Razred Sporozoasida

Razred Sporozoasida ili Coccidiasina (prije Sporozoa) uključuje uglavnom onevrste velikog potkoljena Apicomplexa koje parasitiraju u tkivima životinja kao intracelularni nametnici, a kreću se klizanjem ili ameboidnim pokretima pa nemaju pravih organela za kretanje. Mnoge od njih se razmnožavaju shizogonijom nakon koje se preko gamogonije nastavlja sporogonija, te se na kraju njihova životnog ciklusa stvaraju sporociste sa sporozoitima. U stadiju merozoita pokazuju karakterističnu složenu građu prednjeg pola, pa je odatle izveden i naziv potkoljena (latin-apex = vrh i complexus = složen).

Za humanu parasitologiju od značenja su vrste koje pripadaju porodicama Plasmodiidae, Sarcocystidae i Eimeriidae.

Plasmodium ( Marchiafava et Celli, 1885)Od oko 100 poznatih vrsta plazmodija koji parazitiraju u tkivima i eritrocitima različitih skupina sisara i ptica samo četiri vrste napadaju čovjeka. To su:

Plasmodium vivax (Grassi i Feletti, 1890),Plasmodium ovale ( Stefens, 1922),Plasmodium malariae ( Laveran, 1881) iPlasmodium (Laverania) falciparum (Welch, 1897).

Sve četiri vrste izazivaju bolest pod nazivom malarija. Prijelazni nosioc je čovjek a stalni domaćin su komarci iz roda Anopheles.

Morfologija i biologija uzročnikaParazit dospjeva u čovječiju krv ubodom zaraženog komarca u obliku sporozoita, vretenste građe, dugog 10-14 μm. Sporozoiti cirkulušu u krvi oko pola sata. Zatim se uvlače u hepatocite. U hepatocitima od svakog sporozoita za 10-15 dana nastaje 10.000 do 40.000 okruglastih merozoita. Oni izjedu jetrene ćelije, oslobode se i dospiju u krv u jetrenim sinusima. Time se završava jedna faza razvoja, jetrena ili tkivna faza ili egzoeritrocitna faza.

Merozoiti su okrugli, veličine oko 2 µm, sa sitnom jezgrom u centru. Napadaju eritrocite i sa njima se hrane (trofozoiti). U njihovoj se citoplazmi pojavi vakuola zbog koje merozoiti podsjećaju na pečatni prsten, citoplazma čini periferiju kruga oko vakuole a jezgra je na jednom dijelu kruga. To je stadijum prstena. Uskoro se citoplazma parazita počne širiti i dalje u stromu eritrocita radi uzimanja hrane. Parazit sada podsjeća na amebu pa se taj stadij naziva ameboidni stadij.

Ameboidni stadij

Postepeno parazit sazrijeva, vakuola se gubi, citoplazma buja i zaokružuje se i ispuni gotovo čitav eritrocit. Jezgra parazita se počne dijeliti i parazit prelazi u stadij šizonta sastavljen od 8-36 merozoita koji se oslobađaju ponovo u krv nakon pucanja šizonta. Eritrocitna faza traje dva do tri dana. Merozoiti oslobođeni iz eritrocita sada napadaju druge eritrocite dok se istovremeno od nekih eritrocitnih oblika stvaraju spolni oblik ili gametocit. Oni nastaju jednostavnim rastom iz merozoita.

Stadijum šizonta

Ženski oblici makrogametociti imaju gustu, kompaktnu jezgru, po pravilu smještenu na rubu parazita, dok je u muškim oblicima, mikrogametocitima jezgra rastresita i smještena u sredini citoplazme.

makrogametocitmikrogametocit

Za dalji razvoj potrebno je da gametociti zajedno sa krvlju budu usisani od strane komarca malaričara. U želucu komarca gametociti sazrijevaju u zrele gamete. Makrogamete se vidljivo ne mjenjaju, dok mikrogamete nastaju eksflagelacijom, to jest iz mikrogametocita klijaju pramenovi citoplazme sa jezgrom, koji predstavljaju mobilne zrele spolne elemente ili mikrogamete. Mikrogamete plivajući po želučanom sadržaju dopjevaju do makrogamete i jedna od njih ulazi u makrogametu. Tada se formira zigota ili ookinet, pokretni oblik koji se uvuče kroz epitel želuca i začahuri izmedju epitela i bazalne membrane u oocistu. Ona napokon prsne, oslobode se sporoziti koji dospijevaju do žlijezda slinovnica, spremni za ponovnu infekciju čovjeka.

Plasmodium vivaxNajčešća je i najraširenija vrsta, koja u čovjeku perzistira 2-5 godina. Razvitak eritrocitne faze traje 48 sati, zreli šizont sadrži 16-24 merozoita, koji su poređani u krug oko obilnog pigmenta. Napadnuti eritrociti su povećani, blijedo obojeni a u njima se jave ružičaste pjege - Schüfnerove granulacije.

