SinjSke nO

Vin

esrpanj 2012.g. broj 25cijena 8,00 kn

GLASILO GRADA SINJA

tema: ratne alke “91.-95.”

razgovori: Zoran Vujanović Ana Marija Vukušić fra Bože Vuleta Stipe Jukić

ekskluzivno: fotoreportaža “Maršal” u Spaladiumu

sadržaj

razgovor: Zoran Vujanović

tema: Alka i Domovinski rat

sport:Joško Boban i Zdravko Ćurković

gradsko vijeće:dovršena sjednica

2

8

10

18

50

uvod

IMPRESSUM

Sinjske novine broj 25. srpanj 2012.

Izlaze jednom u mjesecu (a po potrebi i kao dvobroj).

Cijena 8,00 kuna

Godišnja pretplata 160,00 kuna (u cijenu uračunata poštarina)

Nakladnik: Grad Sinj

Izdavač: Kulturno umjetničko središte Sinj, Glavička 29 Sinj 21230

Glavni urednik: Vito Perić, GSM: 099/217 09 31

Telefon u redakciji: 021/ 826-049

e-mail: kulturno.umjetnicko.srediste.sinj1@st.t-com.hr

sinjske.novine@gmail.com

Grafička obrada: KUS

Lektura: KUS

Tisak: Kerschoffset Zagreb

Novinari u ovom broju: Vito Perić, Žarko Kodžoman, Klaudija Krajina, Božena Romac

Suradnici u ovom broju: Petar Kliškinić, Slaven Kardoš, Stipe Marasović, Filip Ratković, Boris Filipović Grčić, Gotilda Jadrijević

Zahvaljujemo na pomoći portalima www.Ferata.hr, Sinj.com.hr, AB FOTO , Udruzi S.K.U.P i Foto-video udruzi Sinj na pomoći

UVODNIČKA 25Alka i Velika GospaOvaj broj je prigodni kao što i treba, jer izlazi uoči

dva najveća blagdana našeg kraja Alke i Velike Gospe. Teme su stoga prilagođene, čak smo prigodno povećali broj stranica i nakladu. Ukoliko smo u ovom obilju događanja nešto ili nekog propustili zabilježiti unaprijed se ispričavamo, jer po starom dobrom običaju, u nas se u ove dane toliko toga izdogađa da jednostavno ne možemo stići popratiti sve. No, svakako, i u ovom broju ćete pronaći svega pomalo, a izdvajamo nekoliko zanimljivih razgovora; sa dogradonačelnikom Zoranom Vujanovićem o kulturi, sa etnologinjom Anom Marijom Vukušić o Alci i sa predsjednikom VAD-a Stipom Jukićem, a o čemu drugom nego o Alci. Otvorili smo i novu rubriku MLADE SNAGE u kojoj predstavljamo troje mladih ljudi koji su u svojim djelatnostima zapaženi i vrijedni. Imamo i teme; Alka u ratnim godinama 1991.-1995. te problematika korištenja/nekorištenja vojarni u Sinju. U ovom broju možete pročitati i „oproštajni“ intervju sa bivšim gvardijanom fra Božom Vuletom koji je odgovarajući na jednu zahvalu sugrađanina na oproštaju lijepo rekao „i kad odem tu sam“, tako da ćemo sigurno sa fra Božom i dalje surađivati. Nastavljamo i sa kolumnama Petra Kliškinića–Klike, a donosimo i dvije ekskluzive. Pronašli smo hrvatskog olimpijca sinjskih korijena Marija Vekića pa tako uz Vesnu Milanović Litre naš će kraj imati još jednog predstavnika u Londonu. Druga ekskluziva su rode u polju. Te prekrasne velike ptice desetljećima su prelijetale naš kraj, a ovo ljeto su se utaborile u Sinjskom polju i to je zaista događaj. Popratili smo i festival SARS rječju i slikom, obzirom da je to definitivno bio najposjećeniji organizirani događaj ovo ljeto. U tri dana preko 3000 ljudi se zabavljalo i družilo u Sinju uz glazbu, kulturu, razne akcije i preformanse. U sportskoj rubrici uvijek zanimljivo i kvalitetno štivo Žarka Kodžomana, i kad sve zbrojite opet imate što pročitati. Uz želje alkarima za što bolji nastup i prezentaciju ove zasigurno jedne od najstarijih viteških igara u Europi, svim čitateljima i sugrađanima čestitamo nadolazeći blagdan Velike Gospe i Dan Grada Sinja.

