razvoj koze i derivata

of 25/25
UNIVERZITET U SARAJEVU 13.11.2012 MEDICINSKI FAKULTET KATEDRA ZA HISTOLOGIJU I EMBRIOLOGIJU RAZVOJ KOŽE I DERIVATA Prof. Dr. Zakira Mornjaković Studenti: Zorlak Amra

Post on 07-Aug-2015

359 views

Category:

Documents

3 download

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Seminarski rad iz Embriologije

TRANSCRIPT

UNIVERZITET U SARAJEVU MEDICINSKI FAKULTET KATEDRA ZA HISTOLOGIJU I EMBRIOLOGIJU

13.11.2012

RAZVOJ KOE I DERIVATA

Prof. Dr. Zakira Mornjakovi

Studenti: Zorlak Amra Banji Elvis Bjeloevi Ernad Demir Adi

Kontakt telefon: 062 / 292 148 Bjeloevi Ernad

Koa

Koa je najtei organ u ljudskom tijelu, jer njena teina ini oko 16% ukupne teine tijela. Koa kod odraslih osoba ima povrinu od 1,2 do 2,3 m2. Sastoji se od epidermisa, epitelnog sloja epidermalnog porijekla, i korijuma (dermis), sloja vezivnog tkiva mezodermalnog porijekla. Granica izmeu ova dva dijela koe je nepravilna, jer izdanci dermisa (papile) ulaze meu izboine epidermisa koji se nazivaju epidermalni grebeni. U derivate epidermisa ubrajaju se dlake, nokti te lijezde lojnice i znojnice. Paljivim promatranjem se na nekim dijelovima koe vide grebeni i brazde razmjeteni po odreenom uzorku. Crtei na povrini koe, koje ine grebeni i brazde izmeu njih se nazivaju dermatoglifi (otisci prstiju). Oni su jedinstveni za svaku osobu, a izgledaju kao petlje, lukovi, zavoji spirale ili kombinacija tih oblika. Ti se oblici upotrebljavaju sa identifikaciju osoba i vjerovatno su odreeni viestrukim genima. Poznavanje dermatoglifa ima veliko medicinsko, antropoloko i pravno znaenje.

Epidermis Epidermis se uglavnom sastoji od oroenog mnogoslojnog ploastog epitela, ali sadrava i tri posebne, manje brojne vrste stanica: melanocite, Langerhansove stanice i Merkelove stanice. Oroene epitelne stanice nazivaju se keratinociti. Obino se razlikuje debela koa (glatka, bez dlaka, elava) kakva se nalazi na dlanovima i tabanima i tanka koa (dlakava) koja se nalazi drugdje na tijelu. Temeljni sloj (stratum basale). Sastoji se od jednog sloja bazofilnih cilindrinih ili kubinih stanica koje lee na bazalnoj lamini. U temeljnom sloju se stanice intenzivno mitotski dijele te zajedno sa stanicama poetnog dijela sljedeeg sloja osiguravaju neprekidno obnavljanje epidermalnih stanica. Nazubljeni sloj (stratum spinosum). Ovaj sloj se sastoji od kubinih, viekutnih ili neto spljotenih stanica, sa jezgrom u sredini i citoplazmom ispunjenom snopovima filamenata.

Izdanci susjednih stanica meusobno su privreni dezmosomima i tako ine meustanine mostie koji vrsto povezuju stanice nazubljenog sloja. Zrnati sloj (stratum granulosum). Sastoji se od 3 do 5 slojeva viekutnih stanica sa jezgrom smjetenom u sredini i citoplazmom ispunjenom grubim bazofilnim keratohijalinskim zrncima. Brojne fosfatne skupine odgovorne su za jaku bazofiliju keratohijalinskih zrnaca, koja nemaju granine membrane. Svijetli sloj (stratum lucidum). Ovaj prozirni, tanki sloj jako spljotenih eozinofilnih stanica mnogo je izraeniji u debeloj koi. Organele i jezgre se vie ne vide, a citoplazma se sastoji uglavnom od gusto zbijenih filamenata uloenih u elektronski gustu amorfnu tvar. Izmeu susjednih stanica jo se vide dezmosomi. Ronati sloj (stratum corneum). Taj se sloj sastoji od 15 do 20 slojeva spljotenih, oroenih stanica bez jezgaram kojima je citoplazma ispunjena dvolomnim vlaknastim skleroproteinom, keratinom (roevina). Nakon oroenja (keratinizacij) stanice se sastoje samo od vlaknastih i amorfnih bjelanevina te zadebljanje stanine membrane i nazivaju se ronate stanice. .

