Kontraindikacije Uzimanje ovog lijeka kontraindicirano je u sljedećim slučajevima: - sinusna bradikardija i sinus-atrijski blok, koji nisu korigirani ugradnjom

elektrostimulatora, – bolest sinusnog čvora koja nije korigirana ugradnjom elektrostimulatora

(opasnost od sinusnog zastoja), – teški poremećaji atrioventrikularnog provođenja, koji nisu korigirani ugradnjom

elektrostimulatora,

H A L M E D

31 - 03 - 2011

O D O B R E N O

2

– hipertireoza zbog moguće egzacerbacije uzrokovane amiodaronom, – poznata preosjetljivost na jod, amiodaron hidroklorid ili neku od pomoćnh tvari, – drugo i treće tromjesečje trudnoće, – dojenje, - kombinirano liječenje lijekovima koji mogu prouzročiti torsades de pointes

- antiaritmici skupine Ia (kinidin, hidrokinidin, dizopiramid), - antiaritmici skupine III (sotalol, dofetilid, ibutilid), - drugi lijekovi, kao što su bepridil, cisaprid, difemanil, eritromicin iv.,

mizolastin, moksifloksacin, spiramicin iv., vinkamin iv.(vidjeti 4.5. Interakcije s drugim lijekovima i ostali oblici interakcija).

- sultoprid. 4.4 Posebna upozorenja i mjere opreza pri uporabi Posebna upozorenja Učinci na srce

- Prije početka liječenja preporučuje se EKG. - Usporavanje rada srca može biti naglašeno u starijih bolesnika - Amiodaron utječe na promjenu elektrokardiograma. Tu promjenu sačinjava

produljenje QT-intervala što je povezano s produljenom repolarizacijom, a mogu nastati i U-valovi. To nije znak toksičnosti nego terapijske saturacije.

- Nastup atrioventrikularnog bloka drugog i trećeg stupnja, sinus-atrijskog bloka ili bifascikularnog bloka uvjetuje prekid liječenja. U slučaju atrioventrikularnog bloka prvoga stupnja potreban je povećani nadzor.

- Zabilježena je pojava nove aritmije ili pogoršanje postojeće i liječene aritmije (vidjeti 4.8. Nuspojave).

- Aritmogeni učinak amiodarona je slab, čak slabiji nego većine antiaritmika, a obično se pojavljuje u kombinacijama s nekim lijekovima (vidjeti 4.5. Interakcije s drugim lijekovima i ostali oblici interakcija) ili zbog poremećaja elektrolita.

Znaci štitnjače - Jod u sastavu ovog lijeka mijenja rezultate određenih pretraga štitnjače (vezanje

radioaktivnog joda, PBI). Usprkos tome, moguća je ocjena rada štitnjače (T3, T4, TSHUS).

- Amiodaron može uzrokovati anomalije štitnjače, posebice u bolesnika koji u povijesti bolesti imaju poremećaje štitnjače. Stoga se prije liječenja u svih bolesnika preporučuju provjera TSH, zatim redovito tijekom liječenja, te nekoliko mjeseci nakon prestanka liječenja, kao i u slučaju kliničke sumnje na poremećaj funkcije štitnjače (vidjeti 4.8. Nuspojave).

Plućni znaci Pojava dispneje ili suhoga kašlja, samostalno ili združenih s pogoršanjem općega stanja, ukazuje na mogućnost pulmonalne toksičnosti poput intersticijske pneumopatije te zahtijeva rentgenski pregled (vidjeti 4.8. Nuspojave). Jetreni znaci

H A L M E D

31 - 03 - 2011

O D O B R E N O

3

Preporučuje se redovita kontrola jetrene funkcije na početku liječenja, zatim redovito tijekom liječenja amiodaronom (vidjeti 4.8. Nuspojave). Neuromuskularni znaci Amiodaron može uzrokovati senzorne, motorne ili miješane periferne neuropatije i miopatije (vidjeti 4.8. Nuspojave). Očni znaci U slučaju poremećaja vida ili oslabljenog vida valja odmah obaviti kompletni oftalmološki pregled, uključujući fundus oka. Potrebno je prekinuti liječenje amiodaronom u slučaju pojave neuropatije ili optičkog neuritisa uzrokovanih amiodaronom, zbog mogućeg rizika od progresije poremećaja prema sljepoći (vidjeti 4.8. Nuspojave). Kombinacija s (vidjeti 4.5. Interakcije s drugim lijekovima i ostali oblici interakcija):

beta-blokatorima, izuzev sotalola (kontraindicirana kombinacija) i esmolola (kombinacija koju treba davati s oprezom),

verapamilom i diltiazemom može se uzeti u obzir samo za sprječavanje po život opasnih ventrikularnih aritmija.

