Robert Mikac Afganistan / Nikad zavren sukob biblioteka POLEMOS izdava Naklada Jesenski i Turk za izdavaa Mio Nejami urednik biblioteke Ozren Zunec izvrni urednik Goran Batina recenzenti: prof. dr. Davorka Mati doc. dr. Mirko Bilandi predgovor Vlatko Cvrtila lektura Zlata Santri grafiki urednik: Boris Kuk tisak: Zrinski d.d., akovec listopad 2008. www. j esenski-turk.hr CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu pod brojem 678468. Robert Mikac Afganistan Nikad zavren sukob Naklada Jesenski i Turk Zagreb, listopad 2008. KNJINICA ZELINA SADRAJ I.PREDGOVOR (Vlatko Cvrtila).....................................7 II.PREGLED KRATICA...............................................13 1. UVOD......................................................................21 Terminoloko odreenje pojmova.....................................25 2. POVIJEST AFGANISTANA.....................................43 2.1. Geopolitiko okruenje.................................................48 2.2. Etnika raznolikost........................................................54 2.3. Afganistanska zamka i uspon mudahedina............59 2.4. Borba za Afganistan i pobjeda talibana......................80 Zakljuak poglavlja..............................................................92 3. INTERVENCIJA......................................................95 3.1. Dan nakon kojeg je sve postalo drugaije..................98 3.2. Operacija Enduring Freedom....................................105 3.3. Poetak kraja irokih operacija..................................114 Zakljuak poglavlja............................................................118 4. FAZA STABILIZACIJE...........................................125 4.1. Bonnska konferencija..................................................127 4.2. Uspostavljanje misije ISAF-a.....................................130 4.3. Izgradnja institucija i izbori.......................................138 4.4. Donatorske konferencije.............................................140 Zakljuak poglavlja............................................................146 5. REFORMA SIGURNOSNOG SEKTORA................149 5.1. Afganistanska nacionalna vojska (ANA).................150 5.2. Afganistanska nacionalna policija (ANP)................156 Afganistan / nikad zavren sukob 5.3. Razoruanje, demobilizacija i reintegracija (DDR).....159 5.4. Reforma pravosua.....................................................164 5.5. Borba protiv narkotika................................................166 Stanje na terenu...................................................................168 Zakljuak poglavlja............................................................173 6. POKRAJINSKI REKONSTRUKCIJSKI TIMOVI.....193 6.1. Nastanak pokrajinskih rekonstrukcijskih timova...197 Civilno-vojna suradnja................................................201 6.2. Faze proirenja.............................................................205

6.3. Problemi vezani uz razvoj..........................................206 Zakljuak poglavlja............................................................208 7. RAZVOJ VLASTITIH SPOSOBNOSTI I VANJSKI UTJECAJI.............................................211 7.1. Uspostava pravnog okvira.........................................212 Milenijski razvojni ciljevi............................................213 Afganistanska nacionalna razvojna strategija.........214 Afganistanski ugovor..................................................217 7.2. Forum "6+2".................................................................220 7.3. Suradnja s Pakistanom................................................234 Zakljuak poglavlja............................................................238 8. ZAKLJUAK..........................................................241 9. LITERATURA.........................................................257 Knjige i studije....................................................................257 Dokumenti...........................................................................263 lanci na interneru.............................................................264 Intervjui................................................................................266 Vlastiti intervjui..................................................................267 10. PRILOZI...............................................................269 1.1. Vaniji dogaaji...........................................................269 1.2. Vanije konferencije vezane uz razvoj Afganistana ...270 1.3. Karte i tablice...............................................................271 O AUTORU...............................................................................272 I. PREDGOVOR Svako razdoblje u razvoju civilizacije moemo promatrati s obzirom na kljune dogaaje koji su obiljeavali to vrijeme. U analizama povijesnih razdoblja uobiajeno se upuujemo prema identifikaciji kljunih dogaaja, aktera i njihovih meusobnih odnosa. Dogaaji, akteri i odnosi stvaraju poredak koji odreuje dinamiku unutar prostora i vremena. Analize u podruju drutvenih znanosti nastoje identificirati kljune elemente svakog poretka, kao i dogaaje koji najavljuju njegovu promjenu. Potreba istraivanja proizlazi i iz injenice da su novi poreci uvijek sloeniji od starih. U istraivanjima meunarodnih odnosa i politike uobiajeno je dananje studije zapoinjati analizom poretka hladnog rata od pobjede nad faizmom, koji je po svom karakteru bio bipolarni, pa sve do raspada istonog komunistikog bloka. Usporedbe sa starim poretkom pokazale su viedimenzionalnost i kompleksnost novog poretka koji mnogi analitiari obiljeavaju unipo-larnim. Teko je rei kako postoji samo jedna paradigma kojom bismo mogli objasniti to se to dogodilo u posljednjih dvadesetak godina. Razne kole meunarodnih odnosa nastojale su evidentirati faktore koji su utjecali na strukturiranje svjetskog poretka te su, pratei njihove transformacije, davale prosudbe kako e oni djelovati u novim uvjetima. Moemo rei kako je to vie-ma-nje uspjena metoda obrazlaganja suvremenog svijeta i odnosa u njemu. Meutim, treba isto tako rei kako se u prosudbama Vlatko Cvrtila meunarodnih dogaanja sve vie pojavljuje SAD i njegovo djelovanje u meunarodnom prostoru. Smatra se kako se takvim pristupom moe ostvariti potpuniji uvid u suvremena svjetska politika, gospodarska i sigurnosna dogaanja jer se svjetski poredak moe oznaiti unipolarnim u kojemu SAD ima ulogu vodee politike, gospodarske i vojne sile. Osim toga, svjetska se dogaanja danas sve vie promatraju i kroz sigurnosna pitanja i procese. U tom podruju SAD igra posebno vanu ulogu s obzirom na dogaaje od 11. rujna 2001. godine i teroristiki napad na SAD. I do tada je SAD bio vodea drava u novom svjetskom poretku koja je sudjelovala u njegovu upravljanju koritenjem paradigme ljudskih prava i irenja demokracije. Teroristiki napad na SAD otvorio je mogunost novog upravljanja svjetskim poretkom u kojemu ljudska prava i demokraciju zamjenjuju interesi nacionalne sigurnosti. To je podrazumijevalo i promjenu naina sudjelovanja SAD-a u upravljanju svjetskim poretkom to je rezultiralo pojaanim koritenjem vojnih i sigurnosnih instrumenata u osiguranju nacionalne sigurnosti SAD-a, kao i globalne sigurnosti. Nasuprot SAD-u, suverenoj i sredinjoj dravi unipolarnog svjetskog poretka, kao neprijatelj se

pojavljuje Osama bin Laden i njegova mrea teroristikih organizacija. Nova teroristika prijetnja promijenila je i prirodu meunarodnih sukoba, to je zahtijevalo znaajne reformske pothvate u organizaciji sustava nacionalne sigurnosti i jaanju njegovih sposobnosti djelovanja u uvjetima asimetrinog sukoba. Teroristike organizacije potpuno su drugaija vrsta neprijatelja od onih s kojima su se drave suoavale u prijanjem vremenu. Drave su sredinji imbenici suvremenog svjetskog poretka. Njihov nastanak vezuje se uz VVestphalski mir i posljednjih 450 godina drave su dominirale sveukupnom meunarodnom komunikacijom. Megaterorizam je u svjetsku politiku uveo nove dimenzije geopolitike koja vie nije fokusirana samo na sigurnosne probleme koji proizlaze iz odnosa meu dravama nego i iz odnosa s mnogim ne-dravnim akterima. Predgovor Globalizacija i megaterorizam, svatko na svoj nain, smanjuju regulativne sposobnosti drava i poveavaju potencijale neteri-torijalnih i umreenih oblika novih organizacija. Ovaj proces dovodi u pitanje i vrijednost moi temeljene na resursima i dravi, dakle organizacijskoj formi koja je dominirala meunarodnom komunikacijom unatrag nekoliko stoljea. Rekonfiguracija moi i strukture temeljene na njoj proces je koji ojaavaju sljedee pojave: nastajanje transnacionalnih skupina, porast transnacionalnog kriminala, poveanje ilegalnih i legalnih migracija, utjecaj globalnih medija te militarizacija planeta koja se oituje kroz nastojanje da se u borbi protiv terorizma koriste oruane snage. Pogledajmo koje nam naslijee donosi VVestphalski sustav. On je dizajnirao centristiki sustav teritorija/drava koje su bile odreene suverenitetom i teritorijalnim priznatim integritetom od svjetskog sustava jer su priznavale hijerarhijsku organizaciju prostora i politikih interesa. Promjene u toj organizaciji uvijek su injene na nasilan nain od onih koji takvu raspodjelu moi temeljene na resursima (teritorij) nisu priznavale. Sustav drava u sebi je nosio stalno prisutan sukob izmeu teritorijalno organiziranih pravnih i politikih entiteta gdje je postojala velika sloboda izbora unutarnjeg ureenja i svjetskog sustava koji je poivao na geopolitikoj i hegemonskoj logici stalnog odravanja i poveanja moi s ciljem to izvjesnijeg opstanka u potencijalno neprijateljskom svijetu. Teritorijalne jedinice su promovirale jednakost prema unutra, ali u meunarodnom sustavu su i te kako bile pod pritiskom logike sile i nejednakosti (logika jednakosti nasuprot logici nejednakosti). Da bi se te frustracije smanjile, drave su vrlo esto donosile odluke o poveanju moi kroz modernizaciju vlastitih vojnih i sigurnosnih sustava. VVestphalski sustav pravno je strukturirani sustav koji se temelji na meunarodnom pravu koje jami jednakost drava, zatitu suverenosti i na doktrini neintervencije. Samo potpuno suverene drave mogu sudjelovati u takvom poretku i oekivati da e se prema njima postupati potujui prethodno spomenuta naela. Sustav ima svoju funkciju ako svi u njemu, ili barem znaVlatko Cvrtila ajna veina, djeluju u skladu s pravilima koje je taj sustav stvorio. Ako toga nema, tada rastu ogranienja uinkovitosti sustava da svoje unutarnje probleme rjeava temeljem kompromisa. Proces koji prati neuinkovitost narastanje je novih izazova koji dodatno optereuju cjelokupni sustav. S obzirom na to da takva dinamika nanosi tete sustavu, postavlja se pitanje tko e i kako odgovoriti na nove izazove. Sadanji je svjetski sustav doveo u sukob najmanje dva projekta novoga svijeta, koje uvjetno moemo nazvati globalni i apoka-liptiki. Pri tome se globalno odnosi na antiteroristiku koaliciju, dok se apokaliptini vezuje uz megaterorizam i njihove namjere nanoenja izravnih i neizravnih teta globalnim pokuajima uspostave mira. Svjetski konsenzus nije mogue postii (pitanje je li uope i mogu u novim uvjetima), pa stoga i ne treba uditi reakcija SAD-a da se, zajedno sa saveznicima, pozabavi upravljanjem novim svjetskim poretkom koristii silu i mo kojom raspolae. U zakljuku moemo rei kako je VVestphalski sustav stoljeima odravao dualizam: na jednoj strani jednakost drava prema meunarodnom pravu i hijerarhiju drava u meunarodnim odnosima. Hijerarhija je dakako podrazumijevala i geopolitiko rasuivanje i ponaanje drava, to je vrlo esto dovodilo do sukoba i nasilja u meunarodnim odnosima. Oba konstitutivna elementa bila su usmjerena prema ostvarenju sile i moi kroz teritorijalni suverenitet i kroz geopolitiku kontrolu odnosa meu dravama koritenjem hegemonskih mehanizama (velike sile i supersile). VVestphalski sustav prestaje funkcionirati pojavom drava koje ne mogu pridonositi zajednikom cilju, a to je ostvarivanje mira, ve upravo suprotno, postaju glavni izazivai miru. VVestphalski sustav promovira normativne potencijale sustava. Kada se netko ne eli ponaati u skladu s normama, vrlo je teko zadrati iskljuivo normativni pristup. Treba naglasiti kako se normativni pristup nije primjenjivao nikada u potpunosti, jer je njegova primjena ovisila o geopolitikim obiljejima sustava koji su usmjereni prema stjecanju moi, a to se vrlo esto dogaalo kroz primjenu nasilja.

