religije suvremenog svijeta- skripta

E POJAM RELIGIJE

Etimološki pojam religije se izvodi od latinske riječi religio – poštovanje bogova, tačnije od latinskog glagola religare – vezati, povezati.

Sociolozi religiju određuju i istražuju kao grupni fenomen. Oko religijskih ideja uvijek se formiraju grupe koje se od ostalih grupa razlikuju po istoj religijskoj pripadnosti njihovih članova. Postoji mnogo definicija religije. Kod nekih je to vjerovanje u Nadnaravno, kod drugih učenje, kod trećih ritual, itd. Ipak većina autora prihvata nekoliko bitnih socioloških elemenata bitnih za određenje religije:

1. Vjerovanje u nadnaravno:

Neki autori smatraju kako je to minimum za definiciju religije. Mnogi različito doživljavaju, i imaju svoj odnos prema vjerovanju u Nadnaravno. Vjeruje se da je Nadnaravno zainteresirano za čovjeka i kako čovjek (npr. pomoću molitvi) može utjecati na Njega. Zato je za Nadnaravno uvijek povezan određen sistem normi. To podrazumijeva i postojanje religijske spoznaje, koja može biti u domenu:

- racionalnog ( religijske ideje o Bogu, raju, svecima itd. ), - emocionalnog ( religijski osjećaji i raspoloženja), - voljnog (religijski motivi i težnja).

2. Sveto:

Sveto se razlikuje od običnog, profanog, svakidašnjeg. Sveto je odvojeno od profanog, za njega je vezan niz običaja, obreda, pa i zabrana. Kur'an je za muslimane sveta knjiga koju žena, kad ima mjesečnicu, ne smije ni dodirnuti. Dok je na primjer za rimokatolika, pravoslavca, ateistu to knjiga koja ima određenu kulturnu vrijednost. Križ ili krst je za rimokatolika ili pravoslavnog sveti simbol bez kojeg se ne može održati ni jedan obred u skupu. Za muslimana ili ateistu to je predmet koji je nastao ukrštanjem dva komada drveta, metala i sl.

3. Vjerovanja, običaji i obredi

Vjerovanja su najčešće iznesena u pisanim religijskim autoritetima ( Talmud, Biblija, Ku'ran).

Pripadanje religiji, u pravilu podrazumijeva i participaciju u vjerskoj praksi običajima i obredima. Čovjek se najčešće osjeća religioznim kada sudjeluje u običajima i obredima. Tad i jača njegova religioznost. Bez običaja i obreda religija bi bila mrtva.

Religijski običaji su ustaljen način ponašanja vjernika u datim uslovima koji se smatraju obaveznim. Religijski običaji se sporo mijenjaju i ne igraju tako bitnu ulogu u društvima sklonim promjenama. Mogu biti:

- lokalnog ( kad u religijske običaje unese elemente narodnog običaja, kao Krsna slava kod Srba),

- univerzalnog karaktera ( za sve religijske sljedbenike bez obzira iz kojeg naroda potječu).

Najviše religijskih običaja vezano je uz biološke promjene (rađanje, vjenčanje, smrt).

Religijski obredi su načini ponašanja slični religijskim običajima. Obredi su sankcionirani pisanim religijskim autoritetima ili nekim drugim propisima religijskih zajednica. To su simbolične radnje koje se vrše po prihvaćenim pravilima kojima se izražavaju religijske ideje, predstave, osjećaji i pomoću kojih se želi utjecati na Nadnaravno. Obred je molitva ljudskim tijelom. Oni se obavljaju prema tačno utvrđenim pravilima. Neki elementi koji dominiraju u obredima su klanjanje, molitva, sjedenje ili stajanje, pijenje ili jedenje, prinošenje žrtve, pjevanje i sl.

4. Simboli- su sastavni dio svake religije. Oni podrazumijevaju i specifičnu upotrebu riječi, radnji, obreda,

glazbe itd. Čak i tišina u obrednoj radnji može imati simboličko značenje. Religijska grupa treba prihvatiti nešto kao svoj simbol. Davidov znak je simbol u židovskoj religiji, križ je simbol kršćanstva, polumjesec i zvijezda islama. Vjernik svoj odnos prema Nadnaravnom ostvaruje uz pomoć simbola.

5. Religijske zajednice- su institucionalizirane religijske grupe koje se bave zadovoljavanjem religijskih potreba i

funkcija. Religijska zajednica razvija osjećaj pripadnosti istoj.

6. Religijske organizacije

Pod postojanjem religijskih organizacija podrazumijeva se i postojanje religijskog vodstva koje sistematizira, unapređuje, i pridonosi širenju religijskog učenja. Zajednica vjernika prihvata i prizna vođu, jer se uvjerila u njegovu čudesnu moć i to je ujedno izvor njegove legitimnosti.

7. Religiju bi smo mogli odrediti kao vjerovanje u Nadnaravno i sveto izraženo religijskim običajima , obredima i simbolima o kojima se skrbe religijske organizacije i religijsko vodstvo, i koje sljedbenike date religije opskrbljuju moralnim definicijama. Religija je samostalan i relativno nezavisan sistem vjerovanja, ideja, i obreda.

RELIGIJE U INDIJI: HINDUIZAM, DŽAINIZAM, BUDIZAM

HINDUIZAM

1. NASTANAK

Hinduizam spada u najstarije „živuće“ religije. Po broju sljedbenika ona je treća religija u svijetu, poslije kršćanstva i islama. Nastao je u Indiji 1500. godine, poslije dolaska Arijaca u te krajeve. Tamo se učvrstio u periodu smjene robovlasničkog društva i feudalizma. Hindu je perzijska riječ i znači Indijac, indijski. Hinduizam je nacionalna forma indijske religioznosti. Nema ni osnivača, ni proroka. To je religija spasenja, pod kojom se podrazumijeva čitav niz vjerovanja. Sveti spis se naziva Vede, članom se postaje rođenjem. Ne predstavlja univerzalnu religiju, poput islama, kršćanstva ili židovske religije. Vede su usmjerene ma molitve, sadrže homne, molitve, religijske pjesme, nemaju dogmatsku jezgru, ne sadrže u sebi ritualne dužnosti. U svom nastanku preuzeo je mnoga stara vjerovanja i kultove (npr. Kult predaka).

2. RASPROSTRANJENOST

Najveći broj vjernika je u Indiji. Početkom 20. st. pripadalo joj je 70% stanovništva. Po broju sljedbenika je 3. religija na svijetu sa oko 13% pripadnika. U srednjem vijeku osnivaju se samostani kao vjerska središta. Uz samostane razvili su se i hramovi. Prvi zidani hramovi pojavljuju se tek u 6. st. naše ere. Dok se obilazi žrtvenik on mora biti sa desne strane vjerniku, kipovima se daruje cvijeće, može i novac. Kastinsko učenje onemogućilo je da hinduizam postane jednom od svjetskih religija. Proširio se izvan Indije u Pakistan, Sri Lanku, Nepal, Tajland, i druge zemlje jugoistočne Azije, te istočne Afrike.

3. UČENJE

Hinduizam nije osnovana niti objavljena religija. Nema proroka niti osnivača. Nema određene religijske dogme koje bi vrijedile za sve. Sljedbenici hinduizma vjeruju u reinkarnaciju, po kojoj se dobra i zla djela, počinjena u jednom životu, nagrađuju ili kažnjavaju u drugom. Vjeruju u karmu, (djelo ili djelovanje ) posljedicu djelovanja u jednom životu koja se prenosi na drugi život. Osnovu hinduizma treba tražiti u Vedama. Kao pisani izvor nastao između 1400 i 400 god. Bhagavad-gitu („Bozja pjesma“) ili Gitu neki autori smatraju „biblijom hinduizma. To je najpoznatiji hinduistički pobožni spis nastao u drugom stoljeću. Ona je dio Mahavharete. Vjeruju u 3 boga:

- Brahmu – vrhovno božanstvo, stvoritelj svega postojećeg- Višnu – svemogući i svevideći bog koji čuva i održava sve svijet- Šivu – bog ljubavi, mladosti, ali i bog oluje i rušitelj

Krišna je općeindijsko božanstvo, apsolutna istina, najpopularniji bog hinduističkih masa. Omiljen je kod indijskih žena koje ga slave kao ljubavnika. Mnoge zajednice prihvaćaju Krishnu. Slavljen je od boga ljubavnika do zaštitnika stoke. Nikad mu se ne nudi meso, riba ni jaja, nego list, cvijet, voće ili voda.Na čelu im je duhovni učitelj kojeg nazivaju „guruu“. Kult guruua izbija u prvi plan. On nije posrednik između bogova i čovjeka. Vjeruje se da je u duhovnom jedinstvu s bogom. Ima tarapeutsku i spasiteljsku ulogu. Ima božanski i bogoslični položaj. Tako je molitva živom spasitelju jedna od karakteristika hinduizma.

Hinduizam sadrži i učenje o kastama. Kaste se razlikuju od staleža time što predstavljaju političku organizaciju. One određuju mjesto pojedinca u društvu njegovo ponašanje, vanjski izgled, odjelo, oznake na čelu, nakit koji nosi zavisi o kastinskoj pripadnosti. Imaju četiri tipa kasti:

- Vođa religije, brahmani

Njima se prinosi žrtva, proučava Veda, askeza. Oni su odgojitelji mladih, čuvari kulture i znanja. Brahmani su religijski stručnjaci, poznavatelji rituala koji svakog dana moraju meditirati, moliti.

- Vojne vođe, kšatrije

Tu spadaju kraljevi, vladari, plemići. Njih odlikuje junaštvo, snaga, odlučnost, hrabrost, velikodušnost i vodstvo. To je kasta vitezova.

- Poslovni ljudi, vajšije

To je neka vrsta slobodnjaka. Pretežno su seljaci, kod njih je trgovina prava djelatnost. Zato se kaže da je to kasta trgovaca, čija je dužnost zemljoradnja, zaštita krava i trgovina.

- Kaste koje služe prve 3, šudre

Oni su ne-Arijevci. Dužnost im je rad i služenje drugih. Šudre su bili tkači, krojači, trgovci alkoholnim pićima, muljači ulja, kujundžije, zidari. Nečisti , nedodirljivi, parije su podkasta šudre. Nisu mogli ulaziti u hramove, niti su ih brahmani opsluživali, morali su stanovati izvan sela. Njima nije dostupan ni jedan hram hindusa.

4. OBIČAJI I OBREDI

Svake godine postoji jedan Posni dan kad sve žene poste kako bi se očistile od grijeha npr. ( ako su morale kuhati ili čistiti za vrijeme mjesečnice, jer to nije imao ko dugi raditi ). Načelo ahimse odredilo je i karakter rituala u hinduizmu. Pošto su vjerovali kako bogovi žive u planinama tamo su pravili svoje hramove u stilu planinskih kuća. Za bogosluženje u hramovima čitaju Vede. Hindu molitva često ima glazbeni oblik, sadrži pjesmu, igru ples. Svaka obitelj u kući ima svetište ( oltar ) gdje čuvaju kipove ili slike Boga. Obredi kod kuće su važni isto kao i oni koji se obavljaju u hramu. Pripadnici prve tri kaste kod kuće obavljaju tri puta dnevno obrede. Tokom obreda vjernik treba biti go do pojasa i bosonog, sjediti na zemlji prekriženih nogu, gledati u vrh nosa i licem biti okrenut prema izlasku Sunca. Postoje obredi koji se obavljaju samo za vrijeme punog i mladog mjeseca. U noći krajem veljače obilježava se blagdan posvećen Šivi. Obredi posvećenja bili su povezani s dobom. To su obredi vezani za rađanje, davanje imena djeteta, obredi vjenčanja i pogrebni obredi. Što se tiče pogrebnih obreda treba znati da u Indiji nema groblja. Tamo postoje sveta mjesta u kojem spaljuju mrtve, poslije se pepeo u posudama potapa u rijeku. Dharma, obredna dužnost, zakon jeste odlučujući. Hinduizam je prije svega ritualizam. Dharma zavisi od socijalnog statusa pojedinca i nije razvijena, već zavisi od toga u kojoj je kasti ko rođen. Jedan od najvažnijih rituala u hinduizmu bilo je žrtvovanje opojnog soka biljke koja se zvala soma. Prilikom žrtvovanja samo svećenik pije somu i samo on jede žrtvovano meso.Blagdani su posvećeni raznim bogovima. Najpoznatiji su oni posvećeni bogovima: Indri, Rami, Krišni, Šivi. Nova godina, Divali, blagdan svjetiljki, jesenja je svečanost kada se odlazi na hodočašće. U hinduizmu ima elemenata fetišizma, obožavaju smokvino drvo, majmune, krave i zabranjeno je njihovo ubijanje. Značajno je hodočašće Kumbhamela. Glavni dio obreda je umivanje svetim vodama Gangesa. Za ritualno umivanje na tijelu ne smije biti ni dlačice. Posebno mjesto ima rijeka Ganges. Vjeruju kako ona čisti od grijeha one koji se u njoj okupaju. Siromašni cijelog života štede kako bi otišli i jednom se okupali u njoj. Najveća želja hindusa je umrijeti na obalama te svete rijeke. Što se tiče rituala veoma je bitna i joga. Ona predstavlja duhovnu praksu, tehnike, oni koji se njima bave postižu kvalitete Apsoluta.

