rimski misal op†a uredba .rimski misal preraen prema odluci svetoga ekumenskoga sabora...

Download RIMSKI MISAL OP†A UREDBA .rimski misal preraen prema odluci svetoga ekumenskoga sabora drugoga

Post on 18-Aug-2018

218 views

Category:

Documents

2 download

Embed Size (px)

TRANSCRIPT

  • RIMSKI MISAL

    OPA UREDBA

  • Hrvatska biskupska konferencija, Kaptol 22, Zagreb

    Izdaje: Kranska sadanjost d.o.o., Maruliev trg 14, Zagreb

    Tisak Kranska sadanjost d.o.o., Zagreb ISBN 953-11-0037-3

    Naklada: 1.000

  • RIMSKI MISAL PRERAEN PREMA ODLUCI SVETOGA EKUMENSKOGA

    SABORA DRUGOGA VATIKANSKOG OBJAVLJEN VLAU PAPE

    PAVLA VI. PREUREEN BRIGOM PAPE IVANA PAVLA II.

    OPA UREDBA Iz treega tipskog izdanja

    KRANSKA SADANJOST

    ZAGREB

    2004.

  • UVODNA RIJE

    Tree tipsko izdanje Rimskoga misala ugledalo je svjetlo dana

    2002. godine. Ubrzo nakon toga Biskupska komisija Hrvatske bis-

    kupske konferencije za liturgiju zapoela je s izradom njegovoga

    hrvatskog izdanja. Prvi plod toga rada je prijevod Ope uredbe Rim-skog misala, koji je Hrvatska biskupska konferencija odobrila na

    svom plenarnom zasjedanju u Hvaru 27. - 29. listopada 2003. godine

    i odluila da se zasebno tiska prije izrade cjelovitoga teksta Misala.

    Opu uredbu treega izdanja Rimskoga misala predajemo naoj

    javnosti o etrdesetoj obljetnici liturgijske Konstitucije Sacrosanctum

    Concilium (4. prosinca 1963.), dokumenta II. vatikanskog sabora koji

    je pokrenuo liturgijsku obnovu. Svojim sadrajem Uredba je snaan

    poticaj da u svakoj upi pristupimo provjeri stanja liturgijske obno-

    ve. To je vaan zadatak jer liturgija je, kako ui II. vatikanski sabor, vrhunac prema kojemu tei djelatnost Crkve i ujedno izvor iz kojega proistje-e sva njezina snaga (SC 10) i jer postoji veoma tijesan i organiki odnos

    izmeu liturgijske obnove i obnove cjelokupnoga ivota Crkve (Papa Ivan

    Pavao II., Dominicae Cenae, 13).

    Opa uredba nije obian uvod u Rimski misal ili zbir rubrika, ne-

    go pravi teoloko-liturgijski, pastoralni, duhovni i praktini direkto-

    rij za slavljenje euharistije. Stoga e je uzimati u ruke sveenici,

    njihovi pastoralni suradnici, profesori i studenti teologije, svi oni

    koji po svom poslanju i struci imaju obvezu promicati ispravno ra-

    zumijevanje i oblikovanje euharistije, odravanje kateheza ili stru-

    nih predavanja o njoj, ureenje liturgijskoga prostora, pomna prip-

    rava slavlja, raspored slubi i aktivno sudjelovanje svih vjernika.

    Hrvatski prijevod Ope uredbe dobit e punu slubenost kada ga

    zajedno s Misalom potvrdi Zbor za bogotovlje i disciplinu sakra-

    menata u Rimu. Dok se ne izradi cjeloviti tekst hrvatskoga izdanja

    Misala, Opa uredba ostaje naelno otvorena daljnjim moguim po-

    boljanjima, u prvome redu glede hrvatskoga liturgijskog nazivlja.

    Neka Boji blagoslov pomogne da Opa uredba treega izdanja

    Rimskoga misala doprinese liturgijskoj obnovi Crkve u hrvatskom

    narodu u duhu II. vatikanskog sabora.

    U Poegi, na svetkovinu Bogojavljenja, 6. sijenja 2004. godine.

