ROMANIKA – HRVATSKA

ARHITEKTURARomanički stil Hrvatskom su širili hodočasnici, križari i trgovci, a najviše benediktinci.U ranijoj i kasnijoj fazi isprepleću se i elementi drugih stilova – predromanički ornamenti, bizantske komponente i gotički elementi.Dalmacija se može podijeliti u tri područja sa stilskim srodnostima na spomenicima:

1. od Krka do Zadra – rani spomenici iz 11.st. (utjecaj akvilejskog kruga) i konstruktivni elementi arhitekture iz ranog 12. st. (izolirani utjecaji iz Francuske)

2. Trogir i Split – spomenici 13.st. (arhitektonski utjecaji s juga Italije, a u skulpturi iz Lombardije i Emilije)

3. južno primorje – pod utjecajem krajnjeg juga Italije i Bizanta

- dubrovačke zidine najistaknutiji fortifikacijski spomenik rane romanike- u 13.st. kuće se grade prema gotovo jedinstvenom tipu: vanjština je podređena unutrašnjem rasporedu → u prizemlju su portali sastavljenih dovratnika s plošnim lunetama koje su često ukrašene obiteljskim grbovima; karakteristični su međukatni vijenci, dvojni prozori i konzole pod strehom- ranoromaničke crkve su jednostavne trobrodne i troapsidalne bazilike sa zvonikom odijeljenim od crkve

→ Sv. Martin u Lovreču, katedrala i Sv. Andrija na Rabu, katedrala u Krku, Sv. Marija u Zadru (benediktinska), Sv. Petar u Drazi (benediktinska), sv. Barbara u Trogiru, sv. Lovro u Zadru

→ crkva sv. Petra i Mojsija (Solin, 11.st.) Zvonimirova krunidbena crkva Tradicionalni westwerk kao samostalno tijelo pred pročeljem Ranoromanička trobrodna bazilika (na temeljima ranokršć. bazilike) Tri apside upisane u ravni začeljni zid – središnja pravokutna, bočne

polukružne Vanjština raščlanjena lezenama

→ bizantizirajući tip: glavna značajka je konstrukcija na 4 stupa koji nose središnju kupolu

→ crkva sv. Lovre u Zadru i Sv. Mikula u Velom Varošu kod Splita (dr.pol.11.st.)

- u benediktinskim crkvama produbljuje se kor i razvija ideja deambulatorija

→ Sv. Ivan Krstitelj na Rabu (trobrodna)

→ zvonik i kapitularna dvorana crkve sv. Marije Velike (1105.-11.) Gradnja ovih spomenika započinje zrelu romaniku u Hrvatskoj –

skladni odnosi ploha i volumena, fino klesani kubični kapiteli, križnorebrasti svod (prvi u Europi)

Dvorana: pravokutna; stupovi s kubičnim kapitelima prislonjeni uz zidove je dijele na 5 traveja; bačvasti svod s 4 pojasnice; kontinuirani friz palmeta; u južnom uglu je grob opatice Vekenege (oblik ranorom. bifore unutar većeg romaničkog luka, od sivog mramora)

Zvonik: podignut donacijom kralja Kolomana (natpis na vijencu prvog kata, spominje se 1105.g.); na prvom katu je cela sa stupovima u kutovima (s imenom ugarsko-hrvatskog kralja Kolomana) koji nose rebra križnorebrastog svoda – povezana s kapitularnom dvoranom manjim vratima i balkonom; lombardijski tip zvonika

→ crkva sv. Krševana (Zadar, dr.pol.12.st.) Crkva benediktinskog samostana Trobrodna, troapsidalna, arkade s korintskim kapitelima, drveno

krovište glavnog broda, niske galerije nad bočnim Pročelje raščlanjeno slijepim arkadama na stupićima; na glavnoj

apsidi ispod strehe se nalazi otvorena galerija, a na bočnim niz arkadica

Portal ima istaknuti šiljasti zabat unutar kojega srpasti lukovi uokviruju lunetu; uz dovratnike izvorna stajala dva stupa koja su podržavala zabat

