Bošnjaci u Južnoj Americi (autor F.B. – Chicago, SAD)

Iseljavanje sa južnoslavenskih prostora

Iseljavanje sa južnoslavenskih prostora u Južnu Ameriku počelo je krajem 19. vijeka, a bilo je

ekonomske prirode. Ono je bilo najintenzivije iz Dalmacije, jadranskih otoka (ponajviše sa Hvara) i

iz crnogorskog primorja i planinske Crne Gore. Najveći broj useljenika je došao u Argentinu, a

potom u Čile i Brazil. Postoje i manje kolonije useljenika u Urugvaju, Paragvaju, Peruu, Boliviji i

Ekvadoru, dok je njihov broj na sjeveru neznatan (Venecuela, Kolumbija). Tako je do početka 20.

vijeka u Argentini već bilo 133 naselja sa 120.000 etničkih Hrvata. Neki od njih su se uspjeli

obogatiti, tako da je, npr., Nikola Mihanović do 1918. g. posjedovao 350 plovila i zapošljavao je

5.000 radnika, većinom svojih zemljaka.

Argentina je početkom 20. stoljeća doživjela znatan privredni razvoj, što se posebno odrazilo

izvozom mesa i žitarica. Tokom 1. svjetskog rata, Argentina je ostvarila veliku dobit od izvoza,

budući da je prodavala hranu objem stranama u konfliktu. Do sredine 1920-ih, Buenos Aires je

postao „Pariz“ Južne Amerike sa širokim bulevarima, sistemom podzemne željeznice i evropskom

modom.

Iseljavanje između dva svjetska rata je bilo ograničeno, tako da broj južnoslavenskih imigranata nije

prešao 20.000, od toga 15.000 Hrvata.

Mapa Južne Amerike sa oznakom mjesta sa najvećom koncentracijom bošnjačkih useljenika

Dok su prva dva vala bila ekonomske prirode, treći val nakon 2. svjetskog rata je bio u osnovi

politički orijentiran. Oko 30.000 političkih izbjeglica je stiglo u južnu Ameriku, velikom većinom

Hrvata. Najveći broj njih je radio na državnim gradevinskim projektima koje je sponzorirala vlada

predsjednika Perona u Argentini, dok nisu naučili španjolski i počeli se baviti i ostalim zanimanjima.

Među južnoslavenskim narodima, u Južnoj Americi danas živi do milion useljenika i njihovih

potomaka. Medu njima je najviše Hrvata, oko 70%, potom Slovenaca 15%, Crnogoraca 10%, dok

Makedonci, Srbi i Bošnjaci zajedno čine 5%. Prema procjenama, danas u Južnoj Americi živi

nekoliko stotina Bošnjaka i njihovih potomaka. Tako je recimo majka 54. predsjednika Argentine

(2003-2007), Nestora Kirchnera Ostojića, etnička Hrvatica iz Punta Arenasa sa juga Argentine.

Islam u Južnoj Americi

U Južnoj Americi živi nekoliko miliona muslimana, od kojih je najveći broj u Argentini i Brazilu. 37%

svih robova dovedeni iz Afrike na američki kontinent je završilo u Brazilu, počevši od sredine 16.

stoljeća. Veliki broj njih su bili muslimani, i uspjeli su djelimično održavati vjeru do prve polovine

20. stoljeća, do kada su u potpunosti pokršteni. Noviji muslimanski doseljenici sa Bliskog Istoka su

se počeli doseljavati krajem 19. stoljeća, što je nastavljeno u 20. stoljeću. najveći broj njih je

libansko-sirijskog, odnosno arapskog porijekla, mada ima i pripadnika ostalih etničkih grupa, npr.

Albanaca, Turaka i ostalih. Danas broj muslimana u Brazilu po službenom popisu iz 2010. g. iznosi

35 hiljada, mada taj broj po neslužbenim procjenama doseže 1.5 miliona. Najveći broj njih živi u

saveznim državama Sao Paolo i Parana.

Zadnje procjene o broju muslimana u Argentini se kreću oko 800.000 (manje od 2% ukupnog

stanovništva), iako je broj potomaka doseljenih muslimana puno veći, mada je najveći broj njih već

asimiliran u dominantnu rimokatoličku vjeru i argentinsku naciju. Nakon posjete argentinskog

predsjednika Carlosa Menema Saudijskoj Arabiji, Saudijska Arabija je finansirala izgradnju

Islamskog Kulturnog Centra “Kralj Fahd” u naselju Palermo glavnog grada Argentine, na površini od

34,000 kvadratnih metara. Džamija je otvorena 2000. g., a sadrži molitveni prostor sa kapacitetom

za 1,200 muškaraca i 400 žena. Centar sadrži džamiju, biblioteku, dvije škole i park. U Buenos

Airesu je i sjedište Islamske Organizacije Latinske Amerike (IOLA), koja zastupa interese muslimana

u Latinskoj Americi.