Predgovor VVestphalski sustav potraio je spas u formiranju svjetske organizacije koja je trebala limitirati agresivno ponaanje drava u meunarodnim odnosima. Stvorena je organizacija Ujedinjenih nacija, a u okviru nje mnotvo agencija koje su poele djelovati na rjeavanju problema s kojima se ovjeanstvo suoavalo. Nastavilo se s razvojem meunarodnih pravila koja su donoena konsenzusom, a poela su se primjenjivati kada ih je ratificiralo dvije treine drava. Dananji je svijet jako nestabilan dijelom i zato to se nalazi u razdoblju kreiranja novih odnosa koji se vie nee temeljiti iskljuivo na suverenitetu i teritorijalnom integritetu, ve e razvijati nove oblike upravljanja vrlo kompleksnim svjetskim poretkom. U njemu se danas nalazi puno vie igraa nego prije. To nisu vie samo drave nego mnoge meudravne i meunarodne organizacije koje se bave nekim od pitanja opstanka suvremenog ovjeanstva. VVestphalski sustav danas nema dovoljno kapaciteta i regulatornih sposobnosti za upravljanje novim sloenim poretkom s mnotvom novih igraa. No, bez obzira na to, stara struktura nastoji zadrati svoje pozicije u upravljakim strukturama bez obzira na nove realnosti, pa smo stoga svjedoci jo uvijek prisutnih geopolitikih poteza s ciljem ostvarenja to vee moi. Danas ivimo u svijetu u kojem se preklapaju pokuaji stvaranja novih odnosa i novih upravljakih struktura, s otporima koji ele zadrati staru strukturu. Rujan 2001. godine definitivno je zaustavio razvoj koji je imao ansi za stvaranje novih struktura. Megaterorizam je uspio uiniti ono to su prieljkivale stare strukture proizale iz VVestphalskog sustava. Drave su se ponovno okrenule pojmovima nacionalna sigurnost i nacionalni interesi, ponovno su znaajna sredstva usmjerile prema militarizaciji i pripremama za ratovanja, ali ne vie na svom teritoriju, ve u onim prostorima koji su naznaeni kao potencijalno izvorite ili mobilizacijsko sredite suvremenih teroristikih organizacija. Ponovno su na svjetsku politiku scenu stupile paradigme neprijatelja, koje je teko vizualizirati na politikoj karti svijeta. Vlatko Cvrtila Afganistan i dananja mirovna operacija u toj zemlji vana je prijelomnica u meunarodnim odnosima. Od intervencije do danas napisano je mnotvo studija o razliitim aspektima svega onoga to se dogaalo i dogaa danas u Afganistanu i oko njega. Interes istraivaa usmjerava se prema analizama koje pokuavaju identificirati sve vane procese i projekte koji su usmjereni prema stabilizaciji Afganistana. Meunarodna zajednica pokrenula je veliki pothvat pomoi Afganistanu ukljuujui u meunarodnu operaciju vojne, politike, gospodarske i druge kapacitete. Po svojim dimenzijama i obiljejima, radi se o jednoj od najsloenijih meunarodnih misija. Knjiga koja je pred vama sveobuhvatna je i vrlo informativna studija o samom Afganistanu, ali i mirovnoj operaciji iz pera izravnog sudionika operacije. S obzirom na pristup, koji je kombinacija analize literature i osobnog iskustva, ova knjiga predstavlja izuzetno vaan istraivaki pothvat, koji raspravlja o jednom sluaju koji ima vrlo vane utjecaje na rekonfiguraciju meunarodne strateke okoline. Prof. dr. sc. Vlatko Cvrtila II. PREGLED KRATICA ACBAR Agency Coordinating Body For Afghan Relief Agencija za koordinaciju dostave pomoi Afganistanu AIHRC Afgan Independent Human Rights Commission Nezavisno afganistansko povjerenstvo za ljudska prava ANDS Afghanistan National Development Strategv Afganistanska nacionalna razvojna strategija AMF Afgan Militia Forces Snage Sjevernog saveza ANA Afgan National Army Afganistanska nacionalna vojska ANP Afgan National Police Afganistanska nacionalna policija ANBP Afghanistan's New Beginnings Programme Program afganistanskog novog poetka CENTCOM Central Command Sredinje zapovjednitvo amerike vojske CIA Central Intelligence Agency Sredinja obavjetajna agencija SAD-a

CIMIC Civil Military Cooperation Civilno-vojna suradnja CJTF Combined Joint Task Force Namjenske snage iz razliitih rodova vojske vie zemalja Afganistan / nikad zavren sukob DDR Disarmament, Demobilization, Reintegration Razoruanje, demobilizacija, reintegracija GWOT Global War on Terror Globalni rat protiv terora ICRC International Committee of the Red Cross Meunarodni odbor Crvenog kria IMU Islamic Movement of Uzbekistan Islamski pokret Uzbekistana ISI Inter Service Inteligence Pakistanska tajna sluba ISAF International Securitv Assistance Force Misija Internacionalnih stabilizacijskih snaga KAIA Kabul Afgan International Airport Kabulska zrana luka KCP Kabul City Police Kabulska gradska policija KHAD Khadamat-e Etela'at-e Davvlati Afganistanska obavjetajna sluba KMNB Kabul Multi National Brigade Kabulska multinacionalna brigada LOTFA Law and Order Trust Fund for Afghanistan Program koji osigurava donatorsko prikupljanje novca za plae pripadnika ANP-a MDG Millennium Development Goals Milenijski razvojni ciljevi MI-6 Military Intelligence, Section 6 Vanjska obavjetajna agencija Velike Britanije NATO North Atlantic Treaty Organization Sjevernoatlantski savez NGO Non-Governmental Organization Nevladine organizacije NGHA Non-Governmental Humanitarian Agency Nevladine humanitarne agencije NDS National Directorate for Security Afganistanska tajna sluba Pregled kratica OEF Operation Enduring Freedom Operacija Trajna sloboda PDPA Peoples Democratic Party of Afghanistan Narodna demokratska stranka Afganistana PfP Parmership for Peace Partnerstvo za mir PRT Provincial Reconstruction Team Pokrajinski rekonstrukcijski tim RSP Reintegration Support Project Projekt reintegracijske potpore SAD Sjedinjene Amerike Drave SSR Security Sector Reform Reforma sigurnosnog sektora

UN

United Nations Ujedinjeni narodi UNAMA United Nations Assistance Mission in Afghanistan UN-ova misija u Afganistanu UNDP United Nations Development Programme Razvojni program UN-a United Nations Office on Drugs and Crime UNODC Ured UN-a za borbu protiv kriminala i zloporabu droga United States Agency for USAID International Development Agencija SAD-a za meunarodni razvoj Odgovoriti na pitanje kako je to Afganistan postao posrnula zemlja nemogue je ako se ne uzmu u obzir utjecaji i upletanja sa strane u zbivanja. estim spominjanjem islama, kao dominan-te religije na irem podruju Afganistana, i njegove poveznice s ratnim zbivanjima nismo eljeli nanijeti tetu vjeri niti uvrijediti bilo kojeg potovatelja islama. Naprotiv, htjeli smo jasno istaknuti razliku izmeu vjere i njezine zloporabe. Jer velika veina vjernika islamske vjeroispovijesti ne misli poput onih koji se u borbi za svoje ciljeve pozivaju na vjeru i nanose joj tetu, a koji su mala, ali snana manjina u islamskom svijetu. Mogu rei da sam upoznat s istinskom vjerom, potujem nju i njezine sljedbenike i namjera mi nije bila izjednaavati vjeru i nasilje. Isto tako knjiga nije antiameriki nastrojeno djelo, kakav bi dojam pojedini itatelji mogli stei, ve je plod nastojanja da se kritiki ispita utjecaj uskog dijela vladajue elite SAD-a na zbivanja u Afganistanu. Knjigu sam namijenio u prvom redu stradalima od protupjeakih mina u toj ratom opustoenoj zemlji. Moj skroman dar njima neka bude cjelokupan iznos autorskog honorara. Ova knjiga ne bi bila realizirana bez nekoliko presudnih momenata, boravka u Afganistanu, suradnje s kolegama i dragim ljudima te potpore profesora, recenzenata, urednikog tima i obitelji. Mnogi su me nadahnjivali za pisanje knjige. Iz bojazni da ne izostavim nekoga iz pojedinane zahvale, to bi bila neoprostiva pogreka, izraavam skupnu zahvalu svima koji su pomogli da se knjiga objavi. Vjerujem da e se sve drage osobe koje su me oplemenile svojim prijateljstvom prepoznati u zahvali. Zahvaljujem svima, bez vas ne bih bio ono to jesam, bez vas ne bi bilo ovog djela. Va sam vjeni dunik. Autor Knjigu posveujem napaenim duama Afganistana KNJINICA ZELINA 1. UVOD Nakon sovjetsko-afganistanskog rata, u sloenom regionalnom i globalnom okruenju, punom dvojbi i izazova, kao posljedica zanemarivanja graanskog rata u Afganistanu i nesnalaenja globalnih geopolitikih subjekata, Afganistan je postao sigurna luka za meunarodne teroristike mree. Nedavno uznapredovalo nasilje samo je posljednje poglavlje u tridesetogodinjem ratu u Afganistanu. Prema Rubinu Barnettu, sukob je poeo kao ideoloka bitka hladnoga rata, razvio se u graanski sukob etnikih frakcija te je potom postao centar irega konflikta izmeu Zapada i islamskih teroristikih grupa (Rubin, 2006b.). Meu brojnim teroristikim skupinama koje su djelovale u Afganistanu, Al-Qaida je oznaena kao ona koja je uspjela izvesti tada mnogima nezamislivo teroristiki napad na New York i VVashington, 11. rujna 2001. godine. Reakcija na taj in bila je operacija Enduring Freedom.1 Ubrzo su postignuti primarni ciljevi misije, svrgavanje talibana i protjerivanje Al-Qaide iz Afganistana. Meutim, realizacija sekundarnih ciljeva, meu njima najznaajniji: reforma sigurnosnog sektora, obnova administracije i upravljanja, Ministarstvo obrane SAD-a prvotno je vojnu operaciju napada na Afganistan planiralo nazvati operacija Infinite Justice (Beskonana pravednost). Korijeni naziva Infinite Justice mogu se povezati s operacijom Infinite Reach kojom su, 1998. godine, izvedeni zrani udari po uporitima Osame bin Ladena u Afganistanu, kao reakcija na teroristike napade na veleposlanstva SAD-a u Keniji i Tanzaniji. Ime operacije Infinite Justice promijenjeno je jer je postojala mogunost da bi takvim imenom uvrijedili muslimane koji vjeruju da samo Allah moe osigurati beskonanu (boansku) pravednost. Ime operacije Infinite Justice promijenjeno je 25. rujna 2001. godine u Enduring Freedom. Afganistan / nikad zavren sukob