→ katedrala sv. Stošije (Zadar, 12. i 13.st.) Dvije faze gradnje:

o U 12. st. ranokršć. bazilika dobila romaničke karakteristike – glavna apsida sagrađena unutar ranokršć., bočnim brodovima dodane dvije plitke apside upisane u začeljni zid, nad bočnim brodovima sagrađene empore rastvorene heksaforama

o U 13. st. generalna pregradnja – katedrala je produžena za dva traveja nejednake dužine

Nad arkadama dekorativni friz s lisnim motivima, drveno krovište glavnog broda

Prezbiterij je povišen, a ispod se nalazi prostrana kripta koja je nizom stupova podijeljena u tri broda; iz prve faze gradnje (12.st.)

Fasada ukrašena nizovima slijepih lukova na vitkim stupićima; tri portala i rozeta pročelja iz 13.st.; SI fasada rastvorena nizom galerija

Uzor je katedrala u Pisi; ista radionica koja je izgradila Sv. Krševana

- dvije crkve trikonhalnog tlocrta (ranokršćanska tradicija) – Sv. Nikola kraj Nina i Sv. Krševan na Krku

→ crkva sv. Kvirina (Krk, o.1190.g.) Prigrađena pročelju katedrale – gornji od dva kata se prema

unutrašnjosti katedrale otvara velikim lučnim otvorom (kao biskupska kapela; Doppelkapelle)

U prizemnom dijelu je križnorebrasti svod širokih pojasnica koje se izdižu iz poda; gornji je dio trobrodan sa stupovima s kubičnim kapitelima

→ katedrala sv. Lovre (Trogir, 13.st.) Trobrodna troapsidalna bazilika bez galerija Križnorebrasti svodovi dodani u 14. i 15.st. (izvorno svodovi samo u

bočnim brodovima, a drveno krovište u glavnom) Portik konstruktivno vezan s bazilikom – predviđena sva zvonika na

uglovima, ali realiziran samo jedan u 15.st. (gotički i renesansni oblici)

Fasada ukrašena visećim arkadama i lezenama

→ crkva sv. Ivana Krstitelja (Trogir, dr.pol.13.st.) Crkva benediktinskog samostana Jednobrodna s kvadratnom apsidom i romaničkim svodom Portal s Agnus Dei u luneti (iznimno sličan sporednom portalu

katedrale)

-crkve s kupolama (karakteristične za južno primorje)→ crkva sv. Marije na Mljetu (benediktinska jednobrodna crkva s narteksom, trodijelnim oltarnim prostorom, polukružnom apsidom, sa širokom eliptičnom kupolom nad pandantivima skrivenom u tamburu, 12.-13.st.; apulijska romanika kao uzor)

→ stara dubrovačka katedrala (12.st.) Trobrodna, jednoapsidalna bazilika bez transepta, s masivnim

arkadnim lukovima i eliptičnom kupolom nad središtem Neprekinuti bačvasti svodovi bočnih brodova Sličnosti s apulskim katedralama

- zvonici: Tip ranog romaničkog zvonika (četverokatna građevina stisnutih

otvora s biforama na vrhu):o Gospa od zvonika u Splitu (najstariji, 1088.-89.), Sv. Ivan i Sv.

Andrija na Rabu Lombardijski tip (skladno proporcionirani četverostrani tornjevi

kojima se broj i veličina otvora povećava prema vrhu koji se rastvara ložom za zvona)

o Sv. Marija u Zadru (1105.), katedrala u Rabu (dr.pol.12.st.)→ zvonik splitske katedrale (sr.13.st.-14.st.)