5. ETIČKO UČENJE

Kad je rIječ o hinduizmu to je zajednica onih kojima je dobro zakon a istina strast. Za Indijca nije toliko religija koliko kulturna tradicija, način života. Za brahmansku etiku materijalizam je na dnu etničkih vrijednosti. To je učenje žderonja. Hinduizam traži izvršavanje dužnosti. Svako je dužan ispravno vršiti svoje dužnosti. Za časnog je čovjeka sramota gora od smrti. Čovjek ima tri dužnosti:

a. prinositi žrtvu, učenje i milosrđe,b. čvrsto i ustrojno samouzdržanje,c. život u domu svog učitelja i ovladavanje suzdržljivošću.

Svi mogu postati hindusi ako prihvate hinduističku kulturu i život. Ono što se uzima u obzir je ponašanje a ne vjerovanje. Drugi važan izvor etničkog učenja hindusa ( uz Gitu ) je spjev Ramajana. U njemu se govori o kraljeviću Rami i njegovoj ženi. Etničko učenje hinduizma odnosi se na ono što bismo mogli nazvati ispravnim ponašanjem. Asketski život hindusa zahtjeva njegovo uzdržavanje od ubijanja, krađe, spolne nečistoće, laži, upotrebe opojnih sredstava. Vjeruju da čovjek sam oblikuje vlastitu sudbinu. Bogatstvo i moć nisu bili ideali indijskog čovjeka.

6. SAVREMENO UČENJE

Još uvijek se u Indiji zadržao tradicionalni hinduizam. Zbog Britanske kolonijalne vladavine u Bangalu je XVIII st je došlo do dominacije kršćanstva nad hinduizmom. Susret s kršćanstvom i zapadnom kulturom doveo je do reformnih pravaca u hinduizmu. Od XIX st razvijali su se razni pravci od kojih je najpoznatiji neohinduizam, indijski nacionalni pokret koji je pokušao prihvatiti zapadne vrijednosti, ali i promicati indijsku mudrost na Zapadu. Od XV do XVIII st veći dio Indije bio je pod muslimanskom vlašću, što je vodilo snažnijem uticaju islama na hinduizam. Ideja opće jednakosti svih ljudi pred Allahom bila je primamljiva za pripadnike nižih kasta da pređu na islam. Na sjevernoindijski hinduizam snažan uticaj je ostavio islam. Odbačeno je predstavljanje božanstva u ljudskom liku. Naravno i hinduizam je uticao na islam. Međusobne netrpljivosti počele su od odvajanja Pakistana u posebnu državu kada je došlo do velikog pomjeranja stanovništva. U smjeru Indije kretali su se hindusi, a u smjeru Pakistana muslimani. Ali ipak hinduizam se zadržao kao vladajuća religija. U devetnaestom stoljeću dolazi do reformiranog hinduizma gdje se ponovo vraća na vedsko učenje. Među nositeljima neohinduizma isticao se Mohandas Karantano – Mahatma. Bit religije za njega je bila moral, slijedi ahimsu tj. nenasilje. Zabranio je proizvodnju i prodaju alkoholnih pića. Htio je stvoriti religiju ljubavi koja neće praviti razlike između kršćanstva, muslimana, hinduizma.

DŽAINIZAM

1. NASTANAK- religija i filozofija.

S hinduizmom i budizmom predstavlja treću religiju nastalu u indijskoj civilizaciji. To je asketska vjera čijim se prakticiranjem priprema za ponovno rađanje u budućnost. Nastao je u šestom stoljeću a naziv mu potiče od titule džina „osvajač“. Džainizam je poput budizma nastao u istočnim provincijama.


Učenje se proširilo na jug Indije. Poslije se ustalio u gradovima zapadne Indije u kojima je i danas rasprostranjen. To je religija trgovaca i gradskog stanovništva. Ostao je religijski pokret karakterističan samo za područje Indije. Imaju više od tri miliona sljedbenika. Bili su vrlo aktivni u pokretu za nacionalno oslobađanje koji je predvodio Mahatma Ghandi.

3. UČENJE

Učenje je svedeno na tri dragulja:

- ispravan svjetonazor - ispravno znanje- ispravno ponašanje.

Vjeruju da se duša nastanjuje u svim živim bićima ljudima, životinjama, insektima. Čovjek sam utječe na svoju sudbinu. Prihvata učenje o karmi. Nenasilje je vrhovni zakon. Materijalni svijet je zao i čovjek treba težiti da ga se oslobodi. Zato zagovaraju strogi asketizam, što neki čine i do odbacivanja nošenja odjeće. Razlikuju se dva smjera:

- digambara , uvijek su nagi,- švetembara, nose bijelu odjeću.

Svetovnjaci imaju pet zavjeta:

- ahimsa – ne nanositi štetu živim bićima vjeruju da će se čovjek roditi u obliku životinje koju je ubio

- astja – ne krasti- brahmačarja – zabrana preljuba- Aparigrakha – ne biti pohlepan- Satja – biti iskren i pobožan u govoru.

Redovnici su potpuno odvojeni od normalnog života svjetovnjaka. Znanje je najuzvišenije sredstvo izbavljanja. Kao i većina pripadnika drugih religija i džaini praktikuju razvijene obrede životnog ciklusa tj. povodom rođenja, vjenčanja i smrti. Poste u dane punog mjeseca. Ustaju prije zore i obavljaju molitvu klanjajući se sklopljenih ruku prema istoku, sjever, zapadu i jugu.

4. ETIČKO UČENJE

Svojom teorijom o savladavanju strasti i osjećaja kako bi se postiglo savršenstvo. Džainizam spada u izrazito etičku religiju. Njegovo etičko učenje svodi se na nenasilje, poštenje, korektnost, spolna umjerenost. Pripadnici ne smiju dirnuti u tuđi život. Zato su izbjegavali i bavljenje zemljoradnjom kako ne bi uništili neko živo biće. Bavili su se trgovinom, kasnije industrijom i bankarstvom. Izbjegavali su bavljenje zanatima vezanih za metal ili drvo jer se tokom te obrade nanosi bol drvetu ili željezu. Prakticiraju strogi vegetarizam. Razvili su strogu asketsku etiku odricanja od svijeta. Dok se

svetovnjaci pridržavaju općih načela, redovnička etika je izuzetno stroga. Džain se u svojoj etici pridržava poštovanja života, govorenja istine, poštenja, čednosti, i nezavisnosti uz svjetovne stvari.

BUDIZAM

1. NASTANAK- jedan od tri svjetske religije nastao u šestom stoljeću u sjevernoj Indiji, kao prosvjed protiv

tradicionalnog hinduizma.

Ima osnivača, povIjesnu osobu od čije smrti neke zemlje s budističkom tradicijom računaju kalendar. Budizam nije objavljena, ali jest misionarska, religija. U trećem stoljeću u vrijeme Ašoke , postao je indijskom državnom religijom. Buda ( Probuđeni Prosvijećeni ) je onaj koji je prosvijetljen istinom, znanjem, onaj koji je postigao apsolutno savršenstvo i sposobnost drugima ukazati na put religijskog spasenja. To ime dobio je osnivač budizma Sidarta Gautama. Po budističkom učenju Gautama je vidio izraz ljudske patnje u tri slučaja:

- sreo je nemoćnog starca, - teškog bolesnika, - pogrebnu povorku uplakanih ljudi.

To ga je navelo na razmišljanja o smislu ljudskog postojanja. Duhovni nemir odveo ga je od udobnog obiteljskog života u palači, tražio je put spasenja. Kada je imao 36 godina njegovi učenici zaključiše da je progledao i nazvaše ga Budom.


U prvim stoljećima budizam se razvijao kao redovnička zajednica. Život zajednice se odvijao po pravilima ustanovljenim još za Budina života. Odstupanjem od propisa smatralo se težom povredom budističkog morala. Bio je najviše rasprostranjen po Indijskim gradovima kao ideologija trgovaca. I ako je nastao u Indiji, budizam je tamo potisnut. Pod pritiskom hinduizma i islama zadržao se samo u enklavama indijskog potkontinenta. Iz sjeverno-zapadne Indije budizam se proširio u središnju Aziju ( drugo stoljeće ) u trećem stoljeću proširio se na Južnu Aziju, na Indonežanske otoke ali ga je tamo potisnuo islam. Zadržao se nešto na Cejlonu današnjoj Sri Lanki, te nešto na Nepalu. Od petog stoljeća počinje slabiti utjecaj budizma u Indiji. Postoje 2 pravca u budizmu:

- Mahajana (velika kola)- Hinajana (mala kola).

3. UČENJE

Učenje budizma izneseno je u Pali kanonu, osnovnoj zbirci zapisa ili kanona napisanoj na pali jeziku početkom nove ere. Zovu je Tripitaka. Sastoji se od tri djela:

- prvi dio odnosi se na Budin život i pravila života- drugi dio sadrži Budin nauk- treći dio namijenjen je stručnjacima a sadrži skolastiku.

Dosta autora će reći kako je budizam religija bez Boga. Boga su, po budizmu, izmislili svećenici jer kad bi on postojao ne bi bilo toliko bijede u svijetu. Buda je neka učenja preuzeo iz hinduizma poput onog o inkarnaciji. Budističko učenje usmjereno je na pitanje spasenja. Zato i kažemo da je to religija spasenja. Spasenje se postiže kad se iz neznanja pređe u znanje. A to znači prihvaćanje budističkog učenja i zajednica. Budisti su osporavali egzistenciju duše. U početku odbacivali su magiju kao i likovne prikaze. Sačinjavaju teorije o četiri plemenite istine :

- život je patnja- uzrok patnje je neznanje- patnje se može osloboditi gušenjem strasti za životom - spasenje se nalazi u nirvani.

Smatra se da je sam Budda osnovao prvi redovnički samostan. Tamo redovnici provode veliki dio vremena u razmišljanjima. Razlikuju se po četiri stupnja svetosti. Imaju samo odoru (haljine), sandale, brojanice od 108 zrna, iglu, britvu za brijanje glave i brade, cjedilo za vodu, i zdjelicu za milostinju. Pridržavaju se tri pravila:

- siromaštvo- nenasilje- celibat.


Nema hijerarhijski organizovanu crkvenu strukturu. Mjesto za religijske rituale bila je pogoda svetilište. Pogode su zidali svjetovnjaci ,a svete relikvije za njih osiguravali su redovnici. U njima se u čast Bude i njegovog učenje prinosi cvijeće, voda, hrana, zapaljene svijeće i tamjan. U Tajlandu poštovanje Bude iskazuje se paljenjem mirisnog štapića. Budin kip je postao predmet obožavanja pred njim redovnik 4 puta dotakne zemlju. Budisti u hramovima nemaju oltar. Budisti djecu uče oblikovanju karaktera, poštovanju svega živog, ljubavi, jednakosti, tolerancije. Budizam ne predstavlja Boga u vidu konkretne osobe niti je to organizirana religija. U budizmu ima malo praznika. U svibnju tokom punog mjeseca proslavljaju Budin dan. Ujutro i uvečer vjernici obavljaju molitvu. Mjesečne obrede obavljaju u dane mladog i punog mjeseca gdje se ispovijedaju o svojim grijesima. Ako je redovnik počinio jedan od 4 najteža grijeha:

- spolno općio, - krao, - ubijao,- hvalio se o postojanju magijske moći i sposobnosti

doživotno bi bio isključen iz zajednice.

5. ETIČKO UČENJE

Bit budističke etike je kao i u hinduizmu vezana za karmu-moralni zakon uzroka i djelovanja koji određuje status u ponovnom rađanju. Možemo reći da nije razvio svijest o poštovanju pojedinca. Odluka etike je jednakost svih ljudi. Buda je pripovIjedao svim ljudima ljubav prema svim živim bićima i to je etika budizma. Budizam je etika individualizma. Svako je odgovoran za svoje ponovno rađanje. Budizam traži umjerenost u jelu i da se jede onoliko koliko je potrebno za održanje zdravlja. Pretjerano uzimanje hrane vodi pospanosti. Budizam je osuđivao svaku pretjeranost, odbacivao neravnopravnost žena. Sa stajališta sociologije značenje budizma je u doprinošenju širenja obrazovanja koje je bilo dostupno pripadnicima svih kasta, spolova i uzrasta. Budizam je bio i ostao religija tolerancije.

6. SUVREMENO UČENJE

U 19. stoljeću budizam je u mnogim zemljama morao izdržati iskušenja s kršćanskim misionarenjem, a prije toga u Indiji susret sa islamom. Poteškoće s kojima se susreo u modernom dobu dovele su nasilja i rušenja hramova i do ideoloških sukoba. budizam je darivao svojim sljedbenicima jak osjećaj nacionalnog identiteta. Zahvaljujući tome u Burmu budizam je postao državna religija. Krajem 20 i početkom 21 st. Na zapadu ( Europa i Sjeverna Amerika )je neobudizam postao privlačan. U Kaliforniji je podignut najveći budistički hram.

RELIGIJE DALEKOG ISTOKA

KINESKE RELIGIJE

Bio je osobito razvijen kult predaka kojima su prinošene žrtve. Prilikom prinošenja žrtve naznačen je i obred gatanja, kao vid uspostave veze s precima. Obredi su bili povezani i s uspjehom u poljoprivrednoj godini. Neki od tih elemenata zadržani su i u današnjim vjerovanjima.Konfucijanizam nastao u 6 st. Dio je od tri religije ( taoizam i lamaizam ) koje spadaju u kinesko religijsko naslijeđe. To je učenje za koje bi se moglo reći da je između religije i filozofije. Jedna od odlika kineske religioznosti je da u njoj nije bilo svećenika, uleme, brahmana i konfucijanski sljedbenici pripadali su više upravnom aparatu, tako da im je vođenje obreda bilo drugorazredna djelatnost. Najveći blagdan u kineskom vjerovanju je Nova godina.