obnova pravnog poretka te gospodarska i socijalna obnova, dugoroni su projekti, ovisni o mnogim imbenicima u fazi stabilizacije i rekonstrukcije zemlje. SAD je predvodio "koaliciju voljnih" u operaciji Enduring Freedom koja je bila pokrenuta kao preventivni rat radi obrane nacionalne sigurnosti SAD-a. Prema Davorinu Lapau, optuivi za taj napad Osamu bin Ladena i njegovu teroristiku organizaciju Al-Qaidu, Sjedinjene Amerike Drave, pozivajui se na osudu teroristikog ina u rezoluciji Vijea sigurnosti UN-a 1368(2001) te openito na program borbe protiv terorizma, to je iznesen u rezoluciji 8/1373(2001), proizvoljnim tumaenjem spomenutih rezolucija uzimaju si za pravo da upotrebom sile svrgnu talibanski reim te uhite, po njihovu miljenju odgovorne za spomenute teroristike ine (Lapa, 2007.). Odluka o formiranju meunarodnih snaga pod mandatom UN-a donesena je na Bonnskoj konferenciji 5. prosinca 2001. godine. Uspjenim diplomatskim djelovanjem (UN-a, SAD-a i Njemake) osigurana je nazonost pobjednikih afganistanskih etnikih frakcija2 u Bonnu, poetkom prosinca 2001. godine, te je postignut Bonnski sporazum. Tijekom bonnskog zasjedanja, sve strane u sporazumu dogovorile su se da je potrebno angairanje internacionalnih snaga pod UN-ovim mandatom, koje bi bile zaduene za sigurnost i pomo privremenoj upravi u Kabulu. Zajednikim sporazumom trasiran je put prema misiji ISAF-a (International Securitv Assistance Force). Misija ISAF-a odobrena je 20. prosinca 2001. godine rezolucijom 1386 Vijea sigurnosti UN-a te snage ukljuene u misiju djeluju kao stabilizacijske snage u Afganistanu. Meunarodne snage u misiji ISAF-a trebale su omoguiti tranzicijskim vlastima i UN-ovoj misiji za pomo u Afganistanu siguran rad na podruju glavnog grada Kabula 1 njegove okolice (NATO prirunik, 2006.). Potrebno je naglasiti njihovu prvotnu ogranienost na podruje Kabula i okolice, 2 Rije je o pripadnicima Sjevernog saveza koji je okupljao snage mudahe-dinskih etnikih frakcija (preteno Tadika, Uzbeka i Hazarijaca) koji su bili suprotstavljeni talibanima, preteno etnikim Patuncima. Iako je uvrijeen naziv za pripadnike patunskog naroda - Patuni te haza-rijskog - Hazari, ispravni nazivi su: Patunci i Hazarijci (Hrvatski opi leksikon, 1996.). 1. Uvod kasnijim rezolucijama Vijea sigurnosti UN-a misija je proirena. Za to vrijeme, operacija Enduring Freedom, izravan odgovor SAD-a i drava ukljuenih u "koaliciju voljnih" na dogaaje od 11. rujna 2001. godine, bila je usredotoena na borbene akcije eliminiranja terorista. Zajedniki je cilj objema misijama uspostava sigurnosti i reda u zemlji, to se pokuava ostvariti u sklopu projekata unutar faze stabilizacije i rekonstrukcije. Cilj je knjige istraivanjem pronai odgovor na glavno istraivako pitanje: Jesu li rezultati stabilizacije i rekonstrukcije u Afganistanu est godina nakon intervencije dovoljni za dugoronu stabilizaciju i obnovu zemlje? Zapoet emo na taj nain da prvo objasnimo uzroke vjerom obojenog terorizma koji dolazi iz Afganistana te emo kratko dotaknuti izvore tog terorizma koji korijene vuku s Bliskog istoka - od arapskog nacionalizma preko islamskog radikalizma pa sve do terorizma u kojem se njegovi poinitelji pozivaju na vjeru. Zapoet emo na taj nain zato to su dogaaji iz novije povijesti Afganistana obiljeeni velikim utjecajem pokreta i skupina proi-zalih s Bliskog istoka. Afganistan je bio, zbog svog geografskog poloaja, unutarnjeg politikog ureenja i viestoljetnog naina ivota, poprilino izoliran od vanjskih utjecaja kada je rije o islamskim gibanjima. Takvo stanje potrajalo je do druge polovice 70-ih godina 20. stoljea koje su obiljeene unutarnjom borbom protiv komunistike (ateistike) vlasti i njenih reformi, napadom SSSR-a te ukljuivanjem veeg broja islamskih militanata u zapoeti sukob. Potom je potrebno obratiti pozornost na noviju povijest Afganistana i prilike u okruenju, posebno u drugoj polovici 20. stoljea i na poetku 21. stoljea. Svakako treba prikazati etniku raznolikost zemlje te objasniti uzroke podjela: prema ograncima u islamu (suniti i ijiti), plemenskoj pripadnosti te socijalnim, drutvenim i razlikama u obrazovanju. Vano je objasniti kako je dolo do ideolokog sueljavanja na prostoru Afganistana koji Afganistan / nikad zavren sukob je postao glavno bojno polje hladnoga rata te se nakon toga pretvorilo u graanski sukob etnikih frakcija. Svi navedeni dogaaji bili su potpomognuti vanjskim subjektima. Nakon povlaenja SSSR-a iz Afganistana 1989. godine, a pogotovo zavretkom hladnoga rata, Afganistan je prestao biti zanimljiv slubenim politikama zapadnih zemalja koje su ga promatrale kao samo jo jedan sukob u nekoj dalekoj zemlji. Takvo stanje potrajalo je sve do teroristikih zlodjela 11. rujna 2001. godine. U opisivanju dogaaja nakon 11. rujna 2001. godine, dana nakon kojeg se sigurnost u cijelom svijetu poima drugaije, vano je prikazati motive napada i njihove pokretae. Isto tako, na kojim osnovama i kako je dolo do formiranja antiteroristike koalicije, njezina djelovanja na podruju Afganistana te kakve su posljedice intervencije kojom je poeo globalni rat protiv terorizma.

Da bi bilo mogue zapoeti ekonomsku i socijalnu obnovu zemlje u postkonfliktnom periodu, najprije je potrebno postii visok stupanj sigurnosti i stabilnosti zemlje. Predvieno ostvarenje tih ciljeva odreeno je reformom sigurnosnog sektora koja je oznaena kljunim procesom za uspjeh stabilizacije i rekonstrukcije zemlje. Reforma obuhvaa pet stupova: (1) obuku i opremanje afganistanske nacionalne vojske (Afgan National Army - ANA), (2) reformu i opremanje afganistanske nacionalne policije (Afgan National Police - ANP), (3) reformu pravosua, (4) borbu protiv narkotika, te (5) razoruanje, demobilizaciju i reintegraciju (Di-sarmament, Demobilization, Reintegration - DDR program). U reformi sigurnosnog sektora, uz utjecaj stranih snaga, izrazito je vaan razvoj vlastitih sposobnosti - afganistanske vlasti nakon reforme moraju biti sposobne preuzeti ulogu nositelja sigurnosti i stabilnosti u zemlji. Istraivat e se smjerovi razvoja reforme te prouavati deklarirani prioriteti u reformi, razmatrat e se naini razvijanja mehanizama institucija te sagledati odnosi meu zapoetim procesima. Nakon kvantitativne analize, procijenit e se njihova uspjenost i vanost za napredak Afganistana. 1. Uvod Uspjean prijelaz iz faze intervencije u fazu stabilizacije i rekonstrukcije okvir je politikog i vojnog djelovanja u modelu pokrajinskih rekonstrukcijskih timova koji od svog nastanka i proirenja pokazuju nain realno ostvariva napretka u zemlji. Pokrajinski rekonstrukcijski timovi novost su koja se dokazuje kao uinkovito i korisno sredstvo pomoi pri stvaranju sigurnog okruja. Omoguuju angairanim zemljama sudionicama, meunarodnim organizacijama i nevladinim udrugama da pomognu vladi Afganistana u obnovi zemlje (NATO prirunik, 2006.). No usprkos mogunosti razvoja, potrebno je oznaiti to prijei njihov napredak te ispitati i upozoriti na probleme zastoja u prijelazu u viu fazu. Posljednje poglavlje istraivanja usmjereno je prema vrlo znaajnim okolnostima za stabilizaciju zemlje koje se ogledaju u razvoju vlastitih sposobnosti i prikazu utjecaja vanjskih subjekata. Vano je promatrati Afganistan kao dio ire regije, kao prostor Euroazije, raskrije putova koje je izrazito podlono geopolitikim i geostratekim utjecajima. Nakon elaboriranja rezultata istraivanja vezanih uz postavljeno glavno istraivako pitanje, namjera je oznaiti jesu li napori uloeni u stabilizaciju i rekonstrukciju bili dostatni, a ako nisu, oznaiti koji su jo napori potrebni prema dugoronoj stabilizaciji. Znajui da se Afganistan trenutano nalazi na prijelomnici - stabilizacija ili ponovni ponor - ovaj rad pokuava oznaiti probleme i razloge zaokreta u napretku Afganistana. Isto tako, nastoji se upozoriti na okolnosti koje bi Afganistan mogle odvui u ponor. Kako se Afganistan trenutano nalazi izmeu stabilizacije i dezintegracije, prikazom uspjenosti faza stabilizacije i rekonstrukcije, izloit e se to je proputeno uiniti (objektivno i subjektivno) te koje se zadae oekuju. Komparativna istraivanja omoguila su analizu uinaka stabilizacije u Afganistanu. U knjizi su oznaeni uzroci koji su doveli do toga da je Afganistan posrnuo, da je kao zemlja pruao Afganistan / nikad zavren sukob utoite najopasnijim teroristikim organizacijama na svijetu i da je tijek stabilizacije podjednako ovisan o unutarnjim i vanjskim imbenicima. Knjigom se nastoji pridonijeti rasvjetljavanju uzroka dananjih svjetskih problema: islamski radikalizam, vjerski terorizam i globalna nesigurnost. Iako su opisani procesi izrazito ivi i aktualni te se stalno mijenjaju i proiruju, nastojali smo dati prikaz razloga zato se suvremeni Afganistan nalazi izmeu stabilizacije i dezintegracije. Metodoloki okvir Metodoloki okvir knjige ini: > komparativno istraivanje literature > analiza politikih djelovanja vezanih uz Afganistan > aktivno sudjelovanje na terenu i promatranje procesa > intervjui na terenu i konzultacije sa strunjacima na podruju sigurnosti. Istraivanje literature pokazalo je da je djelovanje meunarodnih subjekata bilo presudno u primjeru Afganistana. U otkrivanju uzroka problema suvremenog Afganistana pokuali smo se koncentrirati na relevantne i pouzdane izvore i autore, premda je do znaajnijih statistikih podataka bilo teko doi. Svakako vaan dio obuhvatila je analiza politikih smjerova subjekata znaajnih za Afganistan, usporedba njihovih slubenih politika i kontinuiteta njihova djelovanja. Na ovu knjigu uvelike je utjecao autorov boravak u Afganistanu, sudjelovanje u misiji ISAF VII.3 Promatrali smo kako se odvija proces u samoj zemlji te zabiljeili razmiljanja stanovnika o napretku u razvoju i o doprinosu internacionalnih snaga. Za hrvatska vojna glasila intervjuirali smo neke visoke vojne asnike, koji su upravljali misijom ISAF-a na terenu, kao i s predstavnicima Ministarstva vanjskih poslova RH koji su povezani s

Autor je u Afganistanu boravio kao asnik OS RH, od veljae do kolovoza 2005. godine. 1. Uvod misijom u Afganistanu.4 U razgovoru s njima doznali smo slubene stavove o stratekim ciljevima, otkrili su to misle o tome koliko e trajati misija i to se planira ostvariti u Afganistanu. Svi prikupljeni podaci, ponajprije oni koji imaju vremenski odmak i zavrili su kao procesi, obraeni su deskriptivno. Iako je bilo potrebno zbog sagledavanja pojedinih procesa nekoliko se puta vraati na poetak, deskriptivnim objanjenjima nastojao se ostvariti bolji slijed i prikaz uzroka problema koji su generirani u Afganistanu. Analitikim naelima pokualo se objasniti zato su pojedini procesi vezani, to oni obuhvaaju i zato ih ne moemo promatrati odvojeno. Neki sloeni procesi rastavljeni su i reorganizirani u vie analitikih rubrika. Potom su argumen-tacijskim pristupom jasno prikazani suprotstavljeni procesi te je napravljena razliku meu njima. Pojedina poglavlja obraivana su nizanjem dogaaja i procesa, u kojima su dani argumenti "za" i "protiv" odreenih procesa. Terminoloko odreenje pojmova Ono to je nekome terorizam, drugom je borba za slobodu. M. Cherif Bassiouni Afganistan, zemlja koja je postala utoitem teroristikih organizacija, SAD-u se vratio poput bumeranga, ali ne samo SAD-u nego i SSSR-u i Pakistanu. Tijekom 8o-ih godina 20. stoljea SAD je uvelike potpomogao razvoj islamskih boraca u Afganistanu ("boraca za slobodu" prema predsjedniku Reaganu), da bi nakon povlaenja Sovjeta iz zemlje slubena politika napustila njih, ali i zemlju (to nije sluaj i s CIA-om). Zanemarena zbivanja na podruju Afganistana gorko su ih 11. rujna 2001. godine podsjetila na upletanje u prolosti. Nakon toga SAD se ponovno vraa na poprite nekadanjih aktivnosti, odluan u nakani da ovaj put nee napustiti Afganistan dok ne rijei razloge dolaska. No ubrzo 4 Hrvatski vojnik; broj 34 (svibanj 2005.), broj 38 (lipanj 2005.), broj 44-45 (srpanj 2005.), broj 50 (rujan 2005.) Afganistan / nikad zavren sukob emo vidjeti da je realnost poneto drugaija. Mogle bi se povui paralele s prijanjim i sadanjim intervencijama u Afganistanu i Iraku.5 U obje zemlje vraaju se ispravljati ono to su propustili. No izgledno je da oslobaanje naroda i pacificiranje obiju zemalja ima sasvim suprotna obiljeja. Jer, robusnim, na vojnim principima zasnovanim rjeenjima, bez ekonomske i socijalne obnove, nisu mogue pobjede u borbi protiv terorizma. Posljednje intervencije u obje zemlje pokrenute su kao rat protiv terorizma. Istodobno se za ciljeve intervencija u obje zemlje istie uklanjanje organizatora terorizma sa sekundarnim ciljevima uspostave i izgradnje demokratskih institucija, to svakako treba pozdraviti. Meutim ispravan bi nain ("pravi put") bio uvoenje demokracije kao nain borbe protiv terorizma jer se terorizam ne moe pobijediti vojnim snagama. Terorizam se moe pobijediti borbom ideja, omoguavanjem napretka stanovnitva, pruanjem jednake prilike za uspjeh svima, omoguavanjem suivota. Pobjeda nad teroristima i platformama na kojima se regrutiraju i hrane svoj gnjev moe se postii samo irokim multidimenzionalnim pristupom otklanjanja uzroka terorizma. Navedeno se moe ostvariti samo suradnjom veine svjetskih imbenika. Inicijalni problem je u apsolutno razliitim stajalitima i razmiljanjima suprotstav-ljenih u sukobu oko globalnih pitanja u svijetu, a to su openito suprotstavljena stajalita Zapada i muslimanskog svijeta. Pitanja kao to su globalizacija, sloboda trgovine, dostupnost energentskih izvora i njihova eksploatacija, pitanja slobode izraavanja i ljudskih prava, oneienja i pitke vode, glad i siromatvo, odrivi razvoj i suivot samo su neke teme koje se promatraju dijametralno suprotno u razliitim dijelovima svijeta, s obzirom na razlike u snazi, mogunostima i vrijednostima. Dok SAD propagira dostupnost energetskih izvora (najvie ih troe, a nemaju ih dovoljno), s druge strane onemoguava njihovu dostupnost potencijalnim Afganistan - pomaganje borcima protiv SSSR-a, potom ostavljanje zemlje u graanskom ratu te povratak nakon 11. rujna 2001. godine. Irak - Pustinjska oluja 1991. godine, istjerivanje irakih snaga iz Kuvajta, povlaenje da bi se ponovno vratili trenutnom okupacijom iz 2003. godine radi svrgavanja Sad-dam Husseina, to su mogli uiniti ve 1991. godine. 1. Uvod rivalima Kini i Indiji. Kina i Indija su u posljednjem desetljeu izuzetno ekonomski uspjene zemlje i stopa njihova ekonomskog rasta vea je od SAD-a, za industriju potrebno im je svakim danom sve vie energije (nafte i plina) kako bi nastavile takav progresivan rast. SAD se, kako na vojnom i politikom, tako i na energetskom polju, ponaa kao hegemon, ne doputajui drugima onoliko energije koliko bi eljeli. Na taj nain usporava rast njihove industrije i ekonomije. SAD brani nacionalne interese i na podruju Perzijskog zaljeva, ali i ire regije,

