srce joge - babunjužnoindijskog mudraca iz 9. veka, natamunija, autora knjige „joga rahasja“ i...

24
T.K.V. Desikačar SRCE JOGE

Upload: others

Post on 23-Feb-2020

12 views

Category:

Documents


4 download

TRANSCRIPT

T.K.V. Desikačar

SRCE JOGE

Šri T. Krišnamačarja.

SRCE JOGERAZVOJ LIČNE PRAKSE

T.K.V. Desikačar

BEOGRAD

Naslov originala:

Heart of Yoga - T. K.V. Desikachar

© 1995,1999 T. K.V. Desikachar

© Copyright za Srbiju

IP BABUN

Prevod: Goran Bojić

Lektura: Dragan Paripović

Grafička priprema: Darko Čvorović

Štampa: Bubanjštampa

Tiraž: 1200

Beograd 2015.

ISBN 978-8683737-90-1

Posvećujem Srce joge Dž. Krišnamurtiju, koji me je naučio kako da budemdobar učenik joge.

SADRŽAJ

Blagoslov od Indre Devi ................................................................ ixPredgovor Vande Skaraveli ............................................................ xiUvod: Život i joga Šri T. Krišnamačarje ......................................xiii

Deo I Praksa joge .......................................................................... 31. Joga: Koncept i smisao ............................................................... 52. Osnove jogičke prakse ................................................................ 93. Principi prakse asana ................................................................. 174. Pažljivo gređenje jogičke prakse .............................................. 255. Varijacije asana ......................................................................... 456. Pranajama ................................................................................. 53 7. Bandhe ...................................................................................... 71

Deo II Razumevanje joge ........................................................... 778. Stvari koje pomračuju srce ........................................................ 799. Dela ostavljaju trag ................................................................... 8710. Svet postoji da bude viđen i otkriven ...................................... 9311. Živeti u svetu .......................................................................... 9712. Svet postoji da bi nas oslobodio............................................ 10713. Osobine uma ........................................................................ 12114. Devet prepreka na putu joge ................................................. 12515. Mnogi putevi joge ................................................................. 135

Deo III Joga sutre, od Patanđalija ........................................... 143

Deo IV Joganđališaram ............................................................ 215Dodatak 1 tekstovi pomenuti u ovoj knjizi ................................. 228Dodatak 2 Sled opšte prakse ....................................................... 231Rečnik ......................................................................................... 236

Krišanamačarja sa Indrom Devi na proslavi svog stotog rođendana.

BlAGOSlOV

Ova knjiga, koju je napisao Šri Desikačar, neprocenjivi je izvor informacija koje se tiču teorije i prakse joge. Ona je nezaobilazna kako za učenike tako i za instruktore joge. Šri Desikačar je i sam učitelj za primer, koji sledi tradiciju joge svog oca Šri Krišnamačarije, jednog od najboljih učitelja joge svog vremena. Imala sam sreću da me Šri Krišnamačarija prihvati u svoju školu, u kojoj ne samo da sam bila jedini stranac, već i jedina žena.

Neka ova knjiga posluži kao vodič i inspiracija za sve buduće generacije entuzijasta joge.

– Sa blagoslovima, svetlošću i ljubavlju od srca, Indra Devi

IX

T.K.V. Desikačar

Šri Krišnamačarja kada je imao 100 godina sa svojim sinom T.K.V. Desikačarom.

PREDGOVOR

Srećna sam što imam priliku da pišem o Šri Desikačaru, izuzetnom učitelju joge, i ovih nekoliko reči koje ističu važnost učenja Šri Desikačara pišem sa velikim zadovoljstvom.

Kako je samo Desikačar fini čovek! Osećate da vas privlači – biti u njegovom prisustvu je zadovoljstvo. Jednostavnost je jedna od izuzetnih karakteristika njegove ličnosti. On se ne pretvara ni na koji način. Osveženje je u današnjem svetu upoznati nekoga ko zna toliko mnogo, a opet je veoma skroman. Poniznost, od koje dolazi jednostavnost, veoma je dragocena osobina. Desikačar je jedan od malobrojnih koji zaista otelotvoruju tu osobinu.

Godine koje je Desikačar proveo na studijama da stekne zvanje inženjera nisu mu bile prepreka. Naprotiv, kad sam ga jednom pitala šta mu je najviše pomoglo u poslu kojim se sada bavi, odgovorio je: „Moje studije za inženjera“. Verovatno je da je ta obuka podstakla njegovu vrcavu inteligenciju, koja mu je kasnije dala sposobnost da prenese svoje učenje jasno i precizno. Kad Desikačar govori, on se izražava na prirodan i lak način, jezikom koji svaki od nas može da razume i prati. On hoda ka vama lakim korakom, a njegov divni osmeh vam daje do znanja da je njegovo srce otvoreno.

Bio je to dragocen poklon za mene kad je jednog dana pojao za mene i moje prijatelje. Njegov jasan izgovor tekao je tanano, a ipak moćno, sledeći ritam koji je proizilazio iz njegovog milog glasa. Opčinjavajuća atmosfera koja je stvorena vibracijama tog zvuka ispunila je sobu i ostala dugo nakon što je on otišao.

