ruah hadasha br. 18

RUAH HADA[A

1

ruach_br_18_.indd 1 3.12.2011 13:39:18

RUAH HADA[A

2

INTERNIST – GASTROENTEROLOG

[alamon dr. Vladimir• kompletan internisti~ki pregled i EKG• suvremen tretman oboljenja jednjaka, `eluca, crijeva, jetre, `u~i i gu{tera~e• ultrazvuk abdomena• gastroskopija, kolonoskopija, polipektomija• zaustavljanje krvarenja iz probavnog trakta RADNO VRIJEME

Radnim danom od 8.00 – 17.00 sati

10000 ZAGREB, Trg M. Maruli}a 17, Tel.: 01/ 482 96 52

RUAH HADA[A

MAZAL TOV!

Jakov Stephen Ruven Kettell 31. svibnja 2011. / 27. ijara 5771. u Marylandu. Sretni roditelji mama Ivana Shira Fürst, tata Stephen Kettell i baka Jasenka Fürst.

ruach_br_18_.indd 2 3.12.2011 13:39:26

RUAH HADA[A

3

SADR@AJ

UVODNIK

4. JER ZAPOVIJED JE SVIJE]A... Sonja Samokovlija

AKTUALNO IZ RABINATA

5. Kislev 5772. Rabin dr. Kotel Da-Don

He{van – Kislev Dojmovi sa 27. konferencije europskih rabina Rabin dr. Kotel Da-Don

TEMA BROJA

6. I ovo je pri~a o hanuki Priredila Sonja Samokovlija

8. Malo smijeha za Hanuku Nepoznati autor s interneta

9. SOUL TO SOUL Uz blagdan Hanuku Rabin Dovid Goldwasser

NA[I MIOMIRISI

10. Besamim Jasminka Doma{

KOLUMNA

11. NA OBALAMA RIJEKA BABILONSKIH Al’ je lijep ovaj svijet Dolores Bettini

12. PISMO VOLJENOJ I STARIJOJ BRA]I Snovi na{ih nestalih Drago Pilsel

STAJALI[TA

14. Prou~avanje povijesti kao micva Boris Havel

BILI SMO U...

18. Limud Ke{et na Jahorini 17. – 20. studenog 2011. Sonja Samokovlija

DA SE NE ZABORAVE

20. Povratak vojnika [alita Jasminka Doma{

21. Cijena jednog ìvota Ilene Prusher

22. Tisu}e Hasida ple{u za [alita Eli Mandelbaum

23. “Masakr u Babi Jaru bio je test kojim se èljela ispitati reakcija na genocid @idova” Greer Fay Cashman

25. Kristallnacht – Kristalna no} Davor Salom

KULTURA I UMJETNOST

27. U IZLOZIMA KNJI@ARA 29. PRENESENO IZ LAMEDA Opasnost je sada ve}a nego 11. septembra 2001. NSPM

30. PRENESENO IZ LAMEDA Sporo umiranje Evrope Volter Laker

33. PRENESENO IZ LAMEDA Nekoliko refleksija o filozofiji hitlerizma Emmanuel Lévinas

37. PRENESENO IZ BILTENA MOST BEJAHAD – Sa novim programima i starim, a i novim, prijateljima Milan Fogel

39. Razgovor s Filipom Rosenzweigom Jasminka Doma{

41. PROMOCIJA KNJIGE Jasminka Doma{: Poetski mistik – Poetic mystic – Misti~na ljepota pjesme Ljerka Car Matutinovi}

42. KUTAK ZA POEZIJU

Jewish blues Zagreb Jasminka Doma{

Po{tivaju}i posebnosti, Uredni{tvo Ruah Hada{a prihvatilo je na~in pisanja samih autora i odlu~ilo je tekstove objavljivati u okvirima standardnih normi jezika kojima se autori sluè.

Autorica fotografije na naslovnici Maya Cime{a Samokovlija.

IMPRESUMRUAH HADA[A • GLASILO @IDOVSKE VJERSKE ZAJEDNICE BET ISRAEL • Godina V., broj 18, prosinac 2011./kislev 5772.GLAVNI UREDNIK: Sonja SamokovlijaUREDNI^KI SAVJET: go{}a urednica Morana Palikovi}-Gruden, Dolores Bettini i Jasminka Doma{IZDAVA^: @idovska vjerska zajednica Bet Israel 10000 Zagreb, Maùrani}ev trg 6/II., p.p. 880.TEL: +385 1 4851 008 • FAX: +385 1 4851 376www.bet-israel.comUREDNI[TVO: samokovlijaºhotmail.com

SURADNICI: Gabi Abramac, Josef Baruhovi}, Ljerka Car--Matutinovi}, Tatjana Cvejin Z.L., Agi Da-Don, Jasminka Doma{, Milan Fogel, Boris Havel, Eliezer Papo, Davor Salom, Maya Cime{a Samokovlija, Aleksandar Sa{a Sre}kovi}

Izlaènje Ruah Hada{a financijski pomaè Savjet za nacionalne manjine RH.

ZA IZDAVAÂ: prof. dr. Ivo GoldsteinLEKTURA I KOREKTURA: Ljiljana CikotaGRAFI^KO OBLIKOVANJE I PRIPREMA: @arko JovanovskiTISAK: Skaner studio d.o.o. Zagreb

U OVOM BROJU SURA\IVALI SU RABINI: Kotel Da-Don i Dovid Goldwasser KOLUMNISTI: Dolores Bettini i Drago Pilsel

IZ [KRINJICE NA[E BA[TINE

43. Aramejski Gabi Abramac

45. Rabi Jehuda Alkalaj Prema teksu R. S. Gaona, pripremio Aleksandar Sre}kovi}

ÎTATELJI PI[U

46. Sarajevska megila Eliezer Papo

49. @aba i {korpija Msc. Josef Baruhovi}

50. Emanuel Agi Da-Don

STRANICE ZA DJECU

52. Ljuti} za kaputi} Tatjana Cvejin Z.L.

53. @idovske bajke i legende tete Naomi Pala~a orlova Gertrude Landa

[KOLSKA STRANA

56. Dragi na{i ~lanovi i prijatelji Osnovne {kole “Lauder – Hugo Kon”

58. – 73. VIJESTI I ZANIMLJIVOSTI

CRTICE IZ MOG OKRU@ENJA

74. Sve pred vrijeme u Zagrebu Sonja Samokovlija

ruach_br_18_.indd 3 3.12.2011 13:39:29

RUAH HADA[A

4

Ovako govori svemogu}i Gospodin: A kad vas o~istim od svih bezakonja va{ih, napu~it }u opet va{e gradove i sagraditi razvaline; opustjela zemlja, neko} pustinja, nao~igled svakom prolazniku bit }e opet obra|ena. Tada }e se re}i: “Evo zemlje {to bija{e pusta, a postade kao vrt edenski! Gle gradova {to bijahu pusti, same razvaline i ru{evine, a sada su utvr|eni i napu~eni!”

Dragi ~itatelji,

nema ljep{eg svjetla od osmijeha kojim nas je obasjao Gilad kada je objavljena njegova prva fotografija na slobodi, nakon dolaska u Egipat iz petogodi{njeg tamnovanja u pandàma teroristi~kog Hamasa.

Onako krhak, ko{ulje pre{irokog ovratnika, tanak poput gran~ice, drào je telefonsku slu{alicu i {iroko se osmjehivao vjerojatno raz-govaraju}i sa svojim roditeljima. Na izlasku iz helikoptera koji ga je vratio u Izrael bio je odjeven u IDF uniformu – ne znam gdje su prona{li uniformu za njegovo izmu~eno tijelo, tek, primijetila sam da mu je remen bio dva puta omotan oko pasa.

Od momenta kada sam saznala da }e biti razmijenjen i da je Kneset odobrio duga~ki spisak ubojica koji su pu{teni na slobodu kako bismo dobili Gilada natrag doma u Izrael, pomno sam pratila sve izraelske i ameri~ke tiskovine ili kako se to ve} zove, strepe}i do zadnjeg trena. Znala sam koliko hrabrosti, zrelosti, mudrosti, spre-mnosti na osudu moraju imati oni koji }e dignuti ruku ZA. Mislim da sam mogla razumjeti teìnu odluke, no ne usudim se re}i da sam mogla pretpostaviti kako je svakome od njih bilo pri du{i. Bila je to te{ka odluka, osporavana odluka, odluka koja je izazvala po-dijeljena mi{ljenja me|u ljudima. Naravno, najteè je bilo i jo{ uvi-jek je onima ~ija su djeca, rodbina, prijatelji nastradali od krvavih ruku zlo~inaca koji sada ponovno slobodni {e}u. Mogu razumjeti njihov gnjev na Vladu koja je to odobrila, no na àlost, na preve-liku àlost njihove drage nitko i nikada ne}e mo}i vratiti, a svaka zatvorska kazna za po~initelje je preblaga. Vidjela sam razo~aranje i bol kada su napu{tali zgradu Visokog suda, vidjela sam i bijes, mogla sam razumjeti njihove argumente, no ipak vi{e sam razumi-jevanja imala za pozitivnu odluku, za mogu}i spas jednog ìvog, mladog ~ovjeka.

Kada su ga oteli, Gilad je bio tek dje~arac u vojnoj uniformi, kakvi li su bili njegovi dani u ovih pet godina?

Uz blagdan ~uda i svjetla, blagdan srca i topline doma, Giladov je povratak sve to!

Prvo je ~udo da je preìvio, drugo da je mala ali odlu~na {a~ica ljudi predvo|ena Giladovim roditeljima Avivom i Noamom ponov-no pokazala da je mo}nija od broj~ano nadmo}nijeg neprijatelja. @elja za slobodom svoga sina bila je nepokolebljiva i beskompro-misna borba svih ovih dugih pet godina. Padovi i usponi, nada i o~aj, kroz sve su to prolazili hrabri ljudi koji su ìvjeli samo za ideju njegovog osloba|anja. Veliko srce roditelja ujedinjeno s pri-jateljima, rodbinom i svojim narodom kucalo je uskla|eno i na kraju je pobijedilo i dovelo Gilada u toplinu doma.

Zemlja u kojoj se i danas doga|aju ~uda o kojima druge samo sanjati mogu, ponovno je zavrijedila da joj se duboko poklonimo i s ponosom uzviknemo Am Israel haj! Vlada koja je donijela takvu te{ku, ali pravi~nu odluku, zavrijedila je da joj se oproste povreme-na kolebanja i dugotrajni pregovori. Premijer koji je stavio to~ku na I zavrijedio je po{tovanje ne samo svojih gra|ana u Izraelu, ve} svih nas rasutih diljem svijeta, a oni koji mu predbacuju i zamjera-ju {to svoju zemlju voli i brani iznad svega mogu to ~initi jedino iz ljubomore i zavisti {to i oni nisu poput njega.

Na kraju, dragi ~itatelji, èlim s vama podijeliti radost svjetla koje nam donosi Hanuka i èlim vam da vas cijelim ìvotnim putem grije i taj vam put osvjetljava ona iskra koju je Ha{em podario sva-kome od nas.

Hag Hanuka sameah! �

Sonja Samokovlija

UVODNIK

“Jer zapovijed je svije}a, a Tora je plamen” Knjiga Salomonova 6.23

Sonja Samokovlija

pe}i iste pekarske proizvode po istim receptima, te zadràti ko{er certifikat. Kaù da podjele izme|u Muslimana i @idova nemaju nikakve veze s pripremom bagela. U tome vide dobru poslovnu priliku. Biv{i vlasnik, Steven Ross, presretan je {to }e pekarnica nastaviti s radom. “Nadam se da }e im posao i}i bolje nego meni”, izjavio je. �

Najstarija njujor{ka pekarnica bagela “Bialys&bagels” u ruj-nu je prestala s radom. Sre}om, dva poduzetnika Muslimana, Peerzda Shah i Zafaryah Ali, spasila su 91 godinu staru pekarni-cu od trajnog zatvaranja. Morris Rosenzeig, imigrant iz poljskog grada Bjalistoka, otvorio je taj du}an 1920. god. Ali je tu ranije ve} radio kao pekar, pa kad su on i njegov nekada{nji cimer” ~uli da je pred zatvaranjem, odlu~ili su uloìti novac i nastaviti

Kratke vijesti – prevela Dubravka Ple{e

ruach_br_18_.indd 4 3.12.2011 13:39:30

RUAH HADA[A

5


Dragi prijatelji,

nadam se da ste svi dobro i dobroga zdravlja.

Kao prvo, drago mi je da su ~lanovi na{e zajednice sudjelovali u velikom broju u svim molitvama od Ro{ Ha[ane preko Jom Kipura do Sukota. Na{a sinagoga je srce na{e zajednice, sve na{e aktiv-nosti i djelovanja su grane toga stabla. @elim nam svima uspje{nu godinu bogatu aktivnostima.

Na{ najstariji sin Emanuel-Israel oti{ao je u Izrael po~etkom ove {kolske godine nastaviti obrazovanje u Je{ivi – gimnaziji. Ova od-luka nije bila laka ni nama ni Emanuelu no uvjereni smo da je to dobra odluka i èlimo mu puno uspjeha.

Ovih dana pripremamo se za godi{nju skup{tinu te vas sve po-zivam da do|ete i sudjelujete te pridonesete uspjehu djelovanja na{e zajednice.

êstitam Bejahadu, posebno dr. Vladimiru [alamonu na vrhunskoj organizaciji. Bejahad je postao europska kulturna scena i svake godine vidimo sve vi{e i vi{e europskih zajednica koje su zaintere-sirane sudjelovati te izloìti svoj program, kao sto su ove godine napravili berlinski i be~ki @idovi. Jo{ jednom ~estitam! �

Va{ rabin,

Rabin Kotel Da-Don

Kislev 5772. Rabin dr. Kotel Da-Don

He{van – KislevDojmovi sa 27. konferencije europskih rabina Rabin dr. Kotel Da-Don

Prije nego Vas izvijestim o Konferenciji europskih rabina, èlim posvetiti nekoliko rije~i uspomeni na prijatelja i velikog ìdovskog vo|u. Nekoliko mjeseci prije odràvanja Konferencije europskih rabina sve nas je duboko raàlostila vijest o smrti izvr{nog direkto-ra Konferencije, rabina Avrahama Moshea (Aba) Dunnera ZT”L koji je preminuo u nedjelju nave~er u svojem domu u Londonu. Rav Aba je imao 74 godine. Rabin Dunner je mnogo godina bio vode}i aktivist posve}en pitanjima ortodoksnog judaizma u Euro-pi, volio ga je i po{tovao cijeli ìdovski svijet. Njegovoj smrti pret-hodila je ozbiljna bolest s kojom se borio otkako se nedugo prije Pesaha vratio iz Sjedinjenih Dràva. Ro|en u Koenigsbergu 1938. godine, Rav Aba je bio najstariji sin Ro{ Bet Dina Unije ortodok-snih ìdovskih zajednica Ujedinjenog Kraljevstva, Harava HaGaona rava Yosefa Zvija Dunnera Zts”l. Nakon {to ga je pokojni predsjed-nik Konferencije europskih rabina i glavni rabin Ujedinjenog Kra-ljevstva Harav Lord Immanuel Jakobovitz Zts”l pozvao da pomo-gne Konferenciji, Rav Aba je bio u ìì izgradnje i ja~anja ìdovskih institucija Europe duè od 20 godina.

U sje}anje na Rava Abu ustanovljen je Fond koji }e pomagati judai-zam u Europi a jedan broj ~asopisa Sridim (~asopis KER-a u kojem se objavljuju ~lanci rabina) posve}en je Ravu Abi te je taj broj po-dijeljen svim u~esnicima Konferencije u Var{avi.

Rav Aba mi je bio poput oca, uvijek spreman pomo}i. Kad god mi je ne{to trebalo, znao sam da mu se mogu obratiti. Neka Hakado{ Baruh Hu utje{i njegovu obitelj me|u svim oàlo{}enima Ciona i Jeru{alaima.

Jehi Zihro Baruh

ruach_br_18_.indd 5 3.12.2011 13:39:30

RUAH HADA[A

6


Dvadeset i sedma Konferencija europskih rabina (KER) odràna je u Var{avi od 31. listopada do 2.studenog 2011. Svake druge godine ovom presti`nom zbivanju nazo~e stotine rabina iz cijele Europe. Ovogodi{nja Konferencija bila je posve}ena obrani ìdovskih prava i tolerantnosti u Europi, osobito u svjetlu nedavnih zakona donesenih u Nizozemskoj kojima se ograni~avaju prava {ehita. Program onferencije bio je sljede}i:

• [iurim iz prakti~ne Halahe koje su odràvali vode}i poskim na{e generacije, uklju~uju}i i Dajana Chanocha Ehrentreu Ehrentreu Shlit”a, Ava Bet Dina, CER Bet Din Europe, Daja-na Yirmiyahu Kohen Shlit”a, Ava Bet Dina, Pariz i Rava Osher Zeliga Weissa iz Izraela.

• Susreti s Vladom Poljske i predsjedni{tvom Europske unije.

• Posjeta grobovima Netziva, Reba Chaima od Briska, i velikih Admorim Poljske.

Pitanja o kojima smo raspravljali bila su:

“Genetika i Halaha”, “Povjerenje u Ka{rut”, “Tipovi ko{er mesa: Glatt-Chalak-Ko{er”, “Kako rabin u dana{njem dru{tvu pristupa

pitanjima ’Siruv Get’”, “[abat i tehnologija – opipljiva rje{enja ko-jima }emo [abat zadràti u modernom svijetu” te mnoge druge radionice iz prakti~nih podru~ja poslova rabina.

Osobita je pa`nja posve}ena temi “Obrani ìdovskih prava u Eu-ropi: Nizozemska, {ehita (ko{er klanje) i borba za tolerantnost”. Ova se tema nametnula zbog situacije u Nizozemskoj u kojoj se razmi{lja o potpunoj zabrani {ehita. Osim ove, druga va`na tema o kojoj smo raspravljali bila je “Delegitimizacija judaizma i Izraela”.

Posjet var{avskoj @idovskoj zajednici bio je osobito emotivan jer smo svjedo~ili obnovi ìdovskog ìvota uz pomo} rabina Michaela Schudricha, glavnog rabina Poljske. S velikom tugom, s druge stra-ne, ispunila nas je posjeta @idovskom groblju Var{ave kao i Spo-meniku Getu. �

S po{tovanjem,

kao ustanak potla~enih protiv interesa krupnog kapitala i beskru-puloznog plja~kanja naroda od strane tajkuna, on ima i antigloba-lizacijsku poruku. Hanuka se moè protuma~iti i kao prvi svjetski ustanak protiv predrasuda, ustanak za slobodno izraàvanje svoje vjere i svoga mi{ljenja.

Ona nam poru~uje da trebamo gajiti osje}aj odanosti idealima ako èlimo prevazi}i mrakove straha i predrasuda. U~i nas i ukazuje na potrebu da se u~imo po{tovati prava drugih i druga~ijih, da nije potrebno da svi razmi{ljamo na isti na~in, da svaki narod i svaki ~ovjek ima ne{to svoje, specifi~no, posebno, ~ime moè doprini-jeti pobolj{anju svijeta. Hanuka nam poru~uje da svjetlo brige i razmi{ljanje o drugima, moè pobijediti mrak predrasuda ali samo ako imamo istinsku èlju da se borimo protiv zla. Ona je i lekcija protiv pesimizma i podsje}a nas da pesimisti rijetko nude rje{enja, oni radije ìve u tamnom moru negiranja, poricanja.

Svake godine, pale}i svjetla Hanuke, podsje}amo se da je najve}i poklon koje ~ovje~anstvo moè pruìti jest napor da tamu zavisti, predrasuda i mr`nje pretvori u svjetlo slobode i da mi sa svakom novozapaljenom svje}icom na hanukiji unosimo sve vi{e svjetla u na{u sobu, ulaèmo sav svoj napor i te`nju za dan kada }e svjetlo slobode pobijediti mrak tiranije i netolerancije, koja naàlost jo{ uvijek postoji na svijetu.

Svi znamo pri~u o Hanuki.

[kolska djeca u~e da Hanuka obiljeàva i predstavlja ponovno po-sve}enje Hrama u Jeruzalemu nakon {to su ga Ha{monejci oslobo-dili od Grka koji su ga oskrnavili postaviv{i u njega svoja boànstva i prinose}i svinju kao `rtvu.

Prema zapisima u Talmudu, u vrijeme ponovnog posve}enja na|ena je samo jedna posudica s uljem koja je bila dostatna da svije}njak gori jedan dan. Ta je posudica bila zape~a}ena pe~atom Koena gadola (prvosve}enika) a trebalo je 7 dana kako bi se pri-redilo novo ulje. ûdom (Bo`jim) ulje dostatno za jedan, gorjelo je 8 dana.

Hanuka ima korijen od tri slova H N K {to zna~i posve}enje, oda-nost – hanukat ha bajit je sve~anost kojom proslavljamo useljenje u novu ku}u, stan, i posve}ujemo ga. Isti korijen H N K ima i rije~ koja zna~i odanost ne~emu, ali i obrazovanje. Ovo nas u~i da nika-da ni{ta nije postignuto bez odanosti (privrènosti) ne~emu i da na nama leì odgovornost posve}enosti istinskom idealu – obrazo-vanju, prosvje}ivanju.

Ovaj, za @idove manje vaàn blagdan, koji je svrstan u male blagda-ne, ima itekako jasnu poruku za 21. stolje}e i ne odnosi se samo na @idove. Ustanak Makabejaca se u dana{nje vrijeme moè tuma~iti

I ovo je pri~a o hanukiPriredila Sonja Samokovlija

TEMA BROJA

ruach_br_18_.indd 6 3.12.2011 13:39:31

RUAH HADA[A

7

se samo `rtava nasilja u obiteljima i kakva je to vrsta zatvora, po-mislimo na one zato~ene u radikalnim religijama ili totalitarnim dru{tvima. Ima toliko mnogo ljudi koji pate u ti{ini jer nemaju sredstava, unutra{nje snage, nemaju se na koga osloniti i nemaju od koga traìti pomo} da bi se obranili ili uzvratili udarac. Biti svjetlo na ovom stupnju, zna~i lobirati, biti njihov zastupnik, borac i javni glas za one koji ga nemaju.

III. DIO Tre}e svijetlo koje trebamo “isijavati” kako bismo ispunili Isaijinu viziju boljeg svijeta i potvrdu zavjeta koji smo dobili jest doprijeti do onih koji sjede u tamnicama mraka neznanja, zatvo-renih u ideologijama koje od njih ~ine samo poslu{nike bez prava postavljanja pitanja, puke izvr{itelje nekih “vi{ih” ciljeva. Identifi-cirati se s onima zato~enima u mraku svojih unutarnjih tamnica i obasjati ih svjetlom nauka, pomo}i i omogu}iti im izlazak na svje-tlo dana, kako bi prepoznali ljepotu svjetla i znanja i ìvot pretpo-staviti smrti.

Od prvog izazova pa dalje, postepeno se primi~emo ozbiljnijim situacijama, koje – sukladno tome – i traè na{ ve}i anga`man. Kada zami{ljamo zatvor, vizualiziramo malu sobu s prozorom na kome su re{etke; no kada zami{ljamo tamnicu, pred o~i nam izlazi prostorija ispod zemlje u kojoj nema ni malo svjetla. To bi mogla biti situacija za koju bismo pomislili da je beznade`na i nesavladi-va. No ne smijemo odustati samo zato jer izgleda gotovo nemogu-}e. To nam izgleda tako samo na po~etku; trud koji }emo sustavno ulagati u promjenu “gusto}e” tmina u kojima ìve oni kojima treba na{a pomo}, pomalo }e se razilaziti i kada uspijemo nazrijeti ma-kar samo konture na{ih napora, znat }emo da smo uspjeli.

Da bismo Hanuku u~inili smislenom i ispunili njeno zna~enje, tre-bamo se izdi}i iznad poklona i hanuka gelta, te se vratiti Isaijinoj viziji svjetla. Treba pomo}i onima koji to trebaju, djeci bez rodite-lja, starima i nemo}nima, besku}nicima i bolesnima, boriti se pro-tiv nasilja u obiteljima i {kolama, na ulicama, protiv nasilja prema druga~ijima i drugima, trebamo se aktivirati na ljudskoj razini, bez obzira komu treba pomo}.

Svakom svije}om unosimo vi{e svjetla u blagdan i u na{e ìvote. Jednostavnim rije~ima re~eno, u svijetu mraka i bezizglednosti budi svije}a, budi ono {to jesi Svjetlo me|u narodima. �

TEMA BROJA

“Stvorio sam vas i postavio kao ljude Saveza, svjetlo me|u narodi-ma, otvarajte o~i slijepima, izvodite su`nje iz zatvora, i iz tamnica one koje sjede u tami”, ~itamo u odlomku proroka Izaija (42:6)

Svjetlo koje isijava iz na{ih domova kada palimo svje}ice na hanu-kiji samo je uspomena na hrabre Ha{monejce i ~udo male uljanice, ali u knjizi proroka Izaije leì sna`na poruka.

Vatra je uvijek kao magnet privla~ila ljudsku pa`nju. Od Prometeja do Mojsija. Sje}amo se kako se Mojsije ~udio grmu koji gori a ne izgara.

Poku{at }u kratkim obja{njenjem olak{ati poimanje na{eg, ìdov-skog pristupa.

U rije~ima proroka Izaiju, Bog koristi metafore svjetla da bismo mi, ljudi mogli shvatiti na{u ulogu u mijenjanju uvjeta u kojem ìvimo. Mnogi ljudi u navedenoj re~enici vide privilegiju danu @idovima tuma~e}i tako Bo`ju izjavu da nas je stvorio da budemo “OR LA GOJIM – SVJETLO NARODIMA”. Me|utim, pa`ljivim ~ita-njem i razumijevanjem ìdovskog u~enja, ta je izjava bremenita odgovorno{}u. Biti svjetlo drugima velika je privilegija ali i velika obaveza. Ako se podijeliti na tri dijela prema zadacima, ovaj se odlomak moè tuma~iti i ovako.

I. DIO Prvi zadatak za nekoga tko èli biti svjetlo drugima je u sljede}em: “otvarajte o~i slijepima”. To moèmo rastuma~iti kao fizi~ko stanje osobe, dakle slijepca, ali jednako tako i intelektual-nog slijepca. Mnogi ljudi ìve u mentalnoj tami , imaju utvr|eno mi{ljenje koje se ne bazira na ~injenicama i kao takvi odbijaju kon-verzaciju; ili su, mo`da, nepismeni pa time onemogu}eni uzdizati se intelektualno; u svim tim slu~ajevima oni nisu u mogu}nosti osloboditi svoju svijest i uìvati u razmjeni mi{ljenja. Za njih su tu|e rije~i i razli~ita mi{ljenja prepreke razumijevanju, to je njihov mrak. Na{ je zadatak, ako èlimo biti “Narod svjetla”, da im osvi-jetlimo i omogu}imo prolaze kroz koje }e svjetlo ulaziti i razbijati tamu u kojoj ìve.

II. DIO Drugi je zadatak osloboditi ljude iz zato~eni{tva. No, to nikako ne zna~i pomo}i osu|enima da pobjegnu. Daleko od toga! U na{em prvom slu~aju, ljudi su zato~eni interno, u sebi sami. U ovom drugom, zato~eni su zbog vanjskih okolnosti. Sjetimo

ruach_br_18_.indd 7 3.12.2011 13:39:31

RUAH HADA[A

8

TEMA BROJA

THEN THEY RACED LIKE THE WIND!AND THEY GALLOPED SO SHNELL,ALL HIS CLOTHING BLEW OFF, AND HIS GATKES AS WELL SOON HE WAS SO KALTTHAT HIS TUSHIE TURNED BLUISH!HE MOANED AND HE HOLLEREDIN ENGLISH AND JEWISH!SO, DON’T ACT EMBARRASSED,AND PLEASE DON’T BE RUDEWHEN THAT FROSTBITTEN ZAYDA ARRIVES IN THE NUDE!QUICK! WRAP HIM IN BLANKETS!DON’T BEAT ’ROUND THE BUSH’! AND TIE A HOT WATER BAGON HIS COLD TUSH!QUICK! FEED HIM SOME CHICHEN SOUP HEISS AS CAN BE!AND GIVE HIM SOME SHNAPPS AND A GLEZ’L HOT TEA!’CAUSE HE BRINGS YOU A HOUSEFULOF CHANUKAH WISHES AS WARM AND GESHMOCKAS PLATE OF HOT KNISHES!AND HE BRINGS THEM FROM OUR HOUSESO FRIENDLY AND BRIGHT,SO YOUR HOUSE WILL KEEP GLOWINGWITH CHANUKAH LIGHT.PLUS JOY SWEET AS TSUKKER,AND PEACE AND GOOD-CHEERAND EVERYTHING FRAYLACH. EACH DAY OF THE YEAR!AND NONE IN YOUR FAMILYWILL BE A SHLEMAZEL,FOR LIFE WILL BRING EACH OF YOUSIMCHAS AND MAZELAND ALL THROUGH THE FUTUREYOUR HOPES WILL COME TRUE, AND HIMMEL WILL BLESSYOUR MISHPOCHA AND YOU �

’TWAS THE NIGHT BEFORE CHANUKAH... OY! WHAT A SHOCK!SOMEBODY OUTSIDEWAS PICKING OUR LOCK!AND THERE AT THE DOOR STOOD A ’ZAYDA’ IN BLUE-AND HE WORE ON HIS KUPPA BLUE YARMULKA, TOO!HIS PUNIM WAS SHAIN-EVERYBODY WOULD LOVE IT!’ROUND HIS NECK HUNG A CHAINWITH A GOLD MOGEN DOVID!HE WORE SILKEN TSITZES BENEATH HIS WOOL VEST,AND A SMALL FLAG OF ISRAELWAS DRAPED ON HIS CHEST! HE SAID: “I’M NO BURGLAR,SO PLEASE DON’T BE NERVOUS.I’M THE SPIRIT OF CHANUKAH,HERE AT OUR SERVICE!”“MENCHEN ALL CALL ME’REB’ SHALOM SHAPIRO! WITHOUT ME, THIS YOM-TOVMIGHT NEED A NEW ’HERO!’”“I VISIT ALL YIDLACH,AND BRING – KINNAHORRA-GOOD FORTUNE AS BRIGHT AS A GLOWING MENORAH!” “ICH SHLEPP LOTS OF BLESSINGS & CHANUKAH GELT AND JOYS THAT ARE TAKKATHE BEST IN DER VELT!”“IF YOU KNOW NICE MENCHEN,I’LL VISIT THEM QUICK, AND I’LL BRING THEM GEZUNT AND A HOUSEFUL OF GLICK!”SO WE SENT HIM TO YOUR HOUSE,AND SHOOK HANDS AND PARTED.HE SHOUTED, “SHALOM!”OUT THE DOORWAY HE DARTED!HE RAN TO A WAGON WITH HORSES AHEAD.HE FED THEM SOME BAGELS,AND HERE’S WHAT HE SAID:“LET’S GO, MOISH AND MENDEL!MAKE QUICK, MOE AND YUSSLE!PLEASE GIVE A RUSH, MALKAH!HEY, HYMIE, PLEASE HUSTLE!”

Malo smijeha za HanukuNepoznati autor s interneta

prijatelj odgovorio: “Ja ve} jesam ~lan Bo`je vojske, rabine!” “Pa, kako to da te onda vi|am samo na Ro{ Ha{anu i Jom Kipur?” pitao je rabin. Prijatelj mu je {aptom odgovorio: “Ja sam u tajnoj slu`bi.” �

Nedavno je moj prijatelj izlazio iz sinagoge dok je na{ rabin stajao na vratima i rukovao se s ~lanovima zajednice. Kada ga je ugledao, rabin ga je zgrabio za ruku i povukao na stranu. “Tre-ba{ se pridru`iti Bo`joj vojsci!” rekao mu je rabin na {to je moj

Malo {ale – U Bo`joj vojsci za vrijeme blagdanaPrevela Dubravka Ple{e

ruach_br_18_.indd 8 3.12.2011 13:39:32

RUAH HADA[A

9

TEMA BROJA

Posebna molitva Al HaNissim koju ume}emo u amida (tihu mo-litvu Osamnaest blagoslova) te u Zahvalu poslije jela zapo~inje rije~ima “Biyemei Mattisyahu ben Yochanan – U dane Matatija-hua…”

Postavlja se pitanje “Za{to se izraz ’biyeme’” koristi isklju~ivo za Hanuku i Purim. Kada govorimo o drugim blagdanima, kao {to su Sukot ili Pesah, ne govorimo “u vrijeme Mo{ea” ili “u dane Aha-rona”.

Pri Cadik obja{njava da je ~udo Izlaska iz Egipta izri~ito zapisano u Tori. Svi znaju da je to Ha{emovo ~udo te da su Mo{e i Aharon izveli Bnei Israel iz Egipta.

Ali, na Hanuku Ha{em nije poslao vo|e koji su izvr{ili ~udo. Sami su ljudi shvatili da moraju posvetiti Ha{emovo ime. Bilo ih je malo, bili su slabiji a ustali su protiv mo}noga mno{tva. Ha{em im je dao snagu i hrabrost da izbore pobjedu. ûdo su uspjeli ostvariti

jer su nadahnuli sami sebe. Ovaj tip ~uda izuzetno je dragocjen u Ha{emovim o~ima.

Zbog tog razloga govorimo: “U danima Matatijahua sina Johana-nova”.

Vrlo sli~an tome je i Bet Israel, grupa koja je mnoge ohrabrila svojom predano{}u i snagom. Vi ste zajednica koja nadahnjuje samu sebe, ljudi koji su se okupili s velikim jedinstvom u srcu kako bi oblikovali autenti~nu nazo~nost Tore u svojoj dràvi. Sa strahopo{tovanjem gledam na sve {to ste u~inili.

Sonja mi neprekidno javlja o svim prekrasnim zbivanjima u zajed-nici i dijelim va{ ponos. Neka va{a zajednica nastavi rasti u snazi pod vodstvom va{eg istaknutog rabina.

Uz najtoplije èlje povodom Hanuke,

Rabin Dovid Goldwasser �

Rabin Dovid Goldwasser

Soul to Soul

Uz blagdan HanukuRabin Dovid Goldwasser

gima. Emoto je izveo sli~no istraìvanje, no najvi{e s rije~ima. Zanimalo ga je kako rije~ utje~e na vodu. Ispod ~a{e napunjene izvorskom vodom stavio je karticu s rije~i koja ozna~ava ne{to lijepo, npr. ljubav. Nakon nekog vremena stajanja ~a{e na toj kartici, posebnom tehnikom snimio je kakve kristale stvara voda i rezultat su bili predivni kristali, ~istih linija i bridova. Ponovio je isti pokus, ovaj put s rije~ima koje su ozna~avale ne{to jako negativno, npr. mr`nju. Ponovo je nakon nekog vremena snimio nastale kristale, ali ovaj su put kristali bili nepravilni, deformira-ni ili ih voda uop}e nije stvorila.

Tada je Emotu pala na pamet nepobitna ~injenica: ako se na{e ti-jelo sastoji od toliko velikog postotka vode, koliki tek utjecaj na na{e tijelo imaju pozitivne i negativne emocije, glazba, te rije~i koje ~ujemo od ljudi iz na{eg okruènja. Zaista, s jedne strane, to nam omogu}ava da vrlo lako moèmo djelovati na svoj orga-nizam okruùju}i se pozitivnim ljudima i stvarima, izgovaraju-}i dobre rije~i koje u nama tvore lijepe i pravilne kristale. No, s druge strane, svi znamo da smo ~esto u dodiru s ne ba{ tako pozitivnim ljudima i stvarima i da ~esto ~ujemo (previ{e) kritika i ru`nih rije~i.

Sada kada znate koliko je bitno imati pozitivan stav u ìvotu i pri~ati lijepo drugima, dijeliti ljubav i razumijevanje, nadam se da }ete to ubudu}e raditi ~e{}e nego dosada i da }e kristali u va{em tijelu svakim danom bivati sve skladniji. �

Kada pri~am o vodi, ne bih htjela presko~iti i pri~u o Masaru Emotu koji je poduzimao zanimljiva istraìvanja. O ~emu se radi?

Emoto je Japanac koji je ~injenicu da se ljudsko tijelo sastoji od najve}eg postotka vode htio pobliè ispitati i vidjeti koje nam to prednosti donosi.

Od prije je poznato kako stvari poput glazbe i rije~i utje~u na gibanje molekula. Znanstvenici su prije puno godina napravili pokus sa glazbom i vodom, odnosno, promatrali utjecaj glazbe na gibanje molekula vode. Pri klasi~noj glazbi, molekule vode izvodile su skladno kretanje, nalik plesu, no rock i punk glazbi, molekule vode gibale su se kaoti~no i sudarale se jedne s dru-

Zanimljivosti – Voda i emocijeS interneta, prevela Dubravka Ple{e

ruach_br_18_.indd 9 3.12.2011 13:39:32

RUAH HADA[A

10

NA[I MIOMIRISI

Rat u Libanonu, rat u Gazi, iranska prijetnja nuklearnim oru`jem, sve su to situacije koje se itekako odraàvaju na ìvote milijuna @idova u Izraelu i onih u dijaspori. Naravno, uvijek ima onih pojedina-ca koji }e re}i da se to njih ne ti~e, jer nisu izraelski dràvljani, ne gla-suju na izborima, nisu pod vojnom obvezom i ne pla}aju tamo porez.

Takav na~in razmi{ljanja podsje}a na one @idove koji su u zlatnom dobu integracije (a i to je upitno) svoju vjeru i tradiciju gurnuli duboko u ormar èle}i biti {to sli~niji neìdovima.

Naravno tu je i ona poznata izreka iz vremena dobivanja gra|anskih prava: “Budi @idov kod ku}e, ali ne i izvan nje.” No doga|aji u Holokaustu pokazali su da izbjegavanje logora smrti nije gotovo nikome pomoglo ili tek rijetkima.

I u ovo na{e vrijeme kad Izrael brani pravo na svoje postojanje, mno-gi u me|unarodnoj diplomaciji ili to~nije u onom dijelu djelovanja pod zajedni~kim nazivnikom “tiha diplomacija” u mnogo~emu Izra-elu daju za pravo, ali to ne}e glasno izre}i u UN-u ili u EU. I zato se ponekad ~ini da je Izrael politi~ki vrlo izoliran. Ali tijekom svoje duge povijesti Izraelu je pripalo i to da bude prvak u osamljenosti. Jer , biti i ostati svoj, izgleda da je najteì posao na svijetu. Ni{ta nije toliko podlo`no ranjivosti kao pristajanje na druga~ijost.

I danas kada politi~ke i vojne vijesti iz Izraela i o Izraelu ~esto pune naslovnice i novinske stupce i kada je prvi po toj pa`nji, a ne po tome {to je recimo imao u 2011. godini najve}i broj znanstvenih radova u svijetu, on ipak pokazuje jasnu namjeru da ostane svoj na svojoj zemlji

dok bi ga neki rado vidjeli kao neki imaginarni oto~i} okruèn arap-skim morem, oto~i} koji se ponekad pojavljuje, a ponekad ne.

S porastom napetosti u odnosima Izraela sa zemljama u okruènju uvi-jek iskrsne i antisemitizam poput fantoma koji je ponekad manje ili vi{e uspavan, ali zapravo vje~no prisutan. Tako je nedavno jedna krajnje de-sna stranka u Slavoniji dobila prijete}e pismo i onda je to bilo objavlje-no u televizijskom dnevniku, a oko kamere sasvim se pribliìlo sadràju pisma i jasno se moglo pro~itati: “…kao {to treba zaklati sve @idove.” Me|utim na taj dio prijete}e poruke nitko se nije osvrnuo, ni ~lan stran-ke koja se àlila {to joj se prijeti, a ni urednik ili urednici dnevnika nisu imali {to dodati, jer se ~ini da je prijetnja izre~ena @idovima ne{to {to ne zasluùje da bude vijest. Dakle, ne{to vi{e nego uobi~ajeno.

I kada se Izrael brani i ratuje, te{ko je ostati ravnodu{an i po strani i ne bi trebalo misliti ili re}i da je to “njihov rat”, ali ne i na{. Sve {to se doga|a u Izraelu i u vezi s njime, odraàva se i na ìdovsku dijasporu diljem svijeta.

Blagdan je Svjetlosti. Hanuka – pa se i sama pitam za{to pi{em o rato-vanju? Mo`da zato {to su malobrojni Makabejci uspjeli pobijediti mno-gobrojne, jake i nadmo}ne. I treba se radovati pobjedama i upaliti svije-}e na hanukiji i osjetiti barem na trenutak dubok i sveobuhvatan mir. A bitke? One ne}e prestati sve dok ìvimo. Jer, to je sudbina ~ovjeka sat-kanog od poraza i tuge, slavlja i radosti. Bez toga ìvot ne bi bio ono {to jest, vje~ni izazov, putovanje, nada da }emo jednom posti}i savr{enstvo, da }emo se mi, jednom iza{li iz svjetlosti, vratiti u Svjetlo. �

Jasminka Doma{

Besamim Jasminka Doma{

budljiv korak na kojeg su se odlu~ili du`nosnici Crne Gore te }e zasigurno osnaìti razvoj na{e zajednice te doprinijeti osje}aju ìdovskog ponosa u na{oj krasnoj zemlji”, zaklju~io je Alfandri. U posljednjih nekoliko godina vi{e dràva na Balkanu pokazalo je zanimanje za oìvljavanje lokalnih ìdovskih zajednica koje su u tim podru~jima postojale od pradavnih vremena. Makedonija je pomogla u financiranju @idovskog muzeja u Skopju, Solun u Gr~koj isti~e svoje bogato ìdovsko naslije|e kako bi privukao turiste i poslovne ljude a pro{le je godine u Albaniji postavljen prvi glavni rabin. No, ìdovske zajednice na Balkanu ipak se ni-kada nisu uspjele oporaviti od traume Holokausta a broj njiho-vih ~lanova se neprestano smanjuje zbog visoke ìvotne dobi ~lanova, iseljavanja i asimilacije. �

Crnogorski premijer Igor Luk{i} u subotu je obe}ao a{kenaskom Glavnom rabinu Joni Metzgeru da }e Crna Gora proglasiti judaizam jednom od slu`benih vjera. Tijekom sastan-ka odrànog u Podgorici, premijer je obe}ao da }e ̀ idovska vjera imati isti poloàj pred zakonom kakvog ima i rimokatoli~anstvo, pravoslavlje i islam. “U~initi }u sve {to je u mojoj mo}i da to ostvarim, kako kroz ve} postoje}e zakone tako i dono{enjem novih”, rekao je Luk{i} Metzgeru s kojim je u Podgoricu stigla i delegacija iz Rabinskog europskog centra te ~lanovi lokalne ìdovske zajednice. Iako u Crnoj Gori ìvi tek {a~ica @idova, dràvni du`nosnici se nadaju da }e podizanje judaizma na ra-zinu dràvno priznate vjere ohrabriti zanimanje i investicije u Crnu Goru @idova iz cijeloga svijeta. “Ovo je uistinu vaàn i uz-

Crna Gora obe}ala Metzgeru: judaizam }e biti dràvna vjeraGil Shefl er, Jerusalem Post, prevela Dubravka Ple{eJa{a Alfandri, predsjednik @idovske zajednice s veseljem je pozdravio izjave crnogorskih du`nosnika.

ruach_br_18_.indd 10 3.12.2011 13:39:33

RUAH HADA[A

11

KOLUMNA

Izrael je jo{ jednom, po tko zna koji put, zapanjio svijet kad je u zamjenu za Gilada Shalita oslobodio vi{e od tisu}u palestinskih terorista. Ako je svaki od njih odveo u smrt samo jednog Izrael-ca, cijena ove razmjene jo{ je ve}a: tisu}e civilnih `rtava, tisu}e oàlo{}enih obitelji u zamjenu za jedan mladi ìvot. Vojnik Gilad je otet na tlu svoje dràve, ali ne u borbi. Oslobo|eni Palestinci su zavr{ili u izraelskim zatvorima nakon teroristi~kih napada koje su izveli na tlu Izraela. Nitko od njih nije osu|eni na smrt jer u Izraelu nema smrtne kazne. Ukinuta je 1954. godine i time je izrael postao prva zapadna demokratska dràva koja je ukinula smrtnu kaznu. Tek desetlje}e kasnije to je u~inila Velika Britanija, [vedska 1972., Kanada 1976., Francuska 1981. Tek toliko o onoj biblijskoj “oko za oko, zub za zub” koju tako rado mnogi zlonamjerno citiraju i iskrivljeno tuma~e. Treba imati na umu da je Izrael donio takav zakon samo pet godina nakon uspostave dràve koja svim svojim gra|anima jam~i jednakost pred zakonom. (U Izraelu je od tada do danas pogubljena samo jedna osoba – Adolf Eichmann koji je bio odgovoran za smrt milijuna @idova u vrijeme Holokausta.)

To {to je Izrael imao toliko mnogo terorista u svojim zatvorima (od kojih su mnogi bili osu|eni na vi{e doìvotnih kazni) koje je mogao razmijeniti za Gilada Shalita, moè se zahvaliti ìdovskom odnosu prema ljudskom ìvotu – vlastitom i drugih ljudi. Razmje-na koja je zapanjila svijet i posramila mnoge, ipak ni za trunku nije promijenila “objektivan” stav tog svijeta prema Izraelu, kr{enju ljudskih prava (na “obje strane,” kaù deùrni du{ebri`nici), pravu Izraela na postojanje i trajnoj prijetnji kojom je okruèn. Unato~ tome, na povr{inu je isplivala radikalna razlika izme|u arapske i izraelske kulture. Prilikom razmjene zarobljenika (2004.) ~elnik Hezbolaha, Hasan Nasrala dobro je primijetio: “Otkrili smo kako udariti @idove gdje su najranjiviji. @idovi vole ìvot; to je ono {to im moramo oteti. Pobijedit }emo jer oni vole ìvot, a mi smrt.”

“Dajte nam jo{ izraelskih vojnika!” uzvikivali su Palestinci do~ekuju}i oslobo|ene teroriste, a na drugom kraju svijeta, iz uzoritog ureda UN-ovog ureda visoke povjerenice za ljudska prava, Navi Pillay, sti-glo je priop}enje u kojem se izraàva zabrinutost za sudbinu dijela oslobo|enih terorista jer ih Izrael protjeruje i ne dopu{ta povratak u njihova ranija prebivali{ta. Prema me|unarodnom humanitar-

Dolores Bettini

Na obalama rijeka babilonskih

Al’ je lijep ovaj svijetDolores Bettini

nom pravu zabranjeno je, kaù iz tog ureda, ratne zarobljenike bez njihova pristanka premije{tati ili deportirati u duge zemlje.

Dvostruka mjerila, kad je izrael u pitanju, odavno me ne ~ude, no moram priznati da me ipak za~udilo {to tim strasnim izljevima humanosti, pozivanja na zakone o ljudskim pravima, o ratovanju, o zarobljenicima i o koje~emu drugom, du`nosnika UN-a i ostalih svjetskih demokrata i boraca za ljudska prava, nije bilo ni traga ni glasa kad su Libijci mrtvo, izmasakrirano Gadafijevo tijelo vukli po pra{ini i danima izlagali u hladnja~i. To je, valjda, ta sveta objek-tivnost – paravan i pokri}e za sve politi~ko-financijske interese i kojekakve ambicije vrlog demokratskog svijeta. Mora da im je vid jako zamaglila pohlepa kojoj su podlegli jer je brè-bolje trebalo zauzeti {to bolje pozicije i ne zamjeriti se novoj (demokratskoj?) libijskoj vlasti jer, ljudi moji, kakvo bogatstvo tamo ~eka!

Uh, umalo da zaboravim medijske du{ebri`nike. [to bi ovaj svijet bez njih? Tako nas lijepo informiraju o svemu {to se doga|a, a ono o ~emu nas ne informiraju, to, zapravo, uop}e ne postoji, nije se dogodilo, kao na primjer svakodnevno raketiranje civilnih ciljeva u A{dodu, Sderotu i malo bliè ili malo dalje. No, ne treba brinuti jer mi u Hrvatskoj od nedavno gledamo balkansku Al Jazeeru, pa }e nam se sve rasvijetliti. To valjda spada u medijske slobode. Ako spada, onda }emo sigurno mo}i pratiti i Jewish news 1 (po~eo s emitiranjem u rujnu), pa }e me moj TV operater s veseljem i po-nosom obavijesti o tome, kao {to me obavijestio da mogu gledati Al Jeezeru.

Tko je ikada ustao u obranu Izraela i prava njegovih gra|ana na ìvot u miru i sigurnosti, a da u istoj re~enici nije uslijedilo ono famozno “ali” uz “objektivnu” podjelu krivnje jer, Boè moj, za sukob je uvijek potrebno dvoje, zar ne? A ja kaèm (tko me uop}e {to pita?) da je potrebno bar troje – potreban je i onaj “objektivni promatra~” koji mora da uvijek iznova proìvljava katarzu dok u toj svetoj pravedni~koj misiji dijeli demokratsko-objektivne packe.

Ah, mora da je divno biti objektivan!