Dermis Dermis je graen od vezivnog tkiva koje podupire epidermis i povezuje ga sa potkonim tkivom (subkutis, hipodermis). Tijekom embrionalnog razvoja dermis odreuje diferencijaciju epidermisa iznad sebe. Dermis se sastoji iz dva sloja koja nisu jasno razgraniena. To su gornji papilarni i dublji retikularni. Tanki papilarni sloj graen je od rahlog vezivnog tkiva. Tu se nalaze fibroblasti i druge stanice vezivnog tkiva, a najvie mastocita i makrofaga.. Retikularni sloj je deblji i sastoji se od gustog vezivnog tkiva (uglavnom kolagen tipa I) pa zato ima mnogo vlakana i manje stanica nego papilarni sloj. U dermisu se nalazi gusta mrea krvnih i limfnih ila. U dermisu se nalaze i derivati epidermisa kao to su folikuli dlaka te lijezde znojnice i lojnice.

Potkono tkivo Potkono tkivo (lat. Subcutis) sastoji se od rahlog vezivnog tkiva., koje labavo povezuje kou sa njenom podlogom i tako joj omoguuje pominost. Subkutis esto sadrava nakupine masnih stanica, kojih broj ovisi o podruju tijela, a veliina o uhranjenosti osobe. Taj se sloj naziva i povrinska fascija, a na mjestima na kojima je dovoljno debeo i paniculus adiposus.

Razvoj koe

Koa je dvojakog podrijetla. Povrni njezin dio (epidermis) razvije se od ektoderma, a dublji (cutis) od mezoderma odnosno mezenhima. Epidermis se u poetku sastoji od jednog sloja kubunih stanica, a potkraj 2. Embrionalnog mjeseca od dva sloja. Stanice povrnog sloja ine periderm (epitrichium), a stanice dubljeg sloja zametni sloj (stratum germinativum). Mitotikim mnoenjem stanica dubljeg sloja ubrzo nastane trei sloj (stratum intermedium) s vie naslaga poligonalnih stanica, koje kasnije ine glavni dio epidermisa. Tijekom 4. Fetalnog mjeseca epidermis poinje dobivati svoju definitivnu grau. Tijekom prva 3. Mjeseca razvitka u epidermis prodiru stanice koje potjeu od neuralnog grebena. One sintetiziraju pigment melanin, koji se dendritikim izdancima prenosi u epidermalne stanice. Te se stanice nazivaju melanociti i nakon roenja uzrokuju pigmentaciju koe. Osjetni ivci prodiru relativno rano u epidermis, tako da je koa fetusa osjetljiva na podraaj ve sredinom trudnoe.

Melanociti, porijeklo i razvoj zrelog melaninskog zrnca Melanociti potjeu od stanica neuralnog grebena. Imaju okruglasta stanina tijela od kojih odlaze drugaki nepravilni izdanci koji zalaze u epidermis, a njihovi ogranci provlae se izmeu stanica temeljnog i nazubljenog sloja. Elektronskim mikroskopom melanociti se vide kao blijede stanice, koje sadravaju mnogo malih mitohondrija, dobro razvijen Golgijev kompleks, kratke cisterne hrapave endoplazmatske mreice i intermedijarne filamente promjera oko 10 nm. Melanociti nisu povezani sa susjednim keratinocitima dezmosomima, ali su hemidezmosomima privreni za bazalnu laminu. U razvoju zrelog melaninskog zrnca mogu se razlikovati etiri stadija: Stadij I. Mjehuri je obavijen membranom, u njemu poinje djelovati tirozinaza i nastaje fin zrnat sadraj. Na njegovoj perferiji pravilno su u obliku elektronski gustih traaka rasporeene molekule tirozinaze na bjelanevinskom matriksu. Stadij II. Mjehuri (melanosom) je ovalan i u svojoj unutranjosti sadrava usporedno poredane filamente, na kojima se u razmacima od oko 10 nm izmjenjuju tamnija i svijetlija mjesta ili poprene pruge. Melanin je uloen u bjelanevinski matriks. Stadij III. Zbog nakupljanja melanina slabije se razaznaije struktura filamenata.

