povodom 2400 godina rođenja aristotel - nova-akropola.com · aristotel. sadržaj 4 aristotel...

Nova akropolawww.nova-akropola.comBroj 11| 2016.

Z a b o l j e g č o v j e k a i b o l j i s v i j e t

Pitagorino učenje

Helenistički svijet

j. saramago Vratimo se filozofiji

kamene kugle

Povodom 2400 godina rođenja

Aristotel

Sadržaj

4 Aristotel Aleksandar helenske filozofije

8 Helenistički svijet Jerko Grgić

13 PitAgorino učenje - ii. dio Nadiia Kulhava

18 j. sArAmAgo – Vratimo se filozofiji Lovorka Cvitić

20 ZAgonetne kAmene kugleMarta Mihičić

Impresum:glavni urednik: Andrija Jončić

izvršna urednica: Nataša Žaja

urednici rubrika: Luka Marić, Dijana Kotarac, Sofija Stepanovska, Anastazija Pulja, Marta Mihičić

lektura: Ana Hanđal, Vesna Bosnar

tehničko uredništvo: Atila Barta, Svjetlana Pokrajac, Matija Prević

ISSN 1849-6237

11 | 2016. www.nova-akropola.com

Nova akropolaZ a b o l j e g č o v j e k a i b o l j i s v i j e t

izdavač: NOVA AKROPOLA - kulturna udruga

Ilica 36, 10000 Zagreb Tel: 01/481 2222, Fax: 01/233 0450

web: www.nova-akropola.hr e-mail: [email protected]

4

18

23

8

2020

18

13

3

Ovogodišnji Svjetski dan filozofije prema pre-poruci UNESCO-a posebno je posvećen Aristotelu povodom 2400 godina njegova

rođenja. Aristotel je u povijesti filozofije ostavio sna-žan trag, a ovdje ćemo se osvrnuti na temeljna pitanja filozofije predsokratovaca jer je ona obilježila nje-gove prve filozofske korake u Platonovoj Akademiji i jer spletom okolnosti za to područje on i danas slovi kao jedan od vodećih autoriteta.

Gotovo mitska vremena predsokratovaca iznjedrila su ne samo pojam filozofije nego i pridavanje velike važnosti filozofiji kao pristupu stvarnosti i kao načinu života. Bez nekog očitog razvojnog puta ona donose novi pogled na prirodu uobličen u snažnoj težnji da se u nju pronikne. Potaknuti izvanjskim promjenama svijeta i zaokupljeni problemom očitog pokreta svega, poku-šavaju objasniti stvari po sebi, njihovu bit, ono što je u njima trajno...

Filozofi Miletske škole pitaju se u čemu se sastoji arche, jedinstvo svih stvari, počelo koje je urođeno svijetu. Uviđaju da priroda ima stvaralačku moć, da je živa i sposobna pokrenuti promjene kojima je i sama podložna. U tragovima koje su nam ostavili nailazimo na pojmove bezbrojnih svjetova, jednog i mnoštva, govore o dimenziji vremena, uvode analogiju mikrokozmosa i makrokozmosa...

Za pitagorejce je najvažniji dio filozofske potrage bio usmjeren proučavanju čovjeka i njegova mjesta u pri-rodi te proučavanju naravi ljudske duše i njene poveza-

nosti s ostalim oblicima života i s cjelinom. Donose uče-nja o srodstvu cijele prirode, o besmrtnosti i seobi duša, o ideji broja kao esenciji kojom se može dohvatiti ono neuhvatljivo u dimenziji vremena, uvode pojam harmo-nije, muzike sfera... Ostavljaju nam u naslijeđe praktične upute za nadvladavanje zamki tijela kako bi mogli živjeti nutarnju božansku stvarnost te niz dubokih razmišljanja o filozofiji, prijateljstvu, istini, univerzumu...

Parmenid je zaokupljen onim što jedino stvarno postoji u svemu, a što je samo nepokretno i određuje ga kao Biće. Također, svojim filozofskim razmatranjima uobličava i način dolaska do Bića, a to je Nous, duh u čovjeku. Ukazuje na razliku između mišljenja i istine te upozorava na nestabilnost mišljenja gdje Biće nije prisutno, dok je u svijetu Istine Biće prisutno u besko-načnoj sadašnjosti...

U našem kratkom filozofskom putovanju zastat ćemo još na riječima Parmenidovog suvremenika Hera-klita koji je radije odabrao biti filozof nego vladar: "Oni koji bdiju, imaju zajednički svijet, oni koji spavaju, vrte se svaki u svom posebnom svijetu."

Naš vlastiti poseban svijet mišljenja stvara iluzije i može nas samo uspavati i udaljiti od zajedničkog svijeta istine. Ovaj svijet filozofskih pitanja, iskustava i esencija neprocjenjivo je ljudsko blago koje nas čini budnima i prisutnima u stvarnosti kozmosa, uređenog svijeta kakvim su ga spoznavali stari Grci...

Uredništvo

Svje

tski dan filozo

fije

4 NOVA AKROPOLA 11/2016

ARISTOTEL Aleksandar

helenske filozofije

Tri godine nakon osnutka Akademije, kada su Platonu bile četrdeset i tri godine, u Stagiri na poluotoku Halkidici 384. g. pr. Kr. rodio

se Aristotel, najznamenitiji Platonov učenik, filozof znanstvenik. U Atenu dolazi kao osamnaestogodišnjak i stupa u Akademiju gdje je ostao sve do Platonove smrti, punih dvadeset godina. U Akademiji je ubrzo stekao ugled svojom učenosti i umnim raspravama te nadimak Um, i od učenika postao je učitelj govorniš-tva. U Akademiji se temeljito upoznao s cjelokupnom predsokratovskom filozofijom, slušao je Platonova pre-davanja i upoznao njegove spise te ideje drugih velikih umova koje je tamo susretao.

Nakon Platonove smrti, zahvaljujući naklonosti tiranina Harmije, osniva podružnicu Akademije u gradu Asu koja će postati novo uporište za ostvarenje Platonova političkog ideala vladara filozofa. Otuda na poziv makedonskog vladara Filipa II. 343. g. pr. Kr. odlazi u Pelu i postaje učitelj trinaestogodišnjem Alek-sandru. Tri godine kasnije, kada Aleksandar preuzima prijestolje, vraća se u Atenu gdje u vježbalištu posve-ćenom bogu Apolonu Likejskom osniva školu – Licej. Kao i u Akademiji, u Liceju se njegovao kult muza, ali i znanstveno istraživanje jer je i sam Aristotel suvereno vladao svim znanostima svoga vremena. U Liceju su držane dvije vrste predavanja: jutarnja, za uži krug slu-

Povodom 2400 godina rođenja

5

šatelja koji su se posvetili filozofiji i znanosti, i večer-nja za one koje su zanimale druge discipline, osobito govorništvo.

Aristotel je u Liceju djelovao dvanaest godina i za to je vrijeme napisao sve svoje važnije spise. Kada je nakon smrti Aleksandra Velikog u Ateni nastu-pilo antimakedonsko raspoloženje, nastojeći izbjeći Sokratovu sudbinu, da se Atenjani ponovo ne ogriješe o filozofiju, povlači se u grad Halkidu gdje je umro 322. g. pr. Kr.