Blago objektivnima, njihovo je kraljevstvo zemaljsko sa svom onom silnom naftom, bankama, burzovnim muljaàma, globalnim krizama i ratovima! �

ruach_br_18_.indd 11 3.12.2011 13:39:33

RUAH HADA[A

12

KOLUMNA

Dobar broj onih koji ~itaju ovaj ~asopis imaju nestale osobe u uòj i {iroj rodbini. Mislim, u prvome redu, na one koji su nestali u neprispodobnim grozotama Holokausta, pa }e lako shvatiti {to èlim kazati u ovoj kolumni posve}enoj mome nestalome bratu Branku u povodu 20. godi{njice njegova stradanja: da smo po-bratimljeni i po time {to su oni sanjali slobodu i ìvot a mi imamo priliku ìvjeti ono {to je njima uskra}eno.

Prije 20godina, u prvim satima 23. listopada 1991. petero je vojni-ka 4. brigade Zbora narodne garde (kasnije HV) nestalo nakon raz-mjene vatre s Patrolnim ~amcem Jugoslavenske ratne mornarice, u moru, blizu otoka [ipana. Bili su to: Fernando DeLucchi i Alejan-dro Patron (gra|ani Argentine), Miljenko Tadi} (iz Splita), Arnold Noì} (iz Mostara), te moj mla|i brat, Branko Pilsel (gra|anin Ar-gentine i Republike Hrvatske). Oni su bili u ~amcu tipa leut, i{li su prema [ipanu i, kako se vjeruje, razneseni su u silovitoj eksploziji (kod sebe su imali dosta eksplozivnog materijala), koja se dogodila kada je njihov ~amac, u kojem su bili krenuli iz mjesta Doli prema otoku [ipanu, pogo|en vatrom iz patrolnog ~amca JRM 178 (jedan od onih koji su nemilosrdno tukli Dubrovnik). Ne{to prije te raz-mjene vatre, iz njihova je ~amca u more sko~io kormilar, Miljenko Kazna~i}, koji se spasio plivaju}i natrag prema Pelje{cu, i koji nam je ispri~ao prvu verziju toga doga|aja. Drugu verziju ~uo sam go-dinama kasnije od jednoga mornara koji je te ve~eri bio na jugo-slavenskome brodu 178 a kojeg sam na{ao u luci Bar u Crnoj Gori.

Ti su poginuli vojnici bili na zadatku obrane Stona od neprijate-lja koji je po~etkom listopada bio zauzeo Slano i presjekao put izme|u Plo~a i Dubrovnika, odnosno, bili su podr{ka braniteljima Dubrovnika i pali su za slobodu ovoga dijela zemlje i cijele domo-vine. @elim re}i ne{to {to sam svih ovih godina imao na pameti kada mi se govorilo da su umrli uzaludno, da je to bila lo{a, neko-ordinirana akcija.

U to ne}u ulaziti, ali èlim kazati ne{to povijesno neoborivo: za-padni su politi~ari u ranu jesen 1991. godine mo`da bili uvjere-ni da je vojna ma{inerija pokrenuta iz Beograda ve} dobila rat u Hrvatskoj, no taj je stav postao neodrìv ve} nakon dva mjeseca kada je novostvorena Hrvatska vojska zaustavila invaziju iz Srbije i oslobodila veliki dio zemlje i kada se u Dalmaciji izme|u svih ostalih postrojbi, kao David pred Golijatom, uzdignula pesnica 4. brigade koja je uspje{no s pra}kom pogodila diva, ali i pokazala da se rat moè voditi i bez da se osnaì anarhija u dubini dru{tvenoga

tkiva zemlje. Arnold, Miljenko, Alejandro, Fernando i Branko, bili su dio te epopeje.

Mislim da se imamo pravo pitati, iskreno: za kakvu dràvu se ovi na{i momci borili, a kakvu je ovaj narod dobio? Da li je to ono {to je o~ekivao i ~emu se nadao? Ako su Hrvatima i njihovim sugra|anima i susjedima (Arnold je bio Mostarac) zaista iznevje-rene mnoge nade, meni nije svejedno znati da imamo uzore, pa i ovu petoricu hrabrih vojnika, me|u kojima je i moj brat, koji kao apostoli ~uvaju predaju da se istinsko herojstvo brani u trenutku kada ~ovjek ~ovjeku daruje ìvot. Moj brat i mnogi drugi su nosili teret tolikih dana i no}i u susretu s neprijateljskom silom koja nas nije smjela pregaziti jer nam je povijest, ona drevna i manje drev-na, ali posebno ona u onima ~iji se ìvot gasio pred na{im o~ima, vikala u lice da se to ne smije dopustiti.

Razmi{ljaju}i o ovim na{im junacima, o njihovim i na{im snovima, shva}am da ni{ta ~ovjek toliko ne prièljkuje kao herojski ìvot. Pitanje je, dakle, ima li me|u nama dovoljno heroja, dovoljno odva`nosti, dovoljno sebedarja, dovoljno vizije? Postoji li herojski humanizam? O tome sam razmi{ljao nakon {to sam napustio sve-}eni~ko zvanje i odlu~io pristupiti postrojbi u zamjeni za poginu-log brata svjestan, naravno, da u sebi, kao biv{i fratar, ne mogu na}i onu motivaciju koja je mog pokojnog brata i njegove suborce tjerala da se maksimalno pribliè neprijateljskom tenku kako bi pogodak bio u~inkovit i to~an, rije~ju kako bi poku{ao ispuniti ogromnu prazninu koja je nastala tragi~nim nestankom Branka i njegovih suboraca.

Ovo {to pi{em, iako je kratko, promi{ljeno je i vi{e puta odvagnu-to. Vi{e sam puta gledao u sebe prije nego sam krenuo pisati a pisao sam zato {to je trebalo re}i vojni~ki, gra|anski i humani “ne” svima onima koji su èljeli propast Hrvatske, nastavljaju poniàvati na{ narod i planiraju kako porobiti na{e ljude i kako ih oplja~kali, ma od kud god dolazili ti plja~ka{i. Ako su Hrvatima i njihovim sugra|anima zaista iznevjerene mnoge nade, meni nije svejedno znati da imamo heroje kao {to je bio moj brat Branko, koji kao apostoli ~uvaju predaju da se istinsko herojstvo brani u trenutku kada ~ovjek ~ovjeku daruje ìvot.

Ljudi, svi mi, daleko smo od savr{enstva: dobri su nemo}ni, mo}-ni su bez dobrote, mudri su ravnodu{ni, a onima koji misle da vole – nedostaje mudrosti. Takvi smo, a mene kao novinara, kao osobu koja u javnom ìvotu Hrvatske zastupa {irenje prostora so-

Drago Pilsel

Pismo voljenoj i starijoj bra}i

Snovi na{ih nestalihDrago Pilsel

Dobar broj onih koji ~itaju ovaj ~asopis imaju nestale osobe u uòj i {iroj rodbini. Mislim, u prvome redu, na one koji su nestali u neprispodobnim grozotama Holokausta, pa }e lako shvatiti {to èlim kazati u ovoj kolumni posve}enoj mome nestalome bratu Branku u povodu 20. godi{njice njegova stradanja: da smo pobratimljeni i po time {to su oni sanjali slobodu i ìvot a mi imamo priliku ìvjeti ono {to je njima uskra}eno.

ruach_br_18_.indd 12 3.12.2011 13:39:34

RUAH HADA[A

13

ska, u Ustavu je potpisan ~ek za svakog hrvatskog gra|anina, da }e neotu|iva prava na ìvot, slobodu i traganje za sre}om biti svakom zajam~ena. Hrvatska je mnogim na{im sugra|anima u ruke dala laàn ~ek: ljudska prava nisu po{tovana, bilo je neslobode, socijal-na bijeda i lopovluk ukrali su nam sre}u.

Mi danas, ovim sje}anjima i komemoracijama, na neki na~in ob-navljamo vjeru da banka pravde nije propala. Ne èlimo vjero-vati da su fondovi morala ove zemlje nedovoljni. Zato smo do{li unov~iti ~ek koji }e nam dati bogatstvo slobode i sigurnost pravde. Do{lo je vrijeme da Hrvatska i druge zemlje u regiji budu zemlje gra|anskih i socijalnih prava, zemlje u kojima }e sa svake planine i otoka odjekivati sloboda. To je na{a nada. To je uvjerenje s kojim stvaramo i s kojim se me|usobno zbliàvamo, prvo u Hrvatskoj i u na{oj regiji, kako bismo zajedno onda sa susjedima po~eli osje}ati pripadnost zajedni~kom prostoru Europe. Ja se nadam i vjerujem da vas, tihih heroja ove izmu~ene Hrvatske i drugih na{ih susjed-nih zemalja, ima mnogo, zapravo jako puno, i da moj brat Branko, Arnold, Miljenko, Alejandro i Fernando, nisu poginuli uzalud. �

KOLUMNA

S Mubarakom S Ben Alijem

S Gadafi jem S el-Asadom

lidarnosti, zanima {to je potrebno u~initi da me|u nama zaìve ideali pokreta~a Europskog ujedinjenja. Jean Monet, jedan od njih, rekao je 1952.: “Mi ne ujedinjujemo dràve, mi u prvom redu zbliàvamo ljude”.

To je danas jedan od najva`nijih izazova u Hrvatskoj koja èli po-stati djelom Europske unije: zbliìti ljude koji èle i znaju raditi za humanije dru{tvo, koji su na neki na~in heroji gra|anskog dru{tva.

Situacija kod nas, dakle, nije dobra. Svjesni smo nemalog razo~aranja a koje proizlazi iz iznevjerenih o~ekivanja bira~kog tijela da }e devijantni oblici politike nestati ~im se ili nakon {to se uspostavi vi{estrana~ka vlast. Do te je vlasti do{lo, ali ne i do osloba|anja ljudskih potencijala, a politika je ostala u rukama nekolicine koji dogovaraju razne me|ustrana~ke ortakluke. Pred sobom imamo otvorenu mogu}nost da preuzmemo nevolju re-konstruiranja uvjeta, intelektualne, dru{tvene ili vjerske klime ne-kog idealnog ili boljeg vremena i mjesta gdje bismo se èljeli, kao pojedinci i dru{tvo, na}i. Pred nama je, kako je za vrijeme “Mar{a na Washington” u ljeto 1963. rekao Martin Luther King, mo-gu}nost da unov~imo jedan ~ek. Kad je stvorena Republika Hrvat-

ôvjek za sva vremena!

ruach_br_18_.indd 13 3.12.2011 13:39:34

RUAH HADA[A

14

STAJALI[TE

Boris Havel je hrvatski predstavnik Me|unarodne kr{}anske ambasade u Jeruzalemu. Diplomirao je politologiju i povijest, a na Hebrejskom sveu~ili{tu u Jeruzalemu magistrirao komparativnu religiju.

Bog koji se objavio u Bibliji, Bog je povijesti. Povijest i zemljopis va`ni su ~imbenici u njegovoj starozavjetnoj, ali i novozavjetnoj objavi, premda ne na sasvim isti na~in. Velik dio Biblije ~ini povije-sna naracija jer ona u ìdovstvu predstavlja sferu spoznaje u kojoj se isprepli}e ovozemaljsko i metafizi~ko, materijalno i duhovno, na na~in potpuno jedinstven u religijskoj misli ~ovje~anstva. Za oblikovanje i nastanak ìdovstva povijesni doga|aji su “bili, i jo{ uvijek su, presudni.”1 a povijest je jedan od izvora ìdovske filo-zofije.2 Shubert Spero, poznati ìdovski filozof povijesti ovako obja{njava njezinu va`nost:

Za na{ je svjetonazor klju~no vjerovanje da je Bog Izraelov Bog povijesti, {to zna~i da se Bo`ja o~itovanja imaju traìti vi{e u doga|ajima iz povijesti i dru{tvenim procesima, nego u sferi prirode. A budu}i da je Izrael narod Saveza, na svaki zna~ajniji doga|aj iz povijesti na{ega naroda treba gledati kao na objavu i kao da je, u kona~nici, od sveop}eg zna~aja. No ako su va`nija doga|anja iz na{ega nacionalnog ìvota Bo`ji znakovi i o~itovanja, onda presudnim postaje pitanje odziva na{ega naroda na te znakove.3

Na drugom mjestu Spero obja{njava kako je povijest izvori{te najva`nijega dijela teologije: spoznaje da postoji Bog:

U ìdovstvu je Bog gospodar povijesti ne samo u smislu da on vlada nad doga|ajima koji se zbivaju unutar okvira povi-jesti, ve} i u tome da On odabire obznaniti svoje postojanje i svoju volju kroz povijesne doga|aje i putem njih.4

Pridavanje va`nosti povijesti prema ovome opisu ~ini ìdovstvo veoma razli~itim u usporedbi s drugim religijama. U mnogima od njih prednost u razmi{ljanju o boànskome pridaje se kontempla-tivnoj, apstraktnoj i misti~noj duhovnosti, nerijetko mitovima, a katkad i prirodi. îtatelj Staroga zavjeta (Hebrejske Biblije) lako uo~ava da misti~nost i apstraktnost, a pogotovu mitologija i pri-roda, ne ~ine va`nu zna~ajku vjere opisane u njemu. U potrazi za ispunjenjem duhovnih potreba Izraelci su, naravno, bili svjesni nevidljivoga duhovnog svijeta, ali su istodobno cijenili i ovozemalj-ske vrijednosti, jer u tome nije bilo nikakva protuslovlja. [tovi{e, prisutnost ovozemaljskih blagodati bila je izravna potvrda da je Bog s njima jer su vjerni Zakonu i Savezu s Bogom. U odnosu na postkonstantinovsko kr{}anstvo, primjerice, ìdovstvo je bilo daleko manje spekulativno. @idovska se poslu{nost Bogu nije o~itovala u pronicanju u sloène nijanse duboke teolo{ke misli, ve} u konkretnome: u brizi za svoj narod, u pravednom i eti~kom odnosu prema ljudima u svakida{njim odnosima, te u doslovnom po{tivanju Bo`jih naredbi i zabrana. Biblijski su tekstovi sve do

tre}ega stolje}a pr. n. e., kad je helenisti~ka misao izvr{ila zna~ajan utjecaj na ìdovstvo, na~elno shva}ani doslovno, a ne alegorijski. Sustavna teologija i ispovijedanje dogmi vjere kakve danas pozna-jemo u religijskoj znanosti nisu postajali.5 Odnos s Bogom gra|en je u interakciji s njime u konkretnom svijetu i u rje{avanju izazova koje su realne okolnosti donosile pred njih, te u o~itovanju Bo`je mo}i kroz zbivanja u svim sferama ìvota, a osobito kolektivnoga, nacionalnog. Iz tog se razloga u ìdovskim svetim pismima ve}ina pozornosti svra}a na povijest: na pro{lost, a zatim i na sada{njost i budu}nost – na stvari koje je Bog neko} u~inio za ìdovski narod i koje }e, u svoje vrijeme, u~initi opet.

Povijesnost i kronologija u Bibliji

U razmatranjima o vjeri Izraelaca po osvajanju Svete zemlje, je-dan od najpoznatijih povjesni~ara biblijskog Izraela John Bright obja{njava:

Izraelova religija nije se sastojala od odre|enih religijskih ideja niti eti~kih na~ela, ve} se temeljila na sje}anju na po-vijesno iskustvo koje su tuma~ili vjerom i na koje su odgo-varali u vjeri.6

Prvenstvo povijesti pred apstraktno{}u, spekulativno{}u i misti-kom u ìdovskoj misli zgodno oslikava tradicionalno tuma~enje prvoga slova u Bibliji, u Prvoj Mojsijevoj knjizi. Ona se zove Na po~etku prema prvoj rije~i Bere{it (תישארב), a oblik njezina prvog slova ב predstavlja spoznajni okvir, ograni~enje i smjernicu: za istraìvanje je zatvoreno ono {to je bilo prije stvaranja svijeta, ono {to je gore (na nebesima gdje prebiva Bog) i dolje (pod zemljom gdje prebivaju mrtvi). Otvoreno za prou~avanje je sve {to se od-nosi na tijek zbivanja od stvaranja svijeta na dalje, i to pro{lost i sada{njost, te budu}nost, ~iji je dio objavljen preko proroka. Dojmljiv je kontrast u odnosu na gnosti~ke, misti~ne i dualisti~ke svjetonazore u tom aspektu, budu}i da oni nagla{avaju odnosno zapostavljaju skoro izravno suprotno.

Povijest o kojoj Biblija govori jest niz doga|aja koji su se stvarno zbili; to su pri~e ~ija povijesnost i kronologija u sebi sadrè kori-snu duhovnu pouku, a ne pouke ili poante radi ~ijeg izvla~enja su izmi{ljene korisne pri~e. Biblija je “knjiga u kojoj su povijest, ze-mljopis i ~udesni sadràj proro{tava i drugih djela podlo`ni na~elu verifikacije.”7 Povijesnost je vidljiva, primjerice, u na~inu prikazi-vanja biblijskih junaka koji su uvijek predstavljeni kao kompleksne li~nosti, nikad kao crno-bijeli likovi. Oni su kadri po~initi sve {to ~ine ljudi od krvi i mesa, od krajnjih opa~ina do najplemenitije samopo`rtvovnosti, {to pridonosi vjerodostojnosti tvrdnje da se

Boris Havel

Prou~avanje povijesti kao micva Boris Havel

ruach_br_18_.indd 14 3.12.2011 13:39:36

RUAH HADA[A

15

STAJALI[TE

izraza הרקמ רקיו {to doslovno zna~i “zbio se doga|aj” ili jednostavni-je “dogodilo se”. Dakle, zbilo se tako da je do{la u Boazovo polje. Zamisao da ju je u Boazovo polje dovela “sre}a” starozavjetnoj je hebrejskoj misli skoro jednako neprimjerena kao ideja da ju je do Bozaova polja dovela GPS navigacija. Rutu je, jer je bila pravedna i vjerna, k Boazu dovela ne apstraktna i impersonalna sre}a, ve} Bog koji je imao cilj i svrhu s njezinim ìvotom. Ruta je u povijest izraelskog naroda u{la kao majka Obeda, oca Ji{ajeva, oca kralja Davida (Rut 4:17-21).

Sli~no je i s mjestima u Starom zavjetu koja su na hrvatski prevede-na sa “sudbina”. Primjerice, Job 18:20 u hrvatskom prijevodu glasi: “Sudba je njegova Zapad osupnula, i ~itav je Istok obuzela strepnja.” Rije~ ovdje prevedena sa “sudba” je hebrejska rije~ (ומוי) םוי koja zna~i dan ili neodre|eno vremensko razdoblje. Rije~ “sudbina” iz Joba 21:17 je rije~ לבח koja zna~i udio, kao i u Jobu 20:29 gdje je na hr-vatski sa “sudbina” prevedena hebrejska rije~ קלח (helek) koja zna~i dio, udijeljeni dio ili udio, a u prenesenom smislu moè zna~iti ba{tina, vlasni{tvo, podru~je itd. Ista je rije~ na hrvatski prevedena sa sudbina i u Izaiji 17:14. Na drugim mjestima, poput u Mudrih izreka 1:19, Amosa 9:14 (בוש), Sefanije 2:7 (תובש), Izaije 53:8, Broje-va 16:29 (הדקפ), Psalma 11:6 (סוכ) i Psalma 31:16 (תע) pojavljuje se u hrvatskom prijevodu “sudba” ili “sudbina” kao prijevod razli~itih hebrejskih rije~i od kojih ni jedna nema takvo doslovno zna~enje. Tek u Psalmu 16:5 (“GOSPODIN mi je ba{tina i kale`: Ti u ruci drì{ moju sudbinu”) javlja se rije~ לרוג (goral) koja u modernom hebrej-skom jeziku zna~i sudbina, no njezino je izvorno zna~enje `drijeb, pa se u mnogim engleskim prijevodima rabi to rje{enje.10 Poruka psalma je da Bog suvereno upravlja zbivanjima nad kojima ~ovjek nema nikakvu mo}, no sama ta zbivanja uop}e nisu prepoznata kao entiteti, fenomeni ili sile koje samostalno postoje i djeluju, a kamo li da uz to jo{ upravljaju ljudskim ìvotima.

Priroda u Bibliji

U tom je kontekstu znakovito nepostojanje koncepta priro-de u Starom zavjetu. Rije~ priroda (tev’a) uop}e nije postojala u hebrejskom jeziku sve do srednjega vijeka, kad je u hebrejski do{la iz gr~koga, preko arapskog jezika. U ontolo{kom diskur-su starozavjetnoga ìdovstva nije bilo nikakva mjesta za suvereni semipanteisti~ki poredak kojim upravljaju njegovi vlastiti zakoni, kakvim je priroda shva}ana u gr~koj civilizaciji koja je taj kon-cept i rije~ iznjedrila, te kakvim ju ve}ina civilizacija shva}a danas. Za @idove, pokreta~ svega {to se oko ~ovjeka i s ~ovjekom zbiva isklju~ivo je Bog. On je slao ki{u ili su{u, bogat urod ili skakavce, zdravlje ili bolest. On je otvarao utrobu i blagoslivljao narod po-tomstvom, ili ju zatvarao. On je postavio sunce, mjesec i zvijezde, uredio godi{nja doba i uspostavio im zakone, no sve je to bilo podlo`no njegovoj volji i mo}i. U bitci protiv petorice amorejskih kraljeva, kad su Izraelci pritekli u pomo} Gibeonu s kojim su ranije sklopio savez, Jo{ua se pomolio i od Boga zatraìo vrlo neobi~nu intervenciju: da se iznad Gibeona zaustavi sunce kako bi dan trajao duè a izraelska pobjeda bila potpuna. Pisac donosi ovaj zapanju-ju}i opis Bo`jeg odgovora na tu molitvu:

I stade sunce i zaustavi se mjesec sve dok se nije narod osve-tio neprijateljima svojim. Ne pi{e li to u knjizi Pravednika? I stade sunce nasred neba i nije se nagnulo k zapadu gotovo

radi o povijesnim osobama. êsto spominjan primjer u tom kon-tekstu je kralj David, koji je po~inio i neka grda nedjela, me|u ko-jima se isti~e naru~eno ubojstvo i preljub (2 Sam 11:1-27). Te{ko je pretpostaviti da bi takvi postupci bili plod kasnije interpolacije. Istodobno je zanimljivo i da kasniji vladari iz Davidova doma nisu te zapise cenzurirali i frizirali. Ne zanemaruju}i zna~aj poante, po-uke i promoviranja teolo{ke tvrdnje, realizam s kojim su prikazani ukazuje na neprikosnovenu va`nost vjerno prenesene povijesne naracije.

To~nost kronologije zbivanja tako|er je vaàn dio biblijske naraci-je, ~ak i kada ta kronologija nije uo~ljiva na prvi pogled. Primjerice, u pri~i o doga|ajima koji su prethodili Potopu, spominje se Heno-kov sin Metu{elah koji je ìvio 969 godina (Post 5:21-27). Zna~enje njegova imena na hebrejskom (חלשותמ) je otprilike “Kad umrem, bit }e poslano”. U svojoj 187. godini Metu{elah je dobio sina Lame-ka (5:25), a Lamek je u 182. godini dobio sina Nou. Potop je do{ao kad je Noi bilo {esto godina (7:6), odnosno to~no one godine kad je Metu{elah umro (187+182+600=969).

Kasnije, Bog je odabrao Abrahama, a nakon njega Izaka i Jakova, s njima sklopio Savez i od njih izveo izraelski narod. I ti patrijarsi izraelskog naroda povijesne su osobe; oni nisu likovi iz mita ili pou~ne bajke, niti su alegorije i koncepti iza kojih se skriva duhov-na simbolika.8 @ivoti patrijarha, izbavljenje iz Egipta pod Mojsije-vim vodstvom i zauzimanje Obe}ane zemlje pod Jo{uinim, mogu se, naravno, primijeniti za izvla~enje duhovnih pou~aka, no oni su prije svega drugoga povijesni doga|aji a duhovne poruke ut-kane su u njihovu povijesnost. Oni su sna`no utjecali ne samo na religijsku ve} i na literarnu, kulturnu, ekonomsku, politi~ku, vojnu i svaku drugu sliku Bliskog istoka, koja se moè promatrati s povijesne to~ke gledi{ta neovisno o vjeri. Tijekom tih doga|aja, Bog je svome izraelskom narodu zapovjedio da njegova djela u povijesti pamte i prenesu budu}im nara{tajima (Pnz 4:9-10; Joel 1:2-3; Ps 78:2-8 itd.).

Sredi{te starozavjetne misli su, dakle, povijesna zbivanja, a time i njihovi protagonisti. U prvom redu to je Bog, no On prvenstve-no djeluje preko konkretnih osoba a ne izravno, za {to je Mojsije odli~an primjer. Zato u njoj skoro jednako va`no mjesto zauzimaju i ljudi. S druge strane, impersonalnim apstraktnim silama u Bibliji se pridaje malo ili nimalo pozornosti. Koncepti kao {to su sre}a, sudbina i slu~ajnost jedva da se razabiru u Starom zavjetu, a kamo li da imaju kakvu relevantnu ulogu u zbivanjima i njihovim ishodi-ma. Koliko je taj starozavjetni diskurs bio razli~it od suvremenoga u kojem ìvimo, pokazuje problem prevo|enja nekih misli na hrvat-ski jezik, pri ~emu su prevoditelji znali posegnuti za rije~ima koje su danas sasvim uvrijeène u svakida{njem govoru i razmi{ljanju a u starozavjetnom hebrejskom kao takve nisu ni postojale. Tako u Knjizi o Ruti, pisac opisuje kako se Naomi sa snahom Rutom vratila iz Moaba u Betlehem. Kako su obje bile siroma{ne, Ruta je tijekom ètve je~ma po{la u neko polje pabir~iti. Vlasnik tog polja, ispostavilo se, bio je Boaz, pa je ostatak pri~e, ~itateljima je poznato, rasplet koji }e dovesti do sretnog kraja i Boazove ènidbe Rutom. U hrvatskom prijevodu zato nalazimo sljede}u re~enicu: “I ode, do|e u polje te po~e pabir~iti za èteocima. A sre}a je dovede u polje koje pripada{e Boazu iz roda Elimelekova.”9 Dio koji je ovdje preveden sa “sre}a je dovede” prijevod je hebrejskoga

ruach_br_18_.indd 15 3.12.2011 13:39:36

RUAH HADA[A

16

No, nakon {to se narod obrati od bezakonja i vrati Bogu, On ~ini da se pokrene suprotan proces:

On obrati pustinju u jezero,a zemlju suhu u vodene izvorei naseli ondje izgladnjelete podigo{e grad gdje }e ìvjeti.Zasija{e njive, posadi{e vinograde{to im donije{e obilnu ljetinu.I on ih blagoslovi te se namnoì{e silnoi stada im se ne smanji{e (35-38).

Neki od najdramati~nijih opisa nesre}e koja je zadesila zemlju jer se narod odmetnuo od Boga nalaze se u knjizi proroka Izaije:

Zemlja vam opustje, gradove oganj popali,njive vam na o~i haraju tu|inci – pusto{ k’o kad propade Sodoma (1:7).

Nakon {to Bog obnovi pravednost svoga naroda, zemlja postaje rodna a pustinja cvjeta:

Nek’se uzraduje pustinja,zemlja sasu{ena,neka kli~e stepa, nek’ ljiljan procvjeta.Nek’ bujno cvatom cvate,da, neka od veselja kli~e i nek’ se raduje (Iz 35:1-2).

Dok je u drugim drevnim civilizacijama, poput babilonske, ~ovjek shva}an kao bi}e pod~injeno prirodi i njezinim silama i zakonima, koje je ~esto nastojao udobrovoljiti prino{enjem `rtava, prema ìdovskom je svjetonazoru ~ovjek kruna Bo`jega stvaranja.12 Zato je prema starozavjetnom diskursu temelj blagostanja svega stvore-noga po~ivao na ispravnom odnosu ~ovjeka prema Bogu. Za @ido-ve, svaka blagodat ovoga svijeta, od zdravlja, dugovje~nosti, plod-nosti, mudrosti, imetka, izobilja i utjecajnog poloàja u dru{tvu, pa sve do politi~ke suverenosti: povratka na Cion i mirnog ìvota u Erec Izraelu, bila je Bo`ja nagrada za njihovu vjernost i privrènost Savezu i Zakonu. Svaka nesre}a koja bi zadesila ìdovski narod, a osobito prognanstvo iz Erec Izraela, bila je rezultat njihova otpadni{tva od Boga, zastranjenja u idolopoklonstvo, odavanja grijehu i ogrezlosti u nepravdi. Sve je to bilo vidno iz povijesti. Iz povijesti je narod u~io {to je Bogu mrsko a {to milo; {to je u Njegovim o~ima nepravedno a {to je pravedno, te kako da se s time uskladi.

Zemljopis u biblijskoj povijesti spasenja

Usko je uz povijest vezan zemljopis. Zemljopisa i krajolika u Bibliji ne nedostaje, no oni nisu tu da ~itatelja zadive ljepotom opisa ili opisanoga. Oni su tu kako bi providjeli pozornicu za Bo`je djelo-vanje. Bog se o~ituje kroz djelovanje na konkretnim mjestima i na konkretan na~in. Na poljanama zelenim on daje odmora, na vrut-cima tihim okrjepljuje du{u (Ps 23:2). Tema psalma nisu ni poljane ni vrutci, ve} Bo`ja dobrota. Poljane i vrutci su ipak va`na platfor-ma za njezino o~itovanje. Zemljopisni ambijent bio je nuàn za svako Bo`je o~itovanje u Svetom pismu. Prvo {to je Bog stvorio bilo je nebo i zemlja (Post 1:1), a potom na njima sve ostalo. Zatim je stvorio ~ovjeka i postavio ga u Edenski vrt i ondje mu dao zada-}u i odgovornost (Post 2:15-17). Kad je ~ovjek sagrije{io, istjeran je

STAJALI[TE

cio dan. Nije bilo takva dana ni prije ni poslije da bi se GOS-PODIN odazvao glasu ~ovje~jem. Tako je GOSPODIN voje-vao za Izraela (Jo{ua 10:13-14).

U Psalmu 65. opjevano je Bo`je veli~anstvo koje se o~ituje u njego-voj vla{}u nad krajolicima, u~vr{}enim gorama, mo}nom morskom valovlju i bogatom urodu koji je plod blagoslova:

Boè, tebi dolikuje hvalospjev sa Siona...ûdesno nas usli{uje{ u pravednosti svojoj,o Boè, spasenje na{e, nado svih krajeva svijeta i mora dalekih.U~vr{}uje{ bregove jako{}u svojomsilom opasan.Kroti{ huku mora, huku valova i buku naroda.Oni {to ìve nakraj svijeta boje se znamenja tvojih;dveri jutra i ve~eri rado{}u napunja{.Ti pohodi zemlju i ti je natopi, obogati nju veoma.Bo`ja se rijeka vodom napuni, ti pripravi ljudima ìto.Ovako pripremi zemlju:brazde joj natopi, grude joj poravna; ki{om je omek{a,usjeve joj blagoslovi.Ti okruni godinu dobrotom svojom, plodnost ni~e za stopama tvojim.Pustinjski pa{njaci kaplju od obilja, breùljci se pa{u rado{}u.Njive se kite stadima, doline se pokrivaju ìtom:svagdje klicanje, pjesma (Ps 65:1; 6-14).

Svaki put kada bi Bo`ji narod ìvio u posluhu s Bo`jim zapovijedi-ma i zakonima, tada bi i zakoni onoga {to }e se puno kasnije zvati prirodom, djelovali u njihovu korist. Narod bi uìvao u izobilju, a rodna polja i plodna stada Bog bi ~uvao od nepogoda, su{e, skaka-vaca, strane invazije i svake druge nevolje.11 U protivnom, ~itavo bi stvorenje prolazilo kroz agoniju odvojenosti od Bo`je naklonosti. Grijeh ljudi prema Bogu i prema bli`njemu imao je za posljedicu ~ak i ono {to mi danas nazivamo ekolo{kom katastrofom. Prorok Ho{ea upozorio je svoj nara{taj rije~ima:

Nema vi{e vjernosti, nema ljubavi, nema znanja Bo`jega u zemlji, ve} proklinjanje i la`, ubijanje i kra|a, preljub i nasi-lje, jedna krv drugu stiè. Stoga tuguje zemlja i ginu svi sta-novnici s poljskim zvijerima i pticama nebeskim te ugibaju i ribe u moru (4:2-3).

Prorok Jeremija je ukorio Izraela zbog duhovnog preljuba koji je po~inio (na hebrejskom jeziku se Izrael kao narod oslovljava u ènskom rodu) sa stranim boànstvima, zbog ~ega je nebo zemlji uskratilo ki{u:

Ti si oskvrnula zemljubludom i opa~inom svojom,zato i ki{e prestado{e,i kasni da`devi ne pado{e (Jer 3:2-3).

U Psalmu 107. autor opisuje kako se zemlja pretvara u pustinju zbog grijeha naroda:

On pretvori rijeke u pustinju,a izvore vodene u èdnu zemlju;plodonosnu zemlju u slanu pustaruzbog zlo}e ìtelja njezinih (33-34).

ruach_br_18_.indd 16 3.12.2011 13:39:37

RUAH HADA[A

17

osobito u sukobu religijskog cionizma s opre~nim argumentima pragmatika i sekularnih politi~ara u sferi naseljavanja najva`nijih sredi{ta ìdovske povijesti u Judeji i Samariji nakon Jom kipurskog rata iz 1973.

Osoba koja na povijest gleda kao na niz slu~ajnosti i spleta okol-nosti ~ija je relevantnost za danas mala ili nikakva, i osoba koja na povijest gleda kao na linearni tijek zbivanja koji vode prema svrsi i kulminaciji, nu`no druk~ije promatra svijet pa i aktualna politi~ka i dru{tvena zbivanja. Ovo je na~elo ~esto vidno i ondje gdje povi-jest nema izravnu teolo{ku spoznajnu ulogu, kao me|u Hrvatima. Da domoljublje poti~e na izu~avanje hrvatske povijesti i obratno, te{ko da treba posebno dokazivati. Kolika je tek va`nost povijesti za o~uvanje i oblikovanje ̀ idovskoga vjerskoga i nacionalnog iden-titeta? @idov, ali i kr{}anin, koji razmi{lja o modernoj dràvi Izrael, te o pravu @idova da tu zemlju nastani u svim njezinim dijelovima uklju~uju}i Judeju i Samariju i u njoj budu glavni nositelji politi~ke vlasti, zaklju~ak o tim pitanjima moè temeljiti na dva izvora. Prvi bi ~inila suvremena ideolo{ka na~ela kakva proìmaju politi~ke programe “me|unarodne zajednice” i kakva promi~e ve}ina ma-instream medija. Drugi bi ~inila povijest {ezdeset i tri godine izra-elske neovisnosti i ~etiri tisu}lje}a postojanja izraelskog naroda. Odabir izvora nu`no je i odabir politi~ke i ideolo{ke percepcije ìdovske dràve. No prije samoga ~ina biranja, ~ovjek bi trebao imati kvalitetan uvid u ono {to nude rezolucije UN-a i u ono {to nau~ava Pismo a potvr|uje povijest.

“Blago ~ovjeku koji ne slijedi savjeta opakih”, rekao bi psalmist (Ps 1:1), a rabin Haim David Halevi da je prou~avanje povijesti – micva.14 �

1 Nigosian, S.A. (2000). World Religions: A Historical Approach. Boston: Bedford/St. Martin’s.

2 Da-Don, Kotel (2004). @idovstvo: ìvot, teologija i filozofija. Zagreb: Profil.

3 Spero, Shubert and Yitzchak Pessin (1989) Religious Zionism: After 40 Years of Statehood. Jerusalem: Mesilot & The World Zionist Organization.

4 Spero, Shubert (2000). Holocaust and Return to Zion: A Study in Jewish Phi-losophy of History. Hoboken: Ktav Publishing House.

5 J. Ko{ obja{njava da: “Sve do srednjovjekovnog vremena ìdovstvo nije imalo kratko iskazane doktrine, sustava vjerovanja.” Ko{, Julija (1999). Alef bet ìdov-stva. Pogled u krug ̀ idovske povijesti, religije i obi~aja. Zagreb: Vlastita naklada.

6 Bright, John (2000). A History of Israel (Fourth Edition). Louisville: Westmin-ster John Knox Press.

7 Zacharias, Ravi (2000). Jesus Among Other Gods. Nashville: Word Publishing.

8 Usprkos jasnim pote{ko}ama u odre|ivanju kronologije ìvota Patrijarha, oni su “povijesne li~nosti” a slika koju o njima prenosi Biblija je “duboko ukorije-njena u povijesti” (ibid.).

9 Rut 2:3, naglasak dodan.

10 Psalam 15:6 u engleskom prijevodu glasi: The LORD is the portion of mine inheritance and of my cup: thou maintainest my lot (KJV), LORD, you have assigned me my portion and my cup; you have made my lot secure (NIV), naglasak dodan.

11 Vidi: Malahija 3:10-12

12 Vidi: Post 1:28

13 Shalom Ratzabi: Is there Religious Meaning to the Rebirth of the State of Isra-el after the Shoah? u Katz, Steven T. (2005). The Impact of the Holocaust on Jewish Theology. New York & London: New York University Press.

14 ibid.

iz Vrta, odnosno iz zemljopisnog okvira u kojem je bio njegov raj (Post 3:23-24). No najva`niji zemljopisni okvir oko kojega se kre-}e ~itava biblijska pripovijest jest onaj koji }e providjeti platformu za povijest kroz koju }e se Bog o~itovati kao spasitelj – najprije ìdovskoga naroda, a onda i ~itavoga svijeta. To je Obe}ana zemlja – Erec Izrael i sredi{nji grad u njoj, Jeruzalem.

Imaju}i na umu golemu va`nost zemljopisa, lak{e je razumjeti za{to od svih obe}anja koje je Bog dao @idovima za njihovu poslu{nost i vjernost postoji jedna koja bi se mogla izdi}i iznad svih ostalih – a to je miran ìvot u njihovoj zemlji, zemlji Izrael. Obe}ana zemlja nije alegorijski koncept; ona nije nebesko prostranstvo napu~eno an|elima koji lebde i blaèno sviraju harfu. Obe}ana zemlja – to jest Erec Izrael, jer to su sinonimi – ima svoje me|e i svoje ~etvor-ne kilometre; svoje ravnice, gore, {ume, pustinje, rijeke, izvore i mora. ê`nja @idova za tom zemljom, koja ga je krajem devetna-estoga stolje}a pokrenula da ostavi vi{estoljetni dom u Poljskoj, Rusiji ili Jemenu i krene u nepoznati ali oduvijek ljubljeni kraj da u njemu izgradi Dom, zato je puno vi{e od politi~kog fenomena. Ona je odraz svjesne ili nesvjesne, osobne ili kolektivne, pobo`ne ili tradicionalne, ali duboke ~e`nje za Bogom. Ona je odraz vjere u njegovu suverenu vlast nad zbivanjima, njegovo autorstvo po-vijesti, kao i njegovu milost, njegovu predanost Savezu i vjernost davnim obe}anjima. Ona je korak u vjeri da je Bog oprostio {togod da je u posljednjih osamnaest stolje}a izgnanstva imao oprostiti svome narodu, a o ~emu u {iroj ìdovskoj zajednici nikad nije vla-dao konsenzus, niti danas vlada. Konsenzus je postojao oko nade – HaTikva. Jednom u svojoj zemlji, Bog }e opet biti s nama. Obnovit }e nas. Do}i }e geula. Do}i }e Ma{ijah.

Povijest i moderni Izrael

Povijest kao izvori{te teolo{ke spoznaje u ìdovstvu prirodno po-staje osobito relevantna kad se radi o razmi{ljanju o fenomenima koji su od neposredne va`nosti za sveukupnu ìdovsku zajedni-cu, a Sveto pismo i tradicija o njima ne govore ni{ta ili vrlo malo. Nastanak i postojanje moderne izraelske dràve upravo je takav fenomen.

... ne nalazimo u Bibliji, Talmudu ili u~enjima kasnijih mu-draca zakone koji se odnose na modernu dràvu, pa ~ak ni koncept kao {to je moderna dràva, pa stoga ti stariji izvori ne pruàju temelj za odluku treba li ili ne treba prihvatiti dràvu.13

Promatranje uspostave moderne izraelske dràve u kontekstu ne-prekinutoga povijesnog slijeda razdoblja izraelske vjernosti Bogu i Bo`jih blagoslova, te Izraelove nevjernosti i Bo`jih kazni, kroz koja se ispunjava svrha postojanja ìdovskog naroda, stoga nije strana ne samo religioznim @idovima, ve} ni mnogima koji su odgojeni u koliko-toliko tradicionalnom duhu, ~ak i ako se ne smatraju ak-tivnim vjernicima. @idovi u Izraelu su u posljednjih nekoliko de-setlje}a bili svjedocima povijesnih previranja iz kojih se bez puno ambigviteta moglo i{~itati {to je Bo`ja volja po pitanju ìdovske dràve. ûdesni obrati u Izraelovu korist iz Rata za neovisnost 1948.-1949. godine, a pogotovu iz [estodnevnog rata 1967., sva-koga tko imalo, pa i vrlo oprezno i srame`ljivo, na povijest gleda kroz prizmu Svetoga pisma, poti~u na ljubav prema Cionu i naklo-nost prema cionizmu. Taj povijesni argument do}i }e do izraàja

STAJALI[TE

ruach_br_18_.indd 17 3.12.2011 13:39:37

RUAH HADA[A

18

BILI SMO U...

Dok avion Croatia Airlinesa slije}e u zra~nu luku Sarajevo, razmi{ljam o odlasku na Jahorinu gdje se ove godine odràva Li-mud Ke{et. Zadnji put sam bila na Jahorini davne 1984. u vrijeme Zimskih Olimpijskih igara. Uspomene naviru same od sebe i svje-sna sam da se podsvjesno bojim ponovnog susreta s tom prediv-nom planinom.

U Sarajevu smo se pridruìli doma}inima ovogodi{njeg Limuda, Jevrejskoj op{tini Sarajevo i zajedno s njima udobnim autobusom krenuli prema odredi{tu. S nama su i ~lanovi zajednice iz Skopja koji su do{li svojim autobusom. U autobusu ugodno, ~avrljamo o svemu i sva~emu. Iako smo dovoljno i ukusno objedovale kod Cicka, ipak nismo odbile kola~i}e koje su nam nudili.

Vo`nja po prekrasnom sun~anom danu trajala je kratko i vrlo smo brzo do{li pred Hotel Bistricu. Prihvat gostiju odli~no organiziran, uz svaki bed` s imenom, napisan je i broj sobe {to je recepciji uvelike olak{alo i ubrzalo posao. Omladina, organizatori, volonteri svi su tu od ranije, smje{kaju nam se, nude nas pi}em i slasnim grickalicama.

Uskoro stiù i ostali, autobusi s raznih destinacija ex YU parkirali su se pred zgradom hotela i kada ne bi bilo oznaka dràva, izgleda-lo bi kao nekad, ni{ta ~udno. Ali na Jahorini to i nije ni{ta ~udno, pred Hotelom Vu~ko vidjeli smo registracije Osijeka, Splita, Du-brovnika, Ohrida, Makarske, Beograda i naravno BIH za koje ne znamo odakle su.

Otvorenje uz narodne plesove bilo je srda~no i trajalo je razumno vrijeme, a zatim smo se do kasno u no} druìli uz ples, glazbu ili film, kako je tko èlio.

Na ovakvim susretima poèlim biti barem na dva mjesta u isto vrijeme, no kako to nije izvedivo, uvijek se te{ka srca odlu~im koje predavanje ili radionicu pretpostaviti nekoj drugoj. Dileme nema samo u situa-ciji gdje sam i sama predava~. Ovoga sam puta “usko~ila” u vrijeme predvi|eno za predavanje gospo|e Nade Ler Sofroni}, koja naàlost nije do{la. Moje je predavanje bilo dobro posje}eno i veselilo me da sam mogla podijeliti ne{to s u~esnicima i u~esnicama Limuda. Preda-vanje dr. Ive Goldsteina, Ljiljane Lepu{e i Braneta Popovi}a bilo je u isto vrijeme, tako da je nas nekoliko i{lo iz dvorane u dvoranu, kako bismo barem ne{to ~uli od svake zanimljive teme.

Nakon predavanja Jozefa Baruhovi}a, dobila sam DVD s odli~nim filmom koji }u prikazati kod nas u Bet Israelu kako bi i oni koji ove godine nisu mogli s nama, vidjeli i ~uli barem dio programa. Usko-ro nam u goste dolazi i Davor Salom s predavanjem o Jevrejskoj genealogiji – Moje porodi~no stablo, projekt Makor, koje je odrào na Jahorini, Ivo Goldstein }e i nama odràti predavanje, ja tako|er, a popisala sam i desetke viceva koje nam je ispri~ao Brane Popovi} pa }emo se malo i nasmijati.

Vuk Dautovi}, Fedor Fi{l, Nina Novkov, Marcy Lee, Steve Miller, Nenad Fogel, David Leichman, Marija Salom, David Kamhi, Ivan

Limud Ke{et na Jahorini 17. – 20. studenog 2011.Sonja Samokovlija

ruach_br_18_.indd 18 3.12.2011 13:39:37

RUAH HADA[A

19

Konobari su bili vi{e nego dragi, uslu`ni i nasmijani, hrana obilna i odli~na, doma}in Bobo Koèmjakin se pobrinuo da za [abat bude ko{er vina za svakoga od nas, a bilo nas je 350.

êtiri su dana proletjela, svaki smo dan uspjeli i pro{etati po sun~anim padinama prelijepe Jahorine, tko je mogao pomisliti da }emo piti kavu na sun~anoj terasi snje`ne ljepotice bez snijega u drugoj polovici studenoga. Bio je organiziran i izlet u pe}inu Orlova~u koja je za posjetitelje otvoren tek pred dvije godine.

Sve u svemu, prekrasni dani s dragim prijateljima, oboga}eni za-nimljivim predavanjima, radionicama i sklapanjem novih poznan-stava i prijateljstava.

Na kraju je provedena anketa i nadam se da }e organizatori i doma}ini iz nje vidjeti kako nam je bilo lijepo i koliko zadovoljstva smo ponijeli sa sobom. I ne samo zadovoljstva, napunili smo se pozitivnom energijom zajedni{tva i druènja, energijom koja nas grije i daje nam snage da do~ekamo neki novi zajedni~ki susret. Hvala vam svima jo{ jednom!

Najbliè druènje nam je [olet u Novom Sadu, prvi vikend u velja~i, ne zaboravite se {to prije prijaviti u tajni{tvo kako bismo za sve osigurali mjesta. �

BILI SMO U...

êre{nje{, Stefan Sabli}, Ognjen Levi, Eli Tauber, Pavle Kaunitz, Igor Koèmjakin, Tatjana ûkovi} i Nina Gaon, nadam se da sam navela sve one koji su u~estvovali u programu.

Svje}ice smo upalile u lobiju hotela, a ve~ernju {abatnu slu`bu vo-dio je Stefan Sabli} uz pomo} Davora Saloma i Igora Koèmjakina a ja sam rekla kratku Dvar Tora.

Dina [osberger, Mina Pa{ajli}, Liza Rojnik i Mila Stojanovi} du{e su ovog susreta i zbilja su bile izvanredne. S njima je bila i cijela grupa volontera, od vrlo mladih do onih koji to vi{e nisu. Budno oko Ele Rojnik sve je pratilo, sigurna sam da joj ni{ta ne bi moglo proma-}i, ali sam i primijetila da je bila opu{tenija, {to samo potvr|uje da je mladi tim sve bolji i bolji. êstitam im od sveg srca. Od po~etka do kraja sve je teklo bez ikakvih pote{ko}a, barem smo mi imali takav dojam, a samo oni znaju {to se sve doga|alo i koliko su puta morale djelovati ad hoc.

Bez Roberta Djerasija ne bi se sve ovo moglo niti odràti, zato nje-mu velika hvala, kao i doma}inu, predsjedniku Jevrejske op{tine Sarajevo, Bobi Koèmjakinu koji je isto tako sve vrijeme budno pazio {to i kako se radi.

Hotel je star i istro{en, ali je osoblje svojim trudom i ljubazno{}u zasjenilo sve moèbitne manjkavosti i nedostatke.

ruach_br_18_.indd 19 3.12.2011 13:39:39

RUAH HADA[A

20

DA SE NE ZABORAVE

Izraelski vojnik Gilad [alit sigurno nikada ne}e zaboraviti trenutak kada su ga oteli Hamasovi teroristi na granici Izraela i Gaze. I u tom trenutku nije mogao znati da svoju obitelj i dom, na sjeveru Izraela, ne}e vidjeti vi{e od pet godina.

Nakon dugih pregovora, uz posredovanje Njema~ke i Egipta, doìvio je vi{e nego simboli~an povratak u Erec, na blagdan sjeni-ca koji govori o lutanju pustinjom i divljinom, ali i o vjeri ~ovjeka u Bo`ju providnost i pomo}.