Stadij IV. Zrelo melaninsko zrnce vidi se svjetlosnim mikroskopom, a melanin potpuno ispunjava mjehuri, u kojem se vie ne vide pojedinosti. Zrela zrnca su elipsoidnog oblika, dueg promjera od 1 m i kraeg promjera od 0,4m.

Cutis (corium) razvija se od stanica koje potjeu od kutis ploe i somatopleure. Poevi od 5. Tjedna embrionalnog razvitka mezenhimne se stanice preobraze u vezivne stanice, dok se prva vezivna vlakna meu njima pojavljuju tek u 3. Mjesecu razvitka. Tijekom 3. I 4. Mjeseca to se vezivno tkivo u obliku brojnih nepravilnih izdanaka (dermalne papile) izbouje u slojeve epidermisa. U papilama se nalaze krvne kapilare i osjetni ivani zavreci. Granica izmeu kutisa i epidermisa je u poetku ravna, a kasnije nepravilno valovita upravo zbog razvoja dermalnih papila. U potkonom sloju (subcutis) razvije se u drugoj polovini fetalnog razvoja masno tkivo. Nakon 5. Mjeseca koa je prekrivena bjelkastom masom, vernix caseosa, koju ine sekret lijezda lojnica, odljutene stanice epidermisa i dlake. Ona titi kou od tetnog djelovanja amnionske tekuine.

Kliniki vani poremeaji

Ichthyosis je prekomjerno oroenje koe do kojega dolazi u vie nasljednih. Obino se nasljeuju autosomno recesivno, ali mogu biti vezani i uz x hromosom. U tekim sluajevima ihtioze dijete moe imati groteskan izgled i naziva se harlekinski fetus.

Nokat (UNGUIS)

Nokti su ploaste tvorevine graene od oroalih epitelnih elija. Oni se nalaze na dorzalnoj strani svake distalne falange. Proksimalni dio nokta, skriven u lijebu nokta, naziva se korijen nokta. Epitel konog nabora, koji prekriva korijen nokta, sastoji se od uobiajenih slojeva epidermalnih elija. Oroali sloj tog epitela formira eponychium odnosno kutikulu.

Pod vrhom nokta, izmeu njega i jagodice prsta, postoji zaravnjen, zadebljali rub koji se naziva hiponihij (hyponychium). Nokatna ploa koja odgovara oroalom sloju epidermisa i koja sadri tvrdi keratin, lei na povrini dijela epidermisa koji se naziva nokatni krevetac ili leite nokta. Leite nokta formira vezivno tkivo koje se nalazi ispod epidermalnog dijela nokta zajedno sa podnokatnim epidermom. elije matriska se dijele, migriraju distalno i oroavaju, formirajui proksimalni dio nokatne ploe. Nokatna ploa zatim klizi preko leita nokta, koji ne uestvuje u njenom stvaranju. Distalni kraj nokatne ploe prerasta leite nokta, postaje slobodan, pa se moe potroiti ili odsjei. Ploa nokta je bez boje,a boju joj odreuje splet ilica ispod nje. Na prijelazu ploe i korijena nokta nalazi se polumjeseasta zona lunula(lat.luna-mjesec),koja je vidljiva kod gotovo svih ljudi na svim prstima.Kroz gotovo providnu nokatnu plou i tanki epitel nokatnog leita, moe se po boji krvi u krvnim sudovima dermisa ocijeniti koliina kiseonika u njoj. Ploa nokta je u podruju nokta tanka i nije potpuno oroena,a na prijelazu u slobodni dio dosegne maksimalnu debljinu (na prstima ruke 0,5 mm,a na nogama i puno vie).