Desikačar nam pomaže da shvatimo kako je za praksu joge suštinski važan dah, jer svaki položaj, svaki pokret, dolazi iz njega. To uravnoteženo jedinstvo donosi sklad i red našim telima i umovima.

Način na koji je on u stanju da prenese ta veoma posebna učenja joge je izuzetan. On veoma poštuje tu temu, kao i osobe kojima prenosi svoje znanje. On vam ga ne natura, već vas veoma blago vodi ka vratima koja se na kraju, i neočekivano, mogu otvoriti i pustiti vas da uđete.

– Vanda Skavareli, Firenca, Italija

XI

Sredina: Šri Vagisa Bramatantra

Parakala Svami, jedan od Krišnamačarijinih učitelja.

Na vrhu: Krišnamačarija po završetku

studija, 1925.

Na dnu: Krišnamačarija

drži predavanje u Madrasu.

Na vrhu: Krišnamačarija u stotoj godini.

Sredina: Šri Krišna Bramatantra Svami, još jedan od Krišnamačarijinih učitelja.

Na dnu: Krišnamačarijine isceljujuće ruke.

Uvod

Život i joga Šri Krišnamačarije

INTeRVJU Sa T. K. V. DeSIKaČaROM

Tirumalai Krišnamačarija se rodio 18. novembra 1888., u jednom selu u državi Misore u južnoj Indiji. Rođen je u porodici koja vodi poreklo od čuvenog južnoindijskog mudraca iz 9. veka, Natamunija, autora knjige „Joga rahasja“ i prvog učitelja u lozi vaišnavskih gurua.

Prve pouka iz sanskrita i joge Krišnamačarija je dobio od svog oca, pre nego što je postao učenik u Bramatantra parakala matu u Misoreu, jednoj od najpoznatijih i najcenjenijih braminskih škola. Upisao se u nju u dvanaestoj godini i tu učio vedske tekstove i vedske rituale dok je istovremeno pohađao Kraljevski koledž u Misoreu. U osamnaestoj godini se preselio u Banares, gde je studirao sanskrit, logiku i gramatiku na univerzitetu. Po povratku u Misore, stekao je temeljno znanje o filozofiji vedante od Šri Krišne Bramatantre Svamija, direktora Parakala mata. Potom je opet pošao na sever, da proučava samkju, najstariji indijski filozofski sistem na kojem je, u osnovi, joga i zasnovana. Godine 1916. pošao je na Himalaje, gde je, u podnožju planine Kajlaš, sreo svog učitelja, Šri Ramamohana Bramačarija, učenog jogija koji je sa svojom porodicom živeo kraj jezera Manasarovar na Tibetu.

Krišnamačarija u 84. godini.

XV

Krišnamačarija je proveo više od sedam godina sa svojim učiteljem, koji je izvršio znatan uticaj na pravac kojim je ovaj krenuo u životu, postavivši mu veliki zadatak da širi praksu joge i koristi svoje sposobnosti da isceljuje i pomaže bolesnima. Zbog toga se Šri Krišnamačarija nije upustio u akademsku karijeru, već se vratio na jug, gde je proučavao ajurvedu, tradicionalni indijski sistem lečenja, kao i filozofiju njaja, vedsku školu logike poznatu po svojim sredstvima za ispitivanje i naglašavanju razlikovanja koje se stiče validnim znanjem. Vratio se u 1924. u Misore, gde mu je tamošnji radža, prosvećeni vladar, pružio priliku da otvori školu joge. Sam radža je bio jedan od najpoletnijih učenika Krišnamačarije. Od 1933. do 1955. Krišnamačarija je poučavao jogu u školi i napisao svoju prvu knjigu, „Joga makarandam“ (“Tajne joge“).

Dotad se njegova reputacija proširila širom južne Indije i dalje. Prvi zapadni učenici Krišnamačarije su došli da uče jogu kod njega 1937. Među njima je bila i Indra Devi. B. K. S. ajengar, koji će postati Krišnamačarijin šurak, prve instrukcije o jogi dobio je od tog poznatog učitelja. U godinama 1939. i 1940. Krišnamačariju je posetio francuski medicinski tim, koji je hteo da se uveri da jedan iskusan jogi može da namerno zaustavi rad svog srca. Za Šri Krišnamačariju, to radoznalo i senzacionalističko ispitivanje bilo je pre zamorna demonstracija, koje se poduhvatio iz osećaja odgovornosti da opravda jogu u očima sumnjičavog naučnog sveta.

Uskoro su se interesovanje i rad Krišnamačarije okrenuli prema lečenju bolesnih, a koristio je ajurvedu i jogu kao sredstva lečenja. Postajao je sve poznatiji, pa je 1952. Pozvan u Madras da leči jednog poznatog političara koji je doživeo srčani udar. Na kraju, Krišnamačarija je sa porodicom ostao u Madrasu.