kontrolirajui izvore nafte, osiguravajui njenu eksploataciju i onemoguujui opskrbu drugih. Osim kontrole izvora nafte, izuzetno je vano nalaziti se i na distributivnim smjerovima nafte. Prema Chalmersu Johnsonu, nestankom SSSR-a, a s njime i razloga za ameriku politiku obuz-davanja, vode SAD-a bili su toliko naviknuti na dominaciju nad polovicom zemaljske kugle da im je bila nezamisliva pomisao na to da je se odreknu. Mnogi su Amerikanci jednostavno zakljuili da su "dobili" hladni rat i da su tako zasluili imperijalne plodove pobjede (Johnson, 2005.). No nije nam cilj napisati antiameri-ki nastrojeno djelo, nego prikazati stanje u Afganistanu, kojem je neprincipijelna politika SAD-a uvelike kumovala. Afganistan se naao u vremenskom i prostornom mlinu razliitih utjecaja ne samo u svojoj regiji nego na irem prostoru Bliskog istoka, u islamskom svijetu, u mlinu obuzdavanja irenja sovjetskog komunizma, kontrole energetskih putova, a sve u okviru dogaaja koji su bili prevelik zalogaj za Afganistance. Ovisno o mjestu i vremenu u kojemu ivimo, politikoj podjeli, civilizacijskim i kulturnim razlikama, pogledi i stavovi o najaktualnijim procesima razlikuju se, ne postoje opeprihvaena objanjenja pojmova. Terorizam kao pojam postoji jako dugo, a teroristika djela prepoznata su i prvi put opisana prije nekoliko stoljea. No u posljednjem desetljeu broj teroristikih djela znatno je porastao, o njihovim uincima uvelike se govori i pie. Zbog toga se na uzroke i usmjerenost teroristikih djela gleda razliito te imamo vie stotina definicija terorizma. Afganistan / nikad zavren sukob Posljednjih tridesetak godina terorizam je postao jedan od prvorazrednih drutvenih problema, problem veine visokorazvijenih zapadnoeuropskih zemalja, primjerice panjolske, Njemake, Italije, Velike Britanije, ali i June Amerike, Argentine, Brazila, Venezuele, ilea, Bolivije te zemalja Azije, Indije, Sri Lanke, Turske, kao i bliskoistonih zemalja, a nije zaobiao ni afrike zemlje. Na podruju Bliskog istoka nastale su brojne organizacije koje su izvele cijeli niz teroristikih akcija usmjerenih protiv Izraela, ali i protiv zapadnih, posebno amerikih interesa (Vukasovi, 2006.). U novije vrijeme, 70-ih i 80-ih godina 20. stoljea, pojavljuje se islamski terorizam u Aliru, Egiptu, Libanonu, Sudanu i Tunisu. Teroristike organizacije svoja su teroristika djelovanja usmjeravale i prema reimima u vlastitim zemljama koje su smatrale prozapadno orijentiranima. ezdesetih godina prolog stoljea bliskoistoni je konflikt izmeu arapskih zemalja i Izraela izaao izvan okvira regije. Nakon to je arapska nemo na bojnom polju dokazana u etiri rata s poniavajuim ishodom za arapske zemlje, mnogi su se okrenuli drugim metodama borbe, terorizmu. Prekretnica je poraz u treem izraelsko-arapskom ratu 1967. godine. Tim porazom arapski nacionalizam prerasta u radikalizam, a neki aktivisti kreu i putem terorizma. O terorizmu se ne moe govoriti openito. Izuzetno je vano znati ili pokuati odrediti njegovu pozadinu, prema kome je usmjeren i kojim se metodama teroristi slue da bismo mogli dati ocjenu njegova djelovanja. Mirko Bilandi navodi da je terorizam nesumnjivo jedna od najistaknutijih politiko-sigurno-snih znaajki suvremenog svijeta. To je fenomen koji se generira iz politikog podruja. Kao spoj politike i nasilja, Bilandi dalje navodi da terorizam ima tri temeljna elementa: (1) uzroke koji dovode do politikog nasilja koje prerasta u terorizam, (2) teroristike akte koje najee izvode teroristike organizacije, ali nerijetko i drave te (3) protuteroristiku politiku, odnosno protuteroristiko djelovanje (Bilandi, 2007.). Prema Radovanu Vukadinoviu, terorizam je strah koji se unosi horizontalno i 1. Uvod vertikalno. Prijetnja silom ili upotreba sile, uz strah kao posljedicu, mogu se uzeti kao glavne odrednice fenomena koji se inae stalno mijenja i prilagoava novim uvjetima. Dalje, Vukadino-vi spominje to nije terorizam. Prema Vukadinoviu, terorizam nije oblik gerilskog ratovanja, nije ni politiki ni ideoloki pokret. To je metoda kojom odreene grupe, koje imaju neka svoja politika, filozofska ili religijska uvjerenja, djeluju kako bi destabilizirale odreenu zemlju ili regiju i kako bi promovirale svoja religijska, ekstremistika, radikalnomarksistika, rasna ili faistika uvjerenja (Vukadinovi, 2004.). Vlatko Cvrtila smatra da je terorizam postao glavna prijetnja svjetskoj sigurnosti (Cvrtila - Bari, 2004.). Hikmet Cetin, visoki civilni predstavnik NATO-a u Afganistanu, govorei o karakteru terorizma, smatra da je terorizam, pogotovo danas, globalnog karaktera i vie nego ikada u nepredvidljivom obliku, stoga mora biti urno suzbijen radi sprjeavanja efekta snjene kugle (Cetin, 2004.). Na pitanje zato je dolo do velike ekspanzije terorizma u svijetu, Paul VVilkinson odgovara da se pokazao jeftinom, niskorizinom metodom koja donosi rezultate u borbi razliitih skupina i reima (VVilkinson, 2003.). Unutar strategije EU za suzbijanje terorizma, terorizam je definiran kao prijetnja svim dravama i svim ljudima. On je ozbiljna prijetnja naoj sigurnosti, vrednotama naih demokratskih drutava te pravima i slobodama naih graana. Terorizam je kriminal i neopravdan je bez obzira na okolnosti. S obzirom na njegovu mnogoznanost, moemo govoriti o povijesti terorizma, uzrocima, protumjerama, ideologijama, organizacijskim strukturama, metodama postupanja.6 Posebno emo se osvrnuti na terorizam povezan s vjerom.

Neki se u svojim promatranjima terorizma usredotouju na poinitelje, ciljeve ili tehnike. No prema Virginiji Held, samo su dva obiljeja terorizma vana za njegovo razlikovanje od drugih oblika nasilja. Prvo, terorizam je usmjeren na one koji ne sudjeluju u borbi. Ta karakteristika odvaja ga od nekih oblika ratovanja. Drugo, teroristi koriste nasilje u dramatine svrhe - usaivanje straha u ciljanu skupinu esto je znaajnije od opipljivog rezultata. Tim hotiminim stvaranjem straha terorizam se razlikuje od obinog umorstva ili napada (Stern, 2006.). Afganistan / nikad zavren sukob Sve tri monoteistike svjetske religije (islam, judaizam i kranstvo) imaju tijekom povijesti poveznicu s borbom, sukobima u kojima je vjera bila pokreta. Prema Jessici Stern, veina vjerskih terorista promovira mjeavinu vjerskih i materijalnih ciljeva, primjerice, stjecanje politike moi kako bi se nametnula posebna interpretacija vjerskih zakona ili pozivanje na vjerske tekstove da se opravda zauzimanje spornih teritorija (Stern, 2006.). Mi smo se usredotoili na islam dananjeg doba, gdje problemi nastaju kod tumaenja Kur'ana kao nasilnog koncepta, bilo da takvo tumaenje dolazi od vladara, vjerskih dostojanstvenike (uleme), sveenstva (mule), razliitih pokreta, skupina ili pojedinaca. Takvo tumaenje Kur'ana prema kojem je odobreno nasilje pronalazimo u uenjima unutar pravaca islama, npr. vahabizma7, slubene religije Saudijske Arabije, i deobandizma8, prisutnog na podruju Afganistana i Pakistana. Moramo naglasiti da je rije o odreenom broju propagatora, odnosno tumaa te da se ne mogu svi sljedbenici tih pravaca poistovijetiti s oniVahabizam je vrsta tradicionalizma u islamu koji je utemeljio koncem 17. i poetkom 18. stoljea Muhamed ibn Abd el-Vahhab, tzv. reformator islama, podrijetlom iz Saudijske Arabije. Vahabizam se zasniva na redukcionistikim i izvornim idejama o islamu te se njegova interpretacija islama razlikuje od drugih islamskim smjerova kao to su sunizam, sufizam i ijizam. Vahabizam nastoji zadrati muslimane na izvornoj interpretaciji islama bez daljnjih znanstvenih, teorijskih i si. posredovanja u interpretaciji. Samim tim vahabizam je interpreta ti vni tok koji nema svoju literaturu, koji nema svoje miljenje, te duhovni tok koji zagovara krajnje reduciranje ovjeka kao pojedinca i muslimana kao lana zajednice. Vidi vie: Curak, 1998. Deobandsku kolu utemeljili su 1867. godine, Reshid Ahmed Gangohi i Ka-sim Nanautovij. Deobandi je grad udaljen oko stotinu i pedeset kilometara od Delhija u Indiji. Deobandska kola pripada hanefitskoj pravnoj koli i zagovara strogo potovanje islamskih pravila. Najvie je sljedbenika u Pakistanu, u okolici grada Karachija, te medu Patuncima u Sjeverozapadnoj pograninoj pokrajini (NVVFP - North West Frontier Province) i pokrajini Baluistan. Sljedbenici tvrde da je temeljni razlog stagniranja muslimana prihvaanje vrijednosti zapadne civilizacije, odnosno zavedenost nemoralom. Osim isticanja nunosti pobonosti osobe, Deobandska kola okupljala je muslimane u borbi protiv britanske okupacije. Nakon smrti prve generacije osnivaa prihvatili su neke rune obiaje kao to je lo tretman ena i negativan stav prema muslimanima ijitima. Neki vodei autoriteti talibanskoga reima pohaali su ove vjerske kole - medrese. Sljedbenici kole ne prihvaaju nikakav oblik hijerarhije u muslimanskom drutvu, iskljuuju plemensku i monarhijsku pripadnost. 1. Uvod ma koji se zalau za nasilni koncept tumaenja Kur'ana. To su primjeri konzervativne, ali i nasilne interpretacije vjere. Mnogi stoga smatraju da je vahabizam pokret za sebe (ne smatraju ga reformistikim jer reforma bi znaila napredak, a u primjeru va-habizma i deobandizma to je nazadovanje) i da bi ga trebalo iskljuiti iz sunitskog toka islama te ga promatrati zasebno (Algar, 2004.). No vahabiti su uvjereni da je njihova reforma pravi put, a da svi ostali nazaduju. Prema Hamidu Algaru, profesoru i predavau perzijske i islamske znanosti, vahabizam u dugoj i bogatoj povijesti islamske misli ne zauzima posebno vano mjesto. Intelektualno beznaajan, vahabitski pokret imao je sreu pojaviti se na Arapskom poluotoku u blizini Nejda (Meke i Medine), u zemljopisnom aritu muslimanskog svijeta. Njegovi zatitnici, obitelj Saud, takoer su imali sreu da u 20. stoljeu steknu golemo bogatstvo od nafte, koje su koristili za irenje vahabizma u muslimanskom svijetu i drugdje. Bez ova dva imbenika (rije je o politikoj ulozi obitelji Saud koja se povezuje s vahabitskim pokretom i bogatstvu u petrodolarima) vahabizam je mogao lako ostati u povijesti kao sporedno i kratkotrajno sektako gibanje. Ta dva imbenika, uz druge suvremene tenje u islamskom svijetu, omoguila su vahabizmu stanovitu dugovjenost (Algar, 2004. i Schvvartz, 2005.). Prema Abdulu Hadiju Palazziju, Vah-hab je uspjeno preobratio nepismene beduine koji su ivjeli u pustinji Nejd, ukljuujui i Muhameda ibn Sauda, vou oruane skupine, na svoju verziju islama. Vahhab i Saud dogovorili su suradnju: Saud e biti emir, politiki lider, dok e Vahhab biti eik, vjerski voa. Vahhab je izdao vjerski dekret, fetvu, kojom sve nevahabite proglaava nevjernicima, dajui Saudu "plat vjerskog legitimiteta koji mu je trebao da bi proganjao nedune ljude". Tako su Saudovi batinai postali "borci dihada" ovlateni ubijati "nevjernike" (Stern, 2006.). Osim u prolosti i danas postoje primjeri da vjerski dostojanstvenici sudjeluju ili potiu nesnoljivost ili ak oruanu borbu svim sredstvima (i terori-