Kasna romanička arhitektura Bogato profilirani vijenci, poduprti nizovima visećih

arkadica i prislonjenim stupovima, dijele masu zvonika u katove

Lombardijski tip Prizemlje obnavlja ideju antičkog slavoluka

KIPARSTVO- javlja se jak osjećaj za plastičnost- skulpture, reljefi i velika slobodna plastika redovito vezani uz arhitekturu- frontalnost, zatvorene linije, lišenost osobnosti, težnja shematizaciji u obradi detalja- naglasak na dekorativnom repertoaru pročelja – arhitektura s protironima, vijencima, konozolama i zabatima zahtijeva prilagodbu skulpture arhitekturnim oblicima- uz arhitekturu su vezani i namještaj, minijature, freske, zlatarstvo, ...- u 11.st. ojačale klesarske radionice u južnoj Dalmaciji između Dubrovnika i Kotora, u Istri (osobito duž zapadne obale) te na srednjem Jadranu (trokut između Zadra, Knina i Splita)→ oltarne pregrade s posvetnim latinskim natpisima; sredinom 11. st. pluteji dobivaju reljefno razvijene narativne cikluse (Sv. Nediljica i Sv. Lovro u Zadru)→ ciborij prokonzula Grgura (zadarska katedrala, 1040te)

Prva romanička skulptura u Dalmaciji→ plutej ranoromaničke oltarne pregrade iz splitske katedrale s likom kralja na prijestolju (Zvonimir?); iz 11.st. – u 13.st. ugrađen u krsni zdenac

- skulpturalni program zrele romanike vezan uz pročelje→ portal Sv. Lovre (Zadar, sr.11.st.)

Najstariji očuvani primjer zaokružene kompozicije portala u srednjovjekovnoj kamenoj skulpturi

Na nadvratniku je Krist na prijestolju (Maiestas Domini) u mandorli koju pridržavaju dva anđela – inovativno

- obrada kapitela pokazuje nastajanje romaničkog skulpturnog izraza- podrijetlo im je ranokršćansko (Akvileja)- obnova teodozijanskog tipa kapitela sa životinjskim protomama i pokrenutim akantovim lišćem- kubični kapiteli prvi se puta javljaju u zvoniku i kapitularnoj dvorani sv. Marije u Zadru

- tipični ranoromanički vijenac obično ima isprekidane, izmjenične lozice s izbojima cvjetova ili bršljanovih listića; zbog različitih tipova stilizacije nekada se javljaju neobični ili izrazito shematizirani geometrijski oblici

→ pročelje katedrale sv. Stošije Glavni portal uokviren je likovima 4 apostola (rustična obrada glava i

lica, neartikulirane ruke, nabori izrađeni grubo paralelnim crtama); u luneti su prikazani Bogorodica, sv. Stošija i sv. Krševan; dovratnici ukrašeni reljefnom akantusovom viticom antičke inspiracije, a nadvratnik je drugačijih osobina (akntusovo lišće tvrđe obrađeno)

Sjeverni portal je uvučen, a uokviruje ga luk koji se upire na konzole ukrašene lavljim glavama na kojima stoje likovi Navještenja; u luneti je prikaz Agnus Dei sa zastavom s križem

Južni je portal najjednostavniji, uokviren konzolama s likovima arkanđela i sv. Ivana Krstitelja; u luneti reljef Janjeta

Sva tri portala imaju polukružni nadvoj, uokvireni su snopovima stupića i lukova što se stepeničasto smjenjuju prema luneti s reljefnim likovima

Prvoj fazi pripada južni portal, kipovi apostola središnjeg portala i kipovi Navještenja sjevernog portala – utjecaji lombardijske i emilijske romanike (i toskanske također)

- težište razvoja romaničkog kiparskog stila početkom 13.st. se prebacilo u Split i Trogir→ drvene vratnice splitske katedrale Andrije Buvine (1214.)