Baš kao što je sve više Indijaca dolazilo u Madras da uči od njega, dolazilo je i sve više zapadnjaka. Džerard Blic, koji je doneo to učenje u evropu, bio je jedan od prvih koji su potražili Krišnamačariju, kao i Džin Klajn, učitelj advaite. Godine 1976. T. K. V. Desikačar, Krišnamačarijin sin i jedan od njegovih najbližih učenika, osnovao je „Krišnamačarija joga mandiram“, instituciju u kojoj se joga koristila za lečenje bolesnih, a predavala se i indijskim i stranim učenicima. Šri Krišnamačarija je poučavao i inspirisao ljude oko sebe sve do šest nedelja pre svoje smrti, 1989.

Pitanje: Kao sin i učenik Šri Krišnamačarije, mora da ste bili jedan od onih koji su mi bili najbliži i koji su ga najbolje poznavali. Da li biste mogli da nam kažete nešto o Krišnamačariji, sanskritskom učenjaku, iscelitelju i jogiju?

Odgovor: Glavni razlog što je moj otac postao učen u sanskritu bila je porodična tradicija. U stara vremena, preci moga oca bili su dobro poznati kao savetnici, čak i kraljeva. Danas bismo, na primer, dedu mog oca mogli nazvati premijerom, ali u to vreme položaj premijera nije bio politički na način na koji ga mi danas gledamo. On je pre bio savetnik koji bi govorio vladarima šta je ispravno, a šta pogrešno. Radi toga, ti učenjaci su morali da prouče stare tekstove, koji su svi napisani na sanskritu. Zato je u to vreme za nekog ko je odrastao u sredini u kakvoj je odrastao moj otac

xvi UVOD

Krišnamačarijin pokrovitelj i učenik, Krišnađendra Vodojar IV,

maharadža od Misorea.

B. K. S. Ajengar, u 24. godini, demonstrira buđapidasanu.

Krišnamačarija u 46. godini u samastitiju.

bilo normalno da se dobro upozna sa sanskritom; bio je to jezik tih krugova, baš kao što je danas engleski jezik tehnologije.

Tokom formalnog obrazovanja, morao je da dobro nauči sanskrit, kako bi bio u stanju da čita i proučava klasične tekstove koji opisuju grane Veda. Joga je samo jedna od tih grana, ali je moj otac razvio poseban interes za jogu, zato što se njegova porodica tokom istorije bavila jogom. Jedan od naših predaka bio je čuveni jogi Natamuni. Interesovanje za jogu je kao nit koja se tokom istorije provlačila kroz našu porodicu, a moj otac ju je jednostavno uhvatio. Njegov prvi učitelj bio je njegov otac.

Svoje interesovanje je dalje razvijao kada je proučavao jogu sa velikim učiteljima u severnoj Indiji, pa je našao svog ličnog učitelja, Ramamohana Bramačarija, u oblasti jezera Manasarovar na Himalajima. Krišnamačarija je proveo sa svojim učiteljem skoro osam godina. Ramamohan Bramačari ga je poučio „Joga sutrama“ i kako da pomogne bolesnima pomoću joge. Mnogo toga što se u radu mog oca smatra jedinstvenim potiče od tog učitelja.

Za nekog ko im takvu porodičnu tradiciju normalno je da postane veliki sanskritski učenjak i da se dobro upozna sa literaturom i religijom koja nam je data u Vedama. ali, pošto mu je njegov učitelj rekao: „Ti moraš da širiš poruku joge“, Krišnamačarija je odlučio da postane učitelj joge. Odbio je mnoge ponude za profesuru – sanskrita, logike, Vedante i drugih predmeta. Udubio se u sve ono čemu je učen i na kraju postao guru. Nije to bilo lako – u njemu se zaista odvijala jaka unutrašnja borba – ali je to ipak učinio.

Još jedna važna stvar je bila to što se, kroz svoje interesovanje za religiju, posebno svoju tradiciju vaišnava, Krišnamačarija upoznao sa nekim od učenja velikih jogija južne Indije. Ti ljudi su bili poznati pod imenom alvar, što znači „neko ko je došao da vlada“. Alvar usmerava umove ljudi i smatra se inkarnacijom Boga. Svojom veličinom su obdareni još od najranijeg detinjstva, a mnogi od njih ne potiču iz braminskih, već ponekad čak i iz prostih seljačkih porodica. Došli su na ovaj svet kao izuzetni ljudi. Šri Krišnamačarija je proučio učenja tih ljudi, koja su napisana na našem tamilskom jeziku, pa je tako otkrio značenje joge kako se ona razume na jugu Indije. Tako je mogao da spoji velika učenja sa severa, koja je primio od svog Učitelja na Himalajima, sa velikim učenjima juga, koja potiču od naših tamilskih učitelja, alvara.

P: Da li se u to vreme tražilo da onaj koji pođe tim putem ide na Himalaje i tamo živi sa učiteljem?

O: Ne, bila je to Krišnamačarijina lična odluka. Odlučio je da nauči sve o vedskim daršanama – raznim sistemima indijske misli – zato što njegovi učitelji nisu prihvatali neke od njegovih pogleda. Dok je pohađao predavanja o samkji i mimamsi u Misoreu, zavetovao se da će ići na najbolje indijske univerzitete i naučiti sve što tamo ima da se nauči o raznim školama indiijske misli. U to vreme, najbolje

Krišnamačarija podučava učenika sa zapada, 1954.