Muslimanske zajednice se mogu naći i u ostalim južnoameričkim zemljama. U Surinamu oni čine

13.5% ukupnog stanovništva, tj. oko 70.000, a uglavnom su južno- i jugoistočnoazijskog porijekla. U

Venecueli također živi oko 100 hiljada muslimana, dok je taj broj u ostalim zemljama puno manji.

Islamski kulturni centar „Kralj Fahd“ u Buenos Airesu

Bošnjaci u Južnoj Americi

O bošnjackoj imigraciji prije 2. svjetskog rata ima vrlo malo podataka. Ona nije postojala ni u

kakvom organiziranom obliku, mada su postojali pojedinačni dolasci. Budući da su zemlje Južne

Amerike bile dominantno katoličke, Bošnjaci nisu imali preveliku motivaciju za trajan odlazak u

zemlje gdje ne mogu obezbijediti trajno i nesmetano ispovijedanja svoje vjere i tradicije. U periodu

do 1. svjetskog rata, poznato je svega nekoliko slučajeva doseljavanja Bošnjak, mahom sa prostora

Hercegovine, a većina ih je došla preko Bremena iz Njemačke. Pored njih se je također uselila

nekolicina Torbeša, makedonskih muslimana, mahom sa područja Resena i Bitolja. Nažalost, o ovim

useljenicima i njihovim potomcima nemamo gotovo nikakvih podataka, što nagovještava da su se

najvjerovatnije svi vratili u Bosnu, odnosno neki su mogli naknadno preći u Sjedinjene Američke

Države (SAD).

Za period između dva svjetska rata karakterističan je nešto pojačan, iako još uvijek ograničen,

intenzitet dolaska muslimana iz Kraljevine SHS u Južnu Ameriku, a među njima većinu čine

makedonski muslimani, Torbeši, sa područja Resena. Na osnovu raspoloživih podataka, u ovom

periodu se je uselilo nekoliko desetina Bošnjaka i Torbeša. Bošnjaci su dolazili kako iz Hercegovine

(Livno, Ljubuški, Mostar, Trebinje), tako i iz Krajine (B. Dubica, B. Petrovac). Ni o ovim imigrantima

i njihovim potomcima nemamo puno podataka, što također vjerovatno znači da su se svi vremenom

vratili u domovinu. Tako u adresaru južnoslavenskih iseljenika u Južnoj Americi koji je sačinio Josip

Subašić 1932. g. nalazimo samo 11 južnoslavenskih muslimana, tj. 9 Torbeša i 2 Bošnjaka, od kojih

su 9 živjeli u Argentini, a 2 u Urugvaju.

Iskrcavanje evropskih imigranata u brazilsku luku Santos 1907. g.

Iseljavanje poslije 2. svjetskog rata je bilo nešto malo obimnije i svelo se je u osnovi na politicke

emigrante koji su bili protivnici komunističkog režima u Jugoslaviji, odnosno bili su privrženi

Trećem Rajhu (Njemačkoj), Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (NDH), te su služili u S.S. jedinicama,

ustašama i domobranima, tako da se nisu smjeli vratiti u novostvorenu državu nakon 1945. g.

Nepotpuni podaci ukazuju na mogućnost da se je nakon 2. svjetskog rata zbog političkih razloga u

Južnu Ameriku iselilo par stotina Bošnjaka. Najveći dio njih je otišao u Argentinu, gdje je postojala

vrlo jaka hrvatska organizacija, a nekoliko desetina njih su prešli u Brazil, Urugvaj i Čile. Iseljavanje

u ostale zemlje Južne Amerike nije poznato.

Među bošnjačkim iseljenicima poslije 2. svjetskog rata ističu se i članovi 13. Oružane brdske divizije

SS-a “Handžar”. Divizija je nastala 1943. g. nakon masakara počinjenih od strane četnika u istočnoj

Bosni, nakon čega su Bošnjaci pokušali u sastavu njemačke vojske napraviti oružanu formaciju koja

je im pružiti zaštitu. Divizija je brojala 20.000 ljudi. Divizija je imala nekoliko vrlo uspješnih

borbenih operacija, da bi krajem 1944. g. bila poslana na Istočni front u Mađarskoj radi

suprotstavljanja nadirućoj Crvenoj Armiji. Sa slomom Trećeg Rajha, “Handžar” divizija se povlači

prema Austriji, da bi se 8. maja predali britanskim trupama u Austriji. U Austriji su na kraju rata

završile i manje bošnjačke grupe koje su pripadale raznim legijama i milicijama. Bošnjaci su

uglavnom bili u velikoj grupi od oko 25.000 domobrana koje su Britanci iz Klagenfurta vratili nazad

jugoslovenskim vojnim vlastima. U toj grupi moglo je biti oko 2.500 Bošnjaka.

