Rimska klasična arheologija

Tema – rana rimska religija Rani Rim – kraljevstvo i rana Republika, do 300 BC (do opsade Veja) Veji – Veii, Veius; etruščanski grad kraj Rima, 300 godina ratovali s Rimom, pali 396

BC (vojskovođa Marko Furije Kamil) Wissowa – Religion und Kultus der Romer Warde Fowler – Religious experiences of the Roman people Turchi – La religione di Roma antica Latte – Romische Religionsgeschichte Beard, North and Price – Religions of Rome I & II Enciklopedije – RE – Pauly i Wissowa – Realencyclopädie der classischen

Altertumswissenschaft NEUE PAULY ANRW – Aufstieg und Niedergang der Romischen Welt CAH – Cambridge Ancient History Atilio Degrassi – Inscriptiones Italiae (vol. XIII)

Antički izvori – Carmen fratrum Arvalium Carmen Saliare Kalendari Katon – De agricultura Varon – De lingua Latina, De re rustica Ciceron – De natura deorum, De divinatione, De haruspicum responso Tit Livije Dionizije Halikarnaški

Pjesnici – Vergilije – Eneida, Georgike, Bukolike Ovidije – Fasti Propercije – 'Rimske' elegije

Plinije St. – Naturalis historia Kasniji izvori – Plutarh – Quetiones Romanae, Vitae

Cenzorin – De die natali Servije – In Vergilii opera comentarii Makrobije – Saturnalia Sv. Aurelije Augustin – De civitate Dei (možda najbolji izvor, iako je pisao o

rimskoj religiji na negativan način, jer je dao detaljnu sliku, bez obzira na komentar)

Željezno doba Italije – najjači su Etruščani (ne Indoeuropljani), italski narodi, Grci uz obalu, Feničani, na Siciliji ostaju Elini, na Sardiniji Sardi,

Srednja Italija – latinsko-faliskička skupina, glavni grad Faleri (glasovna promjena rotacizam – s između 2 vokala prelazi u r); umbro-oskička skupina (Umbri i Osci); svi su italski narodi indoeuropskog porijekla, svi govore sličnim jezicima iz skupine italsko-keltskih jezika

Indoeuropljani dolaze na područje koje već ima razvijenu snažnu tradiciju – miješaju se utjecaji

1

Htonički i uranski bogovi i kultovi – htonički su zemaljski (podzemni), neolitički; uranski su nebeski, indoeuropski; Apolon ubija Pitona, uranski bogovi 'ubijaju' htoničke, uranski kult preuzima htonički – stara teorija, ne možemo ih odvojiti, nema granice, oboje postoji zajedno, važna je individualna percepcija i prioritet

NVMEN ADEST – numen je prisutan Podvojenost rimske religije – bogovi vs. sile

Sile su loše definirane; stara literatura – faze razvoja rimske religije – nije točno, ima ih uvijek, ne samo u ranim fazama Rima; sile su tek drugi aspekt štovanja božanskog, sile upravljaju svime u prirodi, definirane su formulom NVMEN ADEST

Numen – u vrijeme klasične književnosti znači bog U rano vrijeme ne znači bog, nego bezlična nadnaravna sila koja pripada bogu

ili društvenoj zajednici (npr. Senatu) i pojavljuje se s imenom boga – numen et nomen Iovis – Jupiter ima silu koja djeluje na određenom mjestu u određeno vrijeme

Dolazi od latinskog glagola *nuere – rekonstruirana je, ne postoji u tom obliku nigdje sačuvana; znači klimati glavom – adnuere – složiti se klimanjem, abnuere – odbiti

Sile u rano vrijeme nemaju antropomorfni lik, bar to nigdje nije zabilježeno; Rimljani nisu kao Grci imali potrebu zabilježiti takve stvari, apstraktno je bilo važnije

Sile su vezane uz mjesto i trenutak, prisutnost se može naslutiti i odgonetnuti po posljedicama tog djelovanja, kroz djelovanje se pokazuju smrtniku

Svako djelovanje (SVAKO!!!) ima numen – ime i opis djelovanja Varon bilježi – Vaticanus – nadgleda prvi plač djeteta

Cunina – štiti dijete u kolijevci Ruminus/a – čini da dijete sisa Abeona – nadgleda odlazak iz kuće (izlazak) Adeona – nadgleda dolazak kući (ulazak u kuću)

U početku su bespolne, kasnije dobivaju spol i neki postaju bračni partneri – helenistički utjecaj

Iza svakog fenomena, Rimljani pretpostavljaju jednu virtus – beskrajno promjenjive sile, nepredvidljive, nepravilnog djelovanja, bez lika i osobnosti, jedino što je sigurno je da imaju volju (volju da djeluju); s vremenom je ta volja da se djeluje dobila pozitivno značenje i postala 'vrlina'

Za razliku od numina, virtutes nemaju mjesto i vrijeme djelovanja – mogu, a ne moraju nas zakačiti, jedino njihova volja stoji iza nekog fenomena, potpuno smo u njihovoj milosti i nemilosti

Religija – Rimljani su imali želju utjecati na sve te sile da bi imali šansu preživjeti Da bi ih mogli zazvati (verbalno djelovati na njih), moraju imati njihovo ime –

uvjerenje u magijsku moć riječi, riječ i ime djeluju – ako znamo nečije ime, možemo na njega djelovati

Carmen, carmenis – formula koja se koristi za djelovanje na silu; treba izreći ime te sile u određenoj formuli na određeni način – vrlo strogi propisi

Hijerarhija numina – neke numina su važnije od drugih, za osobu i društvo

2

Religio, religionis – za Rimljane je to tabu, strogo je propisano i u to se ne smije dirati i propitivati, utjecaj magije; kasnije postaje sustav vjerovanja i vjerska praksa, puno se magijskog gubi onda

Supersto – preostati, ono što je ostalo izvan sustava redovne religije, iz te riječi i značenja nastaje superstitio

Rimski kult – cultus – korisno usmjeravanje djelovanja brojnih sila Specifičnost – Rimljani nikad nisu razvili predodžbu jedinstvenosti sustava

božanstava, metafiziku, nastanak svemira, kao Grci (i svi ostali, što se toga tiče) – Rimljani nisu imali mitologiju (!)

Jupiter je numen – izronio je na površinu i identificiran je sa Zeusom, pa je njegova funkcija numena zamagljena

Indigitamenta – pokušaj uvođenja reda u numina i virtutes, tarkvinijevska faza religije (arhajska faza), prije Etruščana (oni nose jak Grčki utjecaj)

Servije – Libri Pontificales (indigitamenta) Cenzorin – Indigintamentorum Libri – popis bogova koji upravljaju ljudskim životima Indigitamenta je davala imena numina i njihovo djelovanje Augustin – indigitamenta je uvod u prepoznavanje bogova, uvod u zazivanje, da se

mogu bolje snaći Indigitare – invocare, impecari Mislio je da su tamo bila zapisana imena bogova koji padaju u zaborav, da ih

se ne zaboravi; u njima su se našli i epiteti velikih bogova (bogovi su nastali iz numina i/ili su preuzeli funkciju nekih numina)

Indigitamenta je velika zbirka bogova koji nisu uvijek važni, ali ih treba znati ako zatrebaju, pa da ih se ima gdje naći, pojedinac ih ne treba znati sve (ima ih na tisuće), ali zato ima popis

Indigitamentum – frekventiv od index – popis Pavao Đakon – od indigitamenta je nastalo incantamenta vel indicia (čaranja) Religija i zakoni – neodvojivi; središte toga je na Kapitoliju, gdje se čuva Annales

maximi (čuvao ih je pontifex maximus Republike) Bogovi po kategorijama (po Varonu)

Dii certi : dii incerti Bogovi sigurni : bogovi nesigurni Poznati Varonu : nepoznati Varonu

Dii indigetes : dii novensides/dii novensiles Bogovi popisani u Indigitamenta : novouvedeni, nema ih u

Indigitamenta – to objašnjenje nije dokazano Wissowa je mislio da indigetes znači domaće, iz naše zajednice

(rasprava traje) Ova podjela je nejasna kao i ostale podjele, još u antici im nije bilo

jasno Wissowa ima teoriju da indigetes znači *endogetes – domaći, indigen,

a novensides da znači *novus inses – novensides

3

Indigeti – Janus, Jupiter, Mars, Kvirin, Vesta, Penati, Lari, Geniji, Junona, Konso, Opa, Saturn, Lua, Faun, Fauna, Silvan, Neptun, Salacija, Vulkan, Maja

Novensidi italske provenijencije – Dijana, Minerva, Fortuna, Kastor, Herkul, Feronija, Vertumno, Venera

Novensidi grčke provenijencije – Apolon, Cerera, Liber, Libera, Merkur, Eskulap, Salus, Ditus Pater, Prozerpina, Mens, Sol, Luna, Magna Mater

Dii communes : dii proprii Zajednički : posebni bogovi pojedinaca ili klanova – nije točno Zajednički Rimljanima i drugim narodima : samo rimski bogovi (npr.

Ianus) Rimska religija se puno promijenila pod utjecajem grčkih učitelja (gramatika) Wissowa – glavni svećenik rimske države u arhajsko vrijeme je rex sacrorum ('kralj

svetih rituala'), posvećen Ianusu (Janu), regina sacrorum je bila njegova žena i vrhovna svećenica (neke rituale je mogla samo ona obavljati), bila je posvećena Junoni (Jana – njena provenijencija je sumnjiva, ianua – šarka na zasunu ili vratima, ili Dijana ili Junona ili ženski Jan)

Iza rex sacrorum - 3 najvažnija flamina - flamen Dialis (Jupiterov), flamen Martialis, flamen Quirinalis – državni flamini i državna trijada (tog vremena)

Flamen Falacer – božanstvo koje je očito iznimno važno jer ima flamina, ali ne znamo ništa o njemu

Conceptive (sg. Conceptiva) – svetkovine, nisu generalne rimske svetkovine, slave se u različito vrijeme svake godine, ovisno o tome kad su znakovi dobri za njih

Franz Altheim – prvi se tome usprotivio, u formulama rimskih pisaca prvo se spominju veliki rimski bogovi, pa dii indigetes, pa dii novensides; vjerovao je da je razlika između indigetes i novensides u karakteru kulta – o kultovima malo znamo, pa teoriju ne možemo ni potvrditi ni opovrgnuti, a ni dovršiti

Podjela s obzirom na kult – sacra popularia (javni kult) vs. sacra privata Ius divinum vs. ius humanum Carmen – ritualna molitva i magijsko zazivanje iskazani ritmiziranim stihovima

Bogovi ognjišta – najpoznatiji su Penati, Di Penates; kućni penati su zaštitnici doma, državni penati su zaštitnici države

Diomed – bježeći iz Troje krade Atenin xoanon sa zidina i nosi ga u Italiju i daje ga Eneji (iako su bili neprijatelji) – u xoanonu idu penati, sele iz Troje u Rim i štite drugu državu (bit države je preseljena u Eneji) – Rim je nasljednica Troje

Vesta – zaštitnica ognjišta, pa tako i državnog; hram se može sagraditi samo na mjestu gdje je nebeska strijela (munja) zapalila vječnu vatru; na Forumu su u Vestinom hramu vestalke čuvale vječni plamen

Lari – Lar familiaris Genius – podvrsta numina, ono što jednog pojedinca čini različitim od drugog;

intimna, individualna snaga svakog čovjeka, zajednice, obitelji, institucije, države (Augustov genij je bio zaštitnik cijelog carstva); ženski pandan mu je iuno (iz toga je nastala Junona [Iuno], počela je kao zaštitnica ženske biti)

4

Manes – duše pokojnih, na nadgrobnim spomenicima se spominju kao DM – dis manibus (bogovima manima)

Kalendari – kameni kalendari, popis svetkovina i žrtvovanja po vremenu kad se treba održati

Kult se razvijao na svim razinama – od osobne, preko obiteljske i klanske do državne Javni kult – organizirala ga država Kult je vrsta ugovora – čovjek kao član zajednice numenu duguje molitve, žrtve,

ceremonije itd., a numen je dužan ispuniti molitvu, kao trgovina između boga i čovjeka – stara literatura; nova literatura – ius divinum, ugovor o obvezama čovjeka i boga, odvojen od ius humanum (ljudske obveze prema ljudima)

Jane Harrison – s jedne strane je dromenon (ono što se čini), a s druge legomenon (ono što se govori); ritualna škola – ne drži baš vodu

Molitva – strašno konzervativna, nema mijenjanja, stajanja, zabune, ide tečno, čim se najmanja greška u izricanju formule dogodi, cijeli ritual se mora ponovno odraditi od početka (zna biti nezgodno jer se nekad ritual mora prekinuti i odgoditi na neki drugi dan, kad su znakovi opet povoljni za taj ritual); molitva počiva na ritmu da se bolje zapamti i lakše izgovori onako tečno kako treba

Žrtva – ide uz molitvu, sve je detaljno propisano; pontifikalno pravo – najvažnije je znati žrtve

Hostia honoraria – redovita, upisana u kalendarima, božanstvu se daje ono što mu ugovorom pripada