ŽIVoT I jogA ŠrI T. KrIŠNAMAČArIje xvii

mesto za studije takvih stvari bio je Kaši, danas poznat kao Varanasi ili Benares, pa je pošao tamo. Bio je srećan što je imao priliku da ode tamo, pošto su tamošnji učitelji prepoznali njegove naročite sposobnosti. U Benaresu je Krišnamačarija sreo učitelja po imenu Ganganat-Dža, koji mu je preporučio da pođe jednom velikom učitelju joge na severu. Tako je otišao na Tibet. Nije to bio zahtev, pre bi se reklo da je to bila gotovo slučajnost.

P: a iscelitelj Krišnamačarija?O: Za većinu ljudi je joga čisto duhovna disciplina, ali je jasno da je za mog

oca joga uključivala i druge stvari. Jedna od biografija napisanih o njemu priča kako se brinuo o bolesnima još dok je bio student. Moj otac mi je lično ispričao kako su jednom zatražili da pritekne u pomoć britanskom guverneru, koji je bolovao od dijabetesa. Moj otac je mogao da mu pomogne, a onda je otišao da nastavi svoje studije na severu, na planini Kajlaš.

Isceliteljska sposobnost mora da je potekla iz njegove porodice. Verovatno je njegov otac bio prvi koji mu je dao uputstva kako da leči dijabetes i ostale bolesti, jer u Natamunijevoj „Joga rahasji“ nalazimo mnoga zapažanja o korišćenju joge za lečenje bolesnih. Bolest je prepreka na putu ka duhovnom prosvetljenju; zato tu mora nešto da se učini. Ima mnogo načina da se bolesni leče pomoću joge: ponekad je potrebna mantra, ponekad promena ishrane, ponekad određene asane, a ponekad pranajama. Verovatno je Krišnamačarija čuo za sve to još u mladosti i poželeo da nauči o tome nešto više. Postalo mu je jasno da, ukoliko hoće da nauči više o lečenju, mora da nauči više o ajurvedi. Na kraju, isto kao što je poznavao Natamunijeva učenja kako da koristi jogu da bi poboljšao zdravlje, moj otac je imao i svo znanje ajurvede u malom prstu. Tako

je saznao za dijagnostičku važnost pulsa, kako bi dobio informacije o stanju neke osobe. Naučio je to od učitelja, ali i proučavajući stare tekstove o toj temi. Krišnamačarija bi uvek opipao puls svakome ko mu dođe; jedna od prvih stvari kojima me je naučio bila je kako da opipam puls. Opipavanje pulsa i korišćenje ajurvedskog Natamunijevog jogičkog zdravstvenog sistema bila su sredstva koja je Krišnamačarija koristio da bi pružio savet o fizičkom, men-talnom i duhovnom zdravlju. Zato ne iznenađuje što je ponekad izvodio prava čuda.

P: Šta čini Krišnamačarijinu jogu toliko jedinstvenom?O: Ono što čini učenja mog oca jedinstvenim jeste

njegovo insistiranje da se povede računa o svakom pojedincu i njegovoj jedinstvenosti. ako uvažavamo svaku osobu pojedinačno, to, naravno, znači da ćemo uvek početi odande gde data osoba u tom trenutku jeste. Početna tačka nikad nije ono što treba učitelju, već učeniku. To zahteva mnogo različitih pristupa; ne postoji samo jedan pristup za sve. Način na koji se

Desikačar daje dijagnozu zasnovanu na pulsu.

xviii UVOD

joga podučava danas često ostavlja utisak da postoji jedno rešenje za svačije probleme i jedan tretman za sve bolesti. ali, joga prevashodno utiče na um, a um svake osobe je drugačiji. I svakako, kultura i nasleđe svake osobe su takođe različiti. U svakom slučaju, moj otac je birao ono što je izgledalo nužno i korisno: ponekad su to mogle biti asane, ponekad bi to bila molitva, ponekad bi čak rekao ljudima da prekinu sa određenom jogičkom praksom: tada bi došlo do izlečenja. Ima mnogo priča koje bih mogao da ispričam, a sve one pokazuju nužnost individualnog pristupa jogi. Pod tim ne podrazumevam da moram da držim samo privatne časove, već da na mojim časovima moram da stvorim takvu atmosferu da svaki učenik može da nađe svoj put ka jogi. Moram da imam na umu da svaki moj učenik nije danas ista osoba kao što je bio juče, a nipošto nije isti kao kada je došao prošle nedelje, možda sa nekim sličnim pitanjima. To je najvažnija poruka koju mi je moj otac preneo i ona je u suštini suprotna od onoga što se danas poučava na većini mesta.

Suština učenja mog oca je sledeća: ne treba pojedinac da se prilagodi jogi, već praksa joge mora biti skrojena prema svakom pojedincu. Pošao bih čak tako daleko da kažem da je upravo to ono što čini pristup mog oca drugačijim od većine drugih koje nalazimo unaokolo, u kojima je sve tako dobro organizovano i vi treba da se uklopite u određenu strukturu. U Krišnamačarijinoj jogi nema organizacije, a pojedinac mora da otkrije svoju sopstvenu strukturu.