Aristotelov motrilački dar, iznimno široki znan-stveni interesi te duboko filozofsko znanje učinili su ga univerzalnim genijem starog vijeka; bavio se fizikom, meteorologijom, botanikom, zoologijom, estetikom i politikom. Zbog svog neumornog istraživanja i enci-klopedijskog znanja Aristotel je s pravom nazvan „Aleksandrom Makedonskim helenske filozofije“ jer je objedinio i sistematizirao sva helenska znanja kao što je Aleksandar ujedinio tadašnji svijet. Iako pripada kulturi stare Helade, svojim znanstvenim duhom nagi-nje novom vijeku čija je vrata otvorio njegov učenik Aleksandar.

Aristotel je težio znanju i poznavanju "stvari ljud-skih i božanskih". Njegov je opus golem, a glavna djela su: Organon, Fizika, O duši, Metafizika, Eudemova etika, Nikomahova etika, Politika, Retorika, O pjesnič-kom umijeću. Smatra se da je sačuvana samo trećina njegovih originalnih djela.

Povodom Svjetskog dana filozofije donosimo odlomke iz njegova mladenačkog spisa Nagovor na filozofiju u kojem govori o ostvarivanju božanskog u čovjeku, a taj božanski dio poistovjećivao je s umom i razboritosti koji vode sreći, blaženstvu ili eudaimoniji.

* * *Sreća ne nastaje od posjedovanja mnoštva /dobara/

nego od toga kakvo je duševno stanje. Pa ni za tijelo ne bi čovjek rekao da je blaženo ako je ukrašeno sjajnom odjećom nego ako je zdravo i u valjanu stanju, pa makar nemalo ničega od onog što je prethodno spomenuto. Na isti način: ako je duša odgojena, takvu dušu i takva čovjeka treba zvati sretnim, a ne ako je sjajno opskrbljen izvanjskim dobrima, a sam potpuno nevrijedan.

Svi će se složiti da razboritost /phrónēsis/ nastaje učenjem i traženjem onoga za čiju nas potragu osposo-bljava filozofija. Stoga se, dakle, bez ikakve izlike treba baviti filozofijom.

Biti razborit krajnji je cilj radi kojega smo nastali. Dakle, ako smo nastali, onda je očevidno da i postojimo radi toga da bismo iskazali neku razboritost i /nešto/ naučili.

No što je to među postojećim radi čega su nas pri-roda i Bog stvorili? Kad su to pitanje postavili Pita-gori, odgovorio je: »Da bismo promotrili nebo!« Za sebe je kazivao da je motrilac prirode i da je radi toga svratio u život.

U tom je dakle smislu lijepo ustvrdio Pitagora da je Bog svakoga čovjeka stvorio zato da stekne znanje i da stekne uvid.

Budući da cijela priroda ima smisao, ništa ne čini nasumce nego sve radi nečega. Kako je isključila nasu-mičnost, pokazuje veću skrb za svrhu nego umijeća, s obzirom na to da umijeća oponašaju prirodu. Budući da se čovjek prirodno sastoji od duše i tijela, te da je duša bolja od tijela, a ono što je lošije uvijek je u službi boljega, tako i tijelo postoji radi duše. Kad smo kod duše: jedan je njezin dio razumski, drugi nerazumski, i upravo stoga lošiji. Nerazumski, dakle, postoji radi razumskoga, jer je u razumskome um /nous/.

Kad je riječ o umu, njegova je djelatnost u mišljenju, koje je motrenje onoga što je umu dostupno, baš kao što je djelatnost vida viđenje vidljivoga. Sve, dakle, što ljudima vrijedi izabirati, vrijedi radi mišljenja i radi uma. Ostale, naime, stvari vrijedi izabirati radi duše, a kako je um najbolji dio duše, sve ostalo postoji radi onoga što je najbolje.

Razmatranja su sama po sebi dostojna, a ono što je u njima vrijedno izbora jest mudrost uma, baš kao što


su razmatranja utemeljena na /praktičnoj/ razborito-sti vrijedna zbog djelovanja. Dobro i dostojno zatječe se, dakle, u razmatranju zasnovanu na mudrosti, no, dakako, ne u kakvu god razmatranju.

Jedino je to dobro /tj. život u skladu s razumom/ uistinu neotuđivo; za nj, dapače, tvrde da je obuhva-ćeno pojmom dobra. Valjan se čovjek živeći takav život nipošto ne podvrgava slučajnostima, jer se najviše od svih oslobodio podložnosti slučaju. Zato je čovjeku koji svom ustrajnošću ustraje u takvu životu moguće da bude bez bojazni.

Znanje se više bavi onim što je određeno i sređeno nego njihovim suprotnostima, a također /se više bavi/ uzrocima nego ishodima. Daleko je prije potrebno razumjeti uzroke i počela nego ono što je potonje. Ono što je potonje ne pripada krajnjim uzrocima niti je iz njega nastalo ono što je prvobitno, nego iz prvobitnoga i s pomoću prvobitnoga očigledno nastaje i uspostavlja se /sve/ ostalo.

Biti razborit i spoznavati vrijedan je izbor za ljude već sam po sebi (jer bez toga ni ne mogu živjeti kao ljudi), a još je povrh toga korisno i za život. Ništa nam, naime, od onoga što nam se zbiva nije dobro ukoliko se ne izvršava prema našem prethodnom promišljanju i razboritu djelovanju.

Ne može oponašanje onoga što nije lijepo biti lijepo, niti može oponašanje onoga što nije božansko ni posto-jano biti besmrtno i postojano, nego je očito da su od svih djelatnika jedino filozofovi zakoni postojani, a postupci ispravni i lijepi.

Jedino on /tj. filozof/ živi pogleda uprta u prirodu i u ono što je božansko, te poput kakva dobra kormilara vezuje životna počela uz ono što je vječno i trajno, baca sidro i živi po svojemu.

Dakako, to je znanje motrilačko, ali nam omogu-ćuje da po njemu djelatno nastupamo. Kao što vid ne tvori i ne proizvodi ništa (jer je jedini njegov učinak prosuđivati i pokazivati sve što je vidljivo), a ipak nam omogućuje da djelujemo i od najveće nam je pomoći u djelovanju (bez njega bismo bili gotovo nepokretni), tako je očigledno da u nebrojenim stvarima — iako je to znanje motrilačko — djelujemo u skladu s njim, pa neke djelatnosti izabiremo, a neke izbjegavamo, i uopće, sva dobra stječemo zahvaljujući njemu.

Sve što je dobro i za ljudski život probitačno leži u upotrebi i djelovanju, a ne samo u spoznaji. Ne donosi nam zdravlje poznavanje onoga što proizvodi zdravlje nego njegovo korištenje na tijelu. Ni bogati ne posta-jemo spoznajom bogatstva nego stjecanjem golema imetka. I — najvažnije od svega: ne živimo dobro zato što poznajemo nešto od onoga što postoji nego zato što dobro činimo, jer to je uistinu prava sreća.