VSLM – votum solvit libens merito, zavjet je rado i zaslužno ispunio; jedna od najčešćih kratica carskih natpisa

Hostia piacularia – pokajnička, umilostiviti boga koji se naljutio; zajednica nije poštivala ugovor, bog im šalje znakove i pokajnica je potrebna

Ide u fazama – 1. lustartio – očišćenje 2. devotio – čovjek nudi svoj život da ublaži bijes boga (Marko

Kurcije – bacio se u ponor koji se otvorio na Forumu i prijetio da će uništiti svu slavu Rima i senata da bi to spriječio)

3. consecratio – posvećenje, daje se bogovima, predmet ili živo biće (koje se može usmrtiti i sahraniti bogu, misli se i na ljude; može ga se dati u robove u službu u hramu tog boga)

Hostia consulatoria – pitati boga za savjet ili proročanstvo Kameni kalendari (fasti – kalendari)

Fasti Antiates Maiores – 84 – 55 BC; kalendari prije Cezarove reforme računanja vremena; velika slova su crna, mala crvena

Crna slova su uvijek i svugdje, u svim razdobljima i na svakom mjestu u cijeloj državi ista, nikad se ništa ne dodaje i nikad se ništa ne skida s tog popisa, uvijek se održavaju na isti dan; Mommsen – feriae publicae – državne svetkovine; potječu od najranijih, arhaičnih vremena i nisu se od onda mijenjale, iako u carsko vrijeme više ne znaju što slave na te dane ni zašto, samo znaju da ako ih prestanu slaviti svijet će propasti; te svetkovine se nazivaju i Mommsenova velika slova

5

Crvena slova – mala, razlikuju se od kalendara do kalendara, svetkovine koje variraju

13 mjeseci – svake dvije godine su umetali 1 mjesec (13.), jer je kalendar bio lunaran, pa je mjesec imao 28 dana

Za vrijeme građanskih ratova nitko nije vodio računa o kalendaru Sozigenova reforma – napravio julijanski kalendar (Cezar ga doveo iz

Aleksandrije), Cezar ga doveo jer je u njegovo vrijeme kalendar odstupao 4 mjeseca i to je bilo važno za rituale i nije bilo dobro (npr. Ako za ritual treba mladi bob jer se ritual izvršava u vrijeme kad ima mladog boba, a u Cezarovo vrijeme je kalendar toliko odstupio da se vršio u zimu i nema mladog boba – problem)

Ad kalendas Graecas – 'kad na vrbi zasvrbi' ('na grčke kalende') Ne koristimo hrvatska imena mjeseci za izražavanje rimskih datuma –

postoji odstupanje i treba preračunati datume, koristimo izvorna rimska imena; rimska nova godina počinje 1. marta (martovske kalende), mart je 1. mjesec u godini; od Nume Pompilija je januar prvi mjesec

Ne koristimo ni brojeve za mjesece, jer njihov prvi je naš treći, a kasnije je i njihov i naš prvi isti, ali onda treba paziti na godinu

Fasti Praenestini – 6 – 9 AD Fasti Amiternini – poslije 20 AD Parni datumi ne postoje u državnim svetkovinama, preskaču se, čak i kad

svetkovina traje nekoliko uzastopnih dana, misli se na uzastopne neparne dane, jer se parni datumi smatraju nesretnima, jedina iznimka je Mundus Patet

Mundus Patet – 24. augusta, 5. oktobra i 8. novembra; svetkovina zapisana crvenim slovima, ali je jedna od najvažnijih i najstarijih, potječe iz neolitika, a slavimo ju i danas (Dan mrtvih, Svi Sveti)

'mundus je otvoren' – mundus je soba ili rupa u zemlji posvećena Podzemnim bogovima i mrtvima; riječ je etruščanskog podrijetla

Etr. munθ – nakit Grč. Κόσμος – ures ('ono što dama stavi na sebe'), svijet (uređeni

svijet, suprotan od kaosa koji je neuređen) Etr. Munθux – Afroditina sluškinja čija je dužnost kititi božicu Lat. Mundus – univerzum; Plutarh ga opisuje kao kupolastu jamu u

zemlji s malim otvorom na vrhu pokrivenim kamenom lapis manalis; Pompej Fest – Cereris mundus – veza sa žitom

Mundi u Rimu – mundus na Palatinu; Roma quadrata – izvorni Rim, prve granice grada koje su postavljene kad je grad formiran, posvećen je Prozerpini i Ditu; Tarentium na Marsovu polju; Lupercal na Palatinu; grob Larentije (između Palatina i Kapitolija), grob Romula na Komiciju na Forumu, Lacus Curtius na Forumu, Konsov podzemni žrtvenik na Circusu Maximusu

Umbilicus urbis (pupak grada) – službeni državni mundus na Forumu

6

Faux Plutonis/Orcis – ždrijelo Plutona/Orka; Ianua Orci – vrata Orka Podzemne jame – od prapovijesti, pohrana žita – skrivanje od

provalnika, očuvanje (stalna temperatura od 12 °C), poveznica s mrtvima (sjeme ide pod zemlju kao i mrtvaci, nekad idu u iste jame u kojima su čuvali žito)

Ti dani su dies religiosi – gadni dani (ne vjerski), na njih se NIŠTA ne radi, samo se čeka da taj dan prođe (ne kao na kršćanske blagdane kad se ne radi, oni su se bojali maknuti malim prstom te dane), na njih se ništa ne smije početi (Ciceron je rekao kako je morao zbog njih odgoditi kćerine zaruke); radio je državni kult

Smatrali su da te dane mani izlaze na svijet smrtnika i borave među živima; jako su se toga bojali, smatrali su to lošom srećom

Arhajsko rimsko pravo – religio et ius, prostor kultom dopuštene radnje, religija i zakon (država) su bili neodjeljivi, religija je određivala sve, pa tako i zakon

Rimsko pravo ima 3 razdoblja – u prvoj fazi dolaze u dodir s Grcima; dugo se samo svećenici smiju baviti pravom, laicizacija počinje u 3.st. BC; ius gentium – 2.st. BC

U velikoj mjeri bazirano na religiji; od kraja 2. punskog rata do Konstantina ne bazira se toliko na religiji već na generalnim etičkim načelima (zbog raznih naroda koje rimski bogovi nisu obvezivali)

Justinijaniva digesta – zbirka dokumenata različitih pisaca, vremena i vrsta, 6.st. AD, nalazimo jako stare dokumente, još iz vremena BC

Ulpijanov fragment – podjela prava na to u čiju korist su norme pisane, javno i privatno pravo; javno pravo – nije kao danas (ustav, kazneno, prekršajno itd.); podjela na javno i privatno možda dolazi iz Aristotelove Politike

Gajeve institucije – 2.st. AD, referira najstarije pravne institucije; res divini iuris vs. res humani iuris – sve što spada pod res divini iuris se ne smije prodavati, ne mogu se ni procijeniti koliko su vrijedne, te stvari su posvećene nebeskim bogovima, a res religiose su vezane uz kult pokojnika

Res sancte – u najstarije vrijeme su to rimske zidine, kasnije to postaje sve na zemaljskom svijetu – norma je bila da svatko tko ih povrijedi mora umrijeti; tko želi ući u grad, mora proći kroz vrata, ne smije preskočiti zidove, iz toga se razvilo da je ovozemaljski svijet granica između Podzemnog svijeta i nebeskog i da je sve na njemu nepovredivo (kao i zidovi, koji su ništa drugo nego granica)

Auguralni obredi – inauguracija – završetak postavljanja kralja na dužnost Auguri i auspici – teško je znati razliku; ptice su posrednici između bogova i

ljudi Inauguracija – izbor kralja ima dvije faze – prvo se pita narod, a onda se pitaju

ptice – traže se signa certa; Romul i Rem i brojanje ptica u imaginarnom kvadratu, svaki na svom brdu - od onda se broje ptice i traže ih se znakovi

Stavljanje ruke na glavu, izgovaranje formule, držanje štapa u lijevoj ruci – inauguracija, stavljanje kralja u potpunosti pod Jupiterovu vlast, radi se do 1.st. AD

7

Vindicatio – najstariji vlasnički postupci, uglavnom o pokretnim stvarima (nekretnine se tek kasnije prodaju); držanje predmeta desnom rukom, izgovaranje formule, u lijevoj ruci se drži štap vindicta (ili faestuca) – slično inauguraciji, postoji teorija da su s tim štapom ljudi borili za vlasništvo nad nečim, tko pobijedi ima božanski blagoslov da bude vlasnik (božji sud)

Navi – jedan od najvećih augura u rimskoj povijesti Sacramentum – vrsta okladne svote, daju je obje stranke u sukobu, pobjednik svoj

ulog dobije nazad, gubitnikov ide državi (kao sudski troškovi) – poena sacramenti (kazna), u ranije vrijeme taj novac ide u hram

Ciceron – pisao je da se taj ulog davao u grlima stoke; u Lex Aeternia Tarpeia (454 BC) taj iznos se daje u novcu

Ta oklada je neka vrsta prisege – homo sacer – ono na što si prisegnuo nije bila istina, gubitnik postaje 'objekt' kojeg svatko može nekažnjeno ubiti; uvjetno samoproklinjanje – prije nego što su se ulagala grla stoke, oklada i prisega su bile na vlastiti život (nitko se ne bi zakleo na vlastiti život bez potpuno sigurnosti da je ono na što se zaklinje istina)

Sponsio – najstariji rimski ugovor, kasnije stipulatio, formalistički verbalni ugovor (contractus) koji nastaje svečanim pitanjem budućeg vjerovnika (stipulator) i neposrednim suglasnim odgovorom budućeg dužnika (promissor) – pitanje i odgovor moraju biti izrečeni istim glagolom (Spondense? – Obećaješ li?; Sponde – Obećajem)

Dužnik se obvezuje i vjerovniku i Jupiteru Uvjeti pod kojima je prisega dana nisu bitni, i prisega pod prisilom je važeća;

slučaj kada je glumac u predstavi dao obećanje, a kolega je to obećanje dano u teatralnom efektu kasnije pokušao iskoristiti; kasnije se uvodi verba in voluntas – računa se samo slobodni izbor, ne prisila

Circumambulatio – po Paulu; traditio longa mana (običaj duge ruke, znači da se neki predmet kada se predaje novom vlasniku daje ispruženom rukom, na prodaju nekretnina se to preslikalo tako da se na nekretninu pokaže ispruženom rukom) i formula 'uđi slobodno' – prodaja nekretnine

Circumambulatio – znači obići cijelu nekretninu; lustartio agri – privatna lustracija, ophod, predžrtva Jupiteru i Janusu, glavna žrtva (trostruka, souvetaurilia) se daje Marsu

Eneida – Mauro Servije opisuje osnivanje Rima – ritus etruscus, vrsta circumambulatia, u kojem se određuju granice grada i stavlja ga se pod božansku zaštitu

Pojavom pretora u rimskom sustavu deritualizira se rimsko pravo – umjesto formula i rituala kao pravnih postupaka, pretor uvodi materijalnu pravednost (najvažniji je sadržaj)

Rimsko pravo je započelo kao skup lokalnih ritualnih običaja, a preraslo je u kompleksan sustav koji se proširio po cijelom svijetu i koji služi kao uzor i stoljećima nakon raspada Rima

Equus October – oktobarski konj; 15. oktobra, crvena slova 15. oktobra su ide – ide su 13., osim u martu, maju, julu i oktobru

(MARMAJULOK), u tim mjesecima none nisu 5. nego 7.

