Klasina gimnazija fra Marijana Lanosovia s pravom javnosti

RJENIK, LEKSIKON, ENCIKLOPEDIJA

Slavonski Brod 11. travnja, 2013.

Ena Bai 4.b

LEKSIKOGRAFIJA Znanost

koja se bavi teorijom i praksom sastavljanja rjenika, leksikona i enciklopedija

Dijeli se na: Enciklopedijsku

(leksikoni, enciklopedije) bavi se pojmovima Jezinu (rjenici) - bavi se rijeima i frazemima

RJENIK

Rjenik je popis leksikih jedinica s njihovim tumaenjima ili prijevodom na drugi jezik.

Jezina (lingvistika) leksikografija (rijei i frazemi)

Oblak m (mn oblaci) 1. gusti vidljivi sloj vodenih kapljica i ledenih kristala ili i jednih i drugih koji lebdi u atmosferi: gusti -, niski -, kini -, crni -, bijeli - 2. pren. a) velika zajednica sitnih ivotinjskih vrsta koje lete zrakom u obliku oblaka: skakavaca, -muica b) nakupina estica u zraku: -praine, dimaSkupina autora: Rjenik hrvatskoga jezika,

VRSTE RJENIKA

ENCIKLOPEDIJSKI RJENICI daju podatke o izvanjezinom svijetu Prema

opsegu: leksikon, enciklopedija Prema sadraju: opi, nacionalni, posebni

JEZINI RJENICI daju podatke u unutarjezinom svijetubroju jezika: jednojezini, viejezini Prema sadraju: opejezini, posebni Prema

LEKSIKON I ENCIKLOPEDIJA

Uz prikaz jezinih znaajki i razliitih znaenja rijei, leksikon i enciklopedija donose i informacije znanstvenog karaktera o pojmovima i predmetima koje rije oznauje. Enciklopedijska

leksikografija (pojmovi)

ENCIKLOPEDIJA

Enciklopedija (gr. egkklios paidea sveobuhvatno znanje) , pisano djelo u kojem se, abecednim ili drugim metodikim slijedom, sustavno obrauju injenice i spoznaje o svom ljudskom znanju. Ope enciklopedije obrauju sva podruja znanja, a specijalne enciklopedije samo znanja odreenog podruja (npor. Vojna, pomorska, knjievna, itd.)

LEKSIKON

Leksikon (gr.), leksikografsko djelo ili predmetni rjenik koji daje pregled ukupnoga, opega znanja (opi l.) ili pregled znanja neke struke (strukovni l.). Obrauje jedinice (natuknice) sa stajalita izvanjezinoga strukovnog, tehnikog, kulturnopovijesnog i sl. sadraja. Naziv potjee od jednoga takvoga djela, Lexicon totius latinitatis Egidio Forcellinija iz 1711. Natuknice se u leksikonu niu abecednim ili metodikim redoslijedom, te saeto obrauju u velikom broju kratkih lanaka koji prikazuju i tumae pojmove, znamenite osobe, vlastita i zemljopisna imena, povijesna zbivanja, znanstveno i struno nazivlje, tuice ili zbirku rijei nekoga jezika.

leksikon:

Oblaci. Oblaci na nebu prirodni su zaslon nebeskog plavetnila, te se zbog toga upotrebljavaju kao znak nevidljivog Boga. Ruka koja proviruje iz oblaka najobiniji je simbol boanske svemoi. MGSkupina autora: Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kranstva (uredio Anelko Badurina), Sveuilina naklada Liber, Kranska sadanjost, Zagreb, 1985.

enciklopedija:

OBLACI, vidljive nakupine vodenih kapljica, ledenih kristala ili smjesa vodenih kapljica i kritala, koje lebde u atmosferi. Promjer vodenih kapljica iznosi nekoliko mikrona. Zbog otpora zraka i vertikalnih struja, oblaci, noeni zranim strujama, lebde u atmosferi. Ako se elementi oblaka (kapljice i kristali) poveaju, padaju kao oborina iz oblaka na povrinu zemlje. Ne dosegnu li do povrine zemlje, ve se ispare u zraku, vide se ispod oblaka vertikalne ili kose sive pruge (virga). Po obliku su o. meusobno vrlo razliiti; prema meunarod. klasifikaciji razdijeljeni su u deset rodovaOpa enciklopedija, 6. svezak, JLZ, Zagreb, 1980.

VRSTE ENCIKLOPEDIJSKIH RJEIKA PREMA SADRAJU

opi: donose saete znanstvene obavijesti o ljudima, predmetima, pojavama i dr. Opi

leksikon Opa enciklopedija

nacionalni: Hrvatski

biografski leksikon Hrvatska enciklopedija

PODJELA JEZINIH RJENIKA

PREMA BROJU JEZIKA: Jednojezini Skupina

rjenici

autora: Rjenik hrvatskoga jezika Bratoljub Klai: Veliki rjenik stranih rijei Viejezini Rudolf

rjenici

Filipovi: Hrvatsko-engleski rjenik eljko Bujas: Veliki englesko-hrvatski rjenik

PREMA SADRAJU: Opejezini

takvi rjenici donose rijei iz opeuporabnog leksika i neke najee termine Vladimir Ani:

Rjenik hrvatskoga jezika

Posebni Rjenici

u kojima su obraeni leksemi jednog jezinog sloja

Bratoljub Klai: Veliki rjenik stranih rjei Mate imundi: Rjenik suvinih tuica u hrvatskome jeziku Tomislav Sabljak: Rjenik atrovakog govora Franjo Tanocki: Rjenik rodbinskih naziva

Terminoloki

rjenici

Psihologijski rjenik Rjenik simbola

zvno sr G mn zvn 1. metalna, kadto limena naprava za proizvodnju zvuka udaranjem jezica (ob. krukasta, dolje podrezana oblika) 2. ljevkast ili valjkast predmet s otvorom okrenutim dolje [ronilako zvono; stakleno zvono] 3. meton. znak dan zvonjenjem, zvonjenje [kolsko zvono]