1. KONFUCIJANSTVO

Približno u isto vrijeme kao i Buda u Indiji u 6 stoljeću u Kini je živio Kungfuzij ( po misionarima nazvan konfucije). Konfucije počinje uticati na izgradnju političkog autoriteta, kada je uvidio da jača rivalska borba za vlast. Nastaje njegovo učenje po kojem vođa treba biti pravi roditelj svoje nacije i voljeti svoj narod. Vjerovao je da je vladanje stvar moralne odgovornosti, a ne manipulacije i moći. S vremenom se konfucijanstvo koncentriralo na 4 pisana izvora knjige:

- razgovori-knjiga konfucijevih izreka- izreke Menciusa-jednog od najvećih predstavnika konfucijanizma- veliko učenje-knjiga o obredima- čuvanje središnjice-knjiga o ljudskoj prirodi i odnosu prema moralnom uređenju svemira.

U konfucijanstvu nema suprotnosti između svetog i profanog prava, kakvu nalazimo u kršćanstvu, islamu, pa u nekim elementima i u indijskim religijskim učenjima. Obrede su vodili državni činovnici ili glava obitelji.

2. TAOIZAM

U Kini se razvio i religijski sustav pod nazivom tao. Riječ je o pogledu na svijet i načinu ponašanja u kojem se ne spominje postojanje bilo kakvog boga. To je skup narodnih vjerovanja kod starih Kineza. Postojala je nešto neodređeno prije samog stvaranja svemira. Ono se svuda kreće bez umora ikakvog. To nešto mora biti majka svemira. Nazvan je kao Tao. Tako tao ne znači samo put, već i stil, način života, živjeti u harmoniji s yin-yang-on. Yin i yang predstavljaju tamni i svijetli aspekt tao-a. Yang je muška stvarnost, muška strana tao-a, središte u svim stvarima. Yin je ženska strana tao-a i ženska stvarnost. Tao je začetak svega , bit života. Osnivač je Lao Ce. On je isticao da čovjek od rođenja do kraja života prolazi kroz četiri perioda: djetinjstvo, mladost, starost i smrt. Taoizam ne poznaje moćno svećenstvo. Krajnji njegov cilj je oslobađanje od strasti i postizanje fizičke besmrtnosti. On poučava načelima i tehnikama izbjegavanja smrti. Taoističko božanstvo Džu Vu je svetinja pred čijim kipom se saginje glava i pada ničice. U listopadu milioni Kineza i Tajlanđana počinju vegeterijanske dijete, koje traju devet dana.

3. LAMAIZAM- predstavlja religiju lama – redovnika u Tibetu. Lama- uzvišeni ili sveti onaj koji vlada svijetom.

Lamaizam je masovnije prihvaćen tek u 16 st. Predstavlja mješavinu šamanizma i budizma. Preuzeo je mnoga vjerovanja i obrede iz budizma, kao i ideju o inkanraciji, nirvani, i ponovnom rođenju. Mnogi pd njih povezani su s magijskim obredima. Postoje dvojica poglavara:

- Dalaj lama - Pančenlama.

Dalaj lama je bio poglavar tibetanskog budizma i reda žutih kapica, ali i političkih vođa Tibeta. Lamaistička zajednica priznaje i Pančerlamu poglavara jednog od tibetanskih redovničkih zajednica iz reda žutih kapica. On je samo duhovni poglavar za kojeg vjeruju kako je jedna od inkarnacija Bude. U velikim samostanima bogosluženje se obavlja tri puta dnevno. Među najpoznatije rituale spada mandala, koji se upotrebljava u molitvama i služi u hramu. Festivali i rituali su posvećeni Novoj godini, dva dana u mjesecu provode u postu i pokajanju . Ta dva dana održava se bogosluženje u hramu. Isan-ka-pa je najveći svetac lamaizma veliki crkveni reformator.

KINESKI BUDIZAM

Širenju budizma pomogla je i njegova sposobnost za prilagodbu, kao i obaveza redovnika na misionarski rad. Misionarenje ih je primoralo da putuju izvan granica vlastitog teritorija i šire svoje učenje. Mnogi tekstovi su prevođeni na kineski jezik. Budistički manastir sadržavao je također hram

sa slikama izvornog Bude i pet sekundarnih buda. Doktrina nenasilja bila je prihvatljiva i za kinesko državno vodstvo, jer je to praktično značilo stabiliziranje mira u narodu. U Kineskom budizmu javljaju se ideje o ponovnom rađanju u Raju u nekom mesijanskom dobu kad će Buda ponovno doći. U Raj vodi Bijeli Put, ili most, preko kojih će preći oni koji vjeruju. Budin rođendan slave pjevajući pjesme u hramovima i pranjem Budinih slika. U Kini je vezan i džan- budizam kao kineska varijanta budizma. Bio je to intelektualni religijski pravac. Učenje mu se zasnovalo na stavu da čovjek može posvećenje doživjeti i u ovom životu. To postiže svjesnošću. Meditacijama se pokušava doći do transa, a pomoću njega do prosvjetljenja. Nije se prihvatala težnja ka nirvani. Umjesto toga zagovaralo se vraćanje ovozemaljskog života.

ETIČKA UČENJA KINESKIH RELIGIJA

Kod njih nije dominantno traganje za spasenjem, već socijalna etika i upravna praksa. Reklo bi se život radi života a ne radi božanstva i onostranstva. Više božansko načelo je Nebo- ( tjan ) vrhovna univerzalnost koja je indiferentna prema čovjeku. Kult Neba razvio se i za vrijeme dinastije Ču. Vjerovalo se da Nebo nagrađuje čestite, a kažnjava nedostojne. Ni budizam ni taoizam nisu tako snažno uticali na društvene odnose u Kini kao konfucijanstvo. Konfucijanski etički sustav postao je osnova za sve moralne konvencije dalekog istoka. Osnovni sadržaji konfucijskog učenja su upute o pravilnom životu. Ono je ponudili pet modela odnosa:

- Vladar službenik, - roditelj djeca, - muža žene, - starije i mlađe braće, - među prijateljima.

Konfucijski etos nije bio aristokratski već građanski. Status se sticao prema obrazovanju i ponašanju. Cilj je bio naći srednji put ( Tao ) u društvu i individualnim aktivnostima. Savršenstvo ljudskosti postiže se korektnim obavljanjem svojih društvenih i građanskih dužnosti. Čovjek kojem je ponuđeno konfucianstvo posjedovao je dvije vrline humanost i osjećaj dužnosti. Sljedbenici konfucijanizma odbacivali su upotrebu alkoholnih pića osim za vrijeme prinošenja žrtve. Najveći cilj državne uprave treba biti interes naroda. Obitelj je srž društva. Sljedbenici taoizma vjeruju da tjielo ima pet najvažnijih organa:

- pluća, - srce, - slezene - bubrezi.

Da bi se postigla besmrtnost treba uzimati hranu i ljekovito bilje koji sadrže energiju koja će odgovarati navedenim organima. Taoistički kandidat za besmrtnika imao je ograničenja u jelu i piću. Odricao se od mesa i vina, a kasnije od svake teške i aromatične hrane. On traži smirenost i jednakost stvari. Obredi im nisu bitni. Lamaizam je tražio stroge etičke norme življenje treba izbjegavati deset crnih grijehova a slijeditii deset bjelih vrlina. U grijehe spadaju grijesi:

- tijela ( ubojstvo, krađa, preljuba ),

- riječi ( laž, kleveta ), - misli ( zavist, zloba ).

U vrline spadaju zaštita tuđeg života, druželjubivost, čednost, mirotvorstvo, pokornost, sažaljenje, itd. Pored toga treba se pridržavati i šest obaveza:

- milostinja, - zavjet, - strpljenje, - urednost, - meditacija, - mudrost.

I budizam je stalno naglašavao značaj discipline i moralnosti. Zabranjeno je uzimati mito, na vrhu piramide mudrosti nije stajao bogataš već znanstvenik- nositelj duhovne mudrosti.

SAVREMENA UČENJA KINESKIH RELIGIJA

Konfucionizam u Kini na prvom mjestu je stavljao obrazovanje i konfucijsku političku maksimu da na vlast treba stavljati razumne i sposobne. Ustav je jamčio slobodu i vjeroispovijest Kinezima ali i religijska pripadnost nije bila društveno poželjna. Ministarstvo vjere je pod svoju kontrolu stavilo religijske organizacije. Slično konfucijanstvu prošle su i druge Kineske religije. Taoizam je danas razvijen na Tajvanu, lamaizam je ostavio veliki pečat na život i kulturu u Tibetu. Budizam je ostavio snažan utjecaj na Kinesku književnost, umjetnost i arhitekturu. Vremenom su u Kinu počele prodirati zapadne vrijednosti poput kršćanskih vrijednosti, anarhizma, marksizma itd. U seoskim sredinama zadržani su religijska tradicija, vjerovanja i običaji. Od konfucijanstva je najčešće preuzeto etičko učenje o javnom i obiteljskom životu. Od taoizma su preuzeti rituali, a od budizma umjerenost i nada u ponovno rođenje.

JAPANSKE RELIGIJE

ŠINTOIZAM

1. NASTANAK

Šintoizam je tradicionalna japanska mnogobožačka religija. To je mješavina kulta prirode i nacionalne, kulturne baštine. Sve do 6 st. nije imala svoje ime. Tada se radi razlikovanja od budizma nazvala šinto. Za šintoizam se kaže da je to japanska nacionalna religija iako se radi o nizu vjerovanja, običaja, rituala objedinjenih pod tim imenom. Ime je dobila od kineskog shin-tao što znači put bogova. Kineski znak za nebesko biće bio je shin, a za put tao. Tako je japanska religija postala shin-to na zapadu nazvana šintoizam. Mogli bismo reći da on spada u etničku tradiciju japanaca. Sljedbenika čistog budizma i čistog šintoizma ostalo je malo. Šintoizam ima božanstvo, običaje, obrede, svećenike ali nema svog osnivača poput nekih drugih religija niti predstavu o Bogu tvorcu svijeta.


Kroz japansku historiju dugo dominira budistička tradicija ipak se izdvaja šintoizam koji je danas dominantna religija u Japanu. Tamo se proširio i budizam, konfucijanstvo i rimokatolicizam. Stara japanska tradicija vremenom je poprimila dosta elemenata iz tih vjerovanja. Šintoizam se razvijao u dva smjera:

- lokalni, narodni- politički.

Kasnije će se i narodni lokalni šinto obogatiti nacionalnom tradicijom i tako dolazi do njegovog sjedinjenja u državni šinto. Ipak današnji šinto sastoji se od rituala pozajmljenih od različitih religija. Zato se za japanca kaže da živi kao konfucijanac, da je u braku šinto, a da umire kao budista. U svojim obiteljskim domovima mogu imati šinto ili budistički oltar. Japanci pokazuju veći stupanj religioznosti od kineza. Poštuju i božicu Kamafuci zaštitnicu ognjišta. U njenu čast nikad nisu gasili vatru na ognjištu. 1930 g. Osnovana je slijedba Soka-gakaj u čijem učenju ima elemenata šintoizma, budizma i konfucijanstva koje je u Japan stiglo preko Koreje.

3. UČENJE

Šintoizam je politeistička religija u kojoj je božica Ama-terasu zauzima centralno mjesto. Izdvaja se nekoliko bitnih stajališta šintoizma jedno od njih je ono o nastanku svijeta. Kao što ljudski život nastaje seksualnim sjedinjenjem muškarca i žene, šintoisti vjeruju da je tako i zemlja nastala sjedinjenjem muških i ženskih božanstava. Izanagi i Izanami su po mitologiji stvorili prvi japanski otok na kojem su se nastanili i otkrili seksualnost. Kami su središnji pojam šintoizma. Moglo bi se reći da je to duhovna priroda svih oblika postojanja. Kami mogu boraviti i u svetim planinama, pećinama, potocima, poljima, u drveću i u kamenu. Njihova boravišta su sveta mjesta. Izanagi je rodio najvažniju kami šintoizama veliku božicu Amaterasu ( velika nebeska svijetlost ), božicu sunca i varalicu boga Susa –no-o. Prodorom budizma došlo je zbližavanja između njegovog učenja i šintoizma. U početku su kamiji bili samo budini zaštitnica. Kasnije se u budističkim hramovima obožavana i šintoistička božanstva.


Obredi se zasnivaju na obraćanju kamiji i sadrže samoodricanje, prinošenje žrtve, molitvu i očišćenje. Obredima iskazuju duboko poštovanje prema kamiju. Najveći broj običaja i blagdana su sezonski. S obzirom na to da se u šintoizmu naglašava značaj ovozemaljskog života, veoma su razvili dobne obrede. Svetište Isi u kojem mnogi hodočaste i u njemu se čuva božica sunca Amaterasu, simbol joj je dugorepi pijetao. Hramovi su građeni od drveta. Tradicija je da se iznova grede svakih 20 god. U njima svećenici nastoje održavati dobre odnose između bogova i svijeta. Ispred ulaska u hram nalazi se kapija koja simbolički označava granicu između svetog i sekularnog svijeta. Tu je i posuda za

obredno pranje prije ulaska u hram vjernici obavezno peru ruke i ispiru usta. Među obrede spada i obred Harai ritual pročišćenja šibom i mladicama svetog drveta. Središnji dio obreda je prinošenje kamiju riže i drugih ponuda sve to prati muzika, ples i molitva. Šinto obredi grupni ili osobni nazivaju se Macuri. Od budističkih obreda treba izdvojiti 8 travanj kada japanci obilježavaju Budino rođenje to je ujedno svečanost cvijeća. Pogrebne obrede nisu obavljali šintoistički već budistički redovnici. Šintoistički svećenici obavljali su samo obrede u hramovima.