Zbog laktoze u sastavu, ovaj je lijek kontraindicira u slučajevima kongenitalne galaktozemije, malapsorpcijskog sindroma glukoze i galaktoze, te nedostatka laktaze.

Posebne mjere opreza pri uporabi - Poremećaj ravnoteže elektrolita i osobito hipokalijemija; važno je obratiti pozornost

na stanja koja mogu biti povezana s hipokalijemijom, jer ona može izazvati nastup proaritmijskih učinaka. Hipokalijemiju treba korigirati prije početka uzimanja amiodarona.

- Dolje spomenute nuspojave obično su u vezi s previsokom razinom lijeka. One se mogu izbjeći ili se njihova jačina može ublažiti pažljivim određivanjem najmanje doze održavanja.

- Bolesnicima treba savjetovati da tijekom liječenja izbjegavanje izlaganja suncu i koriste zaštitnia sredstava protiv djelovanja sunčevih zraka.

Sigurnost i djelotvornost amiodarona još nije ispitivana na dječjoj populaciji u kliničkim pokusima. Redoviti nadzor funkcije jetre (određivanje transaminaza) koristan je u praćenju oštećenja jetre koje može izazvati amiodaron (vidjeti 4.8. Nuspojave). Anestezija Prije kirurškoga zahvata, anesteziologa treba obavijestiti da bolesnik uzima amiodaron. Kronično liječenje amiodaronom može doprinijeti povećanju hemodinamičkog rizika povezanog s općom ili lokalnom anestezijom u smislu nuspojava. Nuspojave uključuju posebice bradikardiju, hipotenziju, smanjenu srčanu funkciju i smetnje provođenja.

H A L M E D

31 - 03 - 2011

O D O B R E N O

4

Osim toga, u bolesnika koji su se liječili amiodaronom primijećeno je nekoliko slučajeva akutnoga respiratornog distresa odmah nakon kirurškoga zahvata. Stoga se preporuča pomni nadzor tijekom umjetne ventilacije takvih bolesnika (vidjeti 4.8. Nuspojave). 4.5. Interakcije s drugim lijekovima i drugi oblici interakcija Lijekovi koji mogu inducirati torsades de pointes Brojni lijekovi, antiaritimici ili drugi, mogu inducirati ovu ozbiljnu aritmiju. Predisponirajući faktor je hipokalijemija, kao i bradikardija ili kongenitalno odnosno stečeno, otprije postojeće produljenje QT intervala. Lijekovi koji mogu uzokovati torsades de pointes su posebice antiaritmici skupine Ia, antiaritmici skupine III i određeni neuropletici. Kontraindicirane kombinacije Lijekovi koji mogu uzrokovati torsades de pointes:

- antiaritmici skupine Ia (kinidin, hidrokinidin, dizopiramid), - antiaritmici skupine III (dofetilid, ibutilid, sotalol),

drugi lijekovi kao što su bepridil, cisaprid, difemanil, eritromicin iv., mizolastin, vinkamin iv., moksifloksacin, spiramicin iv.,

– sultoprid. Povećan rizik od ventrikularne aritmije, posebno torsades de pointes. Kombinacije koje se ne preporučuju Ciklosporin Povećanje razine cirkulirajućeg ciklosporina zbog smanjenja jetrenog metabolizma, s rizikom od nefrotoksičnih učinaka. Potrebno je odrediti koncentraciju ciklosporina u krvi, kontrolirati funkciju bubrega te prilagoditi doziranje tijekom i nakon prestanka liječenja amiodaronom. Diltiazem u obliku injekcije Rizik od bradikardije i atrioventrikularnog bloka. Ako se ova kombinacija ne može izbjeći, smije se primijeniti samo uz strogi klinički nadzor i kontinuirani nadzor EKG-a. Halofantrin, pentamidin, lumefantrin Povećani rizik od ventrikularnih aritmija, posebno, torsades de pointes. Ako je moguće, treba prekinuti uzimanje lijeka koji izaziva torsades de pointes a nije antiinfektiv. Ako se ova kombinacija ne može izbjeći, potrebna je prethodna kontrola QT intervala i nadzor EKG-a. Neuroleptici koji izazivaju torsades de pointes Neki fenotiazinski neuroleptici (klorpromazin, ciamemazin, levomepromazin, tioridazin, trifluoperazin), benzamidi (amisulprid, sulpirid, tiaprid, veraliprid), butirofenoni (droperidol, haloperidol) i ostali neuroleptici (pimozid). Povećani rizik of ventrikularne aritmije, posebno, torsades de pointes. Kombinacije koje zahtijevaju oprez pri primjeni Oralni antikoagulansi Povećani antikoagulacijski učinak i opasnost od krvarenja zbog povećanih koncentracija antikoagulansa u plazmi. Potrebna je češća kontrola razina protrombina