I ne treba, s jedne strane, radi imetka ploviti do Heraklovih stupova1 i često se izvrgavati opasnosti, a s druge se strane ne upuštati ni u kakav napor ili trošak radi razboritosti. Ropska je osobina čeznuti za živo-tom, a ne za dobrim životom…

Biti razborit i razmatrati, posao je, dakle, duše, i ta je stvar najvrednija ljudskog izbora, baš kao što je to, mislim, očni vid: čovjek bi se odlučio da ga ima, čak i kad time ne bi ništa drugo dobio osim gledanja...

Stoga sreću definiramo kao razboritost i svojevrsnu mudrost ili kao vrlinu ili kao najveće uživanje ili kao sve to zajedno.

Stoga se svi koji to mogu trebaju baviti filozofijom jer ili je to savršeno dobar život ili je od svih stvari – ako treba samo jednu kazati – uzrok (savršeno dobra života) dušama...

Časti i slave, ti predmeti čežnje, više od /svega/ drugoga puni su neiskazive ludosti. Za onoga koji vidi nešto od vječnih stvari besmisleno je da za takvo što-god mari.

Priredila: Dijana Kotarac

1 Današnji Gibraltar

Prijevod iz: Antologija stare lirike grčke, priredio Koloman Rac

¹ Kastor i Poluks² Hermija³ Muze su kćeri Zeusa i Mnemosine. Pjesnik ih zove dikom Zeusovom i krunom prijateljstva.

Himna KrepostiO vrlino, ljudskome rodu teška,

Života svrho najljepša,Djevo, za tvoju ljepotu

Mrijeti, ljute, beskrajne trpjeti muke –Udes to je u nas u Heladi slavan!

Zanosom zanosiš dušu, -Nikad on ne trne, od zlata je jači,

Jači od sjaja i od sna, loga mekog.Za te sin Zeusov Heraklo i mladi Lede sinci¹

Silu preturiše jada,Djelma slaveć moć ti tvoju;

Čežnja za tobom Hadu u dvor Ahileja, AjantaSvede, rad miloga lika tvog i gojenac

atarnjanski² sa Suncem sjajnijem se rasta;Zato će djela mu pjesma pjevat, i Muze,

Mnemosinine kćeri,Zeus-boga Gostinskog dika i prijateljstva nam vjernog kruna³

njega slavit će, - bit će vječan.

7

Aristotelova Himna Kreposti, poznata i kao Himna Hermiji, smatra se najljepšom od njegovih triju sačuvanih pjesama. Hermija je bio Aristotelov prijatelj, vladar priobalnog dijela sjeverozapadne Male Azije s prijestolnicom u Atarneju. Zbog sumnje u zavjeru Hermiju su Perzijanci uhvatili i nakon mučenja ubili. Navodno je na pitanje o posljednjoj želji odgo-vorio: "Poručite mojim prijateljima i drugovima da nisam učinio ništa nedostojno filozofije." "Zar je moguće," pitao se Aristotel, "da takav čovjek ostane neopjevan?"


Helenističko razdoblje u povijesti započelo je osvajanjima Aleksandra Makedonskog 334. g. pr. Kr. i vrijeme je vojne i političke domi-

nacije grčkih Makedonaca na području Mediterana te Bliskog i Srednjeg istoka. Političku dominaciju Makedonaca nad ostalim narodima od Egipta i Sirije sve do Indije pratit će grčki, odnosno helenski kulturni utjecaj. Oni će svoje mjesto na svjetskoj pozornici postupno ustupiti pred rimskim i partskim osvajanjima početkom I. st. pr. Kr.

Razdoblje helenizma vrijeme je povezivanja i pro-žimanja različitih kultura i religija Istoka i Zapada, praćeno stišavanjem vjerskih netrpeljivosti i nacional-nih ili plemenskih podijeljenosti. Uslijedile su brojne migracije stanovništva, osnivanje novih gradova i država te postupno premještanje kulturnih središta iz Grčke i Mezopotamije na područje Sirije i istočne obale Mediterana, posebno u novoizgrađene ili obnovljene gradove: Aleksandriju, Antiohiju, Seleu-kiju, Pergam, Efez, Milet, Tarz, Smirnu, Prijenu, ali i brojne druge. Smatra se da je u to vrijeme na području između Egipta i Indije niklo više stotina novih gra-dova. Ti gradovi nisu bili građeni samo za obranu i

sklonište niti su nastali postupnom izgradnjom oko obrambenih kula. Podizani su planski, s ulicama koje se križaju pod pravim kutom i podjelom na četvrti; imali su vijećnice, kolonade, parkove, sportske centre, kazališta, odeone, učilišta... U Pergamu i Aleksandriji izgrađena su prva sveučilišta, poznati museumi, kul-turne institucije s knjižnicama, zoološkim i botaničkim vrtovima, radionicama, kabinetima i stanovima za uče-njake. Pretpostavlja se da je Aleksandrijska knjižnica na svom vrhuncu sadržavala zbirku od oko 700 000 svitaka, a Pergamska oko 200 000 svitaka. Poznato je i da su makedonski i sirijski kraljevi imali značajne knjižnice.

Većina novih gradova izrasla je na križanjima trgovačkih putova. Istočnjački osjećaj za udobnost i raskoš postupno je osvajao zapadni svijet. Pojavili su se zahtjevi za sve finijom odjećom, namještajem, posu-đem... Trpeza je postajala sve raznovrsnija, a začini, mirisi, svila i nakit ušli su u svakodnevni život ne samo najbogatijih. Svijet se pokrenuo tražeći zajedničke puteve, zajedničke interese i nastojanja. Pojavila se potreba za obrazovanjem koje je omogućavalo druš-tveni prestiž jer se kao mjerilo vrijednosti čovjeka

HELENISTIČKI SVIJETJerko Grgić

počelo priznavati njegovo bogatstvo, položaj u držav-noj službi i obrazovanje.

Helenizam se danas poima kao sinteza grčke i istočnih kultura u kojoj dominira grčka kultura. Ipak, ovakav je stav pristran i u duhu pozitivističkog nastoja-nja da se pod svaku cijenu istakne nadmoć Europljana nad ostatkom svijeta. U tom je duhu Bertrand Russell napisao: "Barbari su naučili nešto grčke znanosti, dok su Grci naučili mnogo barbarskih praznovjerica." Klo-neći se takvih pristranosti, potrebno je uvidjeti da je utjecaj bio obostran i ravnopravan, ništa više helenski negoli perzijski, egipatski ili čak indijski.

Utjecaj Istoka na helenistički svijet bio je izrazit i očigledan, ne samo u svakodnevnom životu, nego i u svim aspektima onoga što će za helenizam biti zna-čajna karakteristika. U prvom redu radi se o državnom i administrativnom aparatu preuzetom od Perzije, s dvije tisuće godina dugom zakonodavnom tradicijom Mezopotamije, a jednim je dijelom preuzeto i uređe-nje egipatskih noma. Takav ustroj omogućio je pove-zivanje različitih kultura u jednu cjelinu, ostavljajući istovremeno određenu kulturnu i vjersku autonomiju svakoj od njih. Ovaj sustav, koji Grci klasičnog razdo-blja nisu uspjeli razviti kroz svoje labave građanske saveze, omogućit će kasniji razvoj Rimskog Carstva primjenom istog modela.