5. ETIČKO UČENJE

Kod njih dominira osjećaj časti i odanosti patronu. Imaju izuzetno razvijen osjećaj za lijepo od odječe do interijera, jednostavno i skromno. Razvili su osjećaj osjetljivosti na prirodu i ljubav prama njoj. Budizam je u Japan donio neka etička učenja i razvio pravo i društvene odnose. Tolerisalo se da svaki čovjek može imati svoje mišljenje i uvjerenje i ako treba raditi skladno sa voljom većine. Čovjek je predodređen za dobro. Svoj život zahvaljuje kamiju, precima obitelji i naciji. Svoje obaveze prema društvu ispunjava kao svete dužnosti. Iskrenost je za šintoistu izvor ljepote, dobrote i istine. Obiteljska etika podrazumijeva poštovanje predaka, teži razvijanje ljubavi, dobrote i plemenitosti prema djeci, vjernosti prema prijateljima, odanosti vladaru, ljubavi prema susjedu. Putem obreda šintoizam je više orijentisan na zajednicu nego na pojedinca. To je religija koja njeguje kult zajedništva.


U 18 i 19 st. Dolazi do zbližavanja šintoizma i konfucijanstva. Nakon pobjede u Japansko ruskom ratu1904-05 god. U japanu je ojačao nacionalizam oslonjen na obnovljeni šintoizam, koji je postao državna ideologija, moralna norma i kodeks časti. Božica Amaterasu postala je simbolom japanskom nacionalizma ( na svakom obiteljskom oltaru nalazio se njen kip ). Poraz u Drugom svjetskom ratu bio je i kraj ideologije šintoizma kao državne ideologije. Kult božice Amaterasu ostao je privatna stvar njihovog cara. U ustavu 1947 god zajamčena je odvojenost od države i religije kao i jačanje vjerskih sloboda. Država materijalno ne pomaže hramove ni u državnim obredima više ima mjesta religijskim ritualima. Zabranjeno je svako miješanje religije u odgoj.

SUVREMENE MONOTEISTIČKE RELIGIJE

ŽIDOVSKA RELIGIJA

1. NASTANAK

Smatra se da je nastala 1312.godine p.n.e., izlaskom Židova iz egipatskog ropstva. Osnivačem ove religije se smatra Mojsije, koji je izveo Židove iz egipatskog ropstva i nastanio ih u zemlji Kanaan u 12 plemena. Stari zavjet svjedoči o tome. Totemi su im bili:

- bik- zmija

- lav- izvor- drvo- kamen.

Sinonim za ime Boga u židovskoj religiji je Jahve. Smatra se prvom poznatijom monoteističkom religijom, koja je ponudila novi moral i vjerovanje.


Tipično za ovu religiju je da je ona nacionalna. Jahve je nacionalni bog koji nije predstavljen nikakvim čovječjim , životinjskim likom ili likom stvari, već silom koja se ne vidi a djeluje svuda. Ovo je religija uskih etničkih i teritorijalnih granica. Postoje 4 etape u razvoju židovske religije:

- biblijska- talmudska- rabinska- etapa reformirane židovske religije.

Uz SAD najviše židova živi u Izraelu, pored ove dvije države, židovska religija, rasprostranjena je još i u Rusiji, Ukrajini, Britaniji, Francuskoj, Kanadi, Bliskom istoku, itd. Poslije 1493.godine došli su i u Sarajevo iz Soluna, poslije im je dodijeljena i posebna četvrt u kojoj su bili nastanjeni. Židovske općine, u BiH, postoje u:

- Sarajevu- Tuzli- Banjoj Luci- Doboju- Mostaru.

3. UČENJE

Mesija je nazočan u mnogim religijama. Vjerovanje u njega vezano je za razdoblje velikih socijalnih potresa. Židovska zajednica je bila izolirana u odnosu na druge narode. Pojedini propisi iz Tore uvjetovali su izdvajanje židova od ostalih naroda.

Poslije propasti židovske države, Židovi se raseljavaju po svijetu, ali pored svega toga nikada se nisu odricali svoga jezika prilikom obavljanja molitvi. I Toru su uvijek čitali na hebrejskom. Za Židova rođenog u Palestini koristi se naziv Sabra. Kabala je neka vrsta mistične tradicije židova. Samo malo broj ljudi je pronikao u njene tajne. Vjeruju da je, uz pisani zakon, Mojsije od Boga primio i usmeni zakon prenošen s generacije na generaciju. To usmeno prenošenje zakona naziva se „kaballah“. Za prihvaćanje kabale potrebno je prethodno dobro poznavanje Biblije. Prvo se pojavila u Južnoj Francuskoj, pa u Španjolskoj.


Čitanje, u hramovima, knjiga Tore, te Biblije na hebrejskom ostalo je do danas kao osnovni oblik prenošenja religije, običaja i rituala. Kao i kod drugih religija i kod Židova postoji žalost za mrtvima. Iz kuće umrlog i iz dvije susjedne kuće izbaci se voda kako bi susjede upozorili na obaveze prema preminulom. Ožalošćenim osobama se smatraju: otac, majka, sestra, brat, kćerka, sin, suprug/supruga preminule osobe. Os smrti do pokopa umrlog, ožalošćeni izražavaju bol cijepanjem odjeće. Umrlom se održava kadiš. Ortodoksni židovi imaju samo pokop, dok reformirani mogu izabrati između kremacije ili pokopa. Na dan mladog Mjeseca zabranjeno je držati posmrtni govor. Poslije ukopa se pale svijeće u kući umrlog koje gore 7 dana.

Kao i ostale monoteističke religije i židovska pridaje značenje molitvi. Od vjernika se očekuje molitva 3 puta u toku dana:

- u zoru- u podne - navečer.

Muškarci su radnim danima obavezni na 3 molitve, a žene na dvije. Poštuju samo Jahvu i nemaju svetaca ili blaženih. Na jutarnjoj molitvi nose talit, bijeli šal sa crnim prugama . Talit nose samo muškarci, poslije obreda bar – micve. Svaki muški član židovske zajednice mora biti obrezan. Stari židovi su smatrali da obrezivanje oslobađa mušku djecu istočnog grijeha. Osam dana poslije rođenja vrši se obred obrezivanja. Bar – micva je obiteljski praznik kojim se označava punoljetstvo dječaka, u njegovoj 13.godini. U prvu subotu poslije 13.rođendana dječak ima prvo čitati svitak iz Tore. Djevojke postaju punoljetne u 12. godini i raj obred se zove bat – micva. Židovi iz cijelog svijeda dolaze do zida plača (ostaci Slomonovog hrama) gdje se mole i plaču. Glavna dnevna molitva, amida, održava se stojeći, licem okrenutim Jeruzalemu. Židovski kalendar je lunarni. Paša praznik kojim se obilježava prelazak Židova iz Egipta u obećanu zemlju. Hanuka je blagdan kojima židovi obilježavaju pobjedu za samostalnost Judeje. Slave je 7 dana a svaku noć pale po svijeću na menori. Najveći blagdan Židova je Jom Kippur – dan pokore, praštanja i pomirenja.

5. ETIČKO UČENJE

Glavna pouka židovske religije je moral. Tora je nastala 1000.godine p.n.e. a sastoji se od prvih 5 knjiga Starog zavjeta. U biti ona je opis historije židovskog naroda. Uz Toru židovska religija poznaje Tenah, zbirku starozavjetnih propovjedi, mudrih spisa, a koje su uključene i u kršćanski Stari zavjet. Dekalog je najstariji židovski moralni kodeks. Riječ je o 10 zapovjedi koje je Mojsije primio od Boga, na gori Sinaju. Židovska religija je prva ukazala na jednakost svih ljudi pred Bogom. Židovska religija ima dopuštenu hranu – kašer, ali isto tako i zabranjuje neka jela. Ta pravila važe isključivo za članove zajednice. Opći židovski pozdrav je šalom.


Od Francuske revolucije Židovi su u europskim državama dobivali slobodu vjerskog djelovanja i očuvanja svog identiteta. U Zapadnoj Evropi javljaju se manji reformistički pokreti. Unutar židovske religije razvila su se tri pokreta:

- ortodoksni- reformistički- konzervativni.

Ortodoksni smjer u židovskoj religiji oslanja se na Toru. Traži se da se strogo slijede 613 zapovijedi iz Tore. Obavezno obavljaju sve molitve, nose jarmulku dok su budni, svjetkuju subotu, u potpunosti se pridržavaju pravila ishrane. Obredi se održavaju na hebrejskom jeziku. Od njih se traži da im čitav život bude temeljen na Tori. Osobito je bio raširen u Poljskoj i Rusiji.

Reformacijski pokreti unutar židovske religije bili su naklonjeni modernim idejama, reformisti su posebno ukazivali na etičko učenje ove religije. Zagovarali su promjene u obredima i bogosluženjima. Odbacili su talit i jarmulku. Dopušten je mješoviti brak. Dijete se smatra Židovom ako je bilo koje od roditelja Židov, a ne samo majka. Reformatici daju veću važnost etici nego dogmi i pridržavanju često prevladanih normi. Prihvataju ženu u ulozi rabina. Ovakvo židovstvo je reakcija na prosvjetiteljstvo.

Konzervativci pojavili su se krajem 20.st. Smatrali su da je ortodoksni smjer previše oštar, a reformacijski previše „nov“ i liberalan. Dozvoljavali su da žene mogu biti rabini, ali se to u praksi u biti ne dešava. Zadržali su hebrejski jezik u molitvama, strogo se pridržavaju svetkovanju subote.

KRŠĆANSTVO

1. NASTANAK

Mnogi smatraju da je kršćanstvo nastalo u većinskoj židovskoj tradiciji. Neki autori su kršćanstvo smatrali ogrankom židovske religije, a tek sv. Pavlu priznaju kako je kršćanstvo odvojio od židovstva. Ono što je neosporivo jeste da grčki i grčkorimski elementi kršćanstvu otvorili put do svjetske religije. Korijene ima u prethodnim religijama: židovskoj, starogrčkim i starorimskim, u kultu Mitre, itd. Kršćanstvo spada u monoteističke religije. Nakon pada i razaranja Jeruzalema raslo je značenje kršćanske zajednice u Rimu. Neki autori su razvitak „antičkog kršćanstva“ podijelili u nekoliko faza:

- prvobitno kršćanstvo- rano kršćanstvo- kasno kršćanstvo.

Od 16. stoljeća postoje 4 pravca u kršćanstvu:

- rimokatolički- pravoslavni- protestantski- anglikanski. 2. RASPROSTRANJENOST

Kršćanstvo je moralo prevladati etničke ograničenosti prethodnih religijskih sustava. Samo je tako moglo biti prihvaćeno od svih ljudi. Tako je kršćanstvo postalo nadnacionalni, univerzalni, svjetski religijski sustav. Jedna religija koja je podijeljena na više crkava, vjeroispovjedi i sljedbi. Ima ja na svim kontinentima, ali je najviše dominantna u:

- Evropi- Americi- Australiji.

Armenija i Gruzija su bile među prvim zemljama koje su primile kršćanstvo.

Sa osvajanjem novih kontinenata i područja, ruku pod ruku, išlo je i katoličko misionarenje. Kršćanstvo se tako proširilo na od Afrike do Filipina, na indijski potkontinent, Kinu, Japan. U sj. Evropi dominira protestantizam, u istočnoj pravoslavlje, u jugozapadnoj rimokatoličanstvo. Luteranska crkva dominira u Norveškoj, Danskoj, Islandu. U Velikoj Britaniji najviše stanovnika pripada Anglikanskoj crkvi. Za Sjevernu Irsku znamo da je konfesionalno podijeljena između rimokatolika i protestanata. Zapadnoevropske zemlje: Belgija, Luksemburg, Francuska, Španjolska, Portugal, Italija, Malta, Austrija, su zemlje koje su pretežno naseljene rimokatolicima. Ostale zemlje, poput Holandije, Švicarske, Njemačke naseljene su rimokatolicima i protestantima. Istočna i jugoistočna Evropa ( evropski dio Rusije, Rumunija, Bugarska, Srbija, Makedonija, Grčka ) su pod pravoslavnom tradicijom. U Bosni i Hercegovini žive muslimani, pravoslavci i katolici.

Pretpostavlja se da kršćanima, početkom trećeg milenija, pripada 5, 65% svjetskog stanovništva.

3. UČENJE

Na dva sabora u Nikeji 325. i Carigradu 381. godine, utvrđeno je i osnovno učenje kršćanske religije. Biblija je, zajedno sa tradicijom, glavni izvor i autoritet kršćanske religije. Sinonim za Bibliju je Sveto pismo. Bibliju čine dva dijela:

- Stari zavjet - Novi zavjet.

Prvi dio je preuzet iz židovske religije i pisan je na hebrejskom jeziku. Drugi dio specifičan je za kršćanstvo i pisan je na grčkom jeziku, te se sastoji od 4 evanđelja (Matejevo, Markovo, Lukino i Ivanovo). U Novi zavjet spada i knjiga Djela apostolska. Pisanje Biblije trajalo je više od 1600 godina. Mnogi je smatraju najrasprostranjenijom i najprevođenijom knjigom u historiji. Najviše prijevoda je ostvareno u Africi. Drugi važan izvor kršćanske objave je tradicija ili sveto predanje.