Razvoj noktaNokti su posebne oroene tvorbe epidermisa. Njihova se osnova javlja sredinom 3. Fetalnog mjeesca, na vrku prsta u obliku ogranienog odebljanja epidermisa. To je tzv. Nokatno polje, koje sekundarno dospije na dorzalnu stranu., to objanjava inervaciju dorzalne strane vrka prsta od palmarnih ivaca. Proksimalni rub primarnog nokatnog polja uraste u kutis i u njemu ini maticu nokta. Stanice u matici nokta poinju uronjavati vec u 5. Fetalnom mjesecu. Tako nastane unutar primarnog nokatnog polja ploa nokta, koja se polagano pomie prema naprijed izmeu oroenog sloja epidermisa i zametnog sloja. U 7. Mjesecu trudnoe ploa nokta probije povrni sloj epidermisa, a potkraj noenja preraste vrak prsta i to najprije na ruci.

Razvoj dlake

Dlake nastaju intenzivnim mnoenjem elija zametnog sloja epidermisa, koje u obliku otro ogranienih pupoljaka urastaju u kosom smjeru u kutis. Tokom urastanja, pojave se dva zadebljanja na pupoljcima i to na onoj strani koja sa koom zatvara tupi ugao. Povrno zadebljanje daje osnovu za lijezdu lojnicu, dok dublje zadebljanje ima ulogu kod izmjene dlake. Kad zavrni dio pupoljka dosegne subkutis, proiri se u obliku lukovice (bulbus pili). Vezivne elije ispod njega intenzivnije se mnoe, pa zajedno s krvnim ilama ine papilu dlake (papilla pili). Sredinje elije u donjem dijelu osnove ubrzo poprime vretenast oblik i oroe te formiraju samu dlaku. Kontinuiranom proliferacijom epitelnih elija koje okruuju papilu, dlaka se potiskuju prema gore dok periferne kubine elije daju epitelnu ovojnicu folikula dlake. Od okolnog mezenhima nastaje vezivna ovojnica korijena dlake. Za nju je obino privren mali glatki mii koji takoer nastaje od mezenhima (musculus arrector pili). Prve dlake javljaju se na elu, obrvama i gornjoj usni fetusa tokom 3.mjeseca, a zatim naglo izbijaju po itavom tijelu, glavi i udovima. Rast dlake zavisi od stalne diobe elija u bulbusu oko papile. elije neposredno uz samu dlaku degeneriraju , pa nastaje kanal kroz koji izrasta dlaka. Prvu generaciju dlaka ini fetalni lanugo (lanugo dlaice), koji ve u 7.mjesecu pokriva itav fetus, izuzevi dlanove i tabane. Potkraj fetalnog ivota prva generacija dlaka poinje ispadati i poslije poroda zamjene je vrce dlake, koje takoer imaju ogranien vijek. Proces izmjene dlaka zapoinje jo u fetalno doba i nastavlja se itav ivot. Izmjena dlaka vri se tako da donji kraj stare dlake oroi a epitelne elije izmeu papile i baze oroene dlake ponu se dijeliti i formirati osnovu za novu dlaku. Na epitelnoj ovojnici folikula dlake izrasta mala izboina od koje se razvija lijezda lojnica. U njenom sreditu elije propadaju te se masna tvar (loj) izluuje u folikul dlake iz kojega dospije na povrinu koe.

KLINIKI VANI POREMEAJI

HYPERTRICHOSIS , prekomjerna dlakavost, posljedica je razvoja velikog broja folikula dlake. Hipertrihoza se takoer naziva Ambras ili Vukodlak sindrom. Dvije su vrste hipertrihoze: 1. generalizirana hipertrihoza, koja se javlja po cijelom tijelu, i 2. lokalizirana hipertrihoza, koja je ograniena na odreenom podruju. Hipertrihoza moe biti ili priroena ( prisutne pri roenju ) ili steena ( prisutna kasnije u ivotu ).

ATRICHIA , priroeni nedostatak dlake, obino je povezana s nepravilnostima razvoja drugih derivata ektoderma,kao to su zubi i nokti. Kongenitalna atrihija je rijedak poremeaj.