Ali, Giladov povratak u Izrael bio je istodobno sladak i gorak. A gor~inu su pokazali ~lanovi izraelske organizacije Almagor koja okuplja obitelji ~iji su ~lanovi stradali od ruke Hamasovih terori-sta. Oni su izraelski Visoki sud uo~i dogovorene razmjene [alita za vi{e od tisu}i palestinskih zatvorenika, peticijom zamolili da jo{ jednom razmotri listu na kojoj su imena ubojica njihovih bli`njih.

Primjerice, hamasovci su traìli da se iz izraelskih zatvora oslobode: Na-ser Jatima koji je 2002. u Netaniji ubio dvadeset devet Izraelaca. Zatim Jusuh Dhib Hamed Abn Ali u~inio je sli~an zlo~in u Hebronu, Ajad Musa Salem Abayot ubio je vi{e izraelskih vojnika. Lista s takvim imenima je preduga kako bi se navela sva imena. I zato je odmah nakon povratka Gilada [alita u Izrael organizirano da se sretne s izraelskim obiteljima izravno pogo|enim stra{nim teroristi~kim napadima Hamasovih islami-sta. Jer u trenucima radosti zbog Giladova povratka u njima je istodobno bila tuga zbog onih koji se vi{e nikada ne}e vratiti u svoj dom i koje su teroristi ubili u hotelima, na autobusnim postajama u javnom prijevo-zu… Mnogi od ubojica sada su pu{teni na slobodu, a bili su osu|eni na doìvotnu robiju ili na tridesetak godina robije zbog vi{estrukih zlo~ina.

Slu~aj Gilada [alita potaknut }e Kneset da izglasa novi zakon kojim u budu}e ni jedan izraelski vojnik ne}e smjeti ugroziti nacionalnu sigurnost zemlje.

Zamjerke dijela izraelske javnosti bile su upu}ene predsjedniku [imonu Peresu kojeg su mnogi Izraelci podsjetili da nikome ne moè dati oprost u njihovo ime.

Moè se tako re}i, nakon {to je [alit pu{ten iz Hamasova zarobljeni{tva, a mnogi palestinski Arapi iz zatvora, sin Izraela je otkupljen. I ta micva govori da je sa [alitovim dolaskom ku}i uklo-njena barem jedna bolna, nacionalna trauma.

I dok je jo{ trajalo slavlje, dok se jo{ mahalo zastavama i plesa-lo kako u Izraelu tako i u Gazi, Egiptu i na Zapadnoj obali i sla-vili heroji, ovakvi ili onakvi, dok se slavio negdje ìvot,a negdje veli~ala smrt i oni koji su je posijali, nizala su se pitanja, primje-rice {to zapravo zna~i Hamasova pobjeda? Kakva je poruka dana osloba|anjem terorista ~ije su ruke krvave od zlo~ina? I ne mora se biti briljantan u analitici pa da se istakne kako se nekim skupinama danas vi{e isplati terorizam od pregovora.

Slu~aj Gilada [alita, odnosno pu{tanje na slobodu zatvorenika kojima je su|eno za terorizam sigurno }e ohrabriti takve i sli~ne skupine u svijetu. A biv{i {ef Mosada Meir Dagan smatra da }e okol-

nosti koje su pratile osloba|anje vojnika [alita, imati dugoro~ne posljedice. I treba uo~iti izjavu i poruku Hamasova ~elnika Kaleda Ma{ala: “Vra}amo se oruànoj borbi”.

A Hamasovi sponzori u novcu i oru j̀u, Iran, Sirija te Muslimanska bra}a u Egiptu kao partnerska Hamasova druìna, zadovoljno trljaju ruke.

I nije ba{ u ovom trenutku suvi{no postaviti pitanje kakvo }e biti dominantno lice palestinske dràve? A Izraelska obrambena voj-ska dobila je vrlo te{ku zada}u, obeshrabriti one koji su Izraelu prona{li Ahilovu petu. Ta iznimno sna`na vojna sila na Bliskom istoku zaglavila se u procjepu obrane nacije i eti~kog odnosa i ko-deksa prema vojniku, No to se mora razumjeti ako se zna da je Izrael uz kratke predahe mira bio prisiljen ratovati ve} od svojeg osnutka 1948. I tu je svaki vojnik vaàn za obranu zemlje i njezinu sigurnost pa tako u Izraelu, primjerice, general podnosi ostavku ako se vojnika poslalo u izvi|anje, a on je dehidrirao i umro.

U Izraelu se 63 godine neprekidno gine, na fronti, u pustinji, na visoravni, na kontrolnoj to~ki, u autobusu, u blizini Zapadnog zida ili pred njim.

Vojnik Gilad [alit dio je te izraelske sage i njegova sudbina, sudbi-na je njegove domovine, te male ~estice zemlje koja se skupo pla-}a ljudskim ìvotima.

Pred izraelskim vojnim i politi~kim vrhom postavlja se i pitanje: ako se ponovno dogodi otmica izraelskog vojnika, ho}e li [alitova krv biti crvenija od njegove? A tisu}e i tisu}e ljudi u trenutku po-vratka vojnika Gilada [alita ku}i pjevalo je na Zapadnoj obali “Ho-}emo novog [alita”.

I dok se u Mitzpe Hilu [alit oporavlja u svojoj obitelji njegovi otmi~ari su u Damasku izjavili da nije bio mu~en u zarobljeni{tvu, ali bio je pod stalnim stresom i da je zbog toga oslabio. Pri~a u koju malo tko vjeruje.

Giladovi prijatelji u mjestu u kojem ìv njegov put do ku}e posuli su cvije}em i samo Gilad zna {to zna~i o~ekivati smrt, nadaju}i se ìvotu. �

Povratak vojnika [alitaJasminka Doma{

“Ako spasimo jedan ìvot, spasili smo ~ovje~anstvo”.

ruach_br_18_.indd 20 3.12.2011 13:39:43

RUAH HADA[A

21

DA SE NE ZABORAVE

Tako|er se zaboravlja da su jo{ ovog ljeta ljudi toliko àrko èljeli da se Shalit vrati, da je njegova slika stajala tik uz transparente kojima se pozivalo na socijalnu pravdu. Za premijera Benjamina Netanyahua i njegovog prethodnika Ehuda Olmerta govorilo se kako su ili nes-posobni da postignu dogovor ili neosjetljivi na patnju jedne obi~ne izraelske obitelji ~iji je sin ìv prepu{ten pogibelji zato~eni{tva u Gazi, samo nekoliko kilometara daleko od granice i njegova doma.

Ta amnezija uklju~uje i nerado suo~avanje s time {to zna~i imati vojsku koja se drì etosa ne napu{tanja vojnika, uz obe}anje da }e, ako treba, i njegove zemne ostatke vratiti ku}i ~ak i kad to zna~i mijenjati ih za ̀ ive

U Izraelu postoji neka vrsta kolektivne amnezije kad je u pitanju razmjena zarobljenika. Neke ìvotne ~injenice brzo se zaboravljaju: razmjene Izraela i susjednih zemalja uvijek su pretezale na jednu stranu, kao kad je Izrael 1956. poslije bitke na Sinaju vratio vi{e od 5.500 egipatskih vojnika za 4 izraelska.

Ako su kriti~ari zabrinuti da }e osloba|anje vojnika Gilada Shalita u zamjenu za vi{e od 1.000 Palestinaca poslati krivu poruku – poruku da je Izrael voljan osloboditi nevjerojatno velik broj zatvorenika kako bi otkupio samo jednog vojnika – onda treba znati daje ta poruka bila stara 60 godina kad je 2006. zarobljen Shalit.

Cijena jednog ìvotaIlene Prusher, Jerusalem Report, prevela Dolores Bettini

Gilad [alit.

ruach_br_18_.indd 21 3.12.2011 13:39:46

RUAH HADA[A

22

uslijedio jest da se Shalita ostavi da trune kao “podno{ljiva” cijena za odvra}anje od daljnjih otmica.

Da, uz povratak ku}i Gilada Shalita, biti }e i veliko slavlje koje }e prire-diti Hamas koji }e poku{ati iz te pogodbe pobrati {to je vi{e mogu}e politi~kih bodova. Ali ba{ kao izraelska amnezija i palestinska amnezija igra ulogu. Nakon {to 1.027 zatvorenika do|e ku}i, neovisne palestin-ske dràve jo{ uvijek ne}e biti. Okupacija }e jo{ uvijek biti tu.

I dalje }e ostati oko 4.200 Palestinaca i izraelskim zatvorima (prema B’Tselem koji dobiva podatke svakog mjeseca od ureda izraelskih zatvora). Palestinske brojke su jo{ ve}e jer uklju~uju oko 3000 Pa-lestinaca zatvorenih zbog kaznenih djela kao {to su kra|e automo-bila. Obuzme me tuga dok gledam i ~itam intervjue s ucviljenim obiteljima koje se protive sporazumu, s oàlo{}enim ljudima koji se ve} dugo nisu raàlostili, s roditeljima koji su izgubili djecu prije osam, deset godina kad je intifada bila na vrhuncu. Ali to je na{ me-dijski posao. Kad je sporazum napokon postignut, pa bio on tako dobar da bolji ne moè biti, osje}amo potrebu ukazati na sve nje-gove nedostatke i nesavr{enosti, ispri~ati pri~u o obitelji ~ije rane }e se opet otvoriti dok rane jedne druge obitelji upravo zacjeljuju. U dobru i u zlu – to je ono {to mi radimo.

Prije skoro 15 godina dok sam izvje{tavala o toj problematici, provela sam jedan stra{an dan prate}i Wadhu Chirwany, palestinsku majku, kad je i{la posjetiti sina u izraelski zatvor.

A onda sam provela nekoliko sati s Esther Wachsman ~ijeg je sina oteo Hamas 1994. godine i ubio ga tijekom neuspjelog IDF-ovog poku{aja spa{avanja. (Njegovi otmi~ari i ubojice nalaze se na listi onih koji }e biti oslobo|eni.) Udaljila sam se od te tjeskobne pri~e o dvije majke s osje}ajem da sam svojim ~itateljima otvorila prozor u to koliko su sloèna ta pitanja i koliko je patnje na obje strane. To je najbolje {to sam mogla u~initi jer davanje rje{enja nije izvjestiteljevo podru~je. Ali izvla~enje ljudi iz zaborava – to jest moje podru~je. �

vojnike, kao {to je Izrael napravio kad je dobio posmrtne ostatke Ehu-da Goldwassera i Eldada Regeva 2008. Ima neke ljepote u tom etosu i u tome koliko se vrijednim smatra samo jedan ìvot ili pravo obitelji na tugovanje. No, cijena koju za to treba platiti je sporna; uvijek je to nerazmjerna razmjena zatvorenika.

To {to su ljudi èljeli da Gilad do|e ku}i primljeno je s odobravanjem; ali da }e cijena njegova povratka biti osloba|anje Palestinaca odgovor-nih za smrt izraelskih civila, ~injenica je koju je javnost htjela zaboraviti.

Nisu ba{ sretna ni stru~na predvi|anja koja su se pojavila po sklapanju sporazuma. Prve analize su taj doga|aj preokrenule u odlu~uju}u utakmicu na palestinskoj strani: Hamas i Fatah 1:0. Ta-kav na~in svo|enja ra~una previ{e je pojednostavljen.

Politi~ko razmi{ljanje palestinske strane nije ni pribli`no toliko ne-zrelo kao {to bi nas neki htjeli uvjeriti; neka srca i umovi bit }e traj-no poljuljani silinom razmjene za jednog zarobljenika. U kona~nici, Palestinci èle vidjeti ustanovljenje dràve koju }e priznati svi naro-di svijeta i ve}ina zna da je to s Hamasom na ~elu, malo vjerojatno. Ve}ina Palestinaca priznaje – iako nerado – da je put osnutka i op-stanka dràve, ìvljenje rame uz rame s Izraelom.

Neki komentatori tvrde da }e Hamas izbiti na vrh, a Fatah sasvim onemo}ati. Takvo pogre{no tuma~enje palestinskog javnog mni-jenja ve} je mnogo puta u pro{losti uvalilo Izrael u nevolje. Samo Fatahov Mahmoud Abbas ima slu{atelje u UN-u. A mo`da najo~itiji znak u koji Izrael za sad ne èli previ{e nade polagati, Marwan Bar-ghouti – kojeg se smatra najpopularnijim Fatahovim politi~arem na Zapadnoj obali – nije uvr{ten na popis zatvorenika koji }e biti oslobo|eni. (Naravno, ni Hamas se nije ba{ previ{e trudio da ga dobije, znaju}i da on sam ima karizmu i podr{ku da potisne Abba-sa.) Jo{ jedan ~udan argument je da }e to samo potaknuti na jo{ vi{e otmica vojnika i teroristi~kih napada. Ali Hamas nije sjedio skr{tenih ruku zbog nedostatka ljudstva. Prirodan zaklju~ak koji bi

“Dogovor dugo nije mogao biti postignut”, rekao je rabin [alom Berger Ynetu, “a onda odjednom svi su se sloìli i dogovorili. [to se dogodilo? Ni{ta se nije promijenilo. Uvjeti su, manje ili vi{e, isti. Ali, snaga molitve i zajedni{tva izraelskog naroda razlog je sre}e koju osje}amo tijekom ove blagdanske proslave.”

Rabin je dodao i ovo: “Nije slu~ajno da je pu{ten u utorak, uo~i Ho{ana Raba (sedmi dan Sukota). Ho{ana Raba zna~i veliki spas.” �

Tisu}e mi{kolckih Hasida u ~etvrtak su posvetili svoju proslavu Simhat Beit Ha{oeivah (Blagdan izvla~enja vode) oslobo|enju ote-tog vojnika Gilada [alita.

Sljedbenici rebea iz Mi{kolca osloba|anje vojnika pripisali su mo-litvama svojih vo|a dok je rabin rekao da je snaga molitve i jedin-stvo izraelskog naroda zaslu`no za povratak zarobljenika.

Blagdan izvla~enja vode slavi se svake no}i za vrijeme trajanja blag-dana Sukota ali ove godine dobre su vijesti bile u sredi{tu proslave odràne u Petah Tikvi.

Tisu}e Hasida ple{u za [alitaEli Mandelbaum, Jeruzalem Post, prevela Dubravka Ple{e

Sljedbenici Rebea iz Mi{kolca Blagdan Izvla~enja Vode posvetili su oslobo|enju otetog vojnika. “Snaga molitve izraelskog naroda te njihovo jedinstvo vratili su vojnika ku}i,” kaè rabin.

DA SE NE ZABORAVE

ruach_br_18_.indd 22 3.12.2011 13:39:49

RUAH HADA[A

23

Predsjednik Vije}a Jad Va{ema, rabin Israel Meir Lau, biv{i glav-ni rabin Izraela koji je kao dijete preìvio Holokaust, pro{log je ~etvrtka iznio pretpostavku da je masakr kod Babi Jara u Kijevu prije sedamdeset godina bio Hitlerov eksperiment kojim je èlio saznati kako }e svijet reagirati na eliminaciju ìdovskog naroda.

“Da je svijet podigao glas i suprotstavio se tom stra{nom zvjer-stvu”, rekao je Lau, “ono {to je uslijedilo mo`da se ne bi niti dogo-dilo i mnogi bi @idovi preìvjeli Holokaust”.

Lau je govorio u Jeruzalemskom kazali{tu na kraju dana posve-}enog sje}anju na hladnokrvno umorstvo 33.771 @idova prije se-damdeset godina.

Glavna komemoracija bila je dan ranije u Jad Va{emu gdje je u Dvorani sje}anja odràna ceremonija polaganja vijenaca u kojoj su sudjelovali Ministar za javnu diplomaciju i Dijasporu Juli Edelstein (ro|en u Ukrajini), ukrajinski ministar kulture Mihajlo Kuljnjak, ra-bin Lau, predsjednik Direktorata Jad Va{ema Avner [alev Predsjed-nik Udruge ukrajinskih imigranata David Levin, Mihael Sidko koji je kao dijete bio jedan od rijetkih preìvjelih masakra u Babi Jaru, imigranti iz Ukrajine i mnogo onih koji su preìvjeli Holokaust.

Poslije sedamdeset godina ljudi se jo{ uvijek pitaju kako se takvo masovno umorstvo uop}e moglo dogoditi. To nije bilo umorstvo po~injeno u koncentracijskim logorima ili u {umi daleko od svijeta. Dogodilo se tamo gdje su ga svi mogli vidjeti a “svijet nije u~inio ni{ta”.

“Kada je kasnije razmi{ljao o tome”, rekao je Lau, “shvatio je da se masakr u Babi Jaru zbio prije konferencije u Wannseeu u sije~nju 1942. godine na kojoj je vrhu{ka nacisti~kog pokreta razgovarala o kona~nom rje{enju ìdovskog pitanja”.

Lau je rekao kako smatra da je Babi Jar nadahnuo Hitlera i potak-nuo ga da krene dalje.

“[to se Holokausta ti~e”, nastavio je Lau, “broj ubijenih uvijek se daje u okruglim brojkama: {est milijuna @idova od kojih je milijun i pol bilo djece”.

“Ali, {to se Babi Jara ti~e”, istaknuo je, “zna se to~na brojka. Radi se o 33.771 ~ovjeku”.

Nedavno je rabi Lau u Tel Avivu susreo ènu koja mu je dala foto-grafiju svoje petogodi{nje ro|akinje Ettie Asch ~iju su majku naci-sti bezdu{no ustrijelili.

“Masakr u Babi Jaru bio je test kojim se èljela ispitati reakcija na genocid @idova” Greer Fay Cashman, JP, prevela Dubravka Ple{e

Rabi Lau smatra da bi Holokaust mo`da bio sprije~en da je svijet podigao glas i protestirao protiv hladnokrvnog ubojstva 33.771 @idova u Ukrajini.

Spomenik ìdovima ubijenima u Bab Jaru.

DA SE NE ZABORAVE

ruach_br_18_.indd 23 3.12.2011 13:39:50

RUAH HADA[A

24

DA SE NE ZABORAVE

Lau i gotovo svi ostali govornici, koji su govorili na hebrejskom ili ruskom, istaknuli su sljede}e: i u slu~aju da je Dràva Izrael posto-jala kada je zapo~eo Drugi svjetski rat, europski @idovi ne bi bili neza{ti}eni te bi se mogli braniti i oduprijeti napadu kao {to je to Izrael ~inio uvijek kada je dràva bila izloèna napadu.

Dvije rije~i koje su se neprekidno ponavljale u govorima na oba jezika bile su katastrofa i tragedija.

Kuljnjak je rekao mnogobrojnima okupljenima da je do{ao u Izra-el kako bi ih uvjerio da se ni{ta sli~no vi{e nikada ne}e ponoviti na ukrajinskom tlu.

Edelstein je opisao stra{nu brutalnost Babi Jara kao jednu od veli-kih katastrofa moderne povijesti.

Premijer Benjamin Netanjahu u ranije snimljenoj poruci je izjavio da je posjetio Babi Jar tijekom jednog putovanja u Ukrajinu i da nikako nije mogao shvatiti kako je mogu}e da su na tisu}e @idova na tom jednom jedinom mjestu pobili kao da kolju ìvotinje. Jedi-ni zaklju~ak do kojeg je do{ao, rekao je, bio je da su @idovi izgubili sposobnost da se brane zato {to su izgubili svoj suverenitet. To se promijenilo od trenutka osnivanja Dràve Izrael, rekao je te je istaknuo da je Mihael Sidko, koji je preìvio pokolj u Babi Jaru i do{ao i Izrael, ovdje izgradio obitelj te da njegov unuk danas sluì u IDF-u.

Predsjednik [imon Peres, koji je, kao i Netanjahu posjetio Babi Jar i bio jednako uàsnut zelenim tratinama koje prikrivaju bar-

barstvo ukorijenjeno u tom tlu, opisao je koliko su naivni bili kijevski @idovi koji su poslu{ali naredbu da se okupe blizu groblja 29. rujna 1941. godine te da sa sobom ponesu sve svoje dokumente, novac i vrijednosti kao i toplu odje}u i donje rublje. @idovi su mislili da }e biti prognani te da }e ih se izmjestiti na neku drugu lokaciju. Dana 29. i 30. rujna, nacisti su poklali vi{e od 100.000 ljudi u Ukrajini – kako @idova, tako i neìdova, rekao je Peres. Ve}inu ostalih ~inili su sovjetski ratni zatvorenici, Cigani, invalidi i ostali koje su nacisti sma-trali bezvrijednima. Nacisti su se potrudili ukloniti dokaze svog bar-barstva, rekao je Peres. Natjerali su prisilne radnike da spale tijela. Ni{ta nije ostalo i godinama na mjestu zlo~ina nije postojao niti spo-menik. Peres je citirao pjesmu poznatog sovjetskog pjesnika Jevgenija Jevtu{enka koji je 1961. godine objavio pjesmu pod nazivom “Babi Jar” te njome oglasio antisemitizam nacista i Rusa. Izme|u ostaloga, stih pjesme kaè i: “Danas sam star kao i sama ìdovska rasa. Sada se ~ini da sam i ja @idov.” “Da, ìdovska rasa je stara ali se pomladila”, rekao je Peres i dodao da se nada da je svijest svijeta sazrila te da ne}e dopustiti nacizmu da se ponovo pojavi. Ali, u istoj je re~enici Peres priznao da na svijetu postoje opasni ekstremisti kojima je Hitler uzor. Babi Jar je tek jedan primjer naravi nacisti~kih zlo~ina, rekao je Pe-res. Bilo ih je jo{ mnogo a njema~ki je narod pljeskao ludilu jednog jedinog ~ovjeka. Nacisti~ki vojnici “gotovo u ekstazi od mr`nje” ubi-jali su cijele obitelji – nedu`ne mu{karce, ène, djecu, stalno iznova podiù}i pu{ke bez mrvice àljenja, rekao je Peres. Dodao je i da su, osim u masakru kod Babi Jara nacisti pobili jo{ 900.000 ukrajinskih @idova. �

Izraelska verzija doga|a odràna je u Tel Avivu, na Fakultetu strojarstva i ra~unarstva a u radu je sudjelovalo 30 do 40 ljudi, kako mu{karaca tako i èna, od studenata do inènjera, progra-mera i stru~njaka za problematiku vode.

Osim rada u grupama, sudionici su slu{ali predavanja vode}eg poduzetnika na polju visoke tehnologije, dr. Yossija Vardija i dr. Alexa Comana, stru~njaka za upravljanje tehnologijom i bizni-som koji redovno sudjeluje u televizijskim emisijama kao {to je Laila Kalkali (Ekonomska no}).

U natjecanju je sudjelovalo pet ekipa a pobjedni~ki tim (Bushu-hrian i njegovi kolege) osvojili su tri mjeseca pristupa sredstvi-ma i podr{ci IBM-a kako bi analizirali svoje rje{enje dok }e drugi i tre}i tim dobiti istu mogu}nost ali na rok od dva i jedan mjesec.

“Danas su nam na raspolaganju hidrolo{ki modeli koji mogu predvi|ati padaline ali nam ti modeli ne daju trenutne podat-ke”, ustvrdio je Bushuhrian Postu. “Ono {to danas ne koristimo a mogli bismo su ljudi na terenu koji mogu poslati SMS, koristiti Facebook i dojaviti nam trenutnu situaciju.” �

Stvaranjem mehanizama koji }e prikupljati trenutne obavijesti na Twitteru i Facebooku o olujama u dijelovima svijeta koji su skloni poplavama, ~etvero~lani tim izraelskih programera i stru~njaka za okoli{ nada se da }e uspje{nije sprije~iti prirodne katastrofe.

Iako poplave mo`da i nisu ba{ najozbiljniji problem u Izraelu. pogled na broj `rtava poplava u svijetu “govori da su poplave glavni problem koji utje~e na ~ovje~anstvo”, rekao je Jerusalem Postu Ran Bushuhrian, jedan od ~lanova tima zaduèn za pitanja razvoja poslova vezanih uz okoli{.

Bushuhrian i kolege sudjelovali su u trodnevnom znanstvenom maratonu pod nazivom Water Hackathon odrànom u Tel Avivu koji nastoji povezati inènjere koji rade na razvoju softwarea, dizajnere i stru~njake za vodu u poku{aju da rije{e, “hakiraju”, stvarne probleme s vodom. Neki od izazova uklju~uju i osigura-vanje pristupa sigurnoj pitkoj vodi, rje{avanje problema poplava i su{a te zaga|ivanje okoli{a.

Svjetska banka ova pitanja smatra izuzetno urgentnima jer dvije i pol milijarde ljudi diljem svijeta ìvi bez kanalizacije a 887 milijuna ih nema pristup sigurnoj vodi, govore podaci Water Hackathona.

Izraelski tim programera spa{ava ruralna podru~ja od poplava Sharon Udasin, Jerusalem Post, prevela Dubravka Ple{eInènjeri-programeri rje{avaju globalnu krizu vode stvaranjem mehanizama za prikupljanje trenutnih obavijesti na Twitteru i Facebooku tijekom oluja.

ruach_br_18_.indd 24 3.12.2011 13:39:51

RUAH HADA[A

25

DA SE NE ZABORAVE

Uvod

Tokom 1930-ih, mnogi Jevreji poljskog porekla ̀ ivjeli su u Nema~koj. 28. oktobra 1938. godine, u petak, 17.000 njih je bez upozorenja okupljeno i usred no}i deportovano u Poljsku. Mnogi od njih su proveli u Nema~koj ve}i dio svog ìvota, a neki su ~ak bili i odliko-vani nema~ki veterani iz Prvog svetskog rata..Poljska vlada je odbila da ih primi, zbog ~ega su se oni vukli izme|u nema~kih i poljskih grani~nih ispostava tokom hladnih dana i no}i dok nema~ke vlasti nisu kona~no ubedile poljsku vladu da im odobri ulaz.

Herschel Grynszpan, jevrejski Nemac koji je pobjegao u Francusku, primio je pismo od svoje porodice u kome su opisani svi uàsni

uslovi koje su oni iskusili tokom ove deportacije. U ponedjeljak 7. novembra, on je pucao na sekretara nema~ke ambasade u Parizu Ernsta Eduarda vom Ratha. Dva dana kasnije Rath je preminuo u bolnici, a to je nacistima dalo povod da organizuju pogrom.

Kristalna no}

Ubistvo von Ratha sluìlo je kao izgovor da se lansira divljanje pro-tiv jevrejskog stanovni{tva {irom Nema~ke. Planirano je da napad izgleda kao spontani ~in, ali ga je, ustvari, organizovala nema~ka Vlada. Ovo zna~i da je sa organizacijom bilo saglasno rukovod-stvo NSDAP-a i da se, kao u ~estim slu~ajevima, Vlada oslanjala na

Kristallnacht – Kristalna no}Povodom 9. novembra, Svetskog dana borbe protiv fa{izma

Davor Salom

Deveti novembar, Svetski dan borbe protiv fa{izma, obeleàva se u ~itavom svetu u znaku se}anja na nacisti~ko nasilje na ulicama nema~kih gradova 1938. godine, na doga|aj koji je poznat kao Kristalna no}. Tog dana dràvno nasilje prema Jevrejima dostiglo je kulminaciju, ~ime je u~injen klju~ni korak prema “kona~nom re{enju jevrejskog pitanja”. Klju~ni korak prema Au{vicu, Mauthauzenu, Bergen-Belzenu, Jasenovcu i drugim fa{isti~kim klanicama. Zato 9. novembar jeste jasno upozorenje ~itavom ~ove~anstvu da se Kristalna no}, ali i sve ono {to joj je prethodilo i za njom sledilo, ne sme ponoviti.

ruach_br_18_.indd 25 3.12.2011 13:39:51

RUAH HADA[A

26

Slede}i doga|aji

Progon i ekonomska blokada u~injena nema~kim Jevrejima nije stala s ovim zlo~inom. Bili su primorani i da nacisti~koj Vladi plate kolektivnu kaznu od 1 milijarde maraka. Ovo predstavlja formu kolektivnog ka`njavanja, koje je @enevskim konvencijama kasnije zabranjeno.

Kad je najavljivao nasilnu naplatu, jedan od najvi{ih nacisti~kih zvani~nika, Herman Gering koji se jo{ ranije zalagao za mere pro-tiv Jevreja, oma{kom je opisao te{ke uslove kojima su bili izloèni Jevreji nakon Kristalne no}i. “Nema~ko }e jevrejstvo kao kaznu za njihove gnusne zlo~ine morati dati doprinos od jedne milijarde maraka. Svinja ne}e po~initi novo ubistvo. Uzgred, moram prime-titi da ne bih volio biti Jevrej u Nema~koj.”

Kristalna no} uvela je novu fazu u antisemitskim aktivnostima nacisti~ke partije i dràvnih aparata, sve do deportacija i kona~nog istrebljenja ve}ine Jevreja koji su ìvjeli u Nema~koj. Mada je u to vreme malo ljudi to znalo, pogrom Kristalne no}i je bio prvi korak u sistematskom progonu i masovnim ubistvima Jevreja {irom Evro-pe, u onome {to }e postati poznato kao Holokaust. �

partijsku organizaciju kao dodatak zvani~nim Vladinim linijama autoriteta.

Te no}i 9. novembra o{te}eno su i u mnogim slu~ajevima uni{tene 1.574 sinagoge (skoro sve koje su postojale u Nema~koj), devasti-rana mnoga jevrejska groblja, o{te}eno i uni{teno vi{e od 7.000 jevrejskih radnji i 29 velikih trgovina. Vi{e od 20.000 Jevreja je uhap{eno i odvedeno u koncentracione logore; nekolicina je pre-bijena na smrt dok su ostali bili primorani da to gledaju. Broj ubi-jenih Jevreja nije sa sigurno{}u utvr|en, ali se procjenjuje da ih je tokom ta dva dana nemira bilo od 36 do 200. Naj~e{}e se govori o 91 ubijenom. Prirodu nasilja oslikava i ~injenica da su neki Nem-ci koji nisu bili Jevreji ubijeni samo zato {to je neko smatrao da “izgledaju kao Jevreji”.

Tada{nji odjek u svetu

Kristalna no} izazvala je bijes {irom svijeta. Diskreditovala je pronacisti~ke pokrete u Evropi i Severnoj Americi, vremenom do-vela do njihovog opadanja. Mnoge novine su osudile ovaj zlo~in, a neki su ga poredili sa ubila~kim pogromima u carskoj Rusiji tokom 1880-ih. Sjedinjene Dràve povukle su svog ambasadora (ali nisu prekinuli diplomatske odnose) dok su druge vlade u znak protesta prekinule diplomatske odnose sa Nema~kom.

DA SE NE ZABORAVE

ruach_br_18_.indd 26 3.12.2011 13:39:53

RUAH HADA[A

27

KULTURA I UMJETNOST

U izlozima knjiàra

Amos Oz: Rimovanje ìvota i smrtiizdava~: Fraktura, Zapre{i}, 2011. • prijevod: Laila [prajc • broj stranica: 148

U svome novom romanu Amos Oz se bavi nekim vje~nim pitanjima koja su u srì knjièvnosti. Kakvu magi~nu mo} posjeduje pisac? Za{to mu vjerujemo? Kako on pi{e? Kako nastaju pri~e? Glavni je junak romana pisac koji se priprema za knjièvnu ve~er sjede}i u jednom kafi}u u Tel Avivu. Za oko mu zapne seksi konobarica te po~ne o njoj stvarati vlastitu pri~u. Kako prolazi ve~er, u imaginarnu jo{ neispri~anu pri~u ulaze mladi pisac po~etnik, djevojka koja je ~itala ulomke njegova romana, voditelj knjièvne ve~eri, neki ljudi iz publike... �

Nicole Krauss: Povijest ljubaviizdava~: Profil, Zagreb, 2011. • prijevod: Ana Jovi} • broj stranica: 244

Leo Gursky poku{ava dokazati da je jo{ ìv kuckaju}i po radijatoru svake ve~eri kako bi ga susjedi ~uli ili pak namjerno izazivaju}i pozornost kupaca u Starbucksu. Ipak, njegov ìvot nije uvijek bio ovakav. Prije {ezdeset go-dina, u poljskom selu gdje je ro|en, Leo se zaljubio i napisao knjigu. Njegova je knjiga, premda on sam to ne zna, pre{la oceane i generacije te promijenila ìvote... U ovom je izvanrednom romanu Nicole Krauss stvorila neke od najpamtljivijih likova u suvremenoj prozi. Rije~ je o pri~i punoj smijeha, strasti i kreativne snage kojom se autorica potvrdila kao jedna od najupe~atljivijih spisateljica svoje generacije. �

Garth Stein: Umije}e utrkivanja po ki{iizdava~: Naklada Ljevak, Zagreb, 2011. • prijevod: Du{ka Geri} Koren • broj stranica: 312

Enzo je idealan pripovjeda~. On je pas, kriànac izme|u labradora i terijera, frustriran nemogu}no{}u da govori, ali su zato njegova osjetila izo{trenija, njegove emocije manje komplicirane od ljudskih. Enzo zna da je razli~it od drugih pasa: filozof s gotovo ljudskom du{om, znanje je stjecao gledaju}i dokumentarce na televiziji i pa`ljivo slu{aju}i rije~i svoga gazde Dennyja Swifta. Gledaju}i po ~itave dane stare snimke autoutrka svojega gospodara, Enzo smi{lja aforizme u stilu isto~nja~kih koana koji se odnose na utrkivanje, ali i na sam ìvot i i{~ekuje dan kad }e njegov pse}i ìvot biti okon~an i kad }e se reinkarnirati kao ~ovjek. �

Paul Auster: Nevidljivoizdava~: Profil, Zagreb, 2011. • prijevod: Marko Maras • broj stranica: 173

I trinaesti roman Paula Austera za pozornicu ima New York. Radnja po~inje u prolje}e 1967., u doba obiljeèno ratom u Vijetnamu i politi~kim previranjima, kada dvadesetogodi{nji Adam Walker, ambiciozan pjesnik i student Sveu~ili{ta Columbia, susre}e misterioznog Francuza Rudolfa Borna, gostuju}eg profesora na Columbiji i njegovu zavodljivu djevojku Margot. Uskoro, Walker }e postati dio opasna ljubavnog trokuta, mreè odnosa koji }e dovesti do iznenadna i nasilna raspleta {to }e mu zauvijek promijeniti ìvot. Roman je ovo mladena~ke snage i èstine, neobuzdane erotske gladi i neumorna potraga za pravdom. �

Etgar Keret: Iznenada netko pokucaizdava~: Profil, Zagreb, 2011. • prijevod: Mihaela Velina • broj stranica: 235

Kaù da se njegove knjige naj~e{}e kradu u izraelskim knjiàrama i najvi{e ~itaju u izraelskim zatvorima. On je glas generacije koja dolazi i akrobat u svijetu humora i nasilja (neki zazivaju Woodyja Allena, neki se kunu u Ta-rantina). Netko je pokucao, a iza tih je vrata sve ono {to ìvite: ludi, pomaknuti svijet pun srca i topline, ljepote i uàsa, svijet koji nas svako malo raznese eksplozijama smijeha i dinamita. �

ruach_br_18_.indd 27 3.12.2011 13:39:56

RUAH HADA[A

28

KULTURA I UMJETNOST

U izlozima knjiàra

Justin Cartwright: Neotpjevana pjesmaizdava~: Novela media, Zagreb, 2011. • prijevod: Filip Krenus • broj stranica: 325

Dana 20. srpnja 1944. Adolf Hitler je izbjegao smrt od atentatorske bombe u svom bunkeru zvanom Vu~je leglo. Zavjerenici su ubrzo uhva}eni i smaknuti. Jedan od njih bio je Axel von Gottberg. [ezdeset godina nakon njegove smrti, von Gottbergov bliski prijatelj, i sad ve} legendarni oksfordski profesor Elya Mendel, ostavlja u nasljedstvo pisma i papire svom biv{em studentu Conradu Senioru. Senior postaje opsjednut pro{lo{}u i onime {to pronalazi u pismima. Prijateljstvo izme|u Mendela i von Gottberga tragi~no je potkopano ljubavnim rivalstvom. Njihov se odnos definitivno raskida kada se von Gottberg vrati u Njema~ku i Mendel ga, kao @idov, prozove i izda, smatraju}i ga nacistom. Nakon von Gottbergova smaknu}a, Mendela progone turobne misli i krivnja. Conrad opsesivno traì snimke tih smaknu}a i zbog razloga koje ni sam sebi ne moè objasniti. Roman je nastao na osnovu istinite pri~e o prijateljstvu Adama von Trotta i Isaiaha Berlina. �

Hanna Krall: Sti}i prije Bogaizdava~: Srednja Europa, Zagreb, 2010. • prijevod: Barbara Kryzan-Stanojevi} • broj stranica: 150

Jedna od najve}ih poljskih reporterki i poznata knjièvnica Hanna Krall napisala je ovu pripovijest-intervju go-tovo posve slu~ajno. Rade}i u jednom uglednom tjedniku, polovicom sedamdesetih dobila je zadatak da priredi reportaù o operacijama srca. Zamolila je za razgovor Mareka Edelmana, kardiokirurga u Lodzi, ina~e zamjenika zapovjednika ustanka @idova u var{avskom getu. Tijekom razgovora zapitala ga je i o ìvotu u getu – i nastala je ova zna~ajna knjiga, jedan od lektirnih naslova u poljskom obrazovnom sustavu. �

Sam Bourne: Kona~ni obra~unizdava~: Naklada Ljevak, Zagreb, 2010. • prijevod: Mirna Herman Baleti} • broj stranica: 458

Kona~ni obra~un je triler utemeljen u istinitoj pri~i o skupini ljudi koja je preìvjela Holokaust i potraìla osvetu za nacisti~ke zlo~ine koji nikoga ne ostavlja ravnodu{nim zbog atmosfere, osje}aja koje pobu|uje i stalnih obrata u radnji koji se brzinom svjetlosti niù od prve do posljednje stranice. Biv{i UN-ov odvjetnik Tom Byrne rano ujutro primi poziv svog biv{eg {efa, Henninga Munchaua, koji Toma treba da bi obavio samo jo{ jedan posao... �

Gary Shteyngart: Super tu`na istinita ljubavna pri~izdava~: [kolska knjiga, Zagreb, 2010. • prijevod: Vida @ivkovi} • broj stranica: 325

Dobro do{li u blisku budu}nost Amerike u kojoj je jen zamijenio dolar, a elektroni~ka komunikacija ljudski kon-takt , gra|ani su nepismeni i ovisni o {opingu, a oko vrata nose elektroni~ke naprave koje prikazuju njihove osob-ne podatke i raspoloènje svima koji ih okruùju. Gary Shteyngart donosi viziju bliske budu}nosti Amerike koja je u golemim dugovima prema Kini, pa je dolar vezan za juan, istodobno ratuje s Venezuelom, a njezine gra|ane kontrolira jedinstvena Bipartizanska stranka. �

jun dolara onome tko ubije nedavno oslobo|enog palestinskog terorista krivog za smrt jednog ~lana njihove obitelji. Treba li uop}e re}i da je to izraz o~aja?

Ina~e, princ Khaled je jedan od 7.000 ~lanova vladaju}e al-Saud obitelji ~ije se bogatstvo procjenjuje na 500 bilijuna $, a po neki-ma ~ak i 1 trilijun $. Pa {to je onda pi{ljivih 900.000 $ za jednog princa? �

Dan nakon {to je saudijski {eik Awadh al-Qarani objavio da }e nagraditi sa 100.000 $ onoga tko otme nekog izraelskog vojnika, 1. studenog se javio jo{ jedan di~ni saudijski sin – ~lan kraljev-ske obitelji. Princ Khaled bin Talal Abdulaziz al-Saud je na naci-onalnoj televiziji ponudio 900.000 $ nagrade za otmicu nekog izraelskog vojnika, uz izjavu da }e zarobljenik biti razmijenjen za arapske zatvorenike u izraelskim zatvorima. [eikova ponuda uslijedila je nakon {to je jedna izraelska obitelj ponudila mili-

Kratke vijesti – prevela Dubravka Ple{e

ruach_br_18_.indd 28 3.12.2011 13:39:57

RUAH HADA[A

29

KULTURA I UMJETNOST

Preneseno iz Lameda

“Ta je opasnost na duge staze daleko ozbiljnija od ma kakve eksplozije bombe i prisutnija je nego ikad”, rekao je Trifkovi}, podsjetiv{i da teroristi~kih napada velikih razmjera nije bilo u za-padnim metropolama poslije Londona i Madrida, ali da su redovna pojava u Rusiji i {irom islamskog svijeta.

Trifkovi} je istakao da su glavni financijeri i stratezi islamske “tihe” demografske invazije Zapada u Saudijskoj Arabiji, dodav{i da Sa-udijcima nipo{to ne odgovara obnova teroristi~kih akcija, jer bi mogle da doprinesu makar zaka{njelom bu|enju otpora zapadnih Evropljana procesu postepene, ali sve vi{e nepovratne izmjene ka-raktera evropskih zemalja.

“Saudijci su finansirali izgradnju hiljade dàmija i islamskih cen-tara {irom nemuslimanskog svijeta, kao i indoktrinaciju osoblja u njima. Time je stvorena paralelna infrastruktura u ’svetu rata’ (dar--al-harb, tj. nemuslimanski ’neverni~ki’ svet) kao kamen-temeljac dugoro~ne strategije Rijada: pobeda bez ijednog ispaljenog met-ka”, istakao je Trifkovi}.

On je napomenuo da i Turska uspje{no vodi neoosmansku politiku uspostavljanja sna`nog ekonomskog, kulturnog i politi~kog prisustva na prostorima nekada{nje imperije, sa dugoro~nom tendencijom di-

rektne dominacije nad njima. Ni islamistima u Ankari ne odgovara reme}enje geopoliti~kog projekta koji donosi bogate dividende i pre-tvara postkemalisti~ku Tursku u regionalnu silu prvog reda.

“Svet je danas opasnije mesto, jer dugoro~ni plodovi politike Sau-dijske Arabije i Turske po nemuslimane

• u Evropi pre svega - imaju potencijal da se pokaù pogubnijim i poraznijim od ma kakvih sru{enih kula istakao je Trifkovi}.

Na pitanje da li }e rat protiv terorizma biti zamijenjen nekim novim ra-tom, Trifkovi} je rekao da “rat protiv terorizma” ozbiljno nije ni vo|en.

“Vo|eni su besmisleni i na duge staze za Amerikance samopo-raàvaju}i ratovi u gudurama Avganistana

• gde }e se taliban istog ~asa vratiti na scenu sa odlaskom poslednjeg stranog vojnika – i u Iraku, koji je time u~injen bezbednim za dominaciju {iitskih klerika poput ajatolaha Si-stanija, o ~emu oni nisu mogli ni da sanjaju pod Sadamom. Ni u Evropi ni u Severnoj Americi nije uveden moratori-jum na imigraciju iz zemalja koje predstavljaju izvor pret-nje. Debate o su{tinskoj prirodi problema odnosa izme|u islama i neislama nema – {tavi{e, sve se brutalnije name-

Opasnost je sada ve}a nego 11. septembra 2001.NSPM

Politi~ki analiti~ar Sr|a Trifkovi} izjavio je nedavno u jednom intervjuu da je svijet, 10 godina nakon teroristi~kog napada na SAD 11. septembra, postao opasnije mjesto, ali prijetnja ni Zapadu niti Balkanu nije islamski terorizam, nego nepovratne promjene demografske i kulturne strukture dru{tva

Sr|a Trifkovi}.

ruach_br_18_.indd 29 3.12.2011 13:39:58

RUAH HADA[A

30

Da li se Amerikanci pla{e terorizma?

Trifkovi} je objasnio da su Amerikanci postali dru{tvo kratkog daha i kratkog sje}anja, upozoriv{i da je – jednu deceniju kasnije – 11. septembar postao “ikona” oli~ena u kulama u plamenu, “senti-mentalni simbol bez neposredne relevantnosti za ìvot prosje~nog Amerikanca kojim dominira briga za ekonomski opstanak”.

“înjenica da u SAD-u nije bilo velikih teroristi~kih akcija od tada, ve} samo individualnih napada ’ameri~kih muslimana’ poput ma-jora Hasana Nidala, doprinosi varljivom utisku da problem ne po-stoji. On i te kako postoji, samo {to je dobio drugu, manje spekta-kularnu, ali dugoro~no opasniju formu”, tvrdi Trifkovi}.

Ovaj politi~ki analiti~ar smatra da terorizam ne predstavlja prijet-nju zemljama Balkana, jer ni Turskoj niti Saudijskoj Arabiji ne od-govara da radikalni islamisti imaju odre{ene ruke. On je obrazloìo da je Turska, kao apsolutno dominantna islamska sila na Balkanu – sa tendencijom daljeg ja~anja pozicija – svjesna da bi joj terorizam samo remetio za sada uspje{nu strategiju i od gotovine pravio ve-resiju. “Uostalom, {ta su izjave Ceri}a i Zukorli}a ako ne svojevrsni terorizam, u formi poziva na nasilje kroz govor mr`nje prvog reda? U ~emu su doti~na gospoda manje ’radikalna’ od bradonja skra-}enih nogavica na ulicama Zenice i Novog Pazara? Oni su, naravno, nedodirljivi... i daleko opasniji od samoprogla{enih provincijskih ’vehabija’”, istakao je Trifkovi}. �

}u okovi politi~ke korektnosti koji takvu debatu sputavaju i spre~avaju”, naglasio je Trifkovi}.

Nova geopoliti~ka mapa

Trifkovi} je istakao da }e bitni faktor nove geopoliti~ke mape u budu}em periodu biti ekonomsko opadanje SAD, koje ne moè a da se ne odrazi na umanjenu sposobnost vojno-politi~kog prisu-stva na raznim stranama svijeta, i hroni~na kriza EU, koja je kako institucionalna tako i finansijska. On smatra da }e uspon BRIK blo-ka (Brazil, Rusija, Indija, Kina) dobiti i svoju institucionalnu formu na politi~kom, pa i vojnom planu, {to je poèljna alternativa mo-nopolarnom hegemonizmu SAD-a.

U islamskom svijetu, dodao je Trifkovi}, pobjeda privremeno pri-krivenih dìhadista u Libiji, predstoje}i politi~ki trijumf Musliman-skog bratstva u Egiptu, eventualno i u Siriji, uz zdu{nu podr{ku Turske koja se vra}a i u arapski svijet na velika vrata, predstavljaju kona~ni poraz arapskih sekularnih reformista 20. vijeka, tipa Ga-mala Abdela Nasera.

“Sve se vi{e uveravamo u osnovanost upozorenja Semjuela Hantin-gtona o civilizacijskim nekompatibilnostima. Taj proces na prakti~nim primerima zemalja ‘arapskog prole}a’ obezvre|uje ideolo{ki obojene tvrdnje zapadnih liberala o tobo`njoj kompatibilnosti islama sa demo-kratijom i ljudskim pravima”, zaklju~io je Trifkovi}.

KULTURA I UMJETNOST

Preneseno iz Lameda

“Dvadeset prvi vek bi lako mogao pripadati Evropi“, pisao je po-kojni Toni Dàd1, autor svuda hvaljene istorije Evrope posle Dru-gog svetskog rata. Istori~ari nisu nu`no proroci, na{ vek tek {to je po~eo, ali izgledi za takvu budu}nost u ovom trenutku nisu sjajni. Toni Dàd je tada bio u valjanom i brojnom dru{tvu, ~ak i vi{e u

Americi nego na Kontinentu, a razlozi za tako neumeren optimi-zam (koji sada ~esto prelazi u paniku) bez sumnje }e biti izu~avani u godinama koje dolaze. Pre nekih pet godina, u knjizi pod naslo-vom Poslednji dani Evrope (The Last Days of Europe) bavio sam se opadanjem Evrope – i bio kritikovan zbog svog pesimizma. Pa ipak

Sporo umiranje EvropeVolter Laker, prevod NSPM

Krize na kontinentu daleko prevazilaze ekonomska pitanja. Dani evropske snage i uticaja su za nama

Volter Laker (Walter Laqueur 1921.), istori~ar i politi~ki komentator. Bio je direktor Insti-tuta za savremenu istoriju u Londonu od 1965. – 1994., osniva~ i urednik Journal of Contemporary History i The Washington Papers. Od 1969. godine bio je ~lan, kasnije direktor (do 2000) International Research Council Centra za strate{ke i me|unarodne studije u Va{ingtonu. Predavao na univerzitetima Dòrd`taun, Harvard, Dòn Hopkins, îkago, Brandajs i Tel Aviv. Uglavnom se bavio istorijom Evrope u 19. i 20. veku, a posebno ruskom i nema~kom istorijom i istorijom Bliskog istoka. Autor je i prire|iva~ vi{e od 25 knjiga, kod nas je objavljena Istorija Evrope 1945. – 1992., Clio, Beograd 1999. (Europe in Our Time, a History 1945 – 1992).

ruach_br_18_.indd 30 3.12.2011 13:39:59

RUAH HADA[A

31

KULTURA I UMJETNOST

mi je sada neprijatno slu{ati apokalipti~ne izjave doju~era{njih evroentuzijasta. Jer ~ak i ako je pad Evrope nepovratan, nema ra-zloga da se to pretvori u kolaps.

