marija sablić interkulturalizam u nastavi - ljevak.hr · u nastavi, koje bi svim dionicima...

Marija SablićINTERKULTURALIZAM U NASTAVI

Interkulturalizam u nastavi FIN.indd 1 10/28/14 9:15 AM

BIBLIOTEKA Nova škola

Marija SablićInterkulturalizam u nastavi

© Marija Sablić i Naklada Ljevak d.o.o., Zagreb, 2014.

NakladnikNaklada Ljevak

UrednicaNives Tomašević

Recenzentiprof. dr. sc. Olivera Gajić

prof. dr. sc. Neven Hrvatić izv. prof. dr. sc. Elvi Piršl

Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske.


Zagreb, studeni 2014.

Marija Sablić

INTERKULTURALIZAM U NASTAVI


SADRŽAJ

Predgovor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7

I. INTERKULTURALIZAM – O ČEMU UČITI?

Interkulturalizam – teorijska polazišta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12Interkulturalizam i/ili multikulturalizam . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20Interkulturalizam – osnovna terminologija. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23Teorijski pristupi interkulturalizmu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29

Teoretičari interkulturalizma u odgoju i obrazovanju . . . . . . . . . . . 35Globalizacija i multikulturalnost suvremenih društava. . . . . . . . . . . . . 45

Društveno okruženje i migracije stanovništva . . . . . . . . . . . . . . . . . 55Kultura . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 65 Hofstedeov model “nacionalne kulture” . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 76Interkulturalni odgoj i obrazovanje – nova ideja. . . . . . . . . . . . . . . . . . 82Interkulturalna dimenzija kurikuluma . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 104 Teorijsko određenje kurikuluma. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 104 Vrste i kategorije kurikularnih struktura . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 113 Interkulturalni kurikulum. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 118 Sukonstrukcija interkulturalnog kurikuluma . . . . . . . . . . . . . . . . . 141

Interkulturalna školska zajednica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 145Identitet i interkulturalna školska zajednica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 153 Interkulturalni identitet. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 159 Važnost školskoga ozračja u interkulturalnom okruženju . . . . . . . 161Interkulturalna kompetencija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 170 Interkulturalna kompetencija nastavnika/učitelja. . . . . . . . . . . . . . 171 Interkulturalna osjetljivost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 196Interkulturalna komunikacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 198


II. INTERKULTURALIZAM – KAKO UČITI?

Nastavne metode i oblici rada u interkulturalnom odgoju i obrazovanju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 210

Suradničko učenje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 211Aktivno učenje. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 218

Diskusija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 219Interkulturalizam u pojedinim nastavnim predmetima . . . . . . . . . 220

Odgoj i obrazovanje za ljudska prava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 227Prava osjetljivih skupina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 231

Prava nacionalnih manjina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 233Interkulturalna dimenzija građanskog odgoja i obrazovanja. . . . . . . . 256

Sažetak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 271Abstract . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 274Literatura . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 277Kazalo pojmova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 293Kazalo imena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 299Bilješka o autorici. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 305


7

Predgovor

O va je knjiga nastala kao plod višegodišnjeg istraživanja i zani-manja za različite kulture koje nas okružuju i obogaćuju te za njihove međusobne odnose. Danas su pred pedagogijom brojni

izazovi, a jedan je od njih razvoj pozitivnoga stava i pogleda u odnosu na različitosti. Mlade ljude potrebno je osposobiti za poštovanje bogatstva različitosti kultura i pružiti im podršku u stjecanju vještina za prepozna-vanje predrasuda, borbe protiv njih i svih oblika diskriminacije gdje god se s njima susretnu. Potreba za interkulturalnom pedagogijom ogleda se u novim zadaćama nastave usmjerenih na poštovanje, slavljenje i prepo-znavanje različitosti u svim područjima ljudskoga života. Novi pristupi obrazovanju senzibiliziraju učenike na činjenicu kako se čovječanstvo prirodno razvija različitim načinima života, običajima i svjetonazorima, i kako nas upravo ta različitost obogaćuje. Obrazovanje koje promiče ra-zličitosti i ljudska prava suprotstavlja se svim oblicma diskriminacije i promiče vrijednosti na kojima se gradi humano društvo temeljeno na pri-hvaćanju različitosti.