Knjižnice i učilišta helenskog svijeta imali su svoj uzor u kulturnim središtima Mezopotamije i Egipta,

baš kao i sklonost monumentalnosti u arhitekturi koja se ogleda u izgradnji aleksandrijskog svjetionika na Farosu, Kolosa s Rodosa, Artemidinog hrama u Efezu... Tradicionalna znanja Kaldejaca, maga i egi-patskih svećenika omogućila su daljnji procvat zna-nosti. Matematička znanja, a pogotovo astronomska znanja Mezopotamije i Egipta, imala su veliki utjecaj na znanost koja se pod okriljem peripatetičara rađala u Grčkoj. Naročit utjecaj na Grke ostavila su herme-tička znanja Egipćana, alkemija, medicina te babilon-ska astrologija koju je na otoku Kosu prvi podučavao Kaldejac Beros.

Daljnji utjecaj vidljiv je u religiji i filozofiji gdje su mazdaizam, mitraizam, brahmanizam i budizam imali veliki utjecaj na stoičku i eklektičku filozofiju, kao i na mlado kršćanstvo koje izrasta upravo na helenističkom području. Iako je utjecaj indijske filozofije danas zane-maren, poznato je da su u vrijeme Ptolemejevića budi-stički prozeliti naučavali u Aleksandriji, a isto tako da je car Ašoka slao budistička poslanstva svim helenskim kraljevima. Grčki filozof Megasten, koji je boravio na dvoru cara Čandragupte, proučavao je i pisao o indij-skoj znanosti i filozofiji, a na posebno velik odaziv u grčkom svijetu naišla je indijska medicina o kojoj, osim Megastena, pohvalno pišu i Strabon, Onesikrit i rimski liječnik iz I. stoljeća imenom Cels.

U prvoj fazi helenizma, velikim dijelom zahvalju-jući navedenim utjecajima Istoka, dolazi do daljnjeg

9

procvata grčke znanosti koja tada dostiže svoj vrhunac. Znanja iz matematike, fizike, mehanike, geometrije, astronomije, biologije i medicine bitno nadmašuju razinu spoznaja klasičnog razdoblja, a najznačajniji rasadnik znanstvenih otkrića bio je aleksandrijski Museum. Tamo je Euklid napisao svojih trinaest knjiga Elemenata (Stoikheia) u kojima razvija osnove geome-trije i matematike. Tamo je Arhimed iz Sirakuze studi-rao, napisao svoje najznačajnije radove te izradio naj-značajnije konstrukcije: Arhimedov vijak koji se kori-stio za navodnjavanje, čekrk sa sustavom slobodnih kolotura i planetarij na mehanički pogon. Ktezibije je

izumio rotacijski vodeni sat, vodenu štrcaljku s dvo-taktnim klipom, vodene orgulje s dvadesetak

pisaka, a Heron je u I. st. pr. Kr. usavršio jednu vrstu parnog stroja.

Astronomiju je u Museumu izučavao Aristarh sa Samosa koji je poznat po izjavi da zvijezde stajačice i Sunce ostaju nepokretni, da Zemlja kruži oko Sunca po kružnici, dok se Sunce nalazi u središtu te putanje. Njegov nasljednik Eratosten iz Kirene tvrdio je da bi se od Heraklovih stupova, odnosno Gibraltara, putu-jući na zapad morskim putem dospjelo u Indiju. On je gotovo točno izračunao Zemljin opseg, a također je u zemljopis uveo općeprihvaćeni sustav meridijana i paralela. Hiparh iz Nikeje prvi je izmjerio vremenski pomak ravnodnevnice, razliku između sideričke i trop-ske godine te konstruirao prvi astrolab. Najveće prak-tično zemljopisno otkriće bilo je otkriće moreplovca Eudoksa iz Kizika (oko 115. g. pr. Kr.) koji je otkrio monsunski put u Indiju iz Arabije, daleko od kopna, što je znatno skraćivalo putovanje.

Posebna pažnja poklanjala se medicini pa se u Museumu razvila i nova aleksandrijska liječnička škola čiji je veliki predstavnik bio Herofil iz Halkedona, začetnik anatomskog proučavanja čovjeka. U krugu židovske dijaspore u Aleksandriji djelovali su i tako-zvani terapeuti. Iako je Aleksandrija prednjačila, bilo je i drugih značajnih znanstvenih središta: medicinska

središta na otoku Kosu, u Knidu, Pergamu, Smirni i Epidauru,

astronomska na Rodosu i u Seleukiji, matematička u

NOVA AKROPOLA 11/201610

Elidi, Kireni i Tarantu, a Atena je i nadalje bila sredi-šte filozofskog svijeta.

Grčka filozofska djela imala su veliki utjecaj na kasniju perzijsku filozofiju i znanost općenito. Upravo zahvaljujući tome što je u Perziji grčki jezik ostao jezik znanosti, brojna djela antičkih autora sačuvana su u izvornom obliku čak i tisuću godina kasnije. Jezična tolerancija vidljiva je iz zapisa indijskog vladara Ašoke na grčkom i aramejskom jeziku.

Umjetnost helenizma danas se naziva "barokom antike". Iako nije imala onu dubinu koju je posjedovala umjetnost klasičnog razdoblja, poznat je niz izuzetnih djela kao što su Afrodita s Melosa, Nike sa Samotrake, Apolon Belvederski, Gal na umoru, Laokont i sinovi te brojna djela iz Lizipove radionice ili iz Pergamske škole, slikarska ostvarenja Apela iz Kolofona i Proto-gena s Rodosa. Grčka je likovna umjetnost imala veliki utjecaj na indijsku Gandhara umjetnost u Baktriji nazvanu grčko-budističkom, te kasniju Kušansku i Gupta, ali i umjetnost "Kulture X" u Etiopiji te specifi-čan egipatsko-grčki stil u ptolemejskom Egiptu.

Grčki svijet IV. st. pr. Kr. obilježava gubitak gra-đanskih i religijskih ideala koji su mu u prethodnim stoljećima donijeli najveći procvat. Ideal građanskog života više nije bio u službi grada, nego u pravima koja grad pruža. Političare su više zanimali stranački inte-resi od dobrobiti grada, a svećenike vlastite povlastice od obveza prema gradu. Tako Demosten ni u najvećoj pogibelji Atene nije smio dir-

nuti u novac namijenjen Eleuzinskim svečanostima, iako su u njih odlazile

velike količine gradskih rezervi.

Klasično doba bilo je na zalazu, politika i religija uda-ljile su se od etičkih vrijednosti.

Reakcija na moralni skepticizam došla je iz okrilja filozofije koja napušta dotadašnja metafizička razmi-šljanja i posvećuje se preko Sokrata i njegovih učenika etičkim problemima, te se postupno, preko Aristo-tela, preusmjerava na znanost. Više nije bio bitan uzrok stvari, već kako se one događaju. Produbljuju se znanstvena istraživanja uz kritički duh i empirijske spoznaje.