U trenutku duboke, vi{estruke krize u Evropi suvi{e je lako isme-vati zablude iz pro{losti. Posleratne generacije evropske elite stre-mile su dru{tvima sa vi{e demokratije. @elele su da umanje krajno-sti bogatstva i siroma{tva i da osnovne socijalne usluge pruè na druga~iji na~in u odnosu na od predratne generacije. Bilo im je dosta nemira i sukoba. I zaista, decenijama su mnoga kontinental-na dru{tva manje-vi{e postigla ove ciljeve i imala razloga da budu ponosna na svoj napredak. Evropa beja{e mirna i civilizovana.

Uz sav svoj zna~aj, ekonomska kriza predstavlja samo deo na{e tu`ne pri~e – i to verovatno ne onaj presudni.

Ovakav uspeh se zasnivao na nedavnim bolnim iskustvima: uàsima dva svetska rata, lekcijama iz diktature, iskustvima fa{izma i komu-nizma. Iznad svega, zasnivao se na ose}aju evropskog identiteta i zajedni~kim vrednostima – ili se bar to tako ~inilo u to vreme. Evroskeptici veruju da se jednostavno radilo o zajednici materijal-nih interesa; po~elo je, na kraju krajeva, kao zajednica za gvo`|e, ~elik i ugalj. @an Mone, otac Evropske unije, predvideo je opasno-sti. Kasnije je izjavio da bi sada akcenat stavio na kulturu, a ne na ekonomiju, ako bi morao da sve po~ne iznova. Kada su stvari kre-nule naopako? Na prvi pogled, neposredna kriza je zasigurno kri-za suverenog duga, zajedni~ke valute i drugih finansijskih pitanja. Nesumnjivo je bila gre{ka verovati da se ekonomska unija moè

uspostaviti bez politi~ke. A ipak, da li se sada{nja kriza mo`da de-sila zato {to je sama evropska ideja (u smislu dràve blagostanja), kao osnova programa, podrivena?

Uz sav svoj zna~aj, ekonomska kriza predstavlja samo deo na{e tu`ne pri~e — i to verovatno ne onaj presudni. Sada{nji debakl tako|e je povezan sa o~iglednim nedostatkom zajedni~kog evrop-skog identiteta i vrednosti, nacionalnih interesa koji preteù u od-nosu na zajedni~ki evropski interes. U pitanju je kriza nedostatka solidarnosti, liderstva i – mo`da iznad svega – politi~ke volje. To je kriza unutra{nje napetosti, propalih integracija kod ku}e (kao {to su recimo pokazali nedavni doga|aji u Britaniji). Dugi niz godina evropske elite su ìvele u stanju poricanja: èlele su vi{e demo-kratije, a bile nepripremljene za eroziju vlasti koja je dovela do anarhije.

Politi~ka elita, mediji i javno mnjenje postali su u zna~ajnoj meri nesvesni mra~nijih aspekata unutra{nje politike. Uglavnom su ignorisali rastu}e nejednakosti u dohotku, kao i posledice neza-poslenosti me|u omladinom. Zaokupljeni spoljnom politikom odrasli su (kako je primetio britanski diplomata Robert Kuper2 u verovanju u mirnu me|uzavisnost i modernu saradnju, dok je po-litika ostatka sveta bila zasnovana u najboljem slu~aju u duhu tra-dicionalnih sfera uticaja i ravnoteè mo}i. A u me|uvremenu javno mnjenje se udaljilo od negda{njeg verovanja u Evropu.

Mnogi Evropljani se àle na nedostatak demokratije i strahuju, mo`da s pravom, da }e Evropa kojom se upravlja iz Brisela biti jo{

Walter Laqueur.

ruach_br_18_.indd 31 3.12.2011 13:40:00

RUAH HADA[A

32

I na kraju, scenario koji }e se najverovatnije desiti, a koji ima naj-manje {anse za uspeh: ne{to malo reformi i ne{to rutinskog oba-vljanja poslova. Bogatije zemlje }e pomo}i siroma{nijima da se provuku. To im sada moè po}i za rukom, ali je malo verovatno da }e biti dovoljno za suo~avanje sa slede}om krizom. ̂ ak i ako bude pri-pravna da odlu~no deluje, Evropa mo`da ne}e imati dovoljno snage.

Odustati od Evrope moè biti veoma skupo, ~ak i skuplje nego ostati u njoj. Zbog tog razloga }e sada{nja neugodna situacija vero-vatno jo{ dugo trajati: velika mada-ne-i-najsre}nija porodica, stal-no prepucavanje i kuknjava da pojedini nacionalni interesi nisu uzeti u obzir, nesposobnost za koordinaciju unutra{njih politika, a kamoli za zajedni~ku odbrambenu i spoljnu politiku. Zemlje ~la-nice }e se ritati, vri{tati i pretiti, ali ipak ne}e napustiti brod. To }e omogu}iti opstanak EU, ali ne i gra|ansku i moralnu supersilu, onaj èljeni veliki model za ~ove~anstvo u dvadeset prvom veku.

Duboka promena, koja bi iznenadila ~ak i okorele skeptike, je, pretpostavljam, mogu}a, ali podrazumeva ogromnu koli~inu nade.

Ali kako obezbediti da povla~enje Evrope iz vrha lige velikih sila bude relativno bezbolno i meko spu{tanje, a ne krah? Ne postoji nikakav magi~ni recept osim zdravorazumskog pona{anja.

Psiholo{ki, takvo prilago|avanje na degradiran poloàj u svetu ne moè biti lako. Po{to je EU navikla da bude jaka i uticajna, mo`da }e joj te{ko pasti da se odrekne starih navika. Mora}e da smanji svoje ambicije. Evropa }e morati da prestane da pridikuje svetu o ljudskim pravima, slobodi i demokratiji. Kao {to je kineski ministar spoljnih poslova rekao svom kolegi iz Singapura – mi smo veliki a vi ste mali, i treba u skladu sa tim i da se pona{ate.

Perspektiva je sumorna. Ali tako|e stoji i nil desperandum, nikad se ne predaj, kao bolji vodi~ za delovanje od naglih promena sta-vova prema budu}nosti Evrope poslednjih godina, koje podse}aju na konvulzije na berzi. �

KULTURA I UMJETNOST

1 Tony Robert Judt (1948–2010), britanski istori~ar i esejista, specijalista za evrop-sku istoriju. Predavao Evropske studije na Njujor{kom univerzitetu, bio direktor instituta Erih Marija Remark u Njujorku i stalni saradnik New York Review of Books. Godine 1996. postao ~lan Ameri~ke akademije nauka i umetnosti, a 2007. Britanske akademije. (prim. prev.)

2 Robert Francis Cooper (ro|en 1947), britanski diplomata, savetnik u Spoljno-politi~kom servisu EU (European External Action Service), ~lan Evropskog saveta za spoljne odnose i Kraljevskog viktorijanskog reda. Kao diplomata radio u amba-sadama u Tokiju i Bonu, od 1989. do 1993. bio {ef {taba za planiranje u Forin ofi-su. Od 2002. radi za EU, najpre kao generalni direktor za spoljne i politi~ko-vojne poslove pri Generalnom sekretarijatu Saveta EU gde je bio odgovoran Havijeru So-lani, biv{em visokom predstavniku EU za spoljnu i bezbednosnu politiku. Nakon stupanja na snagu Lisabonskog ugovora i formiranja Spoljnopoliti~kog servisa EU Solanu je zamenila Ketrin E{ton, a Kuper je postavljen za njenog savetnika. Kuper je najpoznatiji po svom zastupanju doktrine “novog liberalnog imperijalizma”, “postmodernim dràvama” i izjavama kao {to je “izazov postmodernom svetu da se navikne na ideju dvostrukih standarda” (vidi: The Post-Modern State and the World Order, 2000; The new liberal imperialism, Guardian, 2002; The Breaking of Nations: Order and Chaos in the Twenty-First Century, 2003). Njegov pogled na svet je uticao na politi~ku misao Tonija Blera, kao i na razvoj Evropske bezbednosne i odbrambene politike. Trenutno je glavni posrednik u “tehni~kim” razgovorima Beograda i Pri{tine koji se, potpuno u skladu sa Kuperovom doktrinom, putem diplomatskih ucena i nasilnim menjanjem situacije na terenu, pretvaraju u proces nametanja Beogradu prihvatanja dràvnih prerogativa Kosova i uspostavljanja “do-brosusedskih odnosa” sa sopstvenom otcepljenom pokrajinom. (prim. prev.)

manje demokratska. Takav la`ni optimizam i potonji slom iluzija morali su da dovedu do malodu{nosti. Da li Evropa i dalje ima budu}nost, da li }e za deceniju ili dve i dalje postojati? Ili }e se vratiti na ono {to je bila pre – puki geografski pojam? ôveku pada na pamet ~uveno pismo princa Meterniha austrijskom ambasado-ru u Parizu (a kasnije i Palmerstonu) u kojem kaè da je “Italija” koristan geografski pojam, ali da ona nema zna~aj niti je realna kao politi~ki koncept. Istina, otprilike u isto vreme je Karlo Alberto Amadeo, kralj Sardinije, u podjednako ~uvenoj izjavi rekao: Italia fara da se (Italija }e se pobrinuti sama za sebe). Sto pedeset go-dina kasnije (a s obzirom na sada{nje stanje Italije) jo{ uvek nije sigurno da li je bio u pravu Meternih ili sardinijski kralj. Sada{nje stanje i budu}e perspektive Evrope ne razlikuju se od devetnae-stovekovne Italije.

Mnogi Evropljani se àle na nedostatak demokratije i strahuju, mo`da s pravom, da }e Evropa kojom se upravlja iz Brisela biti jo{ manje demokratska. Ali da bi opstao, Kontinentu treba vo|stvo. Koliko demokratije moè postojati u ovoj Evropi sutra{njice? Neki azijski politi~ki filozofi u Pekingu, kao i u Singapuru, savetuju da bi azijski, autoritarniji model, bio podesniji (i uspe{niji) u suo~avanju sa zadacima u godinama koje dolaze.

Postoje, generalno govore}i, tri mogu}a scenarija o budu}no-sti Evrope. Samo najhrabriji }e se u ovom trenutku baviti pred-vi|anjima koji }e scenario Evropljani izabrati – ili ka kojem }e mese~ariti. Evropska unija se moè raspasti, potpuno ili delimi~no, u slede}ih nekoliko godina. Ja~e ekonomije }e ostati zajedno, po-novo }e ispregovarati neki novi okvir. Slabiji }e biti izba~eni. Nji-ma }e te{ko pasti samostalno suo~avanje sa budu}no{}u u kojoj vladaju rastu}e nejednakosti i opasnosti protekcionizma. Mo`da }e se labavo ujediniti u drugu uniju, nadaju}i se da }e se u nekom trenutku ponovo plasirati u Ligu {ampiona – da pozajmim koncept iz sveta evropskog fudbala. Budu}nost evra je neizvesna; on moè preìveti teku}u krizu, ali {ta je sa slede}om? Za sada ne postoji spremnost napredovanju ka politi~kom jedinstvu, ali je jo{ teè zamisliti povratak na fragmentiranu Evropu iz vremena pre EU.

Drugi scenario: oporavak od trenutne krize, brz, ili {to je verovat-nije, tokom vremena. Takvi oporavci su se ve} doga|ali u pro{losti. Trideset godina nakon poraza od Nemaca u ratu 1870. – 1871. godine, Francuska je ponovo stala na noge. Nema~koj je trebalo manje od dvadeset godina nakon poraza u Prvom svetskom ratu da se pojavi kao najja~a sila (i najve}a pretnja) u Evropi; Rusiji je trebalo jo{ manje vremena nakon raspada Sovjetskog Saveza. Ali {ta bi moglo da bude impuls za takav jedan ~udesni oporavak? Velika, egzistencijalna kriza koja }e podsta}i svest o hitnosti i po-trebi za su{tinskim promenama. Trenutno naàlost postoji malo indicija da }e nova dinamika odneti prevagu nad evropskom is-crpljeno{}u i apatijom (abulijom, psihijatrijskim re~nikom). S ob-zirom na demografsku slabost, Evropi }e biti potrebni imigranti. Ali njeno skora{nje iskustvo u tom pogledu nije najsre}nije. Nije izvesno da }e proizvesti pritisak potreban da pokrene kontinent u novom pravcu. Duboka promena, koja bi iznenadila ~ak i okorele skeptike, je pretpostavljam mogu}a – ali podrazumeva ogromnu koli~inu nade.

ruach_br_18_.indd 32 3.12.2011 13:40:01

RUAH HADA[A

33

KULTURA I UMJETNOST

Preneseno iz Lameda

Nekoliko refl eksija o fi lozofi ji hitlerizmaEmmanuel Lévinas, s francuskog preveo Mario Kopi}

Hitlerova je filozofija primarna. No primitivne mo}i koje se u njoj iscrpljuju dovode do pojavljivanja mizerne frazeologije pod priti-skom elementarne snage.

One bude tajnu nostalgiju njema~ke du{e. Vi{e od zaraze ili ludo-sti, hitlerizam je bu|enje elementarnih osje}aja.

No, od tada, osim {to je stra{no opasan, on postaje filozofski za-nimljivim, budu}i da se u elementarnim osje}ajima prikriva filozo-fija. Oni izraàvaju prvi stav du{e pred cjelinom realnog i njenom vlastitom sudbinom.

Oni predodre|uju ili unaprijed oblikuju smjer avanture kojom }e du{a pro}i kroz svijet.

Tako filozofija hitlerizma nadma{uje filozofiju hitlerijanaca. Ona dovodi u pitanje sama na~ela civilizacije.

Konflikt se ne odvija samo izme|u liberalizma i hitlerizma. I samo kr{}anstvo je pod prijetnjom, unato~ po{tedama i konkordatima kojima su se okoristile kr{}anske crkve dolaskom reìma na vlast.

No nije dovoljno, kao {to to ~ine neki novinari, razlikovati kr{}an-ski univerzalizam i rasisti~ki partikularizam: logi~ka kontradikcija ne moè procijeniti konkretni doga|aj. Zna~enje logi~ke kontra-dikcije koja suprotstavlja dva toka ideja pojavljuje se u potpunosti samo ako se vratimo do njihova izvora, do intuicije, do iskonske odluke koja ih ~ini mogu}ima. U tom }emo duhu izloìti ovih ne-koliko refleksija.

1.

Politi~ke slobode ne iscrpljuju sadràj duha slobode koji za evrop-sku civilizaciju zna~i koncepciju ljudske sudbine. Ona predstav-lja osje}aj apsolutne slobode ~ovjeka naspram svijeta i naspram mogu}nosti koje poti~u njegovo djelovanje. ôvjek se vje~no obnavlja pred Univerzumom. Govore}i u apsolutnom smislu, on nema povijesti.

Jer povijest je najdublje, temeljno ograni~enje. Nadasve je vrijeme, uvjet ljudske egzistencije, uvjet nepopravljivog. Izvr{ena ~injeni-ca, no{ena sada{njo{}u/prisutno{}u koja protje~e, zauvijek izmi~e utjecaju ~ovjeka, ali priti{}e njegovu sudbinu. Iza melankolije vje~nog protoka stvari, iluzorne Heraklitove sada{njosti/prisutno-sti, postoji tragedija nepomi~nosti neizbrisive pro{losti koja svaku inicijativu osu|uje na to da bude samo nastavak. Istinska sloboda, istinski po~etak zahtijevali bi i istinsku sada{njost/prisutnost koja, na vrhuncu sudbine, vje~no ponovno zapo~inje.

Judaizam donosi tu veli~anstvenu poslanicu. Gri`nja

• bolan izraz radikalne nemo}i da se popravi nepopravljivo• nagovije{ta pokreta~ko pokajanje oprosta koji ispravlja.

ôvjek u sada{njosti/prisutnosti pronalazi ono zbog ~ega valja mijenjati, brisati pro{lost.

Vrijeme gubi i samu svoju ireverzibilnost. Ono se gr~evito savija pred ~ovjekovim nogama kao ranjena zvijer. I osloba|a ga.

Ovaj je ~lanak izi{ao u ~asopisu Esprit, avangardnom ~asopisu progresivnog katolicizma, 1934. godine, gotovo odmah nakon dolaska Hitlera na vlast.

^lanak proizlazi iz uvjerenja da izvori{te krvavog barbarstva nacionalsocijalizma nije bilo kakva eventualna anomalija ljudskog rasu|ivanja, niti neki slu~ajni ideolo{ki nesporazum. U tom ~lanku postoji uvjerenje da taj izvor proizlazi iz bitne mogu}nosti elementalnog zla (mal élémental, Lévinasova kovanica, od élementaire – elementarni i mental – mentalni, prim. M. K.) do kojeg moè dovesti zdrava logika i protiv kojeg se zapadnja~ka fi lozofi ja nije u dovoljnoj mjeri osigurala. Mogu}nost koja se upisuje u ontologiju bivstvuju}eg zabrinutog za bivstvovanje – bivstvuju}eg “dem es in seinem Sein um dieses Sein selbst geht” (u ~ijem se bivstvovanju radi o samom tom bivstvovanju), prema Heideggerovom izrazu. Mogu}nost koja jo{ prijeti korelativnom subjektu “bivstvovanja-koje-okuplja” i “koje-dominira”, tom poznatom subjektu transcendentalnog idealizma koji, ponajprije, èli biti i smatra se slobodnim. Moramo se upitati je li liberalizam dovoljan za autenti~no dostojanstvo ljudskog subjekta. Dostiè li taj subjekt ljudsko stanje/ljudsku sudbinu prije nego {to prihvati odgovornost za drugog ~ovjeka u izboru koji ga uzdiè na taj stupanj? Izbor koji dolazi od nekoga boga – ili od Boga – koji ga gleda u licu drugog ~ovjeka, njegovog bli`njeg, iskonskog mjesta Otkrivenja.

ruach_br_18_.indd 33 3.12.2011 13:40:01

RUAH HADA[A

34

ter koji je za{ti}en od nasrtaja svijeta u kojem je konkretan ~ovjek ipak smje{ten. Paradoks je samo prividan. Odvajanje du{e nije ap-strakcija, nego konkretna i pozitivna mo} odvajanja, neosvrtanja. Jednaki dignitet svih du{a, nezavisno o materijalnim ili dru{tvenim uvjetima osobe, ne proizlazi iz teorije koja bi, pod individualnim razlikama, potvr|ivala analogiju “psiholo{ke konstitucije”. Nju omogu}uje dana mo} du{e da se oslobodi onoga {to je bilo, svega onoga {to ju je vezalo, svega {to ju je angaìralo – kako bi prona{la svoju prvobitnu nevinost.

Ako liberalizam posljednjih stolje}a bri{e dramati~an aspekt tog oslobo|enja, on ipak ~uva njegov esencijalni moment u obliku suverene slobode uma. Svaka filozofska i politi~ka misao moder-noga doba teì ljudski duh smjestiti na neko mjesto koje je iznad realnog. Ona produbljuje jaz izme|u ~ovjeka i svijeta. îne}i ne-mogu}om prijetnju kategorija fizi~kog svijeta na duhovnost uma, ona stavlja posljednji temelj duha izvan brutalnog svijeta i neu-moljive povijesti konkretne egzistencije. Ona, u slijepom svijetu op}eg smisla, zamjenjuje svijet koji je rekonstruiran idealisti~kom filozofijom, okupan umom i podvrgnut umu. Umjesto osloba|anja pomo}u milosti postoji autonomija, ali u nju ulazi judeo-kr{}anski leit-motiv slobode.

Francuski su pisci 18. stolje}a, prethodnici demokratske ideolo-gije i Deklaracije o pravima ~ovjeka, unato~ svom materijalizmu, priznali osje}anje uma koji istjeruje fizi~ku, psiholo{ku i socijalnu materiju.

Svjetlost uma dovoljna je da se odagnaju sjene iracionalnog. [to ostaje od materijalizma kada je ~itava materija ispunjena umom?

ôvjek liberalisti~kog svijeta ne bira svoju sudbinu pod teìnom Povijesti. On ne poznaje svoje mogu}nosti kao zabrinjavaju}e mo}i koje klju~aju u njemu i koje ga ve} sada usmjeravaju u odre|enom smjeru. One su za njega samo logi~ne mogu}nosti {to se nude spokojnom umu koji bira, vje~no ~uvaju}i svoje distance.

2.

Marksizam, prvi put u zapadnja~koj povijesti, dovodi u pitanje ta-kvu koncepciju ~ovjeka.

Ljudski mu se duh vi{e ne ~ini kao ~ista sloboda, kao du{a koja lebdi iznad svake vezanosti; vi{e ne postoji ~isti um koji je dio car-stva svrha. On je bijesan na materijalne potrebe. Ali zahvaljuju}i materiji i dru{tvu, koji vi{e ne slu{aju ~arobni {tapi} uma, njegova konkretna i pod~injena egzistencija ima ve}u va`nost, ve}u teìnu od nemo}nog uma. Borba koja prethodi razumu name}e mu od-luke koje on sam nije donio. “Bivstvovanje odre|uje svijest”. Zna-nost, moral i estetika nisu moral, znanost i estetika po sebi, ali u svakom ~asu izraàvaju temeljnu opoziciju izme|u gra|anskih i proleterskih civilizacija.

Duh tradicionalne koncepcije gubi mo} raskidanja svih veza na koje je uvijek bio toliko ponosan. On udara o planine koje niti jedna vjera sama ne bi mogla uzdrmati. Apsolutna sloboda, ona koja ~ini ~uda, prvi se put nalazi protjerana iz konstitucije duha. Time se marksizam protustavlja ne samo kr{}anstvu, nego i ~ita-vom idealisti~kom liberalizmu za koji “bivstvovanje ne odre|uje svijest”, nego svijest ili um odre|uje bivstvovanje.

KULTURA I UMJETNOST

Bolan osje}aj prirodne nemo}i ~ovjeka pred vremenom sa~injava ~itavu Bolan osje}aj prirodne nemo}i ~ovjeka pred vremenom sa~injava ~itavu tragiku gr~ke Moire, ~itavu o{trinu ideje grijeha i ~itavu veli~inu kr{}anskog revolta. Atridima koji se bore pod pritiskom pro{losti, strane i brutalne kao prokletstvo, kr{}anstvo suprotstavlja misti~ku dramu. Kri` osloba|a; a kroz euharisti-ju koja trijumfira nad vremenom to se osloba|anje zbiva svakog dana. Vrijednost je spasenja koje kr{}anstvo èli donijeti izraèna obe}anjem ponovnog zapo~injanja kona~nog koje se izvr{ava prolaènjem trenutaka, obe}anjem nadilaènja apsolutne kon-tradikcije pro{losti koja je pod~injena sada{njosti/ prisutnosti, pro{losti koja je uvijek u pitanju, koja se uvijek iznova dovodi u pitanje.

Time ono proklamira slobodu, time je ono omogu}uje u ~itavoj njenoj puno}i. No nije samo izbor sudbine slobodan. Izvr{eni iz-bor ne postaje okov.

ôvjek zadràva mogu}nost – svakako, nadnaravnu, ali dohvatlji-vu, konkretnu – raskidanja ugovora kojim je svojevoljno obavezan. On u svakom ~asu moè ponovno ste}i svoju golotinju iz prvih dana stvaranja. Ponovno osvajanje nije lako. Ono i ne mora uspje-ti. Ono nije posljedica hirovite uredbe neke volje koja je smje{tena u arbitraran svijet. No dubina napora koji se zahtijeva mjeri samo te{ko}u prepreke i podcrtava originalnost novoga obe}anog i rea-liziranog poretka koji trijumfira kidaju}i duboke slojeve prirodne egzistencije.

Ta beskona~na sloboda, u odnosu na vezanost pomo}u koje – nakon svega, niti jedna vezanost nije kona~na, ~ini temelj kr{-}anskog poimanja du{e. Ostaju}i vrhovnom konkretnom realno-{}u, izraàvaju}i ono najdublje u pojedincu, ona ima strogu ~isto-}u transcendentnog nadahnu}a. Preko promjena realne povijesti svijeta, mo} obnavljanja daje du{i ne{to kao noumenalni karak-

Emmanuel Lévinas

ruach_br_18_.indd 34 3.12.2011 13:40:01

RUAH HADA[A

35

mije{ali Ja i tijelo, bilo je to po cijenu puke negacije duha. Oni su smje{tali tijelo u prirodu i nisu mu dodjeljivali izuzetan rang u univerzumu.

Ali tijelo nije samo vje~ni stranac. Klasi~no tuma~enje osje}aj iden-titeta izme|u na{eg tijela i nas samih, osje}aj koji odre|ene okol-nosti ~ine posebno o{trim, postavlja na niù razinu i smatra ga etapom koju treba prije}i. Tijelo nam nije samo bliè i prisnije od ostalog svijeta, ono ne upravlja samo na{im fiziolo{kim ìvotom, na{om }udi i na{im djelovanjem. Iza tih banalnih konstatacija po-stoji osje}aj identiteta. Ne potvr|ujemo li se zapravo u toj toplini jedinog tijela prije razdraganosti Ja koje }e teìti da se od njega razlikuje? Ne odupiru li se te veze svakom isku{enju, veze koje krv uspostavlja mnogo prije procvata razuma? U opasnom sport-skom podvigu, u riskantnoj vje`bi u kojoj pokreti dostiù gotovo apstraktnu perfekciju pod dahom smrti, svaki dualizam izme|u Ja i tijela mora nestati. I u tjesnacu fizi~ke boli, ne isku{ava li bo-lesnik jednostavnost koja je neodvojiva od njegova bivstvovanja kad se okrene u svom patni~kom krevetu kako bi prona{ao miran poloàj? Reklo bi se da u boli analiza budi opre~nost duha samoj toj boli, budi revolt, odbijanje da u njoj prebiva i kao posljedica se javlja poku{aj da je prevlada – ali nije li taj poku{aj sad ve} oka-rakteriziran kao o~ajni~ki? Ne ostaje li pobunjeni duh neizbje`no zatvoren u boli?

I nije li taj o~aj ono {to ~ini sam temelj boli?

Osim interpretacije tih ~injenica koje daje tradicionalna zapad-nja~ka misao, a koje ona naziva ru`nim i nedoli~nim i koje ~esto umanjuje, moè preìvjeti osje}aj njihove nesvodljive originalnosti i èlja da im se sa~uva ~isto}a. U fizi~koj boli bila bi jedna apsolut-na pozicija.

Tijelo nije samo nesretan ili sretan slu~aj koji nas stavlja u odnos s

KULTURA I UMJETNOST

Time se marksizam kre}e u suprotnom smjeru od evropske kultu-re ili barem bri{e harmoni~nu krivulju njenog razvoja.

3.

No, taj prekid s liberalizmom ipak nije definitivan.

Marksizam ima svijest da u odre|enom smislu nastavlja tradicije iz 1789. godine i ~ini se da jakobinstvo u velikoj mjeri nadahnju-je marksisti~ke revolucionare. Ali ta povezanost nije radikalna, posebno ako se temeljna intuicija marksizma sastoji u tomu da on promatra duh u neizbje`nom odnosu na odre|enu situaciju. Individualna svijest koja je odre|ena bivstvovanjem nije dovoljno nemo}na da ne bi, barem kao na~elo, sa~uvala mo} da strese soci-jalno op~injavanje koje se otad pojavljuje kao strano njezinoj biti. Postati svjestan svojeg socijalnog poloàja, i za samoga Marxa zna~i osloboditi se od fatalizma koji je u njemu sadràn.

Istinski protustavljena koncepcija evropskom poimanju ~ovjeka bila bi mogu}a jedino ako se situacija u koju bi ovaj bio doveden ne bi njemu pripisivala, nego bi ~inila dubinu njegova bivstvova-nja. Paradoksalan zahtjev, ~ini se, iskustvo na{eg tijela realizira.

[to zna~i imati tijelo prema tradicionalnom tuma~enju? To zna~i podnositi ga kao objekt vanjskog svijeta. Ono je Sokratu te{ko isto koliko i okovi kojima je filozof okovan u atenskom zatvoru; ono ga zatvara kao i sam grob koji ga ~eka. Tijelo je prepreka. Ono bri{e slobodan polet duha, privodi ga zemaljskim uvjetima, ali, kao i svaku prepreku, moramo ga premostiti.

Osje}aj vje~ne stranosti tijela u odnosu na nas same hranio je kr{-}anstvo isto kao i moderni liberalizam.

On je ustrajao tokom svih varijacija etike usprkos opadanju koje je pretrpio asketski ideal po~ev{i od renesanse. Ako su materijalisti

Alfred Rozenberg, nacisti~ki ideolog. Joseph Göbels, nacisti~ki ministar propagande.

ruach_br_18_.indd 35 3.12.2011 13:40:03

RUAH HADA[A

36

sa svojim istinskim idealom slobode mora prihvatiti njegove dege-nerirane oblike i, ne vidjev{i da taj ideal zahtijeva napor, raduje se svemu, pogotovo onome {to ono donosi kao udobno – u dru{tvu koje je u takvom stanju, germanski se ideal ~ovjeka pojavljuje kao obe}anje iskrenosti i autenti~nosti. ôvjek se vi{e ne nalazi pred svijetom ideja u kojem, suverenim izborom svojeg slobodnog uma, moè izabrati svoju vlastitu istinu – on je odsada vezan za neke od njih, kao {to je svojim ro|enjem vezan za sve one koji su njegove krvi. On se vi{e ne moè igrati s idejom, jer ona, nakon {to iza|e iz svojega konkretnog bi}a, usidrena u svom mesu i svojoj krvi, ~uva svoju ozbiljnost.

Privezan za svoje tijelo, ~ovjek vidi sam sebe kako odbija mo}/mogu}nost da umakne sebi samome. Istina za njega vi{e ne pred-stavlja kontemplaciju stranog prizora – ona se sastoji u drami u kojoj je sam ~ovjek glumac. Pod teìnom ~itave svoje egzistencije, koja sadrì podatke na koje se ne treba vi{e vra}ati, ~ovjek }e kazati svoje da ili ne.

Ali na {to nas obvezuje ta iskrenost?

Svaka je racionalna asimilacija ili misti~no jedinstvo me|u duho-vima koje se ne oslanja na krvno jedinstvo sumnjivo. A ipak novi tip istine ne}e mo}i odbiti formalnu prirodu istine i prestati biti univerzalan. Istina je uzalud bila moja istina u najdubljem smislu tog posvojnog pridjeva – ona mora teìti stvaranju novog svijeta. Zaratustra se ne zadovoljava svojom transfiguracijom, on silazi s planine i donosi evan|elje.

Kako je univerzalizam kompatibilan s rasizmom? U tomu }e biti, i to je u logici izvorne inspiracije rasizma, temeljna modifikacija same ideje univerzalnosti. Ona mora u~initi mjesta ideji ekspanzije, jer ekspanzija sile predstavlja sasvim drugu strukturu od {irenja ideje.

Ideja koja se {iri bitno se odvaja od svojega polazi{ta. Ona po-staje, unato~ jedinstvenom naglasku koji joj daje njezin stvara-telj, zajedni~ka ba{tina. Ona je u osnovi anonimna. Onaj koji je prihva}a postaje njen gospodar kao i onaj koji je predlaè. [ire-nje ideje na taj na~in stvara zajednicu “gospodara” – to je proces izjedna~avanja. Preobratiti ili uvjeriti, to zna~i

stvoriti parove. Univerzalnost jednog poretka u zapadnja~kom dru{tvu reflektira uvijek tu univerzalnost istine.

No silu karakterizira drugi tip {irenja. Onaj koji je sprovodi ne odvaja se od nje. Sila se ne gubi me|u onima koji je trpe. Ona je vezana za osobu ili dru{tvo koje je sprovodi, ona ih pro{iruje pod~injavaju}i im ostatak. Ovdje se univerzalni poredak ne uspo-stavlja kao posljedica ideolo{ke ekspanzije – on je sam ta ekspanzi-ja koja ~ini jedinstvo svijeta gospodara i robova. Nietzscheova volja za mo}, koju moderna Njema~ka ponovno pronalazi i glorificira, nije samo novi ideal, nego je to ideal koji istodobno donosi svoj vlastiti oblik univerzalizacije: rat, osvajanje.

Ali ovdje se pridruùjemo op}e poznatim istinama. Poku{ali smo ih nanovo spojiti s temeljnim na~elom. Mo`da smo uspjeli poka-zati da se rasizam ne protustavlja samo odre|enoj posebnoj to~ki kr{}anske i liberalne kulture. Nije samo odre|ena dogma demo-kracije, parlamentarizma, diktatorskog reìma ili religijske politike dovedena u pitanje. Ne, nego sama ljudskost ~ovjeka. �

neumoljivim svijetom materija – njegova neodvojivost od Ja vrijedi sama po sebi. To je neodvojivost kojoj se ne moè izma}i i koju niti jedna metafora ne moè pomije{ati sa sada{njo{}u – prisutno{}u izvanjskog objekta: to je zajedni{tvo u kojem ni{ta ne moè pro-mijeniti tragi~an okus kona~nog. Taj osje}aj identiteta izme|u Ja i tijela koji, naravno, nema ni{ta zajedni~ko s popularnim materija-lizmom, ne}e dakle nikada dopustiti onima koji èle od njega oti-}i da u dubini toga jedinstva na|u dualnost slobodnoga duha koji se bori s tijelom za koje je prikovan. Za njih se, naprotiv, upravo u tom vezivanju tijela sastoji sva bit duha. Odvojiti ga od konkretnih oblika u kojima se realizira, zna~i iznevjeriti originalnost samog osje}aja od kojega bi trebalo po}i.

Va`nost koja se pridaje tom osje}aju tijela, kojom se zapadnja~ki duh nikada nije htio zadovoljiti, temelj je jedne nove koncepcije ~ovjeka. Biolo{ko, sa svim onim fatalnim {to ono sadrì, postaje vi{e od objekta duhovnog ìvota, ono postaje njegova sr`. Mi-steriozni glasovi krvi, pozivi nasljedstva i pro{losti kojima tijelo sluì kao enigmatsko vozilo gube svoju prirodu problema koji su pod~injeni rje{avanju jednoga Ja koje je suvereno slobodno. Ja, kako bi ih razrije{ilo, dovodi samo nepoznavatelje problema. Ono je od njih konstituirano. Bit ~ovjeka nije vi{e u slobodi nego u svojevrsnom vezivanju. Biti doista svoj, to ne zna~i poletjeti iznad slu~ajnosti, uvijek stranih slobodi Ja; to naprotiv zna~i postati svje-stan neizbje`nog iskonskog vezivanja, jedinstvenog u na{em tijelu; to naro~ito zna~i prihvatiti to vezivanje.

Otada svaka dru{tvena struktura koja objavljuje osloba|anje u od-nosu na tijelo i koja ga ne promi~e postaje sumnjiva kao odricanje, kao izdaja. Oblici modernog dru{tva zasnovanog na ugovoru slo-bodnih volja ne}e se pokazati samo kao krhki i nepostojani, nego i kao pogre{ni i la`ni. Asimilacija duhova gubi veli~inu trijumfa duha nad tijelom. Ona postaje djelom krivotvoritelja. Dru{tvo na osnovi krvnih veza proizlazi odmah iz te konkretizacije duha. A onda, ako rasa ne postoji, valja je izmisliti!

Tom idealu ~ovjeka i dru{tva pridruùje se novi ideal mi{ljenja i isti-ne. Ono {to karakterizira strukturu misli i istine u zapadnja~kom svijetu, to smo podcrtali, jest razdaljina koja odvaja od sama po~etka ~ovjeka i svijet ideja u kojem }e on odabrati svoju istinu. On je slobodan i sam pred tim svijetom. On je toliko slobodan da ne mora prije}i tu razdaljinu, ne mora izvr{iti izbor. Skepticizam je temeljna mogu}nost zapadnja~kog duha. Ali kad je razdaljina jednom prije|ena i istina uhva}ena, ~ovjek ni{ta manje ne ~uva svoju slobodu.

ôvjek se moè sabrati i vratiti se svom izboru. Ve} u afirmaciji klija budu}a negacija. Ta sloboda ~ini ~itavo dostojanstvo mi{ljenja, ali tako|er u sebi krije i opasnost. U me|uprostor, koji dijeli ~ovjeka i ideju, uvla~i se la`.

Misao postaje igra. ôvjek nalazi zadovoljstvo u slobodi i definitiv-no se ne kompromitira s bilo kakvom istinom. On mijenja svoju mo}/mogu}nost sumnje u nedostatak uvjerenosti. Suprotno tome, ne vezati se za istinu za njega zna~i da ne èli angaìrati svoju oso-bu u stvaranju duhovnih vrijednosti. Postav{i nemogu}om, iskre-nost stavlja to~ku na svako juna{tvo.

Civilizacija je preplavljena svime {to nije autenti~no, sa surogatom stavljenim u slu`bu interesa i mode. Dru{tvo koje gubi ìvi dodir

KULTURA I UMJETNOST

ruach_br_18_.indd 36 3.12.2011 13:40:05

RUAH HADA[A

37

KULTURA I UMJETNOST

Preneseno iz biltena Most

Po{to sam i sam bio u~esnik programa, utoliko mi je teè da zadrìm objektivnost u prikazu onoga {to se de{avalo u Opatiji, gde je kra-jem avgusta odràn 12. Bejahad. @idovska kulturna scena, Bejahad, je prema mi{ljenju mnogih u~esnika, postala jedna od najva`nijih kulturnih manifestacija u regionu – “danas ve}a i zna~ajnija ma-nifestacija nego {to su nekada bili Oktobarski susreti u Beogradu ili Zagreba~ki knjièvni razgovori”, kaè Predrag Matvejevi}. Kad kaèmo u regionu, mislimo pre svega na biv{e republike Jugoslavi-je, ~ije ime izbegavaju da spomenu mnogi dana{nji politi~ari, puni samozadovoljnog nacionalizma. Me|utim, na Bejahadu su podjed-nako bili prisutni Jevreji iz biv{ih jugoslavenskih republika, Izraela i nekoliko evropskih zemalja i zato bi sa pravom trebalo da ponese epitet me|unarodne, a ne samo regionalne manifestacije.

Program je bio toliko bogat da je nemogu}e sve prikazati u jednom ~lanku, treba biti u Opatiji i doìveti atmosferu u kojoj su se pri-sutni edukovali, ko je to èleo, uìvali u filmovima, razgovorima, promocijama… i kupanju u plavom Jadranu.

U ve}em broju je zapaèno prisustvo mladih, {to obe}ava opstanak ove manifestacije na duì rok. Ponekad smo bili ljubomorni {to ne moèmo vi{e da se druìmo s njima, ali … ali nekada smo i mi bili mladi, zar ne? Zato je tu bio Ra{a Kamhi i njegova gitara da nas podseti na “stara dobra vremena”. Na terasi Hotela Adriatic pevao je Ra{a, a i mi s njim. Moram re}i da je to bilo nezaboravno ve~e kada Ra{in raspevani lirski tenor nije dao da se rastanemo, a sve vreme su pristizali stari i novi prijatelji.

Organizatori, Blaènka i Vladimir [alamon, Sonja Samokovlija i mnogi drugi, potrudili su se da u programu Bejahada svako na|e ne{to za sebe, da se prepozna, da se podseti, da ~uje kako drugi razmi{ljaju o problemima sa kojima se svi manje vi{e suo~avamo na razli~itim stranama sveta. Verovatno je zato posebno privukla pa`nju javna diskusija, iako bismo pre mogli re}i pledoaje, vr-hunskih intelektualaca Evrope, Predraga Matvejevi}a, Rusmira Mahmut~ehaji}a i Ivana Ivanjija na temu multikulturalnosti, ili kako neko re~e, pitanju identiteta. Ivan Ivanji nije ba{ bio spreman

BEJAHAD – Sa novim programima i starim, a i novim, prijateljimaMilan Fogel

Objavljeno u Biltenu Udruènja useljenika iz biv{e Jugoslavije u Izraelu Most, Vol. 59/5, septembar/oktobar 2011., str. 910.

S predstavljanja knjige Pravednici me|u narodima – Srbija na Bejahadu 2011.

ruach_br_18_.indd 37 3.12.2011 13:40:05

RUAH HADA[A

38

op{tini Zemun, ina~e i {ef projekta, govorio je o istraìva~kom radu na ovoj knjizi, koji je trajao skoro dve godine. Posebno je naglasio da smo u kontaktu sa potomcima pravednika i spasenima nai{li na punu saradnju, istakav{i da nam je posebno pomogla Mi-riam Aviezeri, koja nam je stavila na raspolaganje njenu privatnu arhivu. Ostvareni kontakti u Srbiji i Izraelu rezultirali su objavljiva-njem niza dokumentarnih fotografija koje su prvi put predstavljeni javnosti. Milan Fogel, pisac pri~a, govorio je o dilemama sa kojima se suo~avao prilikom knjièvnog prikaza doga|aja koji nisu smeli da napuste istorijske okvire. U sali je nastalo uzbu|enje kada je u okviru prezentacije knjige glumac Nikola Jeremi} pro~itao pri~u o spa{avanju malog Mi{e, u stvari Ja{e Bararona, koji je bio prisutan u sali. Naravno, Nenad i Milan su govorili i o istorijskom aspektu, koji su u knjizi obradili prof. dr Milan Ristovi} i dr. Milan Koljanin. Posebno priznanje odao nam je dr Vladimir [alamon, koji je uvrstio ovaj projekat u program prezentacije Bejahada u Be~u i Berlinu.

Poslednjeg dana imali smo zadovoljstvo da ~ujemo oma` Dine Ka-tan Bencion posve}en knjièvnom stvarala{tvu “êtri spisateljice”. Da budemo precizniji, re~ je o doktorskom radu Dine Katan pod nazivom “@enska odiseja u knjièvnosti Jevreja biv{e Jugoslavije”. Dina je sa vi{e aspekata prikazala stvarala{tvo i bitisanje Fride Fili-povi}, Gordane Kui}, Judite [algo i Ane [omlo, kao ène Jevrejke u okviru ideolo{kih i dràvnih promena, koje su na kraju, ako kra-ja uop{te ima, dovele do krvavog gra|anskog rata na prostorima biv{e Jugoslavije.

Sedam dana druìli su se Jevreji i na{i prijatelji, a vama, koji niste bili u Opatiji, preporu~ujem da slede}e godine ne propustite su-srete na Bejahadu. Kao {to napred rekoh, ni blizu ne mogu da vam predstavim sve u~esnike programa, ali mi verujte na re~ da vredi biti i u~estvovati na ovoj izuzetnoj manifestaciji, koja nas jo{ uvek drì Zajedno! �

KULTURA I UMJETNOST

za ovu temu, ali se zato drugi dan “iskupio” pri~om o “Be~u i nje-govim @idovima”.

Moram da se osvrnem i na pozori{nu predstavu Golem, pozori{ta Kralj David iz Beograda. Mirjam (Mia) Salom iz Beograda, rukovo-dilac pozori{ta i reìser, uspela je da ovaj filozofski tekst, napisan u ko zna kojoj verziji po redu, ovog puta od strane Julije Paskal iz Ka-nade, scenski prilagodi sasvim razumljivom ve~nom strahovanju, borbi dobra i zla, i, naravno, tragediji jevrejskog naroda. Glumac Nikola Jeremi} (Golem), iako nije progovorio nijednu re~ uspeo je da nam do~ara vanvremensku dimenziju borbe za opstanak, da bi na kraju umro, naravno, na sceni. Moram re}i, da nam je ceo ansambl izveo predstavu na visokom profesionalnom nivou.

Pre ulaza u “glavnu” salu nalazila se galerija u kojoj je postavlje-na izlo`ba u saradnji Jozefa Tabora/Taubera iz Haife, Oskarovog sina, koji je izabrao i skenirao negative za izlo`bu, i profesora Zoje Finci iz Sarajeva, pod nazivom “Oskar Tauber – monografska izlo`ba 1909. – 1999.”. Na izlo`bi smo mogli da vidimo i mnoge dokumentarne fotografije iz vremena nastajanja, bolje re}i, mu-kotrpnog stvaranja, moderne dràve Izrael. Takva monografija, iz trezora od oko 15.000 filmova, odnosno, oko 400.000 negativa, sigurno bi trebala da na|e svoje mesto u izraelskim knjiàrama i bibliotekama.

U ve~ernjem programu, drugog dana manifestacije, prikazan je film Ljubi{e Samardì}a Miris ki{e na Balkanu. Prisutna je bila i knjièvnica Gordana Kui}, na osnovu ~ije knjige je napisan sce-nario i snimljen film. Ljubi{a Samardì}, filmski ljubimac “pro{lih vremena”, a za mnoge i sada{njih, obradovao je publiku svojim prisustvom.

Bra}a Fogel predstavila su knjigu Pravednici me|u narodima – Srbija. Nenad Fogel, rukovodilac izdava~ke delatnosti u Jevrejskoj

Elieser Papo sa mladim sudionicima Bejahada 2011.

ruach_br_18_.indd 38 3.12.2011 13:40:07

RUAH HADA[A

39

KULTURA I UMJETNOST

RUAH: Kada ste preuzeli du`nost predsjednika Hrvatsko--izraelskog dru{tva kakvu ste situaciju zatekli?

Rosenzweig: Osniva~ HID-a i njegov doìvotni predsjednik je bio Mi{o Montiljo. To je bio ~ovjek prepun pozitivne ener-gije i upornosti {to je prenosio i na svoje suradnike. Zbog njegove karizme, po{tenja i predanosti idealima na kojima i danas po~iva na{e Dru{tvo, uìvao je ogroman ugled kod svih koji su ga poznavali. Dru{tvo je vodio na sebi svojstven na~in, predano i s puno {arma. Nakon njegove smrti nasli-jedio ga je Slavko Goldstein koji je pristao da vodi Dru{tvo samo godinu dana jer je ionako imao previ{e ve} preuzetih obaveza. Pokojni Mi{o je stvari imao pod kontrolom, ali ad-ministrativni dio je vodio na svoj na~in, te je g. Goldsteinu, a potom i meni trebalo vremena da shvatimo njegov sistem rada. Stariji ~lanovi koji su navikli na Mi{in otvoreni, topli odnos trebali su malo vremena da se adaptiraju na nove od-nose u Dru{tvu i stil rada koji smatram primjerenim vreme-nu u kojem ìvimo, ali mislim da je prelaz pro{ao bez ve}ih problema.

RUAH: [to Vam je bio cilj?

Rosenzweig: Za vrijeme pok. Mi{e, HID je bio zna~ajna kul-turna scena na kojoj su se realizirali mnogi koncerti, pre-davanja i izlo`be. Posebno su bila popularna putovanja u Izrael koja je s puno ljubavi i {arma organizirao MI{o. Cilj Upravnog odbora i mene je da se obnovi kompletna kultur-na aktivnost koja je bila i do sada, te da se aktivnost dru{tva obogati novim sadràjima koji }e pomo}i boljem upoznava-nju kako judaizma tako i Izraela.Posebnu pa`nju posve}uje-mo otkrivanju mladih hrvatskih umjetnika i stru~njaka koji se bave temama blisko vezanim uz Izrael. Ako im se pruì prilika, ti }e mladi ljudi biti najbolji ambasadori prijateljstva izme|u Hrvatske i Izraela.

RUAH: Zanimljivo je istaknuti da su sva doga|anja u HID-u izuzetno dobro posje}ena. êmu treba zahvaliti taj odaziv publike?

Rosenzweig: Prvo moram naglasiti da HID ima dugogodi{nju tradiciju organiziranja kulturnih doga|anja. Isto tako na{e dru{tvo ima publiku koja ve} godinama s veseljem dolazi svake druge srijede u Radi}evu 26 {to opet moram zahvaliti pokojnom Mi{i. Mi imamo izuzetno dobar tim koji koncipira i organizira doga|anja, a moj posao se sastoji u tome da svi uìvamo u tome, i da osje}aj dobrodo{lice u doga|anjima prenesem i na na{e ~lanove. Posebno se veselimo svakom novom ~lanu a skoro nakon svakog sastanka pridruùju nam se novi ~lanovi.

Vrlo je bitno naglasiti da se trudimo da doga|anja budu zna~ajna, aktualna i da su zanimljiva ve}em dijelu ~lan-stva. Poslije svakog doga|anja tradicionalan je i skromni

domjenak gdje se na{i ~lanovi druè kako s gostima tako i me|usobno.

RUAH: Na koji na~in se stvara program? Nije te{ko primi-jetiti sjajan odaziv vrhunskih predava~a, intelektualaca, sveu~ili{nih profesora iz Hrvatske i svijeta, a s velikom pa`njom publika prati i promocije, koncerte i izlo`be.