Pripadnici “Handžar” divizije u stroju

Bošnjački iseljenici su se pridružili mnogo brojnijoj hrvatskoj dijaspori, a najveći dio njih se je i

izjašnjavao Hrvatima, tako da je bio otvoren put asimilaciji u dominantnu etničko-vjersku

komponentu. Veliki broj južnoameričkih zemalja je otvoreno favorizirao rimokatoličku vjeru vrlo

otvoreno, pa čak i putem zakonodavstva. Tako, recimo, predsjednik Argentine do 1994. g. je mogao

biti samo rimokatolik. Carlos Menem, sin sirijskih useljenika, etnički Arapin, musliman, morao je

preći sa islama na katoličanstvo kako bi postao predsjednik Argentine 1990-ih godina. Zahvaljujući

njemu, ustavna odredba kojom je nalagano da predsjednik Argentine mora biti rimokatoličke vjere

je nakon toga ukinuta, mada mnogobrojne zapreke po ostale vjeroispovijesti ostaju. Danas, svega 65

godina nakon 2. svjetskog rata, svi potomci bošnjačkih useljenika su rimokatolici. Čak i sami

preživjeli useljenici, u devetoj deceniji života, danas otvoreno ili poluotvoreno ispovijedaju

rimokatoličanstvo, iako nisu zaboravili potpuno svoj bosanski identitet (kao što jedan od njih reče

autoru članka "Odem ja na misu ponekad, ali sam ja ipak ost'o Mujo"). Djeca naših useljenika vrlo

slabo govore naš jezik, iako su im roditelji prenijeli ponešto iz bogate bošnjačke kulturne baštine

(ćerka jednog našeg imigranta, koja inače uopšte ne govori naš jezik, autoru članka je na tečnom

bosanskom ispjevala pjesmu “Kad ja pođoh na Bentbašu”).

U Južnoj Americi od 1990-ih godina nestalno ili polustalno boravi i nekoliko desetina mlađih

Bošnjaka koji su za ovaj region vezani uglavnom poslovnim obavezama.

Nakon sticanja nezavisnosti, Republika BiH je otvorila ambasadu u Buenos Airesu, koja je

funkcionirala više od 10 godina i na kakav takav način održavala kontakte sa porodicama iseljenika.

Nakon usvajanja odluke na nivou Ministarstva vanjskih poslova (MVP) o racionaliziranju

diplomatsko-konzularne mreže, ambasada u Buenos Airesu je zatvorena 2007. g, čime je nestalo

diplomatsko prisustvo države Bosne i Hercegovine na tlu južne Amerike.

Sudbina Bošnjaka Južne Amerike kroz nekoliko pojedinačnih slučajeva

Najmarkantnija bošnjacka porodica koja je boravila u Južnoj Americi je svakako porodica premijera

NDH-a, Džafer-bega Kulenovića. Nakon sloma NDH-a. 6. maja 1945. g., Džaferbeg je sa porodicom,

ženom Zumretom, 21-godišnjom ćerkom Aidom i 16-godišnjim sinom Nahidom prešao u Austriju.

Tamo su ih zarobili Englezi 17. maja i sprovedeni su u logor Spittal na Dravi. Nakon puštanja iz

Logora 1948. g., Kulenovići decembra 1948. g. prelaze Alpe i dolaze u Italiju. Džafer-beg potom

prelazi u Siriju, dok njegova ćerka odlazi u Istanbul. Nakon Džafer-begove smrti u Damasku 1956.

g., njegova supruga i ćerka preko katoličkog svećenika Dragičevica u Rimu sređuju papire i 1958. g.

dolaze u Argentinu, gdje su se pridružile mnogobrojnoj hrvatskoj emigraciji u Buenos Airesu. Nakon

udaje za Ćamila ef. Avdića u Chicagu, Aida napušta Argentinu 1965. g., a godinu kasnije joj se

pridružuje i majka Zumreta. Džafer-begov sin Nahid je 1950-ih iz Istanbula prešao u Njemačku gdje

se je pridružio hrvatskoj emigraciji, a ubijen je od strane UDBA-e 1969. g. u Münchenu. Džafer-

begova supruga Zumreta je umrla u Chicagu 1992. g.

Hrvatski dom (El Hogar Croata) u Buenos Airesu,

centralno mjesto okupljanja argentinških Hrvata, a i Bošnjaka

Hilmi ef. Bešlagić, zvani Braco, r. 1899. g. u Banja Luci, po zanimanju inženjer, bio je ministar

prometa i javnih radova u NDH od 1. jula 1941. g. do 11. oktobra 1943. g. Nakon 1945. g. odlazi u

Buenos Aires u Argentini gdje je bio aktivan u Hrvatskom domu. Imao je sina koji nije ostavio

muških potomaka. Hilmi je umro u Martinezu, predgrađu Buenos Airesa, 1. decembra 1977. g.

Buenos Aires, glavni grad Argentine, prihvatio je mnogobrojne imigrante iz Evrope,

a među njima i nekoliko stotina Bošnjaka

Nedim Salihbegović, sin Šemsi-bega Salihbegovića, gradskog veterinara iz Sarajeva, bio je

komandant SS brigade u 2. svjetskom ratu. Nakon 2. svjetskog rata dolazi u Buenos Aires (brodom

Santa Fe iz Genove), gdje ostaje aktivan u hrvatskim organizacijama, a sarađuje i sa bošnjačkim

intelektualcima u Evropi, kao što je Adil-beg Zulfikarpašić. Nakon završetka agresije na RBiH 1995.

g., Nedim se vraća u Bosnu, gdje je umro u dubokoj starosti, usamljen, u jednom sarajevskom

predgrađu.