Glavni urednik Vito Perić

Uk

ratk

o

4

SinjSke nOVine

Ovogodišnji Dani Alke i Velike Gospe, najveća kulturno-zabavno-sportska manifestacija u Sinju, otvoreni su prigodnoim programom na Trgu kralja

Tomislava (pijaci) 14. srpnja. Ugođaj su stvarali Gradska glazba i SinJske mažoretkinje, a zastavu manifestacije je podigao predsjednik GV-a Milan Smoljo. Nakon toga u

dvorištu Alkarskih dvora izvedena je predstava pučkog kazališta „Ona o Purku iliti ga na silu fratar“, a u galeriji Galiotović otvorena je izložba slikara Petra Jakelića iz Splita. Dani Alke i Velike Gospe će trajati sve do konca kolovoza, a Sinjani i njihovi gosti će moći pogledati izložbe, predstave, folklorne programe, koncerte, sportska događanja. Treba izdvojiti programe Gradske glazbe i klape Sinj koje ove godine obiježavaju obljetnice, 150 i 30 godina rada. Kazališni dio će pokriti Sinjsko pučko kazalište, a u izložbenom dijelu uz Jakelića sinjska publika je već mogla vidjeti izložbu Ivana Maleša Baje, Vladimira Davidenka, zatim trodnevni festival S.A.R.S, koncert mješovitog pjevačkog zbora Sinj, koncerte klasične glazbe sinjskih mladih glazbenika te ansambla Musicus movens itd. U programu je predviđen i nastup jazz pjevačice Denise Jannah, potom velika izložba u galeriji Sikirica, „Sinj, pogled na stvaranje jednog grada“ u organizaciji KUS-a, predstava Opsada Sinja 1715 i tako redom. U sportskom dijelu uz tradicionalne turnire na košarkaškom igralištu biti će i niz drugih događanja u odbojci, ragbiju, stolnom tenisu, potom tradicionalna izložba pasa, rukometni turnir. Naravno, najviše pozornosti će plijeniti dvije najveće manifestacije; Alka 5. kolovoza i svetkovina Velike Gospe 15 kolovoza.

V.P.

DANI ALKE I VELIKE GOSPE 2012

SPOrAZUM O SUrADNJI IZMEđU GrADA SINJA I INSTITUTA ZA MIGrAcIJE I NArODNOST

Gradonačelnik Sinja Ivica Glavan potpisao je sporazum o suradnji između Grada Sinja i Instituta za migracije

i narodnost. Sporazum je u ime Instituta potpisao ravnatelj dr. sc Zlatko Šram u nazočnosti suradnice Marine Perić-Kaselj. Prema odredbama sporazuma suradnja između Grada i Instituta će se ostvariti organizacijom niza znastvenih skupova na temu doprinosa iseljenika Sinja i Cetinskog kraja u očuvanju nacionalnog identiteta i promociji Hrvatske u svijetu. Tako je načelno dogovoren i

prvi skup koji bi se trebao održati krajem godine (studeni ili prosinac). Tema tog znanstvenog i stručnog skupa bila bi život i djelo poznatog političkog emigranta, publicista i političara Tihomila Rađe.

Uk

ratk

o

5

SinjSke nOVine

U igradskoj vijećnici dodijeljena su uvjerenja o stručnom osposobljavanju za 15 njegovateljica s područja Cetinskog kraja. Uvjerenja su dodijelili

: gradonačelnik Sinja Ivica Glavan, donačelnik Hrvaca Jakov Titlić, ravnateljica učilišta Magistra Dijana Turudić i predsjednik CERURE-e Stipe Efendić . Riječ o programu cijeloživotnog obrazovanja koji je pokrenuo Centar za ruralni razvoj CERUR iz Sinja. Pri realizaciji programa sudjelovali su HZZ, Centar za socijalnu skrb i Udruga tjelesnih invalida, a program su financirali Svjetska banka, Ministarstvo poduzetništva, Grad Sinj, općine Hrvace i Dicmo, te braniteljske zadruge iz Cetinskog kraja. Ravnateljica Turudić iz učilišta koje je provelo osposobljavanje istaknula je kako je bilo iznimno teško izabrati 15 kandidatkinja s obzirom na veliku zainteresiranost za program, iskazala je zadovoljstvo što su sve kandidatkinje uspješno završile osposobljavanje koje bi im u budućnosti moglo donijeti radno mjesto. „Ovo uvjerenje omogućuje im