Rosenzweig: Da bismo mogli ostvariti program tijekom godine. moramo u~estvovati na natje~ajima koje raspisuju MVPEI, Ministarstvo kulture i Grad Zagreb. Natje~emo se tako da sredinom teku}e godine predlaèmo kompletno osmi{ljen i dogovoren program za sljede}u godinu,te dobi-vamo sredstva prema ocjeni kvalitete predloènog progra-ma. To je velik i odgovoran posao koji spada u nadle`nost Programskog odbora gdje sam ja samo jedan od ~lanova. Svatko od ~lanova Programskog odbora predlaè teme i goste pa nakon otvorene diskusije biramo najbolje. Narav-no, prije predlaganja bilo kojeg doga|anja dogovaramo se s na{im gostima da li pristaju da nam do|u i utvr|uje se termin. Sve to uskla|uju predsjednica Programskog odbora i na{a beskrajno vrijedna, skromna i samozatajna tajnica. Svi ozbiljni predava~i kao i umjetnici vole da znaju unaprijed termine svojih nastupa, ali i da li nastupaju pred publikom koja je zainteresirana za njihov nastup, pa zato i rado dolaze u na{e dru{tvo. Nagla{avam da vrlo ~esto na{i gosti odbijaju honorar pa se i zbog toga osje}am posebno po~a{~en kada nam do|u vrhunski u~esnici svjetskog glasa.

RUAH: Sura|ujete li s izraelskim veleposlanstvom u Hrvat-skoj?

Rosenzweig: Suradnja s Veleposlanstvom je dobra, na{i od-nosi su sve bolji i Veleposlanstvo s velikim interesom prati na{ rad. Redovno su obavije{teni o na{im programima i ak-tivnostima te s vremena na vrijeme do|e nam u posjetu i am-basador. Kod svih ve}ih akcija koje organizira na{e Dru{tvo naravno da konzultiramo izme|u ostalih i Izraelsko velepo-slanstvo ~ije mi{ljenje vrlo respektiramo. Ve} dulje vremena poku{avamo ostvariti ideju ambasadora i osnovati kinoklub gdje bi se prikazivali izraelski filmovi i filmovi ìdovske te-matike, ali su na{i propisi o autorskim pravima za sada dosta velika prepreka. Puno nam je zna~ila i moralna podr{ka Am-basade pri ostvarivanju projekta zahvale na{im Pravednicima me|u narodima.

RUAH: Ne tako rijetko, mogu se uo~iti me|u publikom i stru~njaci iz Ministarstva vanjskih poslova i europskih in-tegracija.

Rosenzweig: HID je vrlo otvoreno dru{tvo, pozivamo u go-ste predstavnike svih vjeroispovijesti, te intelektualce koji zastupaju razli~ita stajali{ta. Smatramo da ~ak i onda kada se u pone~emu ne slaèmo s mi{ljenjem predava~a, da je

Razgovor s Filipom Rosenzweigomvodila i zabiljeìla Jasminka Doma{

ruach_br_18_.indd 39 3.12.2011 13:40:08

RUAH HADA[A

40

KULTURA I UMJETNOST

njegovo pravo da ga iznese. Ministarstvo vanjskih poslova, odnosno njegovi stru~njaci, posebno su dobrodo{li u na{e dru{tvo jer imaju znanje i sposobnost da namprikaù ~inje-nice koje se vrlo te{ko mogu na}i u svakodnevnoj literaturi. Kad imamo goste iz Izraela, mogu se ~uti vrlo interesantne ~injenice i mi{ljenja kao {to je to bilo nedavno s predava-njem prof. Israelija s Hebrew University u Jerusalemu. Osim toga, je na{ glavni financijer pa i zbog toga s velikim zado-voljstvom ugo{}ujemo njegove pripadnike od kojih su neki i na{i ~lanovi.

RUAH: [to ~ini dobro i pozitivno ozra~je HID-a?

Rosenzweig: Mi smo dru{tvo prijateljstva u kojem su dobrodo{li svi ljudi dobre volje koji imaju interesa da ~uju ili vide ne{to novo iz podru~ja judaizma , judeo-kr{}anske kulture i Izraela. Na{i ~lanovi su razli~itih vjeroispovijesti, nacionalnosti i politi~kih uvjerenja, i dok ne name}u ostali-ma svoje ideje trudimo se pokazati im da su dobrodo{li. Za razliku od vjerskih zajednica gdje je pripadnost jednoj vjeri od presudne va`nosti, mi nikoga ne pitamo za vjeru niti za nacionalnost.

Me|u ìdovskim op}inama u Zagrebu vlada dosta lo{a atmosfera. S obzirom da velika ve}ina na{ih ~lanova nisu @idovi smatramo da bi bilo nepo{teno i krajnje kontrapro-duktivno u odnosu na na{e ~lanstvo da se Dru{tvo postavlja na stranu bilo koje op}ine. Iskreno èlimo da na jednako prijateljski na~in sura|ujemo s obe Op}ine a na njima je da se odlu~e èle li suradnju s nama. Puno bolje odnose ima-mo s Bet Israelom koji èli suradnju s nama i svi ~lanovi, uklju~uju}i i predsjednika Op}ine i rabina, redovito se oda-zivaju na na{e pozive. Veseli me i da mogu re}i da je sve vi{e ~lanova iz obje Op}ine u na{em ~lanstvu. Ponavljam, ~lanovi obe op}ine su nam dobrodo{li; ima puno vi{e toga {to bi ih trebalo spajati nego razdvajati.

Mislim da mogu re}i da u Upravnom odboru i ostalim ti-jelima Dru{tva vlada dobra atmosfera i pozitivan duh zajedni{tva, {to na{i ~lanovi osje}aju, pozitivno reagiraju i jo{ vi{e pridonose dobroj atmosferi u Dru{tvu.

RUAH: Mediji tako|er ~esto naprave neki prikaz s doga-|anja u HID-u. Razmi{ljate li o monografiji ili prigodnoj knjiìci u povodu neke zna~ajnije obljetnice djelovanja Dru{tva? Jeste li u tu svrhu traìli financijsku potporu od Ministarstva kulture?

Rosenzweig: Na{a donedavna predsjednica Programskog odbora i dugogodi{nja ~lanica g|a Spomenka Podboj ima prikupljene i sa~uvane opse`ne materijale iz povijesti na{eg

Dru{tva, te smo po~eli neke razgovore o tome. Naàlost, na{a dràva je u takvoj situaciji da bi nas Ministarstvo glatko odbilo kad bismo uputili zamolbu, ali sigurno je da je to projekt koji }emo poku{ati ostvariti u {to je mogu}e skorijoj budu}nosti, naro~ito ako uspje{no ostvarimo zapo~ete pro-jekte. Bilo bi divno da moèmo u monografiji osvijetliti ulo-gu Dru{tva i pok. Mi{e Montilija u uspostavi diplomatskih odnosa na{e zemlje s Izraelom, te pokazati sva putovanja i doga|anja u Dru{tvu od samih po~etaka.

RUAH: Stigli smo do najteèg pitanja, a ono se odnosi na financiranje programa.

Rosenzweig: HID se financira iz sredstava koje nam nakon sudjelovanja u natje~ajima i ponu|enih programa dodjeljuje MVP, Ministarstvo kulture i Grad Zagreb. Zato jer smo ima-li vrlo kvalitetne programe koje smo ostvarili to~no prema podnesenim predra~unima koji su bili vrlo transparentni, HID je uspijevao da zatvori financije s pozitivnom nulom ili ~ak s neznatnim vi{kom. S obzirom da se svake godine natje~emo za sredstva s kojima financiramo na{u djelatnost vrlo je te{ko dugoro~no planirati i upu{tati se u neke ve-}e projekte. Potrebno bi bilo urediti prostor u kojem se na-lazimo, kupiti kvalitetnu audio i videoopremu, moderniji namje{taj. Za to nemamo ni naznake da bismo mogli osigu-rati sredstva pa moèmo biti sretni da su na{i ~lanovi zado-voljni s ovim {to imamo.

RUAH: Jeste li zadovoljni postignutim?

Rosenzweig: Voditi ovakvo dinami~no dru{tvo koje je blago-slovljeno i s vrlo kriti~nim ~lanstvom koje zna cijeniti kva-litetu, ali se ne boji pokazati nezadovoljstvo kada ne ispu-njavamo njihova o~ekivanja; to vam je kao vo`nja bicikla: ako stalno ne okre}ete pedale padate. Na{i ~lanovi izuzetno cijene iskren pristup pa su spremni i oprostiti pokoju ne-spretnost ili neuspjeh ali pod uvjetom da budete po{teni.

Ne mislim da smo puno napravili, moglo se i vi{e i bolje, ali sada kad se sjetim prvih koraka u sjeni velikana kao {to su Slavko Goldstein i pokojni Mi{o Montiljo koje izuzetno cije-nim, mislim da Dru{tvo ponovno ispunjava ciljeve zbog ko-jih postoji te da polagano postajemo jedna od kulturnih sce-na u Zagrebu o kojoj se sve vi{e ~uje i to u dobrom smislu.

Inicijativa za imenovanje Parka pravednika u {irem centru Zagreba smatram i na{im velikim uspjehom ali i ispunjenjem jednog od zadataka Dru{tva. Daljnji planovi, u vezi parka, su postavljanje spomenika s popisom svih hrvatskih nositelja Medalje pravednika me|u narodima. �

Uredni{tvo Ruah Hada{a ispri~ava se gospo|i Rachel Malina iz Qyriat Bialika, {to smo u 17. broju ~asopisa kao autora teksta “SE]ANJA” pogre{no naveli Josefa Baruhovi}a.

Cjelokupni tekst “Se}anje” trebao je biti potpisan Rachelinim imenom i prezimenom.

Isprika

ruach_br_18_.indd 40 3.12.2011 13:40:08

RUAH HADA[A

41

KULTURA I UMJETNOST

U prvom dijelu knjige dominira ciklus “Minijature” u kojem se na pregnantan na~in izri~e esencijalna istina o ìvotu. Misli su oduhovljeno saète i strukturirane u kra}e forme od kojih neke oblikom podsje}aju na haiku, pro~i{}ene i paradigmatski jasne. Sugestivnoj formi ne manjka diskretan ironijski odmak:

“Sre}a? Ima li teèg / pitanja o krhkijem?”ili:

“Preìvjeti. Prespavati. / Ne misli{ da bi tako /mogla i umrijeti. / Otvori o~i!”

Svijet ne moèmo ponijeti sa sobom u “ruksaku” i mnoga zbiva-nja izmi~u na{oj pozornosti, ako nismo dovoljno ustrajni, ako ga ne znamo prepoznati, ako se olako prepustimo stresu koji odvla~i na{u percepciju, na{ unutarnji zov za himerama {to ih obi~avamo

zvati snovi. A snovi su kao {to je poznato plod ma{te i privi|enja (izme|u ostalog!) i ne moraju se pojavljivati kao ona starogr~ka mitolo{ka ~udovi{ta s “kozjim trupom i zmajskim repom”. Dovolj-no je da ih na{a fantazija hrani i podràva, {to je ve} prili~no bre-me. Zato se pjesnikinja Jasminka Doma{ invokativno utje~e Vi{oj Duhovnosti koja je i utjeha i prizivanje:

“Gospode, kad pomislim da vi{e nemam / snage podnijeti ono {to moramo, / daj da podnesemo. I daj nam jo{ snage da se /osmjeh-nemo i onda kad nam nije do smijeha. / I nade nam daj. I onda kad snovi zamiru.”

Jednostavnije i jasnije nije se mogla izre}i vje~ito nazo~na ljudska tjeskoba.

U drugom, mogla bih re}i, rasko{no osmi{ljenom ciklusu “Poetski mistik” pro{iruje se dijapazon pjesni~kih vi|enja u kojem se sklad-no suprotstavljaju dva poetska glasa u nenaru{enom ekvilibriju ènskog i mu{kog priziva.

Pjesma “Bliska osoba” na osebujan na~in simboli~no utjelovlju-je poetski credo pjesnikinje: njena duhovna lirika nije isklju~iva, ni{ta ne propisuje niti name}e. Ona je jednostavno na~in da se osobnosti olak{a teret ìvljenja, dok se u sredi{tu bivstvovanja na-lazi Ljubav, rije~ju i djelom:

“Nikada se nemoj prestati nadati. / Nikada nemoj prestati traìti./ Jer kao {to sam tebe u~inio za njega, / tako sam i njega na~inio za tebe. / Tvoja du{a zna vi{e od tvojih o~iju. / Ja }u vas povezati kada za to bude vrijeme / i mjesto. Samo nikada nemoj prestati ~eznuti./ Putuju}i kroz vrijeme i}i }ete jedno / drugome u Susret. / I kada se napokon prona|ete, / Ja }u biti ljubav va{e ljubavi.”

Knjiga pjesama Jasminke Doma{ Poetski mistik, knjiga je posve-ma{nje dobrote, prijeko potrebne tolerancije i obzirnosti. To je su-gestivnim rije~ima bri`ljivo naglasio i pisac pogovora, Sead Muha-medagi}, pod znakovitim naslovom “Neuhvatljiva disciplina duha”.

I za kraj: Ova dvojezi~na knjiga (hrvatski i engleski jezik) mo`da bi mogla postati na~inom, kako da – bez velikih trauma – pribliìmo hrvatsko pjesni{tvo – Europi. �

Jasminka Doma{: Poetski mistik – Poetic mystic – Misti~na ljepota pjesmeLjerka Car Matutinovi}, Stajer Graf & @idovska vjerska zajednica Bet Israel, Zagreb, 2011.

S predstavljanja knjige poezije Jasminke Doma{, Poetski mistik.

Nakon romana Nebo na Zemlji (2010.) koji je “za~udan spoj astralnog i svakodnevnog” i nadasve uravnoteèn u skladnoj misti~noj oduhovlje-nosti, autorica Jasminka Doma{, u punini razotkriva svoj nesvakida{nji poetski senzibilitet, obdariv{i nas knjigom pjesama Poetski mistik u kojoj obznanjuje svoju sugestivnu pjesni~ku vokaciju.

Promocija knjige

ruach_br_18_.indd 41 3.12.2011 13:40:09

RUAH HADA[A

42

KUTAK ZA POEZIJU

Jewish blues Zagreb Jasminka Doma{

Da sinagoga nije poru{ena,da se {oah nije dogodio, nebih prolazila pokraj plo~e na kojoj pi{e: “Tu je bio ìdovski hram.”I mo`da bih petkom ba{na tom mjestu ulazila u sinagogusve~ano odjevena, osmjehuju}i sei pozdravljaju}i, polako se uspinju}ina galeriju za ène.I ~itala bih mirna i sabrana rije~imolitve, uìvaju}i u glasu kantoradok bi rabin spokojan, na ~as, kraj njega zastao.Da sinagoga nije poru{ena, mo`dabih tu, na tom mjestu, jednoga danaupoznala i zavoljela tebe.I zastali bismo, izlaze}i iz hrama, ~ekaju}ina izlazu kod vrata oca, sestru ili brata.I ti bi mi pri{ao i rekao tiho: “[abat {alom, draga.”Da se stra{na ètva smrti nije dogodila, ne bih sadaprolazila parkirali{tem na kojem je nekada sinagogastajala.I tu, gdje se tek obrisi uni{tenog hrama naslu}ujuzastajem na ~as u hodu, tje{e}i u mislima, kakoznam i umijem, sebe i Adonaja.

Izrael se s tugom sje}a Yitzhaka Rabina (1925. – 1995).

IN MEMORIAM

Dana 9. studenog 2011. (12. he{van 5772.) Izrael obiljeàva tu`nih {esnaest godina od dana ubojstva izraelskog premijera Yitzhaka Rabina – 4. studenoga 1995.

Prilikom komemoracije predsjednik Peres je rekao: “Ve}ina Izraelaca podràva Va{ put prema rje{enju dvije dràve za dva naroda.”Yitzhak Rabin.

ruach_br_18_.indd 42 3.12.2011 13:40:10

RUAH HADA[A

43


Aramejski se tradicionalno smatra “drugim svetim jezikom” @ido-va. Prema rekonstrukcijama, aramejski je bio jezik stanovni{tva koje je ìvjelo u dana{njoj Siriji (“Syria” je gr~ko ime za autohtoni termin “Aram”). Prvi pisani zapisi o aramejskome poti~u iz 11. ili 10. st. pr. n. e. Unato~ ~injenici da Aramejci nisu bili velika sila (zapravo nika-da nisu bili politi~ki ujedinjeni), njihov se jezik ra{irio kao drugi jezik me|u ostalim sjevernosemitskim skupinama – Babiloncima, Asircima, Feni~anima, Kananitima (uklju~uju}i @idove) itd. prije 8. st. pr. ne. i koristio se kao lingua franca Bliskoga istoka (Fitzmyer, 1979: 6).

Abraham je bio Aramejac ~ija je obitelj usvojila hebrejski kada su se preselili u Kanan. Prva povijesno zabiljeèna uporaba aramejskoga u zemlji Izrael bila je u 9. st. pr. n. e. (u doba Prvoga Hrama). Na-kon babilonske invazije, @idovi su po~eli prelaziti na aramejski kao svakodnevni jezik, premda nije jasno kada se to, na svakoj pojedi-noj lokaciji, to~no zbilo. Osim hebrejskoga, aramejski se suo~io i s gr~kim jezikom kao konkurentom nakon {to je Aleksandar Veliki osvojio Bliski istok u 4. st. pr. n. e.

Kako je aramejski postajao sve sna`nija sila u ìdovskome ìvo-tu, sukobio se s hebrejskim na razini uporabe i ideologije. Va`no je napomenuti da je aramejski stupio na scenu prije nego {to su odlu~uju}i doga|aji u prvih nekoliko stolje}a na{e ere oblikovali ìdovski koncept identiteta i stoga je bio u stanju suo~iti se s he-brejskim na razini na kojoj ostali jezici to nisu mogli.

Uporaba aramejskoga u molitvama bila je kontroverzna. Kako su @idovi pre{li na aramejski kao svoj govorni jezik, mogli razumjeti molitve znatno bolje ako su one bile na aramejskome nego na he-brejskome. Ipak, velika ve}ina preìvjelih molitvi je na hebrejsko-me, ali su zadràne i neke aramejske molitve. Najzna~ajnije su od njih dvije molitve koje su izrazito osobne, a to su Kadi{ i Kol Nidre.

Osim molitvi, prelazak na aramejski kao govorni jezik zna~io je da @ido-vi nisu mogli razumjeti Bibliju na originalnome hebrejskome. Stoga se razvio obi~aj ~itanja Biblije na hebrejskome a zatim se taj odlomak pre-vodio ili obja{njavao na aramejskome. U po~etku je to zami{ljeno samo kao usmena praksa, no s vremenom su aramejski prijevodi zapisani i Targumim je zadobio svoj vlastiti sveti status (Chomsky, 1957: 158-9).

Pisani Targumim bio je dio op}ega procesa kojim se aramejski po~eo nadmetati s hebrejskim i kao pisanim jezikom. Od 3. st. pr. n. e. @idovi su po~eli zapisivati ozbiljna djela na aramejskome i na hebrej-skome. To je uklju~ivalo religijske pjesme, djela mudraca i ~ak pola knjige Danijelove, koja je uzeta kao dio biblijskoga kanona (Patai, 1977: 77-8). Midra{i napisani u prvome tisu}lje}u na{e ere ~e{}e su bili pisani na aramejskome nego na hebrejskome. Najva`nije od svega, Talmud, zbirka biblijskih interpretacija, napisan izme|u 4. i 8. st. n. e., bio je napisan ve}im dijelom na aramejskome.

Me|u manje ortodoksnim @idovima, aramejski se za primat nad-metao s gr~kim vi{e nego s hebrejskim (Patai, 1977:59).

Nakon arapskih osvajanja u 7. st., @idovi su u podru~jima koja su osvo-jili Arapi prili~no brzo pre{li s aramejskoga na arapski unutar nekoliko generacija i koristili su se arapskim i kao razgovornim i kao pisanim jezikom. Posljednja kodifikacija Talmuda dogodila se nekoliko gene-racija nakon arapskoga osvajanja (Patai, 1977:96). Poezija, pravna i religijska djela te knjièvnost nastavili su se pisati na aramejskome jo{ nekoliko stolje}a nakon povratka na hebrejski (Patai, 1971: 114). Na-kon toga, kreativna je uporaba aramejskoga me|u @idovima prestala.

Postojale su me|utim dvije zna~ajne iznimke. Prvo, govorni ara-mejski preìvio je me|u @idovima na podru~ju dana{njega sjever-noga Iraka i na dodirnim podru~jima Turske i Irana sve do 20. st. kada su @idovi gotovo potpuno oti{li iz tih krajeva, ve}inom u Izrael, gdje su pre{li na hebrejski.

Aramejski se koristio kao jezik Zohara, knjige iz 13. st. koja je postala klju~ni tekst Kabale i koja je izme|u 15. i 17. st. bila smatrana tekstom koji se po va`nosti mogao mjeriti s Biblijom i Talmudom (Scholem, 1946).

Osim toga, aramejski se zadrào u ritualnim uporabama, jednako kao i hebrejski. Nastavio se koristiti za odre|ene molitve i Targumi-mi su se jo{ neko vrijeme ~itali u sinagogama uz hebrejske origina-le, premda su bili izgubili svoju prakti~nu funkciju.

Aramejski se povezivao s visokim znanstvenim funkcijama. Kada je ara-mejski bio govorni jezik velikoga broja @idova, nije se smatrao tako uzvi{enim kao hebrejski. Osobito (no ne samo) u Europi, @idovi su Bibliju smatrali temeljnim tekstom koji bi trebao biti dostupan svima, barem svakom mu{karcu, dok su se Talmud i Zohar smatrali napred-nijim tekstovima koji su bili rezervirani za intelektualnu elitu. Aramej-ski, koji je bio jezik tih tekstova, smatrao se u tome smislu uzvi{enijim od hebrejskoga i njegovo poznavanje bilo je nezamjenjivo svim znan-stvenicima i studentima najnaprednijih podru~ja ìdovskih studija, osobito zakona i misticizma (Patai, 1977: 136, 367; Stampfer, 1993). Obrazac je bio takav da su studenti prvo u~ili hebrejski, a onda ara-mejski, a studenti koji su najvi{e obe}avali u~ili su dovoljno dugo dok nisu savladali pisani aramejski. Ve}ina studenata mogla je razumjeti Talmud samo pomo}u Ra{ijeva hebrejskoga komentara.

Moè se tvrditi da je aramejski, a ne hebrejski, odigrao u ìdovskome dru{tvu ulogu sli~nu onima svetih jezika ostalih naroda. Jednom kada je Talmud bio napisan, on je u znatnoj mjeri zamijenio Bibliju kao au-toritativni tekst judaizma – ne u smislu ideologije nego u smislu prakse. [to se ti~e ̀ idovskoga zakona, prosje~an @idov nije mogao samo zaviriti u Bibliju i provjeriti {to bi trebalo biti ispravno pona{anje jer je u mno-go slu~ajeva talmudska interpretacija bila “ja~a” od biblijske. Prosje~an

AramejskiGabi Abramac

Gabi Abramac

ruach_br_18_.indd 43 3.12.2011 13:40:10

RUAH HADA[A

44


@idov nije, me|utim, mogao sudjelovati u talmudskoj interpretaciji i de-bati zato {to je vrlo malo ljudi dobro znalo aramejski i to sve donedavno kada je Adin Steinsaltz po~eo s objavom prijevoda. Talmud (za razliku od Biblije) nije nikada bio preveden. Tako|er valja napomenuti da su Steinsaltza kritizirali zbog prijevoda uz argumente da “to demistificira Talmud i omogu}uje svima da ga izu~avaju” (Stampfer, 1993: 138).

Aramejski je sluìo kao sveti jezik ve}em broju bliskoisto~nih naroda, osobito onima ~ije su domovine u dana{njem Izraelu, Libiji, Siriji i Iraku. To nisu bili samo @idovi nego i Mazore}ani, Jakobiti, Asirci, Kaldeanci i Samarijanci. Prije uni{tenja Prvoga Hrama u 6. st. pr. n. e., ti narodi govorili su neki od sjevernosemitskih jezika, a najva`niji od njih bili su hebrejski, feni~ki, babilonski, asirski i aramejski. Kada su njihove domo-vine pokorili Perzijanci, Grci i Rimljani, ti su narodi pre{li na aramejski kao svoj svakodnevni jezik. Sa starim lingvisti~kim razli~itostima i s oku-piranom domovinom oni su predstavljali narode okupljene oko ance-stralne i religijske pripadnosti. Kada su Arapi kasnije osvojili ta podru~ja, ti su narodi pre{li na arapski kao svoj svakodnevni jezik, ali su zadràli klasi~ni aramejski kao sveti jezik, jer je to bio jezik kojim su govorili kada su razvili koncept naroda koji su zadràli do dana{njega dana.

înjenicu da @idovi imaju aramejski kao sveti jezik treba razumjeti kao dio ve}ega obrasca svih sjevernosemitskih naroda koji su se koristili aramejskim, svojim lingua franca koji je kasnije postao sveti jezik. Ono {to je bilo razli~ito kod @idova bilo je to da su tako|er zadràli jezik ko-jim su govorili prije aramejskoga (hebrejski) kao drugi sveti jezik, dok feni~ki, babilonski i asirski nisu odràni na taj na~in. Razlog tomu bio je {to se koncept koji su @idovi imali nastavio od vremena prije nego {to su pre{li na aramejski kao svoj svakodnevni jezik, dok se koncept, na primjer Maronita i Kaldeanaca, razvio tek nakon {to je govorni ara-mejski zamijenio ostale sjevernosemitske jezike.

@idovsko-aramejski u modernim vremenima

Za aramejski se moè re}i da je u najnepovoljnijem poloàju me|u ìdovskim jezicima modernoga doba. Hebrejski je obnovljen kao ìvu-}i jezik, prema ìdovskim jezicima poput jidi{a, ìdovsko-{panjolskoga i ìdovsko-arapskoga iskazuje se kulturolo{ko po{tovanje ~ak i unato~ tome {to gube materinske govornike, ali ìdovsko-aramejski jednostav-no nestaje. Ostaje kao jezik Talmuda, Zohara, malih segmenata Biblije i velikoga broja molitvi, no broj @idova koji se mogu koristiti pisanim aramejskim opada, osobito zbog prevedenoga Talmuda. Kao govorni jezik jo{ uvijek ga govori nekoliko tisu}a @idova, uglavnom imigranta iz Iraka i Turske koji ̀ ive u Izraelu, ali oni ne prenose jezik na svoju djecu. O~ekuje se da }e govorni aramejski me|u @idovima izumrijeti za otprili-ke jednu ili dvije generacije.

Nakon arapskih osvajanja, prosje~an @idov nikada nije bio emotivno vezan za jezik. Aramejski je bio previ{e intelektualan, previ{e misteri-ozan, previ{e ezoteri~an. U odre|enome smislu, prisutnost i funkcija aramejskoga u~vrstili su veze izme|u hebrejskoga i prosje~noga @ido-va. Prosje~an je @idov preko aramejskoga ostao u dodiru s hebrejskim.

O~ito je da }e aramejski igrati sve marginalniju ulogu u ìdovsko-me jeziku. Nastavit }e se koristiti u odre|enim molitvama i na-predni u~enjaci u~it }e ga da bi bolje razumjeli originalni Talmud i Zohar. No, za ve}inu @idova, engleski zamjenjuje aramejski kao jezik visokoga {kolstva, isto kao {to zamjenjuje hebrejski kao jezik komunikacije me|u @idovima u svijetu.

Me|utim, kontradiktorno tomu, postoji mogu}nost da }e aramejski poka-zati vi{e vitalnosti nego {to se to danas ~ini jer jo{ uvijek mnogo zna~i lju-dima koji su predani misticizmu. Zohar je, na primjer, bio napisan na ara-mejskom 500 godina nakon {to su ga mase bliskoisto~nih @idova prestale govoriti ili pisati. Zohar je ostao sredi{nji ̀ idovski tekst koji se prou~ava u originalu stotine godina nakon {to je napisan (Scholem, 1946).

Status aramejskoga kao ìdovskoga jezika

Za razliku od jidi{a, ìdovsko-{panjolskoga i ìdovsko-arapskoga kod kojih se intelektualci, osobito lingvisti, trude naglasiti ìdov-sku ina~icu jezika od neìdovske, ~ini se da je interes da se isto napravi s aramejskim neznatan.

@idovsko-aramejski se od ostalih oblika aramejskoga razlikuje tako kako se ìdovski jezici tipi~no razlikuju od neìdovskih jezika. Po-stoji nekoliko razloga zbog kojih postoji nedostatak interesa kako bi se dokazivala razli~itost ìdovsko-aramejskoga od ostalih obli-ka aramejskoga. Prvo je da mnogi @idovi jednostavno nisu svjesni ~injenice da jo{ uvijek postoje neìdovi koji se koriste aramejskim. Oni pretpostavljaju da termin “aramejski” ve} ozna~ava inheren-tno ìdovski jezik. Suprotno tomu, ~ak i ako ljudi znaju da su se neìdovi koristili aramejskim, mo`da ne znaju da jo{ uvijek postoje neìdovi koji se koriste aramejskim tako da potreba za razlikova-njem od neìdovske uporabe nije ideolo{ko stajali{te.

Drugo, budu}i da su hebrejski i aramejski usko vezani i strukturalno sli~ni jezici, da su tijekom bliskoga kontakta posu|ivali jedan od dru-goga dugo vremena te zbog toga {to @idovi pi{u aramejski istim pi-smom, ne prepoznaju da je ̀ idovsko-aramejski tipi~an “ìdovski jezik” jer hebrejske posu|enice u njemu nisu tako evidentne kao, primjeri-ce, u jidi{u. Na primjer, @idovi ponekad recitiraju molitve ili segmente molitvi na aramejskome uvjereni da ~itaju neki drevni oblik hebrejsko-ga. @idovsko-aramejski ~ak sadrì puno rije~i koje izgledaju kao he-brejske tako da nestru~njaku nije jasno jesu li izvorne ili posu|enice.

Tre}e, ìdovsko-aramejski se, za razliku od jidi{a, ìdovsko-arap-skoga i ìdovsko-{panjolskoga, ve} percipira kao jezik.

êtvrto, govornici ìdovsko-aramejskoga nisu brojni niti su moti-virani promijeniti stav javnosti prema svojem jeziku kao {to su to govornici na primjer ìdovsko-arapskoga.

Zbog tih razloga, aramejski se smatra jednako va`nim kao i ostali ìdovski jezici u modernoj sociolingvistici koja se bavi interpretaci-jom ideologije jezika i identiteta u ìdovskome kontekstu.

Prijelaz s paleo-hebrejskoga alfabeta na hebrejsko-aramejski

U doba kada su @idovi preuzeli aramejsko pismo, njime su se ko-ristili mnogi razli~iti narodi i za njega nisu bili vezani neki osobiti osje}aji ili emotivna pripadnost naciji. @idovi koji su se njime koristi-li nisu smatrali da preuzimaju ne~ije tu|e pismo (Naveh 1975: 32).

Aramejsko pismo imalo je isti broj znakova, u istome poretku, s otprilike istim fonetskim vrijednostima kao odgovaraju}i hebrejski znakovi. Stoga su se sveti tekstovi, a osobito pet Mojsijevih knjiga, za koje je to~an poredak slova bio apsolutno nuàn zbog razli~itih misti~nih interpretacija, mogli jednostavno prepisati – slovo po slovo. Diringer (1958: 132) kaè da je aramejski alfabet usvojen da bi se “o~uvala sr` judaizma – Tora”. �

ruach_br_18_.indd 44 3.12.2011 13:40:10

RUAH HADA[A

45


Doprinos Sefarda stvaranju modernog cionizma je znatan. Ideja “povratka na Cion” je u velikoj mjeri bila sa~uvana u srcima ìdov-skog naroda stalnim poticajem ìdovskih pjesnika u [panjolskoj, koji su tu ideju uzvisivali iznad svih drugih ideala, te uz pomo} sefardskih rabina, koji su ideju povratka nazivali jednim od najsve-tijih nadahnu}a ìdovskog ìvota.

Stoga je sasvim prirodno da su iz sefardske zajednice izrasle dvi-je osobe koje su s svojim djelovanjem i svojim nastojanjima, dali konkretan izraz te ìdovske ljubav za Cion. To su bili Sir Moses Monteflore i Rabbi Yehuda Alkalaj. Iako su bili suvremenici i u stalnom kontaktu, te su obojica imali identi~ne poglede na neke od problema koji su utjecali na ìvot @idova tog doba, i op}enito sli~ne stavove o dru{tvu i svom vremenu, smatra se da oni nisu utjecali jedan na drugog. Obojica su,vo|eni vlastitim iskustvima, do{la do vlastitih zaklju~aka, vo|eni svaki svojim svojstvenim osje-}ajem duhovnih vrijednosti i iskrenom odano{}u Bogu i narodu Izraela. Sve te osobine su obojicu dovele u sukob sa Reformnim pokretom koji je tada bio u usponu. Ne zbog netolerancije, ve} zbog duboke zabrinutosti za ìdovsko naslije|e, zauzeli su nepo-mirljive stavove prema Reformnom pokretu. Obojica su kroz svoja razmatranja svih tih problema do{li do zaklju~ka da povratak u Cion mora neraskidivo biti vezan sa obra|ivanjem zemlje u Izraelu od strane ìdovskog naroda.

Tijekom svog drugog posjeta Palestini 1838., Sir Moses Montefio-re je pokrenuo cjelovito statisti~ko istraìvanje o stanju ìdovske populacije u Palestini te razradio programe za njihov gospodarski razvoj. Iz njegova dnevnika se vidi da je njegova namjera bila da se apelira na vladara zemlje, Muhamed Alia, da mu dodijeli zemlji{te na kori{tenje tijekom 50 godina, a zatim da u Engleskoj osnuje tvrtku koja }e obra|ivati zemlji{te u Palestini i poticati evropske @idove da se vrate u Palestinu. On je time mislio postupno utje-cati na tisu}e @idova da se odlu~e vratiti u Zemlju Izraela i prema njegovom uvjerenju oni “bi bili radosni da mogu ispunjavati svoje vjerske obaveze na na~in koji je to u Evropi bio nemogu}”.

Sir Moses ìvio je u zemlji koja je tada izrastala u najmo}niji svjet-ski imperij i prolazila kroz vjerojatno najslavnije i ve}inom mirno razdoblje svoje povijesti te je to povijesno doba imalo utjecaj i na razmi{ljanja Sir Mosesa.

Yehuda Shelomo Hai Alkalaj je ro|en u 1798. u Sarajevu, glavnom gradu Bosne. Potomak je obitelji koja je porijeklom iz Kastilje, a poslije izgona iz [panjolske, obitelj se preselila u Solun, odakle je poslije dio obitelji oti{ao u Srbiju i Bosnu. Postoje dokazi da se ve} 1541., pedesetak godina nakon izgona iz [panjolske, @idovi dose-ljavaju u Sarajevo. Otomanski vezir daje im 1645. slu`benu dozvo-lu da mogu ̀ ivjeti u posebnom dijelu grada. Sefardska se zajednica u Sarajevu brzo razvila, a poznati rabini pokrenuli su je{ive u koji-ma su djeca i mladi odgajani u duh judaizma i sefardske tradicije.

U jednoj od tih je{iva Alkalaj je dobio svoje po~etno obrazovanje. U skladu s obi~ajima svog rodnog mjesta, da svi dje~aci koji su pokazali obe}anja u prou~avanju Tore trebaju zavr{iti {kolovanje u svetom gradu Jeruzalemu, Alkalaj je napustio dom i nastavio {kolo-vanje u Jeruzalemu. Tijekom boravka u Jeruzalemu, rabin Alkalaj je do{ao pod utjecaj Mekubalima (mistika) i po~eo razmatrati mogu-}nosti izbavljenja iz Galuta. Zbog svog dubokog poznavanja Bibli-je, {to je po sefardskoj tradiciji predstavljalo temelje ìdovskog od-goja, on se nije prepustio spekulativnim idejama o izbavljenju, ve} su ta razmatranja kod njega dobila konkretan i racionalni oblik. Na rabin Alkalaja veliki utjecaj je imao oslobodila~ki pokret nekih na-roda na Balkanu koji su se tada borili za nezavisnost, oslobo|enje od otomanske vlasti.

Godine 1825. postaje rabin u Zemunu, gdje se svesrdno angaìrao u odgoju mladih. êsto je putovao po Evropi, sastaju}i se sa ~la-novima evropskih zajednica, u kojima je traìo podr{ku za svoj projekt povratka @idova u zemlju Izraela.

Pri kraju svog ìvota, bliè}i se svojoj 75. godini ìvota, ipak je osje}ao da je najva`nije posvetiti se borbi protiv onih koji su odbi-jali prihvati ideju da je jedini spas za @idovstvo uspostava naselja u zemlji otaca. 1874. napu{ta svoju slu`bu u Zemunu i upu}uje se u Svetu Zemlju gdje odlu~uje provesti ostatak svog ìvota. Odlazi u Jeruzalem gdje dalje nastavlja sa svojom borbom i propagira-njem svojih ideja o kolonizaciji Svete Zemlje od strane @idova, te oslobo|enjem ìdovskog naroda, {to prema njemu predstavlja i preduvjete za ubrzanje dolaska mesijanskog doba.

Dok Sir Moses Montefiore temelji svoj djelovanje na filantropskim osnovama, za rabina Alkalaja povratak na Cion je prvi korak prema ostvarenju politi~ke neovisnosti za @idove. Ovu razliku u pogledi-ma uzrokovale su razlike u okoli{u i uvjetima u kojima su ta dva velika ~ovjeka ìvjela

Suprotno Sir Mosesa Montefioreu, rabin Alkalaj je ìvio usred revolucionarnih aktivnosti Balkana, gdje su se mali narodi bori-li za vlastitu nezavisnost i pod utjecajem tih pokreta na druga~iji je na~in smatrao da treba organizirati povratak u Zemlju Izrae-la. Smatraju}i de ne}e biti potpunog izbavljenja (Geula) a da se za to prvo ne pripreme srca @idova, smatrao je da propaganda o povratku ima ìvotnu va`nost. Sa svojom idejom o ìdovskoj dràvotvornosti i njegovog stava kako je ostvariti, on predstavlja jednog od najva`nijih prete~a modernog cionizma

U svojim publikacijama Meoded Anavim i Mashmia Shalom, rabin Alkalaj izraàva ideale sli~ne idejama Sir M. Montefiorea. Rad na zemlji mora biti prva du`nost imigranata, koji bi, jo{ nenavikli na takav rad, u svojim nastojanjima bili podràni od strane svjet-skog ìdovstva. Prema njegovom mi{ljenju, trebalo je osnovati i dioni~ko dru{tvo koje se ne bi ustezalo nikakvog napora kao bi potaklo otomanskog sultana da ustupi Palestinu @idovima kao

Rabi Jehuda Alkalaj Prema teksu R. S. Gaona, pripremio Aleksandar Sre}kovi}

ruach_br_18_.indd 45 3.12.2011 13:40:11

RUAH HADA[A

46

i cijelog zapadnog ìdovstva, ta organizacija bi trebala utjecati na tada{nje evropske vlade, posebno na vlade Britanije i Francuske, kako bi se pospje{ilo useljavanje @idova u zemlju njihovih otaca, gdje bi kupovinom zemlje postepeno do{li do vlasni{tva nad cije-lom zemljom Izraela. Dok ta nova naselja ne bi postala samodo-statna, bila bi uzdràvana od svih ìdovskih zajednica svijeta.

Na kraju, moèmo se sloìti ili ne, da je ideja rabina Alakaia utje-cala i na Theodora Herzla, ~iji je djed, Simon Herzl, bio u~enik i prijatelj rabina Alkalaja. Ipak , nema sumnje da je svojim radom i propagiranjem ideja o ìdovskoj dràvotvornosti rabin Alkalaj otvorio put budu}em radu svjetskog cionizma. �


vazalnu zemlju , sli~no statusu koje su tada imale neke vazalne kneèvina na Balkanu i Podunavlju. Vremenom bi @idovi postali spretni zemljoradnici i graditelji, poput svih ostalih naroda.

Rabinsku izreku da Geula ne}e do}i bez Te{uve (“povratak”, poka-janja) Alkalaj je interpretirao na svoj originalni na~in. On je Te{uvu shvatio ne samo kao povratak Bogu nego i kao povratak Zemlji Izraela te je zaklju~io da bez povratka @idova u svoju rodnu zemlji, ne}e ni biti Geule. @elja za izbavljenjem trebala bi ujediniti sve @idove i ta èlja bi trebala ponukati @idove sa svih strana svijeta da osnuju svjetsku organizaciju, koja bi bila vo|ena od strane ugled-nika iz svih evropskih zajednica. Diplomatskim radom te zajednice

Dubrovnik, pristani{na vreva. Brod koji je upravo stigao iz Soluna iskrcava putnike i robu. Nekoliko putuju}ih trgovaca nadgleda izno{enje vlastite imovine. [to je sigurno, sigurno je. Sluge dubrova~kih trgovaca preuzi-maju robu upu}enu njihovim gazdama. Nekoliko gospara do{li su u luku da sami preuzmu robu. O~igledno se radilo o va`nim po{iljkama. Me|u onima koji se iskrcavaju s broda je i nekoliko Jevreja. Avram Arama, mlad ~ovjek nemirna duha, obja{njava starijem i opreznijem Jakovu Altarsu za{to odmah nastavlja put za Sarajevo, ne ~ekaju}i da krene trgova~ki ka-ravan koji }e od turske granice do Sarajeva imati oruànu pratnju.

– Izlaè{ opasnosti i sebe i ènu.

– Kakvoj opasnosti? Roba ionako ide s vama – i ja }u je u Saraj-Bosni preuzeti.

– Lako je za robu. Glava, dragi moj, glava...

– Putujem iz Turske u Tursku. Turski sam podanik. Idem iz Saloniki za Saraj-Bosnu.

– Nije ti ovo Saloniki, vidje}e{ i sam – odgovori mu Jakov koji je ve} nekoliko puta bio u ovim krajevima.

Znao je da ovo u {ta ide nije Solun. Zato mu se i ùrilo. Da poku{a da negdje napravi ne{to po svom poimanju svijeta – a ne da zauvijek igra unaprijed napisanu ulogu. Sa Jakovom je pri~ao na hebrejskom, koliko da Blanku po{tedi brige. Posmatrao je Dubrovnik. Zidine, kule, crkve. Ovako je sigurno izgledala [panija – pomisli. Nasmija se sam sebi. Izgledala? [panija vjerovatno i danas izgleda tako, samo {to mi nismo vi{e tamo. Boè, pomisli, ako je ~ovjek u svemu tako li~an – da li je filozofija uop{te mogu}a? Gledaj Blanka – obrati se èni – ovako sigurno izgleda i [pa-nija. Grad je bio lijep. Od kamena. Dopadao joj se. [panija? Nije ovako zami{ljala [paniju. Njena je [panija mnogo vi{e li~ila na Saloniki.

Posve}eno uspomeni na baku Milenu bez koje moj unutra{nji svijet ne bi bio isti.

Danas ìvim samo za Tebe, i osje}am da samo danas ìvim.Bila si tren u kome sam proìvio sve.Bila si sve – a trajala si tren.

Palim ovu svije}u za spomen tebi,a znam da ni hiljadu svije}a nemaplamen jedne Tvoje rije~i. Znam da ni hiljadu svije}a nema svjetlo Tvog oka.

Svejedno, neka ova svije}a gori za Tebe –a Ti – Ti }e{ vje~no goriti u meni.

-------------------------------------------------------------------------------------------------------

“Ali ~ak i kad budu u zemlji neprijatelja svojih – ne}u ih od-baciti, i ne}u omrznuti na njih da ih dokraj~im i da dokinem savez svoj s njima – jer Ja sam Gospod Bog njihov. Nego }u im se opomenuti zavjeta sa starima, koje sam izveo iz zemlje Misir, pred o~ima naroda – da im budem Bog – Ja, Gospod.”

(III. Knjiga Mojsijeva, 26:44, 45)

Potez prvi

Stari novi po~eci u zemljama tu|im

Devet stotina i sedamdeset tre}a godina po Hid`ri,1 hiljadu i pet stotina i {ezdeset i peta godina po Hristu – i pet hiljada i tristo {esnaesta godina otkako se Adam uzdigao do prve objave.

Sarajevska megilaSkica za portret jednog svijeta u trinaest potezaEliezer Papo

ÎTATELJI PI[U

ruach_br_18_.indd 46 3.12.2011 13:40:11

RUAH HADA[A

47

tu|ina koji nas je porobio. Ovi su mu putnici izgledali dobrosto-je}i. Ako i nemaju robe kod sebe sigurno imaju nekog da ih otkupi. Okrenu se Vukanu:

– A {to su oni bjeàli iz [panije kad je [panija ri{}anska ako nisu Turci?

– Od dobra nisu sigurno – odsje~e mu ovaj, ne skidaju}i po-gleda sa Avrama. Gledali su se u o~i dugo i netremice. Vuka-nu se dopadalo {to stranac nije skretao pogled. Dvoumio se da li je u pitanju hrabrost ili glupost. Mora da mu je svedno, k’o i meni – zaklju~i – bi}e da se sva~eg nagled’o.

– Je li ti, Dubrov~anine – upita Marko Jak{u – koje su vjere ove tvoje pti~ice?

– Oni su @udije.

– Jesu li oni ri{}ani ili Turci?

– @udije su vjera za sebe, ni kr{}ani ni Turci. U Gradu imaju i svoju ulicu i svoju crkvu |e se Bogu mole po svom zakonu.

– E samo nam je jo{ jedna vjera falila. Malo li je dva krsta i dàmija...

– Neka Marko, pusti ljude, nisu Turci – nisu na{ posao, preki-de vo|a njegovo umovanje.

– Pa vidi{ da ih Turci dovla~e.

– Ako, oni pred svojim Turcima bjeè – pa i ako ih ovi na{i primaju ne ~ine ni{ta {to ne bi i mi. Zaklju~iv{i raspravu okrenu se Jak{i: – Prevedi ovom svom @udiju da je do{’o u ku}u s vi{e gospodara. Bi}e mu te{ko dok se ne navikne – a jo{ teè kad se navikne.

Put za Sarajevo su nastavili pod dojmom onog {to se desilo. Avram nije prestajao pri~ati o odmetni~kom vo|i. Ponavljao je kako mora nau~iti jezik zemlje, kako èli upoznati te ljude koji su ga podsje-}ali na Makabejce i njihov ustanak protiv jelinske vlasti.

– Hej, oni ustaju protiv Turske – zna{ li ti, Blanka, {ta je Tur-ska? Pa Turska je danas kao nekad Rim. A ovi ustaju protiv Rima. Ba{ kao Rabi Akiva. Kao Bar Kohba.

Ponekad joj se ~inilo da Avram govori kao dje~ak – a ne kao odrastao mu{karac. Stupao je kroz ìvot s dje~ijim uvjerenjem da se sve moè i da }e se uvijek sna}i. Uvijek je ne~im bio odu{evljen, i uvijek se bo-rio protiv ne~ega. Voljela ga je upravo takvoga. Kada je svojevremeno {apnula noni,4 znaju}i da }e tako i sinjor padre5 ve} ~uti, da joj se izme|u svih ponuda s kojima su provodadìke obigravale ku}u najvi{e dopada Avram – bilo je to upravo zbog ove njegove sposobnosti da se preda trenutku i da ìvi trenutak. Njen otac je bio haham, rabin – i ~esto je, nose}i mu ru~ak u je{ivu, rabinsko u~ili{te, imala priliku ~uti Avrama u nekoj od njegovih rasprava s drugim mladim talmide hahamim.6 Uvijek je mijenjao svijet, govorio o Avramu, Isaku, Jakovu, Mojsiju i Aronu kao da su najobi~niji dana{nji rabini, o proro{tvu kao o dnevnoj molitvi, a o Carstvu Izraela kao o nekoj dana{njoj jevrejskoj zajednici. Stvari iz drevne pro{losti za njega su bile stvarne ba{ kao i dana{nje – ako ne i stvarnije.

Stigli su. Avram je izgledao sretno – a gdje je on sretan sretna je i ona.

Jevrejska zajednica u Sarajevu nije brojala vi{e od ~etrdesetak ~la-

ÎTATELJI PI[U

Prespavali su kod mjesnog u~itelja. Bio je sretan da ugosti jednog Ara-mu. Jakov ga je odveo u~itelju. Nije zgodno da se sa ènom povla~i{ po konacima – rekao je. Zahvalio mu se. Ljudi su mu ~inili usluge sami od sebe. Valjda zato {to ni{ta nije ni traìo ni o~ekivao. Mo`da misle da ne u~estvujem dovoljno u vlastitom ìvotu – pomisli. Odmahnu ru-kom. Ni{ta stra{no, ponekad je i sam mislio tako. Sutradan, u cik zore, nastavili su put. Unajmio je vodi~a koji je prili~no dobro govorio tur-ski. Dovoljno da se sporazumiju. Ni on sam nije govorio puno bolje. U putu se ispostavilo da su talijanski, koji je Jak{a, tako se zvao vodi~, govorio odli~no, i {panski, koji je Avramu bio maternji, dovoljno sli~ni da bi se mogli sporazumjeti pri~aju}i jedan s drugim na dva jezika. Kad nije i{lo druga~ije ubacivali su turske rije~i. Odmakli su dobrih nekoli-ko sati od Dubrovnika. Ve} su odavno bili u Turskoj. Odjedanput se, ni otkuda, stvori{e pred njima desetorica naoruànih ljudi.

– Predajte sve stvari od vrijednosti – obrati im se visok brkat ~ovjek, o~ito vo|a druìne.