8

Ova svetkovina je starija i od kalendara i jako je važna (ide, none i kalende su najvažniji dani u mjesecu, ide su bile posvećene Jupiteru)

249 BC – Rimljani izgubili pomorsku bitku kod Trapana na Siciliji; Sibilinske knjige naređuju da se zbog toga u Rim dovede kult Dita (Plutona) i Prozerpine i da im se digne žrtvenik i da se taj dio nazove Tarentum (na Marsovu polju); tamo su hramovi Dita i Prozerpine i Ara Ditis et Prosepinae

Tarentum je trkalište – dio Equus October je utrka biga; o utrci pišu Polibije, Pompej Fest, Dion Kasije – ne pišu svoja djela o tome, nego citiraju izgubljene pisce Tibija (?), Verija Flaka (FGrH – Fragmnenta Graecorum Historicum, fragmenti izgubljenih tekstova antičkih pisaca citiranih u djelima mlađih antičkih pisaca, organizirao ih Jacoby); svi pisci kažu da je svetkovina posvećena Marsu

Utrka se održava kraj mjesta Ad ciconias nixas (Kod roda); desni konj pobjedničkog para se žrtvovao Marsu – odsjekli bi mu glavu i rep

Glava se baca u gomilu u kojoj mogu biti samo Suburani (stanovnici četvrti Suburae) i Sacraviani (stanovnici Viae Sacrae), koji se međusobno bore za glavu; ako Suburani pobjede, vješaju glavu na Manilijev toranj (nije identificiran); ako pobjede Sacraviani, glavu vješaju na zid Regije na Forumu gdje počinje Via Sacra (Regia – kraljevska kuća, sveto mjesto svećenika koji je preuzeo sakralni dio kraljeve uloge – rex sacrorum), glava obojima visi na zidu kao trofej, okiti se vijencem od kruhova – žrtva za plodnost zemlje; po antičkim izvorima, žrtvuje se konj jer je primjeren za rat, a govedo za plodove zemlje – to su relativno kasni izvori, do tada se već značenje rituala djelomice izgubilo; cilj utrke je plodnost

Rep i zgrušana krv iz repa se čuvaju do Parilija (21. aprila); prvo od Regije ide procesija s repom, prolazi se kraj Vestinog hrama na Forumu, vestalke čuvaju rep i krv, pa ih na Parilije raspu po poljima za plodnost; dio krvi na Parilije daju pastirima da blagoslove stada (21. aprila – pastirska nova godina; 21. aprila je osnovan Rim, Romul je zaorao prvu brazdu sulcus primigenius)

Izvori spominju ogromne količine krvi i pitanje je je li bio rep ili je to bio eufemizam za konjsko spolovilo koje ima puno više krvi nego rep i bolji je simbol plodnosti – teorija

Wissowa – svetkovina je žrtva posvećena Marsu povodom kraja sezone ratovanja (vrijeme sjetve i zemljoradnje, u arhajsko vrijeme se tada ne ratuje, jer vojnici moraju doći kući biti ratari) – neprihvaćeno

Mars postaje bog rata tek nakon asimilacije s Aresom – grčki utjecaji dolaze od druge polovice 6.st. BC, a intenzivna grecizacija se događa od 3.st. BC i poraza kod Trapana (Horacije – 'Graecia capta', 'poraženi Grci porazili Rimljane kulturom, religijom, umjetnošću, filozofijom, civilizacijom') ; do tada je Mars bio bog pastira, stada, pejzaža u kojem ti pastiri borave, otac Romula i Rema; Mars je indirektno bog plodnosti

Ares nije imao veliku ritualnu ulogu, nije bio previše štovan; u svim pričama o njemu, koje su rijetke, on ispadne gubitnik; simbolizira bezumni i krvoločni rat, kod Grka kvalitetan rat i umijeće ratovanja i

9

rat sa svrhom simbolizira Atena; Ares ima samo jedan poznati hram – na Agori, donio ga Agripa komad po komad iz neke deme u Atici (možda iz deme Aharne) i to zato što je onda već bio izjednačen s Marsom koji je bio jedno od najvažnijih rimskih božanstava

Cuchulainn – irski heroj koji vraća ukradenu stoku – krađa stoke je zajednički motiv u indoeuropskoj tradiciji (u Vedama je to malo zakomplicirano i krade se voda); Hermo kao beba krade Apolonova sveta goveda i skriva ih u pećinu – priča je ista u svim narodima, samo joj se značenje mijenja od naroda do naroda; Rim – nemaju mitologiju, pa nije sakralna legenda koja simbolizira plodnost, nego historijska priča – Romul i Rem su bili pastiri na Palatinu (u antici, pastiri su bili banditi), razbojnici su im ukrali stoku, i svaki je poveo svoju družinu da vrati ukradenu stoku (nisu išli zajedno – već onda nisu bili u dobrim odnosima) – Rimljanima je to priča, ali je na sakralnoj razini; indoeuropska tradicija nalaže da je žrtvovanje goveda nastanak svemira (Vede to vrlo detaljno opisuju)

Goveda su se stalno krala i pastir mora biti ratnik da zaštiti svoje stado – otuda ratnički aspekt Marsa (danas – vesterni, kauboji su goniči krava koji su naoružani do zuba da im ne bi ukrali goveda)

Mars je prvo bio agrarni bog i tako stara svetkovina kao što je Equus October se odnosi na Marsa u agrarnom aspektu (krv se čuva do proljeća i koristi se za plodnost)

Rimljani nisu znali odakle i zašto ta svetkovina, mislili su da je to komemoracija Trojanskog konja (Rimljani su izravni nasljednici Troje) – ova svetkovina je starija i od Rima kao ujedinjenog grada (dva dijela grada se natječu između sebe, naslijeđe od vremena kad su to bila dva naselja koja su se borila)

Aśvamedha – Indija, najljepši bijeli pastuh se odabere, puste ga da godinu dana luta pašnjacima i kreće se gdje želi, prate ga i čuvaju, nakon godinu dana ga ubiju i odsjeku mu spolovilo, slijedi komplicirani ritual – paralela između ova dva rituala je povučena još u 19. st.; nema izravnog utjecaja (udaljenost!), nego su ga obje nacije naslijedile od pranaroda iz kojeg su obje nastale, kao i indoeuropski jezik

Sintašta-Petrovka – 1700-1400 BC, Kazahstan, ukopi s konjima s odsječenim glavama i kopitima, ukopi s bojnim kolima, prethodnici indo-arijske skupine (Iranci, Indijci…) – na pola puta između Indije i Rima, moguća međustanica

Konj u Europu dolazi s Indoeuropljanima; bilo je konja u Europi i prije, ali malih i služili su za hranu, ne transport; najraniji horizont pripitomljenih konja je Dereivka (4500 BC, južna Rusija; čuveni zub iz Dereivke – dokazao je da su već onda korišteni za transport, ali se ispostavilo da je to zub koji je probio sloj iz skitskog groba iznad, i da tako rano nisu koristili konje za transport, nego samo za hranu)

10

Homer i grčki izvori nakon njega narode iz stepe zovu Hippemolgoi ('oni koji muzu konje') – generičko ime za sve nomade iz stepe

Prehrambena vrijednost hrane u stepi je nikakva, ima samo trave i bobica (aschy – pulpa i sok od zgnječenih bobica), ne znaju za kruh (pšenica ne raste tako visoko u visoravnima) – postavlja se pitanje kako nisu pomrli od pothranjenosti i hipovitaminoze – zbog kobiljeg mlijeka

Kobilje mlijeko – sadrži velike količine šećera, koji fermentira u alkohol (kumis) i daje im sve što im treba da prežive, to je osnova stepskog preživljavanja

U eneolitiku su stepu osvojili izumom kotača (prvi kotači u Europi su u Badenskoj kulturi), tad počinje transport konjima

Razvoj svetkovine Equus October možemo pratiti korak po korak kroz prapovijest i kroz Aziju

Grci – Posejdon je otac konja (Poseidon hippios) Druga njegova sveta životinja je bik – Posejdonov bik je došao na Kretu

(preskakanje bikova, Posejdon je jedan od bogova koji se spominju na linear B tablicama, među najstarijim božanstvima), maratonski bik i Tezej, Heraklo i bik, u neolitiku je bio pratitelj božice majke, Posejdon je u pred-indoeuropsko vrijeme bik, kasnije postaje konj

Consualia – Konsualije, 21. augusta (NP – ne znamo što to znači) i 15. decembra (EN – endotercisus, feriae publicae), velika crna slova; štuje se Conso

Obilježava se utrkama u Cirku U Vallis Murcia – između Palatina i Aventina, dolinu opasava Circus Maximus;

ispod Cirka je podzemno Konsovo svetište, koje se otvaralo na Konsualije i Mundus Patet (taj podzemni žrtvenik je jedan od munda u Rimu)

Metili?! – fali ti!!! Eneja je osnovao Lavinij, Askanije Jul (Eneijn sin) osnovao Albu Longu Heroj Evandar – došao prije Eneje, utemeljio Consov žrtvenik – JAKO stara

svetkovina; Romul je obnovio i žrtvenik i svetkovinu, pa zato mnogi kažu da ju je on utemeljio

Postojala je u Tertulijanovo vrijeme (160 – 240) Tarpeius Mons – staro ime Kapitolija Žrtve prinosi flamen Quirinalis Pompej Fest – mazgama su se slavile igre u Cirku, mazge okićene cvijećem 21. augusta – Romul i njegovi oteli Sabinjanke, tijekom Konsualija (zato su i

pozvali Sabinjane, da zajedno slave) Sl. otmica Sabinjanki u 100 verzija Sl. otmica Sabinjanki na medaljonu Faustine I. Starije, iz AMZ-a, vidi se meta iz

Cirka Conso je bio tijesno povezan s nastankom i održavanjem igara u Rimu; dio

agrarnog kulta, žrtvovali mu se prvi plodovi berbe, konji i mazge (na Konsualije su konji i mazge imali slobodan dan)

Ops Consiva – Opa, povezana s Consom, poklapaju im se svetkovine

11

25. augusta – Opiconsivia (NP), 19. decembra – Opalia (N), crnim slovima obje

17. decembra – Saturnalija Opa je božica žetve, Konso je bog žita spremljenog u podzemne silose

Opiconsivia – možda za žito kad se silos zatvori (nakon Mudus Patet, kad je otvoren), daje se na čuvanje Konsu i Opi

Igre u Rimu su posvećene samo htoničkim božanstvima, osim Apolonovih igara

Teorija – etruščanski utjecaj, oni su imali igre samo kad je netko važan umro Tarkvinije Prisko – zacrtao Circus Maximus Etruščanske grobnice – prikazi pogrebnih igara Kampanija – grobnice ratnika Pompeji – najstariji kameni amfiteatar Samnićani – krvavi borci, ne znamo zašto (koji je bio cilj tih borbi, ritual ili

zabava ili što) Igre posvećene Posejdonu Hipiji – Posejdon Hipije ( Ἵππιος, krotitelj konja) je bog

Cirka, dolazi do identifikacije između Posejdona i Konsa, a ne Posejdona i Neptuna; u Grčkoj je Posejdon veliki htonički bog, suprug Demetre 1

Demetra – Dameter, Damatar, ovisno o dijalektu – meter/matar je 'majka', Euripid kaže da je Da 'zemlja' (preindoeuropski korijen), onda je Demetra 'Majka zemlja'

Posejdon – Posei-da-on – posis/potis – 'gospodar, muž', da – 'zemlja', 'muž zemlje'

Demetra i Posejdon imaju dvoje djece koje su začeli dok su bili u liku konja i ta djeca su konji, Arion i Despoina (znači samo 'gospođica, gospodarica', kao Kora, nije ime nego opis)

Nova teorija – da ne znači 'zemlja', nego 'voda', onda su Gospodar voda i Majka voda; Danubius, Tuatha de Danaan (irski gospodar onoga svijeta), Dnjepar, Dnjestar, Don – vodeni toponimi koji sadržavaju korijen da

Neptun – gospodar podzemnih (Podzemnih) voda Ποσειδῶν ἵππιος – kasnije postao Neptun Equestris, Konso nestaje u

Neptunovoj sjeni Taras, sin Posejdona, osnovao Tarent uz pomoć spartanskog junaka Falanta

Htonička božanstva se vežu uz igre s konjima Ludi – igre, bezopasne, obične ritualne igre; boksačke, pjevačke, trkačke itd. Munera – gladijatorske igre, podvrsta ludi, nije benigna kao ludi

Etruščanske igre – pogrebne, za važne ličnosti; munera – da bi mrtvi bili zadovoljni, mora poteći krv, teče u zemlju da ju zemlja upije, ne moraju se tući do smrti, samo do krvi; Servije piše da je to zamjena za ljudske žrtve, kad je umro Junije Brut, Junijev nećak je naredio da se svi silni zatvorenici koji su poslani da budu žrtvovani Juniju u čast tuku do krvi, ne do smrti (inde munus appellatum), krv hrani Majku zemlju da opet rađa

12

Saturn – vjerovalo se da je Saturn vladao cijelim decembrom; dobivao je ljudske žrtve (pojeo je svoju djecu – prvi bog s ljudskim žrtvama), nije potpuno izjednačen s Kronom u rano vrijeme, nosi srp – označava žetvu

Posvećivali su mu munera; na Saturnalije se održavaju munera, decembar je mjesec za munera

21. decembra – bruma, najkraći dan u godini, ako su svi bogovi zadovoljeni kako treba, nakon 21. decembra će se dani produljivati

Consualia – 15. decembra – utrke Saturnalia – 17. decembra – munera Opalia – 19. decembra – utrke

Ops Consiva, Consivia – ops – 'moć, snaga, sila', opes pl. – imetak, inopia – siromaštvo, consitio – zasijavanje, sero, 3, sevi, satum – sijati, *con-satum – consitum (slabljenje vokala u složenicama)

Makrobije – piše Saturnalije, kraj 4. početak 5. st. AD, Opa je Saturnova suprotnost i zajedno se slave, Opa i Saturn nadziru plodove i rađanje plodova

Opa je zemlja i njezinim djelovanjem se dobiva ono što hrani ljudski život Sjedne se na zemlju i rukama se udara o zemlju – molitva Opi; Altea,

Meleagrova majka (Meleagar – ubio kalidonskog vepra zajedno s Atalantom, ubio svog brata i ujaka u svađi nakon što su digli pobunu protiv davanja veprove kože Atalanti jer je žena), sjela na zemlju i udarala rukama o nju moleći bogove Podzemlja da kazne Meleagra (i uspjela je, ubila je vlastitog sina), taj je mit puno stariji od Rima, Rimljani su Opu naslijedili

