UNIVERZITET U SARAJEVU 13.11.2012

MEDICINSKI FAKULTET

KATEDRA ZA HISTOLOGIJU I EMBRIOLOGIJU

RAZVOJ KOŽE I DERIVATA

Prof. Dr. Zakira Mornjaković Studenti: Zorlak Amra

Banjić Elvis

Bjelošević Ernad

Demir Adi

Kontakt telefon: 062 / 292 – 148

Bjelošević Ernad

Koža

Koža je najteži organ u ljudskom tijelu, jer njena težina čini oko 16% ukupne težine tijela. Koža

kod odraslih osoba ima površinu od 1,2 do 2,3 m2. Sastoji se od epidermisa, epitelnog sloja

epidermalnog porijekla, i korijuma (dermis), sloja vezivnog tkiva mezodermalnog porijekla.

Granica između ova dva dijela kože je nepravilna, jer izdanci dermisa (papile) ulaze među

izbočine epidermisa koji se nazivaju epidermalni grebeni.

U derivate epidermisa ubrajaju se dlake, nokti te žlijezde lojnice i znojnice.

Pažljivim promatranjem se na nekim dijelovima kože vide grebeni i brazde razmješteni po

određenom uzorku. Crteži na površini kože, koje čine grebeni i brazde između njih se nazivaju

dermatoglifi (otisci prstiju). Oni su jedinstveni za svaku osobu, a izgledaju kao petlje, lukovi,

zavoji spirale ili kombinacija tih oblika. Ti se oblici upotrebljavaju sa identifikaciju osoba i

vjerovatno su određeni višestrukim genima. Poznavanje dermatoglifa ima veliko medicinsko,

antropološko i pravno značenje.

Epidermis

Epidermis se uglavnom sastoji od oroženog mnogoslojnog pločastog epitela, ali sadržava i tri

posebne, manje brojne vrste stanica: melanocite, Langerhansove stanice i Merkelove stanice.

Orožene epitelne stanice nazivaju se keratinociti. Obično se razlikuje debela koža (glatka, bez

dlaka, ćelava) kakva se nalazi na dlanovima i tabanima i tanka koža (dlakava) koja se nalazi

drugdje na tijelu.

Temeljni sloj (stratum basale). Sastoji se od jednog sloja bazofilnih cilindričnih ili kubičnih

stanica koje leže na bazalnoj lamini. U temeljnom sloju se stanice intenzivno mitotski dijele te

zajedno sa stanicama početnog dijela sljedećeg sloja osiguravaju neprekidno obnavljanje

epidermalnih stanica.

Nazubljeni sloj (stratum spinosum). Ovaj sloj se sastoji od kubičnih, višekutnih ili nešto

spljoštenih stanica, sa jezgrom u sredini i citoplazmom ispunjenom snopovima filamenata.

Izdanci susjednih stanica međusobno su pričvršćeni dezmosomima i tako čine međustanićne

mostiće koji čvrsto povezuju stanice nazubljenog sloja.

Zrnati sloj (stratum granulosum). Sastoji se od 3 do 5 slojeva višekutnih stanica sa jezgrom

smještenom u sredini i citoplazmom ispunjenom grubim bazofilnim keratohijalinskim zrncima.

Brojne fosfatne skupine odgovorne su za jaku bazofiliju keratohijalinskih zrnaca, koja nemaju

granične membrane.

Svijetli sloj (stratum lucidum). Ovaj prozirni, tanki sloj jako spljoštenih eozinofilnih stanica

mnogo je izraženiji u debeloj koži. Organele i jezgre se više ne vide, a citoplazma se sastoji

uglavnom od gusto zbijenih filamenata uloženih u elektronski gustu amorfnu tvar. Između

susjednih stanica još se vide dezmosomi.

Rožnati sloj (stratum corneum). Taj se sloj sastoji od 15 do 20 slojeva spljoštenih, oroženih

stanica bez jezgaram kojima je citoplazma ispunjena dvolomnim vlaknastim skleroproteinom,

keratinom (roževina). Nakon oroženja (keratinizacij) stanice se sastoje samo od vlaknastih i

amorfnih bjelančevina te zadebljanje stanične membrane i nazivaju se rožnate stanice.

.