– Ja sam samo vodi~ – odgovori Jak{a prvi, hine}i nezainter-sovanost.

– Ako, ti }e{ platit’ {to uvodi{ Turke u zemlju. K’o da ih mi nemamo dovoljno.

Ostali se nasmija{e odobravaju}i. Iako je stanje bilo prili~no jasno, Jak{a prevede Avramu vo|in zahtjev.

– Kakav je to na~in. Ja sam otomanski podanik. Reci im da sam sultan jam~i Jevrejima sigurnost...

– Mislim da je bolje da im ne spominje{ sultana.

Avram shvati da se pred njima nalaze hri{}anski odmetnici. Boè kako je to sve ~udno – pomisli. – Ovde Ismael pritisao Esava – tamo Esav izgnao Ismaela – a Izrael izme|u njih, kao izme|u ~eki}a i nakovnja.

Dok joj je mu`, po obi~aju, prevodio pojedina~no na op{te – Blan-ka odlu~i da preuzme stvari u svoje ruke:

– Muhadìrlariz2 – re~e im pokazuju}i na Avrama i sebe – Is-panjaden3 muhadìrlariz.

– Vukane – obrati se vo|i jedan iz druìne – ova veli da su oni muhadèri.

– Toliko turski i ja razumijem.

– Iz [panije.

– ûo sam, Marko, k’o i ti, i evo mi sve ne{to smije{no, |e su od vol’kog svijeta na{li vamo pobje}’. Falim te Boè. Nek i ovamo neko bjeì. – Nek je, Boè mi oprosti, nekom gore nego nama – pa da mu je i ovo na{e, vako kako je, dobro.

Jak{a je mudro }utao. Avram i Blanka nisu razumjeli ni rije~i raz-govora. Marko nije bio zadovoljan Vukanovim sudom. Bilo mu je jasno da kako je krenulo – jo{ malo pa }e ih pustiti da idu svojim putem. [to sam se onda, kog vraga, odmet’o, mislio je ve} dani-ma, gledaju}i kako Vukan pu{ta `rtve kao da je kralj koji se bori za povratak na presto – pa kraljevski dijeli pravdu – a ne odmetnik. Ako si odmetnik – onda si odmetnik, ako si kalu|er – onda si kalu|er, ponavljao mu je. Nemo’{ nikako bit’ malo kalu|er malo odmetnik. Vukan mu je odgovarao: – Nismo mi odmetnici, mi smo ajduci, svoji na svom. Branimo sebe i svoje, i napadamo

ruach_br_18_.indd 47 3.12.2011 13:40:11

RUAH HADA[A

48

odsko~ili imanjem, ostatak zajednice ~inili su manje-vi{e siroma{ni ljudi koji su u nepoznato i po{li ‘trbuhom za kruhom’. Ulaze}i, Isak s vrata po~e glasno zapjevati uvodne psalme. Jedan od pri-sutnih, Danijel Pinto, ne mogav{i da se uzdrì {apnu na uvo Meiru Kavesonu koji je sjedio do njega:

– E da mi je samo znati {to je ovaj odjednom postao sadik.14

– Ne}e biti da je bez nevolje – odgovori ovaj, pa se odmah ugrize za jezik. Bio se zarekao da ne}e suditi postupke dru-gih ljudi. To je najbolji na~in da ~ovjek ublaì boànski sud prema sebi samom.

U me|uvremenu i drugi po~e{e pristizati u hram – pa se uskoro stvori i minjan, kvorum od deset mu{karaca bez koga se ne moè dràti javno bogosluènje. Isak se pope na teva,15 predvode}i za-jednicu u skupnoj molitvi.

U zraku se moglo osjetiti da se sa Isakom de{avalo ne{to nesvakida{nje – tako da i po zavr{etku molitve niko od prisutnih nije poùrio da otvori radnju i krene na posao – nego svi ostado{e u hramu. Kako niko nije bio spreman da prvi postavi pitanje odgo-vor na koje su svi ~ekali, a istovremeno niko nije bio spreman da napusti sinagogu bez da zadovolji vlastitu radoznalost – svako se po~e zabavljati ne~im. Jedan nikako nije uspjevao sloìti rese tale-ta, molitvenog ogrta~a. Drugi je ~istio cipele. Dvojica su zapo~ela neki razgovor. Na koncu, sinjor Isak odlu~i da otkrije razlog svoje zabrinutosti svojoj bra}i po zakonu:

– Ne znam, po~e, danas moram u mehkemu,16 pred kadiju po pitanju onog Dàfera halvadìje {to se udavio u Dunavu.

– Kakve ti veze ima{ s njim? – upita sinjor Rafael.

– Duguje mi sto pedeset ak~i.17

– Jeli mu ostao kakav nasljednik?

– Ima jednog sina, maloljetnog – a za tutora mu je metnut onaj [amani Kara|ozoglu.

– Ima{ li svjedoke da si mu dao pare – ili si bio dovoljno ble-sav da mu pare da{ u ~etiri oka? Pare se uvijek daju pred svjedocima – a najbolje je kad su svjedoci karpasis18 – da ne ispadne da Jevreji laù jedni za druge.

– Imam dva svjedoka - i obojica su alme{as:19 Ferhad i Memi.

– Pa {ta se onda sekira{?

– Prvo: ko je rekao da se sekiram, – i drugo, kako da se ne seki-ram. – Mogu re}i u ~ar{iji da Jevreji otimaju od siro~adi, da nemam srca, da laèm – hiljadu i jednu stvar mogu re}i....

– Ali... ima{ svjedoke...

– Ko mi jam~i da }e svjedoci kazati istinu?

– Dobro, njih {to se ti~e – njima ni iz dèpa ni u dèp, ni{ta ih ne ko{ta da kaù kako jest.

– Jest, ali moè biti da... {ta ja znam... da imaju ne{to s tuto-rom.

– Ni on nema razloga da ti ne da {to te spada. – Na kraju krajeva nisu njegove pare. Iz mog iskustva, ako te to moè umiriti, ja sam od turskog suda dobio moje pare. Ako se

ÎTATELJI PI[U

nova: desetak porodica, i nekoliko putuju}ih trgovaca koji su osta-vili svoje porodice u Solunu – dok su sami ìvjeli izme|u Sarajeva i Soluna, uvijek na putu – u Solun po espap,7 pa u Sarajevo da ga prodaju, potom opet u Solun - da bi Ro{ a-[ana8 ili moadim9 pro-veli u porodici, donose}i istom prilikom i novu robu. U Sarajevu, kao i u ve}ini gradova Otomanskog Carstva, Jevreji nisu ìvjeli u getu. – Naprotiv, bilo im je dozvoljeno da kupe ili iznajme ku}e ili sobe gdje god bi èljeli, jednako kao i podanicima ostalih vjeroza-kona. Sami su Jevreji, me|utim, traìli puta i na~ina da objedine po nekoliko jevrejskih porodica u jednom kurtiù.10

Svakog jutra i u svako predve~erje dolazili su malobrojni gradski Jevreji u ku}u Rafaela Kamhija, koja se nalazila u samoj ~ar{iji, da bi molili [aha-rit – jutarnju molitvu ili Minha i Arvit, popodnevnu i ve~ernju molitvu. Ove javne molitve bile su istovremeno i neka vrsta skup{tine, budu}i da su im skoro uvijek prisustvovali svi ~lanovi zajednice. Sinjor Rafael, vlasnik ovog privremenog hrama, nikada nije prvi stizao na molitvu. – Smatrao je da nije bilo u skladu s njegovim ugledom i ~a{}u da on, sinjor Rafael, ~eka druge manje va`ne ~lanove. – Radije je i{~ekivao u ku}i da se u hramu pojave osam-devet molitelja, a onda bi i sam stupio u pro-storiju, govore}i s vrata: behavot, behavot – izvolite, izvolite. Kal, kako Sefardi nazivaju hram, bio je, zapravo, tek pove}a soba sa dva ulaza: jed-nim, koji je izlazio na avliju i drugim, koji je izlazio na ulicu. ̂ ini se da su prvobitni vlasnici ku}e, koji su i sami bili trgovci, ovu prostoriju koristili kao magacin. Kada je sinjor Rafael sprva iznajmio – a potom i kupio ovu ku}u, odlu~io je, kao dobar Jevrejin sa osje}ajem za op{te stvari, da ovu izdvojenu prostoriju pretvori u hram. Nema sumnje da je to dobro ula-ganje, mislio je, prvo: stvar je sama po sebi dobro djelo, drugo: lak{e je moliti se u vlastitoj ku}i nego tr~ati stalno na neko udaljeno mjesto – i tre}e (i sigurno ne najneva`nije): ako se, s Bo`jom pomo}u, jednog dana ovdje uistinu ukorijeni kakva-takva zajednica, – ljudi }e znati ko je bio osniva~ prvog hrama – a samim tim i jedan od utemeljiva~a zajednice. Na jugoisto~ni zid prema kome se okretalo u molitvi, uprav-ljaju}i srce i misli u Jeru{alajim,11 Grad Svetinje, stavio je sinjor Rafael skupocjeni ehal, ormar u kome se ~uvaju svici Tore, ormar od abono-sa, {to ga je donio iz Soluna. Ehal je bio ukra{en ukucanom srmom i u`ljebljenim sedefom – a na njegovu nadvratku, izme|u prelijepih ara-beski, stajala je opominju}a poruka: ’Da lifne mi ata omed’ – ’Znaj pred kim stoji{’,dok je na dverima sedefom bilo ispisano: ’Ki mi-Sijon tese Tora, udvar Adonaj miru{alajim’ – ’Jer }e iz Siona iza}i Tora, i rije~ Gospodnja iz Jerusalima’.12 Ovaj ehal bio je jedina stvar od vrijednosti u ovom hramu. Sve ostalo izgledalo je vrlo obi~no – i gotovo sirotinj-ski. Jevrejska zajednica jo{ uvijek nije bila zvani~no uknjièna – jer da bi se mogla izgraditi prava sinagoga bilo je neophodno ishodovati carski ferman,13 koji bi sam stajao vi{e nego {to je ova mala zajednica mogla skupiti s najboljom voljom, a da se i ne govori o ostalim tro{kovima kao {to su gra|a i izgradnja. Osim toga, niko jo{ uvijek nije mogao znati ho-}e li op{tina pustiti korijen u Sarajevu ili ne}e. Moglo se desiti da svi ovi ljudi moradnu napustiti grad, svako svojim poslom – jednako kao {to su i do{li. Stoga, dràli su svi, bilo je bolje, za sad, ostaviti stvari onakvim kakve jesu. Dio ~lanova zajednice smatrao je da bi najva`nije bilo dovesti hahama. Drugi su smatrali da bi vjerou~itelj bio jo{ va`niji. Tre}i su, ipak, dràli da bi trebalo po~eti sa gradnjom sinagoge, potom dovesti hahama koji bi sprva sluìo i kao vjerou~itelj. Bilo je i drugih mi{ljenja, broj kojih se, iz nepoznatih razloga, podudarao s brojem op{tinara.

Danas, jedan od prvih molitelja bio je sinjor Isak Kalderon, koji je i sam bio prili~no bogat trgovac. Osim njega i sinjor Rafela koji su

ruach_br_18_.indd 48 3.12.2011 13:40:11

RUAH HADA[A

49

ÎTATELJI PI[U

sje}a{ onog Osmana koji mi je dugovao sto i osamdeset ak~i za espap {to sam mu prodao. – On je, kad sam ga tuìo {erijatskom sudu, sve lijepo priznao kadiji – i ovaj mu je naredio da meni isplati moje. – Od onda, pravo da ti kaèm, imam povjerenja u {erijatski sud.

– Tako ti je i deda, sigurno, imao povjerenje u {panske sudo-ve. Zanimljivo je kako na{i ljudi ~im malo odsko~e odmah po~nu {iriti oko sebe taj osje}aj da je sve u redu – upade Danijel Pinto u njihov razgovor.

Sinjor Rafael je odavno uo~io da je taj Danijel Pinto jedan od onih buntovni~kih duhova koji sami nemaju mira – pa ga ne daju ni dru-gima, i smatrao ga je osnovnom preprekom budu}em uspostavljanju op{tine pod svojim vo|stvom. Zato je drào da je va`no da ga u}utka, kako bi svima pokazao da ne misli trpiti sklonost ka bezvla{}u.

– Ko je tebi rekao da se petlja{ u razgovor – sasije~e ga.

– Isti onaj ko je tebe postavio da se petlja{ u Isakove li~ne stvari. [ta si ti sebi zamislio? Da nam bude{ glava?

Sinjor Rafel je bio zate~en mladi}evom provalom bijesa. îm ih makne{ iz ustaljenog reda – pro|e mu kroz glavu – iz ljudi izbiju skrivene strane. Zato je potrebno {to prije uspostaviti red i u no-vim okolnostima – zaklju~i. Mladi} je jo{ uvijek vezao:

– Izgleda da se od repova koji bi da budu glave, od trgovaca koji bi da budu narodne vo|e i sitnih {i}ardìja koji bi da sve i sviju podrede svojim ciljevima i ne moè pobje}i... �

Nastavit }e se.

1 Arapski: hid`rä – preseljenje, Muhamedovo preseljenje iz Meke u Medinu koje mudraci islama smatraju po~etkom islamske ere.

2 Turski: muhacirlarız – mi smo izbjeglice.

3 Turski: Ispanyaden – iz [panije.

4 Ladino: nona – baka.

5 Ladino: sinyor padre – gospodin otac.

6 Hebrejski: talmide +a+amim – doslovno: u~enici mudraca; uznapredovali u~enici je{ive.

7 Turski: espap (od arapskog asbab) – roba.

8 Hebrejski: Ro{ ha-{{ana – dvodnevni praznik nove godine hebrejskog kalenda-ra.

9 Hebrejski: mo’adim – praznici, zajedni~ko ime za tri hodo~asna praznika Pe-sah, [avout i Sukot.

10 Ladino: kurtijo – kompleks ku}a sa zajedni~kim dvori{tem.

11 Hebrejski: Yeru{alayim – Jerusalim.

12 Biblija, Isaija 2:3.

13 Turski: ferman – carski ukaz.

14 Hebrejski: Sadiq – pravednik.

15 Hebrejski: teva – podij na sredini sinagoge.

16 Turski: mehkeme (od arapskog mahkama) – zgrada u kojoj zasjeda {erijatski sud.

17 Turski: akçe – najsitniji otomanski srebreni novac.

18 Hebrejsko-{panski: karapasis (karpas – zelen ili celer, is – {panski dodatak za mnoìnu) – preneseno ime za muslimane u govoru sarajevskih Sefarda.

19 Ladino: almeshas – {ljive, drugi nadimak za muslimane odoma}en me|u sa-rajevskim Sefardima.

Kruì zanimljiva kratka pri~a o àbi i {korpiji. Kratka pri~a koja treba da nam prikaè naravi i mentalitet naroda Bliskog istoka.

Pri~a te~e ovako: Razgovaraju {korpija i ̀ aba pored obale reke. [kor-pija moli àbu da je prebaci na drugu stranu reke. @aba kaè: “Do-bro, ali ti }e{ me ubosti i usmrtiti.” [korpija odgovara: “Za{to bih te ubola i usmrtila, jer ako te ubodem, strada}u i ja.” “Dobro”, odgova-ra àba. “Popni se na moja le|a.” I àba je krenula da pliva zajedno sa {korpijom na le|ima. I kada su bile na sredini reke, {korpija je ubola àbu. Udavile su se obadve. Na prvi pogled nema nikakve lo-gike u pona{anju {korpije bar sa na{eg ìvotnog stanovi{ta.

Poznati srednjevekovni mislilac Baruh Spinoza rekao je: “Nemojte se smejati i nemojte se ~uditi, poku{ajte da shvatite.” U poku{aju da shvatimo tu drugu logiku, dolazimo do stanja bezna|a koje je izgleda uzrok pona{anja {korpije. Bezna|a kada ovozemaljski ̀ ivot gubi svaki smisao.

Gospodin Al-Allawi, uspe{ni preduzima~ iz Jordana, /(citat iz knji-ge Start up-Nation, autori Dan Senor i Saul Singer) predo~ava

neke brojne podatke vezane za arapski svet i poku{ava da predvidi budu}nost. Stanovni{tvo muslimanskog arapskog sveta broji 250 miliona ljudi. Od tog broja preko 70% su mla|i od 25 godina. Za tu mladu populaciju potrebno je stvoriti nova radna mesta, na}i im zaposlenje. Procene su g. Al-Allawia da je do 2020. godine potreb-no obezbediti 80 miliona novih radnih mesta. Taj cilj je nedostiàn i za SAD koji je u vreme ekonomskog “booma” u dekadi 1990 us-pio da zaposli polovinu od toga broja.

Demografska eksplozija sa jedne strane i visoki stepen nezapo-slenost me|u mladom populacijom pogodno su tlo za pojavu bezna|a. Oni postaju lak plen i `rtve brojnih fundamentalisti~kih organizacija i spremni su da se `rtvuju kao samoubice bomba{i, {ahidi za “vi{e ciljeve” i za odlazak u raj gde ih ~ekaju 72 device.

Ishod “Arapskog prole}a” bar {to se ti~e Izraela, jo{ uvek nije jasan. Gospodin Al-Allawi smatra da budu}nost i stabilnost regiona zavisi od obrazovanja mladih ljudi i u preduzetni{tvu i formiranju novih kompanija. Verovatna, druga alternativa je logika àbe i {korpije. �

@aba i {korpija Msc. Josef Baruhovi}

ruach_br_18_.indd 49 3.12.2011 13:40:11

RUAH HADA[A

50

ÎTATELJI PI[U

Sjedim u Muzi~koj {koli.

êkam Simhu.

Kroz vrata se ~uje violina. Dvije osmogodi{nje, devetogodi{nje djevoj~ice sviraju uz glasovirsku pratnju njihove u~iteljice.

Zaista lijepo, to~no sviraju. No, da ih i nisam prije vidjela znala bih da to sviraju djeca. ûje se i dje~ji zbor: “Pjevala je ptica kos, na zelenoj gran~ici....hej haj, hoj, u borovoj {umici, hej, haj, hoj...”

Te djevoj~ice, sviraju violinu s velikim entuzijazmom, voljom i kon-centracijom. Dok ih slu{am one me podsje}aju na po~etak samo-stalnog ìvota.

Te{ko je.

Iako ima{ “note”, koje ti pokazuju kako treba svirati ipak ti si taj, koji sam mora staviti prst na odre|enu ìcu na violini. A da bi po-stigao ono ne{to {to }e i drugima zvu~ati ugodno, treba se puno, puno truditi.

Zatim, zatvorim o~i.

U pozadini ~ujem violinu, i glasovir, malo zastanu, pa onda opet sve iz po~etka...

Mislim na Emanuela.

Emanuel je moj najstariji sin, u novembru je napunio 15 godina.

Maloprije smo telefonski razgovarali. On mi se javio. Iz Izraela. Iz Jeruzalema.

Po njegovom glasu sam osjetila, da je Emanuel sretan.

Osje}am da sve sigurnije hoda putom, koji je sam izabrao.

I zbor i glasovir i violine, koje slu{am, uvjerena sam da sve bolje zvu~e.

Emanuelova velika ̀ elja bila je , da srednju {kolu poha|a u Izraelu.

Bilo je to jako te{ka odluka za na{u obitelj.

Puno je pitanja u po~etku bilo bez odgovora: Kuda }e i}i? U koji grad? U kakvu srednju {kolu? Gdje }e ìvjeti? [to }e raditi za vrije-me vikenda?

Pa onda, kad }emo se vidjeti? Kako }e se snalaziti sam sa svim za-dacimakoji ga ~ekaju, s problemima, jezikom, s drugim mentalite-tom. [to ga ~eka? Ho}e li mu biti DOBRO?

Pa onda pitanja: A nama? Kako }e biti nama? Kako }u ja to sve podnijeti kao majka?

No, Emanuel je imao ogromnu èlju.

Uz emocionalne potrese sve to treba prakti~no provesti.

Po~inje doslovna utrka za odgovaraju}om {kolom.

EmanuelAgi Da-Don

Emanuel Da-Don. na svojoj bar micvi sa tatom Kotelom Da-Donom.

ruach_br_18_.indd 50 3.12.2011 13:40:11

RUAH HADA[A

51

Putujem s Emanuelom u Izrael. Obilazimo poznata i nepoznata mjesta, razli~ite {kole, susre}emo se s poznanicima, s nepozna-tim ljudima, rabinima, djecom, socijalnim radnicima, prijateljima, ro|acima...

Suo~avam se sa realnostima dormitoriuma (èljezni kreveti, WC u hodniku, prazni zidovi, neonska lampa).

Potajno, da me Emanuel ne vidi, pla~em i pitam se: zar sam ga ro-dila, da mi ide iz toplog obiteljskog gnijezda i da ~etiri duge godine bude na takvim mjestima?!

Nakon veoma dugog traènje, kona~no smo prona{li je{ivu.

Izgleda stvarno dobro: nalazi se u judeajskim brdima, nedaleko od Jeruzalema. Djeca, koju sam vidjela, dobro i pristojno izgledaju, otvorena su i ljubazna.

Emanuel mora za prijemni ispit pisati na hebrejskom i na engle-skom jeziku, tako|er treba pismeno i usmeno poloìti ispit iz ma-tematike i pokazati potrebno poznavanja Talmuda. Kakvi }e biti rezultati? êkamo nestrpljivo.

Nakon mjesec dana obavije{teni smo da je Emanuel sve predmete s uspjehom poloìo i da je primljen.

Trebala bih biti jako sretna.

Ali, jesam li?

Da, oti}i }e.

U mjesecu kolovozu dolazimo u Izrael. Sin, majka i otac.

Emanuelova avionska karta nije povratna.

Zajedno }emo biti u Izraelu jo{ dva tjedna. Svakoga dana, gotovo u svakom trenutku mislimo: jo{ samo malo i vi{e ne }emo biti zajedno.

Dolazi trenutak, nastava po~inje. Otvorenje je nove {kolske godi-ne. Za nas, za obitelj, po~inje novo razdoblje, ne{to s ~ime se do sada nismo suo~avali.

Ne moèmo odgoditi rastanak. Emanuel mora i}i u {kolu.

Zagrlim ga, Emanuel zagrli mene. Odlazi gore, gore na brdo, tamo ga ~ekaju ostali u~enici. Pogledom ga pratim. Odjednom preplave me emocije, osjetim suze na licu.

Ali ti se osje}aju nekako ~udnu isprepli}u, pla~em, a istovremeno sam ponosna!

Otac i majka putuju natrag u Zagrebu. Bez sina.

Prolazi prvi tjedan.

Poznajem svog sina. Kad se telefonski ~ujemo, njegov glas mi sve otkrije.

[kola, koju smo toliko dugo traìli ipak nije onakva, kakvu smo èljeli. Primje}ujem u razgovoru da se Emanuel ne osje}a dobro. Nervozan je, ali uop}e ne misli odustati.

Polako se primi~e datum, kad }e do}i na kra}e vrijeme u Zagreb. êtrdeset dana ga nismo vidjeli.

Kona~no dolazi natrag.

ÎTATELJI PI[U

E, kako sam sretna, da ga opet imam kraj sebe! Uop}e nije stra{no zbog toga {to se nije sna{ao u je{ivi. Bilo mu je te{ko, pogotovo bez obitelji.

Probali smo, oti{ao je, vidio sve svojim o~ima. No, sad je tu i ovdje }e i ostati.

Mo}i }u ga vidjeti svakoga dana, a ne samo na skypeu.

Nije to nikakav neuspjeh. Izabrali smo krivo. Ni{ta stra{no. Ovdje, u Zagrebu }e maturirati, a kad mu bude 18 godina, pa ako jo{ uvi-jek bude èlio oti}i, neka onda ide na fakultet u Izrael.

Veselim se, jako, jako, jako!

Kod ku}e razgovaramo o raznim mogu}nostima.

U jednom trenutku Emanuel re~e:

– Znam, mama, da ti je te{ko razumjeti, no ja ̀ elim ̀ ivjeti u Izraelu.

@elja mog sina i moja èlja se sukobe.

Me|utim, nekako istovremeno dobili smo informaciju o jednoj u potpunosti razli~itoj je{ivi – gimnaziji u Jeruzalemu.

S obzirom da Emanuel toliko àrko èli nastaviti srednju {kolu u Izraelu, odlu~ili smo da }emo napraviti i ovaj novi poku{aj.

I u ovoj {koli treba pristupiti prijemnom ispitu i poloìti ispit u intervju s ravnateljem je{ive.

Primljen je.

Ovaj put sam presretna, zbog mog sina! Uop}e ne mislim na sebe.

No, rastanak je jo{ teì, teì nego prvi put.

Telefon zvoni. Javljam se. Emanuel me zove.

Rekla sam, da poznajem svog sina. Njegov glas mi sve u trenutku otkrije.

Pri~a, da je {kola u glavnom gradu, u Jeruzalemu. Moè iza}i u grad, kada poèli. U sklopu {kole e nalazi se velika teretana. Sve razumije. Dobro u~i, kaè da mu ide. I voli u~iti. Va`no je da ima i prijatelje.

Emanuel je SRETAN. ûjem to po njegovom glasu, vidim osmijeh i zadovoljstvo u njegovim o~ima.

I onda se sjetim rije~i svoje majke, kad su mi bile 22 godine i kad sam se doselila u Izraelu kao tek udana mlada èna. Pitali su moju majku {to mi èli. Odgovorila je jednostavno: Sre}u, sre}u, sre-}u, sre}u.

Nije lako biti majka.

Jo{ je teè voljeti na dobar na~in. A jo{ je teè omogu}iti djetetu da ode od ku}e u trenutku kada se èli osamostaliti.

Simhin sat u Muzi~koj {koli je pri kraju.

Otvorim o~i i opet ~ujem zvuk violine, osje}am onu ogromnu dje~ju, u~eni~ku koncentraciju, ~ujem kako sviraju i pjevu{e: “Pje-vala je ptica kos...”

A ja, s maj~inim ponosom u srcu, misle}i na Emanuela, odgovo-rim: HEJ, HAJ, HO... �

ruach_br_18_.indd 51 3.12.2011 13:40:12

RUAH HADA[A

52

STRANICE ZA DJECU

Mala La i Kohav

1.

Ponedeljak do|e samI donese dobar dan.Dobro jutro – Marko re~e.Mira mahne i uzdahne.Ve} je ve~e – dobro ve~e!

Ki{a po~e…I utorak do|e samI donese ki{obran.Grmi, seva – Marko peva!Bo{ko do|e nasmejan!

Dovi|enja na tricikluSa{i, Petru, Taci, Micku!S ki{om svanu!Dobro jutro dobrom danu!I odnekud – sreda do|e!

Re~e Mira: za{to sve miDane dira, nokte grize, ide bos?Pravim ~amce od papira.Avione i balone dajem Bati –Ve} se klati Novi dan!

2.

êtvrtak se ovde spustiS padobranom.Ili opet, od NekudaMarko opet – ide sam!Ki{a stala…

Muva jedna i mu{ica zazujala.Zuji ne{to, kao san!Petak do|e nasmejan.Sunce sine. Lete ptice u visine!Zmaj se vine – povetarac!

Promenio vetar pravac,Zanemelo, sve miri{e!Marko ~itko pismo pi{e!I najduè, i najkra}ePoletarac …

Plovi patka preko Drave,Preko snova, preko jave!Sa Dunava, Tise, Save –Gavran ga~e, golub gu~e:Ni{ta nije kao ju~e – balon pu~e.

5.

Da zasviram s tobom Dane?Posle mraka – za{to svane?Kud hitaju to minuti,Svi ~asovi nezbrinuti,Ljudi ljuti, nasmejani …

Baba-roge, zmije, àbe,I princeze i prin~evi –Dani vredni – kad se smra~iDa zasviram s tobom Dane?Gde je Marko – da zasviram?

U ime se svako svoje, i nas dvojeI uvla~i, i izvla~i,I podvla~i, i provla~i –Da provirim od Nekuda?Od kud do|e, kamo hita

Iz sedmice u sedmicu – ista crtaIsti Dani nikad nisu!Miri, Marku! Ka}i, Branku!Taci, Petru na tricikluIsti dani nikad nisu!

6.

Tri sestrice, ~etiri brata!Sedam dana iza brega.Sedam no}i!I jutara onih divnih –Sedam silnih!

Ra|aju se iz svog kraja.Iz meseca u meseceKao dete!Ro|endane proslavljajuI sviraju, i pevaju.

Uvek traju!I traja}e do~ekani –Ovde stani, kaèm sebi!Ovde stani, ako gre{im!

Sa tobom bih sve da re{im!Iz tih dana – zavrzlame,Do|u same, ~ekam dane mnoge dane!Klju~ od srca u dèpi}u uvek nosim.Ako treba, kad zatreba – neka njega!

3.

Sasvim blizu i subotaOdnekuda kao dama, do|e sama!Na prozoru nova hranaZa goluba i dìvdàna.Soba ~ista – uvek ista!

Pod krevetom, pod stolicom,U dèpu se ne{to skrilo?Izgubilo, ili stiglo gde jeUvek Ne{to bilo {to je bilo.Do nedelje – Novo klacka!

Sunce prenu – Marko, zevnu!Uvek kada pono} pro|eîm odbroji sedam DanaI nedelja – do|e sama!I Nedeljko odnekuda – tu proluta!

Ne{to vrti na vrte{ci,Ne{to ljulja, Novo viri:Sutra }emo opet sti}iOno Ne{to gde smo bili!Tu smo bili …

4.

Marko opet pi{e pesme, pi{e Miri!Meni kaè da zasviram,Da zadenem cveti} jedanZa kaputi} – jedan ljuti}!Ili, mo`da – jedan pruti}?

Da proteram srce svojeU brzine, u dubine,U visine i {irine –U doline, ili, mo`da…S brda, s gora –

Balon s neba da dovu~emIli sunce – gde je {kola?Gde se u~i da se broji,Gde se prate otkucaji –Nota srca – gde se svira?

Gde se u~i da se boji,Da se zbroje i saberu razne boje:Boje duge, boje tuge,Boje slika, boje zime –To se plode Marku rime, nove rime!

Ljuti} za kaputi}Tatjana Cvejin Z.L.

ruach_br_18_.indd 52 3.12.2011 13:40:13

RUAH HADA[A

53

STRANICE ZA DJECU

7.

Dani trajni! Svi hitaju svojoj bra}i,Svom vrti}u, svome sme{ku!Svojoj ku}i, bez kucanja – mogu u}i?Nikad duì, nikad kra}i,Iz nedelje u nedelju – novi dani!

Prosejani, provejani, posejani!Ni~u tamo i ovamo – ni~u samo!Zreli beru, slatki, trajni…Tamo gde se ljubav rodiLjubavni su i beskrajni – dani trajni!

Njima ùrim, hitam – smelo!Zapo~injem, zavr{avam, njima klanjam!Njima sanjam suncokreteI masla~ke, sve bukete i rakete,I loptice i rekete, i balone…

Kerefeke, zavrzlame…Lutka modrog skroz od slame,Skroz od svile, bajne vile!Korpu punu koje~ega, i sva~egaI ni~ega – njima gegam!

9.

Kad bih bio u papiru, jednom stihi, ali celomPoljupce bih sve smestio u taj fi{ek!Nudio bih devoj~ice dok {apu}u i galameIz te kese da se sluè – Izvolite!Izvolite kog volite – rekao bih…

Da li bi mi tada dale da pogledam…Gde li drè spomenare, pisma tajna iSalvete, i sli~ice one bajne kad su bileSasvim male – da zavirim?U cedulje ili sveske – u dnevnike ve} se ne sme!

Dre{im kesu od papira da mi u njojOva sila od de~aka, Dane broji, sate niè!Da godina brzo pro|e, Mira, Taca, Lela do|e…Da se zbroje, da se sloè, da se mnoèUz klikere i sli~ice – devoj~ice…

Devoj~ica jedna bajna {to princeza@eli biti – samo spava…Kroz njen prozor kad proviri moja glavaVrisne samo i uzdahne, i doziva, zapomaè!U bajkama princeze su – ne`na bi}a! �

8.

Zavrzlame da odveèm?Da zaveèm razglednice,I ma{nice, i pesmice –Slatku tajnu od papira!Marko novu pesmu svira

I treperi balon beli…Jo{ treperi – {ap}em VeriBalon celi, cveti} beli –U grudima bravu imamZaklju~anu…

I jo{ neke tajne stvari!Po potrebi i za slu~aj –Klju~ od srca, mo`da, pravi?Ko {apu}e tajnu moju…Da proverim, da provirim!

U sanduku ispred ku}e[ta donosi danas ju~e?Gde u sutra danas stoji?U sanduku, zaklju~anomLjuti} jedan – klju~ postoji.

@idovske bajke i legende tete NaomiPala~a orlovaGertrude Landa, 1919. god., prevela Dolores Bettini

U zemlji Isto~no od izlaze}eg sunca ìvio je kralj koji je sve dane i polovicu no}i provodio u uìvanju. Prema tada{njem saznanju, njegovo kraljevstvo je bilo na rubu svijeta i posve okruèno mo-rem. îni se da nikoga nije bilo briga {to se nalazi iza stjenovite granice koja je tu zemlju odvajala od ostatka svijeta. Zapravo, u tom kraljevstvu kao da nitko nije ba{ mnogo brinuo ni o ~emu.

Ve}ina ljudi slijedila je primjer kralja koji je vodio besposlen i bezbriàn ìvot i nije brinuo o budu}nosti. Kralj je vladarske du`nosti smatrao velikom gnjavaòm; niti je mario niti su ga bri-nuli prijedlozi o dobrobiti naroda, a dokumente koje su mu sa-vjetnici donosili na potpis nikada nije ni pro~itao. [togod to bilo, mjese~ni {kolski propisi, zakon o trgovanju ili sli~ne stvari od op-}eg interesa:

“Ne gnjavite me”, bila je njegova uobi~ajena primjedba. “Vi ste moji savjetnici i dràvni slu`benici. Napravite ono {to mislite da je najbolje.”

Onda bi oti{ao u lov, {to mu je bila najdraà razonoda.

Zemlja je bila plodna i nitko se nikad nije pozabavio mi{lju da bi jedne godine lo{e vrijeme moglo utjecati na usjeve i dovesti do nesta{ice ìta. Nisu poduzeli mjere opreza i napravili zalihe p{enice, pa kad je jednog ljeta zavladala velika su{a i sprìla polja, zima koja je uslijedila bila je mu~na. Kraljevstvo se suo~ilo s gla|u i narodu se to nije dopalo. Nisu znali {to da rade i kad su se poàlili kralju, on im nije mogao pomo}i. Zapravo, nije shva}ao te{ko}e i olako je pre{ao preko toga.

“Ja sam mo}an lovac”, rekao je. “Uvijek mogu uloviti dovoljno ìvotinja i osigurati dovoljno hrane.”

Ali zbog su{e su usahli i trava i drve}e, a nesta{ica hrane uvelike je smanjila broj ìvotinja. Kralj je zatekao praznu {umu; nije bilo ni jelena ni ptica. Jo{ uvijek nije shva}ao ozbiljnost situacije, a ono {to je smatrao sjajnom zamisli, obilo mu se o glavu.

“Istraìt }u nepoznato podru~je s druge strane stjenovitih brda”, kazao je. “Tamo }u sigurno na}i zemlju obilja. Ako ni{ta drugo”, dodao je, “bit }e to zgodna pustolovina i dobar lov.”

ruach_br_18_.indd 53 3.12.2011 13:40:14

RUAH HADA[A

54

vrhu planine nalazi golema gra|evina. Kad su pri{li sasvim blizu, nije bilo sumnje. Na vrhu je stajao grad ili pala~a. Odlu~eno je da se sutradan popnu.

Nikakva zvuka se nije ~ulo no}u, a ujutro su, na svoje veliko iznena|enje, jasno razaznali stazu koja je vodila prema vrhu. Bila je toliko zarasla u korov, mahovinu i puzavac, da je bilo o~ito kako je dugo nije nitko koristio. Bilo je te{ko popeti se, ali na polovici puta, prvi put od po~etka putovanja, mogli su se zamijetiti znaci ìvota.

Bio je to orao. Iznenada je poletio dolje s vrha planine i kre{te}i kruìo iznad lovaca, ali nije ih poku{ao napasti.

Kona~no su stigli do vrha. Bila je to veoma prostrana zaravan koju je skoro sasvim zauzimalo ogromno zdanje masivnih zidova i veli~anstvenih tornjeva.

“Ovo je pala~a nekog velikog vladara”, re~e kralj.

Ali nije bilo ulaza. Ostatak dana su proveli lutaju}i uokolo, no nig-dje ni vrata ni prozora ni bilo kakvog vidljivog otvora. Odlu~eno je da se sutradan ozbiljnije potrude i na|u ulaz.

Me|utim, bila je to ve}a zagonetka nego {to se ~inilo. Kona~no je jedan od najsmionijih iz druìne otkrio orlovo gnijezdo na jednom od najmanjih tornjeva i uz veliki napor je uhvatio pticu i donio je dolje kralju. Njegovo viso~anstvo je naredilo jednom od mudraca, Muflogu, koji je znao jezik ptica, da s njom porazgovara. On je tako i u~inio.

Hrapavim glasom orao je zakre{tao: “Ja sam mlada ptica, sedam stolje}a mi je tek. Ni{ta ne znam. Na tornju vi{em od onog na ko-

STRANICE ZA DJECU

Organizirana je velika ekspedicija; kralj i njegova lova~ka pratnja krenuli su potraìti put preko stijena. To uop}e nije bilo te{ko i tre}eg su dana izme|u litica i vrhova otkrili prolaz. Kralj je ugledao predio s druge strane.

Bila je to prostrana i lijepa zemlja; dokle je pogled sezao prostira-la se {uma golemih stabala. Lovci su se pa`ljivo spustili na drugu stranu stjenovite barijere i u{li u nepoznati kraj.

Izgledao je kao da je nenastanjen. Nije bilo ni znaka nekoj ìvo-tinji ili ptice. Nikakav zvuk nije remetio {umski mir, a ni staza nije bilo na vidiku. Koliko su lovci mogli razabrati, ljudska noga kao da nikad tu nije stupila. Kao da ~ak i priroda po~iva. Sve drve}e je bilo staro, ~vorovi na njihovim deblima neobi~nih oblika, a li{}e ùto i uvelo kao da je davno prestalo rasti.

Sve u svemu, mar{ kroz {umu je bio jeziv i lovci su hodali jedan iza drugog {to je taj neobi~ni doìvljaj ~inilo jo{ dojmljivijim. Me|utim, ta je neobi~nost kralju bila ugodna, pa je nastavio istim putem ~etiri dana.

A onda je {uma najednom zavr{ila i istraìva~i su do{li do ogromne otvorene ravnice, pustare, kojom je tekla {iroka rijeka. U daljini se uzdizala planina prekrivena stijenama pravilnih oblika. U svakom slu~aju, izgledao je kao da su to stijene, ali udaljenost je bila pre-velika da bi se sa sigurno{}u to moglo tvrditi.

“Voda je”, re~e vezir, “znak ìvota.”

I tako je kralj odlu~io produìti do planine. Prona{li su pli}ak i kad su se na{li na drugoj strani rijeke, bolje su razabrali stijene koje su kao kruna krasile planinu. Bile su previ{e pravilne da bi bile stijene, a kad su se primakli bliè, kralj je bio siguran da se na

ruach_br_18_.indd 54 3.12.2011 13:40:14

RUAH HADA[A

55

Ohrabreni tim rije~ima, lovci su odlu~ili ostati s kraljem. Jedan od njih po~eo je lupati po vratima, ali kralj je àrko èlio da se natpis sa~uva. Nakon {to su raskr~ili jo{ korova, ugledali su klju~ uguran u klju~anicu. Me|utim, otklju~ati vrata nije bio lagan zadatak jer se stolje}ima nakupljala hr|a. Kad su napokon uspjeli, {arke na vratima su zastenjale i iz vla`nog hodnika ih je zapuhnuo smrad pljesni.

Do gle`njeva u pra{ini hodali su istraìva~i kroz labirint soba dok nisu dospjeli u veliku sredi{nju dvoranu s kipovima. Bio je to to-liko vje{t umjetni~ki rad da su kipovi izgledali kao da su ìvi, pa su na trenutak svi ostali bez daha. U toj dvorani nije bilo pra{ine i Muflog je kazao da je ta prostorija bila hermeti~ki zatvorena. O~ito je bila zami{ljena posebno za ~uvanje kipova.

“Mora da su to statue kraljeva”, re~e njegovo viso~anstvo, {to je Muflog i potvrdio nakon {to je pro~itao natpise.

Daleko u dnu dvorane, na postolju vi{em od drugih, nalazila se statua ve}a od ostalih. Tu je uz ime na postolju stajao i natpis koji je Muflog pro~itao usred zastra{uju}e ti{ine:

“Ja sam posljednji od kraljeva – da, posljednji od ljudi i vlastitim rukama dovr{io sam ovo. Vladao sam nad tisu}ama gradova, jahao tisu}e konja, tisu}e mi se podanika klanjalo, ali kad je zavladala glad bio sam nemo}an. Ti koji ovo ~ita{, ~uvaj se sudbine koja je zadesila ovu zemlju. Poslu{aj bar jednu rije~ savjeta od posljednjeg smrtnika: pripremi si jelo dok je jo{ dan...”

Rije~i su bile prekinute; ostatak je bio ne~itak.

“Dovoljno”, zavapio je kralj glasom iz kojeg je nestalo ~vrstine. “Ovo je zaista bio dobar lov. Nau~io sam, u svojoj ludosti i lovu na uìtke, ono {to sam sâm propustio vidjeti. Vratimo se i postupimo po savjetu kralja kojeg je zadesio kraj kakav bi sigurno i nas zade-sio kad bismo zaboravili ovo upozorenje.”

Gledaju}i preko ravnice koju su prevalili, ~ini se da je njegovo viso~anstvo ugledalo viziju naprednih gradova i veselih plodnih polja. U ma{ti je vidio karavane natovarene robom kako putuju prostranstvima. Zatim, kad su uslijedile mra~ne misli, oblak se nadvio nad cijelu zemlju. Gradovi su se smrvili i nestali, orlovi su se obru{ili i zaposjeli sve {to ~ovjek nije cijenio i odràvao. Nakon orlova, stoljetna pra{ina polako se taloìla, gomilala se iz godine u godinu dok nije sve prekrila i zavladala je pusto{.

Jedva da su rije~ prozborili kralj i njegovi lovci dok su se vra}ali u zemlju Isto~no od izlaze}eg sunca. Ukupno su bili odsutni ~etr-deset dana kad su opet pre{li stjenovitu granicu. Do~ekali su ih s veseljem.

“[to ste donijeli”, upita narod. “Jo{ malo, pa }emo skapati.”

“Ne}ete skapati”, re~e kralj. “Donio sam mudrost iz Pala~e orlova. Iz sudbine i patnje drugih, nau~io sam lekciju – nau~io sam {to je moja du`nost.”

Smjesta se dao na posao i organizirao pravilnu raspodjelu zaliha hrane i obradu zemlje. Vi{e nije gubio vrijeme na budalaste uìtke, te je s vremenom zemlja Isto~no od izlaze}eg sunca uìvala u sre}i i blagostanju, pa je ~ak i izgradila uspje{na naselja na ravnici koju je Pala~a orlova bila zanemarila. �

jem ja boravim, gnijezdo je mog oca. On }e vam znati re}i vi{e.”

Nije morao re}i vi{e. Samo je trebalo popeti se na vi{i toranj i ispi-tati oca orla. Tako je i u~injeno, a ptica je odgovorila: “Na jo{ vi{em tornju se nalazi moj otac, a na jo{ vi{em je moj djed kojem je dvije tisu}e godina. On bi mogao ne{to znati. Ja ne znam ni{ta.”

Nakon velikih pote{ko}a dospjeli su do najvi{eg tornja i prona{li dostojanstvenu pticu. înilo se da spava. Uspjeli su je razbuditi tek nakon mnogo ulagivanja. Oprezno je odmjerila lovce.

“Da vidimo, da razmislim”, promrmljao je polako. “ûo sam kad sam bio si}u{no pile nekoliko godina staro – to je bilo davno, jako davno – kako je moj pra-pradjed rekao da mu je njegov pra-pra-djed kazao da je davno, jako davno – oh, stvarno, jo{ mnogo davni-je od davnog – u toj pala~i ìvio kralj. Onda je on umro i prepustio je orlovima. I tako je tijekom mnogo, mnogo, mnogo tisu}a godina vrata prekrila pra{ina koju je donio vjetar.”

“Gdje su ta vrata?” upita Muflog.

Bila je to zagonetka na koju prastara ptica nije mogla odmah od-govoriti. Razmi{ljala je i razmi{ljala, pa zadrijemala. Trebalo ju je odràti budnom sve dok se na kraju ne sjeti.

“Kad ujutro zasja sunce”, oglasila se, “prva njegova zraka obasjat }e vrata.”

Onda je iscrpljena od sveg tog razmi{ljanja i govorenja opet za-spala.

Za druìnu nije bilo odmora te no}i. Svi su promatrali ne bi li bili sigurni da }e opaziti kako prva zraka izlaze}eg sunca udara u pala~u. Kad se to dogodilo, pa`ljivo su obiljeìli mjesto, ali vrata nigdje na vidiku. Po~eli su kopati i poslije mnogo sati otkrili su otvor.

U{li su u pala~u. Kako je prekrasno i tajnovito bilo to mjesto koje je stolje}ima obrastalo u korov! Gomile isprepletenih puzavaca leàle su posvud – po nekad obrezivanim stazama, a skrile su goto-vo sasvim niè dijelove zdanja. Iz pukotina zidova izbijalo je korije-nje koje je svojim rastom silom razmicalo kamene blokove. Bio je to prizor strahovite pusto{i. Kraljevi ljudi su s naporom ma~evima kr~ili put kroz podivljali korov do sredi{ta zdanja, a onda su stigli do vrata na kojima je duboko u drvetu bio urezan natpis. Jezik je bio nepoznat svima osim Muflogu koji je odgonetnuo sljede}e:

“Mi, stanovnici pala~e, dugi niz godina ìvjeli smo udobno i rasko{no. A onda je do{la glad za koju se nismo pripremili. Imali smo dragulja u izobilju, ali ne i ìta. Samljeli smo bisere i rubine u fino bra{no, ali od toga nismo mogli napraviti kruh. Zato smo umrli i zavije{tali ovu pala~u orlovima koji }e pro`drijeti na{a tijela i podi}i svoja gnijezda na na{im tornjevima.”

Tiha jeza obru{ila se na druìnu, a kralj je problijedio kad je Mu-flog pro~itao te neobi~ne rije~i. Upozorenje koje je do{lo iz zamrle pro{losti pretvorilo je ovu pustolovinu u ne{to daleko od zabav-nog. Pojedinci su predloìli da se istraìvanje smjesta prekine i da se odmah vrate ku}i. Pribojavali su se prikrivene opasnosti. No, kralj je bio odlu~an.

“Moram ovo do kraja istraìti”, rekao je smirenim glasom. “Svi koji se pla{e, mogu se vratiti. Ja }u, ako treba, nastaviti sam.”

STRANICE ZA DJECU

ruach_br_18_.indd 55 3.12.2011 13:40:15

RUAH HADA[A

56

[KOLSKA STRANA

1. razred (KITA ALEF) – razrednica Ana Sesar

28. 9. – posjet parku Maksimir i zoolo{kom vrtu (nastavna cjelina “Jesen u mom gradu – priroda se mijenja”).

28. 9. – posjet i predavanje rabina Kotela Da-Dona na temu “Ro{ Ha{ana i Jom Kipur”.

6. 10. – posjet Zagreba~kom kazali{tu lutaka-predstava “Jeèva ku}ica”.

17. 10. – posjet Gradskoj knji`nici “S. S. Kranj~evi}” (hrvatski jezik – medijska kultura, upoznavanje s knji`nicom i knji`ni~arom, pravila pona{anja).

17. 10. – posjet kinu “Europa” u sklopu ZFF (dje~ji dio – Bibijada) – film “Reper Ricky i kradljivac bicikla”.

31. 10. – gost u {koli; flautistica Marta Sesar, prvakinja Hrvatske (glazbena kultura – predstavljanje i upoznavanje instrumenta, koncert).

2. 11. – posjet poslovnici OTP banke (zanimanja ljudi).

8. 11. – posjet Etnografskom muzeju u sklopu projekta – U~enje u muzeju – (razgledavanje izlo`be, radionica ukra{avanja svije}a voskom),

12. 11. – gost u {koli; DV Habad Ciona (kratka predstava “vrti}ancima”, tema “Jesen”).

23. 11. – gost u {koli;policajac Vlatko Buljan (priroda i dru{tvo – promet, pona{anje pje{aka u prometu).

28. 11. – posjet kazali{tu @ar ptica-predstava “Reumati~ni ki{obran”.

5. 12. – posjet Gradskoj knji`nici “S. S. Kranj~evi}” (hrvatski j. – lijepe rije~i).

8. 12. – posjet kazali{tu Tre{nja, predstava “Princeza i àbac”.