Kone lijezde

Kone lijezde nastaju jednim dijelom neposredno od epdermisa, a drugim dijelom u vezi sa razvitkom dlaka. Postoje tri vrste konih lijezda, koje su morfoloki, genetski i histoloki dobro karakterizirane. To su lijezde znojnice, lojnice i mlijene lijezde. lijezde znojnice Osnova lijezda znojnica najprije se javnja na dlanovima i tabanima, a zatim posvuda po koi. Razive merokrinih znojnih lijezda poinje slino kao i razvie dlake, s tom razlikom da invaginacija ( zaetak znojne lijezde ) raste, uvija se i dobija centralnu supljinu, lumen.Uporedo sa ovim procesom, deava se diferencijacija epitelnih elija na sekretne, mioepitelne i elije izvodnih kanala. Osnova mirisnih lijezda primarno nastaje u vezi s osnovom dlaka. Kod ovjeka se razviju u pazuhu, genitalnoj regiji, oko bradavice mlijene lijezde, na rubu vijea i u zvukovodu.

lijezde lojnice lijezde lojnice nastaju preteno od povrnog odebljanja, koje se javlja na osnovi dlake tijekom 5. Mjeseca fetalnog ivota. Propadanjem stanica u sreditu lijezde nastaje sekret-loj ( sebum ), koji se ispranjuje kroz folikularni kanal uz dlaku. Na nekim mjestima tijela lijezde lojnice astaju neposredno iz epidermisa, pa ne ovise od razvitka dlaka ( podruje anusa, polovila, nosnice i vjee).

Mlijena lijezda Krajem 1. Mjeseca embrionalnog razvoja poinje razvoj mlijenih lijezda u obliku parne pruge. Na embriju od 7 tjedana puga se protee du ventrolateralne strane trupa, od pazuha do prepone tj. Od osnove ruke do osnove noge. To su mlijene pruge. U kasnijem stadiju razvoja vei dio mlijene pruge izezne. Od njih ostane samo mali dio u podruju prsa od kojih se razvijaju mlijene lijezde. Lokalno odebljanje epidermisa kao cjelina urasta u mezenhim, proliferie i stvara ljezdano polje, zatim se podijeli na 16-24 pojedinana ogranka na kojima izrastaju epitelni pupoljci. Od epitelnih ogranaka, pojavom lumena u njima, razvijaju glavni odvodni kanali pojedinih renjeva mlijene lijezde, a od epitelnih pupoljaka kanalii i acinusi lijezde. Ductuli lactiferi se najprije tvaraju u epitelnu jamicu koja se nakon roenja bujanjem mezenhima razvije u prsnu bradavicu. Grananje epitelnih traaka, koji predstavljaju budue mlijene kanalie, nastavlja se i nakon roenja. Kod mukaraca, grananje prestaje prije puberteta, pa mlijena lijezda ostane nerazvijena. Kod ena se, u doba puberteta, dioba epitelnih traaka nastavlja, uz istovremeno gomilanje masnog tkiva. Konano razgrananje i formiranje ljezdanih dijelova te njihova diferencijacija u smjeru sekrecije zavre u vrijeme trudnoe. U pubertetu, u toku trudnoe i nakon trudnoe lijezde prolaze razliite promjene uvjetovane hormonalnom koordinacijom hipofize i jajnika. Nakon poroda prvih nekoliko dana mlijene lijezde iluuju ukastu tekuinu, a zatim pravo mlijeko.

Kliniki vani poremeajiBudui da je osnova mlijene lijezde u obliku mlijene pruge, kod oba spola mogu nastati prekomjerne mlijene lijezde ili samo prekomjerne bradavice. Polythelia je postojanje prekobrojnih prsnih bradavica, koje su se razvile od ostatka mlijene pruge. Prekobrojne bradavice se mogu javiti bilo gdje du prvobitne mlijene pruge, ali se najee javljaju u pazuhu.

Polymastia nastaje kada se ostatak mlijene pruge razvije u potpunu mlijenu lijezdu.

U rijetkim sluajevima mlijena lijezda mukarca se moe razviti kao kod ena (ginekomastija) kao posljedica hormonalnih poremeaja.

Literatura :

Junqueira's Basic Histology, Twelfth Edition T.W. Sadler - Langman's Medical Embryology, 11th Edition Embriologija ovjeka Ivan R. Nikolid Osnove embriologije ovjeka za studente opde medicine i atomologije Prof.dr. Vjekoslav Duanid

Praktikum za vjebe iz Histologije 2 i embriologije Zakira Mornjakovi , Zlata Kundurovi , Esad osovi , Dina Kapi , Maida ahinovi , Ajla Arnautovi - Halimi