Knjiga se bavi obrazovanjem koje se temelji na multikulturalnom i an-tirasističkom pristupu koje se diljem svijeta uvodilo od 1960-ih do 1990-ih. Pojmovi poput multikulturalizma i interkulturalizma uvode se kako bi se opisale promjene kojima je suvremeno društvo izloženo. Oba pojma opisuju situacije u kojima je na jednom prodručju prisutno više kultura. Pojavom različitih kultura javlja se potreba za novim pristupima peda-gogiji kao znanstvenoj disciplini koja se bavi odgojem i obrazovanjem. Svi dijelovi knjige temelje se na kulturalno osjetljivoj pedagogiji, kritički usmjerenoj prema sebi samoj kao znanstvenoj disciplini i prema društve-nim promjenama. Pedagogija kao znanstvena disciplina ima važnu ulogu u razvoju interkulturalnog društva. Ona ne može preuzeti potpunu odgo-vornost za suzbijanje rasizma i promicanja interkulturalnih kompetencija, ali je važna u olakšavanju razvoja učeničkih interkulturalnih kompeten-cija, vještina, stavova, vrijednosti i znanja. Obrazovanje usmjereno samo


8

predgovor

na jednu kulturu današnjim je učenicima sve nepoželjnije i nepoznatije. Potrebno je u nastavu uvoditi programe i sadržaje koji podržavaju druš-tveni pluralizam, podižu u učenika svijest o vlastitoj kulturi i o postojanju drugačijih kultura i vrijednosnih sustava. Sadržajima u nastavi trebalo bi kod učenika razvijati poštovanje prema stilovima života različitim od nji-hovih. Težište interkulturalnoga odgoja i obrazovanja trebalo bi počivati na oblikovanju školskog prostora prema načelima kulturalnog pluralizma kojemu je jezgra kurikulum.

U knjizi se opisuje razvoj pojmova interkulturalizam/multikulturali-zam, proučavaju se teorijski pristupi interkulturalnom odgoju i obrazova-nju te se govori o najvažnijim teoretičarima ovoga znanstvenog područja. Problemi migracije stanovništva i globalizacije analizirani su kao jedni od temeljnih razloga i potreba za uvođenjem interkulturalizma u nastavu. Dio knjige čine i važna područja interkulturalnog odgoja i obrazovanja, poput stvaranja interkulturalne školske zajednice, sukonstrukcije inter-kulturalnog kurikuluma i interkulturalne kompetencije kao sve prisutni-je teme brojnih znanstvenih istraživanja u području pedagogije posljed-njih godina. Uz uspješnu komunikaciju, temeljni zahtjevi interkulturalne kompetencije postaju osjetljivost i samosvijest, odnosno razumijevanje ponašanja drugih i načina njihova razmišljanja te viđenja svijeta. Jedan od središnjih problema interkulturalne pedagogije je interkulturalna komu-nikacija koja podrazumijeva interakciju između ljudi koji govore različi-tim jezicima. U poglavlju o interkulturalnoj komunikaciji upućuje se na važnost učenja jezika kao značajnog sredstva informiranja i prijenosa mi-sli, znanja, ideja, vrijednosti, osjećaja i događaja te razvijanja (inter)kul-turalne kompetencije, to jest boljeg shvaćanje vlastite kulture i aktivnog uključivanja u život i rad druge kulture. Poglavlje koje se bavi identite-tom oslanja se na vezu identiteta s nacionalnom i etničkom pripadnošću. U interkulturalnom kontekstu identitet je jedan od temeljnih pojmova u analizi etničkog, nacionalnog i manjinskog problema. Izgradnja identiteta nerazdvojna je u procesima identifikacije s teritorijalno, etnički i kulturno definiranom zajednicom te s usporednim uvjetovanjima kognitivne i emo-cionalne dimenzije pojedinca.

Iako se smatra kako postoji više od dvjesto pedeset definicija kultu-re, u knjizi se polazi od definiranja kulture kao načina života pripadnika društva, zbirku ideja i navika što ih uče, dijele i prenose iz naraštaja u naraštaj. Predložene su nastavne metode za provođenje interkulturalizma


9

predgovor

u nastavi, koje bi svim dionicima nastavnog procesa u multikulturalnim zajednicama trebale olakšati urediti odnose između dominantne i manjin-skih skupina na načelima kulturnog pluralizma. Odgoj i obrazovanje za ljudska prava i građanski odgoj i obrazovanje prikazani su kao temeljne sastavnice nastave u suvremenim školama. Njihovo uvođenje u nastavu kao zasebnih ili izbornih predmeta pridonijet će razvoju društva koje se temelji na toleranciji, nenasilju i mirnom rješavanju sukoba.