Afganistan / nikad zavren sukob zam je doputena opcija).9 Njih je potrebno istaknuti, osuditi i ne izjednaavati s vjerom u cjelini. Takvi elementi uspijevaju isplivati na povrinu dijelom i zbog nedostatka organizacijske strukture islama. U islamu nema hijerarhije (uz izraenu podijeljenost na sunite i ijite), kao to je, primjerice, ima u Katolikoj crkvi, koja bi omoguila voenje vjernika i upravljanje najznaajnijim procesima to se tie vjere. Drugi je dio problema vezan uz obrazovanje. Iako su pripadnici islamske vjere dali snaan doprinos kako razvoju prirodnih, drutvenih i humanistikih znanosti, tako i u umjetnosti, nepismenost je velik problem i danas.10 Navedeni razlozi nisu jedini, no svakako omoguuju manipulaciju vjernicima. Na koncu, a to pokazuju brojni primjeri, najvee su rtve radikala upravo muslimani, a to im je donijelo mnogo patnje i stradanja te tetilo vjeri. rtve i patnje muslimanskog stanovnitva mnogostruko su vee od onih to su ih vjerski radi-kali nanijeli zapadnom stanovnitvu. Dodatan je razlog tolikom stradanju i nejedinstvo muslimana. Umjesto da pokuaju rijeiti probleme unutar vlastitog vjerskog korpusa, njihove probleme rjeavaju zapadnjaci koji se previe u to ne razumiju. Kako su navedene negativnosti utjecale na sudbinu cijelih generacija, vidjet emo na primjerima afganistanskih izbjeglica u kampovima Abu Hamza al-Masri, radikalni islamski klerik i bivi imam u damiji u Fin-sbury parku u sjevernom Londonu koji je otvoreno zagovarao djelovanje Al-Qaide i ostalih teroristikih skupina u "svetom ratu protiv nevjernika". Omar Abdel Rahman, duhovni voa teroristikih skupina Islamski dihad i Gamma al-Islamya, koji je na molitvama u damijama u New Yorku okupljao oko sebe sljedbenike voljne na ukljuivanje u "rat protiv kriara". Veliki muftija Jeruzalema Mohammad Amin al-Husayni tijekom osnivanja Izraela i nakon toga poticao je na antisemitizam prema Zidovima, ali i prema onim arapskim strujama koje su zagovarale arapsko-idovsku suradnju u razvoju Palestine. Postoji itav niz mula i ulema u Saudijskoj Arabiji koji se pozivaju na "sveti rat". Drastian pad u razvoju zemalja s veinskim muslimanskim stanovnitvom (iako to nije generalno pravilo) moe se uoiti nakon kolonijalnih osvajanja, posebice Velike Britanije. Nepismenost je odlika podruja Bliskog istoka, jer zemlje poput recimo Malezije nemaju takav problem. U interesu je zapadnih sila da stanovnitvo tog podruja bude nepismeno i neobrazovano kako bi se vladajue elite obrazovale u zemljama zapadnog svijeta, stjecale njihove navike, bile pripremljene za blisku suradnju s njima i vladale takorei do beskonanosti. 1. Uvod Pakistana (ali i Irana) tijekom sovjetsko-afganistanskog rata, ali i nakon njega. Sljedei problem nastaje zbog naina interpretacije islamskih mislioca. Ovisno s kojom pozadinom tumai islamskih mislioca dolaze imamo apsolutno suprotstavljena stajalita 0 njihovim porukama. Navedimo primjere Abula-Ala Maududi-ja (nije odobravao nasilne metode) i Sayyida Qutba (ostavljao je prostor za nasilje), koji su se zalagali za borbu protiv nevjernika i stvaranje islamskih drava prema erijatskom zakonu." Oko uloge Sayyida Qutba postoje mnoga suprotstavljena miljenja, jedni ga smatraju velikim misliocem i borcem za islamsku stvar, drugi ga optuuju za podravanje nasilja. Njegovim porukama inspirirane su generacije lanova i simpatizera Muslimanske brae prvo u Egiptu, pa na podruju Bliskog istoka, a poslije i u Pakistanu 1 u Afganistanu. Njegove poruke su ive i danas. Dok najoitiji primjer iskrivljenog tumaenja Kur'ana - gdje dvojba o iskrivljenosti ne postoji - jest pozivanje na dihad voe teroristike organizacije Al-Qaide, Osame bin Ladena. Kao pojedinac koji nije dio religijskog reda, bin Laden nema nikakvo uporite za pozivanje na dihad. Usprkos tome, uspijeva mobilizirati odreenu grupaciju ljudi za svoje ciljeve. Dihad je uvijek rezultat zajednice, a ne pojedinca. Tumaei reformu u islamu, bin Laden i njegovi istomiljenici dihad nastoje prikazati kao esti stup islama koji je obveza svakog pojedinca te istiu da za njegovo proglaenje nije potrebna fetva vjerskih dostojanstvenika. Pet stupova islama su: oitovanje pripadnosti islamu, obredna molitva (namaz pet puta na dan), ramazanski post, vjerski prinos (zekat) i hodoae u Meku (had). Maloprije spominjani znaajan pojam koji se upotrebljava globalno, ali i pogreno interpretira, jest dihad. Dihad je po11 erijat (arapski Shar'ia) se uobiajeno prevodi kao "islamski zakon". To, meutim, nije zakon nego skup propisa, naela i vrijednosti iz kojih su izvedeni zakonodavstvo i pravna znanost (Sardar - Malik, 2002.). Prema drugom miljenju, erijat je sustav boanskog prava koji regulira bogotovanje, obrede, ponaanje i pravna pitanja poput poslovnih ugovora, braka, razvoda i nasljeivanja. Krajnji je cilj tog sustava vjernikov ulazak u raj. erijat propisuje put u spasenje (Lunde, 2002.). Afganistan / nikad zavren sukob

jam puno iri od "svetog rata", kako ga se prevodi. Precizniji prijevod je "ciljana, usmjerena borba" i moe imati vie oblika. Kada se teroristike skupine pozivaju na dihad ("sveti rat") zbog obrane vjere, islama i prikaza ciljeva borbe onda govorimo o "religijskom terorizmu". Religiju zloupotrebljavaju i oni koji je namjerno pogreno interpretiraju zbog legitimizacije zagovaranog kolektivnog nasilja, i oni koji takvo pogreno tumaenje namjerno prihvaaju i produbljuju zbog legitimizacije diskri-minatorne reakcije na takvo kolektivno nasilje (Dereninovi, 2005.). Prema predaji, poslanik Muhamed kazao je da je "najbolji dihad onaj to ga ovjek vodi sa samim sobom". To znai borba protiv vlastita ega, pohlepe i nezasitnosti.12 Dihad se, primjerice, moe voditi u svrhu drutvenog razvoja zajednice. On moe biti i umni - voditi se protiv opresivna i totalitarnog miljenja ili za duhovno uzdizanje drutva. Naposljetku, dihad moe imati oblik fizike borbe protiv ugnjetavanja ili agresije. Dihad je, dakle, mnogo vie od obinog "svetog rata". Nadalje, ne moe bilo tko proglasiti dihad protiv bilo koga. Primjerice, jedna islamska zemlja ne moe objaviti dihad drugoj, niti jedan diktator moe objaviti dihad zemljama koje su sklopile savez protiv njega. Dihad zahtijeva suglasnost cijele muslimanske zajednice i jasno odreivanje neprijatelja kao agresora ili ugnjetavaa bespomonih rtava (Sardar - Malik, 2002.). No, kada su muslimani ugroeni od vanjskog neprijatelja i prijeti im likvidacija u velikoj mjeri, tada vjerski dostojanstvenici uobiajeno proglaavaju borbu za obranu vjere i muslimana. Muslimani doivljavaju islam kao nain ivota, ni liberalnim ni radikalnim, ve ga smatraju srednjim putem koji prua odgovore na sve situacije u ivotu ljudi te je dihad sastavni dio njihova ivota.13 Prema Dereninoviu, dihad je izraz kojim se u islamu oznaava obveza svih vjernika 12 Navedenu borbu koju svaki musliman vodi cijelog ivota, prijatelj Ernad Fer-hatbegovi opisuje kao: "ne samo najbolji ve i najvei dihad, jer ne postoji vei neprijatelj nego to je ovjek sam sebi, odnosno njegovo ponaanje prema drugima i okolini." 13 Islam je za muslimane nain ivota jer Kur'an i Hadisi (rijei i djela poslanika Muhameda o raznim situacijama koje se tiu ivota, rada i prakticiranja vjere) definiraju sve aspekte ivota muslimana. 1. Uvod da srcem, jezikom, rukom i maem nastoje ugoditi Bogu, to se u zapadnim medijima najee netono prevodi kao "sveti rat muslimana protiv nevjernika", premda iz Kur'ana jasno proizlazi da je upotreba sile i neprijateljstva u kontekstu dihada ograniena na pravednu samoobranu (Dereninovi, 2005.). Nadalje, vano je objasniti vezu izmeu pojmova fundamentalisti - muslimani. Muslimani su pripadnici islamske vjere. Fundamentalisti su vjernici aktivisti koji zahtjevaju da vjera bude okvir svake politike.14 Fundamentalisti ne vide islam samo kao vjeru nego i kao medij djelovanja na ijoj platformi ele uiniti promjene u politici, pravu, gospodarstvu i u poimanju vrijednosti. Cilj im je osnivanje jedinstvene islamske drave koja bi obuhvaala sva geografska podruja gdje ive muslimani, a ukljuivala bi jedinstvo vjere, erijata, politike i drave. Politizacija vjere je znaajan faktor meunarodnih odnosa, pogotovo u pitanju islama, to je jedno od sredinjih sigurnosnih pitanja dananjice. Vano je naglasiti da su sredstva kojima se slue fundamentalisti razliita, od aktivne politike borbe do primjene nasilja pa sve do teroristikih zlodjela. Budui da je terorizam politiki motivirano nasilje, fundamentalisti koji se u borbi za svoje ciljeve slue teroristikim zlodjelima, a pozivaju se na islam, islamski su teroristi. Ale Debeljak smatra da suvremeni fundamentali-stiki pokreti openito nude univerzalni, apsolutni i obuhvatni recept korjenite preobrazbe drutvenih, kulturnih, ekonomskih i politikih odnosa, struktura i institucija (Debeljak, 2003.). Islamski fundamentalisti prodiranje zapadnjakih vrijednosti, utjecaja i ekonomije smatraju kvarenjem islamskih vrijednosti i obiaja. Glavne krivce, osim Zapada, vide u vladama islamskih zemalja koje to omoguuju. Fundamentalisti ele povratak izvornoj istoi uenja Kur'ana te formiranje teokratske drave u kojoj bi 14 Fundamentalizam je izvorno kranski, protestantski pojam. Osim u kranstvu, gdje i danas postoje fundamentalistike struje, ali su ostale u manjini iako ne bez utjecaja, fundamentalizam postoji i u judaizmu, unutar kojeg ima vanu politiku ulogu, inspirirajui strategiju otvorenog sukobljavanja s Palestincima i teritorijalne ekspanzije Izraela. No jedino je u islamskim zemljama fundamentalizam postao politikim i drutvenim imbenikom. Afganistan / nikad zavren sukob religija bila jedino izvorite zakona (***Povijest; suvremeno doba (1985.-2007.) i kronologija, 2008.). Borba protiv terorizma obuhvaa brojne mjere, mehanizme i radnje koje su usmjerene k predvianju, prevenciji, sprjeavanju i uklanjanju posljedica teroristikih djela. Borba protiv terorizma postala je prioritet NATO-a i jedan od prioriteta ostalih subjekata meunarodnog prava, UN-a, EU, gotovo svih drava u svijetu. Nakon napada 11.