U središtu kršćanstva nalazi se Isus Krist. Po kršćanskom učenju Krist je sišao na Zemlju da umre mučeničkom smrću i na taj način iskupi prvobitni grijeh svih ljudi. Bog je jedan iako se očituje u svetom trojstvu:

- Bog – otac- Bog – sin- Bog – duh sveti.

Kršćani vjeruju u besmrtnost duše i postojanje zagrobnog života. Prema tom vjerovanju, pravednici poslije smrti odlaze u raj, a grešnici u pakao. Križ je simbol kršćanske religije. Pokretom ruke križ se pravi na sebi i na drugima. U pravoslavlju se to čini sa tri skupljena prsta kojima se dotiče čelo, desno i lijevo rame. Katolici to isto čine, ali sa svih 5 ispruženih prstiju, dotičući čelo, lijevo pa desno rame.

Ni jedan kršćanski obred se praktično ne obavlja bez križa. U unutrašnjosti katoličke crkve nalazi se 14 postaja iznad kojih su ukrašeni križevi i slike koji simboliziraju prizore iz Kristove osude i raspeća, a nazivaju se križni put.

4. RIMOKATOLIČANSTVO, PRAVOSLAVLJE, PROTESTANTIZAM

RIMOKATOLIČANSTVO

- je jedna od najrasprostranjenijih konfesija u svijetu.

Najviše rimokatolika živi u Brazilu. Rimokatolička crkva sve više postaje crkva trećeg svijeta. Po brojnosti sljedbenika, po organizacijskoj strukturi, hijerarhiji, razvijenoj teologiji, to je jedan od najorganiziranijih i najrazvijenijih oblika religijskog organiziranja. Za razliku od protestantizma, rimokatoličanstvo za izvor svog učenja ne uzima samo Bibliju nego i crkvenu tradiciju. U nju spadaju i odluke koncila. Rimokatoličko svećenstvo ima zavjet celibata, odnosno suzdržljivost od ženidbe. Papa predstavlja živi autoritet u ovoj crkvi. I rimokatoličanstvo i protestantizam priznaju Trojstvo. Rimokatoličanstvo prihvata ideju o „čistilištu“, zabranjuje razvod braka i umjetno ograničenje začeća. Razvijen je kult Madone (Djevice Marije). 15.augusta se slavi Velika Gospa, kao spomen Marijina uznesenja na nebo. Njoj je posvećena i prastara kršćanska molitva Ave Marija. Beatifikacija je obred svečanog proglašenja nekoga za blaženog.

U rimokatoličkim crkvama nema ikonostasa. Mjesto u crkvi na kojem svećenik obavlja mise je oltar/žrtvenik. Crkva u kojoj biskup obavlja obred, a koja se nalazi u gradu gdje je njegovo sjedište je katedrala. Misa je središnji, najsvečaniji čin, javnog bogoštovanja. Čaša/pehar posebnog oblika, koja se upotrebljava prilikom raznih obreda, naziva se kalež. Svećenik za misu oblači posebno ruho. Pripreme za Božić – advent – započinju u nedelju koja je najbliža 30.11. Za Poklade, kada se prelazi iz mrsa u post, organizira se karneval. Čistom srijedom, Pepelnicom, počinje vrijeme priprema za Uskrs i traje narednih 6 sedmica.

Organizacija Rimokatoličke crkve je strogo centralizovana, sa središtem u Vatikanu. Na njenom čelu se nalazi papa. Papa je naziv za nasljednika sv. Petra. Zbor kardinala i sam postupak kojim se bira novi papa naziva se konklava. Rimljani se okupljaju na trgu ispred kapele kako bi mogli vidjeti dim i saznati da li je izabran novi papa. Crni dim iz kapele znači da papa nije izabran, a bijeli dim znači da je izabran

novi papa. Poslije pape u hijerarhiji Rimokatoličke crkve nalaze se biskupi – kardinali. Biskupi upravljaju pojedinim dijelovima Crkve kao papini pomoćnici. Niži rang od biskupa su svećenici.

Starokatolici priznaju 7 sakramenata, poštuju Mariju, odbacuju dogme o njenom bezgrešnom začeću i uskrsnuću. Odbacuju primat rimskog pape i njegovu nezabludivost, odbacuju poštovanje ikona i moći, celibat i ne prihvaćaju nerazrješivost braka, tajnu ispovijedi, uvode narodni jezik u liturgiju, osnivaju crkve na „nacionalnom načelu“. Bogoslužje održavaju ako su prisutne najmanje 3 osobe. Pokret se 20-ih godina ovog stoljeća počeo širiti po BiH.

PRAVOSLAVLJE

- predstavlja jedan od četiri osnovna smjera kršćanske religije.

Predstavlja religiju sa najvećim brojem sljedbenika na području istočne i jugoistočne Evrope. Istočne crkve su se tako razvijale da je to dovelo do sjedinjenja sa pojedinim narodima. U svim pravoslavnim religijskim zajednicama dosta je prisutan tradicionalizam, očuvanje naslijeđa. Srpska pravoslavna crkva bila je tijesno povezana sa državnom vlašću.

Postoje neke specifičnosti ovog u odnosu na druge kršćanske smjerove. Neke pravoslavne crkve ne priznaju pojedine knjige Starog zavjeta. Bog – Duh sveti proizlazi samo iz Boga – Oca. U odnosu na rimokatolike razlikuju se i u pitanju bezgrešnog začeća Djevice Marije, koje ne priznaju. Pravoslavna „grčka“ liturgija odvija se sa više ceremonije nego „latinska“. U njoj dominiraju simbolične radnje, a kod „latinske“ poučna riječ. Kod katolika samo biskupi imaju pravo podjeljivanja sakramenta potvrde. Više je razlika disciplinarne i običajne naravi nego doktrinarne. Crkvene strukture su decentralizirane. Odnosi unutar Crkve regulirani su kanonskim pravom. Pravoslavni svećenik nikada ne služi liturgiju bez prisustva vjernika. Molitva se obavlja stojeći, spuštenih ruku prema dole. Na početku i na kraju molitve se obavezno prekrste. Pregrada u crkvi koja odvaja svetište od prostora za vjernike naziva se ikonostas. Svako bogosluženje u pravoslavnim crkvama počinje molitvom Svetoj Trojici. U crkvi obično nema stolica ili klupa. I kod pravoslavnih vjernika razvijen je običaj posta. Crkva je ustanovila 4 posta, pred:

- Božić- Vaskrs- Petrovdan- Gospojinu.

U pravoslavlju se Vaskrs dočekuje, nakon sedam nedelja posta, kao najveći blagdan. Vaskrs svetkuju nakon židovske Paše. Jaja za Vaskrs boje se na Veliki petak, i taj dan se ništa drugo ne radi. Vidovdan je praznik kojim se obilježava mučeništvo za vjeru. Pravoslavlje nema ni zajedničkog vrhovnog poglavara, niti zajedničko središte. Na čelu crkve je patrijarh.

Eparhije u BiH:

- Dabrobosanska- Zahumsko – hercegovačka- Zvorničko – tuzlanska- Banjalučka- Bihaćko – petrovačka.

PROTESTANTIZAM

Uz rimokatoličanstvo i pravoslavlje, protestantizam predstavlja jedan od 3 glavna pravca kršćanstva. U protestantizmu crkva i konfesija imaju sekundarno značenje u odnosu na Bibliju. Pod pojam protestantizam podvodimo sve evangelističke i reformirane religijske zajednice. Pripadnike tih religija nazivamo protestantima. Za izvor svoga učenja priznaju samo Bibliju. Posebno pridaju važnost Novom zavjetu i pojedinim evanđeljima. Osnova vjerovanja jeste kako je spas moguć jedino osobnom vjerom. Nemaju svećenika kao posrednika između Boga i ljudi. Od svih sakramenata, uglavnom, priznaju krštenje i pričest. Ne vjeruju u postojanje čistilišta, razvod braka je dopušten. Ne obožavaju Isusovu majku Mariju, poput katolika. Prvobitni protestantizam vezan je za učenja Martina Lutera. Krste novorođenčad, ali tek u odrasloj dobi ih primaju u punopravno članstvo Crkve. Iz prvobitnih, navedenih oblika, nastali su novi smjerovi – metodisti, reformatori, prezbiteri, baptisti, adventisti, itd.


Vjerski obredi su simboličke radnje kojima se izražavaju religijske ideje, predodžbe i osjećaji. Obredi se održavaju prema tačno propisanim i utvrđenim pravilima. Obrede obično vode svećenici, ali u njima najčešće sudjeluju i ostali vjernici. Kršćani pridaju veliko značenje hramovima u kojima se obavljaju vjerski obredi u skupu. Sveukupnost religijskih radnji i obrednih djelovanja u kojima se religijski vođa, kao prevoditelj vjernika, obraća Bogu naziva se misa. Misa u protestantizmu ima različite oblike. U kršćanskoj religiji važno mjesto zauzimaju sakramenti ili svete tajne. To su obredi za koje se vjeruje da predstavljaju put ka spasenju. Ima ih 7, i neki se mogu primiti samo jednom u životu, dok se drugi primaju više puta. Sakramenti:

- krštenje – postaje se članom Crkve, simbolizira očišćenje i obnovu- potvrda/krizma- pričest – simbolizira sjedinjenje sa Bogom- ispovijed – obred priznavanja grijeha pred svećenikom- bolesničko pomazanje – obavlja se pred smrt- sveti red- brak sklopljen uz crkveni obred.

Najrasprostranjenija kršćanska molitva je Oče naš. Božić je veliki kršćanski blagdan posvećen Kristovu rođenju. Najveći kršćanski blagdan je Uskrs. Dan prije Božića naziva se Badnji dan – svetkovina Adama i Eve. Uskrsnuće Kristovo simbolizira Uskrs. Iz starih religija ušla je u kršćanstvo i tradicija bojenja jaja za Uskrs.

6. ETIČKO UČENJE

Mnogi smatraju da je kršćanska etika proizašla iz židovske tradicije Deset zapovjedi. Kršćanska etika se razlikuje od židovske jer su Mojsije i Isus imali različite stavove prema ubistvu, zakletvi, preljubu, razvodu braka, i sl. Etika kršćanstva ima dosta sličnosti sa etikom budizma. Isus nije stvorio neku univerzalnu vrijednost koju treba slijediti. Isusovo etičko učenje iskazano je u govoru na Gori, o čemu možemo čitati u Matejevu i Lukinu evanđelju. Novozavjetna etika je etika praštanja, ljubavi, mirenja. U novozavjetnoj etici se poziva na milosrđe, ne opiranje zlotvoru. Duh kršćanstva izražava smisao Isusove muke, koja se svodi na odricanje, požrtvovanje, ljubav prema bolesnom, onima u nevolji, usamljenima, pa i prema neprijatelju. Novi zavjet apelira na poštovanje i tolerantnost, snošljivost.


Svoju kulminaciju kršćanstvo je doživjelo u devetnaestom stoljeću. Dolazi do jačanja procesa odvajanja Crkve od države. Protestantizam je nasuprot katoličkom, a posebno pravoslavnom, kolektivizmu, razvio individualistički duh. Neki kažu da je ono multikulturalno, postoji:

- europsko- afričko- latinoameričko kršćanstvo.

ISLAM

1. NASTANAK

Islam je, po vremenu nastanka, treća svjetska religija. To je posljednja i strogo monoteistička religija. Nastala je na Srednjem istoku, na tlu Arabije. Neki autori smatraju da je pojam islama nemoguće izraziti u evropskoj terminologiji. Etimološki riječ islam dolazi od arapskog glagola „selemejuslimu“ što znači podčinjavanje, predavanje, prihvatanje. Pojam islam ima univerzalno, nekonfesionalno značenje.

Nastanak svoje religije vjernici vezuju uz Muhammeda a.s. kojem se javio melek Džibril i priopćio mu da ga je Bog izabrao za poslanika. Sa 40 godina, Muhammed a.s., počeo je pripovijedati novu religiju, koju je prva prihvatila njegova žena Hatidža. Bilo je to oko 610.godine. Islamska tradicija zabranjuje slikovno prikazivanje Poslanika Muhammeda a.s. Muhammed a.s. se 622.godine preselio iz Mekke u Medinu, te je tamo ustanovio novu islamsku zajednicu – ummu. Život zajednice se odvijao po dokumentu koji je on sastavio, poznat još kao i Ustav Medine.


Nastao na početku 7. stoljeća na tlu Saudijske Arabije, islam se proširio širom svijeta. Rasprostranjen je počev od Atlantika do Indije, od Aralskog jezera do Sahare.

Islam je univerzalna religija čiji se vođe, u njegovom širenju, služe metodom propovijedanja i uvjeravanja. Sila u preobraćanju na islam nije dozvoljena.

U Indoneziji živi više muslimana nego u svim arapskim državama zajedno. Islam se međusobno dosta razlikuje u Americi, Evropi, Aziji i Africi. Danas blizu 2/3 pripadnika islama živi u Aziji. Islam se i dan danas demografski eksplozivno širi.

Islamska zajednica u BiH ima svoju organizacijsku strukturu. Zajednicu predvodi rejsu – l – ulema. Odbor islamske zajednice obuhvaća više džemata.

3. UČENJE

Kur'an je osnovni pisani autoritet i izvor islama, koji, po vjerovanju muslimana sadrži posljednju Božju objavu u pisanom obliku, prenesenu preko posljednjeg poslanika.

Islam židove, kršćane, kao sljedbenike Knjige, smatra duhovnom braćom.