To podrazumeva da napredak na putu joge znači različite stvari za različite ljude. Ne smemo ometati taj napredak namerno postavljajući određene ciljeve. Joga služi pojedincu, a to čini tako što ga ohrabruje da ostvari preobražaj, umesto da mu pruža puke informacije. To su dve veoma različite stvari. Na primer, ova knjiga daje informacije o raznim temama, ali da bih postigao da dođe do preobražaja, svaku temu bih na različit način objasnio svakom pojedincu. Moj otac nas je naučio većem broju načina da se priđe pojedincu u jogi nego što sam našao na bilo kom drugom mestu. Ko treba da uči koga? Kada? I čemu? To su važna pitanja koja treba postaviti na početku prakse. ali, u osnovi svih tih pitanja jeste najvažnije od svih pitanja: kako iskoristiti moć daha? To je nešto sasvim izuzetno; ni na kom drugom mestu se ne pridaje toliko značaja dahu, i naš rad je zaista pokazao da je dah čudesni lek, ako mogu da upotrebim taj izraz.

P: Isto kao i Vaš otac, i vi koristite, kao i dah, mnoge zvuke i mantre. Mantra pripada indijskoj tradiciji. Možemo li mi na Zapadu da se pozovemo na taj aspekt Krišnamačarijine joge?

O: Morate da razumete reč mantra ispravno. To nije hinduistički simbol, već nešto univerzalnije: to je nešto što može um neke osobe da podigne na viši nivo. Zvuk ima mnogo moći; glas ima ogroman uticaj. Samo se setite kako govornik

Desikačar peva sa svojom ćerkom Mekhalom (10 godina) koja ga prati na vini, u Nemačkoj 1992.

Krišnamačarija i učenik koji izvodi eka pada sarvangasanu.

ŽIVoT I jogA ŠrI T. KrIŠNAMAČArIje xix

xx UVOD

može da osvoji svoju publiku samo zahvaljući načinu na koji govori. U našoj indijskoj tradiciji mi smo iskoristili te osobine zvuka. Mi koristimo sanskritske reči, ali i vaš jezik je načinjen od zvukova. U Indiji mi koristimo mantre jer, zbog njihove religijske tradicije, one nešto znače mnogim ljudima. ali, ja nikad ne bih koristio mantru nasumice. Uvek možemo da radimo u okviru tradicije kojoj pripada neki pojedinac. Ono što je univerzalno istinito je sledeće: da zvuk može da izvrši moćan uticaj na nas. Naš rad to stalno iznova dokazuje.

P: Možete li da kažete nešto o ideji inteligentnog strukturisanja vaše prakse joge – konceptu vinjasa krama?

O: Najpre moram da pitam šta podrazumevate pod „inteligentnim“? Verovatno vam je poznata tvrdnja da praktikovanje stoja na glavi dovodi više krvi u glavu. Neko, ko ima osećaj da mu dovod krvi u glavu nije dovoljno dobar, doći će do zaključka da je stoj na glavi najbolja asana za njega. ali, najpre treba da promislimo o tome. Da li svi mi patimo od nedovoljnog dotoka krvi u glavu naprosto zato što stojimo i hodamo uspravno? Pretpostavimo da nekoga toliko zaokupi ta ideja da počne svakodnevno praktikovati stoj na glavi, ako je moguće kao prvu stvar ujutru, možda i kao prvu od svih asana. Naše iskustvo u radu sa svakakvim vrstama ljudi nas je naučilo da oni koji to rade na kraju počinju da pate od velikih problema u vratu, koji zatim dovode do velike napetosti i ukočenosti u toj oblasti, kao i smanjenog dotoka krvi u sve mišiće vrata – a to je baš suprotno od onoga čemu su se nadali da će postići.

Inteligentan pristup jogi podrazumeva da su vam, pre nego što počnete, jasni razni aspekti asane koju želite da praktikujete, kao i da znate kako da se pripremite za njih na takav način da smanjite ili poništite sve nepoželjne efekte. Što se tiče stoja na glavi, na primer, pitanja su: „Da li je moj vrat spreman za to? Mogu li da dišem dobro u toj asani? Da li su mi leđa dovoljno jaka da podignu celu težinu mojih nogu?“ Prići inteligentno vašoj praksi znači znati sve implikacije onoga što hoćete da učinite i pripremiti se i prilagoditi na odgovarajući način. Nije dovoljno skočiti ako hoćete da dosegnete nebo. Primeniti inteligentan pristup znači ići prema cilju korak po korak. ako hoćete da putujete preko mora, najpre vam je potreban pasoš. Potom su vam potrebne vize za zemlje koje nameravate da posetite i tako dalje. Sama činjenica da želite da idete tamo ne čini taj put mogućim. Svako učenje se odvija po tom obrascu.

P: Kako je Krišnamačarija gledao na značaj asana u praksi joge?O: Moj otac nikad nije gledao na jogu kao na puku fizičku praksu. Joga

mu je bila mnogo više nešto čime se doseže najviše, što je za njega bio Bog. Dakle, za Krišnamačariju, joga je značila koračati putem koji vodi ka Bogu, da bi se postalo jedno sa Bogom. Ovaj put zahteva mnogo od onih koji ga slede: snažnu volju, poverenje i sposobnost da se stalno ulažu napori. Bolest svakako nije dobar pratilac na tom putu, jer ona može da nam odvrati pažnju; umesto da budemo posvećeni Bogu, može da se desi da mislimo samo na naše fizičke

Učenik Krišnamačarije, maharadža od Kolhapura, demonstrira

baradvađasanu, 1940.