Tijekom Saturnalija, robovi su bili slobodni (samo taj dan), sluge su bili gospodari, gospodari sluge, svi si daju poklone; Ciceron ih je mrzio; traju 3 dana, u Makrobijevo vrijeme Opalije su nestale

Carsko vrijeme – Saturn izjednačen s Kronom, a Opa s Rejom Klaudije deificirao Liviju Druzilu (svoju baku), koja je od onda prikazuje kao

Opa Opa pripada sloju božanstava stare Europe, iako ima latinsko ime (vjerojatno je samo

prijevod izgubljenog originala) – Ilijada, Euripid (Alatea proklinje Meleagra udarajući rukama o zemlju), eleuzinske božice se zazivaju udaranjem rukama o zemlju, Zeus Milihije (Meilichios, zmija, udaranje rukama o zemlju), hetitski izvori spominju udaranje rukama o zemlju, vinčanska figura žene koja sjedi ispred eshare (ritualno ognjište, za žrtve) i drži ruke na zemlji; Opu se moli sjedanjem na zemlju i udaranjem zemlje rukama

Znamo jako malo o njoj, puno se izgubilo, ali ne znamo ni koliko se o njoj znalo u klasično vrijeme (teorija da je Opa zaštitnica Rima)

Primitivna religija vjeruje u magijsku moć riječi, riječima se omeđuje i određuje templum (sveti prostor na nebu koji se precrtava na tlo i na njemu se grade hramovi); aedes – hram, mjesto za štovanje boga, ali se templum kao sveti prostor identificirao s hramom, a ne aedes (Vestin hram je oduvijek Aedes Vestae, jer je izgrađen na mjestu gdje je sveta vatra pala na zemlju, nikad se za njega nije iscrtavao templum)

Carmen – ritmizirani skup riječi; preko geste i riječi čovjek utječe na nadnaravne sile, te riječi moraju biti nepromjenjive i bez greške, posuđuju se

13

tuđe riječi i ne mijenjaju se čak i ako se ne razumiju; magična formula i molitva su ista stvar (iako se moliti može i bez magije, ali je magija u svojoj biti molitva, zaziva se božanstvo)

Molitve se mogu obezvrijediti tako da se u njih ubaci kriva riječ, ili da se ubaci dio koji će ići na ruku neprijatelju protiv kojeg se moli, a ne onome koji moli, zato se formule drže u strogoj tajnosti

Ime ima posebnu magijsku vrijednost, pravo ime boga može utjecati na njega i ako ga neprijatelj zna, onda to nije dobro za narod koji taj bog štiti

Evocatio, -ionis, f. – efikasan i snažan ritual zazivanja pravog imena boga, rijetko se izvodio, može se izvesti na bojnom polju kad nema drugog načina da se pobjedi, može ga izvesti magistrat cum imperio (kasnije konzul); bog koji je zaštitnik neprijateljskog grada se zaziva da napusti taj grad i prestane ga štititi i da prijeđe u Rim gdje će dobiti hram, kult, svećenike, statue itd. (zato se jako rijetko izvodio, jer sve to košta, da se novo božanstvo uvede u državni kult, nije to kao priznavanje novih božanstava osvojenih naroda, ovo je uvođenje božanstva u službenu državnu religiju); za ritual je ključno znati pravog zaštitnika grada i njegovo pravo ime i pravo ime grada; za svjedoka se zaziva Majka zemlja (Tellus, -uris, f.)

Tako je Iuno Regina došla iz Veja (Livije, Plinije, Plutarh, Makrobije – opsada je trajala oko 10 g., završila oko 390 BC, podsjeća na opsadu Troje; Iuno je u Vejima bila Uni), Minerva iz Faliska (možda)

Makrobije ga spominje u Saturnalijama (400 AD) i pad Kartage 146 BC (od 149 BC), inače ne bismo znali za njega, donosi ga u cijelosti i vrlo detaljno, ali u prijevodu na moderan jezik, ne u originalu (ne znam donosi li ga u originalu) i to iz treće ili četvrte ruke; Scipion je izvršio ritual, zamolio božicu Tanit da prijeđe u Rim, gdje je postala Iuno Caelestis; u ovom ritualu bog nema izbora, nego ga formula prisiljava da prijeđe u Rim ako je invokacija pravilno izvedena

Svaki put kad je Rim izveo invokaciju, pobjeda je slijedila nakon nekoliko dana, shvatili su da je ritual moćan i opasan za njih ako ih protiv njih upotrijebi neprijatelj, i Rim može pasti isto kao i Kartaga i Veji, ako neprijatelj zna pravog zaštitnika Rima i njegovo pravo ime i pravo ime Rima, što nitko nikada nije znao ni saznao

Ime Rima (Roma) dolazi od imena osnivača Romula, ali se u antičkoj literaturi osnivač Rima nekad spominje i kao žena Rhome (po Helaniku); Kalija (300 BC) kaže da je Rhome bila Latinova sestra, žena ili kći; Erastoten, Nevije, Enije – Rhomus je Enejin unuk; Etruščani su Tiber zvali Rumon; na jednom nadgrobnom spomeniku imamo Ruma za Rim; Varon tvrdi da Roma nije nastalo od Romulus; Romulus je ime stvoreno za legendarnog osnivača Rome, (Romulus je nastalo od Rome, a ne obrnuto) i onda je to etnonim, (-ulus je dobar nastavak za etnonim), Romanus = Romulus (Sicanus = Siculus na Siciliji), Romulovo pravo ime je nepoznato (neki ga traže u jednom od prva tri tribusa, u Ramnesu); veliki zavoj na Tiberu unutar kojeg se nalazi Tarentum se zove Ruma, jer izgleda kao dojka (etruščanska riječ za dojku), Rumina je numen koji nadgleda dojenje; ni Removo pravo ime se ne zna

14

Zbog mogućih kobnih posljedica magijskih rituala, pravo ime Rima i tutelarnog božanstva je tajna čuvana životom (u Saturnalijama kaže da stanovništvo nije htjelo da se zna 'latinsko ime grada', Roma je nelatinsko ime, pravo ime nije dopušteno izgovarati ni zapisivati, kao ni ime zaštitnika; Plinije St., Naturalis Historia – 'i sam Rim za koji kažu da mu je ime drugačije'; Ivan Liđanin – Rim je imao 3 imena, sveto (nepoznato, nikako se nije smjelo izgovoriti i bilo je poznato samo najposvećenijima), svećeničko (Flora) i državno (Roma); Servije, komentari Ilijade – 'o imenu grada ne bismo ništa znali da nije Hyginus o njemu nešto rekao', Higin je Augustov suvremenik i napomenuo je da ime grada nije ono koje se čini

Grobnica Francois - Cneve Tarchu Rumach – Gnevije Tarkvinije Rimljanin, Mastarna je kralj Servije Tulije

Sva ta tajna imena se ne mogu saznati i nikad neće jer su ih namjerno držali u tajnosti i ti podaci ni onda nisu postojali; glavni kandidati za zaštitnika Rima su Jupiter, Luna, Angerona i Ops Consiva

Pretpostavka o Opi (nema nikakvih dokaza, samo spekulacija) – da se o njoj zna malo jer su ju ljubomorno čuvali, kao i sve o njoj jer je bila zaštitnica Rima, o njoj bi se znalo što je manje moguće (kao što i jeste), ali se ne može potpuno izbjeći jer je upisana u kalendar velikim slovima

410 AD – Alarik (germanski vođa) pod bedemima Rima, zadnje haruspiciranje, čin očajnika, papa se pravio da ne vidi, nije pomoglo (sve je to onda bilo nezakonito, svi poganski rituali su bili kažnjavani novčano, a immolatio, žrtva u krvi, se kažnjavala smrću, ostalo je teorijsko znanje, znanstveničko)

Konsualije su u izravnom odnosu s Opikonsivijama i Opalijama, i u augustu i u decembru, Konso je u izravnom odnosu s Opom

Vučja družina – mladići koji su banditi i pastiri, uče se preživljavanju tako da sami prežive u šumi, Romul i Rem su bili vođe jedne takve grupe; kad su osnovali Rim, na Kapitoliju je Romul osnovao asylum, (azil) pribježište za bjegunce i zločince (hram Azileja, Asylaeusa), najgori od najgorih su se spustili u grad i nitko od okolnih naroda im nije htio dati svoje kćeri za žene zbog toga i nisu imali drugog izbora nego da ih otmu

Robigalia – 25. aprila, velika slova, feriae publicae, NP Robigo je crvena hrđa koja napada žito – poljoprivredni pisci pišu o njoj,

Plinije St., Columella, Ovidije u Fastima Robigus – duh koji obitava u žitnoj hrđi, Ovidije kaže da je Robigus žena –

numen (muško i/ili žensko, bespolna sila) Odvijalo se na 5. milji na Via Claudia (Festi Prenestini, Ovidije) – izvan grada,

gdje žito raste Napomena u Festi Prenestini – sedmi dan majskih kalenda, Robigo se tretira

kao bog, Robigus kao hrđa Flamen Quirinalis žrtvuje Robigu crvenu kuju i janje – imitativna magija

(crvena) Sumnja da je Robigo drugi lik Marsa; kad je pod utjecajem Aresa, Mars je

povezan s crvenom bojom (Ares se identificira s crvenim planetom još u

15

helenizmu, kasnije je po njemu i imenovan), pas i vuk su životinje posvećene Marsu

Flamen Quirinalis uz flamen Dialis i flamen Martialis – 3 glavna flamina, ne znamo ništa o Kvirinu, osim imena; trebao je biti (spekulira se) poljoprivredni aspekt Marsa, da Mars može biti ratnik

Tertulijan – Numa Pompilije je utemeljio igre za Marsa i Robiga Sve svetkovine iz aprila se odnose na Majku zemlju (Tellus, Telura) – flamen

Quirinalis je povezan s ovim ritualima (svim 'zemaljskim' ritualima) Igre se u Rimu posvećuju htoničkim božanstvima (χϑών – zemlja), jedini

izuzetak su ludi Apolinares (igre u čast Apolonu) Robigo su gljivice; jedući zaražene trave, čovjek je shvatio da može izazvati

čudne pojave (intoksikaciju i halucinacije) i smrt; ništa ne uništava robigo, ni visoke temperature (kruh koji se peče od brašna dobivenog od zaraženog žita je otrovan, gljivice ne umiru u peći), utječe na genetski materijal i potomci zaraženih ljudi imaju poteškoća u razvoju

Šamani su naučili koristiti zaražene trave za trip (ne ove, doduše) 10000 BC počinje kultivacija žitarica, a time i njihovih parazita – spore

preživljavaju raspadanje, odlično se mogu arheološki dokazati, osobito u kiselim tlima (tresetišta)

Grauballe – utopljenik odlično sačuvan, imao je u želucu milijune gljivica Claviceps purpurea; količina gljivica u njemu implicira da vjerojatno nije bio svjestan sam sebe na kakvom je tripu bio, ali to znači i da je količina otrova u njemu bila ogromna i da se nije utopio, vjerojatno bi umro od otrova vrlo brzo

Tulland, Winderby – mumije utopljnika u tresetištu, odlično sačuvane, vjerojatno žrtvovani (sve isto kao i iz Grauballea)

Claviceps purpurea napada 35 vrsta trava Nippur – 1700 BC, sumerski tekst, vlažno žito pocrvenjelo (samona) Asirci – azuperanitu ('zaraza boje šafrana'), šahittu ('smrad od raspadanja

zaraženog žita'), sillanitu (crna hrđa, Ustilago tritici) Aristotel – izazivaju je kužni zadasi u vlažnim godinama Teofrast – ječam joj je manje podložan Dioskorid – cerealije pomažu kod poroda i kod krvarenja (u stvarnosti ne)

Moguće je da su koristili hrđu da izazovu trudove (malu količinu) Ergometrin – lijek za prejaku menstruaciju proizveden od alkaloida iz

žitne hrđe C. purpurea – ima preko 50 alkaloida (ergotoksini i ergotamini) i halucinogeni

spoj u tragovima (dietilamid lisergična kiselina – prirodni LSD); LSD se nalazi u jako malim količinama, znatno manjim nego otrov i nije pogodan za halucinacije, otrov napada živčani sustav i izaziva smrt

Claviceps paspali – sadržava LSD u dovoljnim količinama da izazove halucinacije, a ne smrt, i ima je svugdje, ali dolazi iz Amerike, nije je bilo u prapovijesti i antici (barem za to nema dokaza); poznata je u Americi, uzimali su je kroz zaraženi kukuruz

16

C. purpurea ima ključnu ulogu u Eleuzinskim misterijima – ritualno piće kykeon (generičko ime za sva ritualna pića kod Grka; Homer – starac Nestor ga pije iz zlatnog Nestorovog pehara koji mogu dići četvorica), sastav je opisan u Himni Demetri – u tuzi nakon otmice Perzefone je odbijala piti vino, tražila je da joj se napravi piće od vode, ječma i metvice; eleuzinski kykeon je benigno piće, ali inicijanti su ga pili i svi su imali vizije – teorija (Wasson, Hoffmann, Ruck – The Road to Eleusis) da je zaraženi ječam izazivao halucinacije, zbog prirodnog LSD-a (Wasson – bavio se sintetiziranjem umjetnog LSD-a), pokušao je dokazati da je moguće izdvojiti LSD od otrova filtriranjem velikih količina ječma kroz ogromne količine vode

Zaraženi kruh izaziva bolest Vatra sv. Ante – temperatura, crvenilo, dijelovi tijela otpadaju

Barclay, Fairweather – Rye and Ergot in the Scottish Bronze Age Republika – nakon 2. punskog rata (kad su zauzeli velika područja pogodna za

uzgoj žita), nisu puno pažnje posvećivali Robigalijama, uvozili su žito iz sjeverne Afrike (osobito iz Egipta) i nije ih to puno brinulo (u suhim i toplim krajevima, hrđa je puno rjeđa); i dalje su ih slavili (zapisana su velikim slovima, nisu imali puno izbora)

None Caprotinae – julske none, 7. jula, mala slova, N Polimije Silvije – 448 AD, naziva ih ancillarum feriae, svetkovina sluškinja; u

biti je to svetkovina svih žena (matrona pogotovo), ali i sluškinja; sluškinje se okupljaju pod divljom smokvom (caprificus) – ritual plodnosti

Odvija se pod jednom divljom smokvom izvan pomerija na mjestu koje se zove Kozja močvara – uzimale su mlijeko od smokve, udarale su se bičevima i kamenjem i obavljale razne druge seksualne radnje (ritual plodnosti!)