Osnova islamskog učenja dana je u Kur'anu, Svetoj knjizi. Nastao je za 23 godine Muhammedovog a.s. poslanstva. Sure se sastoje od ajeta. U Mekki je objavljeno 93 sure, a u Medini 21. Kur'an je nekoliko stoljeća postojao samo na arapskom jeziku, nije prevođen na druge jezike.

Osnovu šerijata čine Kur'an i hadisi. Vjera u Allaha dž.š. osnova je islamskog učenja. On je sam i nema sina niti kćerku. Riječju iman označava se čvrsto vjerovanje u jednog Boga, Allaha dž.š. Islam priznaje sve proroke, od Abrahama do Isusa, ističući da je Muhammed a.s. posljednji i najmoćniji Božiji poslanik. Kako Kristu poriču božanstvo, tako i Muhammeda a.s. smatraju samo poslanikom, ali ne i Bogom.

Pripadnici islama vjeruju u :

- kijamet- ahiret- uskrsnuće mrtvih- strašni sud- džehennem- džennet- meleke- šejtane.

Kur'an sadrži i dosta zabrana. Najznačajnija je širk, mnogoboštvo. U islamu postoje dva velika pravca:

- sunitski- šitski.

Do podjele na šite i sunite došlo je već u 7.stoljeću.


Redovno obavljanje pet dnevnih molitvi, obavezu posta, hodočašća. Taj model života traži poslušnost i disciplinu. Islamska godina je lunarna, te se blagdani „kreću“ kroz godišnja doba. Godine su se počele računati od 622.godine. Akika je obred u čast novorođenčeta, koji podrazumijeva kurban, učenje ezana, nadijevanje imena novorođenčetu i brijanje njegove kose. Obred se obavlja sedmog dana od djetetovog rođenja. Nad djecom se obavlja i obred obrezivanja, što smatraju simbolom pripadnosti islamu. Svaki pripadnik islama mora poštovati pet osnovnih načela:

- šehadet- namaz- post- zekat- hadždž.

Glavno bogoslužje u džamiji obavlja se petkom. Uči se Kur'an i drži propovijed – hutba.

Skupna molitva kao sjećanje na umrlog naziva se tevhid. Tevhid se daje na dan pogreba, sedminu, četrdesetinu, pola godine i godinu dana nakon smrti. Na nišan se arapskim pismom napiše ime i prezime umrlog, ime oca, dan, mjesec, godina smrti.

5. ETIČKO UČENJE

Islam je nastao na Arabijskom poluotoku, u sredini sa izrazitim smislom za bratstvo i uvažavanjem vrlina poput hrabrosti, velikodušnosti, etičnosti. U etičkom naučavanju islama razlikujemo:

- ono što je obavezno- ono što je preporučeno- ono što je bez osobitog značaja- ono što se ne savjetuje- ono što je kažnjivo, zabranjeno.

Islam nije pravio diskriminacijsku razliku među ljudima na osnovu njihove kastinske, klasne ili rasne pripadnosti. Moralni sustav islama nosi ideju jednakosti svih ljudi pred Bogom. Šerijat se dijeli na 3 dijela:

- ibadet- muamalat- ukubat.

Šerijat regulira sveukupnost društvenih odnosa: odnose u obitelji i društvu.

Tijekom ramazana pripremaju se raznovrsna jela koja se iznose na trpezu kada nastupi iftar, završetak dnevnog posta. U islamu nailazimo i na zabrane koje se odnose na pića i jelo. Kur'an zabranjuje i prostituciju, narkomaniju, kockarske igre, gatanje, vračanje, i sl.


Iako je kolijevka islama Arabijski poluotok, on je ostavio traga i na evropsku kulturu, posebno Španjolsku i na Balkanu. U velikom broju islamskih zemalja osnažili su pokreti koji su težili prozapadnoj modernizaciji života. Suprotno tradicionalnom islamskom učenju, prihvata se zapadni model života. Treća struja unutar suvremenog islama želi uspostaviti jednakopravan status vlastite, islamske, kulture s onom zapadnom.

Stjecanjem niza historijskih okolnosti, islam je u suvremenom svijetu postao osnova za organiziranje i djelovanje nacionalnih islamskih država. Turska je postala sekularna država. Talibani su u Afganistanu gradili svoj model islamske državne zajednice. Jednostavno rečeno: situacije su raznolike.

SIKIZAM

1. NASTANAK

Riječ sikh izvedena je od sikkha ili sisya, što znači sljedbenik, pristaša, učenik. Na pali jeziku ona označava pristašu guruu Nanak. Riječ je o religiji guruua. Osnivač je Baba Nanak. Predstavlja spoj 2 religija, islama i hinduizma. Zapaženiji je utjecaj hinduizma. Islam je na njega uticao davši mu ideju monoteizma, odbacivanje mnogoboštva i sustava kasti. Simbol sikizma su dva ukrštena mača. Ova religija, po svojoj rasprostranjenosti, spada u etničke religije. Sikhi nemaju misionarsku djelatnost kako bi svoju religiju prenosili na druge.


Sikizam nije misionarska religija, koja bi htjela pridobiti pristaše izvan zajednice Sikha. Riječ je o etničkoj religiji koja ima ulogu očuvanja identiteta zajednice. U 20. stoljeću religija se brzo širila i izvan granica Pendžaba. Služeći Englezima, Sikhi su se naseljavali u njihovim kolonijama poput Hong Konga, Singapura. U dijaspori mnogi od njih su prestali nositi dugu bradu i kosu, ali su zadržali svoj etnički i religijski identitet. U Indiji ih ima oko 17 miliona.

3. UČENJE

Sikizam je nastao spojem hinduizma i islamskog sufizma. Nanak nije tražio ni od muslimana ni od hindusa da napuste svoju vjeru i preobrate se u drugu.

Od hinduizma je preuzeto učenje o karmi i spasenju. Oni polaze od vjere u Boga, a on nije ni musliman ni hindus. Islam je podario vjerovanje u jednog Boga, tako da su Sikhi monoteisti. Vrhovno biće je Ik. Nemoguće ga je opisati. Za takvo nešto čovjek je nesposoban.

Život i rad Sikha treba se zasnivati na načelima sikizma. To podrazumijeva:

- prihvaćanje monoteizma i odbacivanje idolopoklonstva- vjerovanje u 10 guruua- odbacivanje magije, nasilja, horoskopa, obreda vezanih za pun Mjesec, obavljanja molitvni na

grobovima muslimanskih ili hinduističkih svetaca.

Ne prave nikakve razlike između ljudi. Odbacili su poštovanje rijeke Ganges, odavanje poštovanja bogovima poput Rame, Krišne, Brahme. Za jednu od vrlina svoje moralnosti smatraju samilost i nesebičnost. Osnove njihovog djelovanja su:

- usrdna vjera- moralno djelovanje- bratstvo.

Poštuju svetu knjigu Adi Granth, koju je sastavio guruu Arijan. Adi Granth nije obožavana jer se, po naučavanju sikizma, samo Bog može obožavati. Sikhi se pred njom klanjaju zbog riječi i poruka koje

sadrži. Za neke specijalne obrede, neprestano je recitiraju 48h. Djeci daju ime tako što otvore Adi Granth i prvo slovo na otvorenoj stranici određuje ime djetetu.

Sikhi ne vjeruju da se Bog može roditi, ali smatraju da su Buda, Mojsije, Krist, Muhammed, primili poruku od Boga. Ne vjeruju u božju inkarnaciju u ovosvjetovne forme. Smatraju da je i sam Bog guruu, čija je stvaralačka riječ došla preko 10 proroka. Sikhi su u svojoj religiji razvili 2 aspekta:

- mistički- vojni.

Bez vodstva guruua nemoguće je postići oslobađanje. Njega treba slušati, poštovati i voljeti, ali ne i obožavati.


Sikhi ne drže mnogo do rituala i spoljašnjih formi religioznosti. Oni vjeru žive.

Običaj kod Sikha je da nose dugu bradu i turbane. Sastavni dio njihova obreda je nošenje mača. Mač je postao sastavni element vjere. Kada ulaze u hram, Sikhi moraju skinuti cipele i pokriti glavu. Glavni su im grupni obredi koje vode petorica vjernika. Obred podrazumijeva da je tu obavezno Adi Granth. Rituali počinju čitanjem njenih ulomaka. Sikhi se pred njom klanjaju kao pred božanstvom. Osim rituala vezanih za čitanje Adi Granth, ostali obredi koje nalazimo u drugim religijama su zabranjeni. Razvili su dobne obrede vezane za rođenje djeteta, davanje imena, inicijaciju, vjenčanje i smrt.

Moralnost podrazumijeva da ne šišaju kosu, da izbjegavaju blud, duhan, drogu, alkohol, meso životinja zaklanih na islamski način. Vjernik je dužan ustati prije zore, oprati se i obaviti molitvu. Prvi dio jutarnje molitve predstavlja odnos prema jednom Bogu. U toku dana moraju izmoliti još 4 molitve.

Glavno vjersko i nacionalno središte im je Hari mandir ili Zlatni hram, u gradu Amritsatu.

Iz islama su preuzeli obred obrezivanja.

Tri najznačajnija praznika su:

- Baisakhi – označava početak Nove godine- Divali – opraštaju se od ljeta i predstavlja blagdan svjetla- Hola Mohalla – u početku je imao cilj odvojiti Sikhe od Hindusa, a poslije je prerastao u

praznik takmičarskog karaktera.

Pogrebnom obredu ne pridaju osobito značenje. Tijelo umrlog obično, pod utjecajem hinduizma, spaljuju.

5. ETIČKO UČENJE

Etika sikizma izuzetno cijeni i uvažava jačanje kolektivnog identiteta. Veoma je važan odnos prema drugim ljudima. Duhovna čistoća se postiže izgovaranjem Božjeg imena. Jedno od bitnih načela njihove etike je dragovoljno i nesebično služiti drugima, bez obzira na njihovu rasnu, političku, religijsku ili neku drugu pripadnost. Imaju razvijen običaj ugovaranja braka. Obitelji mladića i djevojke odlučuju o njima i njihovom bračnom drugu. Odbacuju praksu po kojoj su žene dužne pokrivati lice.

Roditelji su dužni djecu podučavati vjeru. Sikhi odbacuju alkohol i obavezuju se na moralan život. Oni koji sijeku kosu i briju bradu smatrali su otpadnicima. Odbacuju egoizam. Odbacuju celibat. Zabranjeno im je baviti se crnom magijom, postiti u vrijeme Mjesečeve mijene, nositi amajlije, vrijeđati druge religije, vršiti abortus.


Sikhi i dana čine utjecajnu zajednicu. Imaju svoje škole, fakultete, bolnice, sirotišta. Nastoje djecu školovati, ali i odgajati u duhu religije i nacionalne tradicije. Osnovno im je okupiti sve Sikhe u zajednicu. Danas mnogi Sikhi sijeku kosu i briju bradu te se tako „utapaju“ u život hindusa. Pokušaji za oživljavanjem tradicije ostali su bezuspješni.

RELIGIJE U AFRICI

1. STARE RELIGIJE U AFRICI

U Africi nalazimo bogatstvo religija koje ne spadaju u velike religije, već u afrička vjerovanja, plemske religije. Zajedničke odlike:

- postojanje molitve- prinošenje žrtve- razvijeni rituali.

One obiluju tabuima, fetišima. Vođe u njima često nose ukrašeno koplje kao znak duhovne moći. U njima ne dominira ideja Boga, pa ni ideja o ličnom spasenju. Kod njih je rasprostranjeno vjerovanje u vještice i gatanje. Kult predaka je razvijen. Obredi koji prate rođenje djeteta nisu razvijeni kao kod ostalih naroda. Dijete dobiva tajno ime koje će ga čuvati od zlih duhova. Pogrebni obredi su jako razvijeni i na njima sudjeluju svi članovi zajednice i susjedi.

2. RELIGIJE ZAPADNE AFRIKE

Zapadnu Afriku naseljava oko 600 etničkih grupa. Vrhovno božanstvo nije isto kod svih njih. Rasprostranjena su vjerovanja u duhove zaštitnike. Kult mrtvih posvećen je samo onima koji umru u dubokoj starosti i „prirodnom“ smrću. Ceremoniju prinošenja žrtve u klanu obavlja najstariji muškarac ili osoba koja je specijalno odabrana iz grupe.

U religije zapadne Afrike ubrajaju se religije:

- Joruba- Akana- opća shvatanja Bambara i Dogona.

Religiji Joruba pripada oko 40mil. sljedbenika. Većinom žive u zapadnim i jugozapadnim dijelovima Nigerije. Podijeljeni su u dvadeset podgrupa koje se razlikuju po govoru, religijskim i političkim pogledima. Religija Joruba sadrži više različitih vjerovanja, odlazaka na hodočašće, prinošenja žrtava. Razvijen je kult Velike Majke božice Ile. Tehnika gatanja je razvijena. Pojedine osobe su tehniku

gatanja razvile do te mjere da im je gatanje postalo životni poziv. Rođenje blizanaca tumače kao prekid u harmoniji univerzuma ili kao izvanredni događaj, i u tom slučaju su blizanci bili obožavani. Jorube su danas, uz tradicionalna vjerovanja, prihvatile sunitski islam. U Nigeriji je osnovana sinkretistička religijska zajednica Bratstvo križa i zvijezde. Prihvataju pripadnike svih religija, posebno islama. Sveti dan im je četvrtak. Zabranjeni su im alkohol i duhan. Vegeterijanci su. Simbol im je križ i zvijezda. U Nigeriji postoji Nebeska Kristova Crkva. Pri obredima upotrebljavaju tamjan, svijeće, križ.