Dermis

Dermis je građen od vezivnog tkiva koje podupire epidermis i povezuje ga sa potkožnim tkivom

(subkutis, hipodermis). Tijekom embrionalnog razvoja dermis određuje diferencijaciju

epidermisa iznad sebe.

Dermis se sastoji iz dva sloja koja nisu jasno razgraničena. To su gornji papilarni i dublji

retikularni. Tanki papilarni sloj građen je od rahlog vezivnog tkiva. Tu se nalaze fibroblasti i

druge stanice vezivnog tkiva, a najviše mastocita i makrofaga.. Retikularni sloj je deblji i sastoji

se od gustog vezivnog tkiva (uglavnom kolagen tipa I) pa zato ima mnogo vlakana i manje

stanica nego papilarni sloj. U dermisu se nalazi gusta mreža krvnih i limfnih žila. U dermisu se

nalaze i derivati epidermisa kao što su folikuli dlaka te žlijezde znojnice i lojnice.

Potkožno tkivo

Potkožno tkivo (lat. Subcutis) sastoji se od rahlog vezivnog tkiva., koje labavo povezuje kožu sa

njenom podlogom i tako joj omogućuje pomićnost. Subkutis često sadržava nakupine masnih

stanica, kojih broj ovisi o području tijela, a veličina o uhranjenosti osobe. Taj se sloj naziva i

površinska fascija, a na mjestima na kojima je dovoljno debeo i paniculus adiposus.

Razvoj kože

Koža je dvojakog podrijetla. Površni njezin dio (epidermis) razvije se od ektoderma, a dublji

(cutis) od mezoderma odnosno mezenhima.

Epidermis se u početku sastoji od jednog sloja kubučnih stanica, a potkraj 2. Embrionalnog

mjeseca od dva sloja. Stanice površnog sloja čine periderm (epitrichium), a stanice dubljeg sloja

zametni sloj (stratum germinativum). Mitotičkim množenjem stanica dubljeg sloja ubrzo nastane

treći sloj (stratum intermedium) s više naslaga poligonalnih stanica, koje kasnije čine glavni dio

epidermisa. Tijekom 4. Fetalnog mjeseca epidermis počinje dobivati svoju definitivnu građu.

Tijekom prva 3. Mjeseca razvitka u epidermis prodiru stanice koje potjeću od neuralnog grebena.

One sintetiziraju pigment melanin, koji se dendritičkim izdancima prenosi u epidermalne stanice.

Te se stanice nazivaju melanociti i nakon rođenja uzrokuju pigmentaciju kože. Osjetni živci

prodiru relativno rano u epidermis, tako da je koža fetusa osjetljiva na podražaj već sredinom

trudnoće.

Melanociti, porijeklo i razvoj zrelog melaninskog zrnca

Melanociti potječu od stanica neuralnog grebena. Imaju okruglasta stanična tijela od kojih

odlaze drugački nepravilni izdanci koji zalaze u epidermis, a njihovi ogranci provlače se između

stanica temeljnog i nazubljenog sloja. Elektronskim mikroskopom melanociti se vide kao blijede

stanice, koje sadržavaju mnogo malih mitohondrija, dobro razvijen Golgijev kompleks, kratke

cisterne hrapave endoplazmatske mrežice i intermedijarne filamente promjera oko 10 nm.

Melanociti nisu povezani sa susjednim keratinocitima dezmosomima, ali su hemidezmosomima

pričvršćeni za bazalnu laminu.

U razvoju zrelog melaninskog zrnca mogu se razlikovati četiri stadija:

Stadij I. Mjehurić je obavijen membranom, u njemu počinje djelovati tirozinaza i nastaje fin

zrnat sadržaj. Na njegovoj perferiji pravilno su u obliku elektronski gustih tračaka raspoređene

molekule tirozinaze na bjelančevinskom matriksu.

Stadij II. Mjehurić (melanosom) je ovalan i u svojoj unutrašnjosti sadržava usporedno poredane

filamente, na kojima se u razmacima od oko 10 nm izmjenjuju tamnija i svijetlija mjesta ili

poprečne pruge. Melanin je uložen u bjelančevinski matriks.

Stadij III. Zbog nakupljanja melanina slabije se razaznaije struktura filamenata.