Plutarh – u životopisima Romula i Furija Kamila priča o vremenu rata s Latinima, Rim je spasila robinja Tutula (ili Philotis) koja je Rimljanima dala znak s divlje smokve, Senat je odredio da se to mora slaviti; Plutarh i sam zna da ta priča nema veze sa stvarnošću i pravim porijeklom rituala

Capra – koza; ἔρινος – divlja smokva; τράγος – divlja smokva u Meseniji i jarac; jarac je integralni dio Dionizovog kulta – priča o nastanku tragedije, štovatelji Dioniza obučeni u jarčeve kože recitiraju ditirambe, Tespis je jednoga postavio nasuprot ostatku (zboru) da on i zbor izmjenjuju stihove i tako je stvorio tragediju, smokva je važna u Dionizovom kultu – od drveta smokve se pravi stup s maskom koji se obuče – veza između stabla divlje smokve, seksualnosti (isto integralni dio Dionizovog kulta) i pjesme

Plutarh – mjesto na kojem se odvijala svetkovina se zove Kozja močvara (lat. Palus caprae, grč. Aigos helos); na Forumu je postojala Palus caprae, ali nije povezana s ovom svetkovinom

Svetkovina je posvećena Iuno Caprotina (Ciceron ju opisuje kao Junonu s kozjom kožom na leđima, kopljem, štitom, frizurom poput kozjih rogova i cipelama sa zavijenim vrhovima)

Sl. Iuno Lanuvina, Vatikanski muzeji

17

Sl. novac s natpisom ISMR (Iuno Sispita Maxima Regina), izgleda kao Iuno Lanuvina, ima i zmiju

Sl. republikanski novac s Iuno Lanuvina Lanuvij u Laciju – djevojka je nosila hranu u pećinu u kojoj je boravila Junonina

sveta zmija (nepobitno – htonično božanstvo i ritual plodnosti), ovi elementi su nam izgubljeni

Pantanacci – položaj pećine Junone Lanuvine, pronađen tijekom istrage crnog tržišta umjetninama; gomile materijala, zavjetni darovi, najljepši su iz 4.st.BC, dijelovi tijela, maske (protome iz južne Italije, koje su svojstvene Grcima), maske s očima (odrezano čelo i nos), jedini komad iz lječilišta koji prikazuje usnu šupljinu

Zmija ima veze s liječenjem – dijelovi tijela koje treba izliječiti Satiricum – ritualno i religijsko svetište u Laciju Iuno Caprotina – nije od caprificus, ni od caper ili capra, (bila bi Caprina);

*caprotus (*caprota) – prijelazna faza, pretpostavka, 'pretvoren u jarca' Prastara svetkovina, starija od Rima Uni – etruščanska Junona Svako muško biće ima svoj genius, a svako žensko svoju iuno *a-yu/wen, indoeuropski korijen za Iuno, iuvenis, iuniores, junica (hrv.); isti

etimološki problem s Herom – Her-a, her-os (mladić, junak), najpoznatiji heros je Hera-kles (Herina slava); ništa od ovoga nije dokazano

Kozja močvara – na Forumu u arhajskom Rimu; prije Rima, to je područje bilo močvara, Etruščani su sagradili odvodni kanal Cloaca Maxima da odvedu svu tu vodu, zatim su popločali tlo, ali toponim Kozja močvara ostaje, iako mjesto kulta više nije tamo, nego je premješteno izvan grada

Poplifugia – 5. jula, NP, 'bježanje naroda', jedan dan (religijski, jer parni se ne broje) prije None Caprotinae, velika slova

Plutarh brka Poplifugia i None Caprotinae jer se obje odvijaju na mjestu zvanom Kozja močvara, ali Poplifugia se odvija u onoj na Forumu; Romul je predvodeći vojnu paradu nestao i uzašao na nebo, a narod se od straha razbježao

Livije – Romul je u Kozjoj močvari nestao , uzašao na nebo i postao Kvirin, a narod se razbježao; dodao je i svoje mišljenje – Romul je postao diktator i sadist, Senat ga se htio riješiti, skupština se održavala na Forumu ispred Kozje močvare, gdje su ga ubili, raskomadali i sakrili dijelove ispod svojih toga da ih se mogu lakše riješiti kasnije, a narodu su rekli da je uzašao na nebo kao bog Kvirin

Romul – titula augustus; Senat je htio Oktavijanu dati ime Romulus, ali je on to odbio i pristao na August; Oktavijan je isto uzašao na nebo; Livijeve knjige o tome i ostalim poveznicama između njih dvojice su izgubljene

Varon – 390 BC, napad Gala na Rim, narod bježi Rose – teorija Juppiter *Poplifugus, jer je 5. jula vrhunac sezone ratnih

pohoda, starija je od kapitolinskog kulta, ne znamo je li predindoeuropski; u Romulovo vrijeme, nekoliko bitaka između Rimljana i Sabinjana se održalo na

18

Kozjoj močvari, nakon jedne takve bitke Sabinjani su bježali i Jupiteru je posvećen hram (i stvarno jeste, ali Jupiter Feretri)

Magijski ritualni bijeg pred svetošću životinjske žrtve – magija i božansko je toliko jako i sveto (u trenutku kad se događa, epifanija) da smrtnici gore pred tim ako ne odvrate oči na vrijeme (Semela i Zeus); iz vremena ljudskih žrtava – tko ne pobjegne, bude žrtvovan, nakon što je ljudska žrtva ukinuta, ostao je ritual bijega

Regifugium – 24. februara, velika slova, N, 'bježanje kralja', odvija se na Komiciju (ispred Kurije, gdje je prije toga bila Kozja močvara), predvodi ga rex sacrorum, prate ga salijevci (svećenici Marsa)

Rimljani su mislili da je ta svečanost spomen na bijeg Trakvinija Oholog iz Rima 509 BC

Verije Flak – nezadovoljan tim objašnjenjem, o njegovom tumačenju saznajemo preko Pompeja Festa – ritual ima veze s ratom, kralj bježi nakon prinosa žrtve na Komiciju – pitanje je bježi li kraj ili rex sacrorum

Stara svetkovina, starija od tarkvinijevaca, jer je pisana velikim slovima (kult Jupitera Kapitolijskog je najvažniji kult koji se slavi u Rimu, a pisan je malim slovima jer je noviji)

Rex sacrorum – svećenik Janusa; jedina Janusova svetkovina je 9. januara, Agonalia Iano

U vrijeme latinskih kraljeva Jan pada u zaborav, pontifex maximus postaje najvažniji svećenik umjesto rex sacrorum, Romulova trijada je zaboravljena (Jupiter, Mars i Kvirin)

U republikansko vrijeme – bježi rex sacrorum Prijelaz s kralja na republiku nije bio brzi i kratki događaj (kako se opisuje u

rimskim pričama), nego postupan proces, trajalo je od 475 do 450 BC U prilog tome ide postupno ograničavanje vlasti i njeno širenje – vlast postaje

vremenski ograničena i dijeli se na više osoba; razdvaja se religiozna i civilna vlast – rex sacrorum postaje sakralni aspekt kraljevske funkcije, a civilni aspekti se prenose na razne magistrature koje se postupno razvijaju i mijenjaju

Praetor maximus – imamo ga zabilježenog, ali ne znamo što je on, možda prijelazni oblik između kralja i konzula, kao civilni pandan rex sacrorum (vrlo rani oblik)

Regia – kraljevska kuća, na Via Sacra, najstariji slobodnostojeći hram u Rimu, kasnije kuća rex sacrorum, tamo se čuvaju štitovi salicija (ancilia, 12 svetih štitova; saliciji ili salijevci)

U ranoj fazi rituala – moguće da je kralj stvarno bježao jer je bio i religijski vođa, a prisutnost kralja je božanska prisutnost u svijetu, to božansko pravo se nasljeđuje krvlju; kasnije krv nije važne, nego božansko odobrenje (narod odabere vladara vođeno božanskom silom, a onda auspiciji čitaju znamenja da se utvrdi je li odabrani stvarno poslan od bogova)

Bufonije – grčka svečanost, Atena, ubijanje goveda, osuđuje se nož kojim će vol biti ubijen jer je sveti vol zamjena za ljudsku žrtvu i kao žrtvena životinja je

19

svet i zločin je ubiti ga (paradoks), pa se unaprijed osuđuje nož koji će ga ubiti da ne bi onaj koji ga je ubio i izvršio žrtvu bio kažnjen – u Rimu žrtvu izvršava i vodi vrhovni svećenik, koji je u rano doba (kad ritual nastaje u ovom obliku) bio kralj

Lacij (Albanska brda) – na obali jezera Nemi vlada Rex nemorensis (nemus, nemoris – šumarak) na mjestu Lugus nemorensis ('šumasti šumarak'), šumarak je bio azil i svatko ga može zatražiti, ako netko od članova zajednice želi biti kralj može izazvati trenutnog kralja na dvoboj i ako ga pobjedi postaje kralj, namjera da se postane kralj se objavljuje otkidanjem grane i ta osoba postaje Virbius

Virbius – ime koje je Hipolit imao u Italiji; Hipolit je Tezejev sin iz prvog braka s Hipolitom, posvetio se Artemidi, pa ga je Afrodita kaznila i natjerala Fedru (Tezejevu drugu ženu) da se zaljubi u njega i okrivi ga za silovanje prije nego što se ubila; Tezej je tražio od svog oca Posejdona da ubije Hipolita (imao je 3 želje koje mu je Posejdon obećao ispuniti), pa je Posejdon poslao morsko čudovište i Hipolitov konj se preplašio i uzrokovao Hipolitovu smrt; Hipolitovi prijatelji (ili Artemida) su ga odveli liječniku Asklepiju da ga izliječi, ali je Hipolit već umro; Asklepije ga je vratio u život, a Zeus ga je zbog toga ubio munjom, jer nije dopušteno remetiti poredak života i smrti, ali je tako Asklepije postao bog liječništva; Hipolita je Artemida prenijela u Lacij gdje je živio kao Virbije, kralj šumarka posvećenog Dijani Aricini

Note to self – Hipolit je posvetio svoj život i svoju čistoću Artemidi i Grcima to nije bilo pravo, za razliku od Fedre koja je zavodila svog posinka, lagala da ju je silovao i tražila od Tezeja da ubije vlastitog sina, to su mogli shvatiti i nisu se zgražali; Grci su živjeli po principu meden agan (μηδὲν ἄγαν, 'ničega odviše', natpis iz Apolonovog hrama u Delfima, umjerenost u svemu je ključ sretnog života) i nisu odobravali Hipolitovo ekstremno religiozno ponašanje

Rex Nemorensis je vrhovni svećenik Dijaninog kulta; kult Dijane Aricine je prebačen na Aventin; Artemida Masaliotska – kult iz Masalije, donesen iz Fokeje s kolonizatorima, izgleda kao Artemida Efeška (pektoral i ovalni privjesci) – ikonografski predak Dijane Aricine

Frazer – Zlatna grana (The Golden Bough) Svetkovina nije morala biti redovita Priča o Edipu – žrtvovanje kralja u trenucima najveće krize; Kodro u ratu

Atene i Beotije ; kralj sam sebe prinese kao žrtvu da spasi narod Hetitski ritual – žrtvovanje ovna i bika, gospodar kuće ih posvećuje

vremenskom bogu, brončani bodež se daje kuharu koji može dobro trčati i on kolje žrtvu; mislilo se da je krivi prijevod, jer je riječ 'klati' slična, ali to nema smisla – svaki kuhar zna klati, ali ako je stvarno trčanje u pitanju, onda se to dobro uklapa u ritual – onaj koji je zaklao žrtvu mora bježati jer je zaklao svetu životinju i ako ga uhvate bit će kažnjen za ubojstvo – veza s Regifugia i Bufonijama