U vrijeme kada je Filip II. Makedonski iskoristio ovu unutarnju razjedinjenost Grčke i Aleksandar Veliki

11

započeo svoja osvajanja, počelo se vjerovati da će zna-nost svojim usavršavanjem dati odgovore na mnoge ljudske potrebe. Od znanosti se očekivalo da riješi pro-bleme koje više nisu mogle riješiti politika i religija te da pomogne u ostvarenju toliko žuđene zemaljske sreće, što je vrlo slično očekivanjima modernog svijeta.

Znanost je zaista osigurala prosperitet, pospje-šila proizvodnju, olakšala rad, omogućila šire i bolje obrazovanje, skratila vrijeme putovanja i donijela veći standard. Novi izumi korišteni su u proizvodnji, snaga vode i pare u radionicama, mlinovima, na gradilištima, u sustavima za navodnjavanje… Brodovi s pokretnim kosim jedrima ubrzali su plovidbu, pergament i papir omogućili su veće kolanje književnih radova. Živjelo se relativno dobro, kulturni život bio je obogaćen sport-skim ili kulturnim natjecanjima na kojima su nastupali pjesnici, pjevači, plesači i glumci. Filozofi su držali predavanja, a uz brojne vjerske svečanosti, dramske predstave šarolikog spektra također su upotpunjavale zabavu. Pisani su i prepričavani romani beletrističkog tipa. Astrolozi, iscjelitelji i proricatelji nudili su svoje usluge, a tržnice su bile prepune robe iz cijelog svijeta.

Razvoj ratnih tehnika učinio je da ni jedno mjesto nije bilo sasvim sigurno, a novi ratni izumi i taktike donosili su prednost sad ovoj, sad onoj strani, potičući brojne sukobe. Pobune, dinastički ratovi i pljačke bili

su svakodnevna pojava. U njima se ginulo jednako često kao što se danas gine u prometnim nesrećama. Ljudi su se više trudili oko toga kako izbjeći nesreću, nego kako postići dobro jer koja korist od brige za sutra kad se ne zna što će ono donijeti; koja korist od poštenja kad svuda vlada prijevara; koja korist od isti-noljubivosti kad se pomoću laži i smicalica može steći bogatstvo. Postalo je jasno da racionalna filozofija i znanstveni napredak nisu dostatni za rješenje nago-milanih problema. Pred kraj helenističkog razdoblja svijet ponovno zapada u duboki moralni skepticizam.

Helenistički svijet nije opravdao svoja početna nastojanja, prvenstveno ona Aleksandrova o političkoj ravnopravnosti, prijateljskoj suradnji i povezivanju svih naroda, religija i svjetonazora u homonoiu, jedinstvo duha i srca gdje će svi narodi živjeti bratski. Ipak, pro-vodeći politiku povezivanja, Aleksandrovi nasljednici uspjet će tijekom više stoljeća stišati vjerske netrpe-ljivosti te nacionalne i plemenske podijeljenosti, tako da se u svijest mnogih ljudi usadio pojam čovječanstva kao cjeline. Filozofski pojam građanina svijeta koji su zagovarali kinici, a razradili stoici, Aleksandar Veliki prvi je pokušao ostvariti u praksi. Praktična primjena tog pojma, po prvi put u širim razmjerima, velika je zasluga helenizma.


13

O duši – metempsihoza

Porfirije u Pitagorinoj biografiji prenosi svje-dočanstvo Aristotelovog učenika Dikearha koje sažima Pitagorino učenje u sljedeće četiri

točke: da je duša besmrtna, da se duše sele prelazeći iz jedne forme života u drugu, da se sve što se događa vraća u ciklusima i da se stvarno ne događa ništa novo, te da sva živa bića treba smatrati međusobno srodnima.

Ideje o besmrtnosti duše i metempsihozi nalazimo u vrlo ranim izvorima (Ksenofan, Herodot, Empedo-klo) i one su temelj religijskih i etičkih učenja pitago-rejaca.

Prema tradiciji, Pitagora je prihvatio doktrinu metempsihoze iz orfizma, a prema Ijonu iz Hija, Pita-gora je neke od svojih stihova pripisao Orfeju.

Herodot tvrdi da je podrijetlo učenja o metempsi-hozi egipatsko i piše: "Egipćani su bili prvi koji su učili da je ljudska duša odvojiva od tijela i besmrtna i da, kada tijelo umre, ona ulazi u drugo tijelo." Kaže da su Grci prihvatili to učenje, neki prije, drugi kasnije, kao da je njihovo vlastito otkriće.

I rani i kasniji izvori bilježe prirodnost i zakonitost kružnog kretanja duša. Diogen Laertije kaže da je Pitagora bio prvi koji je poučavao da duša prolazi kroz ciklus neminovnosti (grč. kuklos anankes) odijevajući se svaki put drugim tijelom.

Besmrtnost duše opravdava se idejom da je ona, poput svih božanskih nebeskih bića, u stalnom kruž-nom pokretu. Pitagorejac Alkmeon (oko 500. g. pr. Kr.) vjerovao je da je duša besmrtna "jer je nalik besmrtnim stvarima", uvijek se kreće zato što pokreće samu sebe. Ako je duša uvijek u pokretu, to, dakle, znači da ne umire. Platon tu tvrdnju ponavlja u Fedru.

Alkmeon pretpostavlja da je duša samopokretljiva tvar u vječnom kretanju i zbog toga besmrtna i slična božanskom. (Aecije Antiohijski)

P itagorino učenje

II. dioNadiia Kulhava

Zacijelo ne trebamo više dokaza da bi vjerovali da u nama nema ničeg sličnijeg božanskom od duše: to je očito ne samo iz stalnog i neprekidnog kretanja koje ona budi u nama, nego također zbog prirođene joj inteligencije. U tom smislu, Fizičar1 iz Krotona kaže da je duša besmrtna i zato što se po svojoj prirodi, poput božanskih tijela, kloni bilo kakvog odmora. (Porfirije, Protiv Boetovog učenja o duši)

Čovjekova duša dijeli se na tri dijela: požudni, razumni i umni; prva dva dijela također su svojstvena životinjama, a treći dio je besmrtan i reinkarnira se samo u ljudskim bićima. (Alkmeon)

Duša je vrsta harmonije, kombinacija suprotnosti, a čovjek je dio univerzalne harmonije. (Filolaj, Aristoksen)

Alkmeon iz Krotona prenosi: "Kaže se da se čovjek razlikuje od životinja jer ima inteligenciju, dok životi-nje imaju osjećaje, ali nemaju inteligenciju." (Teofrast, O osjećajima)

Pitagora i Filolaj nazivali su dušu harmonijom. (Makrobije, Komentar na Scipionov san)

Izgleda da u nama postoji vrsta sklonosti ka muzič-kim oblicima i ritmovima o kojoj su mnogi filozofi rekli

da je to stoga što je duša "harmonija", a neki drugi da je tako zato što ona posjeduje "harmoniju". (Aristotel, Politika)

Duša je besmrtna jer je besmrtno ono od čega je ona bila stvorena ili odvojena.