rujna 2001. godine, prvi put u povijesti NATO-a dolazi do aktiviranja lanka 5. VVashingtonskog ugovora. Prema Davidu Venessu, borba protiv terorizma mora se temeljiti na prepoznavanju i razumijevanju problema. Veness dalje navodi da se protuteroristika aktivnost mora snanije oslanjati na obavjetajni rad u pogledu prevencije, onemoguavanja te odvraanja od teroristikih djela, a to se moe postii otvorenim djelovanjem s ciljem suprotstavljanja u fazama izvianja, pripreme, napada i bijega. Zakljuuje da je krajnji cilj stvoriti paukovu mreu koncentrinih krugova sigurnosti koji tite ciljeve i teroristima oteavaju logistiku i potporu. Da bi takva djelatnost bila realizirana, potrebno je internacionalizirati djelovanje, koje mora biti fleksibilno kako u razmiljanju tako i u pristupu (Va-ness, 2003.). Borba protiv terorizma intervencijom u Afganistanu postala je "globalni rat protiv terorizma". Uzdignuta je na najviu, razinu stratekog planiranja i upotrebe resursa najpozvanijih svjetskih drava i organizacija. Iako takav rat nije rat, prema osnovnim obiljejima ratnog sueljavanja, jer ne postoji klasino bojno polje, ne postoje vojne formacije suprotstavljene jedna drugoj niti stalnost vojnih operacija, proglaavanjem borbe ratom htjela se postii maksimalna mobilizacija i angairanje svih dostupnih resursa zbog pobjede u sukobu. I dok je u prolosti veina ratova voena meu dravama ili unutar njih (graanski ratovi), sasvim novo vienje sukoba i ratovanja nastupilo je nakon teroristikih napada na SAD 11. rujna 2001. godine, odnosno, zapoinjanjem globalnog rata protiv terorizma. Tradici1. Uvod onalne karakteristike oruanih sukoba modificiraju se i upravo u novom tisuljeu dobivaju nove konture. Rije je o ratovima u kojima postoji neravnotea izmeu sukobljenih strana, a konaan ishod rata, polazei od kriterija snage, nije izvjestan. To su ratovi u kojima su na jednoj strani drave, ili ono to moemo nazvati ustaljenim poretkom, dok su na drugoj strani nedefinirane i nekonvencionalne snage, koje moemo nazvati i silama izazova (Tatalovi, 2007.). Takve ratove nazivamo asimetrinim ratovima. Potrebno je jo malo pozornosti posvetiti propagandnoj krilatici "rat protiv terorizma", poglavito iz kuta gledanja vodeih ljudi politiko-vojnog establishmenta SAD-a, koji smatraju opravdanima preventivne napade i preventivne ratove pri emu ne uzimaju u obzir meunarodna pravna uporita, pravne norme, miljenje veine saveznika ili institucionalne odluke, npr. Organizacije UN-a. Povjesniar Arthur Schlesinger ml., savjetnik predsjednika Johna F. Kennedvja, na prvu obljetnicu napada 11. rujna 2001. godine primijetio je da "jedan od zapanjujuih dogaaja proteklih mjeseci jest predstavljanje preventivnog rata kao legitimnog i moralnog instrumenta amerike vanjske politike... U vrijeme hladnog rata zagovornici preventivnog rata bili su otpisani kao gomila luaka... Politika obuzdavanja kojoj je pridodano i zastraivanje izvojevala je pobjedu u hladnom ratu. Nakon nestanka SSSR-a svi su zahvaljivali nebu to ludi zagovornici preventivnog rata ni u jednoj od kljunih zemalja nikada nisu doli na vlast. Danas, na alost, ini se kao da su na vlasti u SAD-u" (Johnson, 2005.:i2). Ranije spominjane asimetrine ratove uzrokuju asimetrine prijetnje. Asimetrine prijetnje, prema Sinii Tataloviu, odnose se na situacije u kojima drava ili drutvo u cjelini nije suoeno s teko naoruanom i jakom vojnom silom na koju odgovara istom takvom, ve, naprotiv, s nesimetrinom prijetnjom koja dolazi od slabog protivnika, skupine ljudi ili ak anonimnog pojedinca. Te prijetnje ne nose opasnost pretvaranja u veliki konvencionalni rat Afganistan / nikad zavren sukob drava razvijenog svijeta, ali su jednaka, ako ne i vea opasnost za nacionalnu i meunarodnu sigurnost (Tatalovi, 2007.). Prema Juri Vujiu, asimetrine prijetnje preokupacija su sigurnosnih analitiara diljem svijeta. To su tokovi kontrabandi i proliferacije (irenje nuklearnog oruja, terorizma, droga, ilegalnih migrana-ta, zaraznih bolesti, pranja novca, biolokog i kemijskog oruja) te prijetnje vitalnim gospodarskim tokovima i lukama (naftovodi, svjetski trgovinski centri, uzletita, tajni arhivi, meunarodne financijske mree) (Vuji). U pogledu sigurnosti, sve veu pozornost dobivaju novi sigurnosni izazovi za koje Vlatko Cvrtila smatra da su: terorizam, organizirani kriminal, proliferacija oruja za masovno unitenje. Cvrtila nadalje istie da pitanja dananje sigurnosti ne ukljuuju vie samo teritorijalni integritet, obranu ili prijetnje, vojne pripreme, kupovanje suvremenog naoruanja, nego i pitanja kao to su unutarnjopolitika stabilnost, gospodarska sigurnost, nove prijetnje (Cvrtila - Bari, 2004.). Nadalje, sigurnost je jedan od temeljnih fenomena ljudskog drutva u svim fazama njegova razvoja. Bez obzira na to je li rije o sigurnosti pojedinca, drave, skupine drava ili meunarodne zajednice, uvijek se radi o nastojanju da se osiguraju vrijednosti i stanja za koja se smatra da su od vitalnog znaenja. Dalje autori objanjavaju da je sigurnost interes, cilj i vrijednost, ali i stanje te svjesno htijenje, odnosno, djelatnost kako pojedinca tako i drutva, drave i meunarodne zajednice. Sigurnost je strukturni element opstanka i djelovanja pojedinca, drutva, drave i meunarodne zajednice, ona je jedna od temeljnih ivotnih funkcija (Tatalovi - Bilandi, 2005.).

Vrativi se s openitih objanjenja kljunih termina svjetske sigurnosti na zbivanja u Afganistanu, potrebno je dati dodatna pojanjenja sigurnosti i stabilnosti u zemlji. Najbolje objanjenje tekog poloaja Afganistana - da bismo shvatili to sve utjee na njegovu unutarnju i vanjsku stabilnost - daje Vlatko Cvrtila. Geostrateki gledajui, Afganistan je zemlja smjetena na ra1. Uvod skriju regija Irana, Pakistana, Indije i Arapskog mora nasuprot regijama srednjoazijskih drava. Takva pozicija afganistanskom teritoriju i planinskim prolazima daje znaenje jo od najranije povijesti. Cvrtila navodi da je dananji Afganistan pseudodr-ava smjetena u podruju osjetljivih zona srednje Azije. To je zona kontakata izmeu bivih carstava i civilizacija i podruja s raznolikom populacijom te kompliciranim, hijerarhijski organiziranim identitetima koje moemo geopolitiki nazvati "crnim rupama" (Cvrtila, 2004.). Da bismo shvatili to utjee na stvaranje "crnih rupa" na primjeru Afganistana, potrebno je sagledati to potkopava njegovu stabilnost. Nakon intervencije, a sada u fazi sukoba niskog intenziteta, asimetrine prijetnje Afganistanu mogu se svrstati u etiri grupe, a posljedica su: > teroristikih aktivnosti vezanih uz djelovanja talibana, Al-Qaide i drugih teroristikih skupina ije su aktivnosti usmjerene jednako prema internacionalnim snagama, sredinjoj vlasti i njihovom zajednikom radu > akcija lokalnih vojnih voa koji kontroliraju velika podruja Afganistana i trae dominaciju u sukobima sa suprotstav-ljenim grupacijama zbog prevlasti i kontrole putova > organiziranog kriminalnog djelovanja, pomanjkanja prava i ope nesigurnosti, ime je proet cijeli Afganistan, a ruralna podruja u prvom redu > proizvodnje i trgovine narkoticima te aktivnosti vezanih uz tu djelatnost koja ima dublju pozadinu od povrinski vidljivih polja maka, a sve to kontroliraju lokalni vojni voe. U promatranju stabilnosti, jednaku pozornost treba usmjeriti prema sagledavanju unutarnjih i vanjskih faktora koji utjeu na sigurnost i nesigurnost odreenog podruja. Nestabilnost u Afganistanu preteno generiraju podruja bez uprave, koja su puna asimetrinih prijetnji i kao takva postaju pogodna za bujanje organiziranog kriminala i ekstremizma te organiziranje teroristikih djelovanja. Uz te lokalne utjecaje asimetrinih prijetnji, na opu nesigurnost i nestabilnost utjeu i unutarnji faktori. Afganistan / nikad zavren sukob Uzroci su i meuetniki sukobi, desetljea ratova, nepismenost, slab ekonomski razvoj koji ne prati populacijski rast, korupcija, sporo odvijanje reforme sigurnosnog sektora i mnogi drugi. 2. POVIJEST AFGANISTANA Geografski poloaj Afganistana moe se okarakterizirati kao pojedinano najznaajniji element koji je utjecao na sve dobro ili sve loe, to je oblikovalo povijest zemlje, njezinu etniku raznolikost, njezinu ekonomsku i politiku situaciju u regiji i svijetu. Magnus i Naby, 1998. Da bismo dobili odgovor na pitanje zbog ega je Afganistan postao utoitem za razliite mree i frakcije teroristikih skupina koje zastrauju i teroriziraju cijeli svijet, potrebno je vratiti se u povijest zemlje i tu traiti uzroke dananjih problema. Nakon II. svjetskog rata Afganistan se nije mogao oduprijeti SSSR-u te je polako uvlaen u njegovu sferu utjecaja. Od 1979. do 1989. godine trajao je afganistansko-sovjetski rat. Porazom i povlaenjem SSSR-a, na alost, u Afganistanu nisu prestale borbe, ve su nastavljene u graanskom ratu prokomunistikih snaga protiv mudahedina. Mudahedini nadvladavaju 1992. godine prokomunistike snage, no tada zapoinju meuetnike borbe za vlast u Kabulu i kontrolu prometnica u zemlji. U tom periodu dolazi do najveeg razaranja Kabula. Godine 1994. u okolici Kandahara stvara se talibanski pokret. Talibani su vrlo brzo postigli znaajne vojne uspjehe, 1996. godine zauzeli su Kabul te su gotovo uspjeli svladati sve protivnike skupine i zauzeti Afganistan u cijelosti. Graanski rat trajao je sve do 2001. godine, sve do operacije Enduring Freedom, kada se pretvara u Afganistan / nikad zavren sukob sukob u kojem je na jednoj strani antiteroristika koalicija, a na drugoj talibani i Al-Qaida. Od povlaenja SSSR-a, graanski rat na podruju Afganistana zaboravlja se, glavni svjetski takmaci okrenuli su se drugim izazovima. SSSR se ubrzo raspao i prestao postojati, a SAD se namee kao predvodnik slobodnog svijeta u "novom svjetskom poretku" preputajui Afganistan vrtlogu graanskog rata. Tek su povremeno zbivanja u Afganistanu bila predmetom interesa izvan njegovih granica, zemlja je bila preputena propadanju u sve dublji ponor. Sve do 11. rujna 2001. godine, dogaaja koji su iz temelja promijenili poimanje globalne sigurnosti, a posljedica su desetljea