    + ANTUN KVOREVI,

    poeki biskup, predsjednik

    Biskupske komisije HBK za liturgiju

  • 2

    OPA UREDBA RIMSKOGA MISALA

    UVOD

    1. Krist Gospodin zapovjedio je da se za vazmenu veeru, koju

    se spremao slaviti sa svojim uenicima i na kojoj je ustanovio rtvu

    svoga tijela i krvi, pripravi veliko prostrto blagovalite (Lk 22,12).

    Crkva je uvijek smatrala da se ta zapovijed i nje tie kad odluuje o

    onome to se odnosi na raspoloivost ljudi, na mjesta, obrede i na

    obrasce vezane za slavljenje presvete euharistije. Novi dokaz te

    brige Crkve, njezine vjere i neumanjene ljubavi prema uzvienome

    otajstvu euharistije, dananje su odredbe, propisane na temelju vo-

    lje opega sabora Drugoga vatikanskoga, kao i novi Misal kojim e

    se odsada u slavljenju mise sluiti Crkva rimskoga obreda. To svje-

    doi njezinu stalnu i neprekinutu predaju, premda su uvedene i

    neke novosti.

    Svjedoanstvo nepromijenjene vjere

    2. rtvenu je narav mise, u skladu s cjelokupnom predajom

    Crkve, sveano ustvrdio Tridentski sabor,1 a Drugi vatikanski sa-

    bor ponovno ju je izrazio donijevi o misi ove znakovite rijei: Na

    je Spasitelj na Posljednjoj veeri ustanovio euharistijsku rtvu svoga

    tijela i krvi, da rtvu na kriu ovjekovjei kroz stoljea, sve dok ne

    dode te tako Crkvi, ljubljenoj zarunici, povjeri spomenin svoje

    smrti i uskrsnua.2 To to Sabor ovako nauava, trajno izriu mis-

    ni obrasci. Uistinu, nauk koji se zbijeno naznauje u ovoj reenici,

    prisutnoj ve u starome sakramentaru, obino zvanom Leonovskim:

    kad god se slavi spomen ove rtve, izvruje se djelo naega otkup-

    ljenja3, prikladno se i tono tumai u euharistijskim molitvama. U

    njima se sveenik - u anamnezi - obraa Bogu i u ime svega naroda

    iskazuje mu hvalu i prinosi rtvu ivu i svetu, prinos Crkve i rtvu

    ijim nam se rtvovanjem Bog htio umilostiviti;4 i moli da tijelo i krv

    Kristova budu Ocu rtva ugodna i svemu svijetu spasonosna.5 Tako

    u novome Misalu pravilo molitve Crkve odgovara stalnome pravilu

    vjerovanja, koje nas opominje daje, izuzevi razliit nain prinoe-

    nja, jedno te isto rtva kria i njezino sakramentalno obnavljanje u

    misi, koju je Krist Gospodin na Posljednjoj veeri ustanovio i aposto-

    lima zapovjedio daje prinose njemu na spomen te da je stoga misa

    istodobno rtva hvale, zahvaljivanja, pomirenja i zadovoljtine.

  • 3

    3. I divno otajstvo stvarne prisutnosti Gospodinove pod euhari-

    stijskim prilikama, koje Drugi vatikanski sabor6 i drugi dokumenti

    uiteljstva Crkve' potvruju u istome smislu i istim rijeima kako

    gaje Tridentski sabor predloio za vjerovanje,8 misno slavlje oituje

    ne samo samim rijeima posvete, po kojima se Krist transupstanci-

    jacijom uprisutnjuje, nego takoer osjeajem i iskazivanjem najve-

    ega tovanja i klanjanja, koje je u euharistijskoj liturgiji uobiajeno.

    Iz toga se razloga kranski narod potie da na Veliki etvrtak Go-

    spodnje veere i na svetkovinu Presvetoga tijela i krvi Kristove po-

    sebno asti ovo divno otajstvo klanjajui mu se.