Plasmodium ovaleSličan je sa Plazmodium vivax, daleko je rjeđe zastupljen, trajanje infekcije čovjeka je kratko, iznosi oko 18 mjeseci. Eritrocitna faza traje 48 sati, zreli šizont ima 8 merozoita poredanih oko pigmenta. Napadnuti eritrociti su izduženi što je dalo i ime ovom parazitu. Schüfnerova granula su upadljiva.

Plasmodium malariaeRjeđa od ostalih vrsta, nejednako raspoređena u tropima, infekcija u čovjeka traje vrlo dugo, do 20 godina. Morfološki podsjeća na plazmodium vivax ali su mu prstenovi i napadnuti eritrociti sitniji. Ameboid je obično preko eritrocita razvučen kao zastava, zreli šizont ima 8 - 12 merozita. Eritrocitna faza traje 72 sata. Napadnuti eritrociti su normalne veličine i normalno primaju boju.

Plasmodium falciparumDominantna vrsta u tropima. Infekcija traje oko 18 mjeseci. Eritrocitna faza traje 48 sati. Prstenovi su mu sitni, često se nađu po 2 ili 3 u istom eritrocitu. Ostali se nespolni oblici ne viđaju u perifernom razmazu jer se napadnuti eritrociti lijepe jedan za drugi i zapinju u kapilarima organa. Gametociti se redovno nalaze u perifernoj krvi, imaju oblik polumjeseca ili banane pa ih je lahko prepoznati.

PatogenostNosioci patogenosti nisu sporozoiti, egzoeritrocitni oblici i gametociti nego eritrocitni oblici ili merozoiti.

Inkubacija u prosjeku traje 12 do 14 dana. U tom periodu krvni oblici izazovu imunološke reakcije organizma, pa kada se u krvotoku nađu antitijela u dovoljnoj količini, započinju karakteristični napadi groznice.

Nakon subjektivnog osjećaja jeze bolesnik dobiva tresavicu i groznicu, a temperatura mu se penje na 39-400C. Osjećaj hladnoće prelazi u osjećaj vreline koji odgovara stvarno povišenoj tjelesnoj temperaturi.

Nakon nekoliko sati vrućina spontano prolazi uz profuzno znojenje. Napadi odgovaraju raspadu invadiranih eritrocita. Napadi se ponavljaju svako 48 sati kod Plasmodium vivax i Plasmodium ovale, odnosno svako 72 sata ako je uzročnik Plasmodium malariae.

Plasmodium falciparum po pravilu izaziva napade svako 48 sati ali kako ti napadi znaju duže trajati i nejednaki su po trajanju oni se često stapaju pa se vrijeme napada ne može ni odrediti.

Imune reakcije u organizmuU organizmu se javljaju reakcije i humoralnog i celularnog imuniteta. Osjetljivi na imunu reakciju su u prvom redu merozoiti a zatim intraeritrocitni oblici koji mogu biti fagocitirani zajedno sa eritrocitima. Ovi imuni mehanizmi mogu suzbiti prve antigenski homogene generacije i dovesti do kliničkog zalječenja, ali se vrlo često iz zaostalih na imunitet otpornih parazita u krvi razmnože antigenski drugačije varijante koje izazovu novi niz napada, rekrudescencije ili recidive.

U pravilu malarija prolazi spontano, no ponekad može doći do težih promjena. Dosta su česta prolazna oštećenja bubrega zbog nakupljanja imunih kompleksa na membranama glomerula. Hronične i progresivne lezije bubrega vezane su uz malariae-infekciju.

Raspad eritrocita može, osobito u žena za vrijeme trudnoće, biti dramatičan te dolazi do sekundarne anemije za koju se vjeruje da ne ovisi samo o parasitemiji, nego da je posljedica senzibilizacije organizma prema vlastitim eritrocitima.

Plasmodium falciparum izaziva najteže kliničke slike, pa falciparum -malarija može lako završiti smrtno. Naime, invadirani eritrociti često se međusobno sljepljuju i njihovi konglutinati začepljuju kapilarna područja uzrokujući u tkivima relativnu hipoksiju. Tako može doći do oštećenja mozga, komatoznog stanja i smrti, ili do teškog oštećenja bubrega s hemoglobinurijom (crnomokraćna groznica), do embolije kapilara u nadbubrežnoj žlijezdi i sličnih komplikacija.

Ponekad parasiti mogu prodrijeti kroz posteljicu u krvotok ploda i izazvati kongenitalnu infekciju, no to je rijetka pojava. Osim djece od 4. mjeseca do 6. godine na malariju su posebno osjetljive trudnice i loše hranjene osobe (nedostatak bjelančevina).

Prirođena otpornost Plazmodiji su prilagođeni na prehranu normalnim ljudskim hemoglobinom. Energiju koriste fosforilacijom glukoze, a oksidaciju vrše putem oksihemoglobina samog eritrocita.