ŽIVoT I jogA ŠrI T. KrIŠNAMAČArIje xxi

bolove. Koraci u jogi koji se bave fizičkim telom su koraci koji treba da nam omoguće da prođemo čitavim putem, a nisu oni čitav put. Nije stvar u tome ni da se telo učini središtem svih aktivnosti, ni da ga potpuno otpišemo. Za jednu osobu, joga može da znači da ponovo postane zdrava pomoću vežbanja asana; za nekog drugog ona može da znači pomoć da se pripremi za smrt – svakako ne praktikujući asane, već time što će dostići mirno stanje uma u kome nema osećaja krivice ili sramote. Možda bih u tom slučaju poučio datu osobu da se moli. Za decu je interesantno i značajno da imaju mnogo fizičkih vežbi – ali zašto bih učio nekog osamdesetogodišnjaka da radi stoj na glavi ili sedi u položaju lotosa?

Joga je pre svega praksa namenjena da čoveka učini mudrijim, sposobnijim da bolje razume stvari nego što ih je razumeo ranije. ako nam asane u tome pomognu, sjajno! a ako ne, umesto njih se mora naći neko drugo sredstvo. Cilj je uvek bhakti, ili, da se poslužim rečima moga oca, da se približimo najvišoj inteligenciji, odnosno Bogu.

P: Kada je Šri Krišnamačarija poučavao, njegova objašnjenja su uvek bila blisko povezana sa starim tekstovima. Teško da je bilo ijednog objašnjenja koje nije sadržalo pozivanje na odgovarajući citat iz spisa starih mudraca. Da li je neko od tih dela bilo središnje u njegovom učenju?

O: Najvažniji tekst joge za mog oca uvek su bile Patanđalijeve „Joga sutre“. Svakako da su i ostali tekstovi bili korisni, ali u njegovom umu nije bilo sumnji u pogledu važnosti „Joga sutri“. Drugi tekst koji mu je bio važan je Natamunijeva „Joga rahasja“. U tom tekstu postoje nagoveštaji za praktične procedure; to je knjiga koja se u velikoj meri bavi pitanjem kako se joga može prilagoditi svakom pojedincu. Tu ima mnogo detaljnih informacija o disanju u asanama, na primer. „Joga rahasja“ sadrži obilje informacija koje nisu date u „Joga sutrama“. Šta više, Natamunijev tekst u velikoj meri naglašava bhakti, posvećenost Bogu. „Bagavad gita“ je takođe sjajan tekst o jogi. Ona naglašava da put ka najvišoj moći ne znači da treba da zanemarimo ili odbijemo da obavljamo svoje svakodnevne dužnosti u životu. To je ono što čini „Bagavad gitu“ jedinstvenom. Ona nam kaže da naše traganje ne sme da bude bekstvo od života. Svima kojima su Vede važne, „Bagavad gita“ je značajan tekst. Ona priča mnoge stvari iz Upanišada na način koji je lako razumeti, i za divno čudo, ona sadrži važna uputstva o stvarima kao što su tehnike disanja i ishrana. U takvim detaljima, „Bagavad gita“ je mnogo jasnija i preciznija nego „Joga sutre”. I tekstovi kao što je „Hata joga pradipika“ sadrže mnogo dobrih informacija, ali su ipak suštinski tekst Patanđalijeve „Joga sutre“. Razumevanje „Joga sutri“ je zadatak za ceo život. Svaki put kad ih čitate možete da vidite nešto više, nešto drugačije. Proučio sam ih osam puta sa mojim ocem, a mislim da je on nastavio da ih proučava do kraja života. Svaki put kad bi zajedno sa mnom prelistao „Joga sutre“, mogao bi da mi kaže nešto novo o njima. Njegov poslednji komentar na taj tekst, pisan od 1984. do 1986, sadrži stvari koje nikad ranije nije kazao. Proučavao sam 1961. godine sa njim stih koji se tiče nabičakre1, ali koliko je više informacija o ljudskom telu on uneo u svoj kasniji komentar na taj isti stih! „Joga sutre“ su tekst koji inspiriše na svim nivoima, bilo da se tiče tela, bilo daha, bilo uma. 1 joga sutra 3.29.

xxii UVOD

Pored Natamunijeve „Joge rahasje“, koja više zalazi u detalje i naglašava pojam bakti, za Krišnamačadiju je osnovni tekst bio „Joga sutre“.

P: Šri Krišnamačarija je bio porodičan čovek i imao šestoro dece. Možete li da kažete nešto o njegovom porodičnom životu?

O: Moj otac je bio veoma brižna osoba. Hteo je da svi mi radimo jogu i da znamo sve što i on zna. Istovremeno, nalazio je vremena da se pobrine za naše potrebe. Sećam se kako nas je vodio u bioskop kad sam imao osam godina. ali, nekako, mi deca smo bili mnogo bliži sa našom majkom. Ona je bila ta kojoj bismo išli kad nam je nešto trebalo.