H A L M E D

31 - 03 - 2011

O D O B R E N O

5

i INR. Prilagoditi doze oralnih antikoagulansa tijekom liječenja amiodaronom i nakon prestanka liječenja. Beta-blokatori osim sotalola (kontraindicirana kombinacija) i esmolola (kombinacija koja zahtijeva oprez pri primjeni) Poremećaji kontraktilnosti, automatizma i provođenja (supresija kompenzatornog simpatičkog mehanizma). EKG i klinički nadzor. Beta-blokatori kod zatajenja srca (bisoprolol, karvedilol, metoprolol) Poremećaji automatizma i provođenja (sinergistični učinak), opasnost od teške bradikardije. Povećan rizik od ventrikularnih aritmija, posebice torsade de pointes. Redoviti klinički i elektrokardiografski nadzor. Preparati digitalisa Poremećaji automatizma (teška bradikardija) i atrioventrikularnog provođenja. Pri uzimanju digoksina povećava se koncentracija digoksina u plazmi zbog smanjenog klirensa digoksina. Potrebno je kliničko i elektrokardiografsko praćenje te, prema potrebi, praćenje koncentracije digoksina i prilagodba doziranja digoksina. Oralni diltiazem Rizik od bradikardije ili atrioventrikularnog bloka, osobito u starijih bolesnika. Potrebno je kliničko i elektrokardiografsko praćenje. Esmolol Poremećaji kontraktilnosti, automatizma i provođenja (supresija kompenzatornog simpatičkog mehanizma). Potreban je klinički i elektrokardiografski nadzor. Lijekovi koji uzrokuju hipokalijemiju: diuretici koji uzrokuju hipokalijemiju, (sami ili u kombinaciji), stimulirajući laksativi amfotericin B (i.v.), glukokortikoidi (sistemna primjena), tetrakozaktid Povećani rizik od ventrikularne aritmije i, posebno, torsades de pointes (hipokalijemija je predisponirajući faktor). Klinički, laboratorijski i elektrokardiografski nadzor. Lidokain Rizik od povećane koncentracije lidokaina u plazmi te mogućih neuroloških i srčanih nuspojava jer amiodaron smanjuje metabolizam lidokaina u jetri. Potreban je klinički i elektrokardiografski nadzor te prema potrebi kontrola koncentracije lidokaina u plazmi. Ako je potrebno, prilagoditi doziranje lidokaina tijekom liječenja i nakon prestanka liječenja amiodaronom. Orlistat Rizik od smanjenja koncentracije amiodarona i njegovih aktivnih metabolita u plazmi. Klinički nadzor i kontrola EKG-a prema potrebi. Fenitoin (ekstrapolacijom fosfenitoin)