zapošljavanje u ustanovama za starije i nemoćne osobe, ali i registriranje vlastite djelatnosti, odnosno otvaranje domova kapaciteta do 20 osoba“, kazala je. Predsjednik Centra za ruralni razvoj Stipe Efendić istaknuo je kako su sve kandidatkinje do sada imale zanimanja za kojima trenutno nema potražnje na tržištu rada, a nekoliko kandidatkinja i u svojoj obitelji imaju teško oboljele osobe kojima je stručna pomoć prijeko potrebna. Sinjski gradonačelnik Ivica Glavan naglasio je kako je upravo ova vrsta osposobljavanja došla u pravi trenutak jer bi uskoro na području vojarne Ivaniša Nelipića trebala biti omogućena izgradnja domova za osobe starije životne dobi gdje bi se moglo zaposliti između 100 i 200 osoba. Gradonačelnik je iskoristio prigodu napomenuti kako su interes za izgradnju domova za starije i nemoćne osobe na području Sinja pokazali i predstavnici nekih nordijskih zemalja.

B.r. foto: F.r.

NJEGOVATELJIcE DOBILE UVJErENJA

Delegacija iz Sinja, predvođena gradonačelnikom Ivicom Glavanom, u kojoj su bili i predstavnici Franjevačkog samostana, posjetila je Općinu

Prozor-Rama u BiH. Na sastanku je, između ostaloga, dogovoreno potpisivanje Povelje o prijateljstvu između Grada Sinja i Općine Prozor–Rama.U sinjskoj delegaciji, osim gradonačelnika Glavana, bili su dogradonačelnik Zoran Vujanović, pročelnica UO za prostorno uređenje, komunalne djelatnosti, gospodarstvo i upravljanje imovinom Grada Sinja Ankica Panza, voditelj klape Sinj Mojmir Čačija, i snimatelj HTV-a Petar Malbaša. Ispred Franjevačkog samostana Sinj u Rami su bili novi župnik fra Ante Bilokapić i fra Ante Čovo. Sinjsku delegaciju u Rami su primili načelnik Općine Jozo Ivančević sa suradnicima i gvardijan Franjevačkog samostana Rama-Šćit fra Tomislav Brković. Osim o temama koje će u budućnosti još više povezati ova dva povijesno povezana mjesta, razgovaralo se o potpisivanju Povelje prijateljstva između Grada Sinja i Općine Prozor-Rama. Dogovoreno je kako će se povelja potpisati u oba mjesta, u Gradu Sinju 13. kolovoza na Svečanoj sjednici

Gradskog vijeća povodom Dana Grada, a u Općini Prozor-Rama 7. rujna na Svečanoj sjednici Općinskog vijeća, na kojoj će nastupiti Klapa Sinj. Na sastanku se razgovaralo i o ‘Stazi gospe Sinjske’, zajedničkom projektu Grada Sinja i Općine Prozor-Rama koji je apliciran prema IPA fondovima za razvoj prekogranične suradnje.Izvor: www.ferata.hr

POVELJA O PrIJATELJSTVU SINJA I rAME

Uk

ratk

o

6

SinjSke nOVine

Kompanija LUKOIL otvorila je benzinsku postaju u ulici Miljenka Buljana kod gradskog hipodroma.

Zajedničkim rezanjem vrpce postaju su na prigodnoj svečanosti otvorili pomoćnik generalnog direktora LUKOILA Davor Kulušić i sinjski gradonačelnik

Ivica Glavan. „Zadovoljan sam i sretan, ovo je jedna u nizu stvari koje radimo. Čovjek može doći do dna, ali mora onda dignuti glavu i ići dalje. Ovim otvaranjem imamo 12 ljudi manje na Zavodu za zapošljavanje. Zahvaljujem tvrtki LUKOIL i svim djelatnicima. Neka im je sa srećom i neka rade dobar posao,“ rekao je gradonačelnik. Benzinska postaja LUKOIL smještena je u