Filolaj vjeruje da duša ulazi u tijelo preko broja i posredstvom bestjelesne i besmrtne harmonije te da je duša zakopana u tijelo kao u grob, što govori i Platon.

Prema pitagorejskom učenju svaka sljedeća inkar-nacija uvjetovana je sadržajem prethodnog života. Božansko podrijetlo duše i njena besmrtnost podra-zumijevaju zahtjev za očuvanjem čistoće duše u aktu-alnom zemaljskom stanju, dok je združena s tijelom. Svrha života je osloboditi dušu ciklusa ponovnog rađanja kroz purifikaciju i njen povratak u život među bogove. Pitagorejci su smatrali da je čovjek učenik i sljedbenik Boga i pripremali su ga za njegovo sjedinje-nje s božanskim. Oslobađanje i spasenje duše moguće je slijedeći osnove pitagorejskog morala.

Pitagorejci su podučavali kako djelovati i kako ne djelovati u pogledu sjedinjenja s božanskim: to je načelo njihova života – biti vođeni božanskim.

1 Filolaj, južnoitalski grčki filozof, astronom, fizičar, matematičar i pripadnik pitagorejske škole. Rani grčki filozofi nisu se usredotočili na čovjeka, već na fizički svijet oko sebe, na prirodu, na svemir, zbog čega se često i nazivaju fizičarima, pri čemu se riječ "fizika" koristila u značenju "priroda". (prim. prev.)


Pitagorejski način života

Istina je tako veliko savršenstvo da, ako bi se Bog čovjeku prikazao vidljivim, On bi izabrao svjetlo za svoje tijelo i istinu za svoju dušu. (Pitagora)

Pitagorejska znanost i filozofija njegovale su se kao sredstva za postizanje konačnog cilja. Taj cilj bio je živjeti na određeni način, pročišćavati se i osloboditi dušu od tijela. Platon kaže da je Pitagora svojim učeni-cima prenio poseban "model života", čime su se izdva-jali od ostalih, a koji je kasnije nazvan "pitagorejski način života". (Platon, Država)

Cilj filozofije za njih je, dakle, bio harmonizirati tijelo i duh do te mjere da tijelo prestane biti zapre-

kom prihvaćanja poruka ljudskog Višeg Ja. Najveća čast koju je jedan pitagorejac mogao iskazati Bogu bila je da mu postaje duhovno sve sličniji, inteligentno koristeći spoznaju.

Pitagorejci su, dakle, bili začetnici načina života kojeg su oni sami nazivali bios teoretikos ili "kontem-plativni život", odnosno život u potrazi za istinom i Dobrim pomoću spoznaje koja pročišćava, uzdiže čovjeka i vodi ga kontemplaciji istine i sjedinjenju s božanskim.

Pitagorina filozofija usredotočuje se na moralno pročišćenje i purifikaciju uma.

15


Purifikacija uma

Ljepota i harmonija svijeta dostupna je samo za mate-matički pripremljen um. Preko kontemplacije brojeva i odnosa među njima, pitagorejci se uspinju u čist, nematerijalan i stvaran svijet.

Put uspona prema Bogu, upoznavanje svijeta i samoga sebe obuhvaća matematičke znanosti. Oni koji znaju računati prirodno i bez poteškoća, obda-reni su inteligencijom za brzo napredovanje u svim umijećima, također u umijeću kako živjeti mudar i sretan život jer inteligibilna harmonija je ona koja se temelji na brojevima. Zbog toga, kaže Pitagora, a kasnije i Platon i Jamblih, najvažnija je dužnost filo-zofa/zakonodavca proučavati matematičke znanosti sve dok ih se temeljito ne upozna. Aritmetika omo-

gućuje usklađivanje, geometrija ritam, astronomija predviđanje, a muzička harmonija raspored i ras-podjelu. Proučavanje ovih znanosti proučavanje je Bića i kretanja Bića u univerzumu, univerzalne sim-fonije rođene iz broja, iz povezanosti i uzajamnog odnosa svega sa svim. Proces spoznaje je proces obogaćivanja svijesti, proces prepoznavanja onog zaboravljenog.

Jamblih se na ovu aktivnost pitagorejaca osvrće kao na "matematički obred", a da bi se to moglo valjano obaviti, dušu treba prethodno osloboditi nje-nih strasti.

Moralna purifikacija

Moralna purifikacija postiže se življenjem vrlina. Osje-tilne se želje ne zatiru, nego "čiste" i "harmoniziraju".

U svojim komentarima na Pitagorine Zlatne sti-hove, Hijerokle je napisao: "Praktična filozofija čini čovjeku dobro, omogućujući mu stjecanje vrlina, dok ga kontemplativna filozofija posredstvom svjetla inte-ligencije i istine vodi sličnosti s Bogom. Također smo rekli da je neophodno, barem što se nas tiče, da male stvari trebaju prethoditi velikima. Nesumnjivo, puno je lakše priviknuti čovjeka na odgovarajuće korište-nje zdravog razuma, nego potpuno mijenjati njegovu prirodu… Nećemo moći doseći istinu ako prethodno nismo uredili naše instinktivne sposobnosti u skladu s inteligencijom i pomoću moralnih vrlina."

Vrlina je harmonija, i zdravlje, i svako dobro, i Bog također, a sve stvari postoje zbog harmonije. (Diogen Laertije)

U svojim mislima, osjećajima i djelovanju čovjek treba naći pravu sredinu i prave omjere. To mu omo-gućuje živjeti u skladu s kozmičkom pravdom. Harmo-nija mora biti mjera duše, njen nutarnji zakon, pravda i red koji se manifestiraju u njoj. Čovjek koji slijedi kozmičku pravdu slika je kozmosa, on je mikrokozmos u kojem su svi dijelovi povezani jedinstvenim smislom i svrhom postojanja.

Sa španjolskog prevela: Nives Lozar

Tečaj praktične

Ulaz na prvo predavanje slobodanwww.nova-akropola.hrNovaAkropolaVarazdin

Vladimira Nazora 1

četvrtak, 22.10. u 18h

FILOZOFIJA KULTURA VOLONTERSTVO. .

FILOZOFIJE

Kako?● upoznati sebe● stjecati vlastite kriterije● donositi životne odluke● razvijati sigurnost u sebe ● izražavati vlastite potencijale

www.nova-akropola.hrNova Akropola


Tečaj praktične filozofije obuhvaća učenja najvažnijih škola filozofije i njihove savjete za buđenje stvaralačkih potencijala u čovjeku.Tečaj se održava jednom tjedno, u trajanju od dva školska sata.Cijena tečaja iznosi 240 kuna. Za studente, umirovljenike i nezaposlene je 160 kuna. Ulaz na uvodno predstavljanje tečaja slobodan.