Nada je kako će ova knjiga pripremiti čitatelje, učitelje, nastavnike, profesore, stručne suradnike u školama, učenike, studente i sve ostale za svakodnevan susret s različitostima i za prihvaćanje različitosti kao nečega prirodnog. Svrha je knjige promicati razumijevanje socijalnih i obrazovnih problema vezanih uz kulturne različitosti, razvijati sposobnost kritičkoga mišljenja, priznavati svima pravo na posjedovanje kulturnoga identiteta, razvijati komunikacijske vještine, znanje i sposobnosti korištenja znanja o drugačijima, razvijati osjećaj za rješavanje socijalnih problema i razvijati sposobnost suradnje u multikulturalnom okruženju.

Autorica


I. n

INTER-KULTURALIZAM

– O ČEMU UČITI?


Ideju o interkulturalizmu, kao kulturnom pluralizmu, potaknuo je Kallen 1915. godine, osporivši (ne)službenu američku politiku, ideologiju “lonca za taljenje”, zapravo angloameričkoga konformizma, prema kojoj bi se različite druge etničke skupine na američkom tlu, radi integracije u američko društvo, trebale odreći svojega distinktivnog kulturnog podrijetla.

12

Interkulturalizam – teorijska polazišta

P ojam interkulturalizam susrećemo u svim dijelo-vima kulture: jeziku, književnosti, umjetnosti, mitologiji, religiji i modernoj ideologiji. Temelji

se na zamisli boljega i humanijega društva i budućnosti u kojem će rasizam i dominacija čovjeka nad čovjekom biti eliminirani.

Interkulturalizam je razmjerno nov način viđenja sličnosti i razlika između kultura u useljeničkoj, obra-zovnoj i poslovnoj politici zapadnih zemalja, najprije u Sjedinjenim Američkim Državama, a zatim u Europi. Ri-ječ je o pokušaju prevladavanja potencijalnih žarišta su-koba na unutarnjem i vanjskom planu. Na unutarnjem planu riječ je o problemu integracije nacije kao društva u kojem žive pripadnici različitih etničkih skupina. Na vanjskom planu riječ je o problemu integracije nezapad-nih kultura preko svjetskoga tržišta. Zapadni poslovni svijet više ne vidi tradicionalne nezapadne kulture kao zapreku privrednoj modernizaciji (Schneider, 1995).

Suvremeni interkulturalizam, kao moderna i aktual-na tema u znanstvenoj i javnoj odgojno-obrazovnoj po-litici javlja se u 20. stoljeću u Sjedinjenim Američkim Državma kao izraz pragmatičnoga interesa za među-narodno približavanje većinskih i manjinskih etničkih skupina (Katunarić, 1991). Sjedinjene Američke Drža-ve nastanjene su različitim useljenicima iz cijeloga svi-jeta. Isključujući domicilno stanovništvo, Indijance, svi


13

interkulturalizam – o čemu učiti?

ostali stanovnici pronalaze tragove svojega podrijetla u nekim drugim narodima svijeta. Velike seobe naroda i potraga za boljim životom dovele su do naseljavanja Sjeverne Amerike. Tako i Sjedinjene Američke Države naseljavaju različite etničke, vjerske i druge skupine te dolazi do stvaranja nove kulture i nacije. Ta nova kultura i nacija stvorena je na ideji asimilacije. Dolazi do procesa izgradnje novoga društva sastavljenoga iz posve različitih etničkih skupina. Ovaj proces doveo je do pojave tzv. melting-pota (lonca za taljenje). Pojam je 1782. godine u engleski jezik uveo John de Crevecoer, misleći pri tome na kolonijaliste doseljene iz svih dije-lova svijeta koji “stopljeni” u novu rasu predstavljaju jedinstvenu, novu američku naciju. Projekt stvaranja nove jedinstvene američke nacije temeljio se na zapo-stavljanju starih običaja useljenika, na zaboravu mate-rinskih jezika, brisanju etničkih i nacionalnih razlika. Cilj toga procesa vodio je angloameričkom konformiz-mu, prema kojem bi se pripadnici različitih emigrant-skih skupina odrekli svojega kulturnog podrijetla, a sve radi integracije u američko društvo. China Town, Barrios, Little Italy i Harlem egzistiraju kao mjesta u kojima se kreću određene kulture, jezici i religijske vri-jednosti. S vremenom se pokazalo da ideja melting-pota nije ostvariva i da mnoge imigrantske skupine, unatoč pritiscima, s vremenom ipak nisu izgubile svoje kultur-ne osobitosti. Zagovarajući prava doseljenika na očuva-nje vlastitih etničkih i kulturnih osobitosti, teoriju mel-ting-pota kritizirali su poznati pisci filozofi1, potičući ideju multikulturalizma i interkulturalizma kao kultur-nog pluralizma, usmjerenu na prihvaćanje postojanja