P: Kakvu ulogu je joga igrala u vašoj porodici?O: Bilo da nam se sviđalo ili ne, svi smo radili jogu. Svi, uključujući i moju

majku i moje tri sestre, praktikovali smo asane. Sećam se da sam posmatrao kako moja majka vežba asane, pranajamu i meditaciju dok je čekala rođenje moje mlađe sestre. Ja sam bio najmanje zainteresovan, moram da priznam. Ipak, kad mi je otac bio u blizini, pravio sam se da vežbam asane. Moj stariji brat je bio stručnjak.

P: Uprkos običajima tog vremena, Vaš otac je učinio mnogo da promoviše jogu za žene, a Vaša majka je redovno vežbala.

O: Da. Kako je naučila tako mnogo, ne znam. Mora da je to pokupila od oca, koji je podučavao kod kuće. Zapravo, nikad nisam video da je on podučava, ali je ona bila u stanju da ispravlja celokupnu našu praksu. Znala je sve tekstove napamet, iako nije bilo mnogo školovana. Njena sestra je, takođe, bila majstor za jogu. Ona bi pratila oca na njegovim turnejama na kojima je držao predavanja. a moja sestra je pomagala ocu na njegovim časovima; moja najmlađa sestra danas poučava jogu. Neke od naših žena-instruktora su njegove bivše učenice, uključujući i moju ženu. Poznata američka instruktorka Indra Devi učila je jogu kod mog oca 1937. godine.

P: Interesantno je da je Vaš otac odabrao porodični život a ne život sanjasina. Kakva je bio njegov stav prema sanjasi?

O: Biti sanjasin znači dati sebe potpuno višoj moći, Bogu. Mislim da je moj otac bio sjajan primer za to. Nije bilo nikakve sumnje da je on osećao da nije on lično taj koji čini stvari. Smatrao je sebe lišenim moći, i uvek je to bila moć njegovog učitelja ili Boga koja je delovala kroz njega. Uvek je tvrdio da je sve što kaže i učini došlo od njegovog učitelja i od Boga. Nikad nije tvrdio da je otkrio bilo šta, već bi uvek rekao: „Ništa nije moje; sve to dolazi od mog uči-telja ili od Boga“. Za mene, to je sanjasa. Ne možete da budete sanjasin a da istovremeno govorite da ste nešto sami otkrili. Biti sanjasin znači položiti sve što činite pred stopala svog učitelja ili Boga. Moj otac je bio primer za to. Oni koji su se sretali sa njim često bi ga videli kako uzima sandale svog učitelja i stavlja ih na glavu, što je bio način da kaže da oseća kako je mali, manji od

stopala svog učitelja. Mislim da je moj otac bio sanjasin za primer, a ipak je bio Mladi Desikačar sa svojom sestrom i bratom na javnom

predavanju demonstrira baradvađasanu.

Krišnamačarija sa svojom porodicom..

Namagiriama, Krišnamačarijina žena,

demonstrira mahamudru.

ŽIVoT I jogA ŠrI T. KrIŠNAMAČArIje xxiii

porodičan čovek; nikad nije iskusio nikakvu protivrečnost između toga da živi sa svojom porodicom i da živi u pravom duhu sanjase.

Sanjasa, u smislu nošenja narandžaste odeće, nezadržavanja predugo ni na jednom mestu, lutanja unaokolo i prošnje hrane, po mišljenju mog oca, više ne odgovara našem vremenu. Mnogi od naših velikih učenjaka su govorili da je sanjasa u ova vremena kali juge postala nemoguća. Učitelj mog oca mu je rekao da mora da vodi porodični život, a Natamuni kaže da je porodični život najvažniji deo čovekovog postojanja. Pod tim on nije samo mislio na to da se imaju deca, već da se živi kao i drugi i da se imaju odgovornosti. Čak ni „Upanišade“ ne insistiraju na sanjasi u formalnom smislu te reči. „Bagavad Gita“ ne pridaje veliki značaj sanjasi. U tom delu, arđuna dolazi do uvida da mora da se uključi u život, a ne da pobegne od dužnosti koji su pred njim. Možda je za one koji su obavili sve dužnosti koje je trebalo da obave u životu u redu da odaberu put sanjase, ali takvih nema mnogo. Ono što se tradicionalno podrazumevalo pod terminom sanjasa danas više nije moguće.

P: Učili ste sa svojim ocem više od dvadeset pet godina. Kako ste postali učenik svog oca?

O: Pre svega, nije sasvim tačno kad se kaže da sam učio kod njega dvadeset pet godina. Reći to znači ostaviti utisak da sam bio kao student na univerzitetu, čiji je ceo dan ispunjen učenjem. Ne, ja sam živeo sa njim kao odrastao tokom 25 godina i tokom tog vremena sam takođe učio sa njim. Na taj način, učenje sa mojim ocem bilo je kao odlazak u stranu zemlju i polagano upoznavanje sa njenim jezikom, običajima i navikama tamošnjeg stanovništva. Tako sam ja učio od njega. On me je naučio kako da razumem važne tekstove, kao što su Upanišade. Učio sam kako da recitujem te tekstova i kako da ih tumačim. Rekao mi je šta treba da naučim i odredio čemu treba da podučavam. Na primer, kad sam se dvoumio da li da prihvatim poziv evropskog joga udruženja, on je rekao: „Idi na konferenciju joge u Švajcarskoj!“ i ja sam otišao. Rekao mi je da odem i poučavam Krišnamurtija, i tako sam i uradio, a moj otac mi je rakako kako da to uradim.