Santiago de Chile, glavni grad Čilea, smješten u podnožju Anda,

u kome žive potomci nekoliko desetaka doseljenih Bošnjaka nakon 2. svjetskog rata

Hasan Hasanbegović iz Sarajeva, bio je činovnik NDH u Zemunu tokom 2. svjetskog rata. Nakon

završetka rata, Hasan sa bratom Muharemom bježi u Italiju gdje ostaje nekoliko godina u

izbjegličkom kampu Cinecitta u Rimu. Negdje 1949. ili 1950. g., odlazi u Buenos Aires u Argentinu,

dok njegov brat Muharem ide za Kanadu. Više se nikada nisu vidjeli. Hasan je bio oženjen Hrvaticom

Verom Mratinić iz Novog Sada. Pošto je hrvatska emigrantska zajednica bila vrlo jaka, a katolička

religija vrlo dominantna, Hasan se je u izbjeglištvu našao pod pritiskom da pređe na

rimokatoličanstvo, što je i učinio, te je preuzeo ime Tomislav. Imao je dva sina, Rodolfa i Pedra i

ćerku Luciu, udatu Gonzales. Umro je 1967. g. Rodolfova ćerka Claudia je doktor pravnih nauka u

Argentini i šef Ureda za istraživanje kućnog zlostavljanja pri Državnom vrhovnom sudu Argentine.

Claudia Hasanbegović iz Buenos Airesa

Mustafa Hatibović, porijeklom iz Tešnja, služio je u njemačkoj vojsci, da bi nakon 2. svjetskog rata sa

svojom suprugom preko Austrije otišao u Francusku. Tamo je živio 5 godina, bi se 1950. g. preko B.

Airesa iselio za Santigao u Čileu. Ženio se je dvaput, a imao je 4 sina i ćerku. Sin Mustafine ćerke, Ivo

Basay Hatibović, r. 1966. g, u Santiagu, professionalni je čileanski fudbaler i fudbalski trener. Igrao

je za nekoliko timova u Čileu, Francuskoj, Meksiku i Argentini kao što su Reims, Nexaca, Boca

Juniors i Colo Colo. U klupskoj karijeri je odigrao 414 utakmica i postigao 206 golova. Odigrao je i

15 utakmica za reprezentaciju Čilea i postigao 5 golova. Učestvovao je na tri takmičenja Copa

Amerika, 1987., 1991. i 1995. g. Trenutno je trener fudbalskog kluba Union San Felipe u Čileu.

Mustafini potomci danas žive u Santiagu, Valparaisu i Antofagasti.

Ivo Alexis Basay Hatibović, profesionalni čileanski fudbaler

(Čileanci nose 2 prezimena – prvo je prezime oca, a drugo je djevojačko prezime majke)

Atif Ustović iz Foče se je nakon 2. Svjetskog rata nastanio u Santiagu u Čileu. Imao je sina Izeta i

ćerku Jasminu. Izet je dekan Građevinskog fakulteta na Američkom Univerzitetu u Santiagu

(Universidad de las Americas), kao i predsjednik Građevinske komore Čilea.

Izet Ustović (po majci Kaflik), uspješni edukator i privrednik u Čileu

U Argentini se je također našao i Ismet Malićbegović, r. 1925. g. u Žepču, a imao je čin

Obesturmfuehrera u Handžar diviziji. Također, u Argentinu su doselili i hadži Ismet Varatanovići,

prijeratni novinar, te Muharem Šukalo, a obojica su bili dopisnici poslijeratnih bošnjačkih časopisa

“Svijest” i “Pogledi”. S njima je sarađivao i Fadil Alić iz Brazila, zavičajno iz Kulen Vakufa.

Sao Paulo, jedan od najvećih gradova na svijetu,

u čijoj se je okolini nastanilo nekoliko Bošnjaka nakon 2. svjetskog rata

Konsolidirani spisak ranih bošnjačkih useljenika u Južnu Ameriku (nepotpun spisak; po procjeni autora spisak sadrži oko 50% imena svih bošnjačkih useljenika)

Red. br. Ime i prezime Dob Bračno stanje Mjesto porijekla Datum dolaska Luka ukrcaja Napomena Prije 1914. g.

1. Abdihodžić Suljo 24 Neoženjen 02.07.1905 Helgoland, Bremen Argentina 2. Sarić Suljo 20 Neoženjen 01.08.1905 Bonn, Bremen Argentina 3. Ahmed Rifat Drmeni, Resen 1909. Torbeš; radio kao radnički

nadglednik; adresa 1932. g: Calle 25 de Mayo 722, B. Aires, Argentina.