KARLOVAC: Kralja Tomislava 5, 098 203 396OSIJEK: D. Neumana 6, 031 200 630PULA: Uspon na Kaštel 2, 098 900 4406RIJEKA: Jedrarska 5/3, 051 213 020

SPLIt: Slavićeva 47, 021 486 366VARAŽDIN: V. Nazora 1, 095 5959 950ZADAR: J.J.Strossmayera 8, 098 840 270 ZAgREb: Ilica 36, tel: 01 481 2222 fax: 01 2330 450

Tečaj praktične

Ulaz na prvo predavanje slobodanwww.nova-akropola.hrNovaAkropolaVarazdin

Vladimira Nazora 1

četvrtak, 22.10. u 18h


FILOZOFIJE

Kako?● upoznati sebe● stjecati vlastite kriterije● donositi životne odluke● razvijati sigurnost u sebe ● izražavati vlastite potencijale

www.nova-akropola.hrNova Akropola


Tečaj praktične filozofije obuhvaća učenja najvažnijih škola filozofije i njihove savjete za buđenje stvaralačkih potencijala u čovjeku.Tečaj se održava jednom tjedno, u trajanju od dva školska sata.Cijena tečaja iznosi 240 kuna. Za studente, umirovljenike i nezaposlene je 160 kuna. Ulaz na uvodno predstavljanje tečaja slobodan.

KARLOVAC: Kralja Tomislava 5, 098 203 396OSIJEK: D. Neumana 6, 031 200 630PULA: Uspon na Kaštel 2, 098 900 4406RIJEKA: Jedrarska 5/3, 051 213 020

SPLIt: Slavićeva 47, 021 486 366VARAŽDIN: V. Nazora 1, 095 5959 950ZADAR: J.J.Strossmayera 8, 098 840 270 ZAgREb: Ilica 36, tel: 01 481 2222 fax: 01 2330 450

Tečaj praktičneFILOZOFIJEKako?• upoznati sebe• stjecati vlastite kriterije• donositi životne odluke• razvijati sigurnost u sebe • izražavati vlastite potencijale


Kad je riječ o raznim pokušajima da se dokuči što nam donosi budućnost, mislim da bi bilo bolje da razmislimo što nam to donosi sutra

šnji dan, dan za koji još uvijek možemo pretpostaviti da će ga većina od nas dočekati živa. Zapravo, da su se daleke 999. godine u nekom dijelu Europe okupili rijetki mudraci i mnogobrojni teolozi, pokušavši pogoditi kakav će svijet biti za tisuću godina, siguran sam da bi gotovo u svemu pogriješili. U jednom se, međutim, sasvim sigurno ne bi prevarili, a to je da neće postojati bitna razlika između zbunjenog ljudskog bića da našnjeg

vremena, koje ne zna i ne želi znati kamo ga vode, i zastrašenih ljudi toga doba koji su vjerovali da se približava smak svijeta. U usporedbi s time, mnogo veće razlike mogu se očekivati između ljudi koji žive danas i onih koji će se roditi već samo za sto godina, kamoli za tisuću. Drugim riječima: mi danas imamo mnogo više zajedničkog s onima koji su živjeli prije tisuću godina nego s onima koji će ovaj planet nastavati za samo stotinu godina... Možda bi se moglo reći da se pravi kraj svijeta događa u današnje vrijeme, kada se čini da nestaje onaj svijet koji se rađao prije tisuću godina.

José Saramago Vratimo Se filozofiJi

19

U međuvremenu, dok svijet skonča ili ne skonča, dok Sunce naposljetku ne zađe po posljednji put ili sve ipak ostane onako kako jest, zašto se na trenutak ne bismo okrenuli sutrašnjem danu za koji možemo pretpostaviti da će većina nas još uvijek imati sreće da ga doživi? Umjesto jeftinih prijedloga za treće tisućljeće za koje će se ono samo, čim nastupi, najvjerojatnije smjesta pobrinuti da ih sve pretvori u prah, zašto ne bismo radije radili na ostvarenju nekoliko jednostavnih ideja i projekata razumljivih većini ljudi? U nedostatku boljih, mogli bismo se pozabaviti sljedećima:

a) učiniti sve da se razvoj društva odvija s dna, to jest da se rastuća masa stanovništva, ostavljena na dnu zbog trenutnih modela razvoja, dovede do prvih crta blagostanja;

b) stvoriti nov osjećaj dužnosti povezan s ostvarivanjem ljudskih prava;

c) živjeti skromnije, poput preživjelih nakon neke katastrofe, jer dobra, bogatstva i plodovi ovog planeta nisu neiscrpni;

d) razriješiti proturječje između neprestanih tvrdnji da smo jedni drugima sve bliže i dokaza iz stvarnoga života koji govore u prilog činjenici da smo sve osamljeniji;

e) smanjiti razliku, koja je svakim danom sve veća, između onih koji znaju mnogo i onih koji znaju malo. Vjerujem da će o odgovorima koje budemo dali na pitanja poput ovih ovisiti naše sutra i naše preko sutra, iduće stoljeće i cijelo tisućljeće.

Vratimo se, stoga, filozofiji.* Odabrala: Lovorka Cvitić

José Saramago portugalski je pisac, pjesnik, dramatičar i novinar, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1998. godine i Camoesove nagrade, naj-veće nagrade za književnost na portugalskom jeziku, 1995. godine.

Rođen je 1922. u selu Azinhaga, a odrastao u Lisabonu u vrlo siromašnoj obitelji. Nikada nije završio fakultet, obrazovao se samostalno, radeći istodobno različite poslove, kao mehaničar, crtač, zdravstveni djelatnik, prevoditelj i novinar. Tek se 1976. godine uspio posvetiti samo književnom radu.

Njegova prva knjiga, Zemlja grijeha, objavljena je 1947. godine, a potom slijede ostale: zbirke pjesama Moguće pjesme, Po svoj prilici radost, te prozna djela Priručnik crtanja i kaligrafije, Put u Portugal, Sjećanje na samostan, Godina smrti Ricarda Reisa, Povijest opsade Lisabona, Evanđelje po Isusu Kristu, Ogled o sljepoći, Sva imena, Spilja te brojne druge.

Bio je vrlo kritičan prema portugalskom, ali i europskom političkom i vjerskom licemjerju, no isti-cao je ljubav kao način poboljšanja ljudskih odnosa. Stoga je bio dosta napadan, ali i rado čitan. Njegova djela prevedena su na tridesetak jezika.

Umro je 2010. godine u dobrovoljnom egzilu na Kanarskim otocima.

* Ulomak iz Saramagova rada Koji bi bili ciljevi za novo tisućljeće? sa skupa književnika u Oviedu uoči 2000. godine, objavljenom i na njegovom blogu na kojem je objavljivao članke pred kraj života, od ožujka do studenog 2009. godine.Kod nas objavljeno u knjizi Posljednja bilježnica, VBZ, Zagreb, 2012.


Fenomen kamenih kugli poznat je u više zemalja svijeta. Ima ih u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji, Kostarici, Škotskoj, Tunisu, Egiptu, na

Novom Zelandu, Uskršnjem otoku, Meksiku, u Sjever-noj Dakoti, Kini pa čak i u Zemlji Franje Josipa koja se nalazi u Sjevernom polarnom moru. Različitih su sastava, dimenzija i podrijetla. U osnovi se dijele na one koje su nastale prirodnim putem, a koje se dalje dijele na konkre-cije, sferolite i neke druge oblike te na one napravljene ljudskom rukom koje se nazivaju petrosfere.