H A L M E D

31 - 03 - 2011

O D O B R E N O

6

Povećana koncentracija fenitoina u plazmi sa znacima predoziranja, osobito neurološkim (smanjeni metabolizam fenitoina u jetri). Klinički nadzor, kontrola koncentracije fenitoina u plazmi, te, po potrebi, prilagodba doze. Simvastatin Povećani rizik nuspojava (ovisnih o dozi), kao što je rabdomioliza (smanjeni jetreni metabolizam lijekova za snižavanje kolesterola). Ne smije se prekoračiti dnevna doza od 20 mg simvastatina. Ako se terapijski cilj ne postigne tom dozom, treba uzeti drugi statin koji nema tu vrstu interakcije. Kombinacije koje valja uzeti u obzir Lijekovi s bradikardnim učinkom: kalcijevi antagonisti s bradikardnim učinkom (verapamil), beta-blokatori (osim sotalola), klonidin, gvanfacin, lijekovi s digitalisom, meflokin, inhibitori kolinesteraze (donepezil, galantamin, rivastigmin, takrin, ambemonij, piridostigmin, neostigmin), pilokarpin Rizik od teške bradikardije (kumulativni učinak). 4.6. Trudnoća i dojenje Trudnoća Studije na životinjskim modelima nisu otkrile teratogene učinke. Kako na životinjama nisu uočeni teratogeni učinci, teratogeni učinci ne očekuju se ni u ljudi. Do sada su tvari koje uzrokuju malformacije u ljudi pokazale teratogenost u životinja tijekom kliničkih pokusa provedenih na dvjema vrstama,. S kliničkoga stanovišta, za sada nema relevantnih podataka s pomoću kojih bi se mogao ocijeniti potencijalni teratogeni učinak amiodarona kad se primjenjuje tijekom prva tri mjeseca trudnoće. Budući da štitnjača fetusa počinje vezivati jod 14 tjedna nakon zadnje menstruacije, ne očekuju se štetni učinci na štitnjači fetusa u slučaju uzimanja lijeka prije tog datuma. Opterećenje jodom koje je povezano s uzimanjem ovog lijeka nakon tog vremena, može izazvati biološku ili kliničku (guša) fetalnu hipotireozu. Stoga je primjena ovog lijeka kontraindicirana nakon prva tri mjeseca trudnoće. Dojenje Amiodaron i njegov metabolit prelaze, zajedno s jodom, u majčino mlijeko u koncentraciji koja je veća od one u majčinoj plazmi. Zbog opasnosti od hipotireoze u dojenčeta, dojenje je kontraindicirano kad se uzima ovaj lijek. 4.7. Utjecaj na sposobnost upravljanja vozilima i rada na strojevima Nije primjenjivo 4.8. Nuspojave Nuspojave su klasificirane prema organskim sustavima i prema učestalosti: vrlo često: (>10%), često (>1%, <10%), manje često (>0,1%, <1%), rijetko (>0,01%, <0,1%) vrlo rijetko: (<0,01%). Očni znaci

H A L M E D

31 - 03 - 2011

O D O B R E N O

7

Vrlo često: mikrodepoziti u rožnici, koji su skoro uvijek prisutni kod odraslih, obično su ograničeni na područje zjenice i zbog njih ne treba prekidati liječenje. U iznimnim slučajevima oni mogu biti praćeni opažanjem obojenog i blistavog svjetla ili zamagljenim vid. Mikrodepoziti u rožnici građeni su od kompleksnih masnih naslaga i na kraju liječenja uvijek nestaju. Vrlo rijetko: optička neuropatija (optički neuritis) sa zamagljenim vidom, oslabljeni vid i papilarni edem u fundusu oka. To može rezultirati manjim ili većim stupnjem smanjenja oštrine vida. Povezanost s uzimanjem amiodarona do sada nije potvrđena. U slučaju bilo koje od navedenih pojava, preporuča se prekid uzimanja lijeka. Kožni znaci Vrlo često: fotosenzibilnost: Bolesnike valja upozoriti da tijekom liječenja izbjegavaju izlaganje suncu (i UV-zrakama općenito). Često: modrikasta ili sivkasta pigmentacija kože pojavljuju se tijekom dugotrajnog liječenja velikim dnevnim dozama, što nakon prestanka liječenja polako nestaje (za 10 do 24 mjeseca). Vrlo rijetko:

- eritem tijekom radioterapije, - kožni osipi, koji su obično nespecifični, - eksfolijativni dermatitis, iako uzročna veza s uzimanjem lijeka nije jasno

potvrđena, - opadanje kose.

Znaci štitnjače Vrlo često - u odsustvu kliničkih znakova poremećaja funkcije štitnjače, zbog promijenjenih

vrijednosti hormona štitnjače (povećanje serumske vrijednosti T4, normalne ili nešto smanjene vrijednosti T3) nije potrebno prekinuti liječenje.