1 Poznati američki pisac filozof Kallen nazvavši zatečeno stanje američ-kim kaosom, 1915. godine osporava ideologiju melting-pota kao poli-tiku angloameričkog konformizma upozoravajući na ozbiljnost psi-holoških i društvenih posljedica teorije prema kojoj bi se doseljenici radi integracije u američko društvo trebali odreći svojega distinktivnog kulturnog podrijetla (Katunarić, 1994).


14

interkulturalizam u nastavi

Ideja interkulturalizma u Europi je nastala 1970-ih i 1980-ih.

niza potkultura unutar američke kulture, koja 1960-ih u Americi stupa na javnu političku i društvenu scenu.

Programi multikulturalnog obrazovanja u Kanadi uvode se 1970-ih uglavnom kao odgovor na pokrete francuskih Kanađana i drugih protuanglističkih ma-njina (Portera, 2008. prema Gundara, 2000; Sleeter i Grant, 2007). Uvođenjem multikulturalizma kao ide-je potaknute širenjem zamisli o bikulturalizmu (dvo-kulturalnosti), na području Kanade željelo se smanjiti i ukloniti napetosti između Anglokanađana i Franko-kanađana kao dvaju većinskih naroda2. Iako kanadska politika multikulturalizma, čiji je cilj bio usmjeren na poticanje i njegovanje etničke i kulturne baštine ka-nadskoga stanovništva, nije uspjela zaustaviti asimila-ciju neanglokanadskih i nefrankokanadskih etničkih skupina u prevladavajuću anglokanadsku kulturu, ona je ipak polučila uspjeh, ponajprije u vrednovanju po-stojećeg nasljeđa i u olakšavanju prilagodbe novih do-seljenika. Time je multikulturalizam shvaćen kao pri-hvaćanje i potvrđivanje mnogobitnosti u kulturi radi uklanjanja neravnopravnog odnosa između većinske i manjinskih kultura, a Kanada u svojoj općoj orijenta-ciji prema demokratizaciji društva i demokratskim ob-licima suživota, iako teritorijalno bliska, nije prihvatila američku teoriju obrazovanja kao “lonca za taljenje”, nego je prihvatila politiku interkulturalizma kao kul-turnog pluralizma, koju su kasnije prihvatile europske zemlje. Vrlo se brzo pokazalo da ideja melting-pota nije ostvarena, jer mnoge useljeničke skupine nisu prista-jale na odricanje svojih kulturnih i drugih osobitosti. Poznati pisci filozofi Horace M. Kallen, R. Bourne i J.

2 Zaoštravanje odnosa između Anglokanađana i Frankokanađana te zahtjevi Kanađana ukrajinskoga podrijetla za svojim etnokulturnim pravima kanadsku su vladu ponukali da 1971. godine objavi program “Multikulturalizam u dvojezičnom okviru” koji je osim poticanja služ-bene englesko-francuske dvojezičnosti trebao poticati i njegovanje i ču-vanje svih etničkih i kulturnih baština kanadskoga stanovništva.


15


Suvremeni interkulturalizam, kao moderna i aktualna tema u znanstvenoj i javnoj odgojno-obrazovnoj politici javlja se u 20. stoljeću u SAD-u kao izraz pragmatičnoga interesa za međunarodno približavanje većinskih i manjinskih etničkih skupina. Obrazovanje mora biti usmjereno punom razvoju ljudske osobe i jačati poštovanje ljudskih prava i temeljnih sloboda. Ono mora promicati razumijevanje, snošljivost i prijateljstvo među svim narodima, rasnim ili vjerskim skupinama te podupirati djelatnost Ujedinjenih naroda na održanju mira.