20

Ovidije – piše o bijegu Tarkvinija Oholog iz Rima Kretska žrtva – ono što je moglo biti prekinuto u neredu; Agamemnon je

obavljao žrtvu na brdu Poliemnon (?) kad su zarobljenici zapalili brodove; Agamemnon je morao prekinuti žrtvovanje i pobjegao je na posljednjem brodu koji nije bio spaljen

Titoreja – Pauzanija, mjesto gdje se u žrtvenu vatru baca bilo što kao zavjetni dar, svaki sudionik mora nešto baciti, tamo je nađeno na tisuće glinenih kuglica (zavjetni darovi)

Argei – Sacra argeorum, 14. maja (Ovidije), moguće porijeklo svetkovine su ljudska žrtvovanja; parni datum, crvena slova; nije bila sacra publica, nego sacra pro sacelis – održavala se u lokalnim kapelama u određenim dijelovima grada

Kapele – samo na brežuljcima na kojima su naselja starija od Tarkvinijevaca; Palatin (na Germalu osnovan Rim, najstarije naselje), Eskvilin, Celij i Kvirinal

Kvirinal – nije dio grada, ali je iz tog vremena i tamo se slavi Argei Oko svakog brežuljka ide procesija (posebna procesija za svaki brežuljak),

svaki ima svoj ophod i to je nasljeđe od prije utemeljenja grada (kad je svako naselje bilo zasebno)

27 lutaka od slame koje se zovu Argei se nose u procesiji, vestalke ih bacaju sa Sublicijskog mosta (Pons Sublicius – najstariji most u Rimu, sveti most) nakon procesije

Sibilino proročanstvo naređuje da se napravi 27 kapelica, to je tipičan odnos svetih brojeva u Sibilinim proročanstvima, 3x9=27

Postoji puno izvještaja iz antičkih izvora, ali ne znamo puno o porijeklu, možda je grčkog projekla – Ἀργεῖοι – grčki za stanovnike grada Arga, možda je grčki utjecaj u Rimu, ali Argiejci su u latinskom Argivi, ne Argei

Fowler i Rose – Argei su uvijek bile lutke, simboliziraju duh vegetacije (koji ni u izvorima ni u ikonografiji nije dokazan, nego izmišljen početkom 20.st.) i njegovu smrt, ubije se prethodnik da bi se napravilo mjesta za onoga koji dolazi, odbacivanje starog da novo ima mjesta (ritual žrtvenog jarca)

Sjeverna Europa – bacanje ljudi u vodu nije neuobičajeno – tresetišta (one mumije); Kelti, Germani isto imaju likove od slame u kojima se nalaze ljudi i koji su onda ritualno spaljivani – razlog za teoriju da Argei ima ljudske žrtve u porijeklu

Frazer – ratni zarobljenici su bacani u Tiber tim ritualom Ruralni ritual – u najranije vrijeme, svi Rimljani su bili seljaci, grad je u to

vrijeme utvrđeno naselje okružen poljima i građani su živjeli od prihoda s tih polja, u to vrijeme (kad sve ove svetkovine nastaju) agrarne svetkovine su najvažnije i ostaju u kalendaru i kad je grad urbaniziran

Ipak Argei nisu samo ruralni ritual, iako su ljudske žrtve povezane s vegetacijom (ljudska žrtva je najveća žrtva, da se spasi grad od gladi), nisu morale biti regularne

Sexagenarios de ponte – 'šezdesetogodišnjake treba baciti s mosta', stara rimska poslovica

Senes depontani – 'starci koje treba baciti s mosta', stara rimska poslovica

21

U poslovicama se čuvaju neka vjerovanja koja su nama davno izgubila značenje i važnost; odbacivanje staraca za dobro zajednice nalazimo širom svijeta

Sl. Tiber iz Hadrijanove vile – personifikacija Tibera (personifikacije rijeka su uvijek iste, bradati muškarac, leži naslonjen na lakat, često drže rog obilja, ono što ih okružuje određuje koja je rijeka u pitanju, Nil ima sfingu, npr.), rog obilja, vučica s blizancima

Na Opiju (Opius) nađena okrugla konstrukcija – nađene sacella argeorum (zavjetne figurice kao lutke Argei) i bucchero pesante (zavjetne posudice u tom stilu, 6.st. BC), timijateriji, brončane lutkice, datiraju se do u duboko Carstvo

Svi dosad nabrojani rituali imaju u svom temelju žito i mahunarke – crni bob je bio jedna od najvažnijih hrana, bob i pir (phar, zrno je sakriveno i treba ga pržiti da ispadne, ne pravi se kruh od njega, nego kaša s bobom), meso koje se jede je svinjetina; bob se koristi u različitim ritualima, odlika je infernalnih rituala

Sol – Via Salaria, važna stvar je sol, važna za dimljenje i soljenje mesa (ključno za čuvanje mesa), daje se i stoci

Puls fabata – faba je bob, kaša od boba i pira sa slaninom, osnovna hrana Rimljana Druga najvažnija stvar je povrće, sijalo se u žitu da se suzbije korov; vrtovi su važni u

rimskoj kulturi, Venera je bila zaštitnica vrtova i zbog vrtova je postala jedna od najvažnijih božica rimskog panteona

Grci – shvatili su da sađenje mahunarki na polju nakon žita obogaćuje polje dušikom (ne može se na istom polju dvije godine za redom sijati žito, jer je zemlja potrošena i treba joj barem godinu dana da se oporavi, a mahunarke je brže obogaćuju dušikom)

Najranija rimska prehrana se ocrtava u ritualima, a i kasnije Vestalke – ritualno prženje klasova pira i pravljenje kaše Prvi pekari dolaze u Rim nakon I. punskog rata i donose triticum dicocum Klima se u vrijeme neposredno nakon I. punskog rata drastično mijenja – posjekli su

šume u središnjoj Italiji da bi mogli izgraditi mornaricu i zbog manje prostora pod šumama, temperatura u cijeloj zemlji je porasla, što je omogućilo poljodjelcima da siju žito, jer do tada žito nije uspijevalo u Italiji (žito ne uspijeva na niskim temperaturama)

Carnaria – 1. juna, mala slova (jer su kalende, pa ne može biti važnija od toga), zove se i Kalendae fabriae

Božica Carna – još u antici oko nje vlada zbrka, pisci su još onda sve pomiješali; Ovidije – Fasti, opširno o Carni, vidi se da je zbunjen o njoj, on sam u Fastima govori različite stvari o njoj; zaštitnica je vitalnih organa čovjeka, prvo jetre (jer su Rimljani jetru smatrali najvažnijim organom u tijelu), a onda srca, ali njeno ime nije izvedeno iz cor, cordis, m., nego iz cardo, cardines 'šarke za vrata' (kaže Ovidije), nakon čega spominje u grčku nimfu Krane koja je bježala od Janusa (boga vrata) i koji ju je sustigao i dao joj nadzor nad šarkama, kasnije spominje Porca kojeg su napale strigae i njegova dadilja je molila Carnu da ga izliječi

22

Carna zahtjeva negdašnju hranu i prezire egzotična jela, na njenoj svetkovini se jede puls fabata i laridum (slanina)

Makrobije – Saturnalije; Junije Brut, prvi rimski konzul, na junske kalende na Celiju žrtvovao Carni kao ispunjenje zavjeta

Neke stvari oko Carne se poklapaju – bob kao glavna odlika rituala, zaštitnica vitalnih organa, puls fabata

Natpis iz Emone – jedan čovjek oporučno ostavio novac nekom (ne znamo kojem) collegio fabrum s namjenom da mu svake godine na Carnaria donesu ruže na grob (ruže su infernalno cvijeće; UTI ROSAS CARNARIIS DUCANT) – potaklo je teorije o Carni kao infernalnom božanstvu

Caro, carnis – meso, zaštitnica vitalnih organa Najbolje rješenje za Carnu je dvostruko – zaštitnica organa koja je i božica

mrtvih U doba reforme kalendara, cijeli kalendar je kasnio 4 mjeseca, što je nezgodno za bob

– važan je za infernalne rituale, a oni su pomaknuti u vrijeme kad bobu više nije sezona

Lemurije i Parentalije – bob, oba su infernalni Lemuria – 9., 11. i 13. maja, velika slova, N (nefastus), dies religiosi (vrijede

uobičajene zabrane, odražavaju se samo Lemurije), svrha svetkovine je da se smire duhovi mrtvih u obitelji

Duhovi mrtvih izlaze u domove svojih obitelji i borave s njima, ti duhovi su lemures; već u Plautovo vrijeme se duhove mrtvih zove larvae (lemures je zaboravljeno); Petronije – larva je mali srebrni kostur koji se nosi kao privjesak

Cijeli maj je obilježen kao mračan i zloćudan mjesec U ponoć pater familias bosonog hoda po kući s prstenom koji ga štiti i baca si

iza leđa crni bob i govori 'ovo bacam da bih sebe i svoje otkupio bobom' Antesterije – Anthesteria, najvažnija grčka svetkovina, u mjesecu

anthesterionu, traje 3 dana, 3. dan se dušama nudi povrće i poziva ih se da odu

1. dan – pythoigia, otvaranje pitosa s vinom iz kojih izlaze duše mrtvih (izlijeću eidola), podsjeća na Mundus Patet

2. dan – miara chemera (lat. Dies ater), 'crni dan', dan kada se duše kreću uokolo, preuzele su cijeli grad, odvija se choes – svatko pije sam i bez riječi svatko pije svoje vino iz svog vrča kapaciteta 2-2,5 L i ti vrčevi se čuvaju (nekad se stavljaju u grob; nekad minijaturne verzije tih vrčeva nalazimo u grobu dječaka koji su umrli prije nego su dosegli dob u kojoj mogu sudjelovati u svetkovini); etiološka priča – Orest je došao u Atenu kod Tezeja tražiti oprost zbog matricida i sa sobom donio zagađenje svog grijeha i nitko mu se nije htio ni približiti, a kamoli pričati s njim; na kraju dana je sveta svadba (hieros gamos) Dioniza i žene arhonta bazileja ('arhont kralj') u hramu Dyonisos en limnais (Dioniz u močvari) koji se otvarao samo taj dan (apsidalni hram iz 8. st. BC)

23

3. dan – chytroi ('lonci'), priprema se kaša od ječma i povrća, okolo se svuda skupljaju chere (opaki duhovi), nudi im se ta hrana, a krajem dana mrtvi gube svoja prava

Antesterije nisu izvor Lemurija (onda bi Lemurije bile upisane malim slovom), nego su obje svetkovine predindoeuropskog porijekla; o Antesterijama znamo više jer su opisane kroz tragedije (Dioniz je glavni lik Antesterija)

Parentalia – niz od 9 (uzastopnih, i parnih i neparnih) dana u februaru, 13.-21. februara, dies parentales; dies religiosi; kompleks svetkovina koje uključuju Lupercalia, Quirinalia i Feralia

Posvećene su pozitivnim duhovima mrtvih, čiju pomoć tražimo U kući gori vatra za duhove mrtvih – divi parentum 'bogovi predaka'; kod

Pompeja Festa – divi parentes 'bogovi preci'; samo jednom u svim izvorima koje imamo nalazimo sintagmu u singularu, deus parens

13. februar – Parentatio incipit (parentatio započinje), prvi dan, posvećen Teluri, februarske ide, vestalke mole Teluru za novi život, u ritualu koriste bob

Indikacija da su pokojnici na onom svijetu zaslužni za nastanak novog života na zemlji

Feralia – 21. februar, zadnji dan Parentalia, crna slova, NP, dis inferis (sacratus i religiosus), posvećen cijenjenim štovanim mrtvima iz obitelji, na grobovima se prinose kruh, sol, vino i ljubičice (Perzefonino cvijeće)

Rano proljeće – vrijeme smrti, proljetno cvijeće je cvijeće smrti Pred kip u kući okićen cvijećem stavlja se zdjela sa solju, žitom, kruhom u vinu

i ljubičicama Duhovi izlaze na zemlju, ali nisu negativni; njihova prisutnost nije ugodna, ali

nema straha od njih Pater familias i cijela obitelj (sve generacije) sudjeluju u ritualu Ne znamo koja priča stoji iza ovog rituala – Plutarh je mislio da iza njega stoje

božice Muze; Dea Tacita – često se spominje uz ovaj ritual, taceo, tacere 'šutjeti', 'šutljiva', pravo ime vladarice smrti, moguće da je jedan od Perzefoninih likova

21. februar – 1 dan prije Terminalia (23. februara) – bog Termin, bog granica, službeni kraj godine; Intercalaris – dodatni mjesec od 22 i 23 dana (naizmjenično) koji se ubacuje svake druge godine između februara i marta; taj sustav je trebao spasiti kalendar (prije julijanske reforme, kalendar je bio lunaran i nedostajalo mu je 11 dana), ali zeznulo ih je onih 6.5 dodatnih minuta u danu, kalendar je postao kaos i uvedena je Sozigenova reforma; zadnja godina ovog kalendara (prijelazna godina koja je trajala 445 dana) se zove Posljednja godina konfuzije (ultimus annus confusionis, po Makrobiju; po nekim piscima, ova godina je bila Godina konfuzije)

Kraj godine i ritual mrtvih su dan za danom, a na novu godinu, 1. marta, čistimo sve loše iz prošle godine da novu godinu započnemo čisti (žrtveni jarac); februatus – očišćen, februum – gozba čišćenja, februare (?) – čistiti, Februarius je mjesec čišćenja

24

Molitva Teluri – otvara religijski kompleks kojem je Telura zajednička; pojavljuje se pod mnogim imenima i aspektima

Fordicidia – 15. aprila, crna slova, NP, feriae publicae, sacra pro populo, ubraja se u najstarije svetkovine antičkog Rima, znana je i kao Hordicidia, Hordicalia, Φορδικάλεια (Ivan Liđanin – poznati su nam njegov spis o rimskim vojnicima i De mensibus; De mensibus je izgubljen, Wünsch ga je sastavio iz citata u tuđim djelima i samo takvog ga imamo)

Održava se na Kapitoliju i u 30 kurija ispod Kapitolija, žrtvuje se steona krava (bos forda), robovi vestalki iz krave vade fetus i spaljuju ga, a vestalke pepeo čuvaju do Parilia 21. aprila (s krvlju iz glave konja iz Equus October) i rasipaju ga po poljima; u Parilijama su spojene dvije najvažnije i najmoćnije životinje antičkog svijeta, a žrtvovanje steone krave je uvod u ritual obnove života – ideja imitativne magije je napuštena, prihvaćeno je gledište razmjene darova – onoliko koliko dobijemo (hrane i tako to), toliko (simbolički) treba i vratiti bogovima (Potnia Theron – najveće božanstvo brončanog doba; silni rogovi u Catal Huyuku, npr.)