Često - Hipotireoza ima klasičan oblik: povećanje tjelesne težine, osjetljivost na hladnoću,

apatija, pospanost; jasno povećane vrijednosti TSH upozoravaju na tu dijagnozu. S prekidom liječenja funkcija štitnjače se postupno vraća u normalu, obično za jedan do tri mjeseca. Taj prekid, međutim, nije neophodan. Ako za to postoje indikacije, može se nastaviti liječenje amiodaronom i to u kombinaciji sa supstitucijskom terapijom temeljenoj na s L-tiroksinu, pri čemu se doziranje prilagođava vrijednostima TSH.

- Dijagnoza hipertireoze može biti otežana pri pojavi nekoliko simptoma (blagi, neobjašnjivi gubitak na težini, smanjenje antianginalnih i/ili antiaritmijskih učinaka); psihijatrijski oblici u starijih bolesnika ili čak tireotoksikoza.

- Dijagnozu potvrđuje sniženje ultraosjetljive razine TSH u serumu. Uzimanje amiodarona treba odmah prekinuti. To je obično dovoljno za klinički oporavak u roku od 3 do 4 tjedna. Teške slučajeve, koji katkad mogu završiti smrću, treba hitno primjereno liječiti.

- Ako je tireotoksikoza zabrinjavajuća sama po sebi ili zbog učinaka na uravnoteženost miokarda, zbog nepostojane učinkovitosti sintetičkih tireostatika preporučuje se primjena kortikosteroida (1 mg/kg) tijekom duljeg razdoblja (3 mjeseca). Zabilježeni su slučajevi hipertireoze koji su trajali nekoliko mjeseci nakon prestanka uzimanja amiodarona.

H A L M E D

31 - 03 - 2011

O D O B R E N O

8

Plućni znaci Često: slučajevi difuzne intersticijske ili alveolarne pneumopatije te obliterantni bronhiolitis s organiziranom pneumonijom (BOOP). Pojava dispneje u naporu ili suhog kašlja, izoliranih ili popraćenih pogoršanjem općeg zdravstvenog stanja (umor, mršavljenje, povišena tjelesna temperatura), zahtijeva radiološku kontrolu te, ako je potrebno, prestanak liječenja. Ti se tipovi pneumopatije mogu razviti u pulmonalnu fibrozu. Rani prestanak uzimanja amiodarona – koji može i ne mora biti povezan s liječenjem kortikosteroidima – dovodi do povlačenja poremećaja. Klinički znakovi obično nestaju nakon tri do četiri tjedna. Radiološki nalaz i funkcija pluća poboljšavaju se sporije (nekoliko mjeseci). Prijavljeno je nekoliko slučajeva upale pleure obično povezane s intersticijskim pneumopatijama. Vrlo rijetko: - bronhospazam, posebno kod astmatičara; - sindrom akutnog respiratornog distresa, katkad s fatalnim ishodom, ponekad odmah

nakon kirurškoga zahvata (zbog moguće interakcije s visokim dozama kisika) (vidjeti 4.4. Posebna upozorenja i posebne mjere opreza pri uporabi).

Neurološki znaci Često: - tremor ili drugi ekstrapiramidni simptomi, - poremećaji spavanja uključujući i noćne more, - senzorni, motorni ili miješani oblici perifernih neuropatija. Manje često: - miopatija. Senzorne, motorne ili miješane periferne neuropatije i miopatije mogu se pojaviti nakon samo nekoliko mjeseci liječenja, ali katkad i nakon nekoliko godina. Općenito se povlače s prestankom uzimanja lijeka. Oporavak može, međutim, biti nepotpun, vrlo spor i do njega može doći nekoliko mjeseci nakon prestanka uzimanja lijeka. Vrlo rijetko:

- cerebelarna ataksija, - benigna intrakranijalna hipertenzija, - glavobolje. Pojava izoliranih glavobolja zahtijeva pretrage ostalih mogućih

razloga.

Jetreni znaci - Prijavljeni su slučajevi jetrene bolesti. Ti su slučajevi dijagnosticirani s pomoću

povećanih serumskih vrijednosti transaminaza. Prijavljeni su dolje navedeni slučajevi.

- Vrlo često: izolirane i općenito umjereno povećane vrijednosti transaminaza (1,5 do

3 puta u odnosu na normalne vrijednosti) koje se smanjuju kad se smanji doza ili čak spontano.

H A L M E D

31 - 03 - 2011

O D O B R E N O

9

- Često: akutno oštećenje jetre s povišenim vrijednostima transaminaza u serumu i/ili žuticom (katkad s fatalnim ishodom); to zahtijeva prekid liječenja.