Svako krilo ima 14 četverokutnih polja smještenih po dva u sedam redova – kasete su međusobno odvojene trakama s motivima srcolike svinute lozice i kružno prepletenih grančica

Svaka kaseta obrubljena je koso položenim daščicama na kojima se ritmički izmjenjuju ukrasni motivi akantusove povijuše antičke provenijencije s motivom predromaničke pletenice

Na lijevom krilu se odozgo prema dolje nižu prizori od Navještenja do uskrsnuća Lazarova, a na desnom odozdo prema gore prizori Kristove muke i smrti do Uskrsnuća

Sadržaj vjerojatno programirao biskup Bernard iz Perugie Pozadina ornamenta crveno obojena, a prizori pozlaćeni Različiti utjecaji: bizantska statičnost, zapadnjačka narativnost i

slikovitost, antički motivi→ korske klupe splitske katedrale (sredina 13.st.)

Bogatstvo detalja – geometrijski prepleti ispunjeni rezbarijama biljaka i životinja, na krajevima naslona sv. Staš, sv. Dujam, sv. Kuzma i sv. Damjan

→ propovjedaonica splitske katedrale (13.st. – spoj romanike i gotike)→ Radovanov portal trogirske katedrale (1240.)

Jedini zaokruženi ikonografski program u Dalmaciji 13.st. Vanjski okvir portala naznačen kipovima lavova na konzolama

(desno lav gnječi zmaja, a lijevo lavica drži janje); pilastre portala na leđima nosi osam telamona; na pilastrima uz vrata nepotpuni prikaz Mjeseca u godini s odgovarajućim zodijačkim znakovima; u luneti jedinstveni prikaz Rođenja, Putovanja Triju kraljeva i Poklonstva pastira; na luku koji uokviruje lunetu na dnu prikaz Navještenja, Josipov san, Poklonstvo kraljeva i grupa anđela u slavi; sa stražnje strane znak križa

Sredinom dr.pol.13.st. repertoar pročelja proširen – na uglovima dodani kipovi nagih Adama i Eve, na središnjim pilastrima 6 apostola u nišama, a na vanjskom luku još scena iz Kristova života

Skladnost, fina obrada detalja, izrazit osjećaj za prikazivanje materije u povišenom reljefu

Utjecaji Lombardije i Emilije→ ciborij rimsko-apulskog tipa s arhitravima i propovjedaonica trogirske katedrale iz 13.st.→ Radovanova radionica

Dva lava na podnožju splitskog zvonika Reljef Navještenja

o Likovi smješteni u arhitektonski okvir koji sačinjavaju tri romaničke arkade na dvostrukim stupićima – desno Bogorodica, lijevo anđeo, u sredini romanički oltar

o Vitki likovi, dostojanstvenost i romanički klasicizam→ majstor Otto (13.st.)

Reljef Kristova rođenja na zvoniku splitske katedrale Luk s reljefnim prikazom lova nad propilejima zvonika Reljef s prikazom legende o apostolskom poslanju sv. Dujma i

apostolskom podrijetlu splitske crkve- primjeri romaničko-gotičkog stila:

→ obnovljeni portal zadarske katedrale, predvorje trogirske katedrale, portal pulske franjevačke crkve

SLIKARSTVO- ranije zidne slike su zapadnjačkog karaktera, a one kasnije se vežu uz venecijanski romanobizantski slikarski svijet, dok se one iz južne Dalmacije vežu uz apulsko slikarstvo tog vremena- ranoromaničko monumentalno slikarstvo započinje freskama u crkvi sv. Mihajla kraj Stona (temelje se na temi Grijeha i Otkupljenja) – naglašena dvodimenzionalnost, karikiranost fizionomije likova i ekspresionističke boje- ostaci fresaka iz dubrovačke katedrale svjedoče o snažnom bizantskom utjecaju u ikonografiji i stilu; na tom području vidljivi i utjecaji benediktinaca iz južne Italije→ zvonik crkve sv. Marije u Zadru (poč.12.st.)