Drachsler kritički su analizirali takvo stanje i zagovara-li prava doseljenika na očuvanje svojih etničkih i kul-turnih posebnosti, a ne njihovu asimilaciju u američko društvo. Svaka bi etnička kultura u američkom društvu trebala odigrati svoju jedinstvenu ulogu te tako prido-nijeti društvu kao cjelini (Bedeković, 2012).

Ideju o interkulturalizmu, kao kulturnom pluraliz-mu, potaknuo je Kallen 1915. godine, osporivši (ne)- službenu američku politiku, ideologiju “lonca za talje-nje”, zapravo angloameričkoga konformizma, prema kojoj bi se različite druge etničke skupine na američ-kom tlu radi integracije u američko društvo trebale odreći svojega distinktivnog kulturnog podrijetla (Ka-tunarić, 1994). Nemogućnost održavanja teorije mel-ting-pota dovodi 1970-ih do ideje poznate pod pojmom kulturni pluralizam. Prema ideji kulturnoga pluralizma, potrebno je prihvatiti postojanje niza potkultura unu-tar američke kulture, čija koegzistencija predstavlja do-brobit za sve.

U Europi je ideja interkulturalizma nastala 1970-ih i 1980-ih kada su međunarodna tijela (Vijeće Europe, Europska zajednica) postala svjesna učinaka demo-grafskoga rasta (natalitet i novi doseljenici) stranih zajednica u Europi na multietničko i multikulturalno obilježje europskih društava, osobito na funkciju škole u oblikovanju novih društava. U tom su razdoblju in-tenzivirane rasprave o kulturnim identitetima u Europi (nacionalnim, regionalnim, lokalnim) s obzirom na sve jače, dublje i opsežnije europske integracijske procese.

Francuska se među prvim zemljama u Europi suo-čila s velikim valom izbjeglica iz sjeverne Afrike i do-seljenicima iz brojnih zemalja u okviru Francuske za-jednice naroda – bivših kolonija. Začetnik ideje inter-kulturalnoga odgoja u Francuskoj je Porcher (Previšić, 1987), a težište pristupa u to je vrijeme bilo usmjereno na rješavanje jezičnih problema u školama uz istodob-no razvijanje mjera za učenje jezika zemlje domaćina i


16


stvaranje prilika za očuvanje manjinskih jezika i kul-tura kako bi povratak u matičnu zemlju bio moguć u svakom trenutku. Glavni cilj u to vrijeme pokrenutih projekata bio je usmjeren prema usvajanju spoznaja o sličnostima i razlikama na jezičnoj, religijskoj i kultur-noj razini. Opisanu strategiju Vijeće Europe prihvatilo je kao “strategiju dvostruke staze” čiji je osnovni cilj istodobno bio usmjeren prema lakšoj integraciji dose-ljeničke djece u matične obrazovne sustave domaćina i na održavanje kulturnih i jezičnih veza s državom po-drijetla kako bi se omogućila eventualna školska reinte-gracija (Portera, 2008). Sedamdesetih godina prošloga stoljeća neke su europske zemlje zbog sve većeg broja djece stranaca počele uvoditi nove pristupe primjerene doseljeničkoj populaciji, a s obzirom na to da je s vre-menom došlo do produljivanja boravka imigranata i nji-hove transformacije u doseljenike, pojavila se potreba za pronalaženjem novih modela zajedničkog suživota na prostoru mnogih zapadnoeuropskih zemalja koje su se iz monokulturalnih transformirale u multikultural-ne zajednice. Stoga su se 1980-ih na temelju određenih teorijskih razmatranja počele oblikovati i neke praktič-ne strategije raznovrsnih intervencija u području inter-kulturalizma (Portera, 2008) čiji je koncept u Vijeću Europe oblikovan kao politički i filozofski pokret, ali i kao poseban projekt u okviru odgojno-obrazovnog sustava uz definiranje temeljnih zadataka usmjerenih na ostvarivanje ravnopravnog dijaloga između razli-čitih naroda, kultura, jezika, rasa i tradicija na europ-skom tlu, njihovo uzajamno poznavanje, prihvaćanje i razumijevanje, toleranciju i zajedništvo, dvosmjernu komunikaciju te suprotstavljanje asimilaciji, segregaci-ji, rasizmu, netoleranciji, ksenofobiji i antisemitizmu. S obzirom na to da je koncept interkulturalizma u to vrijeme imao naglašenu političku dimenziju, pretpo-stavljajući nužne političko-zakonodavne odluke zema-lja članica Vijeća Europe, u mnogim je imigracijskim