- Vrlo rijetko: kronično oštećenje jetre tijekom produljenoga liječenja. Histološki

nalaz jednak je pseudoalkoholnom hepatitisu. Diskretni znaci kliničke i laboratorijske slike (povremena hepatomegalija, transaminaze 1,5 do 5 puta veće od normalnih vrijednosti) upozoravaju na potrebu redovitog nadzora jetrenih funkcija. Povećane vrijednosti transaminaza – čak i umjerene koje traju više od 6 mjeseci nakon liječenja - ukazuju na dijagnozu kronične bolesti jetre. Abnormalne kliničke i laboratorijske vrijednosti obično se normaliziraju poslije prestanka liječenja. Prijavljeno je nekoliko ireverzibilnih slučajeva.

Učinci na srce - Često: bradikardija, obično umjerena i ovisna o dozi. - Manje često: poremećaji provođenja (sinoatrijski blok, AV-blok različitog stupnja). - Vrlo rijetko: izrazita bradikardija i iznimno, sinusni arest prijavljeni su u nekim

slučajevima (sinusna disfunkcija, stariji bolesnici). Gastrointestinalni učinci – Vrlo često: benigne probavne smetnje (mučnina, povraćanje, poremećaji okusa)

obično se javljaju pri uvođenju lijeka, a nestaju kada se doza smanji. Učinci na reproduktivni sustav - Vrlo rijetko: epididimitis. Uzročna veza s uzimanjem lijeka nije dokazana. Vaskularni učinci - Vrlo rijetko: vaskulitis. Abnormalni laboratorijski nalazi - Vrlo rijetko: narušena funkcija bubrega s umjerenim porastom kreatinina, Učinci na krv i limfni sustav - Vrlo rijetko: trombocitopenija. 4.9. Predoziranje Malo je podataka o akutnom predoziranju s velikim dozama amiodarona. Prijavljeno je nekoliko slučajeva sinusne bradikardije, ventrikularne tahikardije, posebno torsades de pointes i oštećenja jetre. Liječenje je simptomatsko. S obzirom na kinetiku proizvoda, preporuča se, posebice, nadzor rada srca tijekom duljeg razdoblja. Amiodaron i njegovi metaboliti dijalizom se ne mogu odstraniti iz organizma.

5. FARMAKOLOŠKA SVOJSTVA 5.1. Farmakodinamička svojstva Farmakoterapijska skupina: antiaritmik skupine III, ATK: C01BD01

H A L M E D

31 - 03 - 2011

O D O B R E N O

10

Antiaritmijska svojstva – Produljenje faze 3. akcijskog potencijala u mišićnom vlaknu miokarda,

prvenstveno zbog smanjenja protoka kroz kalijeve kanale (skupina III po Vaughan-Williamsovoj klasifikaciji);

– smanjen automatizam sinusnog čvora uzrokuje bradikardiju; taj učinak atropin ne antagonizira;

– nekompetitivna inhibicija alfa-adrenergičkih i beta-adrenergičkih receptora; – usporenje sinus-atrijskog, atrijskog i nodalnog provođenja, koje je izrazitije kod

velike frekvencije srca; – nema promjena u ventrikularnom provođenju; – produljenje refraktorne faze i smanjenje podražljivosti srčanog mišića na razini

pretklijetke, čvora i klijetke; – usporenje provođenja i produljenje refraktornih faza u akcesornim

atrioventrikularnim putovima. Ostala svojstva – Smanjenje potrošnje kisika zbog umjerenog smanjenja perifernog otpora i

frekvencije srca. - Povećanje koronarnog protoka zbog neposrednog utjecaja na glatke mišićne stanice

arterija miokarda i održavanje minutnog volumena srca zbog smanjenja tlaka i perifernog otpora te izostanka bilo kakvog negativnog inotropnog djelovanja.