    4. A narav ministerijalnoga sveenitva, koje je vlastito biskupu

    i prezbiteru, koji u Kristovoj osobi prinose rtvu i predsjedaju skupu

    svetoga naroda, odsijeva iz samoga obrednoga oblika i iz posebno-

    ga mjesta i posebne slube istoga sveenika. Smisao pak ove slube

    izrie se te jasno i ire razlae u predslovlju Mise posvete ulja na

    Veliki etvrtak; toga se naime dana slavi i spomen ustanovljenja

    sveenitva. U njemu se osvjetljuje podjeljivanje sveenike vlasti,

    izvreno polaganjem ruku; a sama se ta vlast opisuje, navoenjem

    pojedinih sluba, kao nastavljanje vlasti Krista, vrhovnoga sveeni-

    ka Novoga saveza.

    5. No, ta narav ministerijalnoga sveenitva ukazuje i na jedno

    drugo sveenitvo koje je od velikoga znaenja. To je kraljevsko

    sveenitvo svih vjernika, ija se duhovna rtva izvruje slubom

    biskupa i prezbitera u jedinstvu sa rtvom Krista, jedinoga posred-

    nika.' Slavljenje euharistije uistinuje djelo svekolike Crkve: u njoj

    svatko vri samo ono i sve ono to na nj spada prema svome polo-

    aju u narodu Bojem. Time se takoer jae istiu neka naela li-

    turgijskoga slavljenja kojima se kroz stoljea katkad posveivalo

    premalo panje. Ovaj je narod naime Boji narod, steen Kristovom

    krvlju, to ga Gospodin okuplja i svojom rijei hrani; narod pozvan

    na to da pred Boga iznosi molbe svekolike ljudske obitelji; narod to

    prinosi Kristovu rtvu kao zahvalu za otajstvo spasenja u Kristu;

    narod, konano, koji zajednitvom u tijelu i krvi Kristovoj postaje

    jedno. Ovaj narod, premda je po svome podrijetlu svet, ipak samim

    svjesnim, djelatnim i plodnim sudjelovanjem u euharistijskome otaj-

    stvu neprekidno raste u svetosti.10

    Izraz neprekinute predaje

  • 4

    6. Drugi vatikanski sabor u odredbama o obnovi Reda mise

    odredio je, meu ostalim, i to da se neki obredi vrate na prvotno

    pravilo svetih Otaca,11 sluei se pri tome oito istim rijeima kao i

    sv. Pio V. u Apostolskoj konstituciji Quo primum , kojom je 1570.

    objavljen Tridentski misal. Doista, sama ta podudarnost u rijeima

    ve pokazuje da oba Rimska misala, usprkos etiristoljetnomu

    vremenskom razmaku, sadre istu i jednaku predaju. A ako se pro-

    sude unutarnji imbenici te predaje, takoer se vidi daje drugi

    izvrsno i sretno poboljao onaj prvi.

    7. U onim tekim vremenima, kada je doveden u sumnju kato-

    liki nauk vjere o rtvenoj naravi mise, o ministerijalnome sveeni-

    tvu, o stvarnoj i trajnoj Kristovoj prisutnosti pod euharistijskim pri-

    likama, sv. Piju V. bilo je ponajprije stalo do toga da sauva noviju

    predaju, koja je neopravdano bila napadnuta, a tek je neznatne

    promjene uveo u sveti obred. I doista, onaj Misal iz godine 1570.

    samo se malo razlikuje od prvoga tiskanoga misala godine 1474.,

    koji opet, dakako, vjerno slijedi misal iz vremena pape Inocenta III.

    Nadalje, kodeksi Vatikanske knjinice, premda su uveli neka izri-

    ajna poboljanja, u tadanjemu su prouavanju starih i priznatih

    autora omoguili tek istraivanje srednjovjekovnih liturgijskih ko-

    mentara.

    8. Danas je, naprotiv, ono pravilo svetih Otaca to su ga slije-

    dili popravljai misala sv. Pija V. obogaeno nebrojenim znanstve-

    nim radovima. Naime, nakon to je prvi put 1571. tiskom izdan sak-

    ramentar zvan Grgurovski, uestala su kritika izdanja starih rim-

    skih i ambrozijanskih sakramentara kao i hispanskih i galskih li-

    turgijskih knjiga, koje su iznijele na svjetlo mnoge do tada nepozna-

    te molitve velike duhovne vrijednosti. Isto tako predaje