Opaženo je da falciparum-infekcije lakše protječu u osoba koje imaju neku genetski uvjetovanu manu u građi eritrocita kao što je to deficit glukoza-6-fosfat-dehidrogenaze, patološki hemoglobin kod drepanocitoze (sickle-cell anaemia), hemoglobin E i fetalni hemoglobin te deficit adenozin-trifosfata. Značajno je da su te mane rasprostranjene upravo na onim područjima gdje je malarija stoljećima bila endemska pojava, pa se čini da je tu igrala uloguselekcijskog faktora.

Prirođena otpornost čovjeka prema malariji postoji među osobama koje u opni svojih crvenih krvnih tjelešaca nemaju Fy antigen (Duffy antigen) na koje se hvataju plazmodijevi receptori i preko kojeg se on probija u eritrocit. Prisutnost ili odsutnost Duffy-antigena genetski je uvjetovano. Zanimljivo je da relativno najveći broj Duffy-negativnih osoba potječe iz ekvatorijalnog područja Afrike.

DijagnozaAnamneza i klinička slika. Krvni razmaz i gusta kap bojena metodom po Gimzi. Preparat se pravi od krvi uzete u vrijeme napada groznice kod bolesnika. Od seroloških metoda tehnika fluorescentnih antitjela i indirektna hemaglutinacija.

LiječenjeStandardna terapija se sastoji od kombinacije 4-aminokinolina (Chloroquin, Resochin) i 8- aminokinolina (Primaquin). Chloroquin djeluje na trofozoite i šizonte a Primaquin na gametocite. Ako su bolest izazvale Falciparum varijante otporne na 4-aminokinoline, daju se antimetaboliti kao što je Pyrimethamin ili Sulfadoxin (Fanisdar).

EpidemilogijaU bivšoj Jugoslaviji poslednji autohtoni slučaj malarije je zabilježen 1964 godine.Međutim, importovani slučajevi nisu rijetki. Mi smo na području tuzlanske regije imali više slučajeva importovane malarije posljednih godina.

Rod CryptosporidiumProtozoe iz roda Cryptosporidium su često udružene sa crijevnom infekcijom koja može da dovede do teške dijareje. Bolest se češće javlja kod imunodeficijentnih osoba (AIDS) ili kod osoba sa drugim bolestima koje kompromitiraju obrambeni status organizma.

Morfologija i biologija Kriptosporidiji su sporozoe kojima se shizogonija, gamogonija i sporogonija odvija u epitelnim stanicama crijeva jedne te iste vrste nosioca. Tokom shizogonije nastaju dvije generacije merozoita koji zatim invadiraju druge epitelne ćelije dok gamogonija završava oblikovanjem oociste s 4 sporozoita koja je odmah infektivna ako per os uđe bilo u istog nosioca bilo u drugog.Čitav ciklus razvitka traje između 2 i 9 dana, već prema vrsti nosioca. Vrijeme izlučivanja oocista u izmetu iznosi od nekoliko dana do nekoliko sedmica. Oocista je dijagnostički oblik. Okrugla je, u promjeru ima 4—5 µm, sadrži četiri sporozoita i kristalino tjelešce koje jače lomi svjetlo. Isprva se vjerovalo da svakoj vrsti nosioca odgovara specifična vrsta kriptosporidija no kasnije je to ogledima oboreno.

Klinička slikaKod imunosuprimiranih osoba može da dođe do enterocolitisa a nekada i respiratorne infekcije. Cryptosporidium može uzrokovati znake gastroenteritisa i kod osoba sa normalnim imunim statusom posebno kod djece do 15. godine starosti.

Prevencija Spriječiti kontakt sa životinjama i pojačanje lične higijene. Oociste Cryptosporidiuma su vrlo rezistentne na dezinfekciona sredstva.

TransmisijaCryptosporidioza je zoonoza mada je moguća i interhumana transmisija. Infekcija se odigrava ingestijom oocista sa ruku, vodom ili hranom koja sadrži infektivne oociste.Životni ciklus cryptosporidia je sličan ciklusu ostalih coccidia. Sporozoiti se vežu na epitelne ćelije tankog crijeva i razmnožavaju se. Oociste se izlučuju fecesom.

DijagnozaTraženje oocista Cryptosporidiuma u razmazu stolice

- Modificirano bojenje po Ziehl- Neelsen-u,- Bojenjem safranin- metilenblau tehnikom.- Auramin tehnikom i gledanjem pod fluorescentnim

mikroskopom.Oociste kod bojenja modificiranom tehnikom izgledaju kao okrugle, dijametra 5 m, tamno crveno obojene. Oocista može izgledati kao jedno tijelo koje je crveno obojeno bez neke posebne morfologije unutar tog tijela. Nekada se sasvim lijepo vide i sporozoiti unutar ciste kao kada se boji safranin-metilblau tehnikom.

Terapija: Davanje Spiramycina ili Paromomycina može dovesti do poboljšanja.