Državni aspekt – ritual se održava na Kapitoliju, ali to je sekundarno, važnije je ono što se odgađa u kurijama (to svjedoči da je svetkovina starija od ujedinjenog grada, sacra pro curiis u početku, prihvaćena kao sacra pro populo i zapisana velikim slovima)

Fordicalia – vjerojatno izvorno ime Pitanje termina fordo – gl. feno - prinositi, ϕόρος – prinos, fordus < *foridus Ivan Liđanin – svetkovina posvećena Demetri; navodi na pomisao da je Telura

u pitanju, Demetra je Cerera, koja je jedan od Telurinih likova (kao i Flora i Pales i Bona Dea); u religiji stare Europe, plodnost zemlje je vezana uz goveda (Cucuteni-Tripolje – figurice svinja s otiscima žita – svinja je Demetrina životinja, svinje i žito se povezuju još od neolitika; isto je s govedima, samo nam fali ime božanstva)

Cerialia – ili Cerealia, 19. aprila, crna slova, NP, spojeni su elementi iz različitih perioda Rima

U Cirku se održavaju igre ludi Ceriales, posljednjeg dana igara (u Carsko vrijeme svetkovina traje tjedan dana i 19. april je zadnji dan, u Republici je svetkovina trajala samo taj jedan dan i u Carsko vrijeme je zadnji dan onaj originalni) održavale su se utrke lisica kojima su za rep bile vezane baklje – najstariji sloj igara, nisu znali zašto se ta utrka održava; Frazer – svrha utrke je da pojača utjecaj topline na duh žita koji je u lisici (duh vegetacije – napušten)

Lisica – htonička životinja, kanid (pas i vuk), lisica je granica između ovoga svijeta i onoga (u Srednjem vijeku su se ubijale i sahranjivale ispod međe dva imanja)

Baklja – Demetra, Perzefona, Hekata, Erinije – ovisno o broju baklju; Cerera – nije vezana samo uz polja, nego i uz Podzemlje (tijesne veze između bogova žita i bogova mrtvih)

25

Ludi Ceriales su plebejske igre (ne brkati s Plebejskim igrama, ludi Plebeii) – prvi spomen je 220 BC; posvećenje Cererinog hrama i ulazak plebejaca u politiku se dogodio u isto vrijeme (493 BC)

Igre se održavaju u Cirku, gdje je Consov žrtvenik (infernalni aspekt), igrama je predsjedao svećenik Cerere, Libera i Libere

Ceres, Cereris – hrv. Cerera, ima mušku varijantu Cerus (ima ih još takvih, Pomona – Pomo, Rumina – Rumo/Ruminus, Pales – Pales, Tellus – Tellumo, svi ti parovi su izdanci bespolnih numina koji su se razvili u nešto veliko jer su bili važni za narod)

Arnobije – 4.st. AD, citira Cezija, etruščansko značenje Cerus je Jupiterov genij i Pales (nikome tu ništa nije jasno)

Cerus – vjerojatno neki proljetni numen, ne znamo mu etimologiju, izjednačava se s pojmom genius i pojmom creator i pojmom cerfus, cerfia – zapisano je na Iguvinskim pločama (spomenik umbrijskog jezika) koje nisu dešifrirane; uzima se da je Ceres povezano s creare ili crescere 'rasti'

Porca praecidanea – žrtvovanje svinje, odnosi se i na mrtve i na plodnost (inicijanti u eleuzinske misterije moraju žrtvovati praščića; Tezmoforije – panhelenska svetkovina, Demeterina, slična oktobarskom konju, bothros – žrtvena jama, u ovoj svetkovini se zove megara, od megaron)

Feriae sementivae – svetkovine sjemena Sibilinske knjige – zbirka proročanstava, predvidjela ih Sibila iz Kume, napisane su

grčkim heksametrom, zadnji Tarkvinije ih je kupio, bile su čuvane u Kapitolinskom hramu i u njima je sadržana sva budućnost Rima

Posebno se biraju ljudi koji ih mogu proučavati – prvo su to bili duoviri sacris faciundis (najveća čast koju je muškarac mogao dobiti u svom cursus honorum), kasnije decemviri sacris faciundis, pa onda quindecemviri sacris faciundis (postupno im se povećavao broj, s 2 na 10 na 15), knjige se proučavaju samo u doba njaveće nevolje i informacija je samo za Senat, ne za čitav puk

496 BC – diktator Aulo Postumije po nalogu Sibilinskih knjiga zavjetuje hram Cereri, Liberu i Liberi

19. aprila 493 BC hram je posvećen; imao je 3 cele (etruščanski tlocrt) za trijadu; prvi podaci o grčkim majstorima u Rimu – Damofil i Gorgas su ukrasili hram, njih dvojica i Vulca (20 godina ranije, došao iz Veja ukrasiti hram Jupitera Kapitolinskog) su začetnici rimske umjetnosti

Aventinska trijada – Cerera – Libero – Libera, nova trijada (13. septembra 509 BC, ne puno ranije, posvećena je Kapitolinska trijada Jupiter – Junona – Minerva), ispod Aventina, na rubu Cirka, plebejska trijada; eleuzinska trijada – Demetra – Perzefona – Pluton, došli iz Kume, kao i Sibilinske knjige; kult s Aventina ima misterijski karakter, svećenice dolaze iz Kampanije i Velike Grčke (Sicilija i Kuma su najstarije grčke kolonije), tamo je sjedište plebejaca, njihova riznica i arhiv, sjedište pučkih tribuna i edila (pučka magistratura)

Pučki tribuni i edili su sacrosancti 'nedodirljivi', nije ih se smjelo vrijeđati niti im na bilo koji način nauditi, onima koji su to učinili se oduzimala imovina u ime Cerere

26

Htonička božica (Telura, Cerera, Demetra i sve ostale) uvijek je u dobrim odnosima s običnim pukom

Sl. Ara Pacis – Tellus, najstariji pretpostavljeni prikaz Majke Zemlje (neki misle da nije Majka Zemlja, nego Pax ili Italija), goveda pod nogama

Sl. oltar iz Milana – 2./3.st. BC, Tellus, Fortuna, Victor i još jedan Sl. Cerera od terakote iz Aricije – 3.-1.st. BC, Villa Giulia Sl. Cerera od terakote iz Aricije, bista Sl. Cerera iz Rima – glava, klasje u kosi Puno žena iz carske obitelji se prikazuje kao Cerera Sl. Cerera Borghese Sl. Cerera iz Vatikana Ikonografija – debele potplate na sandalama – simbol božanstva Sl. Ostija, Julija Domna kao Cerera (žena Septimija Severa) Sl. freska Cerere iz Pompeja, kuća Dioskura, kuća Naviglio (crtež, oprema je grčkog

tipa, žito, baklja, kalathos) Sl. Cerera – Campana reljef, Augustovo vrijeme Campana reljefi – poseban tip reljefa od terakote, nalaze se posvuda, pretpostavlja se

da vise u svetištima Sl. denar 64.-66., Cerera i Annona (božanska personifikacija zalihe žita Rima,

opskrbljuje Rim žitom, ima rog obilja) Sl. denar 56., Cerialia Sl. Gismondijeva maketa Rima Hram Cerere, Libera i Libere – iza Cirka Floralia – 28. – 30. aprila, mala slova, posvećene božici Flori (jedna od Telurinih

emanacija), nije bila državna Hram Flore je posvećen 28. aprila 238. BC po nalogu Sibilinskih knjiga,

ustanovljene su ludi Florales (Floralia) Vesela svetkovina i omiljena među pukom U najranije vrijeme su možda bile feriae conceptivae (zato možda nisu ušle u

kalendar) O Flori ne znamo gotovo ništa Kasno posvećenje hrama – možda došljakinja Hram je kraj Cererinog, teorija da je Flora latinizirana Demeter Chloe (Zelena

Demetra), došla bi u Rim iz Kampanije ili Lukanije Flora je potvrđena južno od Rima na sabinskim arhajskim natpisima – Flora <

*Flosa (usp. Flos, floris < *flosis – rotacizam); Tit Tacije Sabinjanin joj je podigao oltare kad je postao suvladar Romulov (po izvorima), najstarije svetište (ne hram) Flore je na Kvirinalu (sabinsko mjesto), zato je flosa legitimna teorija, jer se događa u latinskom, ali ne i drugom italskim jezicima (Fluusaiais – lat. Floralibus; Fluusai kerriai – Florae Cereali, samnitski natpis iz Kampanije; spominje se i u Umbriji)

Flamen Floralis – samo najstariji sloj numina ima flamine

27

3. maja – seoska žrtva Flori, kraj svečanosti, žrtvuju se zec i koza, za napredovanje povrtnjaka (možda primitivna mimička magija, zec i koza su napasti za vrt – postoji puni antičkih prikaza zečeva koji izgledaju zlo i zlurado)

Prvi dio rituala su simulacije bitaka, a drugi dio su rituali plodnosti (vrlo eksplicitni)

Od 1.st. BC – uz Floru se veže prostitucija Sl. Flora Farnese – neoatička, jedno rame golo (kao Venera, simbol

razvratnosti), takvi prikazu carica su rijetki Sl. Flora iz Stabija – sličica (30-ak cm), 3. stil, Villa Castelamare, rimska kopija

grčkog originala, stilski je 330 BC; nismo sigurno tko je prikazan (Perzefona, Euridika, Europa, Flora, Ostija, Psiha), kalathos (Perzefona i Europa – one su imale košaru); LIMC – Europa, jer je u istoj sobi Leda s labudom, Penelopa s lukom, Medeja i (trebala bi biti) izgubljena slika Fortune – tema sobe su heroine

Marinina teorija – u Kirenaici su skulpture Demetre i Perzefone bez lica (tako su isklesane, nije oštećeno), ni ovoj se ne vidi lice – ideja božanskog čije se lice ne može gledati jer smrtnik ne može podnijeti pogled na njega, ovo je Perzefona sekundu prije nego što je Had izronio iz zemlje

Pomona – često se spominje s Florom, flamen Pomonalis (stari sloj) – nema drugih konkretnih podataka o njoj

Pomum – plod, možda porijeklo imena Svetište – Pomonal, Via Ostiensis Potvrđena je na Iguvinskim pločama Sl. Pomona iz Firence

Liberalia – 17. mart, velika slova, NP Liber – bog grožđa, prastaro italsko božanstvo, plodnost koja se odnosi i na

obitelj i prirodu Ovidije – starice okrunjene bršljanom bi prolaznicima nudile lepinje od brašna,

meda i ulja, komadić lepinje se baca u žrtvenu vatru za zdravlje Mladići dobivaju toga virilis i tim povodom je obitelj ručala pred kućom, a ne u

kući (nije to baš strogo, toga se dijelila i na druge dane, ako je bilo potrebno) Varon – u Laviniju se molilo 'pro eventibus seminum', 'za izlazak nasada',

procesija s faličkim simbolom koji je okrunila matrona (grčki stil, od Dioniza) Liber se stopio s Dionizom Libacija sacrima – žrtve Liberu prije berbe (sacrima – prvo, sveto prešanje

obranog grožđa)

28

Libera – Liberova družica (numen postao par) Puno dijalektalnih natpisa – Liber Pater, Loebesius, Loebasius, Leiber, Leber,