Akani žive na području Gane i Obale Slonovače. To je najveća etnička grupa u Gani. Govore jezikom Twi. Od njihova božanstva izdvaja se Najama. Razvili su kult predaka. Središnji religijski festival je Apo.

Religija Bambara i Dogona – Dogoni vjeruju u dualizam boga stvoritelja Ama i Nomoa. Savršeni par Nomoa je par blizanaca suprotnog spola. U vrijeme pogrebnih svečanosti i svjetovnih slavlja, održavaju ples pod maskama. Najvažnije vjerovanje im je kult predaka posvećen kontinuitetu života. Uz stara vjerovanja prihvatili su i sunitski islam. Kod Bambara riječ je ta koja je veza između ljudi i Boga. Izgovaranje riječi ima značenje poput rađanja djeteta. Izgovaranje riječi narušava tišinu koja ima obrednu vrijednost. Uz tradicionalna vjerovanja pripadaju i sunitskom islamu. U gradovima zapadne Afrike mrtvima prinose žrtve, ispred svetišta ostavljaju hranu, piju alkohol od nedavno prispjelog žita, dopuštene su tad i seksulane slobode i nepoštivanje društvenih normi.

3. ISTOČNOAFRIČKE RELIGIJE

Gatanje je razvijeno kod svih naroda istočne Afrike. Gataju kako bi prorekli budućnost ili našli odgovor na neko pitanje. Razvijen je obred mladalačke inicijacije. Tom prilikom nad mladićima se vrši obred obrezivanja, a nad djevojkama klitoridektomija. Mladići se smatraju djecom dok god nisu obrezani, bez obzira na njihovu starost.

Treba spomenuti i Etiopsku crkvu, osnovanu 347. godine, dobivši prvog biskupa. Više je, od drugih kršćanskih crkvi, vezana uz Stari zavjet. Kada ulaze u crkvu skidaju obuću. Etiopija je jedina afrička zemlja koja ima izvorni afrički jezik, ge'ezu, i pismo staro koliko i upotreba grčkog jezika.

Rastafarijanci – pokret nastao izvan Afrike. Predstavlja mješavinu kršćanstva, židovstva i mitova. Vjeruju u Boga Jahu, te ga smatraju bogom Afrike. Ne vjeruju u zagrobni život, pakao, raj. Poznati su po ne brijanju brade, specifičnoj frizuri- duge pletenice koje liče konjskoj grivi. Na glavi nose kapu crvene, crne, zlatne ili zelene boje. Razvili su kult crnog Mesije. Smatraju da to nije samo vjera crnaca nego svih ljudi, jer svi potječemo iz Afrike. Žene imaju sporednu ulogu. Car Selasije je za njih bio živi Bog, Etiopija raj, a vjerovali su da će crni čovjek vladati svijetom. Razvili su puritansku etiku, zalažu se za mir, slobodu i jednakost svih ljudi. Nemaju organiziranu zajednicu niti sveto mjesto.

Etiopski Falši – vjeruju da vode porijeklo od Solomona. Slijedili su gotovo netaknutu tradiciju židova. Molitvu i čitanje Tore obavljali su na mjesnom jeziku. Slave većinu židovskih praznika. Unatoč odvojenosti uspjeli su sačuvati svoj identitet.

4. RELIGIJE SREDIŠNJE AFRIKE

Bantu zajednica – razvili su kult duhova i magijske radnje. Religiju odlikuje briga za duhove predaka koji su čuvari mira. Razvili su obrede usmjerene na izazivanje kiše, plodnosti ljetine i žena, uspjeh u

lovu. Najveća afrička crkva je Crkva Isusa Krista, predstavlja mješavinu kršćanstva i afričkih vjerovanja. Obavezali su se na molitvu i čitanje Biblije.

5. EKVATORIJALNA I JUŽNA AFRIKA- nastanjuju je pretežno kršćani i sljedbenici tradicionalnih afričkih religija.

Na području južne Afrike razvijen je mit o funkciji svetog kraljevstva u uspostavi ravnoteže između vreline i vlažnosti.

Pripadnici plemena Zulu razvili su i dobne obrede, te kult predaka. Obrede žrtvovanja vodio bi najstariji muškarac

6. ZEMLJE SJEVERNE AFRIKE- pretežno su naseljene pripadnicima islama.

Koptska crkva – nastala u Egiptu, još za vrijeme ranog kršćanstva. Predstavlja jednu od najstarijih crkvi uz Jeruzalemsku i Rimsku. Osnivač je sv. Marko. Stradao je kao mučenik. Pridržavaju je 7 sakramenata. Ispovijed je obavezujuća prije pričesti. Obožavanje svetaca je zabranjeno. Od 365 dana u godini Kopti poste 210. S vremenom su poprimili i neke elemente islama. Predstavlja najmnogobrojniju vjersku manjinu u Egiptu.

Afrički islam je rasprostranjen među crncima, razvijao se na interakciji sa starosjedilačkim religijama.

7. SUVREMENA RELIGIJSKA SITUACIJA

Misionarske djelatnosti su ostavile trag na suvremenu religijsku tradiciju u Africi. Danas je na sjeveru Afrike rasprostranjen islam, u zapadnoj Africi autohtoni kultovi, kršćanstvo i islam. Inače, islamu u Africi pripada oko 42% stanovnika.

U Africi djeluje Afrička evangelistička zajednica. Afrika ima i oko 8 hiljada novih religijskih pokreta.

RELIGIJE U AMERICI

1. RELIGIJE AMERIČKIH INDIJANACA

Sjeverna Amerika je puna plemenskih religija. Među njima su bili razvijeni kalendarski obredi. Postojali su i obredi životnog ciklusa. Sjevernoameričke starosjedioce, nazvane Indijancima, nemilosrdno su uništavali europski osvajači. Imali su vrlo razvijene rituale. Kult šamana razvio se u mnogim američkim plemenima. Na jugoistoku je bio razvijen blagdan Nove godine, obilježavan u vrijeme zrenja kukuruza. Bio je razvijen kult Ples duhova. Indijanci sjeverozapadne obale bavili su se ulovom ribe. veći društveni status u plemenu značio je i veće obaveze davanja.

Crkva američkih domorodaca osnovana je 1918. godine, nazvana Pejote crkva, ime je dobila po Pejote kaktusu. Pejote je mali kaktus koji raste u dolini rijeke Rio Grande. Njegov gornji dio koji viri iznad zemlje konzumira se kao jedna vrsta halucinacijske droge. Riječ je o spoju starih vjerovanja, kršćanstva i New Age-a. Postoji čvrsta veza između religije i prirode.

2. SREDIŠNJA AMERIKA

Španjolska osvajanja ovog područja dovela su do zatiranja autohtone kulture. Stare religije srednje Amerike bile su politeističke. Ovdje su se izdvajale 2 civilizacije:

- Maje- Asteci.

Maje – tvrde da njihovo ime dolazi od riječi maiz – kukuruz. Kukuruz je označavao život američkim narodima. Potomci Maja i danas žive na tlu središnje Amerike. Danas su većinom katolici, ali su zadržali dio niz rituala iz stare tradicije. Kod starih Maja središnji dio obreda je bilo žrtvovanje – usta kipa boga su trljali krvlju. To nije bila krv žrtvovanih životinja, nego ljudi, pa i djece. Vrhovno božanstvo bilo je Icamnu, bog pakla, vatre, medicine. Maje su imale dane posta i pokore. U kamenu su gradili religijske centre i svetišta u obliku visokih stepenastih piramida na čijem se vrhu nalazio hram.

Asteci – su bili stanovnici današnjeg Meksika prije španjolskih osvajanja. Ona je politeistička religija. Imali su veoma razvijenu kulturu i religiju. Razvili su panteon od više bogova i božica. Bila je razvijena i svećenička služba. Prinosili su ljude kao žrtve, i to vađenjem srca, a potom i odsijecanjem glave svojih žrtava. Tijelo žrtve je mnogima služilo kao hanibalistički obrok. Kod njih nalazimo i mit o kraju svijeta. Središnja Amerika je danas rimokatolička zemlja. Ima i raznih novih religijskih pokreta.

3. CRNAČKE RELIGIJE U SAD-u

Većina crnačkog stanovništva pripada protestantima. Pojedine crnačke religije u SAD, a i šire, zadržale su i elemente afričkih religija. Tako je razvijen Vudu. Zasniva se na rimokatoličkim ritualima i zapadnoafričkim vjerovanjima. Vjeruju u jednog boga. Oltar je ukrašen slikama kršćanskih svetaca, svijećama i simboličkim predmetima vezanim uz loe. Za njih je krv sveta esencija. Ne postoji kao jedna organizirana religija, nema pisani izvor niti obavezujuće doktrine. Poštuju pretke i duhove predaka. Bijelcima nije dozvoljeno da prisustvuju vudu obredu. Najviše se okupljaju na dan mrtvih. Vjerovali su u besmrtnost duše. Među američkim Crncima posebno se razvila duhovna muzika. Posebno su zahtijevali oslobađanje od bijelaca, političku i ekonomsku neovisnost, vlastito uređenje domovine. Odbijaju učenje o drugom svijetu, naglasak je na afro – američkim tradicijama, obavezu pet molitvi dnevno, čistoću tijela i duha, ograničenja u prehrani, zabranu alkohola, duhana, prostituciju, vode računa o kulturi stanovanja. Ne dopuštaju bijelcima da ulaze u njihove hramove. Nose crveni fes da bi se razlikovali od crnaca kršćana. Svake godine islam prihvati 20 – 25 hiljada Amerikanaca.

4. BUDIZAM U AMERICI

Budisti u Americi ili su rođenjem postali dijelom te zajednice ili su prešli iz neke druge religijske organizacije. Prvi samostan osnovan je u zapadnoj Virdžiniji. Članovi tih budističkih zajednica novače se iz reda pripadnika židovske i kršćanske zajednice. Amerikanci pripadaju vodećoj grupi stanovništva koja se pridržava religijske participacije.

5. JUŽNOAMERIČKE RELIGIJE

Od starih vjerovanja izdvaja se kultura Inka u oblasti Anda. Carstvo Inka proširilo se u 15. st. od Ekvadora do Čilea. Imali su razvijen kult svetih mjesta, predmeta i hodočašća. Na vrhu religijske zajednice nalazi se car. Hramovi Inka nisu bili otvoreni za vjernike. Grupni obredi održavani su na gradskim trgovima gdje su prinošene žrtve. Obično su to bile životinje, ali i birani desetogodišnji dječaci koji su imali „čast“ da budu prinošeni za žrtvu božanstvu.

Na području Brazila nastao je pokret kandomble. Predstavlja kombinaciju Jorubo vjerovanja i rituala, afričkih vjerovanja u duhove, te katoličkog učenja i obreda.

Umbanda – religija nastala u Brazilu. Rituale najčešće izvode noću, na otvorenom i u blizini vode. Riječ je o animističkoj religiji. Prostor na kojem se održavaju rituali okrenuti su prema istoku. Na zidovima svetišta su slike i statue drevnih afričkih božanstava i rimokatoličkih svetaca. I žene mogu obavljati svećeničku dužnost. U obe Amerike rimokatolici čine 63,1% stanovništva. Što se tiče pravoslavaca, njih u Sjevernoj Americi ima oko 5mil., a u Centralnoj i Južnoj Americi oko 4.mil.

RELIGIJE U AUSTRALIJI I OKENAIJI

Prvotne religije navedenog područja bile su rezultat djelatnosti kojima su se bavili stanovnici ovog dijela svijeta:

- lov - zemljoradnja- ribolov.

Narod u Australiji imao je plemenske religije sa razvijenim raznovrsnim mitovima. Totemska vjerovanja su bila raširena. Izraz totem označava vjerovanje da pojedinac ili grupa vodi porijeklo od biljke ili životinje. On je simbol i boga i socijalne zajednice. Svaki klan zvao se po svom totemu. Sljedbenici istog totema ne smiju stupati u međusobne seksualne odnose. Totemi su najčešće bili životinje koje žive na zemlji i ptice. Stara vjerovanja nisu ista na cijelom australskom području. Ona su se mijenjala od regiona do regiona.

U australskim vjerovanjima nema milostivog kulta, molitve, klasičnog prinošenja žrtve, svetišta, hramova, svećenika. Tamo se još zadržala mala grupa domicilnog stanovništva Aboridžana. Njihovo oružje je bumerang, priznaju 7 godišnjih doba, imaju vlastiti mit o nastanku svijeta, te vjeruju da se čovjekova duša, poslije smrti, može ponovo roditi u nekom novorođenčetu. Iz nekih obreda isključivali su žene. Sastavni dio obreda je muzika. Dječaci i djevojčice prolaze kroz obred inicijacije koji traje duže od godinu dana. Zalažu se za suživot sa prirodom i njeno očuvanje. Uz tradicionalna vjerovanja prihvatili su kršćanstvo.

Melanežani su vjerovali u demone. U nekim dijelovima su razvili Balum kult, obred inicijacije za dječake. Za totem uzimaju, uglavnom, životinje. Razvili su magiju. Među poznatim kultovima je i

cargo kult. Ima više tipova tog kulta. Svima im je zajedničko vjerovanje u povratak mrtvih, natovarenih darovima i odbacivanje kršćanstva. Suština je vjerovanje da su bogatstvo i tehnički napreci nastali uz pomoć predaka. Vjeruju u skori propast svijeta i dolazak Mesije, kada će se preci vratiti ponovo. Zemljotresi i tmina prethodit će dolasku mrtvih. Potom će se završiti dominacija bijelaca. Riječ je o političko – religijskom pokretu nastalom krajem 19. st.