17


Za prihvaćanje i razvoj interkulturalizma posebno je značajan dokument UNESCO-a iz 1974. godine, usvojen na 18. generalnoj konferenciji u Parizu.

zemljama došlo do nesuglasica i sukobljavanja zbog ključnih problema interkulturalizma, pri čemu su neke zemlje članice takav pristup prihvaćale izrazito liberal-nim, antinacionalnim i izrazito ljevičarskim projektom, koji predstavlja prijetnju rušenju tradicionalnih vrijed-nosti nacionalnih europskih država, dok su ga zagovor-nici interkulturalnih načela prihvaćali kao poveznicu s ostvarivanjem prava manjina, ljudskim pravima i rav-nopravnošću.

Unatoč tome, dobivši načelnu potporu Vijeća Eu-rope i UNESCO-a, potaknut velikim migracijama i mi-gracijskim politikama na europskom tlu i kontaktima s drugim kulturama te gospodarskom globalizacijom i razvojem komunikacijskih tehnologija, interkultu-ralizam je prihvaćen kao optimistična pretpostavka o međusobnoj povezanosti pripadnika različitih kultura. Vijeće Europe preporučilo je obrazovanje za sve s “kul-turnim dodatkom”, otkrivanje različitosti i razvijanje sposobnosti i umijeća potrebnih za suodnos različitih kultura. Za prihvaćanje i razvoj interkulturalizma po-sebno je značajan dokument UNESCO-a iz 1974. godi-ne, usvojen na 18. generalnoj konferenciji u Parizu koji donosi posebne preporuke o odgoju za međunarodno razumijevanje, mir, ljudska prava i slobode čovjeka, posebno o pravima djeteta i mladih za odgoj i obrazo-vanje na materinskome jeziku. Europski i američki in-terkulturalizam predstavljaju pokušaj da se život učini snošljivijim u okolnostima kada su granice trajno odre-đene i/ili uopće više nisu upitne, stoga glavni naglasak stavljaju na obrazovanje i integraciju djece migranata te pripadnika starosjedioca u matični školski sustav. Za razliku od tradicionalnih oblika obrazovanja (asimili-rajućega, segregirajućega ili marginalizirajućega) koji-ma se potire identitet drugih kultura, interkulturalno obrazovanje je integrativno (Szaday, 1994. prema Ka-tunarić, 1996: 850). Njegov osnovni cilj je afirmirati kulturni i skupni identitet drugih i smanjiti ili elimi-


18


nirati predrasude prema njima kako bi se utjecalo na sprječavanje ili smanjenje diskriminacije u društvu.

Brojni su i raznovrsni nesporazumi u vezi s pojmom interkulturalizam. Prefiks “inter” ne znači prisutnost ili suživot, kao ni slučajno miješanje kultura, nego pred-stavlja projekt novih kulturnih sinteza, koje držeći se vjernosti vlastita podrijetla, oplođuju i stvaraju nove, originalne kulturne modele (Piršl, 2001). Interkultura-lizam ne znači skup kultura ili zamjenu jednoga obli-ka mišljenja drugim, nego mogućnost uspoređivanja različitih mišljenja, ideja, kultura na jednom prostoru. On potiče na razmišljanje o razlikama psihospoznajne, seksualne, etničke, kulturne, religiozne prirode, o bor-bi protiv predrasuda, o mirnom suživotu među narodi-ma i pojedincima ili skupinama različitoga podrijetla, o jednakim šansama u obrazovanju. Upravo interkultu-ralizam putem konkretnih prilika omogućuje da dođe do suočenja, komunikacije, međusobnoga upoznava-nja i vrednovanja, razmjene vrijednosti i modela života te društveno-etičkoga poštovanja. Interkulturalizam je koncepcija koja polazi od pluraliteta kultura i njihove jednakopravnosti. Naglašena dimenzija dijaloga među kulturama daje interkulturalizmu potrebnu otvorenost i socijalnu dimenziju dodira (Previšić, 1994).