U isječcima svoda prikazi poprsja anđela Djelomično očuvani prikazi Tri Marije na grobu, Oplakivanja i Krista u

slavi između dva para svetaca Nad Vekeneginim grobom ostaci kompozicije Navještenja Zapadanjački stil

- u ikonografskom pogledu Krist Sudac je u središtu romaničke crkvene dekoracije→ mozaički prikaz Deisisa u sv. Krševanu u Zadru (posljednja četvrtina 12.st.)- braća Matej i Aristodij

→ vrsni zlatari i slikari iz Apulije koji su u 12. i 13.st. djelovali u Zadru i unutrašnjosti Bosne

→ sv. Krševan u Zadru Freske u sjevernoj apsidi iz 12.st. – u konhi Krist između sv.

Benedikta i nepoznatog sveca, a u donjoj razini još osam svetacao Utjecaj montecassinske benediktinske umjetnosti

Gornji sloj fresaka iz 13.st. pod utjecajem venetskih majstora→ zadarska katedrala

U bočnim apsidama freske iz kraja 13.st.o U konhi sjeverne apside Krist između sv. Tome Beketa i sv.

Stošije, te osmorica stojećih svetaca ispod njiho U konhi južne apside je Deisis sa svecima u donjoj zonio Izrazit kolorizam i srodnosti sa suvremenim mletačkim

slikarstvom- istarske romaničke freske:

→ na trijumfalnom luku Uzašašće (sv. Foška kraj Peroja, 12.st. – zapadnjačka stilizacija figura i dekora), Navještenje ili Žrtva Kainova i Abelova (sv. Mihovil, sv. Agata, sv. Margareta) ili Deisis (sv. Elizej)→ u donjoj zoni apside likovi apostola→ na bočnim zidovima prikazi iz Muke i Smrti Kristove ili životi svetaca→ na zapadnom zidu Posljednji sud→ ranoromaničko naglašavanje obrisa likova, grafizmi u opisivanju odjeće, isticanje ikarnata crvenim krugovima; prikriveni bizantinizmi se nastavljaju pojavljivati u lokalnom slikarstvu unutrašnjosti Istre (mletački utjecaji)→ cjelovitost romaničkog ikonografskog sustava najbolje pokazuju freske sv. Jerolima u Humu, sv. Vinceta u Svetom Vinčetu i sv. Elizeja u Draguću

- velika reljefna slikana raspela: Crkva sv. Frane u Zadru (prva pol. 13.st.) – naivni ekspresionizam Crkva sv. Mihovila u Zadru (13.st.) – bizantski klasicizam

→ splitska radionica (druga pol 13.st.): slikano raspelo u samostanu sv. Klare, ikona Gospe od Zvonika, Gospa iz crkve na Žnjanu, Gospa sa Sustjepana; izrazit toskanski utjecaj – težnja ovozemaljskom, udaljavanje od bizantske tradicije→ oštećeni poliptih iz trogirske katedrale (13.st.)

Komponiran od sedam polja s Bogorodicom s djetetom u središtu i ostalim svecima zaštitnicima katedrale i grada

→ Gospa s djetetom i donatorom (crkva benediktinki u Zadru, o.1300.) Romaničko-gotičko djelo nastalo u tzv. adriobizantinizirajućem

okružju

→ Splitski evanđelistar: najstariji očuvani rukopis u Hrvatskoj (ranokršćanski)→ Rapski evanđelistar (kraj 11.st.) i Osorski evanđelistar (1081.-82.) srodni su apulijskom minijaturnom slikarstvu→ kodeksi iz samostana sv. Marije u Zadru:

Cikin časoslov i Vekenegin evanđelistar iz 1095.-96. Vekenegin časoslov

Izrađeni u benediktinskom skriptoriju samostana sv. Krševana u Zadru

Pisani beneventanom i ukrašeni beneventansko-montecassinskim minijaturama

→ iluminirani rukopisi iz Riznice splitske katedrale (12.st.) Misal, Evanđelistar i Origenes super exodum Minijature zapletenih ljudskih i životinjskih likova – sličnost s

ranoromaničkim skulpturalnim kompozicijama→ s kraja 13.st. utjecaji Venecije