4. Ibrahim Mefail Lovci, Resen 1909. Torbeš; radio kao ložač; adresa 1932. g. Calle 25 de Mayo 722, B. Aires, Argentina.

5. Kurtović Muharem 24 Neoženjen 10.12.1911 Frankfurt, Bremen Argentina 6. Kurtović Asim 24 Neoženjen Argentina 7. Hujić Muho 20 Neoženjen 20.12.1911 Coburg, Bremen Argentina 8. Komina-Kamber Ismail Resen 1912. Torbeš; radnik; adresa 1932. g.:

Calle 25 de Mayo 722, B. Aires, Argentina.

9. Ibrahimović Alija Prije 1914. Boravio u B. Airesu. Prešao u SAD 1914. g.

10. Zulfo Abedin Oženjen Grnčar, Resen 1916. Torbeš; radnik; adresa 1932. g.: Calle 25 de Mayo 722, B. Aires, Argentina.

Između dva svjetska rata 11. Biščević Hajro Čapljina 1924. Radnik; adresa 1932. g.: Calle 25

de Agosto 260, Montevideo, Urugvaj.

12. Fazlagić Bećir Gacko Radnik; adresa 1932. g. Calle 25 de Agosto 260, Montevideo, Urugvaj.

13. Tortić Meho 16 Neoženjen 04.03.1925 Les Andes, Napoli Argentina 14. Avdinović Kadria 17 Neoženjen Kozjak, Resen 02.06.1925 Orania, Amsterdam Torbeš; Argentina 15. Šerifović Mustafa 23 Oženjen 01.07.1925 Flandria, Amsterdam Torbeš; Argentina 16. Ibrahimović Mustafa 31 Oženjen Bitolj 30.10.1925 Orania, Amsterdam Torbeš; Argentina 17. Demirović Jusuf 19 Oženjen Torbeš; Argentina 18. Osmanović Adem 16 Neoženjen Bitolj Torbeš; Argentina 19. Dugalić Bećir 23 Oženjen Čeljevo, Herceg. 09.11.1925 Würtemberg, Hamburg Radnik; adresa 1932. g.: Calle

L.N. Alem 1481, Dock Sud, B. Aires, Argentina.

20. Asanović Džemal Drmeni, Resen 1925. Torbeš; radio kao radnik-

armador; adresa 1932. g.: Calle 25 de Mayo 722, B.Aires, Argentina.

21. Ramadanović Šukri 23 Neoženjen Bela Crkva 01.02.1926 Gelria, Amsterdam Torbeš; Argentina 22. Nedžipović Kadri 18 Neoženjen Bela Crkva Torbeš; Argentina 23. Mahmutović Alil 25 Neoženjen Bitolj 01.04.1926 Flandria, Amsterdam Torbeš; Argentina 24. Demirović Fehim 18 Neoženjen Bitolj Torbeš; Argentina 25. Alitović Asim 36 Oženjen Bitolj Torbeš; Argentina 26. Prekajac Omer 22 Oženjen Bašbodrec 02.06.1926 PSSA. Mafalda, Genova Argentina 27. Dolić Uzeir 38 Oženjen B. Dubica 26.11.1926 Orania, Amsterdam Argentina 28. Ikić Suljo 28 Oženjen Vosnobi? 02.01.1927 Aurigny, Le Havre Argentina 29. Gujić Ahmed 27 Oženjen Mostar 01.04.1927 Conte Verde, Genova Argentina 30. Kezimović Sinan 22 Neoženjen Bitolj 07.04.1927 Almanzora, Cherburg Torbeš; Argentina 31. Tofilović Kamber 17 Neoženjen Sopotsko, Resen 01.09.1927 Alcantara, Cherburg Torbeš; Argentina 32. Šemović Ajdin Bajram 40 Udovac Sopotsko, Resen Torbeš; Argentina 33. Šemović, Ismael 29 Oženjen Sopotsko, Resen Torbeš; Argentina 34. Rustenović Fazli 23 Neoženjen Sopotsko, Resen Torbeš; Argentina 35. Šaćirović Šukri 40 Oženjen Sopotsko Torbeš; Argentina 36. Konjhodžić Fejzo 31 Neoženjen Mostar 08.09.1927 Conte Verde, Genova Argentina 37. Ragipović Izet 34 Oženjen Kozjak, Resen 03.10.1927 Asturias, Cherburg Torbeš; Argentina 38. Zulfikar Asan 17 Neoženjen Kozjak Torbeš; Argentina 39. Xxxxxxxxx Memed 35 Oženjen Asamati, Resen Torbeš; Argentina 40. Sadinković Ejup 28 Oženjen Carev Dvor,

Resen 13.10.1927 Andes, Cherburg Torbeš; Argentina

41. Abdulović Hadži 22 Oženjen Bitolj Torbeš; Argentina 42. Marinović Alija 23 Neoženjen Slavien 30.10.1927 General Mitre, Hamburg Argentina 43. Rašidović Ismael 26 Oženjen Resen 08.12.1927 Andes, Cherburg Torbeš; Argentina 44. Rašidović Raim 25 Oženjen Carev Dvor,

Resen 22.12.1927 Arlanza, Cherburg Torbeš; Argentina

45. Kamberović Čejki 17 Neoženjen Grnčari, Resen Torbeš; Argentina 46. Asanović K. Drmeni, Resen 1927. Torbeš; radio kao šofer; adresa

1932. g. Calle 25 de Mayo 722, B. Aires, Argentina.