Za Ladmirala i Lipianskog (prema Piršl, 2001) inter-kulturalizam je proces verbalne i neverbalne interak-cije koji postoji među članovima različitih kulturnih skupina. Ovakvo određenje interkulturalizma nadila-zi njegovo često jednostrano i ograničeno definiranje, koje polazi isključivo s jezičnoga aspekta. Verbalna komunikacija predstavlja značajan aspekt komunika-cije među ljudima. Jezik, kao simbolički sustav, pruža mogućnost iskazivanja određenih vrijednosti i društve-nih odnosa, pogleda na svijet, intimno, osobno viđenje okoline i međuljudskih odnosa.

Interkulturalizam je izvorno zamišljen kao akcija i proces u kojem nema jednostavnoga davanja i prima-


19


nja, u kojem bi netko bio unaprijed aktivan, a netko pasivan, manje ili više važan, nego je ravnopravan u odnosu, a različit po sadržaju. On tek u suodnosu, razmjeni i susretu s drugima pokazuje svoju optimi-stičnu pretpostavku o spojivosti različitosti i među-sobnom približavanju većih i manjih, jačih i slabijih kroz aktivnu interakciju. Interkulturalizam pokušava izgraditi filozofiju uvažavanja i prožimanja, socijalno-etičku zaštitu manjina, dodire s nedovoljno poznatim i razumijevanje za gospodarske i druge međuovisno-sti (Previšić, 1996). Prema Dragojeviću (1999), pojam interkulturalizam nastaje zbog kritika vezanih uz sta-tičku narav multikulturalnoga pristupa. Prva zadaća toga pristupa je definiranje potencijalnih dinamičkih međuodnosa te uzajamnoga utjecaja različitih kultura u jednoj zemlji. Interkulturalizam se zalaže za jednaka prava i mogućnost dijaloga za sve kulturne skupine u dodiru: i autohtonih i onih imigrantskih, bilo većinskih ili manjinskih.

Interkulturalizam je istodobno politička i kulturo-loška platforma za unapređivanje demokracije i me-đuljudskih odnosa. Stalno je podložan propitivanjima, dopunama i prilagodbama, jer se i društveni uvjeti za njegovu primjenu stalno mijenjaju, dinamiziraju i obo-gaćuju. Neki su teoretičari pokušali fenomen interkul-turalizma prikazati kao mozaik i bogatstvo društvenoga života u suvremenoj civilizaciji, ali to nije dovoljno, jer ga u prvom redu treba promatrati kao identitet ljudi ra-zličitih etničkih, vjerskih i drugih kulturnih pripadno-sti. Budući da se suvremeno društvo sve više homoge-nizira, dolazi do izražaja problem osobnoga i skupnoga identiteta u masovnom društvu (Katunarić, 1994).

Pojam suvremenoga interkulturalizma ne treba do slovno shvatiti, to jest kako suživot ljudi različitih kultura nije problem i prepreka. To je jednakoprav-na mogućnost svestranoga razvoja svojega kulturnog identiteta, svoje kulture, a u isto vrijeme pružanje mo-


20


Multikulturalizam i multikulturalno obrazovanje pojmovi su kojima se najčešće koriste autori s anglosaksonskoga (engleskoga) govornog područja (Kanada, Australija, SAD, Velika Britanija).

gućnosti drugima da budu ravnopravni. On je traganje za jedinstvom razlika, a nikako asimilacija, jer uzima kulturni pluralizam i etnicitet kao vrijednost za zajed-nički život. Interkulturalizam znači shvatiti “drugoga” i biti u interaktivnom odnosu s njim. Pritom shvatiti ne znači akumulirati informacije, govoriti o drugima, nego govoriti s drugima, slušati i odgovarati. Interkul-turalizam nije jednostavno prepoznavanje pluralističke situacije nego način suočavanja s problemima i interak-tivno djelovanje radi očuvanja i promocije identiteta (Abdallah Pretceille, 1986. prema Piršl, 2001).


marija sablić interkulturalizam u nastavi - ljevak.hr · u nastavi, koje bi svim dionicima...

Documents