Polinežani su prihvatili maga. Imali su i 2 velika božanstva:

- muško, konstruktivno i kreativno božanstvo- žensko, destruktivno božanstvo.

Veliki bog stvoritelj je Tangaroi. Pored njih postojalo je i više nižih božanstava. Vjerovali su u postojanje magične, bezimene sile u životinji, predmetu ili čovjeku. Vjerovalo se da vrhovni poglavica raspolaže sa najviše mane. Krv mjesečnice je bila tabu, zagađena. Zato žena dok je imala mjesečnicu nije smjela kuhati hranu za druge, kako ih ne bi zarazila. Iako su se posmrtni obredi razlikovali od regiona do regiona, svi su imali istu pouku, osloboditi duh od njegovog fizičkog prethodnika. OD maga se tražilo da manipulira voljom bogova kako bi oni činili dobro ili zlo. Današnje stanovništvo u Oceaniji najviše pripada kršćanstvu. Tamo živi i više od 3 mil. sljedbenika tradicionalnih vjerovanja, nešto pripadnika židovske religije, itd.

NOVI RELIGIJSKI POKRETI

1. NASTANAK I RAZVITAK

Činjenica je da su se novi religijski pokreti pojavili na Zapadu, pa su se početkom trećeg stoljeća proširili i na druge kontinente. Dolaze i sa Istoka i sa Zapada, najviše iz sj. Amerike i Indije. Priključuju im se mladi, obrazovani, nezaposleni, osobe iz manjinskih grupa zainteresirane za duhovna pitanja. To su pokreti nastali kao reakcija na materijalizam, kapitalizam, sekularizaciju modernog svijeta, svj. religije i kulture. Djelomice je to i reakcija na slom nove ljevice. Neki ih, smatraju tipično američkim religijama. Vremenom se institucionaliziraju i poprimaju karakteristike ostalih religijskih zajednica. Ima autora koji ukazuju da novi religijski pokreti neće imati neko veće značenje, jer ne proizvode novu kulturu, kao što su to, primjerice, uradili židovska religija, kršćanstvo ili islam. Razlikujemo azijski usmjerene pokrete, bilo indijskog, kineskog ili japanskog porijekla. U svom učenju ostali su vezani za azijske ideje, prije svega indijske religioznosti. Pacifisti su ih prihvatili zbog učenja o nenasilju. Šireni su putem pokreta zen-meditacije. U njima ima elemenata pučke religioznosti šintoizma, šamanizma i dr. japanskih vjerovanja. Slj. Grupu azijskih usmjerenih novih religijskih pokreta čine oni indijskog porijekla. Tu su, prije svega, razni Krišnini i guruu pokreti. Mnogi novi religijski pokreti su kršćanskog porijekla. Neki su nastali iz sekularnih vrijednosti. Uzroke nastanka novih religijskih pokreta trebali bi smo tražiti u usporavanju društva i osporavanju tradicionalnih religijskih zajednica. Sociolozi uglavnom izdvajaju slj. razloge:

- Bijeg od prenaglašenog individualizma Zapada prema skupom identitetu- Traganje za odgovorima koje suvremeni svijet postavlja pred čovjeka- Traganje za cjelovitošću

- Traganje za kulturnim identitetom- Potreba za priznavanjem i osobitošću- Potreba za sudjelovanjem, angažmanom.

Sljedbenici im se novače iz srednjih slojeva i obrazovanog stanovništva. Po dobnoj strukturi, članovi su im osobe najčešće od 20 – 40 godina života. Treba imati na umu da je riječ o malim društvenim grupama u koje su uključene i „poznate“ osobe, omiljene, među mladima, grupama u kojima se ostvaruje intenzivna interakcija toliko potrebna urbanoj mladeži. Tu je i bunt protiv državnih institucija. Uglavnom je riječ o „čvrstom članstvu“, mada postoje grupe sa „promjenljivim“ članstvom. Istraživanja su pokazala da se osoba zadrži u članstvu nekog novog religijskog pokreta od 1 – 2 godine. U početku imaju malo članova, a interakcija se odvija „licem u lice“. To nisu domašaji i područja zanimljiva za sociologa. Ne bi trebali biti zanimljivi niti za novinara.

2. NAUČAVANJE

Najčešće su im izvori naučavanja različiti. Mnogi religijski pokreti rasprostranjeni u Americi, Aziji i Africi nastali su u interakciji mjesnih kultura i religija sa kršćanskim, hinduističkim ili budističkim religijskim učenjima. Za pokrete nastale iz kršćanstva često je izvor naučavanja Biblija i njene „nove“ interpretacije. Pokreti koji izvor traže u istočnjačkim religijama oslanjaju se na Vede i Bagvad – gita. Kod većine nema razvijene teologije ili nekog filozofskog učenja. Sve je usmjereno na način življenja i kult. New age nastao osamdesetih godina prošlog stoljeća. Ne možemo ga svrstati u religijsku zajednicu tipa Crkve, još manje sljedbe, ali ni denominacije ili kulta. Riječ je o mješavini različitih pokreta i religija. Nema svoje institucije. Zasnovan je na istočnjačkim tradicijama, hinduizmu i budizmu. Domovina New age su SAD. Nastao je u Kaliforniji i već ima milione sljedbenika. Treba istaknuti da New age nastoji svoje naučavanje temeljiti na znanstvenim osnovama. Istočnjačke religije pružaju priliku ostvarivanju ideje zajedništva. U treći „izvor“ naučavanja mogla bi se uvrstiti i suvremena psihologija. Po naučavanju New age-a svijet je prošao kroz period uticaja Bika, Ovna. Doba kršćanstva započelo je prije 2 000 godina pod znakom Ribe. Dolazi novo doba, nova era, pod znakom „Vodenjaka“. Zajedničke vrijednosti koje prihvataju članovi su vjerovanje u ponovno rođenje, dolazak religije novog doba, postojanje nadnaravne snage koju nazivaju Bogom, vjerovanje učitelja. Obilježja New age-a:

- Cjelovitost- Radikalna preobrazba svijesti kako bi se postiglo spasenje- Rasprostranjenost poput mreže koja obuhvata sve religijske pokrete.

Vjeruju kako je moguća komunikacija sa mrtvima. Po naučavanju novih religijskih pokreta, Bog je neosoban i nije transcedentalan. Spasenje je doživljaj božanskog prosvjetljenja različitim obredima i tehnikama. Primjećuje se njihova velika ovisnost o vođi. Neki azijski usmjereni religijski pokreti razvijaju kult vođe. Sljedbenici se prema vođi odnose kao prema karizmatskoj osobi koja posjeduje posebnu kvalitetu. Zbog toga često nastaju problemi poslije smrti vođe. Religijske grupe okupljene oko takvog voze su društveno nestabilne i poslije nestanka vođe i one se raspadaju. Novi religijski pokreti međusobno se razlikuju po raznovrsnosti obredne prakse. Može to biti klasična liturgija, meditacija, molitva, joga, post, plesovi, trans.. Neki pokreti imaju negativan odnos prema svijetu, a u ime poziva na prigovor savjesti, odbacuju određene državne propise. U državama u kojima postoji neka vrsta religijskog monopola teže se prihvataju i registriraju novi religijski pokreti.

3. ETIČKA NAUČAVANJA

Mnoga naučavanja ovih grupa, koje zajednički nazivamo novim religijskim pokretima, jesu kritika na moralni život, prije svega zapadnog svijeta. Ne može se reći da imaju jedinstvena etička naučavanja. Mnogi razvijaju osjećaj pripadnosti zajednici, obitelji i dužnost prema radu. Veliki broj grupa odbacuje upotrebu alkohola, droge, duhana, i sl. Ali ima i onih koji ne slijede takvu praksu. Članovi pokreta Božija djeca u reklami se služe i crtežima erotske naravi. Ljubav je nužna za spasenje. Ženski članovi sljedbe se prisiljavaju na prostituciju kako bi se dobili novi članovi. Po njihovom osnivači Bog želi iskoristiti draži ženskog spola da bi za sebe pridobio ljude, ali za prostituciju djevojke trebaju primati novac od muškaraca. Dopušteni su svi vidovi vođenja ljubavi. Nazivaju se i „Obitelj ljubavi“. Sljedbenici Hare krišna zagovaraju načelo seksualnog uzdržavanja, osim u braku radi reprodukcije. Za sebe kažu da nisu ni religija ni vjera, već kulturni pokret. Članovi pjevaju ime boga Krišne. Glavni blagdan je dan Krišnina rođenja. Muškarci briju glave. Pisani izvor im je Bagavad – gita. Društvo je u Sarajevu osnovano 1990.godine. teške optužbe na račun nekih religijskih pokreta ponovile su se i više puta nakon toga, uključujući i one izražene na račun kineskog pokreta Falun gong. Medijske optužbe na račun NRP1 kreću se od „ispiranja mozga“, „kidnapovanja“, „odvajanja od obitelji“, do „upotrebe narkotika. To negativno vrednovanje NRP vraća rasprave na pitanja slobode njihova djelovanja. Sociologija morala nas uči da se u moralnim krizama lako pojedinca ili grupu proglašava po društvene vrijednosti. Takvu sudbinu doživljavaju i neke od grupe iz NRP. Oni koji se zasnivaju na tradicijama religija indijskog porijekla slijede nenasilje, apstinenciju od politike i bavljenja državnim poslovima. Ugl., nude novu kulturu načina života. Može se spomenuti i duhovna zajednica Komaja koja djeluje u Hrvatskoj, Švicarskoj, Njemačkoj, Australiji, SAD, V. Britaniji i Makedoniji. Naučavanje im predstavlja kombinaciju kršćanstva, hinduizma, tantre, joge. Osnivač je Franjo Miličević rođen u Mostaru. Okuplja uglavnom intelektualce i studente. Bliski su feminističkom pokretu u bore se za potpuna prava žena. Na osnovu dosadašnjeg iskustva, moglo bi se pretpostaviti da će i u budućnosti sudbina NRP biti slična onoj u drugoj polovini 20. st. :

- Pripadnost nekima od njih će opadati- Drugi će imati stabilnije sljedbenike.

Fluktuacija članstva će se nastaviti.

ŠTA OD NOVINARA TRAŽI PROFESIONALNI MORAL?!

U pripremanju priloga o religiji, konfesiji, religijskom životu građana, novinar treba slijediti vrijednosti svoga prof. morala. Prof. moral je skup normi, obaveza, vrijednosti, ciljeva koje pripadnici profesije preuzimaju radi obrane časti, prof. dostojanstva, te bi se njima trebali rukovoditi u primjeni svoga poziva. On može biti:

- Formalan- Neformalan.

1 Novi religijski pokreti

Formalni se sastoji u pisanom etičkom kodu, a neformalni od nepisanog koda. Prof. moral traži da svi slijede prof. standarde. Ukoliko se pojedinac ogriješi o načela prof. morala, može biti isključen iz obnašanja određenog zanimanja. Na taj način profesija jača svoja moralna načela. Kao i svaka druga profesija, tako i novinarska, ima svoj prof. moral. Objavljivanje slika i teksta koji po svom obliku i sadržaju mogu da povrijede moralna i religiozna osjećanja grupe ljudi nespojivo sa odgovornošću štampe niko ne smije biti diskriminiran zbog svog posla, rase, etničke, religiozne, socijalne ili nacionalne pripadnosti. Neprihvatljivi postupci:

- Diskriminacija na osnovi spola- Pripadnosti etničkoj, vjerskoj, socijalnoj i nacionalnoj grupi- Vrijeđanje vjerskih osjećanja i običaja- Ratno huškaštvo- Raspirivanje međunacionalnih trzavica.

Radio i tv neće emitirati materijal koji svojim sadržajem i tonom prenosi jasan i neposredan rizik od poticanja etničke ili vjerske mržnje između zajednica u BiH. Vjera i vjerske aktivnosti pripadnika različitih vjeroispovjedi se ne smiju pogrešno prestavljati, te se moraju poduzeti svi napori da se osigura tačnost i korektnost vjerskih programa koji ne smiju omalovažavati vjerska uvjerenja drugih. Novinar će se zalagati da država, svojom politikom, omogući svim religijama i religijskim zajednicama jednak pristup medijima. U pripremanju priloga, novinar se treba pridržavati istih načela, bez obzira na to pripada li religija o kojoj pravi prilog tradiciji samo jednog naroda ili ima univerzalnu vrijednost za različite narode. Novinar stalno treba voditi računa da svojim prilogom ne dira u religijsku „osjetljivost“ potencijalnog čitatelja/ gledatelja/ slušatelja. Novinar će podržati one koji su progonjeni i potlačeni zbog svog svjetozara i religijske pripadnosti.

Polazeći od novinarske etike, novinar će uvijek osuditi nasilje, počinjeno od bilo koga, nad svetim mjestima bilo koje vjerske zajednice, kao i zloupotrebu hramova za podršku vojnim akcijama.

Novinari nikada neće podržati:

- Diskriminaciju na osnovu spola, etničkoj pripadnosti, vjerskoj, socijalnoj, nacionalnoj grupi, te vrijeđanje vjerskih običaja, ratno huškanje

- Nikada se neće upustiti u pitanje istinitosti nekog religijskog naučavanja- Neće biti protiv davanja dobrovoljnih principa u korist religijskih ustanova.

religije suvremenog svijeta- skripta

Documents