Provedena je meta-analiza trinaest kontroliranih, randomiziranih, prospektivnih studija, u koje je bilo uključeno 6.553 bolesnika s nedavnim infarktom miokarda (78%) ili kroničnim zatajivanjem srca (22%). Bolesnici su prosječno praćeni od 0,4 do 2,5 godine. Dnevna doza održavanja prosječno je iznosila između 200 mg i 400 mg. Ta je meta-analiza pokazala da se s uzimanjem amiodarona značajno smanjuje ukupna smrtnost (13%) (CI95% 0,78 – 0,99; p=0,030) te smrtnost povezana sa srčanim ritmom (29%) (CI95% 0,59 – 0,85; p=0,0003). Ti se rezultati moraju, međutim, interpretirati s oprezom, uzimajući u obzir heterogenost uključenih studija (heterogenost se pretežito odnosi na populaciju, duljinu praćenja, metodologiju i rezultate studija). Postotak bolesnika koji su prestali uzimati lijek bio je veći u skupini koja je primala amiodaron (41%) nego u skupini koja je primala placebo (27%). U 7% bolesnika koji su primali amiodaron razvila se hipotireoza, dok je to bio slučaj samo u 1% bolesnika koji su primali placebo. Hipertireoza je bila dijagnosticirana u 1,4% bolesnika koji su primali amiodaron te u 0,5% bolesnika u placebo skupini. Intersticijska pneumopatija razvila se u 1,6% bolesnika koji su primali amiodaron te u 0,5% bolesnika koji su primali placebo. 5.2. Farmakokinetička svojstva Amiodaron je lijek sporoga prolaza i visokoga afiniteta prema tkivima. Njegova biodostupnost nakon peroralne primjene varira i kreće se između 30% i 80% (srednja je vrijednost približno 50%). Koncentracija u plazmi nakon jedne doze najviša je nakon 3 do 7 h. Terapijski učinak postiže se prosječno nakon jednog tjedna uzimanja (raspon od nekoliko dana do dva tjedna).

H A L M E D

31 - 03 - 2011

O D O B R E N O

11

Amiodaron ima dugo poluvijek izlučivanja s velikim razlikama među pojedinim bolesnicima (od 20 do 100 dana). Prvih dana liječenja lijek se nakuplja u skoro svim tkivima, ponajprije u masnom tkivu. Izlučivanje počinje nakon nekoliko dana. Koncentracija u plazmi postane stabilna nakon jednog ili više mjeseci, ovisno o bolesniku. Zbog opisanih svojstava lijeka početne doze moraju biti veće. Na taj način vrijednosti u tkivima ubrzo postanu dovoljno velike i terapijski učinkovite. Dio joda odvaja se od lijeka i može se naći u urinu u obliku jodida. Procjenjuje se da se u nevezanom obliku tijekom 24 sata oslobodi 6 mg joda iz dnevne doze od 200 mg amiodarona. Ostatak lijeka, pa tako i najveći dio joda, izlučuje se stolicom nakon prolaska kroz jetru. Zanemarivo izlučivanje mokraćnim putem znači da se lijek u uobičajenim dozama može davati bolesnicima s narušenom funkcijom bubrega. Amiodaron se izlučuje nekoliko mjeseci nakon prestanka liječenja. Treba stoga voditi računa o preostalom djelovanju, koje traje još deset dana do jedan mjesec. 5.3. Neklinički podaci o sigurnosti primjene Nije primjenjivo. 6. FARMACEUTSKI PODACI 6.1. Popis pomoćnih tvari laktoza hidrat kukuruzni škrob povidon silicijev dioksid, koloidni, bezvodni magnezijev stearat 6.2. Inkompatibilnosti / 6.3. Rok valjanosti 3 godine 6.4. Posebne mjere pri čuvanju lijeka Lijek se čuva pri temperaturi do 30°C. 6.5. Vrsta i sadržaj unutarnjeg pakovanja (spremnika) 60 (6x10) tableta u blisteru (PVC/Al) 6.6. Upute za uporabu i rukovanje i posebne mjere za uklanjanje neiskorištenog

lijeka i otpadnih materijala koji potječu od lijeka / 7. Naziv i adresa nositelja odobrenja za stavljanje gotovog lijeka u promet sanofi-aventis Croatia d.o.o.; 10 000 Zagreb, Ivana Lučića 2a

H A L M E D

31 - 03 - 2011

O D O B R E N O

12

8. Klasa rješenja o odobrenju za stavljanje gotovog lijeka u promet UP/I-530-09/05-02/890 9. Datum prvog odobrenja za stavljanje gotovog lijeka u promet/datum obnove odobrenja za stavljanje gotovog lijeka u promet 22.02.2001./28.02.2008. Datum revizije sažetka Ožujak 2011.

H A L M E D

31 - 03 - 2011

O D O B R E N O