Život sa njim, boravak sa njim, obedovanje sa njim i slično bili su najvažniji aspekti mog života. Takođe sam i učio sa njim, zbog toga sada mogu da vama objasnim ovo ili ono iz „Joga sutri“. ali, moja objašnjenja sadrže više mog iskustva sa njim, mog zajedničkog života sa njim, nego same njegove reči. Sve je to za mene bio veliki dar. Sve se odigravalo u našoj kući: njegovi tretmani, njegovo poučavanje, naš porodični život, sve. To je bio suštinski deo mog „učenja“ sa njim.

P: Kakve su bile te instrukcije? Kako Vas je on učio i kako ste Vi učili?

O: Učio sam asane, ali mi je bilo potrebno da radim na njima samo oko šest meseci. Imao sam 25 godina i bio sam veoma gibak. On bi me često poveo na svoja predavanja gde je trebalo da ja demonstriram asane publici, dok

Krišnamačarija sa svojim unucima Bušanom i Kaustubom i njihova majka gđa Menaka Desikačar prilikom njihovog bramopadešama, ili ceremonije svete niti, 1983.

Krišnamačarija u stotoj godini sa Desikačarom.

bi on objašnjavao njihove detalje. On bi mi rekao kako treba da ih izvedem, a ja bih učinio onako kako mi on kaže. Te asane nisu mi bile teške, a moja sopstvena praksa asana nije igrala neku važnu ulogu u njegovom objašnjavanju. Mnogo više vremena je zauzimalo proučavanje tekstova, učenje da opipavam puls, rad sa bolesnima i učenje važnih principa za poučavanje joge. Najpre je trebalo da poučavam, a nakon toga da postavljam pitanja. Na primer, nisam znao kao da poučavam jogi trudne žene, pa sam pitao njega, a on me je posavetovao. Pratio je moje učenike pomno, a pomno je pratio i moj rad sa njima. Čak ni 1989, godinu dana pred njegovu smrt, nisam se ustručavao da potražim savet od njega, a on bi mi uvek odgovorio. Kad sam počeo da učim sa njim, on bi ponekad rekao:

„To čemu poučavaš je pogrešno“. On bi to rekao pred učenicima, ali ja se uopšte nisam osećao postiđenim. Naprotiv, bio sam srećan što ćemo na taj način izbeći greške. Moje studente ova praksa nije ni najmanje ometala. Pre su oni to videli kao sreću, što učitelj može da ih posavetuje. Središnje mesto našeg učenja je uvek bila dobrobit učenika, pa mi nije bio problem da im kažem da moram da pitam oca za savet zato što ne znam dovoljno. a moj otac je uvek bio veoma ljubazan i govorio

bi mi šta treba da se uradi. Taj način učenja zahteva dobrotu učitelja, a mnogo smernosti i poniznosti od učenika. Mogu da kažem da je život sa njim, i to što sam bio u mogućnosti da posmatram i sam iskusim način na koji on radi, kako leči sam sebe kada je bolestan, priprema sebi obroke i obavlja ostale rituale – sve su to bile prave pouke o jogi koje sam dobio od njega.

Naravno, proučavali smo i tekstove, a na to smo trošili mnogo više vremena nego na tehnike asana, jer kad te tehnike jednom razumete, o njima nema ništa više da se kaže. Tekst vam daje kontekst za vašu praksu i čini to što radite razumljivim. Proučavanje određenih tekstova bilo je obavezno, a i tu je odnos između učitelja i učenika bio jasan. Najpre sam morao da tekst koji je on odabrao naučim napamet. Ti tekstovi se recituju na poseban način. Postoje određena

pravila, pa postoji igra koja se sastoji od njihovog slušanja i ponavljanja, dok ih učite. Tek kad ih naučite napamet, oni bivaju objašnjeni, a ta objašnjenja se daju na način na koji učitelj smatra da odgovara svakom posebnom učeniku. Tako poučavanje je moguće jedino kada živite sa svojim učiteljem. U stara vremena, to je zaista bio jedini način na koji su učitelji mogli da prenesu stare tekstove.

P: Danas nije tako lako da čovek živi blizu svog učitelja. Šta možemo da uradimo?O: Uviđam veliku razliku između toga koliko se moj otac borio da sledi svoj put i

komfora koji sam ja imao učeći jogu. On je otišao od kuće i pošao na Tibet, daleko od svog naroda i kulture, i ostao tamo osam godina. Ja sam morao da pređem tek nekoliko koraka da bih dobio uputstva. Živeli smo u istoj kući. Isprva sam delio svoje vreme na rad i učenje. Možda sam na taj način ponešto i propustio, ali je moj otac hteo tako.

govorenje stiha iz ramajane.

Mladi Desikačar demonstrira padma majurasanu na predavanju za publiku.

xxiv UVOD