47. Šakirović Džemal 37 Oženjen Sopotsko, Resen 1927. Torbeš; radio kao radnik-armador; adresa 1932. g.: Calle 25 de Mayo 722, B. Aires, Argentina.

48. Rašidović Irfan 17 Neoženjen Grnčari, Resen 01.01.1928

Avon, Cherburg

Torbeš; Argentina 49. Rašidović Naim 24 Neoženjen Grnčari, Resen Torbeš; Argentina 50. Petrović Omer 31 Oženjen Budmas 01.01.1928 Mosella, Le Havre Argentina 51. Ragipović Kazan 17 Neoženjen Resen 04.01.1928 Demerara, Cherburg Torbeš; Argentina 52. Bećirović Avdo 27 Neoženjen Mostar 04.02.1928 Duilio, Genova Argentina

53. Abdi Izet 37 Oženjen Nizo Polje, Resen 01.03.1928 Lutetia, Bordeau Torbeš; Argentina 54. Mahić Salko 37 Oženjen Ljubuški 01.09.1928 Gral. Belgrano, Hamburg Argentina 55. Bećirović Avdo 27 Neoženjen Mostar 04.12.1928 Duilio, Genova Argentina 56. Bulić Muharem 26 Neoženjen Gornji 01.05.1929 Zeelandia, Amsterdam Argentina 57. Odobašić Omer 44 Oženjen B. Petrovac 03.05.1929 Bayern, Hamburg Argentina 58. Zubović Mustafa 39 Oženjen B. Dubica 01.06.1929 Conte Rosso, Genova Argentina 59. Dolić Jahja 26 Neoženjen B Dubica 08.07.1929 Conte Verde, Genova Argentina 60. Ramić Halil 42 Oženjen B. Petrovac 08.12.1929 Cap. Arcona, Hamburg Argentina 61. Hujić Muharem 12 Neoženjen B. Petrovac Argentina 62. Šehović Sabit 39 Oženjen Trebinje 26.12.1929 Arlanza, Cherburg Argentina 63. Šemović Šaban Oženjen Sopotsko, Resen 1929. Torbeš; radio kao nadglednik u

Standard Oil Company; adresa 1932. g.: Calle 25 de Mayo 722, B. Aires, Argentina.

64. Viđen Ismet 18 Neoženjen Trebinje 02.02.1930 Korana, Argentina 65. Bojičić Osman 23 Neoženjen Cetinje 18.11.1930 Conte Verde, Genova Argentina 66. Ibrahimović Versel 26 Oženjen Bitolj 06.01.1931 Alcantara, Cherburg Torbeš; Argentina

Nakon 2. svjetskog rata 67. Mehmedagić Junus 48 Oženjen Sarajevo 01.04.1947 Philippa, Genova Argentina 68. Mehmedagić Cristina 43 Udata Slovenija Rođena Turc; Argentina. 69. Mehmedagić Enver 18 Neoženjen Zagabria Argentina 70. Demirović Kadro 29 Neoženjen Tuzla 26.05.1947 San Giorgio, Genova Argentina 71. Latifić Susanna 38 Udata Moskva 24.07.1947 Andrea Gritti, Napoli Doktorica, rođena Kabanova;

Argentina. 72. Latifić Emira 7 Dijete Beograd Argentina 73. Latifić Anna Maria 3 Dijete Occhieppo Sup. Rođ. u Italiji; Argentina. 74. Varatanović Ismet 45 Oženjen Sarajevo 19.02.1948

Entre Rios, Hamburg

Vidi tekst. 75. Pupovac Ismet 25 Neoženjen Stolac Argentina 76. Hošić Hamid 32 Oženjen Lukavac-Trnovo Radio u rudniku prije 2.

svjetskog rata; služio u Handžar diviziji; oženjen Poljakinjom Josefom; živio u B. Airesu; djeca Carlos Albert, Ramon, Ines Josefa i Alicia.

77. Hošić Josefa 23 Udata Zederman Argentina 78. Mešetović Mustafa 27 Neoženjen Sarajevo Živio u B. Airesu; sin Augustin. 79. Hromadžić Salko 28 Neoženjen Sarajevo Živio u B. Airesu do smrti 1977.

g.; njegova urna počiva na gradskom groblju pored groba Hamida Hošića.

80. Mizdrić Ibro 40 Oženjen B. Dubica Argentina 81. Mujaković Osman 22 Neoženjen Orahovica Argentina

82. Batić Muharem 24 Neoženjen Gorica Argentina 83. Mehmedović Ibro 28 Neoženjen Rogatica Argentina 84. Imamović Enver 28 Neoženjen Ilidža Argentina 85. Mujkić Meho 29 Neoženjen Mijatović Argentina 86. Čaušević Fadil 30 Neoženjen Sarajevo 25.02.1948 Ugolino Vivaldi, Genova Argentina 87. Hadžić Ibro 20 Neoženjen Kula-Zvornik 28.02.1948 Mendoza, Genova Živio 1927-2009; živio u

Patagoniji na jugu Argentine i radio na naftnim poljima; umro u gradiću Comodoro Rivadavia 2009. g.; bio oženjen Poljakinjom Anom Petrak; djeca Juan Carlos, Jose, Jorge i Mercedes Ines.