ulici Miljenka Buljana, na površini 450 metara kvadratnih. Zaposlenici će raditi u tri smjene, a uz mogućnost kupnje goriva, vozače na raspolaganju imaju i malu trgovinu te kafić u sklopu objekta postaje. Početak rada nove benzinske postaje blagoslovio je fra Bože Vuleta Kratko o kompaniji LUKOILLUKOIL je jedna od vodećih svjetskih kompanija za proizvodnju nafte i plina. Prema potvrđenim rezervama ugljikovodičnih goriva LUKOIL je druga po veličini privatna naftna kompanija u svijetu.Kompanija posjeduje oko 1,3% globalnih rezervi nafte kao i 2,3% globalne proizvodnje nafte.Početkom 2008. potvrđene rezerve LUKOILa iznosile su 15.715 milijuna barela sirove nafte i 27.921 milijardi kubičnih stopa (bcf) prirodnog plina, ukupno 20.369 milijuna barela ekvivalenta nafte (boe).Ukupni prihodi na razini kompanije oko 105 milijardi USD. Zaposlenih u cijelom svijetu 130.000. LUKOIL ima 6.500 benzinskih postaja od čega oko 3500 u Europi.LUKOIL HrVATSKALUKOIL u RH ima 40 benzinskih postaja i drži cca. 6% tržišta trgovine naftnim derivatima. Ima 350 zaposlenih, većinom mladih ljudi. U petogodišnjem razvojnom ciklusu planira se otvoriti novih cca. 40 benzinskih postaja i otvoriti radna mjesta za cca. 350 – 400 novih radnika. Najpoznatiji LUKOIL-ov brand je visokokvalitetno dizel gorivo „ECTO“. U svom poslovanju kompanija pruža podrška lokalnoj samoupravi. Generalni direktor kompanije je Niklolay Ivchikov.V.P.

SINJ DOBIO JOŠ JEDNU BENZINSKU POSTAJU

PrEDSJEDNIK JOSIPOVIĆ ODLIKOVAO GENErALA ŠIMcA

Predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović uručio je umirovljenom general bojniku Hrvatske vojske Petru

Šimcu odlikovanje Red kneza Domagoja s ogrlicom za zasluge u Domovinskog ratu. Na primanju u Uredu predsjednika RH, osim general bojnika Petra Šimca, bili su i članovi njegove obitelji, supruga Vlasta, sinovi Srđan i Hrvoje, te unuk Karlo, kao i njegovi gosti, general Petar Stipetić, admiral Ante Urlić, saborska zastupnica Tatjana Šimac Bonačić i Ivo Čović. General bojnik Petar Šimac rođen je 03.07.1936. godine u Sinju. Nakon više vojno-pomorske akademije završava artiljerijsko-raketnu specijalizaciju i više drugih specijalističkih tečajeva. U organiziranje i ustroj obrambenog i sigurnosnog sustava Republike Hrvatske bio je uključen od početka stvaranja njene samostalnosti. Tijekom Domovinskog rata

obnašao je dužnost zapovjednika Operativne zone Split, rukovodio je operacijom HV-a Zelena tabla-Male Bare u Pločama u rujnu 1991. godine. Dobitnik je Nagrade za životno djelo Grada Sinja, a prošle godine dodijeljena mu je i Nagrade za životno djelo Grada Ploča. Bio je član Časnog alkarskog suda od 1996. do 2000. godine, a uoči i za vrijeme Domovinskog rata obavljao je dužnost predsjednika Sportskog saveza Splita.Izvor: www.ferata.hr

Uk

ratk

o

7

SinjSke nOVine

SPUST cETINOM U ČAST POGINULIM I UMrLIM BrANITELJIMA cETINSKOG KrAJA

Održan je treći po redu memorijalni spust Cetinom, koji je posvećen poginulim i umrlim braniteljima Cetinskog kraja. U tri kategorije nastupilo je 67 posada, odnosno

oko 200 natjecatelja. U kategoriji dvosjed prva je bila ekipa Cetina, a u trosjedu su slavili momci ŠRD ‘Cetina’ Sinj i ‘Pastrve’ Trilj. U čamcima četiri plus pobjedila je ekipa Cetina Adventure.Ova 15 km duga utrka startala je na Panju, a cilj spusta bio je na otočiću Despotuša u Sinjskom polju, gdje se upriličila dodjela priznanja i nagrada najboljima.Među natjecateljima se našao i znatan broj osoba iz javnog života: ministar obrane Ante Kotromanović, saborski zastupnik Dinko Bošnjak, dožupan Luka Brčić, gradonačelnik Sinja Ivica Glavan, pomoćnik ministra unutarnjih poslova Nebojša Kirigin, načelnica PP Sinj Vjera Malbaša, bivša miss Hrvatske Katarina Banić i ostali. Organizatori spusta bili su braniteljske udruge ‘Veterani 126. brigade HV-a’ Sinj i BZ ‘Patriot’ iz Dabra, a cijeli tijek staze osiguravali su pripadnici HGSS-a.IZVOr: www.ferata.hr

EKO AKcIJA cETINAUdruga izviđača Vitezovi i ŠRD Cetina Sinj organizirali su

eko-akciju na Cetini. Čišćenju se odazvalo 15 aktivista koji su iz Cetine izvukli 1 tonu smeća. Akcija je sa dva gumena čamca provedena na području od Kosinca do Despotuše.