Stadij IV. Zrelo melaninsko zrnce vidi se svjetlosnim mikroskopom, a melanin potpuno

ispunjava mjehurić, u kojem se više ne vide pojedinosti. Zrela zrnca su elipsoidnog oblika, dužeg

promjera od 1 µm i kraćeg promjera od 0,4µm.

Cutis (corium) razvija se od stanica koje potječu od kutis ploče i somatopleure. Počevši od 5.

Tjedna embrionalnog razvitka mezenhimne se stanice preobraze u vezivne stanice, dok se prva

vezivna vlakna među njima pojavljuju tek u 3. Mjesecu razvitka. Tijekom 3. I 4. Mjeseca to se

vezivno tkivo u obliku brojnih nepravilnih izdanaka (dermalne papile) izbočuje u slojeve

epidermisa. U papilama se nalaze krvne kapilare i osjetni živčani završeci. Granica između

kutisa i epidermisa je u početku ravna, a kasnije nepravilno valovita upravo zbog razvoja

dermalnih papila. U potkožnom sloju (subcutis) razvije se u drugoj polovini fetalnog razvoja

masno tkivo. Nakon 5. Mjeseca koža je prekrivena bjelkastom masom, vernix caseosa, koju čine

sekret žlijezda lojnica, odljuštene stanice epidermisa i dlake. Ona štiti kožu od štetnog djelovanja

amnionske tekućine.

Klinički važni poremećaji

Ichthyosis je prekomjerno oroženje kože do kojega dolazi u više nasljednih. Obično se

nasljeđuju autosomno recesivno, ali mogu biti vezani i uz x hromosom. U teškim slučajevima

ihtioze dijete može imati groteskan izgled i naziva se harlekinski fetus.

Nokat (UNGUIS)

Nokti su pločaste tvorevine građene od orožalih epitelnih ćelija. Oni se nalaze na dorzalnoj strani

svake distalne falange. Proksimalni dio nokta, skriven u žlijebu nokta, naziva se korijen nokta.

Epitel kožnog nabora, koji prekriva korijen nokta, sastoji se od uobičajenih slojeva epidermalnih

ćelija. Orožali sloj tog epitela formira eponychium odnosno kutikulu.

Pod vrhom nokta, između njega i jagodice prsta, postoji zaravnjen, zadebljali rub koji se naziva

hiponihij (hyponychium).

Nokatna ploča koja odgovara orožalom sloju epidermisa i koja sadrži tvrdi keratin, leži na

površini dijela epidermisa koji se naziva nokatni krevetac ili ležište nokta. Ležište nokta formira

vezivno tkivo koje se nalazi ispod epidermalnog dijela nokta zajedno sa podnokatnim

epidermom.

Ćelije matriska se dijele, migriraju distalno i orožavaju, formirajući proksimalni dio nokatne

ploče. Nokatna ploča zatim klizi preko ležišta nokta, koji ne učestvuje u njenom stvaranju.

Distalni kraj nokatne ploče prerasta ležište nokta, postaje slobodan, pa se može potrošiti ili

odsjeći.

Ploča nokta je bez boje,a boju joj određuje splet žilica ispod nje.

Na prijelazu ploče i korijena nokta nalazi se polumjesečasta zona lunula(lat.luna-mjesec),koja je

vidljiva kod gotovo svih ljudi na svim prstima.Kroz gotovo providnu nokatnu ploču i tanki epitel

nokatnog ležišta, može se po boji krvi u krvnim sudovima dermisa ocijeniti količina kiseonika u

njoj.

Ploča nokta je u području nokta tanka i nije potpuno orožena,a na prijelazu u slobodni dio

dosegne maksimalnu debljinu (na prstima ruke 0,5 mm,a na nogama i puno više).

Razvoj nokta

Nokti su posebne orožene tvorbe epidermisa. Njihova se osnova javlja sredinom 3. Fetalnog

mjeesca, na vršku prsta u obliku ograničenog odebljanja epidermisa. To je tzv. Nokatno polje,

koje sekundarno dospije na dorzalnu stranu., što objašnjava inervaciju dorzalne strane vrška prsta

od palmarnih živaca. Proksimalni rub primarnog nokatnog polja uraste u kutis i u njemu čini

maticu nokta. Stanice u matici nokta počinju urožnjavati vec u 5. Fetalnom mjesecu. Tako

nastane unutar primarnog nokatnog polja ploča nokta, koja se polagano pomiče prema naprijed

između oroženog sloja epidermisa i zametnog sloja. U 7. Mjesecu trudnoće ploča nokta probije

površni sloj epidermisa, a potkraj nošenja preraste vršak prsta i to najprije na ruci.