Kostarikanske petrosfere

Najpoznatije, a ujedno i najzagonetnije petrosfere pro-nađene su u jugozapadnoj Kostarici oko 1930. godine u delti rijeke Diquis. Pripisuju se Diquis kulturi koja je svoj vrhunac doživjela od 700. do 1530. godine. Neki izvori pripisuju ih i Aqua Buenas kulturi iz 200. g. pr. Kr. Promjera su od 70 cm do 2,57 m, ima ih preko 300, a teže i do 16 tona. Većina je napravljena od gra-nodiorita, vrste vulkanske stijene koja se prirodnim putem ne može oblikovati u tako savršenu kuglu. Neke

Zagonetne kamene kugle

Marta Mihičić

21

su isklesane od školjkama bogatog vapnenca ili pje-ščenjaka, izrezbarene ravnim i zakrivljenim linijama, trokutima i paralelogramima. Ne zna se točno čemu su služile. Za jednu je skupinu kugli utvrđeno da je ori-jentirana prema sjevernom magnetskom polu. Manje su pronađene u grobovima. Često su iz izvornih arhe-oloških nalazišta željeznicom otpremane po čitavoj Kostarici kako bi ukrašavale parkove, vrtove i prilaze. Time su izgubljene informacije koje su arheolozima mogle biti značajne u rasvjetljavanju tog fenomena. Pretpostavlja se da su izrađivane redukcijom kružnog bloka, procesom sličnim izradi poliranih kamenih sje-kira i statua, ostvarenim bez pomoći metalnih alata ili laserskih zraka. Gotove su bile brušene i polirane do visokog sjaja.

Škotske petrosfereNa sjeveru Engleske i u Irskoj, ali ponajviše diljem Škotske, pronađeno je preko četiri stotine izrezbarenih kamenih kugli kružnog, rjeđe ovalnog oblika. Promjera su najčešće 70 mm, dok neke imaju promjer od 90 do 114 mm. Površina im je prekrivena s trima ili s više izbočina, a ima ih čak i sa 160! Izrađene su od razli-čitih materijala: kvarcita, diorita, stalagmita, granita. Procjenjuje se da su mogle nastati od 5200. do 2000. g. pr. Kr. Bogato su ukrašene rezbarijama poput spirala,

koncentričnih krugova, ravnih linija, točkica i trokuta. Neke od njih pokazuju simetriju Platonovih tijela. Moguće je da su točkice na njima predstavljale vlastito ime, no kako ih je vrlo malo pronađeno u grobovima, pretpostavlja se da nisu bile privatno vlasništvo. O njihovoj namjeni postoje razne hipoteze, od toga da su služile proricanju, da su korištene kao ležajevi za prijenos većeg kamenja, da su mogle biti dio sustava mjerenja težine, označavati status ili moć u društvu, no arheolozi još uvijek nisu dali jednoznačan odgovor.

Meksički megasferolitiU zapadnomeksičkoj državi Jalisco za sada je pronađeno oko stotinu kamenih kugli. To su megasferoliti (sferoliti čiji je promjer veći od 20 cm), okrugla tijela nastala vulkanskim djelovanjem.

Nastale su tijekom tercijara u periodu između 40 i 10 milijuna godina i to kristalizacijom vrućeg pepela oko fragmenata lavine jezgre. U jednoj se znanstvenoj studiji navodi da je najveća kugla promjera čak 9,5 m!


Bosanskohercegovačke konkrecije

U Bosni i Hercegovini postoje mnoga nalazišta kon-krecija, no u travnju ove godine u Podubravlju pokraj Zavidovića u središnjoj Bosni i Hercegovini iskopana je najveća kamena kugla u Europi. Njen promjer iznosi oko 3 metra, a težina oko 35 tona. Iako Semir Osmanagić vjeruje da je riječ o petrosferi nastaloj u dalekoj prošlosti od nepoznate civilizacije koja je tu živjela, većina se znan-stvenika slaže da je ta konkrecija stara milijunima godina nastala prirodnim putem.

Hrvatske konkrecijeTijekom gradnje autoceste od Vrgorca prema Pločama, u Općini Pojezerje, prilikom miniranja tunela 2009. godine otkriveno je na stotine kamenih kugli promjera od 2 do 30 cm. Nađene su u stijenama iz razdoblja krede, što znači da su starije od 65 milijuna godina!

Karbonatnog su sastava, no otkrivene su i crne kugle od rožnjaka - sitnozrnatog silicijskog sedimenta anorganskog, biokemijskog, biogenog, vulkanskog ili hidrotermalnog podrijetla. Sferični oblik nastao je taloženjem pijeska i učvršćivanjem u stijenu posredstvom kemijskih reakcija. Njihova je pravilnost rijedak primjer matematičkih zako-nitosti rasta i samoorganizacije tvari u prirodi. Kugle se mogu vidjeti i na više mjesta na Moslavačkoj gori.

Raznolikost prirode otkriva nam se i kroz te veličan-stvene oblike od kojih možemo naučiti da se savršenstvu približavamo ustrajnošću, trudom i strpljenjem.

Konkrecije

Konkrecije su obli, sferoidni ili nepra-vilni oblici čvrste materije nastale taloženjem znatne količine mineral-nog cementa oko nekog oblika jezgre. Mogu se pronaći u sedimentnim stijenama ili u tlu. Veličine su od onih koje se trebaju gledati povećalom do 3 m i više u promjeru. U Nacional-nom parku Theodora Roosevelta u Sjevernoj Dakoti postoji konkrecija promjera gotovo 3 m. Obično su sastavljene od karbonatnih i silikatnih minerala, a mogu sadržavati i sulfide, fosforite i glinu. Neke su konkrecije bogate željezom na što ukazuju crvena i smeđa boja.

23

Slavni duhovni učitelj dođe pred vrata kraljev-ske palače. Ni jedan ga stražar ne zaustavi kad se uputi prema kralju koji je sjedio na tronu.

- Što želiš? - upita ga kralj koji ga je odmah pre-poznao.

- Želim mjesto za spavanje u ovom svratištu - odgovori učitelj.

- Ali ovo nije svratište - pobuni se kralj - ovo je moja palača.

- Smijem li upitati tko je posjedovao tu palaču prije tebe?

- Moj otac. On je umro.- A tko ju je posjedovao prije njega?- Moj djed. On je također umro.- Dakle, ovo je mjesto gdje ljudi žive kratko vri-

jeme, a zatim odu. Jesam li te dobro čuo da to nije svratište?

zen-budistička pričaMiroslav Josipović, Isprazni svoju šalicu

SVRATIŠTE

24 NOVA AKROPOLA 11/2016www.nova-akropola.com

Prijateljstvo je najviše među dobrima. Jer dobar čovjek, postavši prijateljem,

postaje dobro svom prijatelju.Kad su ljudi prijatelji, ne treba im pravednosti;

kad su pravedni, treba im prijateljstvo.

Aristotel,Nikomahova etika

povodom 2400 godina rođenja aristotel - nova-akropola.com · aristotel. sadržaj 4 aristotel...

Documents