88. Osmanović Zaim 36 Oženjen Ključ Argentina 89. Alibabić Omer 29 Oženjen Kurtovo 11.03.1948 Cordoba, Hamburg Oženjen Hrvaticom; vjerski

obrazovan; oko njega se okupljala grupa Bošnjaka u B. Airesu (Hošić, Hromadžić, Mešetović); djeca Ramon (živi u Santa Cruzu na jugu Argentine), Hasnija i Ines.

90. Alibabić Dragica 21 Udata Susak Argentina 91. Alibabić Hasnija 1 Dijete Reggio Emilia Argentina 92. Ergelić Sulejman 44 Oženjen Prijedor Argentina 93. Ergelić Razija 41 Udata Seribulaj Argentina 94. Pirić Nazif 51 Neoženjen Ravni Brijeg Argentina 95. Hromić Avdo 36 Oženjen Glamoč 26.03.1948 Andes, Cherburg Argentina 96. Hasanbegović Hasan 30 Oženjen Sarajevo 29.03.1948

Santa Cruz, Napoli

Vidi tekst. 97. Hasanbegović Vera 24 Udata Novi Sad Rođena Mratinić; Argentina. 98. Hasanbegović Rodolfo Dijete Beograd Argentina 99. Hasanbegović Lucia Dijete Beograd Argentina 100. Hasanbegović Pietro Dijete Beograd Argentina 101. Šukalo Muharem 35 Razveden Foča Živio u B. Airesu; dopisnik

poslijeratnih čaospisa „svijest“ i „Pogledi“.

102. Hercegovac Mujo 33 Oženjen 10.04.1948 Tucuman, Genova Argentina 103. Lalić Halid 28 Neoženjen Ljubuški 29.04.1948 Empire Halberd, Genova Argentina 104. Lalić Jasna 2 Dijete Argentina 105. Becirspahic Smail 18 Neoženjen Bihać 30.04.1948 Entre Rios, Hamburg Argentina 106. Azabagić Teufik 37 Neoženjen Sarajevo Argentina 107. Jusufović NN 23.05.1948 General M.B. Stewart, Bremen Argentina 108. Salihbegović Nedim 29 Neoženjen 30.05.1948 Santa Fe, Genova Argentina 109. Pajić Ibrahim 26 Oženjen Banja Luka 11.07.1948 General M.B. Stewart, Bremen Prezime promijenjeno u Pašić;

oženjen Zagrepčankom; djeca Šerif i Emir žive u B. Airesu.

110. Pajić Kata 24 Udata Križevci Medicinska sestra; Argentina. 111. Pajić Šerif 2 Dijete Klagenfurt Argentina 112. Pajić Emir 0 Dijete Bologna Argentina 113. Muslimović Džafer 23 Neoženjen Bijeljina Živio 1926-1996; oženjen

Amandom; živio u B. Airesu; djeca Alfredo Eduardo, Lujan Graciela i Silvia Noemi.

114. Ibrahimović Ahmed 24 Neoženjen Milanković 31.07.1948 Entre Rios, Hamburg Argentina 115. Pehadžić Husnija 24 Neoženjen Velečevo Argentina 116. Muminović Mujo 35 Neoženjen Sarajevo Argentina 117. Mujkanović Šaban 34 Neoženjen Blaho Argentina 118. Alibašić Mehmed 29 Oženjen Jaruške 17.11.1948 Olimpia, Genova Argentina 119. Alibašić Semka 22 Udata Hruszka Rođena Paraska; Argentina. 120. Zulčić Ana 33 Neudata Sinac, Lika 03.12.1948 Usat Gen. S.D. Sturgis, Genova Argentina 121. Zulčić Abdulah 2 Dijete Wolfsberg,

Austrija Argentina

122. Kasić Osman 43 Oženjen Orašić 26.12.1948 General Omar Bundy, Genova Argentina 123. Kasić Šaha 36 Udata Orašić Argentina 124. Kasić Fehim 12 Dijete Orašić Argentina 125. Kasić Fapina? 10 Dijete Orašić Argentina 126. Kasić Kadira 4 Dijete Orašić Argentina 127. Pjanić Ibro 50 Neoženjen Tezec Argentina 128. Azabagić Fadil 25 Neoženjen Sarajevo 30.12.1948 Florida, Marseilles Argentina 129. Muftić Irfan 21 Neoženjen Banja Luka 24.01.1949 General W.M. Black, Genova R. 1927. g.; oženjen Teresom u B.