2. razred (KITA BET) – razrednica Monika He|et

23. 9. – posjet Gradskoj knji`nici “S. S. Kranj~evi}” – posudba lektire.

28. 9. – posjet parku Maksimir i zoolo{kom vrtu (nastavna cjelina “Jesen”).


4. 10. – posjet rudniku Zrinski (radionice “Ptice i crvi”, “Jedan dan u ìvotu {i{mi{a”, Park prirode Medvednica).


19. 10. – posjet kinu “Europa” u sklopu ZFF (dje~ji dio – Bibijada).

8. 11. – posjet Etnografskom muzeju u sklopu projekta “U~enje u muzeju” (razgledavanje izlo`be, radionica ukra{avanja svije}a voskom).


22. 11. – posjet Unicefovoj matineji u Cinestaru Novi Zagreb, “Zajedno za djecu”.

25. 11. – posjet kazali{tu Dubrava – predstava “Matilda”.

30. 11. – posjet kazali{tu Mala scena, predstava “Roda i lisac”.

6. 12. – posjet tvrtki Holcim (priroda i dru{tvo-gospodarske djelatnosti).

3. razred (KITA GIMEL) – razrednica Vesna Stojanovski, zamjena za Teu Odeljan 23. 9. – posjet Gradskoj knji`nici “S. S. Kranj~evi}” – posudba lektire.


12. 10. – kino Cinestar – film “Koko i duhovi”.

17. 10. – posjet kinu “Europa” u sklopu ZFF (dje~ji dio – Bibijada).

27. 10. – posjet kazali{tu Tre{nja – predstava “ûdnovate zgode {egrta Hlapi}a”.

Dragi na{i ~lanovi i prijatelji Osnovne {kole “Lauder – Hugo Kon”

Od ovog broja imat }ete priliku u svakom broju Ruaha ~uti novosti i Glas {kole. @elimo vas informirati i zajedno dijeliti sve na{e uspjehe. [kola je ove godine upisala 8 novih prva{i}a te trenutno ima 54 u~enika od 1. – 8. razreda, a uz obavezan hebrejski i engleski jezik, u~enici imaju mogu}nosti u~iti francuski, njema~ki, latinski i gr~ki jezik kao izborne predmete (www.lauder-hugokon.hr).

Ovim putem pozivamo Vas i na {kolsku priredbu, Hanuku, koja }e se odràti u srijedu 21. 12. 2011. u 17h u kazali{tu KNAP na Pe{}enici (odmah kraj {kole).

U prvom polugodi{tu, uz redovnu nastavu, ostvarili smo dosta projekata, izvanu~ioni~ke nastave, gostovanja i predavanja…

Krenimo redom.

ruach_br_18_.indd 56 3.12.2011 13:40:16

RUAH HADA[A

57

7. razred (KITA ZAIN) – razrednik Tomislav [imi}

26. 9. – odlazak u kino Cinestar na projekciju filma “Johnny English Reborn” – korelativna izvanu~ioni~ka nastava engleskog i hrvatskog jezika.

28. 9. – posjet u {koli i predavanje rabina Kotela Da-Dona na temu “Ro{ Ha{ana i Jom Kipur”.

6. 10. – radionica za roditelje na temu “Problemi nasilja i ovisnosti s aspekta policijskog postupanja” u organizaciji PUZ-a.

19. 10. – odlazak u Cinestar, film “Koko u Parizu”.

1. 12. – odlazak u kazali{te Komedija na operu “Aida” – izvanu~ioni~ka nastava glazbene kulture i sata razrednika.

Polugodi{nji projekt “[afran” – korelativni projekt nastave povi-jesti i hebrejskog jezika – upoznavanje mladih s temom Holokau-sta i podizanje svijesti o opasnostima diskriminacije, predrasuda i nesno{ljivosti.

Cjelogodi{nji korelativni projekt hrvatskog, engleskog, francuskog i hebrejskog jezika te povijesti – “Susret kultura” – u projektu su-djeluju svi u~enici od 5. do 8. razreda.

Cjelogodi{nji projekt engleskog jezika – “Lauder Express” – izra-da {kolskih novina na engleskom jeziku, u projektu sudjeluju svi u~enici od 5. do 8. razreda.

8. razred (KITA HET) – razrednica Sandra Brcko

26. 9. – odlazak u kino Cinestar na projekciju filma “Johnny English Reborn” – korelativna izvanu~ioni~ka nastava engleskog i hrvatskog jezika.



18. 11. – odlazak u Umjetni~ki paviljon na izlo`bu Ante Ra{i}a “Umjetnost je lijepa” – izvanu~ioni~ka nastava likovne kulture i sata razrednika.

Polugodi{nji projekt “[afran” – korelativni projekt nastave povi-jesti i hebrejskog jezika – upoznavanje mladih s temom Holokau-sta i podizanje svijesti o opasnostima diskriminacije, predrasuda i nesno{ljivosti.


Cjelogodi{nji projekt engleskog jezika – “Lauder Express” – izra-da {kolskih novina na engleskom jeziku, u projektu sudjeluju svi u~enici od 5. do 8.razreda.

Hag Hanuka Sameah, `ele vam u~enici i svi zaposlenici [kole! �


30. 11. – posjet kazali{tu Mala scena – predstava “Roda i lisac”.

6. 12. – posjet tvrtki Holcim (priroda i dru{tvo-gospodarske djelatnosti).

4. razred (KITA DALET) – razrednica Neda Mr|an



13. 10. – kino Cinestar – film “Koko i duhovi”.

19. 10. – posjet kinu Europa u sklopu ZFF (dje~ji dio – Bibijada).


22. 11. – posjet Unicefovoj matineji u Cinestaru Novi Zagreb, “Zajedno za djecu”.

25. 11. – posjet kazali{tu Dubrava – predstava “Matilda”.

PREDMETNA NASTAVA

5. razred (KITA HEI) – razrednica Maya Cime{a Samokovlija

28. 9. – posjet u {koli i predavanje rabina Kotela Da-Dona na temu Ro{ Ha{ana i Jom Kipur.


9. 11. – film “Avanture Tintina”.



6. razred (KITA VAV) – razrednica Maja Radov~i}




9. 11. – film “Avanture Tintina”.

Cjelogodi{nji korelativni projekt hrvatskog, engleskog, francuskog i hebrejskog jezika te povijesti – “Susret kultura” – u projektu su-djeluju svi u~enici od 5. do 8. Razreda.


[KOLSKA STRANA

ruach_br_18_.indd 57 3.12.2011 13:40:17

RUAH HADA[A

58

VIJESTI I ZANIMLJIVOSTI

Rezultati pokazuju da 15% Amerikanaca imaju antisemitski stav, 3% vi{e nego u sli~nom istraìvanju 2009. godine i time se spustio na razinu iz 2007.

Anketa iz 2011. pod nazivom Survey of American Attitudes Toward Jews in America, provedena je telefonski i obuhvatila je 1.754 odra-sle osobe; realizirana je od 13. do 23. Listopada – Marttila Strategies of Washington, DC and Boston. Mogu}e gre{ke su +/–2,8%.

înjenica da se antisemitski nivo pove}ao znatno u odnosu na za-dnje dvije godine zabrinjava i postavlja pitanja kakav on ima utje-caj na {ire ameri~ko dru{tvo.

“Financijska nesigurnost, socijalne neizvjesnosti izazivaju pad dru{tvenog morala i pove}avaju polarizaciju. Sve to ima jak utjecaj na pove}anje negativnog odnosa prema @idovima”, rekao je Abra-ham H. Foxman, direktor ADL-a.“Uznemirava da se uza sva nastojanja ne premo{}uje netolerancija i ko~i se izgradnja tolerantnog dru{tva, da su antisemitska razmi{ljanja ~vrsto ukorijenjena u malom, ali ne bezna~ajnom dijelu ameri~kog dru{tva”, naglasio je Foxman.

Naj~e{}e su prisutne predrasude o financijskoj mo}i i ìdovskom utjecaju na svjetska zbivanja.

Na pitanje imaju li “@idovi prejaku kontrolu /utjecaj na Wall Streetu”, 19% Amerikanaca odgovorilo je “vjerojatno je istina”, {to je pove}anje od 14% u odnosu na odgovore iz 2009. godine

“Stereotip o @idovima i novcu, te da danas vi{e Amerikanaca tako razmi{lja, sigurno je povezan s padom ekonomije, kao i promje-nama u demografskoj slici na{eg dru{tva, i vjerojatno su uzrokom ovakvih rezultata”, rekao je direktor Foxmann. “Tako|er je prisu-tan i stari antisemitski stav o @idovima kao nelojalnim gra|anima, krivcima za Isusovu smrt, te op}enito snaàn ìdovski utjecaj.”

15% ispitanika se sloìlo da su @idovi spremniji za “zamagljivanje posla”, {to je broj~ano mali porast u odnosu na 2009., 16% misli da su @idovi tako lukavi da ostali nemaju {anse, {to je porast od 13% na istraìvanja iz 2009. godine.

Na pozitivnoj razini 64% se sloìlo da su @idovi puno pridonijeli kulturnom ̀ ivotu Amerike, a 83% vjeruju u to da @idovi preferiraju va`nost obiteljskog ìvota.

Ispitivanje je provedeno me|u 1.754 osobe, od toga je 243 Afro-Amerikanaca i 227 Hispanjolaca. �

ADL ispitivanje javnosti pokazalo: antisemitski – pogledi u SAD-u u porastu jpost.com staff, prevela Maya Cime{a Samokovlija

Godinama ustaljeni stereotip o @idovima – novac i mo}, jo{ uvijek je na snazi, pokazalo je najnovije istraìvanje koje je {irom SAD-a provela organizacija Anti-Defamation League (ADL). Rezultati ispitivanja koje je proveo ADL, objavljeni su po~etkom studenoga i pokazuju kako su se pove}ali antisemitski pristupi i razmi{ljanja; porast nije velik ali je ipak znatan.

Antisemitizam.

ruach_br_18_.indd 58 3.12.2011 13:40:17

RUAH HADA[A

59


Veliki doprinos Izraela svijetu znanstvenih istraìvanja priskrbio mu je i ogroman broj pohvala. U odnosu na svoju veli~inu, ̀ idovska dràva zaslu`na je za dojmljiv broj postignu}a.

Izraelski profesor Dan Shechtman u srijedu je postao deseti Izra-elac koji je dobio Nobelovu nagradu. Nagra|en je za kemiju, za otkri}e kvazikristala. Ovo otkri}e potpuno je pobilo znanstvenu teoriju prirode krutina.

“Ovo otkri}e predstavlja kvantni skok za kemiju. Zahvaljuju}i njego-vim otkri}ima, morati }emo prepraviti prva poglavlja u ud`benicima iz kemije,” rekao je Sven Lidin, ~lan Nobelovog komiteta za kemiju.

Izraelski vo|e ~estitali su Shechtmanu na pobjedi te je protuma~ili kao dokaz bogate tradicije akademskog istraìvanja u Izraelu.

“êstitam vam u ime gra|ana Izraela na va{oj pobjedi koja oslikava intelekt na{ih ljudi”, rekao je premijer Benjamin Netanjahu.

“Nema puno zemalja koje su dobile tako velik broj Nobelovih nagrada”, izjavio je predsjednik [imon Peres, i sam dobitnik Nobelove nagrade. Tijekom proteklih 45 godina, Izrael je dobio 10 Nobelovih nagrada – veli~anstveno postignu}e za zemlju od samo 7,8 milijuna stanovnika.

êtiri nagrade dodijeljene su iz kemije, dvije iz ekonomije, jedna za knjièvnost a troje Izraelaca dobili su Nobelovu nagradu za mir, uklju~uju}i i Peresa.

Izrael je dràva koja ima najvi{e inènjera po glavi stanovnika i po broju kompanija izlistanih pri NASDAQ-u zaostaje samo za SAD-om.

Gotovo svi veliki igra~i u polju tehnologije – od Intela i Googlea do Microsofta – imaju zna~ajna sredi{ta za razvoj i istraìvanje u Izraelu a svake godine nastane 500 novih kompanija.

Troje dobitnika Nobelove nagrade za kemiju, uklju~uju}i i She-chtmana, diplomirali su na Tehnionu, presti`nom tehni~kom i tehnolo{kom sveu~ili{tu u Haifi iz kojeg je iza{lo 70 posto izraelskih inènjera i 80 posto direktora kompanija izlistanih pri NASDAQ-u.

êtvrti laureate Nobelove nagrade za kemiju (2009. godine) dolazi sa Weizmannovog Instituta za znanost nedaleko Tel Aviva. Ovaj je

Institut jedan od vode}ih istraìva~kih instituta kojem je dva puta dodijeljena nagrada Turing, poznatija i kao Nobelova nagrada za ra~unalstvo.

Drugi istraìva~i s Weizmannovog institute dobitnici su nagrada Wolf za medicinu.

Dio izraelskog uspjeha u znanosti leì, kao i u slu~aju visoke teh-nologije, u lokalnim istraìva~ima i ljudima koji se bave razvojem koji uspiju u~initi “vi{e s manje”, kaè Saul Singer, autor hita iz 2009. godine pod nazivom “Start-up Nation: The Story of Israel’s Economic Miracle.”

“Ako pogledate 25 najboljih lijekova razvijenih tijekom pro{log de-setlje}a, sedam ih jê djelomi~no razvijeno na Weizmannovom in-stitutu. Niti jedna druga institucija na svijetu ne moè se pohvaliti takvim uspjehom”, rekao je Singer AFP-u te spomenuo da je Har-vard razvio samo dva takva lijeka te da je pri tom imao znatno ve-}i budèt.

“Ili, pogledajte Sveu~ili{te u Tel Avivu koje je po broju citiranosti predava~a smje{teno na jedanaesto mjesto na svijetu. To je bolje od Oxforda, Cambridgea i Yalea. A kada se govori o budètima, uop-}e nema usporedbe.”

Singer je tako|er pojasnio da je Izrael uspio u znanosti i pokreta-nju poslova zahvaljuju}i vlastitoj odlu~nosti i upornosti. “U tome je Izrael postao izuzetno uspje{an.”

“Ista se nastojanja vide i u znanosti i u pokretanju novih kompanija: mje{avina odlu~nosti, kreativnosti i sposobnost da se s manje na-pravi vi{e te nastojanje rje{avanja velikih problema.”

êstitaju}i Shechtmanu, ministar obrazovanja Gideon Saar je izja-vio da su znanstvena istraìvanja klju~na za izraelsku budu}nost.

“Razvoj ljudskog kapitala i investiranje u obrazovanje i vi{e obrazo-vanje su klju~ postignu}a i znanstvenih istraìvanja u budu}nosti”, rekao je ministar. “Budu}nost Izraela osigurati }e istraìvanja na najvi{oj razini.” �

Mali Izrael je div u znanstvenom istraìvanjuJonah Mandel, AFP, prevela Dubravka Ple{e

Dobitnik Nobelove nagrade za kemiju, izraelski znanstvenik Daniel Shechtman gleda mikroskopom…

ruach_br_18_.indd 59 3.12.2011 13:40:18

RUAH HADA[A

60


Briga da vojska raspolaè dovoljnim brojem svitaka Tore jedan je od velikih pothvata Nacionalnog vije}a Mladog Izraela, jedne od ortodoksnih organizacija te Me|unarodnog pokreta Mladog Izrae-la zaduènog za podru~je Izraela.

Pro{log tjedna su ~lanovi ovog pokreta posvetili restaurirani svitak Tore u vojnoj bazi Sirkin nedaleko Petah Tikve. Bio je to dvjestoti svitak kojega je Mladi Izrael poklonio IDF-u te prvi iz niza svitaka Tore koji su spa{eni iz Holokausta.

Nacisti su konfiscirali tisu}e svitaka Tore iz sinagoga diljem Europe a nemogu}e je pretpostaviti koliko ih je bilo uni{teno ili o{te}eno. Jed-noga od njih prona{la sam u rodnom gradu mojih roditelja u Polj-skoj. Koristili su ga kao podlogu za tkaninu u tekstilnoj industriji. Od gomile svitaka koje su nacisti pokrali ili konfiscirali iz otprilike tristo pedeset sinagoga u ê{koj i Moravskoj, otprilike dvije tisu-}e su spremljene u @idovskom muzeju u Pragu gdje su ostale do 1948. kada ih je komunisti~ki reìm prebacio u Michle sinagogu u kojoj su, samo nabacani, ostali gotovo zaboravljeni. Za vrije-me komunisti~kog reìma u ê{koj, vlasti su odràvale groblje u pra{koj staroj ìdovskoj ~etvrti a preostale zgrade sinagoga su pre-tvorili u mini muzeje. Otprilike u to vrijeme saznalo se da se ìdov-ski ritualni predmeti nalaze u sinagogi Michle a kada je situacija ispitana prona|eno je 1.564 svitka i 400 vezica za Toru.

Godine 1963. ~e{ka je vlast dopustila Ericu Estoricku, londonskom sakuplja~u umjetnina da do|e do svitaka i vezica {to mu je i po{lo za rukom pomo}u filantropa Ralpha Yablona koji je cijeli pothvat finan-cirao. Svici su dopremljeni u London 1964. godine te su privremeno udomljeni u Westminsterskoj sinagogi gdje je utemeljen i Trust ~e{kih memorijalnih svitaka. Neki od svitaka dio su trajne izlo`be u Westmin-sterskoj sinagogi dok su drugi, nakon {to su popravljeni, dani u trajnu posudbu kongregacijama i ìdovskim institucijama diljem svijeta. Sva-ki svitak ima svoj broj i mjedenu plo~icu te je popra}en certifikatom koji detaljno opisuje njegovo porijeklo.

Nedavno je u crkvi Vilne, litavskog glavnog grada, otkriveno 300 svi-taka Tore te ogromna koli~ina knjiga na hebrejskom i jidi{u. Vilna je me|u @idovima iz vremena prije Holokausta bila poznata i kao “Jeru-zalem sjevera”. Rabin Israel Meir Lau, koji je u vrijeme otkri}a ovoga blaga bio glavni Rabin Izraela a i sam je preìvio Holokaust, zatraìo je da svici budu preneseni u Izrael o ~emu su u Litvi postojala razli~ita mi{ljenja. Neki ~lanovi parlamenta bili su uvjereni da se radi o litav-skom nacionalnom blagu koje bi trebalo ostati u Nacionalnoj knji`nici Litve u koju su i preneseni nakon {to su prona|eni u crkvi. Drugi su smatrali da bi @idovima, nakon svih patnji koje su pretrpjeli, trebalo biti dopu{teno da preuzmu predmete koji su za njih sveti.

Svici su u sije~nju 2002. godine predani izraelskoj delegaciji na ~ijem je ~elu bio Lau i rabi Michael Melchior, tada{nji zamjenik ministra vanj-

skih poslova. Melchior je izjavio da muzej nije pravo mjesto za Toru i da svaka Tora zasluùje biti dio ìdovskog ìvota. U me|uvremenu je prona|eno mno{tvo malih zbirki svitaka u raznim dijelovima Europe u kojima su nacisti desetkovali ili potpuno uni{tili ìdovske zajednice.

U pro{le dvije ili tri godine, svici Tore koji su preìvjeli Holokaust u Rumunjskoj tako|er su se po~eli koristiti u sinagogama u Izraelu i diljem svijeta. Svi se svici {alju na pregled Fondaciji Menora u Jeruzalem gdje znalci provjeravaju mogu li se svici koristiti ili ih se treba obnoviti. Upravo je jedan od ovih svitaka Mladi Izrael daro-vao vojnoj bazi Sirkin. Prezentacija je bila bremenitija zna~enjem od prija{njih jer ne samo da se radilo o svitku spa{enom iz Holoka-usta nego i o ~injenici da je darovan uspomeni na Ruby Davidman, aktivistice Mladog Izraela koja je umrla godinu dana ranije i ~iji je unuk Amit vojnik koji sluì ba{ u bazi Sirkin.

Gospo|a Davidman, koja potje~e iz New Yorka, diplomirala je na Sveu~ili{tu Yeshiva i bila jedna od pokreta~ica kampanje Mladog Izraela pod nazivom Spasi Toru.

Njezin suprug, gospodin Davidman, koji je od djetinjstva bio va-treni cionist, tijekom 1948, kao student na Sveu~ili{tu Yeshiva, po-magao je {vercati oru`je novoro|enoj Dràvi Izrael, rekli su pred-stavnici Mladog Izraela.

Davidman, njegova supruga i njihovo troje djece preselili su 1971. godine iz New Yorka u Beer Shebu, postali vrlo aktivni u zajednici te utemeljili kongregaciju Mladi Izrael. Dvije godine kasnije obitelj je preselila u Jeruzalem u kojem su nastavili ìvjeti.

Davidmani su bili neopisivo ponosni na mlade, hrabre vojnike IDF-a te su svakoga od njih smatrali herojem, rekli su njihovi prijatelji i obitelj. Dva autobusa puna prijatelja i obitelji Davidsonovih te kolega iz Mladog Izraela uputila su se iz Jeruzalema u Sirkin kako bi nazo~ili ceremoniji posve}enja svitka i veselo su se pridruìli vojnicima koji su pjevali i plesali pod hupom na ulazu u sinagogu. Jedan od vojnika iznio je sefardsko ku}i{te svitka Tore u kojem se nalazio i sam svitak pred sinagogu kako bi do~ekao plesa~e pa je ceremonija prerasla u unifikaciju Sefarda i A{kenaza.

Vojnici su bili iznimno sretni {to su dobili dodatni svitak. Objasnili su da im je potreban u trenucima kada izlaze u akciju, osobito u borbu protiv terorista. “[to vi{e svitaka Tore imamo, to ih vi{e moèmo nositi sa sobom na bojno polje kako bi nas ~uvali u doba rata”, rekao je jedan od vojnika. Prije no {to su stigli do sinagoge, pridruìo im se vojnik koji je svirao saksofon te dao dodatni po-ticaj plesu.

Glavni kapelan IDF-a brigadni general Rafi Peretz, koji se s velikim àrom pridruìo plesu i veselju, ukazao je na simbolizam svitka Tore spa{enog iz pepela Holokausta kojim se danas koriste vojnici IDF-a.

Putovanje svitka Tore Greer Fay Cashman, Jerusalem Post, prevela Dubravka Ple{e

Pokret Mladi Izrael posvetio je dvjestotu obnovljenu Toru, spa{enu iz Holokausta, izraelskim obrambenim snagama

ruach_br_18_.indd 60 3.12.2011 13:40:19

RUAH HADA[A

61

svitak Tore. Nedavno su rabin Jay Karzen i njegova supruga Ruby proslavili dvadeset i petu obljetnicu dolaska u Izrael te su tim povodom donirali svitak Tore bazi IDF-a nedaleko Alon Shvuta u Gush Etzionu.

Obitelji koje ne mogu sakupiti dvanaest tisu}a dolara ~esto daju koliko mogu a ro|aci i prijatelji daju ostatak. Cijela zamisao su-djelovanja u restauraciji svitka Tore kojim }e se sluìti nebrojeni izraelski vojnici vrlo je zanimljiva velikom broju ljudi. �


Neurokognitivna razvojna bolest poznatija pod nazivom autizam je oboljenje ~iji se simptomi pokazuju tijekom prve tri godine dje-tetovog ìvota. Godinama se smatralo da je njezina pojava uvjeto-vana mno{tvom gena ali do sada nije bilo konkretnog dokaza. Ne-davno je u laboratoriju Cold Spring Harbor (CSHL) u New Yorku, tim kojega predvodi Izraelac na postdoktorskom studiju radom na mi{evima prvi put priskrbio funkcionalne dokaze da naslje|ivanje manjeg broja kopija gena na {esnaestom kromosomu dovodi do pojave osobina nalik na autizam.

Dr. Guy Horev sa Instituta znanosti Weizmann u Rehovotu sura|ivao je s prof. Alea Mills i drugim kolegama na CSHLu na modelima autizma kod mi{eva koje su stvorili koriste}i se inènjeringom kro-mosoma. Studija, ~iji je prvi autor dr. Horev, nedavno je objavljena u Radovima Nacionalne akademije znanosti (PNAS).

Autizam je fizi~ko stanje povezano s nenormalnom kemijom i bi-ologijom mozga te utje~e na normalni razvoj dru{tvenih i komu-nikacijskih vje{tina mozga. Godinama su se krivcima za ovo stanje smatrali geni jer puno ve}u mogu}nost obolijevanja od autizma imaju jednojaj~ani (ali ne i dvojaj~ani) blizanci ili bra}a i sestre djece koja boluju od autizma.

“Mi{evi koji nemaju te gene pona{ali su se potpuno druga~ije od normalnih mi{eva”, rekao je Horev. Ovi su mi{evi pokazivali mno{tvo pona{anja karakteristi~nih za autizam: hiperaktivnost, nedostatan san, probleme pri navikavanju na novu okolinu i ograni~eno, repetitivno pona{anje.

“Dijete obi~no naslje|uje jednu kopiju gena od svakog roditelja. Mogli smo pratiti da li promjena broja kopija kod potomaka, koju nalazimo kod djece s autizmom, uzrokuje sindrom”, kaè Mills.

Godine 2007. profesor Michael Wigler iz CSHL otkrio je da neka djeca s autizmom imaju manji nedostatak na kromosomu broj 16

koji utje~e na 27 gena u regiji na{eg genoma poznatoj pod nazi-vom 16p11.2.

Ovaj nedostatak, zbog kojega djeca naslje|uju samo jednu kopiju klastera od 27 gena je jedna od naj~e{}ih varijacija u brojevima kopija (CNV) koja se povezuje s autizmom.

“Zamisao da bi ovaj nedostatak mogao biti uzrok autizma bila je uzbudljiva”, prisje}a se Mills. “Stoga smo se zapitali bi li uklanjanje istog seta gena kod mi{eva imalo istu posljedicu.”

Nakon {to su stvorili mi{eve s kromosomskim nedostatkom koji odgovaran nedostatku 16p11.2 kod ljudi (koji se susre}e kod au-tizma), istraìva~i su analizirali modele traè}i cijeli niz pona{anja jer klini~ke slike autizma obi~no variraju od pacijenta do pacijen-ta, ~ak i ako se radi o pacijentima iz iste obitelji. Glodavci koji su na~injeni s dodatnom kopijom ili duplikacijom regije 16p11.2 nisu pokazivali ovakva svojstva ali je kod njih primije}eno repetitivno pona{anje.

Istraìva~i su se posluìli i magnetskom rezonancijom mozgova oboljelih mi{eva kako bi identificirali specifi~na podru~ja mozga koja su promijenjena u raznim modelima autizma te su otkrili da je zahva}eno osam razli~itih podru~ja mozga. Horev i njegovi kolege danas rade na identifikaciji gena ili grupa gena me|u 27 smje{tenih u o{te}enom podru~ju koji su odgovorni za pona{anja i uo~ene promjene na mozgu.

Vjeruju da }e njihova otkri}a na mi{evima biti klju~na za to~no odre|ivanje genetskih temelja autizma i za razja{njavanje na~ina na koji ove promjene utje~u na mozak.

Njihova bi se istraìvanja mogla koristiti i za razvoj metode dija-gnosticiranja djece s autizmom prije nego {to razviju sve simptome sindroma te za stvaranje novih klini~kih postupaka. �

Izraelski i njujor{ki istraìva~i na{li su dokaz da je autizam genetski uzrokovan Judy Siegel-Itzkovich, JP, prevela Dubravka Ple{e

Prvi su put znanstvenici sposobni pruìti funkcionalni dokaz da naslje|ivanje manje kopija gena na kromosomu broj 16 dovodi do stvaranja svojstava nalik autizmu.

Ranije poklonjeni svici potje~u iz SAD-a, uglavnom iz kongregacija koje su izumrle ili su na rubu nestanka. Za ljude s ograni~enim sredstvima koji nemaju stotine tisu}a dolara koje bi mogli dati u dobrotvorne svrhe, projekt Otkupi Toru predstavlja priliku da mi-nimalnom donacijom daju vaàn doprinos.

Prema rije~ima Daniela “Musha” Meyera, izvr{nog direktora Mla-dog Izraela u Izraelu, cijena restauracije svitka Tore i nabave pla{ta se kre}e se oko dvanaest tisu}a dolara. Pro{le je godine jedna obi-telj proslavila pedesetu obljetnicu braka i tim povodom donirala

ruach_br_18_.indd 61 3.12.2011 13:40:19

RUAH HADA[A

62


Ako govorimo o visokoj tehnologiji i medicinskim otkri}ima, Izra-elu nema premca. @idovska dràva ima najvi{e znanstvenih ~lanaka i muzeja per capita u svijetu. Izrael je i drugi na svijetu prema broju izdanih knjiga. Ali, za{to je onda tek jedan jedini Izraelac ([muel Josef Agnon) dobio Nobelovu nagradu za knjièvnost uspr-kos ~injenici da @idovi ina~e dobivaju Nobelovu nagradu toliko ~esto da je to u potpunom neskladu s njihovim brojem?

Godine 2011. Nobelova nagrada za knjièvnost dodijeljena je To-masu Transtromeru, piscu za kojega je ~ulo vrlo malo ljudi, osobi-to u usporedbi s Davidom Grossmanom, Amosom Ozom ili A. B. Jeho{uom, trojicom Izraelaca koji se uvijek nalaze na popisu po-tencijalnih dobitnika. Najcjenjeniji izraelski pjesnik, Jehuda Amic-hai oti{ao je pod zemlju a da nije osvojio ovu nagradu a {anse da }e je do~ekati Aharon Appelfeld svake su godine sve manje.

Kako je mogu}e da “narod knjige” osvaja samo znanstvene nagra-de? [to nam to govori o izraelskoj knjièvnosti? Svi ìdovski pisci koji su osvojili Nobelovu nagradu dolaze iz dijaspore: Boris Pa-sternak, Nelly Sachs, Saul Bellow, Isaac Singer i Imre Kertész. I o dana{njim se izraelskim piscima pri~a u vijestima samo kada istu-paju protiv “okupacije” ili bojkotiraju kulturni centar u Arielu.

Istina je da se nagrada za knjièvnost dodjeljuje na sli~an na~in na koji se odre|uje tko }e predsjedati Komisijom za ljudska prava Ujedinjenih naroda. Ali, kriza izraelske knjièvnosti ima i dublji, zastra{uju}i aspekt.

Izraelska knjièvnost je bolesna i dekadentna. Knjièvnost je uvijek neka vrsta ogledala dru{tva a pisci su uvijek dio moralne kralje`nice naroda te kreatori vizije svake dràve. Izraelska sekular-na intelektualna zajednica, kojoj pripadaju najslavniji pisci, razvila je duboko neprijateljstvo prema svemu {to predstavlja judaizam, pripadnost ìdovskom narodu ili cionizam. To uklju~uje i Bibliju, ìdovsku povijest, povijest Izraela i klasi~nu knjièvnost na hebrej-skom jeziku.

Mr`nja samih sebe, suicidalne sklonosti

Zaprepa{}uje i to da vode}a grupa pisaca u Izraelu u svojim dje-lima danas opisuje samo alijenaciju, suicidalne sklonosti, ~ak i mr`nju usmjerenu prema samima sebi sve do to~ke automatske identifikacije s neprijateljima Izraela. Svi su oni `rtve “sindroma Osla” zbog kojeg se `rtve poistovje}uju sa svojim mu~iteljima.

îni se da su izraelski pisci voljni re}i gotovo bilo {to kako bi ih se smatralo orijentiranima “za mir”. Svaka nova knjiga Amosa Oza va`na je za izraelsku izdava~ku industriju. Ali, Oz je u kolumni Haaretza izrazio podr{ku turskoj flotili samo dan poslije opera-cije IDF-a. Tako|er zagovara i osloba|anje Marwana Barghoutija, osu|enog palestinskog teroristi~kog vo|e.

David Grossman, jo{ jedna izraelska ikona, poti~e na dijalog s Ha-masom i odbacuje ve}inu sigurnosne prakse Izraela. Joram Kaniuk pro{loga je tjedna dobio dozvolu suda da “napusti ìdovsku vjeru” promjenom podataka u popisu stanovni{tva. Kaniuk je traìo da mu dràva izda slu`beni dokument u kojem }e se iz rubrike vjere izbrisati @idov i upisati “bez religije”.

U regiji u kojoj su kamenje, pu{ke i rakete ve} usmjerene na mali ìdovski narod, ~ini se da je i knjièvnost postala oru`je za borbu protiv Izraela i njegovog naroda �

Izraelska knjièvna tragedija Giulio Meotti, JP, prevela Dubravka Ple{e

Za{to je ve}ina poznatih izraelskih pisaca popustljiva prema neprijateljima ìdovske dràve?

Giulio Meotti je novinar za Il Foglio te pisac knjige Novi [oah: Neispri~ana pri~a o izraelskim `rtvama terorizma (A New Shoah: The Untold Story of Israel’s Victims of Terrorism)

Giulio Meotti.

ruach_br_18_.indd 62 3.12.2011 13:40:19

RUAH HADA[A

63


Na Bliskom istoku palme rastu ve} stolje}ima. Prosje~no stablo je visoko od 5,5 do 6 metara i daje oko 17 kg datulja godi{nje.

Izraelske palme sada daju oko 180 kg datulja godi{nje i dovoljno su niske da ih se moè obrati sa zemlje ili pomo}u niskih ljestava.

Izrael je stota najmanja zemlja na svijetu u kojoj ìvi tek 1/1000 svjetskog stanovni{tva ali o sebi moè re}i ovo:

Mobilni telefon je razvijen u Izraelu, radom izraelske grane Moto-role koja ima najve}i razvojni centar upravo u Izraelu.

Ve}i dio operativnih sustava Windows NT i XP razvijeni su u izrael-skoj podru`nici Microsofta.

Tehnologija Pentiumovog MMX ~ipa projektirana je u Intelu u Izra-elu.

Pentium-4 mikroprocesor te Centrino procesor u potpunosti su projektirani, razvijeni i proizvedeni u Izraelu.

Vrlo je vjerojatno da je i Pentiumov mikroprocesor koji se nalazi u va{em ra~unalu proizveden upravo u Izraelu.

Tehnologija glasovne po{te razvijena je u Izraelu.

Microsoft i Cisco sagradili su svoje jedine centre za istraìvanje i razvoj izvan SAD-a upravo u Izraelu.

Tehnologija za AOL Instant Messenger ICQ razvijena je 1996. Nje-zini tvorci su ~etvorica mladih Izraelaca.

Izrael ima ~etvrtu po veli~ini zra~nu flotu na svijetu (manju samo od ameri~ke, ruske i kineske). Osim {to raspolaè najraznovrsni-jim tipovima zrakoplova, Izraelske zra~ne snage imaju arsenal od vi{e od 250 F-16. To je najve}a flota F-6 izvan SAD-a.

Ekonomija Izraela koja iznosi 100 milijardi dolara ve}a je nego suma ekonomija svih izraelskih susjeda.

Izrael ima najve}i postotak ku}nih ra~unala po glavi stanovnika na svijetu.

Prema tvrdnjama zaposlenika u zra~noj industriji, Izrael je obli-kovao najneprobojnije metode sigurnosti u zra~noj industriji. Ameri~ki du`nosnici (kona~no) se okre}u Izraelu u potrazi za sa-vjetima kako se nositi s prijetnjama – sigurna u zra~nom prometu.

Izrael ima najve}i broj sveu~ili{nih diploma u odnosu na broj sta-novnika na svijetu.

Izraelski znanstvenici stvaraju najve}i broj znanstvenih radova per capita u usporedbi s bilo kojim drugim narodom (i to znatno ve}i, 109 radova na 10.000 ljudi) te najve}i broj per capita prijavljenih patenata.

U odnosu prema broju stanovnika, Izrael ima najve}i broj novih kompanija na svijetu. Apsolutno gledano, Izrael ima ve}i broj no-vih kompanija od bilo koje druge zemlje na svijetu, osim SAD-a (3.500 kompanija, uglavnom u polju visoke tehnologije).

S vi{e od 3.000 visokotehnolo{kih kompanija i novih kompanija Izrael ima najve}u koncentraciju visokotehnolo{kih kompanija na svijetu, osim Silikonske doline u SAD-u.

Osim SAD-a i Kanade, Izrael ima najve}i broj kompanija pri NASDAQ-u.

Od svih zemalja Bliskog istoka, standard ìvota najvi{i je u Izraelu.

Per capita prihod u Izraelu godine 2000. bio je ve}i od 17.500 dolara, ve}i od per capita prihoda u Velikoj Britaniji.

Per capita, Izrael ima najve}i broj novih kompanija koje se bave biotehnologijom.

Dvadeset i ~etiri posto izraelske radne snage ima sveu~ili{nu di-plomu {to ih stavlja na tre}e mjesto u industrijaliziranom svijetu, odmah iza SAD-a i Nizozemske, a 12 posto izraelske radne snage ima stupanj magistra ili doktora znanosti.

Izrael je jedina liberalna demokracija na Bliskom istoku.

Godine 1984. i 1991. Izrael je zra~nim mostom prebacio 22.000 ugroènih etiopskih @idova (Operacija Solomon i Mojsije) na si-gurno u Izrael.

Kada je 1969. godine Golda Meir izabrana za premijerku Izraela, postala je druga èna na svijetu koja je u moderno vrijeme izabra-na za vo|u dràve.

Kada je 1998. godine u Nairobiju u Keniji bombama sru{ena ameri~ka ambasada, izraelske spasila~ke ekipe stigle su na popri{te unutar 24 sata i spasile iz ru{evina troje ljudi.

Izrael je tre}i na svijetu po broju poduzetnika na svijetu.

Izrael ima najvi{e èna poduzetnica i najvi{e ljudi starijih od 55 godina koji se bave poduzetni{tvom na svijetu.

Prema broju stanovni{tva, Izrael prima najve}i broj imigranata na svijetu. Imigranti dolaze u potrazi za demokracijom, vjerskim slo-bodama i ekonomskim prilikama (stotine tisu}a imigranata pristi-gle su iz biv{eg Sovjetskog Saveza).

Izrael je bio prva zemlja na svijetu koja je prihvatila Kimberly pro-ces, me|unarodni standard koji jam~i da dijamanti koje prodaje NE financiraju ratove (“conflict free”).

Per capita, Izrael je drugi na svijetu po broju izdanih knjiga.

Usrana mala zemlja?Prevela Dubravka Ple{e

Molim da mi oprostite na ru`nim izrazima ali FRANCUSKI VELEPOSLANIK U VELIKOJ BRITANIJI KA@E: “IZRAEL NIJE NI[TA DRUGO DOLI USRANA MALA ZEMLJA.”

ruach_br_18_.indd 63 3.12.2011 13:40:20

RUAH HADA[A

64

lije~niku u dijagnosticiranju mehani~kog djelovanja srca zahvalju-ju}i sofisticiranom sustavu senzora.

Izrael je svjetski predvodnik u broju znanstvenika i tehni~ara u sveukupnom broju radne snage (145 na 10.000), u usporedbi s 85 u SAD-u, vi{e od 70 u Japanu i manje od 60 u Njema~koj. Vi{e od 25% sveukupne radne snage Izraela radi u tehni~kim strukama te zahvaljuju}i tome, i na tom polju Izrael zauzima prvo mjesto.

U Izraelu je razvijen novi na~in lije~enja akni, ure|aj pod nazivom Clear Light koji proizvodi plavo svjetlo visokog intenziteta bez ul-travioletnog zra~enja zahvaljuju}i kojem se bakterije koje uzrokuju akne same uni{tavaju te pri tom ne o{te}uju koù ili tkiva.

Upravo je jedna izraelska kompanija prva razvija i instalirala veliku elektranu na solarni pogon u ju`nokalifornijskoj pustinji Mojave.

Sve je ovo Izrael postigao usprkos redovnim ratovima s neprijate-ljima koji ga neprekidno nastoje uni{titi te s ekonomijom koja je neprestano pod pritiskom jer mora tro{iti per capita vi{e od bilo koje druge zemlje na svijetu na vlastitu za{titu.

... A FRANCUSKI VELEPOSLANIK U VELIKOJ BRITANIJI KA@E DA JE IZRAEL SAMO “USRANA MALA ZEMLJA.” �


Izrael je jedina dràva na svijetu koja je u 21. stolje}e u{la s zna~ajno ve}im brojem stabala nego {to je imala u 20. stolje}u a to je jo{ dojmljivije uzmemo li u obzir ~injenicu da je ve}ina izrael-skog teritorija pustinja.

Izrael ima vi{e per capita muzeja nego bilo koja druga dràva.

Medicina…

Izraelski znanstvenici razvili su prvu potpuno kompjuteriziranu dijagnosti~ku opremu za otkrivanje raka dojke koja se uop}e ne oslanja na zra~enje.

Izraelska kompanija razvila je kompjuterizirani sustav koji osigu-rava pravilnu primjenu lijekova i na taj na~in uklanja mogu}nost ljudske gre{ke iz lije~enja. Svake godine u ameri~kim bolnicama umre 7.000 pacijenata koji su primili pogre{ne lijekove.

Izraelski Given Imaging razvio je prvu videokameru koja je tako malena da stane u tabletu: nakon {to je pacijent proguta, snima unutra{njost crijeva i otkriva rak i druge vrste probavnih poreme}aja.

Izraelski istraìva~i razvili su novi ure|aj koji izravno pomaè srcu da pumpa krv. Ova inovacija mogla bi spasiti ̀ ivote ljudi sa sr~anim problemima. Ure|aj je sinkroniziran s kamerom te pomaè

Objavljuju}i nastojanje da postignu priznanje jednostrano progla{ene palestinske dràve, predsjednik palestinske Vlade, Abbas ovim se rije~ima obratio Generalnoj skup{tini Ujedinjenih naroda: “Pred vas sam do{ao iz Svete Zemlje, iz Palestine, zemlje boànske poruke i uza{a{}a proroka Muhameda, mir bio s njime, zemlje ro|enja Isusa Krista, mir bio s njime, kako bih govorio u ko-rist palestinskog naroda u domovini i dijaspori te kako bih, poslije 63 godine neprestane Nakbe rekao: “Dosta. Vrijeme je da palestin-ski narod dobije svoju slobodu i neovisnost.”

Abbasovo ispu{tanje Abrahama, Mojsija i Izaije iz povijesti Sve-te Zemlje na najva`nijoj pozornici diplomatskog svijeta nije bilo slu~ajno.

Bio je to dio {ire globalne strategije kojom se nastoji delegitimizi-rati Izrael te oduzeti podr{ka kr{}ana ìdovskoj dràvi koju Abbas odbija priznati. U ovoj kampanji, palestinske politi~ke ambicije ~esto su zaodjevene u teolo{ko ruho.

Iako se napadi na Izrael isprva mo`da mogu ~initi nepovezanima, u stvari djeluju unisono; opsesija Svjetskog vije}a crkava da demo-

nizira Izrael, glasanje UNESCO-a u korist Palestine, me|unarodni bojkot, sankcije. “Sve rijeke teku prema moru,” u~i nas Knjiga pro-povjednika. Danas je to more prostor u kojem “stru~njaci” smiju Rahelin grob preimenovati u dàmiju.

Grupe koje zastupaju Palestince, europske nevladine organizacije, sindikati i crkvene grupe usredoto~ili su se samo na jedno: Izrael je dràva koju treba izbjegavati, nedodirljiva, dràva ~iji je nasta-nak gre{ka kolonijalizma i ~ije je daljnje postojanje moralni grijeh. Evangelici i konzervativni kr{}ani, najvjerniji saveznici Izraela, sve su ~e{}e mete u nastojanju da ih se pretvori iz kr{}anskih cionista u kr{}anske palestiniste.

Jedan od najopasnijih poticatelja ovog prikrivenog teo-terorizma nala-zi se nedaleko Jeruzalema. Godine 2010. palestinski su kr{}ani sazva-li konferenciju Krist na kontrolnoj to~ci (Christ at the Checkpoint /CATC/) pod pokroviteljstvom Betlehemskog biblijskog koledà (Bethlehem Bible College). Konferencija je bila namijenjena upra-vo evangelicima. CATC je odbacio kr{}anski cionizam kao pogre{no u~enje, neispravno ~itanje i manipulaciju Svetim Pismom.

Palestinska poruka evangelicima: cionizam je grijeh Abraham Cooper i Yitzchok Adlerstein, JP,prevela Dubravka Ple{e

Sada je pravi trenutak da zabrinuti @idovi pruè ruku svojim evangeli~kim prijateljima i raskrinkaju napad Palestinaca na ljubitelje Ciona obje vjere.

ruach_br_18_.indd 64 3.12.2011 13:40:20

RUAH HADA[A

65

Tako zvane “afirmacije” koje predstavljaju uvjerenja organizatora ve} su objavljene. Uklju~uju nadomje{tanje kr{}anskog cionizma zamjenskim tuma~enjem Pisma u kojem nema mjesta @idovima. Drugim rije~ima, svi Bo`ji Savezi sa ìdovskim narodom kao i nje-govo vjersko dostojanstvo zamijenjeni su i ukinuti.

Dok je ve}ina kr{}ana oduvijek vjerovala da je Novi zavjet zamijenio ìdovsku Toru, mnogi evangelici na{li su na~ina da odrè odnos s @idovima, boànskim obe}anjima te ~ak i fizi~ki s Dràvom Izrael.

îni se da nitko nije primijetio kada se ovaj detalj po~eo brisati.

Druga “afirmacija” vezana je uz ìdovski cionizam.

“’Moderni cionizam’ je politi~ki pokret nastao kako bi se udovo-ljilo èljama @idova diljem svijeta koji su ~eznuli za domovinom”, rije~i su kojima po~inje ova afirmacija i ubrzo postaje izuzetno otrovna. “Moderni cionizam postao je etnocentri~an, privilegira jedan narod na {tetu drugih.”

Dakle, cionizam nije uvijek bio izjedna~en s rasizmom ali, prema organizatorima CATC-a, danas jest. Ideja “cionizam je rasizam” koja je izvorno potekla iz Ujedinjenih naroda, danas je ponovo prisutna i odjenuta u teolo{ku odoru, a prihva}aju je i propovije-daju oni koji su prije nekoliko godina bili me|u najvjernijim save-znicima Izraela.

Sada je trenutak da zabrinuti @idovi pruè ruku svojim evangeli~kim prijateljima i raskrinkaju palestinski napad na ljubitelje Ciona obi-ju vjera – prije no {to se jo{ jedno savezni{tvo utopi u moru laì.

Autori su dekan i direktor me|uvjerskih odnosa pri Centru “Simon Wiesenthal”. �

Jedan od tvoraca ovog stava bio je anglikanski vikar Stephen Sizer koji pori~e da je antisemit ali se druì s poricateljima Holokausta i te je za vrijeme puta u Teheran branio Ahmadinedàdovo porica-nje Holokausta. No, drugi u~esnici CATC-a dolaze iz crkava i {kola koje se potpuno poistovje}uju s tradicionalnim evangelizmom.

Evangelici koji su do{li spremni ~uti obje strane, slu{ali su Motrija Raheba, pastora Evangeli~ke luteranske boì}ne crkve iz Betlehe-ma koji je poricao postojanje veze izme|u modernih @idova i onih o kojima govori Biblija.

“Kada bismo DNA analizom usporedili Davida… i Isusa… i Mo-trija koji je ro|en s druge strane Isusove ulice, siguran sam da bi analiza dokazala da postoje sli~nosti. Ali, ako biste uspore|ivali kralja Davida, Isusa i Netanjahua, rezultata ne bi bilo jer Netanja-hu potje~e iz isto~noeuropskog plemena koje je konvertiralo na ìdovstvo tijekom srednjega vijeka… Uvijek sam volio govoriti da je vjerojatno jedna od mojih pra- pra- pra- pra- prabaka ~uvala Isu-sa dok je bio mali.”

Nitko nije iz protesta napustio dvoranu. Upravo suprotno: neki sudionici kao {to je Lynne Hybels (koja je udana za predsjedni-ka mreè 13.000 evangeli~kih kongregacija) vratili su se u SAD odlu~ni da pomognu u borbi u korist palestinskog pitanja.

Popis sudionika na CATC konferenciji koja }e biti odràna 2012. godine uklju~uje i imena onih koji su bili ~vrsti i postojani zago-vornici Izraela. Me|u predvi|enim govornicima nalazi se i pred-sjednik Svjetskog evangeli~kog saveza (World Evangelical Allian-ce) Sang-Bok David Kim. Ovaj je savez krovna organizacija kojoj pripada i Nacionalna udruga evangelika (National Association of Evangelicals), najve}a evangeli~ka mreà i SAD-u.


Stephen Sizer, anglikanski vikar koji pori~e Holokaust.

ruach_br_18_.indd 65 3.12.2011 13:40:21

RUAH HADA[A

66


Separacijske ograde podignute na ulicama Mea [earima koje su za vrijeme Sukota trebale sprije~iti druènje mu{karaca i èna moraju biti uklonjene prema nalogu Suda.

Na saslu{anju na Vrhovnom sudu, odrànom u nedjelju, predsjed-nica Suda Dorit Beinisch naredila je policiji da ukloni barijere kao i privatno zaposlene za{titare koji su se brinuli da se podjela spo-lova po{tuje.