zanemarivanja zbivanja u Afganistanu. Talibanski reim u Afganistanu pruao je utoite mnogim teroristikim skupinama, a meu njima i Al-Qaidi i njezinom voi Osami bin Ladenu. Bin Laden i njegovi sljedbenici pozivaju se na vjerski rat protiv Zapada i obranu islamskih vrijednosti koje smatraju ugroenim nazonou zapadnih trupa u muslimanskim zemljama. No tek sagledavanjem dubine uzroka problema mogu se uklanjati posljedice, za to je potrebno nastojanje cijele meunarodne zajednice. Uzaludan je trud jedne strane ako druga ostaje pasivna ili se ne zauzima za jedinstven pristup suzbijanju terorizma. Isto tako, preteno jednostranim, na vojnom principu zasnovanim rjeenjima ne moe se doi do rjeenja ni afganistanskog problema ni vjerom obojenog radikalizma ire perspektive. Valja naglasiti nekoliko injenica. Afganistan nije izvorite islamskog terorizma, ve je bio pogodno tlo za obuku i boravak razliitih vjerskih radikala koji su se tom pogodno-u uvelike koristili. Islamski terorizam svoje korijene vue s Bliskog istoka, gdje je zapoeo arapskim nacionalizmom, koji se potom pretvara u radikalizam da bi na koncu evoluirao u terorizam. Poetkom sovjetsko-afganistanskog rata dolo je do velikog priljeva islamskih radikala (esto su nazivani arapskim 2. Povijest Afganistana Afganistancima1) u Afganistan, u borbu protiv vojske SSSR-a. Dodatan poticaj bili su represivni progoni radikalista iz Egipta i Sirije, koji su doli u Pakistan i Afganistan. No to ne bi previe utjecalo na zbivanja u Afganistanu, jer bi bili utopljeni u masi, da nisu dodatno potaknuti, da im nije dana bura u jedra. Zalet su im dali ponajprije oni koji ih danas nastoje suzbiti svim silama. Iza 19 otmiara koji su samoubilake napade na New York i Washington izveli otetim zrakoplovima stajala je AlQaida s Osamom bin Ladenom na elu. Istragom je utvreno da su se teroristi pripremali vie od dvije godine, da su ivjeli i obuavali se u SAD-u i Njemakoj.2 Da bismo shvatili kako je Al-Qaida iz Afganistana, s dvije i pol do tri tisue pripadnika, uspjela doi do razine planiranja, organiziranja i provoenja viegodinjih napada, u prvom redu na amerike ciljeve diljem svijeta, a koji su kulminirali 11. rujna 2001. godine, napadom na teritoriju SAD-a, potrebno je sagledati terorizam u iroj perspektivi, dananji rat protiv terorizma na tlu Afganistana te to stoji iza tih meusobno povezanih zbivanja. Prilikom napada 11. rujna 2001. godine, Al-Qaida je bila tek vrh ledene sante raznih teroristikih organizacija i skupina vjerskih radikala koji su iskoristili Afganistan kao sigurnu luku. Domai su vlastodrci talibani, pored Al-Qaide, pruali "gostoprimstvo" i mnogim drugim islamskim radikalima iz drava sredinje Azije, Saudijske Arabije, afrikih zemalja, Kine, Turske i mnogih drugih. Svi su se oni proteklih desetljea borili u Afganistanu, ostvarili raznovrsne kontakte i mree financiranja, a kada su se vratili u svoje zemlje, zapoinjali su nove sukobe Izraz arapski Afganistanci primjenjuje se za one islamske radikale koji su doli u Afganistan boriti se na strani mudahedina u dihadu i stei vojnu obuku kako bi prenijeli dihad u svoje zemlje. Mnogi od njih nisu ak ni bili Arapi. Iako kod toga moramo biti izuzetno oprezni jer mnogi upozoravaju na neloginosti u rezultatima istrage, neloginosti o sposobnostima osumnjienih kao i na mnoge nerazjenjene pojedinosti vezane uz 11. rujna 2001. godine. Vidi vie: Bulow, 2005. i Domazet, 2007. Afganistan / nikad zavren sukob vodei "svoje male ratove".3 Talibanski pokret relativno je nova snaga koja je uspjela u jako kratkom roku zauzeti preteno cijeli Afganistan te nametnuti islamski fundamentalistiki poredak. Kao takvi, bili su otvoreni prema dolasku svih istomiljenika u Afganistan. Pitanje "kako su uspjeli izvesti napad 11. rujna" treba preformulirati u pitanje "zato su to uspjeli uiniti". Analizom zbivanja na podruju Afganistana dobiti emo odgovor. U noviju povijest naroda Afganistana ujahala su etiri jahaa apokalipse: prvi je konj bijelac - oznauje ratove, drugi je rian - simbol nasilja i graanskih sukoba, trei konj je vranac, koji znai glad i oskudicu, a etvrti konj je sivac, koji simbolizira raspad drutva. Sve odreda apokaliptina zbivanja obiljeila su posljednjih 30 godina povijesti naroda u toj zemlji. I ta slika doista nije preuveliana jer Afganistan je postao crna rupa, poprite najvee humanitarne katastrofe potkraj 20. stoljea, nijemi film bez odgovora za patnje Afganistanaca. Mnogi istiu da nakon 11. rujna 2001. godine svijet vie nikada nee biti isti. U pravu su. Prema predsjedniku Bushu, terorizam je dosegnuo viu dimenziju i borba protiv terorizma pretvorila se u rat. Terorizam, koji je danas sve prisutniji na svim stranama svijeta, ima svoju dugu povijest. Neki izvori tvrde da je, u obliku idovske teroristike skupine zelota (Stern, 2006.), poznat jo iz vremena Isusa Krista. Dalje, u 7. stoljeu, primjer su, muslimanski haridije koji su bili odgovorni za ubojstvo etvrtog kalifa Alije. Ve smo ranije spomenuli da terorizam ima svoju povijest (sada smo vidjeli do kuda see poetak te povijesti) te da je mnogostruko opisivan. Sto je to sada utjecalo na promjenu u pristupu terorizmu da je borba protiv terorizma proglaena ratom, da je bavljenje terorizmom prelo iz domene

civilnih struktura u sferu vojnog angamana? to je to novo i drugaije u ovom inu od stoljea ispunjenih teroristikim zlodjelima? Dogaaj "okida" bio je napad 11. rujna 2001. i injenica da se dogodio Primjer je indonezijski sveenik Ja'far Umar Thalib koji se borio u Afghanista-nu, a u Indoneziju se vratio da bi poduavao na pesanrenu, vjerskom seminaru. Nakon izbijanja vjerskih nasilja na Molukim otocima, Ja'far je osnovao Laskar dihad kao protuteu kranskim paravojnim snagama koje su djelovale na tom podruju te se uputao u nemilosrdne borbe s njima (Stern, 2006.). 2. Povijest Afganistana na teritoriju trenutano jedine supersile na svijetu, a izveden je "izvana"4. Stav o napadu "izvana" preteno zastupaju vladajue strukture SAD-a. Postoje razliita gledita da li je teroristiki in doao izvana ili iznutra. Mirko Bilandi smatra da dogaaji 11. rujna predstavljaju napad iznutra.5 Kod mnogih je taj in izazvao ok, nevjericu, uenje. Pogotovo u SAD-u. Jer dotad se terorizam uvijek dogaao ili nekome drugome ili negdje daleko, no sada se to dogodilo na teritoriju SAD-a, njima.6 Amerika je dotad, zbog svog geografskog poloaja, omeena pasivnim susjedima sa sjevera i juga te nepremostivim oceanima s istoka i zapada, bila izuzeta od veih teroristikih napada izvana, n. rujna 2001. godine iz korijena se mijenja pristup i percepcija vlade SAD-a o internacionalnom terorizmu. Teroristiki in od 11. rujna 2001. dodatno je potaknuo stavove da u novim konceptima sigurnosti SAD vie nee teiti odreenoj izolaciji. Mijenja se pristup sigurnosti, s "neprijatelja iznutra" prelazi se na "neprijatelja izvana". A za pucanj tog terorizma - kojem se svi slau da je promijenio svijet oznaeno je da je stigao iz Afganistana, u koji su se nakon toga slile sve sile ovog svijeta u globalnom ratu protiv terorizma. 4 Prvi put se u povijesti dogodilo da je teritorij SAD-a ugroen teroristikim inom "izvana". Teroristiko djelo nisu izveli "domai", ve vanjski teroristi i to je, prema ocjeni vladajue strukture u SAD-u, nedopustivo. Taj in je izazvao opu mobilizaciju svih raspoloivih resursa u SAD-a u otkrivanju, a potom i u kanjavanju krivaca. Da bismo bili precizniji, potrebno je istaknuti da su u povijesti zabiljeeni napadi na teritorij Amerike izvana samo tijekom napada Engleza u ratu od 1812. - 1814. godine, kada SAD jo nije predstavljao svjetsku velesilu, te japanskim napadom na Pearl Harbour 1941. godine, kada je napadnut teritorijalni suverenitet SAD-a jer se radilo o napadu na njihov posjed na otoju Havaji u Tihom oceanu, koje su poetkom stoljea kolonizirali, ali koji je udaljen od sredinje kopnene mase teroritija SAD-a. Navedeni napadi bili su ratne operacije dok su dogaaji 11. rujna 2001. teroristika zlodjela. 5 Autorovi razgovori s gosp. Bilandiem. 6 Dosadanji vei napadi na amerike ciljeve u svijetu: 1983. napad kamionom punim eksploziva - zrana luka u Beirutu - 241 poginuli ameriki marinac, 1988. eksplozija Pan Amova zrakoplova iznad kotske - 259 poginulih, 1993. eksplozija u Svjetskom trgovinskom centru u Nevv Yorku - 6 poginulih i tisue ozlijeenih, 1998. napadi kamionima natovarenim eksplozivom - amerika veleposlanstva u Tanzaniji i Keniji - 225 poginulih, 2000. napad na brod USS Cole u luci Aden u Jemenu - 17 poginulih. Afganistan / nikad zavren sukob Mnogi pokuavaju shvatiti, a meu njima i sami traimo odgovore na pitanja: kakva je to zemlja Afganistan i kamo ide? Nai prvi odgovori lee u povijesti zemlje u koju emo se uputiti. 2.1. Geopolitiko okruenje Na prostoru dananjeg Afganistana doticale su se i sukobljavale civilizacije, uzdizala i propadala carstva. Godine 329. prije Krista Aleksandar Veliki osvojio je podruje Afganistana, srednju Aziju, a potom i Indiju. Dio njegovog nasljea vidljiv je i danas u spoju indoeuropske kulture na podruju dananjeg Afganistana. Preko toga prostora sukobljavale su se perzijska i arapska kultura, svaka ostavljajui svoje tragove. Godine 654. Afganistan je pregazila arapska vojska i stigla do rijeke Amu Darja na granici sa srednjom Azijom. Sa sobom je donijela svoju novi vjeru - islam. Malo je zemalja na svijetu iju povijest, politiku i karakter naroda toliko odreuje zemljopisni poloaj kao to je to sluaj s Afganistanom (Rashid, 2001.). Afganistan je 1219. godine pregazio mongolski osvaja Dingis-kan, ostavljajui dio svog naslijea (kojemu pripada dananji narod Hazarijci - mjeanci Mongola i lokalnih stanovnika). Nakon toga, sve do danas, Afganistanom su prolazile mnoge vojske. Posljednji veliki sukobi novije povijesti, ako izuzmemo dananji rat protiv terorizma, bili su konfrontacija carske Rusije i Britanskog imperija iz Indije, ali bez izravnog sueljavanja te sovjetsko-afganistanski rat. Afganistan je uao u moderno doba usporedno s europskom kolonizacijom Azije. Za razliku od veine drugih drava u Aziji, Afganistan je uspio izbjei da ga Britanci koloniziraju ili da ga zauzmu Rusi, ali nije uspio izbjei britanske i ruske (kasnije sovjetske) utjecaje na vlastitu politiku. Rivalstvo carske Rusije (koja je prije toga asimilirala