Louf(i)r Eleutheros – Dionizov nadimak kod Grka, 'slobodan', isto kao i Liber u

latinskom – nije dobro prihvaćeno, Eleutheros dolazi od imena sela Eleuthere (prvo antičko mjesto u koje je Dioniz došao)

*Eleudh – indoeuropski korijen, 'izaći na svijetlo', po Walde-Hoffmannu

Linear B – di-wo-nu-so-jo, e-re-u-te-re – u brončanom dobu možda dva različita božanstva koja su kasnije spojena u jedno (Dioniz Eleutheros)

Između 615. i 575. BC – konstruiran je kalendar (organizirana su velika slova) 493. BC – posvećen hram Cereri, Liberu i Liberi (496. BC je zavjetovan) Sl. Cerera, Liber i Libera iz Rima – latinizirana verzija Demetre, Perzefone i

Hada Sl. Liber i Libera iz Londona (herma, dvoglava glaval?!) Veza Libera i igara – hram je neposredno kod Cirka Sl. Trajanov slavoluk u Beneventu – 114.-117. AD, Liber, Dijana, Cerera, Silvan,

gledaju prema poljima, vinogradima i šumama Sl. cista iz Preneste – Liber (Leiber) Sl. denar iz 78. BC – L. Cassius Q. f. Longinus, Liber i Libera Sl. denar iz 78. BC – M. Volteius, Liber i Cerera

Bellum Iustum – pravedan rat, obredno ispravan rat Ius – prostor kultom dopuštene radnje (u početku) Fetiales – svećenici (20-ak) čija je dužnost ispravno izvršavanje obrednih radnji

vezanih uz ratovanje, održavanje odnosa sa susjednim državama, nadgledali su pregovore, naviještali su i zaključivali ratove

Ius fetiale – norme o ratu i miru Clarigatio – zadovoljština, zahtijevaju je ako su međunarodni ugovori bili

povrijeđeni Indictio belli – najava rata ritualom, bez nje se rat ne može ispravno voditi Varon, Ciceron, Livije; Ciceron – De officiis, moralizira rat, tragovi grčke etike

(filozofija i tumačenje iustum bellum kroz nju i etiku) Tit Livije – Ab urbe condita, o kralju Anku Marciju (640.-616. BC), njegov

prethodnik Tul Hostilije je bio vrlo ratoboran i Anko Marcije (unuk Nume Pompilija) želi uvesti pravila u ratovanje – prvi takav potez u povijesti (Hetiti i Egipćani imaju prve mirovne ugovore)

Proučio je i izvukao propise Nume Pompilija i obzanio ih javnosti 7 Ubrzo je upao u rat s okolnim plemenima, pa je uveo i religijsko-kultni

ratni ceremonijal – ratovi se ne samo vode, nego i objavljuju po određenom ritualu – precizan ritual najave rata je dodatak Numinim propisima

Clarigatio – ritual objave rata, jasno izgovorene riječi koje se moraju točno izreći da bi rat bio dobar/pravedan – magija

29

Ekvikoli – gens Sabinjana, imali su pravila o pljački i povratku opljačkanog, Rimljani su to preuzeli

Objava rata je traženje povrata otetog i uzetog i tome slično, i nastojanje da se izbjegne otvoreni sukob

Clarigatio ima 3 dijela – 1. denuntiatio (najava) – rerum repetitio (zahtjev za povratkom stvari/osoba; iusta causa belli) – testatio (pozivanje bogova za svjedoke) – indictio (objava rata); pater patratus (glavni fetial) dolazi na ranicu s narodom s kojim je Rim u sukobu i glave pokrivene vunenom tkaninom, od njih traži zadovoljštinu i povratak oduzetog (mirovna ponuda); denuntiatio – u formuli svećenik zaziva granice, Jupitera i božansko pravo, najavljuje što će tražiti od drugog naroda; rerum repetitio – traži što je uzeto; testatio – vidi se traže li se homines ili res, bogovi (Jupiter osobito – svevideći) su svjedoci – uvjetno samoproklinjanje ('Ako tražim bezbožno i nepravično, ne daj da ikad više ugledam domovinu') – treba to ponoviti kad prijeđe granicu, kad sretne prvog čovjeka, na gradskim vratima i na forumu toga grada; indictio – čekalo se 33 dana na povratak, ako se uzeto (i traženo) vrati, ne dolazi do rata, a ako se uzeti ne vrati, ide formula, zazivaju se bogovi nebeski, zemaljski i Podzemni i bogovi drugog naroda, objavljuje im se da ovi nisu vratili što su imali vratiti i da će se u državi dogovoriti kako da vrate ono što im pripada

2. Pater patratus se vraća, izvještava kralja, kralj i senatori se savjetuju, svakog senatora se pita treba li započeti rat ili ne (većinska odluka); profesorova teorija – u najranije vrijeme nema senatorskog glasanja, glasanje je možda iz kasne Republike

3. Fecijal dolazi na granicu sa željeznim kopljem s još trojicom i baca koplje preko granice – početak rata; kad se Rim proširio, iz hrama Bellone je postavljena simbolička granica jer bi trebali dani da se dođe do granice i preko te simboličke granice se bacalo koplje

Dva momenta koji su ostali trajni do danas – iusta causa belli (povod ratu) i formalna deklaracija rata, u suprotnom je rat kršenje međunarodnog prava

Kraj Republike – ritual se prestao poštivati nakratko (zbog kaosa građanskog rata), August ga je obnovio – još kao Oktavijan je objavio rat Kleopatri (32. BC); posljednji put – Marko Aurelije protiv Markomana, ritualna objava rata je trajala 8-9 stoljeća

Objava rata nalikuje na pravni postupa, ali nema suda, nego se rješava ratom – teorija da su bogovi suci i da je sam rat sud, 'sveti rat', bogovi odlučuju, jer se svi bogovi (svi poznati bogovi i rimski i tuđi) zazivaju u ritualu i njima se pater patratus daje na uvjetno samoproklinjanje

Vindicatio – vlasnički proces (vlast nad stvari ili čovjekom), privatno i civilno, isto kao objava rata (ima causa), koristi se štap, samoproklinjanje, ali postoji sudac, a ne sukob

Sacramentum – okladna svota, kasnije sudski troškovi, u najstarije vrijeme je to prisega s uvjetnim samoproklinjanjem s vlastitim životom kao ulogom (nitko neće lagati i staviti vlastiti život kao ulog na nešto što se može dokazati kao netočno)

Teorija – izvorni vindicatio je bio dvoboj za vlasništvo

30

Glavni plijen iz rata je ager publicus (državna zemlja), u njega se zabijalo koplje kao simbol rimskog vlasništva

Larentalia – 23. decembra, velika slova, NP Bruma – zimski solsticij Veza s Parilijama – slave se lares, Conso, Vediovis (Podzemni Jupiter),

Angerona Odnosi se na žensku osobnost Acca Larentia/Larenta/Larentina – seljanka koja

je odgojila Romula i Rema, žena pastira Fausta koji ih je pronašao u špilji; to je također ime stare božice zemlje (time i mrtvaca), zovu je Mater Larum i Mania (božica izdvojena iz skupine mana), jedan je od likova Telus, identificirana s Perzefonom

Ispred pećine Lupercal, blizance je podojila vučica Lupa – lupa je i riječ za jeftinu prostitutku

Bog iza Lupercalia je Faunus (Faustulus) – bog divlje prirode, u itjesnom odnosu s božicom zemlje i vladaricom mrtvih

Larentijin grob – mundus u Rimu Mater Larum – helenizacija rimske religije (kad grčka genealogija dolazi u

modu, do tad rimski bogovi nisu imali rodbinske veze) – historijske legende su postale mitovi

Larentija je vjerojatno prvo bila božica zemlje i mrtvih, pa onda majka Romula i Rema, ne obrnuto (nije deificirana zbog svog važnog položaja majke osnivača Rima)

Veza između vučice koja je odgajala Romula i Rema (vuk je životinja Podzemlja i Marsa, oca blizanaca) i prostitutke koja ih je odgajala – Bliski Istok – Astarta, božica svega živoga, dio kulta je bila sveta hramska prostitucija, štovali su je na Siciliji na planini Eryx (Erice), dolaskom Feničana Astarta je izjednačena s Larentom, Kartažani (Puni, ne Feničani) su ju izjednačavali s Tanit, Astartinim aspektom; znak Tanit (onaj što nalikuje na čovječuljka u suknji) iz Kartage, nalikuje na ankh (potječe od njega); Venus Erycina – Rimljani preuzeli Tanit sa Sicilije od Kartažana i nose ju u Rim

Fau-st-ulus – Fau-la, možda ženski ekvivalent, to bi moglo pospješiti izjednačavanje s Fabula (fabula – kolokvijalno prostitutka) – Fabula je bila Heraklova ljubavnica dok je boravio u Rimu, ostavila je svo svoje bogatstvo (polja) narodu

Plutarh – zapisao jako rijetku priči navodno etruščanskog porijekla (vjerojatno nepoznatog porijekla) – aeditus (pazitelj hrama) Heraklovog hrama u Rimu se dosađivao i dođe Herkul, i odluče njih dvojica baciti kocku i za ulog odrede jednu prostitutku iz okolice (Larentija/Fabula), Herkul je pobijedio i za noć koju je provela s njim, dao joj je brak s Tarutiusom, starim i bogatim etruščanskim neženjom, a kad je on umro, ona je naslijedila sve što je on imao, i svo svoje blago (najvažnije polja) je ostavila Rimu – ova priča je rijetka, ne nalazi se često

Fasti Praenestini – Verije Flak, izloženi na forumu u Praenesti; spominje se scortum Herculis – indicija da je Flak znao onu priču

31

Te priče nema ni u indoeuropskom folkloru (za razliku od svih ostalih, koje sve imaju nekakvu paralelu); Lucius Tarutius Firmanus – 1.st. BC, antikvar i povjesničar, možda ju je on sačuvao

Pitanje je mogu li se te dvije priče uopće spojiti (ona o Romulu i Remu i ona o Herkulu)

Kockanje – proricanje iz kocaka; ljubavnu avanturu Herkula i prostitutke možemo zamijeniti s hieros gamos – daje priči religioznu razin; Akitu ritual – mezopotamsko novogodišnje slavlje (indoeuropska paralela), koriste se kocke za igru (najstarije kocke za igru su iz Mezopotamije; postoje i drugi indoeuropski uzori - Mahabharata), kockanje je možda biranje jednog člana zajednice za neku misiju (žrtvu) – izbor se prepušta sudbini i bogovima (ϕαρακός – žrtveni jarac); κυβοματεἶα – proricanje kockom, degradirano na igru kockom, u Ceri (i još nekim nelatinskim područjima) su imali svetište koje je bilo specijalizirano za proricanje iz kocaka

Plutarhova priča se odvija u vrijeme Anka Marcija Hieros gamos – vrlo često, kod svih – ljudski par utjelovljuje božanski i

osigurava plodnost ljudi, životinja, biljaka i polja (Larentija je ostavila polja) Vestalka Gaia Taracia – ostavila Rimu polja u oporuci (pretpostavlja se

Marsovo polje) Osoba odabrana kockom koja se daje bogu je žrtva – njen život je gotov već

samim davanjem bogu, jer se u bogove ne može gledati, čak i ako ju se ne ubije; Fabula je možda prostitutka koja je žrtvovana za dobro države

Kako je Larentija umrla – nestala u močvari (kao Romul; možda Kozja močvara na Forumu?); μασχαλισμός – nakon što se osobu ubije, raskomada ju se i dio tijela se stavi pod pazuh, što bi trebalo odvratiti osvetu (grčka mitologija – Dioniz Zagreos, prvi Dioniz, raskomadali ga Titani, Zeus ga vratio u život uz pomoć Semele – majka mlađeg Dioniza); prostitutka – odabrana, žrtvovana, raskomadana i bačena u močvaru (žrtve iz tresetišta – paralela)

97. BC – Senat službeno zabranio ljudske žrtve Bunika, mlječika (opijum iz uvoza) – Rimljani ih koristili kao sedative i

anestetike, u svrhu operacija i omamljivanja (omamljivanja žrtava, da se ne bi opirali dok ih se žrtvuje)

Kraj svijeta i bogova kroz zimu i mrak – sjevernjačka mitologija (Fimbulwethr, Ragnarök) – rani Rim se nalazi u močvari u jako hladnoj klimi – pojedince se žrtvuje u jako teškim vremenima, poplave i zime su tamo stvarna prijetnja, sušeno voće i povrće je potrebno za preživjeti zimu – božanstva koja štite voćnjake i povrtnjake (Venera, Silvan, Dijana) su jako važna u Rimu; Venera se povezuje s prvim sustavima navodnjavanja – Venus Cloacina, zaštitnica drenaže i Cloace Maxime, drenaža je važna zbog močvara

Važno je bilo i odrediti čije je polje, gdje jedno završava i drugo počinje – Terminus i Terminalia (granica u prostoru, ali i granica u vremenu – bog granice i nove godine)

32