Airesu; djeca Nora i Sabina. 130. Voloder Sulejman 39 Oženjen Sarajevo 04.02.1949 Willard A. Holbrock, Genova Argentina 131. Voloder Ljubica 29 Udata Osijek Rođena Tretinjak; Argentina. 132. Voloder Hedviga 11 Dijete Osijek Argentina 133. Voloder Hermina 8 Dijete Osijek Argentina 134. Voloder Nefa 2 Dijete Judensburg Argentina 135. Hajdarević Ahmedbeg 45 Neoženjen Pokoj, Bihać Argentina 136. Mustić Mehmed 23 Neoženjen Cazin Argentina 137. Šehić Ismet 32 Oženjen Travnik 15.02.1949 Gen. W.C. Langfitt, Genova Argentina 138. Šehić Nada 23 Udata Srebrenica Argentina 139. Šehić Katica 1 Dijete Austrija Argentina 140. Hadžić Ahmed 47 Neoženjen Mostar 06.03.1949 USAT Gen Stuart Heintzelman,

Bremen Argentina

141. Ćorović Zahir 24 Neoženjen Foča 1949. Mercy, Živio 1925-20011; preživio četničke zločine u Foči gdje su mu mučki ubijeni otac i brat;

služio u Handžar diviziji; u Čile dolazi brodom „Mercy“ 1949. g.; najprije živio u Valparaisu, a potom prelazi u Santiago; djeca Alex i Ronald; neki potomci promijenili prezime u Corro.

142. Hatibović Mustafa 32 Oženjen Tešanj 21.08.1950 Campana, Marseilles Vidi tekst. 143. Hatibović Bettna? 30 Udata Tešanj Čile 144. Hatibović Abas 8 Dijete Tešanj Čile 145. Hatibović Šemsa 5 Dijete Tešanj Čile 146. Hatibović Feho 2 Dijete Werfen, Austrija Čile 147. Hadžić Mehmed 1951. Nakon 2. svjetskog rata boravio

u Francuskoj, odakle je prvo prešao u Kanadu; odatle prešao u Sao Paolo u Brazil s bratom Adilom; imao 6 sinova i 3 ćerke; umro 1966. g.; potomci žive u gradićima Guarulhos i Embu u provinciji Sao Paolo.

148. Hadžić Adil 1951. Sao Paolo (Brazil); 3 ćerke; umro 1999. g.

149. Alić Fadil Kulen Vakuf 1952. Došao u Brazil 1952. g. iz Njemačke; oženjen Hrvaticom Jelkom; živio u području Rio de Janeira; umro 1961. g.; djeca Andre Omar i Enisa.

150. Delić Hamza 20 Neoženjen Bihać 22.09.1953 Provence, Genova Santiago, Čile. 151. Alagić Sead Cazin 1955. R. 1931. g. 8 Cazinu; nakon

služenja vojnog roka, radio u Rijeci, a potom prelazi u Italiju; u Santiago u Čileu dolazi 1955. g.; djeca Danko, Zvonko i Danica; posjeduje radnju koja izrađuje lente i ukrasni materijal.

152. Spahić Ragib Mostar 1955. R. 1925. g.; promijenio prezime u Gačanica nakon što mu se je majka Aiša preudala za Salka Gačanicu iz Mostara; u Santiago u Čileu stiže 1955. g.; oženjen Mercedes Lagos; djeca Pietro, Damaris, Debora i Jeanette; prezime vremenom promijenjeno u Paic.

153. Kulenović Zumreta 1958. Vidi tekst. 154. Kulenović Aida 1958. Vidi tekst. 155. Bešlagić Hilmi Vidi tekst. 156. Malićbegović Ismet Živio u u B. Airesu; imao sinove

Alberta, Gustava i Omara. 157. Jahić Muhamed Tuzla Rođen u Tuzli; živio u Sao Paolu

(Brazil) gdje je radio kao inventor u Institutu za tehnološko istraživanje države Sao Paolo; trenutno najstariji živi Bošnjak na tlu Južne Amerike; oženjen Enedinom Gomes; djeca Omar Allen i Miroslav Dino.

158. Salkanović Abas Tuzla Živio 1920-1993; sa austrijanskom suprugom Herthom živio nakon 2. Svjetskog rata u Argentini; navodno bio tjelohranitelj Ante Pavelića; prešao 1960-ih u Chicago u SAD, a umro 1993. Na Floridi.

159. Ibrahimović Meho B. Aires (Argentina); djeca Miguel, Catalina i Ema.

160. Ibrahimović Kemal Radio u Zemunu tokom 2. svjetskog rata; živio u B. Airesu; djeca Norma.

161. Hadžikadić Atif B. Šamac R. 1927. g.; živio u gradiću Los Andes u provinciji Valparaiso u Čileu; djeca Ivo i Jasna.

162. Malkoč B. Aires (Argentina). 163. Ovčina-Zubčević B. Aires (Argentina). 164. Ibrović Porto Velho (Rio de Janeiro –

Brazil). 165. Jusufović Rio Comprido (Rio de Janeiro) i

Arace (Espirito Santo), Brazil. 166. Orahovac Podgorica Argentina 167. Reković Plav Argentina 168. Omerović Santiago (Čile). 169. Orhanović Vina del Mar i Santiago (Čile).