Razvoj dlake

Dlake nastaju intenzivnim množenjem ćelija zametnog sloja epidermisa, koje u obliku oštro

ograničenih pupoljaka urastaju u kosom smjeru u kutis. Tokom urastanja, pojave se dva

zadebljanja na pupoljcima i to na onoj strani koja sa kožom zatvara tupi ugao. Površno

zadebljanje daje osnovu za žlijezdu lojnicu, dok dublje zadebljanje ima ulogu kod izmjene dlake.

Kad završni dio pupoljka dosegne subkutis, proširi se u obliku lukovice (bulbus pili). Vezivne

ćelije ispod njega intenzivnije se množe, pa zajedno s krvnim žilama čine papilu dlake (papilla

pili). Središnje ćelije u donjem dijelu osnove ubrzo poprime vretenast oblik i orože te formiraju

samu dlaku. Kontinuiranom proliferacijom epitelnih ćelija koje okružuju papilu, dlaka se

potiskuju prema gore dok periferne kubične ćelije daju epitelnu ovojnicu folikula dlake.

Od okolnog mezenhima nastaje vezivna ovojnica korijena dlake. Za nju je obično pričvršćen

mali glatki mišić koji također nastaje od mezenhima (musculus arrector pili).

Prve dlake javljaju se na čelu, obrvama i gornjoj usni fetusa tokom 3.mjeseca, a zatim naglo

izbijaju po čitavom tijelu, glavi i udovima.

Rast dlake zavisi od stalne diobe ćelija u bulbusu oko papile. Ćelije neposredno uz samu dlaku

degeneriraju , pa nastaje kanal kroz koji izrasta dlaka. Prvu generaciju dlaka čini fetalni lanugo

(lanugo dlačice), koji već u 7.mjesecu pokriva čitav fetus, izuzevši dlanove i tabane. Potkraj

fetalnog života prva generacija dlaka počinje ispadati i poslije poroda zamjene je čvrćce dlake,

koje također imaju ograničen vijek. Proces izmjene dlaka započinje još u fetalno doba i nastavlja

se čitav život.

Izmjena dlaka vrši se tako da donji kraj stare dlake oroži a epitelne ćelije između papile i baze

orožene dlake počnu se dijeliti i formirati osnovu za novu dlaku.

Na epitelnoj ovojnici folikula dlake izrasta mala izbočina od koje se razvija žlijezda lojnica. U

njenom središtu ćelije propadaju te se masna tvar (loj) izlučuje u folikul dlake iz kojega dospije

na površinu kože.

KLINIČKI VAŽNI POREMEĆAJI

HYPERTRICHOSIS , prekomjerna dlakavost, posljedica je razvoja velikog broja folikula dlake.

Hipertrihoza se također naziva Ambras ili Vukodlak sindrom. Dvije su vrste hipertrihoze:

1. generalizirana hipertrihoza, koja se javlja po cijelom tijelu, i

2. lokalizirana hipertrihoza, koja je ograničena na određenom području.

Hipertrihoza može biti ili prirođena ( prisutne pri rođenju ) ili stečena ( prisutna kasnije u

životu ).

ATRICHIA , prirođeni nedostatak dlake, obično je povezana s nepravilnostima razvoja drugih

derivata ektoderma,kao što su zubi i nokti. Kongenitalna atrihija je rijedak poremećaj.

Kožne žlijezde

Kožne žlijezde nastaju jednim dijelom neposredno od epdermisa, a drugim dijelom u vezi sa

razvitkom dlaka. Postoje tri vrste kožnih žlijezda, koje su morfološki, genetski i histološki dobro

karakterizirane. To su žlijezde znojnice, lojnice i mliječne žlijezde.

Žlijezde znojnice

Osnova žlijezda znojnica najprije se javnja na dlanovima i tabanima, a zatim posvuda po koži.