Od nedjelje nave~er barijere s platnenim particijama jo{ su se uvi-jek nalazile na nogostupima malog djela ulica u Mea [earim, ne-daleko centara Breslov i Toldot Aharon. Iza particija nalazili su se prostori predvi|eni za ène dok su mu{karci prolazili sredinom ulice. Privatni za{titari kontrolirali su podru~je i pazili da ène pro-laze dijelovima ulice koji su im dodijeljeni.

Jeruzalemska gradska vije}nica Rachel Azariah podnijela je tu`bu u kojoj je zahtijevala da se provede pro{logodi{nja presuda kojom je potvr|eno da je podjela prema spolovima ilegalna te je donesena sudska odluka u skladu s zahtjevima te tu`be.

“Stigao je Sukot i ponovo smo suo~eni s ilegalnom segregacijom mu{karaca i èna”, rekla je Beinisch tijekom saslu{anja. “Javne je prostore nasilno preuzela manjina u susjedstvu… Privatno unajmljeni za{titari i platnene pregrade moraju se ukloniti a od zavr{etka Sukota nadalje u Mea [earim ne smije biti segregacije.”

Kao {to se doga|alo i prije, i ove su godine ulice u Mea [earim podijeljene na tradicionalne mu{ke i ènske nogostupe za vrijeme blagdana Sukota kako bi se sprije~ilo mije{anje mu{karaca i ène, osobito uve~er, kada se odvijaju popularne zabave povodom Sim-hat Beit Ha{oeva.

Svake se godine u to susjedstvo slijevaju deseci tisu}a ljudi koji èle promatrati i sudjelovati u proslavi koje organiziraju razne je{ive i hasidske grupe a vo|e zajednice nastoje odvojiti mu{karce od èna tijekom tog vremena.

“Sud je danas i jednom zauvijek odredio da je segregacija na te-melju spola na javnim povr{inama nezakonita i da se protiv takvih postupaka moraju poduzimati koraci”, rekla je Azariah, komenti-raju}i presudu. “Jo{ nas ~eka mnogo posla dok ne postignemo ravnopravnost izme|u mu{karaca i èna ali… ako je Rosa Parks uspjela tijekom rasisti~kog perioda ameri~ke povijesti onda }emo i mi uspjeti u demokratskoj dràvi Izrael.”

Iako su odvjetnici dràvnog odvjetni{tva tvrdili da situacija nije idealna ali da je njezino rje{avanje “proces” koji je sve uspje{niji iz godine u godinu, sutkinja Beinisch s time se nije sloìla. Upra-vo suprotno, rekla je, postoji trend sve ve}e radikalizacije. “Sve je zapo~elo s autobusima, nastavilo se s trgovinama i kona~no je stiglo i na ulice. Stvari se ne popravljaju – upravo suprotno!”

Upravitelj Policijske uprave Jeruzalema Shaham sloìo se da je si-tuacija {okantna. ali “mora je se sagledati iz ispravne perspektive – govorimo o samo nekoliko desetaka metara a idu}e }e godine situacija biti puno bolja.”

Haredi aktivist Shraga Neiman tvrdio je da su barijere podignute na samo tri ili ~etiri sata u vrijeme zabava povodom Simhat Beit Ha{hoeva te da im svrha nije razdvajanje mu{karaca i èna nego osiguravanje prohodnosti putova koji vode do raznih je{iva a koji su ina~e zakr~eni gomilom prolaznika.

Sve bi to bilo u redu, rekla je Azariah, da particije nisu dva metra vi-soke i da nisu na~injene od platna te da ih ne kontroliraju za{titari koji odre|uju ljudima kuda smiju i}i.

“To je javni prostor i isti zakon vrijedi za sve”, rekla je Azariah Jerusalem Postu. “Ako ljudi ̀ ele biti ekstremisti u svojim vlastitim domovima to je njihova stvar, ali ako se radikalizacija po~ne {iriti na javne prostore, to postaje neprihvatljivo. Ovakva separacija je poniàvaju}a za ène. One su te koje moraju sjediti u stra`njim dijelovima autobusa ili hodati spo-rednim ulicama te se na njihovim le|ima lomi ekstremisti~ko poima-nje religije. Osim toga, ène u Haredi zajednicama boje se progovoriti jer se boje da }e ih radi toga svi izbjegavati. Zato je dràva ta koja mora usko~iti u rje{avanje ovakve situacije.”

Neki ~lanovi Haredi zajednice izrazili su zgraànje presudom: “Kome takva barijera {kodi? Nitko iz na{e zajednice nije se pobu-nio protiv nje pa za{to bi se àlila sekularna zajednica?” pitao je jedan od Hasida iz grupe Toldot Aharon. “Svatko u ovoj zemlji kr{i barem jedan zakon a sud se fokusira na ovo?”

^lanica Knesseta Nitzan Horowitz pozdravila je ovakvu intervenci-ju Suda i rekla da policija mora provoditi zakon kako bi sprije~ila nametanje “vrijednosti radikalne i nasilne manjine” na ostale.

“Ova je segregacija nezakonita, diskriminira ène i poniàva ih i stoga se protiv nje moramo boriti kako bi se zakon primijenio a segregacija nestala”, rekla je Horowitz. �

Vrhovni sud: Uklonite barijeru me|u spolovima u Jeruzalemu Jeremy Sharon, JP, prevela Dubravka Ple{e

Sutkinja Beinisch kaè da manjinske grupe ne mogu preuzeti kontrolu nad javnim prostorima te da u Mea [earimu ne bi trebalo biti segregacije.

ruach_br_18_.indd 66 3.12.2011 13:40:23

RUAH HADA[A

67


Me|uvjerski dijalozi ~esto se opisuju kao dobronamjerne i poma-lo naivne te`nje dobrih Samaritanaca koji imaju malo utjecaja na duboko usa|ene sumnje koje poku{avaju ublaìti.

Ali jedna organizacija koja tvrdi da }e razbiti taj obrazac jest Zakla-da etni~kog razumijevanja sa sjedi{tem u New Yorku.

“Zaklada je osnovana prije 23 godine i u po~etku se prete`no bavi-la ja~anjem odnosa izme|u afri~ko-ameri~kih i ìdovskih zajednica i ponovnom izgradnjom i obnovom velikog savezni{tva koje je do-velo do dru{tvenih promjena 50-ih i 60-ih godina tijekom pokreta za gra|anska prava”, obja{njava predsjednik Zaklade, rabin Marc Schneier za Jerusalem Post.

Me|utim, ta se organizacija sve vi{e bavi, ponekad bremenitim, pitanjem ìdovsko-muslimanskih odnosa kao {to je slu~aj {irom svijeta u zemljama u kojima te dvije skupine ìve, a njihove zajed-nice, zbog sukoba njihovih sunarodnjaka na Bliskom Istoku, ~esto gledaju jedne na druge sa sumnjom i neprijateljstvom.

“Cilj je da osobe razli~itog etni~kog i vjerskog podrijetla stanu jed-na uz drugu kad im je potrebna podr{ka”, kaè rabin Schneier. Kao primjer navodi niz saslu{anja koja je o islamskom ekstremizmu u Americi u oùjku ove godine pokrenuo kongresmen Peter King kao predsjedavaju}i Odbora za domovinsku sigurnost.

Saslu{anja su doìvljena kao McCarthyjevski lov na vje{tice pro-tiv ~itave jedne zajednice. Liberalni tisak je Kinga pribio na stup srama, a konzervativci su kao opravdanje za saslu{anja ukazali na incidente kao {to je bila pucnjava ~asnika ameri~ke vojske, Nidala Malika Hasana 2009. u Fort Hoodu i poku{aj ameri~kog Pakistan-ca Faisala Shahzada da u srpnju 2010. postavi na Times Squareu automobil-bombu.

Schneierova zaklada je bila me|u onima koji su osudile Kingova saslu{anja, a u oùjku se u znak podr{ke pridruìla prosvjedu “Da-nas sam i ja Musliman” na Times Squareu.

Jo{ jedan nedavni izvanredan primjer je pismo u kojem skupina ameri~kih Muslimana poziva Hamas da oslobodi Gilada Shalita. Kongresnik Keith Ellison, prvi muslimanski ~lan Predstavni~kog doma, kongresnik Andre Carson i jo{ devetero istaknutih li~nosti amer~kih musimanskih zajednica, pisalo je vo|i Hamasa, Khaledu Mashaalu i pozvalo ga da smjesta oslobodi Shalita. “Hamasovo ne-humano zadràvanje Shalita potkopava legitimne te`nje palestin-skog naroda za ljudskim pravima i vlastitom dràvom, za ìvlje-njem u miru i sigurnosti pokraj Izraela”, pi{e u pismu.

“Mi, kao Muslimani, pozvali smo Mashaala da postupi u skladu s islamskim vrijednostima, a posebno da iz suosje}anja oslobode vojnika Shalita”, obja{njava Ellison. “To ne zna~i da nismo zabri-nuti za palestinske zato~enike koje drè u Izraelu bez propisanog postupka, ali apeliramo na Mashaala kao na Muslimana i to je ono {to je toliko jedinstveno i dojmljivo u toj inicijativi.”

Ellison kaè da je prirodno tom gestom solidarnosti pomo}i ìdovskoj zajednici u Americi, ali tako|er izraàva nadu da }e s okon~anjem razmjene do}i do napretka u pregovorima i do pre-stanka sukoba.

“Ako se moè sjesti i pregovarati, ~ak i s Hamasom, o pojedino-stima razmjene zatvorenika, onda se sigurno moè pregovarati o drugim te{kim pitanjima koja su sr` sukoba; o Jeruzalemu, grani-cama i izbjeglicama”, kaè Ellison. “Iako je podru~je Izraela i Pa-lestine maleno, nije toliko maleno da dvije dràve ne bi mogle ìvjeti u miru jedna uz drugu – ali to se mora odvijati u istom pregovara~kom duhu kakav je bio u slu~aju Shalita.”

Me|u potpisnicima pisma bio je i imam Feisal Abdul Rauf, direktor Inicijative Cordoba koja je izazvala velike – mnogi tvrde, nepraved-ne – prepirke zbog namjere izgradnje islamskog centra dva bloka udaljenog od Ground Zero u New Yorku.

Ellison isti~e javnu potporu koju je Zaklada etni~kog razumijevanja pruìla Inicijativi dok su mnogi u konzervativnom tisku i blogos-feri raspirivali mra~ne insinuacije o “islamskom superma~izmu.”

“Gradona~elnik New Yorka, @idov Michael Bloomberg, bio je jo{ jedna osoba koja se usprotivila onima koji su napali Inicijativu. Takva vrsta obostrane solidarnosti je vrlo pozitivan znak”, dodaje Ellison. “Ameri~ka realnost je to da su i Muslimani i @idovi manji-na, pa je suradnja takve vrste od ìvotnog zna~enja.”

Po Ellisonovu mi{ljenju, muslimansko-ìdovski odnosi nisu sve {to optere}uje dana{njicu.

“Malo je poznato, ali odnosi izme|u ìdovskih i muslimanskih za-jednica u Americi su sasvim u redu. Zajedni~ki radimo na projek-tima iz podru~ja zdravstva, prehrane siroma{nih i i sli~no. Da, ima ljudi na obje strane koji nastoje raspaliti histeriju, ali te{ko nalaze sljedbenike.”

Popri{te na kojem su, u nekim slu~ajevima, odnosi postali otvo-reno neprijateljski, su kampusi. Kalifornijsko sveu~ili{te Irvin, s velikim udjelom muslimanskih studenata, jedno je od epicenta-ra tog problema. Godine 2009. Savez studenata Muslimana tog sveu~ili{ta bio je doma}in dvotjednog doga|anja pod naslovom “Izrael: politika genocida” na kojem su sudjelovali poznati anticio-nisti kao {to je biv{i britanski zastupnik George Galloway.

Za vrijeme doga|anja na ekranu je bila slika Anne Frank s kefijom, {to je trebao biti simbol “slobode i solidarnosti s Palestinom”, a uz to je stajao citat iz njezinog dnevnika o situaciji europskih @idova.

Ti ispadi i brojni drugi na nekoliko ameri~kih sveu~ili{ta, doveli su do àlbi studenata @idova zbog uznemiravanja i antisemitizma.

“Da, na sveu~ili{tima je do{lo je do napetosti”, kaè Ellison, “ali ne vjerskih. Sporna to~ka je izraelsko-palestinski sukob, a ne religija. Taj sukob sam po sebi nije vjerski nego teritorijalni spor.”

Zejedni~ka sudbina Jeremy Sharon, Jerusalem post, prevela Dolores Bettini

ruach_br_18_.indd 67 3.12.2011 13:40:23

RUAH HADA[A

68

muslimansko-ìdovski dijalog koji se treba odràti u drugoj polo-vici studenog. Ukupno 125 muslimansko-ìdovskih me|uvjerskih susreta u 27 dràva okupit }e pripadnike tih dviju zajednica. Raz-govarat }e se o pitanjima od obostranog interesa: o ulozi i mjestu religije u javnosti, o socijalnom i dobrotvornom radu i izgradnji tolerancije i razumijevanja izme|u razli~itih vjerskih skupina.

“Kona~no”, kaè Schneier, “u svijetu u kojem je 14 milijuna @idova i 1.2 milijarde Muslimana, na @idovima je da prona|u put i premoste jaz izme|u Muslimana i @idova. Moramo priznati da kao Abrahamova djeca ne dijelimo samo zajedni~ku vjeru, nego i zajedni~ku sudbinu. Ta zajedni~ka sudbina je to {to mora u~vrstiti na{e veze, suosje}anje i brigu jednih za druge.” �

Ellison priznaje da se te dvije skupine ipak uglavnom poistovje-}uju s pripadnicima svoje vjere, ali vjeruje da na obje strane ima ljudi koji se uspijevaju izdi}i iznad sekta{kih podjela.

I Schneier priznaje da su sveu~ili{ta mjesta razdora izme|u dvije zajednice. “Vidio sam sveu~ili{ta na kojima su napetosti visoke”, kaè. “Ono {to mi u Americi nastojimo u~initi jest da u slu~aju sukoba, u slu~aju da muslimanska skupina vrije|a ili se koristi anti-semitskom ili antiizraelskom retorikom, potaknemo muslimanske lidere da na to odgovore.”

Schneir èli iza}i i izvan granica Amerike i provesti kampanju o me|ureligijskom razumijevanju {irom svijeta. U tu svrhu Zaklada, zajedno s jednim od glavnih partnera, Islamskim sjevernoameri~kim dru{tvom, pomogla je organizirati i koordinirati najve}i globalni


U dana{njem svijetu vidi se sljede}i trend:

• Evropa je gotovo potpuno nestala sa scene u znanstvenim istraìvanjima i tehnologijama. Neka nova evropska tehnologija (bri-tanska, njema~ka...) koja bi se razvila u zadnjih dvadesetak godina (u Italiji ~etrdesetak godina) NE POSTOJI! Da ne govorim da u smislu no-vih tehnologija ne postoje ni mnoga druga podru~ja na svijetu (npr., Latinska Amerika, Australija, Rusija, Indija, Afrika, islamski svijet…)

• SAD i dalje postoji kao jedan od motora razvoja znanosti i tehno-logije, ali vi{e nije sam.

• Izrael je svjetska VELESILA u podru~ju razvoja znanosti,

• Uz Izrael i SAD, sve je vi{e prisutna Pacifi~ka Azija. Tu se zadiv-ljuju}e razvija Koreja, dok je Japan i dalje prisutan, ali, kao i SAD, u sve manjem – jo{ uvijek velikom, ali sve manjem, postotku. Kina se, s izuzetkom razvoja solarnih panela, gdje je dràva uloìla enor-mne iznose, i gdje se ta ulaganja nisu ni u fragmentu vratila, te s izuzetkom nekih strogo vojnih tehnologija, jo{ uvijek izvan tog procesa. Me|utim, oni se, za razliku od Evrope i Amerike, ozbiljno trude u}i u krug zemalja koje stvaraju znanost.

• Isto tako, vidljivo je da se Izrael i Koreja sve vi{e me|usobno povezuju.

• Budu}i da se danas u Evropi u akademskim sredinama uglav-nom smatra obveznim pljuvati po @idovima, Izraelu i kr{}anstvu,

odnosno po ukupnom civilizacijskom naslije|u Zapada, te budu}i da su evropska sveu~ili{ta, odnosno akademske sredine 100% pro-palestinski nastrojene, te da se pri tome sve vi{e razvija animozitet prema Kini (glavnom korejskom partneru u gospodarstvu, ali sve vi{e i nacionalnoj sigurnosti), ali i Pacifi~koj Aziji op}enito, vjero-jatno je da }e veze izme|u Evrope i Izraela na podru~ju znanosti i tehnologije biti zanemarive, te da }e se veze Izraela i Pacifi~ke Azije bitno produbiti.

[to se ti~e SAD-a, me|u studentima na sveu~ili{tima, od najva`nijih pa do vrlo mediokritetskih, vodi se pravi kulturolo{ki rat izme|u liberalnih i konzervativnih studenata. Prvih je vi{e, ali su ovi drugi vrlo bu~ni, glasni i organizirani. Ovi prvi su propalestinski nastro-jeni, i to je, uz pitanje homoseksualnosti i poba~aja jedno od glav-nih “identifikacijskih” pitanja, dok se drugi smatraju “kr{}anskim cionistima” i izrazito su proizraelski nastrojeni. Interesantno je da se pravi @idovi, koji su velikom ve}inom vrlo liberalni, nalaze u situaciji u kojoj su ljudi njihovog,liberalnog svjetonazora izrazito i sve vi{e proarapski i protuizraelski nastrojeni, dok evangeli~ki i pentekostalni kr{}ani, ina~e izraziti konzervativci, zastupaju, i to vrlo vatreno, proizraelsku stranu. Statistike govore da se @idovi u SAD-u sve vi{e osje}aju konfuzno i da se ne snalaze u ovoj galopi-raju}oj politi~koj, socijalnoj i kulturolo{koj podjeli SAD-a, koja je kao takva, najizrazitija u akademskim sredinama. �

Velika Britanija, odnosno njezina sveu~ili{ta, proglasila su prije nekoliko godina akademski bojkot IzraelaNepoznati autor s interneta, preveo Ozren Tatarac

Rezultat bojkota? U Izraelu nitko to nije ni primijetio. U Britaniji su vidjeli da ih na podru~ju vi{e znanstvenih disciplina svijet sve ~e{}e zaobilazi, kako se ne bi zamjerili Izraelcima. Za{to? Zato {to su izraelska sveu~ili{ta na vi{em tehnolo{kom nivou od britanskih. Kako zaostalija sredina ne moè provoditi uspje{an bojkot naprednije sredine, Britanci su ovdje poraèni.

ruach_br_18_.indd 68 3.12.2011 13:40:23

RUAH HADA[A

69


Veli~anstveno zbivanje odigralo se pro{loga tjedna: najve}e oku-pljanje rabina u Var{avi od Drugog svjetskog rata.

Konferencija europski rabina odràna je u ovom povijesnom gra-du i okupila je, me|u ostalima, glavne rabine Izraela, Francuske, Ukrajine, Rima, Moskve, Austrije i Poljske te dajanim (suce) iz Ba-tei Din (rabinskih sudova) Londona, Pariza, Strasbourga, Liona i Amsterdama. I ja sam bio pozvan iz daleke Ju`ne Afrike kako bih odrào govor i sudjelovao u raspravama.

Tijekom Konferencije zbio se i osobit trenutak koji je prikazao ~udo i veli~inu ìdovske povijesti: Minha u sinagogi Nozik, jedinoj sina-gogi koju Nijemci nisu uni{tili jer su je pretvorili u {talu. Po~inju}i moliti Minhu, pogledao sam ljude koji su me okruìvali u sinagogi. Pogledav{i dvije stotine rabina koji su predstavljali skoro dva milijuna @idova iz zajednica diljem Europe, na pamet su mi pale rije~i Psalma: “Neki dolaze ko~ijama a neki konjima a mi izvikujemo ime Ha{ema, B-ga na{ega. Oni padaju na koljena ali mi ustajemo i ~vrsto stojimo.”

Tko bi mogao i zamisliti u doba vladanja nacista, kada su @idove ubi-jali u plinskim komorama i kada je sinagoga Nozik bila oskvrnuta, da }e se jednoga dana rabini koji predstavljaju ìdovske zajednice iz cijele Europe, vratiti sna`ni i samopouzdani upravo u ovu sinagogu? Tko je mogao i zamisliti da }e, od svih mjesta na svijetu ba{ u Njema~koj, biti utemeljena je{iva koja }e obrazovati mlade njema~ke rabine? Tre}i Reich uzrokovao je neopisivo uni{tenje ali, na kraju je ipak izgubio rat protiv @idova. Usprkos svim normalnim zakonima povijesti i ljudske naravi, zahvaljuju}i veli~anstvenim ~udesima B-ga, ìdovski je narod preìvio.

Ovo su uistinu dani ~uda i divljenja. Prije otprilike dvjesto pedeset godina, davno prije ovih modernih ~uda, rav Jaakov Emdin napisao je da su ~uda koja je Ha{em u~inio kako bi osigurao preìvljavanje ìdovskog naroda tijekom dugih godina egzila ~ak i ve}a od onih koja je u~inio tijekom Izlaska iz Egipta (deset znakova, razdvajanje mora, mana koja je padala s neba i Oblak Slave). @idovska sudbina suprotstavlja se normalnim zakonima povijesti. Ni po kojoj logi~noj i racionalnoj pretpostavci ne bismo smjeli postojati kao zaseban narod poslije gotovo dvije tisu}e godina egzila, raspr{enosti i progona. Ali, Ha{emov plan za nas izdiè se iznad svih ograni~enja fizi~kog svijeta. U srcu Njegovog plana nalazi se Njegova Tora.

ûdo preporoda ìdovske suverenosti u Izraelu, kojoj smo imali privilegiju svjedo~iti u na{e vrijeme, ~udesno potvr|uje proro~ke rije~i rava Jaakova Emdina. Tora ponovo cvate, velike je{ive Euro-pe ponovo su prepune u~enika u Izraelu, Americi i diljem svijeta. Ponive`, Mir i Gur opet ìve i rastu.

Prije po~etka Konferencije moj sin i ja smo se uputili do jednog od zadnjih preostalih zidova Var{avskog geta. Kad smo ulazili, sreli smo

grupu izraelskih vojnika koji su upravo izlazili. Na njihovim ovratni-cima ponosno je sjao Magen David, znak suverene ìdovske dràve. Palo mi je na pamet da je prije nekoliko desetlje}a isti taj znak kojega su @idovi tada nosili na svojoj odje}i bio znak sramote i simbol sigurne smrti. Danas je postao znakom ìvota, snage i ponosa.

Ali, ovaj tip ~udesnog preporoda moè biti i previ{e opojan. Lako je zaboraviti da i danas, kada imamo hrabre, jake vojnike, koji mogu obraniti ìdovski narod, na{a sudbina i dalje je u rukama Ha{ema.

Ovo znamo iz iskustva kralja Davida, jednog od na{ih najve}ih vojnih i politi~kih vo|a koji je hrabro vodio i obranio ìdovsku dràvu. Kralj David nije samo bio poznat po svojoj politi~koj mo}i i vojnom geniju nego je bio i veliki duhovni vo|a, prou~avatelj Tore i ~ovjek duboko predan Ha{emu. Svoju je vjeru i povezanost s Ha{emom elokventno izrazio u Knjizi Psalama iz koje dolaze i stihovi koje sam naveo ranije.

Prema Ra{iju, ove je rije~i sastavio kralj David kao molitvu za svoje vojnike koji su krenuli u bitku pod zapovjedni{tvom generala Joava. Ra{i citira Gemaru (Sanhedrin 49a) koja navodi da je za vojnu po-bjedu koju su izvojevali Joav i njegovi vojnici zaslu`na molitva kralja Davida. Ra{i stihove “neki su do{li ko~ijama a neki konjima” tuma~i ovako: neki narodi svijeta imaju povjerenje u svoje ko~ije i konje ali mi se oslanjamo na Ha{ema jer, u kona~nici, svako spasenje i pobjeda potje~u od Ha{ema. Na{i nas Mudraci u~e da se ne smijemo uzdati u ~udesa te stoga, kako bi obranili ìdovske ìvote i ìdovsku dràvu morali smo stvoriti sna`nu vojsku. Ali, kralj David nas podsje}a da je uspjeh dana{njih ko~ija i konja – tenkova, borbenih zrakoplova i su-stava obrane od raketnih napada – potpuno u Ha{emovim rukama. Kralj David nas tako|er podsje}a i na na{u sudbinu. Upravo je on znao koliko je potrebna sna`na vojska ali je jednako tako znao da se njome ne smijemo definirati. Ono {to nas definira je na{a moralna vizija koju nam je Ha{em darovao na brdu Sinaj. Upravo kroz ovu boànsku mi-siju i sudbinu, Ha{em nam daruje snagu da se uzdignemo iznad nor-malnih zakona povijesti. Budu}nost ìdovskog naroda – te, naravno i dru{tva – ne ovisi samo o ko~ijama i konjima. Tijekom povijesti posto-jale su i nestale mnoge civilizacije i mo}na carstva s mo}nim vojskama. Ali, ìdovski narod nadìvio ih je sve.

Ko~ije i konji ovog, zemaljskog svijeta o~ito su prolazni; na{a Tora i na{a boànska sudbina su vje~ni. Tjelesne stvari, bez obzira ko-liko bile mo}ne, s vremenom se kao i ljudsko tijelo pretvore u prah dok Ha{em, njegova Tora i duhovni svijet ostaju besmrtni. Na kraju, oni koji vjeruju u svoje ko~ije i konje “spu{taju se na koljena i padaju.” Ali mi, koji vjerujemo u Ha{ema, Njegovu Toru i na{u vje~nu sudbinu “ustajemo i ~vrsti stojimo.” �

Dani ~uda i divljenja Glavni rabin Warren Goldstein, prevela Dubravka Ple{e

Autor je glavni rabin Ju`ne Afrike.

Osobit trenutak tijekom Konferencije europskih rabina prikazao je ~udo ìdovske sudbine: Minha u sinagogi Nozik

ruach_br_18_.indd 69 3.12.2011 13:40:23

RUAH HADA[A

70


BUDIMPE[TA – Ponekad cionisti~ka organizacija mora pokazati izraelskim @idovima da Izrael nije jedino mjesto na kojem @idovi imaju budu}nost.

Barem je to uspjelo Svjetskoj cionisti~koj organizaciji i Habonim Dror, radni~koj cionisti~koj omladinskoj organizaciji koji su osmi-slili uzbudljivo putovanje za dvanaestero Izraelaca koji su po{li slijedom stopa Teodora Herzla, oca modernog cionizma i propu-tovali Europu.

Ideja puta koji je mlade Izraelce proveo kroz ~etiri dràve u pet dana bila je navesti ih na razmi{ljanje mogu li i na koji na~in Her-zlovi cionisti~ki ideali pomo}i Izraelu da se rije{i problema u ko-jima se na{ao. Ali, cilj puta bio je i pomo}i mladim Izraelcima da se maknu od ideje da je Izrael jedino rje{enje za sve @idove na svijetu, rekli su organizatori.

Deborah Laks, ro|ena je u Costa Rici ali danas ìvi u Tel Avivu i, zahvaljuju}i ovom putovanju, uvjerila se da @idovi mogu u Europi stvoriti svoj dom.

“Prema onome {to sam vidjela, mladi @idovi koji izgra|uju Europu puno su korisniji tamo gdje su sada nego {to bi bili u Izraelu”, rekla je Laks JTA-u. “Ako svi odu u Izrael, tko }e ostati raditi u Europi?”

Autobusna tura zapo~ela je u rodnom gradu Teodora Herzla, Budimpe{ti; zatim se krenulo u Be~, gdje je studirao pravo, potom u Basel u [vicarskoj gdje je odràn Prvi cionisti~ki kongres te u Pariz, gdje je Herzl pratio Aferu Dreyfus kao dopisnik austrijskih novina.

“U svojoj je biti cionizam briga za ìdovski narod. A to se ne zbi-va samo u dràvi Izrael”, zaklju~io je David Breakstone, zamjenik predsjednika Svjetske cionisti~ke organizacije koja je pomogla pri organizaciji puta. Novac je prikupio Habonim Dror te sami sudi-onici puta.

“Prije putovanja”, rekao je Breakstone, “mnogi su sudionici vjero-vali da }e vidjeti ’samo’ napu{tene sinagoge i ìdovska groblja. Ali, fokus na{eg putovanja je ìdovska budu}nost i ìdovski preporod a ne progoni i Holokaust. Ni u kojem slu~aju nismo ̀ eljeli umanjiti vrijednost alija ali mislimo da je va`no da ljudi razumiju da se oni koji ne odsele u Izrael ne odri~u ìdovske budu}nosti.”

Put je tako|er èlio pomo}i sudionicima da ostvare osobnu vezu s Herzlovim ìvotom i djelima.

“Za nas je izuzetno va`no da ljudi shvate kako Herzl nije samo

nevjerojatna povijesna figura koja je pokrenula cionisti~ki pokret nego i ~ovjek s vrijednostima ~ije su ideje i danas zanimljive”, zaklju~io je Breakstone.

Prvo ovakvo putovanje odràno je prije samo godinu dana ali nije se fokusiralo na Izraelce. Sudionici drugog putovanja, koje je bilo namijenjeno Izraelcima, rekli su da im je tura pomogla da o starim pitanjima razmi{ljaju na nove na~ine.

“Pitanje moè li Europa biti dom @idovima ili ne, Herzl je postavio 1890. godine ali sada je 2011. godina”, rekla je sudionica Tamar Levi, ro|ena u Vancouveru a danas ìvi u Haderi, u Izraelu. “Ovo je realnost ìvota poslije Holokausta ali to je pitanje za njih”, ustvrdi-la je, misle}i na europske @idove, “i dalje jako prisutno u njihovim ìvotima.”

U Budimpe{ti grupa je posjetila najzna~ajnija mjesta za ma|arske @idove kao {to je ogromna sinagoga Dohany, druga po veli~ini na svijetu, te spomenik `rtvama Holokausta lijevan u èljezu i postav-ljen na obalama Dunava. Spomenik prikazuje cipele onih koji su bili ustrijeljeni i ba~eni u rijeku izme|u 1944. i 1945. godine.

Ali, putnici su upoznali i devet mladih Ma|ara koji predvode ideju da se oìvi ̀ idovski ̀ ivot u protekla dva desetlje}a od pada @eljezne zavjese. Grupa je po{la poslu{ati i klecmer fusion band u jednom od “ru{evnih kafi}a” u gradu, popularnom mjestu smje{tenom u napu{tenim zgradama u ìdovskoj ~etvrti.

Breakstone je rekao da putovanje prati i ponovno okretanje Her-zlu koje se istovremeno zbiva u Izraelu gdje se, na primjer, u Tel Avivu svakodnevno pojavljuju grafiti s modernim pristupom nje-govim najpoznatijim izrekama ili djeluje grupa studenata aktivista koja se naziva Ako poèlite te satiri~ki televizijski {ou u kojem se glumac odjeven kao Herzl pojavljuje u ulozi psihoterapeuta.

Prije deset godina Herzla jedva da je itko stvarno i spominjao; sada je ponovo dio izraelske kulture i politike.

“Sve je to reakcija na situaciju u kojoj su se ljudi probudili i zapitali gdje smo pogrije{ili?” rekao je Breakstone. “Izgubili smo kompas. Moramo ponovno prona}i svoj put.”

Cionisti~ke organizacije kao {to je Habonim Dror i Svjetski cionisti~ki kongres, kao odgovor vide Herclovu viziju Izraela usmjerenog na ljudsko dostojanstvo i dru{tvenu pravdu. A putova-nja, kao {to je Herzlova europska tura, smatraju idealnim na~inom za odu{evljavanje mladih izraelski cionista za samog Herzla i nje-govu ostav{tinu. �

Izraelci slijede Herzla u Europi Alex Weisler, JP, prevela Dubravka Ple{e

Svjetska cionisti~ka organizacija Habonim Dror krenula je na put kojim }e nastojati pokazati izraelskim @idovima vrijednosti ìvota u dijaspori te dokazati da @idovi mogu stvoriti dom i u Europi.

ruach_br_18_.indd 70 3.12.2011 13:40:23

RUAH HADA[A

71


Otkako je Sadam Husein pogubljen u Bagdadu 2005. godine, ~inilo se da je slika Huseina kao Saladina na{ih dana, musliman-skog junaka koji je izazvao kr{}anski svijet i pobijedio ga, nestala iz arapskog svijeta. înilo se da ne postoji drugi kandidat koji bi naslijedio i preuzeo njegov poloàj poslije tridesetogodi{nje Hu-seinove vladavine. Ali, pro{loga tjedna arapska je javnost, ~ini se, s odu{evljenjem do~ekala Erdoganovo preuzimanje ove uloge te fanatika koji }e je poku{ati odigrati.

Erdogan nije izvorni mislilac. Njegov je mentor bio Necmettin Erba-kan, islamisti~ki premijer koji je Turskom vladao tijekom devedesetih godina pro{log stolje}a, utemeljitelj fundamentalisti~ke organizacije Milli Gorus koja je predvidjela vladavinu Erdogana i Gula, dana{njih vladara Turske. Trebalo bi se prisjetiti da se Erdogan nije popeo do najvi{eg poloàja na normalan na~in, onako kako to u politici ina~e biva, redovnim strana~kim djelovanjem nego zahvaljuju}i tamnova-nju u jednom istambulskom zatvoru nakon {to ga je na robiju osu-dio gra|anski sud zbog poticanja na pobunu. Erbakan i njegova vlada tako|er su osu|eni zbog djelovanja protiv gra|anskog ustava a njego-va muslimanska stranka stavljena je izvan zakona.

Nitko nije predloìo da se Erbakana preoblikuje u Saladina jer on nije ni blizu politi~koj ìvotnosti, ambiciji i snazi svog velikog u~enika – Erdogana. Ali, kada govorimo o laìma i mr`nji protiv Izraela i @idova koje {iri oko sebe, svakako je uzor mla|oj genera-ciji islamista koji su ga nasljedovali. Kao i nacisti, i on je usporedio @idove s virusima, Protokole sionskih mudraca smatrao apsolutno istinitima te je bio spreman prihvatiti svaku la`, klevetu ili osudu usmjerenu protiv @idova ili bilo {to, {to je poticalo ljude da mrze @idove. Nikakvo ~udo onda da je poglavar Islamskog pokreta u Izraelu, {eik Ra’id svoje istambulske veze smatrao klju~nima za pri-kupljanje sredstava za Fondaciju Al Aqsa.

Trebalo je pro}i mnogo godina smje{kanja i pomirljivih izjava, kako u domovini tako i u inozemstvu da u~vrsti svoj poloàj na vlasti, postavi svoje ljude na klju~ne poloàje u upravi i vojsci. Kada je to postigao, Erdogan je ùstro krenuo u korjenitu promjenu politike svoje zemlje,

napu{tanje Izraela i prihva}anje islamskog svijeta, uklju~uju}i i Iran, te prisvajanje hegemonije na Bliskom istoku snaènjem imidà Saladina. Od svojih je prethodnika nau~io da se za dobro islama smije lagati, da nema laì koja bi bila prevelika da bi j bila isklju~ena iz popisa oru`ja koje se moè upotrijebiti u borbi protiv Izraela, svojeg suparnika, ko-jem ̀ eli nalikovati ali ne uspijeva. Njegova mr`nja Izraela, koju je jasno pokazao u Davosu prije nego {to je imao bilo kakvu izliku da kleve}e svog “strate{kog partnera”, dominira njegovim razmi{ljanjem i umrt-vljuje njegov poznati “pragmatizam”.

Ali, ni Izrael nije potpuno bespomo}an, i on ima mno{tvo strelica u svom tobolcu. Potrebno je samo da se prestane samoka`njavati. Upra-vo su Ujedinjeni narodi odlu~ili da je izraelska blokada Gaze legitimna a Turci su oni koji su odbacili takvu odluku Palmerove komisije. Za{to bi se Izrael trebao suzdràvati od protunapada? Kurdi, koji ~ine 25% stanovni{tva Turske, su potla~eni, njihov jezik i kultura su zabranjeni. Za{to se onda bojimo povesti bitku za prava Kurda? Ujedinjeni naro-di i Europa smatraju Hamas teroristi~kom organizacijom ali Erdogan Izrael naziva teroristima a sebe progla{ava za{titnikom i saveznikom Hamasa. Zapad i Izrael Palestinsku oslobodila~ku organizaciju smatra-ju predstavnicima Palestinaca dok Erdogan prihva}a Hamas koji negira Izrael i bilo kakav mir te pregovore. Za{to Izrael ne podigne glas u vezi ovih nelogi~nosti?

Saladin ima ~asno mjesto u islamskoj ba{tini zahvaljuju}i svojim vje{tinama vo|e, svojoj hrabrosti, politici i ~asnom odnosu prema ne-prijateljima. Prepun mr`nje i laì, Erdogan ne moè niti sanjati o zado-bivanju takve va`nosti na nedefiniranom, nesigurnom i promjenjivom Bliskom istoku. I sam je svjedo~io odustajanju svojih novih sirijskih saveznika od postignutog dogovora, slomu svojih ideolo{kih prijatelja u Iranu a nekada najpouzdanijeg strate{kog partnera, Izrael, uspio je pretvoriti u suparnika. Njegovi novootomanski snovi kojima mu glavu puni zalu|eni ministar vanjskih poslova i tajnik Konferencije islamskih dràva, rasplinjuju se u zraku. Svi bi se oni trebali prisjetiti da je oto-manski sultan bio osvaja~, autoritaran vladar. Arapsko prolje}e ustalo je upravo protiv ovakvih ideja. �

Mr`nja, laì i Saladinovo naslije|e Raphael Israeli, JP, prevela Dubravka Ple{e

Recep Tayyip Erdogan, turski predsjednik vlade.

ruach_br_18_.indd 71 3.12.2011 13:40:24

RUAH HADA[A

72


Obitelj Zavelev-Kligman 2.000,00 kn za rad zajedniceN. N. 750,00 kn za rad zajedniceMargareta Reni} 230,00 kn za sinagoguN. N. 200,00 kn za sinagoguN. N. 750,00 kn za Ro{ Ha{anaN. N. 2.500,00 eura za rad zajedniceSlika, ulje na platnu “Jeruzalem” od Jakova Ja{e Bararona

Cedaka Box

Ne znaju}i da je mikrofon uklju~en: Obama & Sarkozy ’Trash-Talk’ Netanyahu Israel Desk, JP, prevela Dubravka Ple{e

Vi{e nema sumnje u to {to US predsjednik Barak Obama i fran-cuski predsjednik Nicolas Sarkozy’s misle o premijeru Binyamin Netanyahuu.

Dva svjetska lidera prisustvovala su G20 summitu i vjerojatno ne-svjesni da su mikrofoni uklju~eni nastavili su privatni razgovovor.

Sarkozy je inicirao temu konverzacije, rekav{i ameri~kom pred-sjedniku: “Ne mogu ga podnijeti, on je laàc” (“I cannot stand him. He is a liar”) referiraju~i se na izraelskog premijera, na {to je slije-dio odgovor “You’ve had enough but I have to deal with him every day!” (“Vama je dosta, a ja s njim moram pregovarati svaki dan”). Francuska web stranica “Arret sur Images” objavila je doga|aj, koji je uslijedio kao nastavak zajedni~ke press konferencije, nakon

koje su dva predsjednika napustila salu za konferenciju, te nasta-vila razgovor u ~etiri oka. Trebalo je od prilike tri minute dok nije ustanovljeno da je privatni razgovor preno{en svima onima koji su zadràli slu{alice na u{ima prate}i predhodnu konferenciju. To je uklju~ivalo i mnogobrojne predstavnike pressa. Izgleda das u prisutni novinari potpisali dogovor o ne objavljivanju nemilog doga|aja, {to bi moglo objasniti vrlo skromne informacije o istom. U suprotnom bi incident izazvao veliko zadovoljstvo me|u onima koji su protivnici Izraela.

Prema informacijama Obama je tako|er kritizirao Sarkozya da ga nije obavijestio o tome da }e Francuska podràti PA u natjecanju za uklju~ivanje u UNESCO. �

Barack Obama i Nicolas Sarkozy.

ruach_br_18_.indd 72 3.12.2011 13:40:24

RUAH HADA[A

73


Zajednica koja se smatra nasljednicima jednog od deset izgublje-nih plemena na sjeveroistoku Indije, proslavila je Sukot sa stotina-ma kompleta lulava i etroga poslanim iz Izraela. Donaciju mogu zahvaliti organizaciji Shavei Israel koja im je komplete poslala pred blagdan Sukota.

U vrijeme festivalskih molitvi, Bnei Mena{e bili su okrenuti Jeruza-lemu, a imali su i dodatne posebne molitve kako bi im se slijede}e godine kona~no omogu}ila alija, povratak u Izrael.

Ova zajednica s nestrpljenjem o~ekuje ispunjenje odluke izraelske vlade koja je na~elno dozvolila njihov povratak u Izrael, naglasio je Michael Freund, osniva~ i predsjednik organizacije Shavei Israel.

^lanovi zajednice Bnei Mena{e smatraju da su izgnani iz Izraela u vrijeme asirijske vladavine prije 27 stolje}a i da su potomci jed-

nog od deset izgubljenih plemena. @ive na sjeveroisto~noj granici Manipura i Mizorama.

Njihovi su preci navodno putovali centralnom Azijom i Dalekim istokom dok se kona~no nisu skrasili u Indiji na granici Burme i Banglade{a.

Sve vrijeme ~uvaju [abat, jedu ko{er i slave `idovske blagdane.

Vjeruju da }e se jednoga dana svi, njih oko 7.300 vratiti u Izrael, kao {to je ve} oko 1.700 njihovih sunarodnjaka to u~inilo, te se naselilo oko gornjeg Galileja.

Svi do sada useljeni u~inili su to uz pomo} organizacije Shavei Israel. �

Bnei Menashe proslavili Sukot Itamar Eichner, Ynetnews, prevela Dubravka Ple{e

ODOBRENA ALIJA za 7,300 pripadnika Bnei Menashe

Komitet Ministarstva za apsorpciju imigranata donio je na~elnu odluku o odobrenju alije za sjeveroisto~nu indijsku zajednicu koja se smatra nasljednicima jednog od izgubljenih plemena.

ruach_br_18_.indd 73 3.12.2011 13:40:26

RUAH HADA[A

74

CRTICE IZ MOG OKRU@ENJA

Obitelji Danon i Novak.

Be [amajim menuhanu – su}uti

Vrijeme je pred zimu, vrijeme je i pred su|enje biv{em premijeru Ivi Sanaderu tako|er je i predizborno vrijeme, u Zagrebu je i pred Boì}no vrijeme. Vrijeme je pred odluku kuda na skijanje ove go-dine. Sve neka pred vremena. Neobi~an pojam zar ne?

Pred zimu smo ranije ~uli brektanje, pa zatim i vidjeli uli~ne pile koje su pred ku}ama pilile drva za ogrjev, kestenjari su izvikivali na }o{kovima “Vru}e kostanje”, a iz malih pe}ica {irio se zamamni miris.

Sada pred zimu postavljaju ogromni {ator u centru grada iz koga se {iri miris kobasica i kuhanog vina. Tre{te zvuci razli~itih skladbi ve} prema ukusu onoga tko je od gradskog Maga dobio koncesiju za {atru.

Terase kafi}a opskrbile su se plinskim grijalicama i dekama kako bi njihovi gosti pu{a~i mogli nesmetano uìvati u uìtku koji im pruà duhan. Vrijeme je pred zimu.

Na Zrinjevcu se nema gdje parkirati jer je svuda zabranjeno, na Sud }e dovesti biv{eg premijera Ivu Sanadera i mno{tvo svjedoka, sve listom politi~ara iz aktualne vlasti i najbrojnije stranke Zna se.

Na Trgu `rtava fa{izma u sredi{njici HDZ-a zbijaju se redovi i smi{lja na~in kako da se zadrì zgrada koja nije njihova, naime cijela je stranka pred istragom, a zgrada stavljena pod plombu. Vri-jeme je pred su|enje.

S panoa nas gledaju nasmije{ena lica kandidata za izbore ili nam se rugaju predizborna obe}anja koja nikada ne}e biti ispunjena.

Aktualna premijerka, koju je postavio biv{i premijer komu se sada sudi, mijenjaju}i bro{eve {alje poruke, gledajte ponovno otvaramo cestu, most, {kolu, proizvodne pogone, domove itd., itd. Otvara premijerka i “kesu” pri~uve iz budèta koji su napunili gra|ani ove zemlje kako bi isplatiti radnike \akov{tine i objavljuje, eto mi pomaèmo. Je li te tone ìta koje su nestale iz \akov{tine pojela maca-bro{ na{e premijerke, pa se zato radnicima i ispla}uje lova kako se netko ne bi sjetio upitati za nestalo ìto.

Radnici zadovoljni jer su dobili ono {to im je po zakonu pripadalo i {to su zaradili, a za malo da su ostali i bez toga. A ostali bi bez toga da im se u protestu nisu pridruìli i drugi nezadovoljnici.

Iz zgrade koju se svim silama trude dobiti natrag, na Trgu `rtava fa{izma izlaze ve} neka zaboravljena lica, vremeplov ili dejà vu. Vra}aju se u pro{lost, zar ih nije strah duhova? Neki bi itekako imali {to za re}i, ali oni su za vrijeme pred su|enje, ali i za vrijeme

pred izbore. To su ljudi za sva vremena, za ona pred i za ona posli-je. Ipak, vrijeme je izbora!

Pored velikog bijelog {atora u kome ìvi Martin dok je u Zagrebu, na trgu je instalirano jo{ nekoliko {tandova. Stranke nas pozivaju da im damo potpis. U nedjelju 13. 11. jedan mi je {tand zapeo za oko “Za Nezavisnu i Dom uvijek spremni” na`vrljano je na A4 pa-pirima kojima su okitili platno {to {titi od sunca ili ki{e. Lepr{aju papiri}i nevje{to prikva~eni za tende. Na tim papirima ko~operi se i jedno slovo U koje u meni izaziva jezu i jeì mi koù. Na {tan-du neki papir i olovka za namjernika koji jo{ uvijek sanja ili ìvi u crnoj pro{losti, a nije se stigao organizirati ranije. Obavijesti o stranci daje neobrijani mu{karac srednjih godina s kobasicom u ruci i limenkom @uje na {tandu. Iz ~ije li je on vre}e ispao mislim si u prolazu dok ~itam njihove umotvorine “Hrvatice i Hrvati dosta je……. crvenih jugo….., ne dajte da nama vladaju...” Vrijeme je pred izbore.

Ulice su ve} oki}ene, du}ani se spremaju na veliku navalu kupaca, jo{ malo pa }e po~eti lov na poklone za pod bor, na prikladne komade odje}e za proslavu najlu|e no}i u godini, za blagdansku trpezu na kojoj mora biti svega i sva~ega, a kasnije }e se minusi mjesecima vu}i i zagor~avati nam ìvote. Horvatin~i}ev centar na Cvjetnom trgu, (ako ste zaboravili to je onaj gospodin koji je usmr-tio nekoliko ljudi, {to automobilom {to gliserom, a slobodno {e-}e Zagrebom) ve} je sve~ano oki}en i blje{tavilom mami naivne i kupovine gladne sugra|ane i posjetitelje iz provincije. U izlozima netom iz kutija izva|ene jo{ zgu`vane haljine i kaputi vise po pre-trpanim policama. îni se da niti Kinezi ne mogu proizvesti toliko bofla koliko se kod nas moè prodati. Vrijeme je pred blagdane.

Svakodnevno slu{amo kako su ljudi bez novca, kako dru{tvo osiroma{uje iz dana u dan, a turisti~ke agencije zadovoljno trljaju ruke. Prodaja aran`mana za skijanje vrlo je dobra, a prava sezona jo{ nije niti po~ela. Cijene s popustima tako zvane First minute sve su rasprodate, ima jo{ dosta mjesta, a za one neodlu~ne i s dubljim dèpom uvijek postoji neko rje{enje. Nije pitanje da li, nego kuda na skijanje. Vrijeme je pred odluku

No okrenimo se mi svojim poslovima. Bliì se Hanuka, treba raz-misliti tko }e se ~ime baviti, u koju }ete se radionicu prijaviti. Jeste li odvojili ve} ne{to za tradicionalni Hanuka bazar?

U kakvom je stanju va{a hanukija? Da li se dovoljno blista, ili treba malo zavr{nog “glanca”? Tko }e pe}i sufganijot a tko latkese? Raz-mislite i javite se u tajni{tvo. Vrijeme je pred Hanuku! �

Sve pred vrijeme u Zagrebu Sonja Samokovlija

ruach_br_18_.indd 74 3.12.2011 13:40:28

RUAH HADA[A

75

IN MEMORIAM RUAH HADA[A

Zajedni~ke aktivnosti

ruach_br_18_.indd 75 3.12.2011 13:40:30

RUAH HADA[A

76

ruach_br_18_.indd 76 3.12.2011 13:40:44

ruah hadasha br. 18

Documents