podruja sredinje Azije) i Britanskog imperija iz Indije poznato je kao "The Great Game" (Velika igra geopolitika nadmetanja oko euroazijske sfere utjecaja).7 Britanci su, vladajui Indijom koja je bila njihov izravni protektorat, nepre7 Izraz "The Great Game" (Velika igra) nastao je prema engleskom pjesniku Rudvardu Kiplingu (1865. - 1936.) koji ga je prvi upotrijebio (Mirsa, 2004.). 2. Povijest Afganistana stano zadirali u prostor Afganistana. Prepreka u utjecaju bila je carska Rusija koja je teila, iz suprotnog smjera, domoi se luka toplih mora Indijskog oceana (umjesto izlaza kroz Dardanele) zbog irenja vlastitog imperija i utjecaja.8 Ni Britanija ni carska Rusija nisu bile spremne za izravno sueljavanje, ve su nastojale neizravno djelovati na podruja izmeu sredinje Azije i indijskog potkontinenta sa aritem u Afganistanu, koji se zbog takvih odnosa snaga nalazio kao u kripcu (Ostoji, 1987.). Kolika je geostrateka vanost prostora Afganistana svjedoi izjava lorda Curzona (britanskog upravitelja Indije u ime britanske krune, od 1899. do 1905.) da je Afganistan zajedno s ostalim zemljama sredinje Azije dio ahovnice na kojoj e se odluivati o primatu i dominaciji svijetom. Poveznice s Velikom igrom vidljive su jo i danas u mnogim geostratekim i geopolitikim potezima vezanim uz Afganistan (Nova velika igra).9 Vidi kartu 1. Iako ni jedni ni drugi nisu uspjeli zauzeti Afganistan, znatan je bio njihov utjecaj na procese u zemlji. Britanci su bili aktivniji u svojim nastojanjima da zauzmu Afganistan, tri su puta pokuali vojnim putem (prvi afganistanskobritanski rat 1839. -1842., drugi rat 1878. - 1880., trei rat 1919. godine), dok su sovjetske intervencije (1925., 1929. i 1930. godine) bile lokalnog karaktera, a ne nastojanja da se okupira cijela zemlja. SSSR je, nakon to je rijeio pogranine razloge upada vojske u Afganistan i postigao cilj, povlaio vlastite snage na svoj teritorij.10 Nakon svakog pokuaja invazije Britanaca iz Indije na Afganistan i poetnih uspjeha, razna bi se etnika plemena ujedinila, uspjela ih pobijediti i protjerati natrag u Indiju. Vraali bi se potom svakodnevnom naPerzija i Turska bile su kudikamo tei protivnik od Afganistana, tako da je postavljeni interes bio u smjeru Afganistana. Geostrateki gledano, Afganistan je smjeten na podruju vjenih sfera interesa i utjecaja. Na Afganistan se gleda kao na zemlju koja prua velike transportne mogunosti za prijenos velikih koliina nafte i plina s podruja kaspijskog bazena i sredinje Azije prema drugim zemljama. Intervencije 1925. i 1930. godine bile su relativno ogranienog djelovanja i s malim brojem snaga, dok je intervencija 1929. godine ukljuivala tisue vojnika i imala za posljedicu tisue poginulih (Hammond, 1984.). Afganistan / nikad zavren sukob inu ivota ne marei za nove ugroze i vladare, no stranu vojsku nisu trpjeli na svom teritoriju. Iako Britanci nisu uspjeli pokoriti zemlju, uspjeli su nametnuti odreenu vrstu protektorata koji su zadrali sve do 1919. godine. Treim afganistansko-britanskim ratom 1919. godine Afganistanci su se uspjeli osloboditi britanskog protektorata. Na unutarnjoj politikoj sceni, godine 1933. Mohammad Za-hir Shah dolazi na prijestolje kao kralj. Vladao je Afganistanom autokratski punih 40 godina, sve do 1973. godine, kad ga je s prijestolja zbacio lan vlastite obitelji, Mohammad Daud. Daud je preuzeo vlast tijekom kraljeva boravka u slubenom posjetu Rimu. Daud je bio premijer od 1953. do 1963. godine, kada ga je kralj Mohammad Zahir Shah smijenio s te dunosti. Ubrzo nakon odlaska Dauda s mjesta premijera kralj je prihvatio mnoge reforme koje je Daud predlagao, 1964. godine uveden je program "Nove demokracije", koji je ukljuivao donoenje ustava", osnivanje parlamenta12, izbore13, slobodu tiska14 i mogunost formiranja politikih stranaka. Odmah je formirana PDPA (People's Democratic Party of Afghanistan - Narodna demokratska stranka Afganistana) stranka s Nurom Tarkijem na elu. Nakon smjenjivanja, iduih deset godina, bivi premijer Daud ekao je mogunost i kovao planove o preuzimanju vlasti. Uspio je 1973. godine. Pomogli su mu lijevo orijentirani asnici afganistanske vojske. Daud je imao uporite u vojnim krugovima jer je i sam, prije nego to je postao premijer bio asnik, general kopnene vojske i zapovjednik vojnih snaga. Do11 Ustav iz 1964. nije ograniio kraljeve ovlasti te on nije odgovarao nikome. Usto, pratio ga je glas lijenog vladara koji je esto putovao u inozemstvo. 12 Parlamentom su dominirali konzervativci koji nisu doputali nikakav napredak. Treina parlamentaraca bila je nepismena i nisu mogli donositi odluke jer im je gotovo redovito nedostajao kvorum. Kada bi kakav zakon i uspjeli donijeti, kralj ga je obino stopirao ulaganjem veta. 13 Izbori su odrani tek 1965. i 1969. godine, dok oni predvieni za 1973. nikada nisu odrani. Na izbore je izilo tek desetak posto biraa. 14 Sloboda tiska bila je daleko od slobodne i njihova kontrola bila je izrazita nakon 1969. godine.

2. Povijest Afganistana datan razlog vojne podrke Daudu bio je taj to je za vrijeme svog premijerskog mandata osiguravao vojsci velike koliine modernog naoruanja iz SSSR-a. Iz istog razloga i Sovjeti su poticali vojne asnike kolovane u SSSR-u da podre Dauda. Dolaskom na vlast Daud je bio energian u provoenju reformi uzdajui se u snaan dravni aparat, to su odobravali oni koji su mu pomogli pri dolasku na vlast (Hammond, 1984.). Osim lijevo orijentiranih vojnih asnika Daudovo preuzimanje vlasti podrala je i frakcija PDPA stranke Parcham, to je on nagradio postavljenjem nekolicine njihovih lanova u novu vladu. Nakon preuzimanja vlasti Daud se proglasio predsjednikom, uspostavio Republiku Afganistan te se obratio SSSR-u za pomo u modernizaciji ustroja drave. Na vanjskopolitikoj sceni nakon II. svjetskog rata Afganistan, kao izolirana i zatvorena zemlja, ostvaruje prve kontakte i prijateljske ugovore sa SSSR-om te u Afganistan stiu sovjetski vojni i civilni strunjaci, kao savjetnici. Paktovima, sporazumom o nenapadanju, razvojnim kreditima te drugim oblicima pomoi, SSSR polako stavlja Afganistan pod svoju sferu utjecaja. Od 1956. do 1978. SSSR je dao Afganistanu 1,26 mlrd. dolara ekonomske pomoi i 1,25 mlrd. dolara pomoi u oruju (Rashid, 2001.). SSSR je bio glavni dobavlja pomoi i kredita za Afganistan, no ni SAD nije bio po strani. Tijekom navedenog perioda osigurali su Afganistanu 533 milijuna dolara pomoi (Barnett, 2002.). Inozemni novac omoguio je vladajuoj eliti da izradi snanu vojsku, kole, prometnice i dravni aparat bez izravnog zadiranja u hijerarhiju lokalnog sustava funkcioniranja. Drava nije imala razvijene sustave ili su bili slabo razvijeni mehanizmi prikupljanja poreza od zemljoposjednika, trgovine, carine te je veinu vlastitih financijskih potreba osiguravala zaduivanjem u inozemstvu. Vidjet emo kako su kasniji pokuaji agrarne reforme i uvoenje naplata za proizvodne i uslune djelatnosti proli i to su prouzroili. Afganistan je stranim silama bio privlaan zbog bogatstva mineralnih izvora, potencijala infrastrukturnog razvoja i mogunosti Afganistan / nikad zavren sukob smjetaja vojnih baza (Saikal, 2004.). Planinskim masivima zakljuanoj i etniki razjedinjenoj zemlji bilo je teko othrvati se takvom pritisku Sovjetskog Saveza sa sjevernih granica. Osim unutarnjih problema te sve veeg upletanja Sovjeta, Afganistan je imao nesreene bilateralne odnose sa svojim jugoistonim susjedom, Pakistanom. Konfrontacije izmeu Afganistana i Pakistana nastale su zbog pitanja teritorija i Patunaca (i danas su to arine toke u odnosima dvaju susjeda). Kada su se Britanci povlaili iz Indije, stvorena je drava Pakistan (1947. godine). Vlada Afganistana nadala se da e se Patuncima koji ive u pakistanskoj Sjeverozapadnoj pograninoj pokrajini pruiti mogunost da odaberu - ili da budu neovisni ili da se prikljue Afganistanu. Afganistanci su tvrdili da su patunska podruja u novoformiranoj dravi Pakistan etniki i povijesno povezana s Afganistanom, jer u prolosti je Sjeverozapadna pogranina pokrajina bila dio Afganistana. Usprkos tim tenjama, Britanci su bili odluni da Patunci u tom podruju ostanu unutar Pakistana (Hammond, 1984.). Sve izraeniji loi odnosi izmeu Afganistana i Pakistana kulminirali su sredinom 1950-ih, kada Pakistan zatvara svoje granice za trgovinu s Afganistanom.'5 Potrebno je spomenuti da je meusobna granica izuzetno dugaka, 2430 km. Zatvaranjem granice s pakistanske strane stvoren je nepremostiv problem za Afganistan. Iako je toliko dugaku granicu bilo nemogue u potpunosti kontrolirati, Afganistan je ostao odsjeen od trgovine putem pakistanskih luka i vlastite dijaspore. Kao posljedica toga, Afganistan se sve vie okree SSSR-u i dolazi pod njegov snaan utjecaj. Pritisak SSSR-a na neutralnost Afganistana postajao je sve snaniji i Afganistanu je bilo sve tee opirati se. S vremenom konfrontacija s Pakistanom postaje sve izraenija, to dodatno koristi SSSR i prua skrivenu vojnu pomo Afganistanu zbog eventualne pakistanske prijetnje. Zbog duge povijesti graninih problema (prije s britanskom Indijom, a sada Spor oko granice Afganistana i Pakistana nikada nije zavrio. Afganistan je jedina zemlja koja je glasovala protiv ulaska Pakistana u organizaciju UN-a. Afganistan je lan UN-a od 19. studenog 1946. godine. 2. Povijest Afganistana s Pakistanom), slabe vojske i privrede, Afganistan je iao linijom manjeg otpora, popustio pritisku i "prihvatio" saveznitvo jakog susjeda - SSSR-a te potpao pod njegovu sferu utjecaja. S druge strane SAD, ne elei ostati pasivan na zbivanja u regiji, uspostavlja prisne odnose s Pakistanom, kao protuteu sovjetskom upletanju u Afganistan iako Afganistanu odobrava odreen broj kredita. Razloge afganistanskog pribliavanja SSSR-u i udaljavanja od SAD-a treba traiti i u injenici da je 1954. godine SAD odbio dati pomo Afganistanu. Tadanji afganistanski premijer Daud poslao je u VVashington svoga brata, koji se sastao s dravnim tajnikom Johnom Fosterom Dullesom te zatraio vojnu pomo, no bez uspjeha. Nakon toga obratili su se SSSR-u, koji im vojnu pomo "velikoduno" prua. Dulles je, kako prenosi Robert Neumann, odbijanje pomoi Afganistanu obrazloio na nain da pozicija i slabe komunikacije, kao i visoki logistiki zahtjevi koje bi SAD trebao ispuniti, veliki su rizici koji bi mogli eskalirati u pogoranje odnosa u hladnom ratu

(Hammond, 1984.). Takvo stanje odravano je desetljeima sve do dogaaja koji e iz temelja promijeniti odnose u regiji i dodatno uiniti situaciju u Afganistanu nepovratnom u smislu smirivanja napetosti te e biti dodatni okida za niz negativnih promjena u zemlji. U veljai 1979. godine u Iranu, na zapadnim granicama Afganistana, dolazi do islamske revolucije. Nakon trodnevnih ulinih borbi u Teheranu, 11. veljae 1979. godine pao je reim prozapadne monarhije posljednjeg iranskog aha i vodstvo Iranom preuzima ajatolah Homeini. Islamska revolucija u Iranu bila je veliko iznenaenje za Sjedinjene Amerike Drave koje gube glavnog saveznika u regiji, svrgnutog aha Muhameda Rezu Pahlavija te postaju dodatno zainteresirane za zbivanja u Afganistanu. Iranska islamska revolucija nije odgovarala ni SAD-u ni SSSR-u. Pratei razvoj zbivanja u Iranu, SSSR nije elio ponavljanje islamske revolucije u Afganistanu niti regionalni domino efekt koji bi se mogao proiriti na muslimanske srednjoazijske republike u Afganistan / nikad zavrSen sukob sastavu SSSR-a (podsjetimo da je SSSR uspio jednakom metodom, domino efektom, proiriti komunizam u sve srednjoazijske drave). Sovjetski nain zaustavljanja navedenih procesa bila je vojna intervencija u Afganistanu, kojom su nastojali zaustaviti irenje islamske revolucije iz Irana u Afganistan i dalje te pruiti podrku posrnuloj Narodnoj demokratskoj stranci Afganistana PDPA, komunistikoj stranici, kojoj su pomogli da doe na vlast. Islamska revolucija bila je jedan od okidaa za intervenciju. S druge strane, SAD ulae dodatne napore u svoj odnos s Pakistanom, nastojei tako kompenzirati gubitak regionalnog partnera Irana. Na q'elokupnu lou perspektivu Afganistana utjecalo je i to to privreda, kao ozbiljniji mehanizam, nikada nije zaivjela na dravnoj razini. Kakva-takva proizvodnja