Razivće merokrinih znojnih žlijezda počinje slično kao i razviće dlake, s tom razlikom da

invaginacija ( začetak znojne žlijezde ) raste, uvija se i dobija centralnu supljinu, lumen.Uporedo

sa ovim procesom, dešava se diferencijacija epitelnih ćelija na sekretne, mioepitelne i ćelije

izvodnih kanala.

Osnova mirisnih žlijezda primarno nastaje u vezi s osnovom dlaka. Kod čovjeka se razviju u

pazuhu, genitalnoj regiji, oko bradavice mliječne žlijezde, na rubu vijeđa i u zvukovodu.

Žlijezde lojnice

Žlijezde lojnice nastaju pretežno od površnog odebljanja, koje se javlja na osnovi dlake tijekom

5. Mjeseca fetalnog života. Propadanjem stanica u središtu žlijezde nastaje sekret-loj ( sebum ),

koji se ispražnjuje kroz folikularni kanal uz dlaku. Na nekim mjestima tijela žlijezde lojnice

astaju neposredno iz epidermisa, pa ne ovise od razvitka dlaka ( područje anusa, polovila,

nosnice i vjeđe).

Mliječna žlijezda

Krajem 1. Mjeseca embrionalnog razvoja počinje razvoj mliječnih žlijezda u obliku parne pruge.

Na embriju od 7 tjedana puga se proteže duž ventrolateralne strane trupa, od pazuha do prepone

tj. Od osnove ruke do osnove noge. To su mliječne pruge. U kasnijem stadiju razvoja veći dio

mliječne pruge izčezne. Od njih ostane samo mali dio u području prsa od kojih se razvijaju

mliječne žlijezde. Lokalno odebljanje epidermisa kao cjelina urasta u mezenhim, proliferiše i

stvara žljezdano polje, zatim se podijeli na 16-24 pojedinačna ogranka na kojima izrastaju

epitelni pupoljci. Od epitelnih ogranaka, pojavom lumena u njima, razvijaju glavni odvodni

kanali pojedinih režnjeva mliječne žlijezde, a od epitelnih pupoljaka kanalići i acinusi žlijezde.

Ductuli lactiferi se najprije tvaraju u epitelnu jamicu koja se nakon rođenja bujanjem mezenhima

razvije u prsnu bradavicu.

Grananje epitelnih tračaka, koji predstavljaju buduće mliječne kanaliće, nastavlja se i nakon

rođenja. Kod muškaraca, grananje prestaje prije puberteta, pa mliječna žlijezda ostane

nerazvijena.

Kod žena se, u doba puberteta, dioba epitelnih tračaka nastavlja, uz istovremeno gomilanje

masnog tkiva. Konačno razgrananje i formiranje žljezdanih dijelova te njihova diferencijacija u

smjeru sekrecije završe u vrijeme trudnoće. U pubertetu, u toku trudnoće i nakon trudnoće

žlijezde prolaze različite promjene uvjetovane hormonalnom koordinacijom hipofize i jajnika.

Nakon poroda prvih nekoliko dana mliječne žlijezde ilučuju žućkastu tekućinu, a zatim pravo

mlijeko.

Klinički važni poremećaji

Budući da je osnova mliječne žlijezde u obliku mliječne pruge, kod oba spola mogu nastati

prekomjerne mliječne žlijezde ili samo prekomjerne bradavice.

Polythelia je postojanje prekobrojnih prsnih bradavica, koje su se razvile od ostatka mliječne

pruge. Prekobrojne bradavice se mogu javiti bilo gdje duž prvobitne mliječne pruge, ali se

najčešće javljaju u pazuhu.

Polymastia nastaje kada se ostatak mliječne pruge razvije u potpunu mliječnu žlijezdu.

U rijetkim slučajevima mliječna žlijezda muškarca se može razviti kao kod žena (ginekomastija)

kao posljedica hormonalnih poremećaja.

Literatura :

Junqueira's Basic Histology, Twelfth Edition

T.W. Sadler - Langman's Medical Embryology, 11th Edition

Embriologija čovjeka – Ivan R. Nikolić

Osnove embriologije čovjeka za studente opće medicine i atomologije – Prof.dr. Vjekoslav Duančić

Praktikum za vježbe iz Histologije 2 i embriologije – Zakira Mornjaković , Zlata Kundurović ,

Esad Ćosović , Dina Kapić , Maida Šahinović , Ajla Arnautović - Halimić