F.r.

SINJ DrUGI NA LJESTVIcI NAJSIGUrNIJIH GrADOVA HrVATSKOJ

Prema rezultatima najnovijeg istraživanja sigurnosti gradova, koje su proveli časopis Zaštita i Ekonomski institut Zagreb, Sinj je

drugi najsigurniji grad u Hrvatskoj. Prvo mjesto zauzeo je Samobor.Istraživanje sigurnosti 29 najvećih gradova provedeno je isključivo prema službenim podacima Ministarstva unutarnjih poslova u posljednjih 14 godina, od 1988 do 2011. godine, a radi lakše obrade podataka fokusirano je na 2011. godinu. Njime su obuhvaćeni gradovi s najmanje 20 tisuća stanovnika, među kojima je Sinj 24. po veličini.Istraživanje je provedeno u četiri kategorije. U kategoriji nasilnih kaznenih djela Sinj je na 7. mjestu, a na tablici stope imovinskih kaznenih djela zauzeo je 2. mjesto. U kategorijama stopa prometnih žrtava i stopa zlouporabe opojnih doga Sinj je zauzeo 6. mjesto.Načelnica Policijske postaje Sinj Vjera Malbaša kaže kako su, ne samo Sinj nego i druga mjesta Cetinske krajine prepoznata kao sigurna mjesta. Istaknula je kako je to rezultat rada policije, ali i drugih čimbenika u društvu s kojima PP Sinj ima dobru suradnju.‘Sigurno je da se uvijek može učiniti više kako bi sigurnost građana bila na još većem nivou. No, to ne ovosi samo od rada policije, nego i od drugih čimbenike u društvu, kako od čelnika Grada, tako i od udruženja građana, kao i drugih građana koji u suradnji s policijom mogu dati svoj obol da sigurnost bude još veća. Pozivam građane da prepoznaju ovaj značaj koji je Sinj dobio, te da i oni učine još više kako bi ta sigurnost ostala na toj razini, ako ne da bude i veća’, kazala nam je načelnica PP Sinj. Istraživanje je također pokazalo kako je Sinj u društvu samo 6 od 29 gradova u kojima je stopa nasilnih kaznenih djela zadnjih godina porasla. Tako je stopa kaznenih djela u 2011. godini u odnosu na 2009. porasla s 0,20 na 0,28 posto. Posljednjih godina u porastu je broj razbojništava, provala i krađa, pa čak 24 grada imaju negativan trend ove stope. Među njima je i Sinj, koji ipak od svih gradova primorske Hrvatske ima najmanju stopu porasta imovinskih kaznenih djela. Stručnjaci i sociolozi navode kako su takav trend očekivali s obzirom na povećanje nezaposlenosti i jačanje krize, pa ističu kako je za očekivati kako će podaci za 2012. godinu biti još lošiji. Grad Sinj može se pohvaliti i kako je među šest gradova u kojima se bilježi smanjenje stope žrtava u prometu, poginulih i ozlijeđenih, te kako bilježi i blagi pad stope zlouporabe opojnih droga.Izvor: www.ferata.hr

Uk

ratk

o

8

SinjSke nOVine

Grad Sinj je započeo (a dok ovo budete čitali i dovršio)

uređivanje samog središta, ulice Put Petrovca u kojoj je smještena peškarija. Također se pristupilo zahvatu popravljanja kamenih kocaka u ulici ispred zgrade suda (kocke su oštećene ove zime tijekom nevremena). Izvođač rdova koji su počeli krajam svibnja je Cetina d.d. sinja, a ukupna vrijednost iznosti 1.350.000 kn. Radi se svak idan osim subote i nedjelje, ali po potrebni u završnici radnici i u te dane odrađuju posao. Sugrađani „žugaju“ jer su malo dekomodirani, ali kada radovi bud gotovi Sinj će zaista imati lijepo središte svo u kamenu. Raspitali smo se odjelu za protstorno planiranje o nekim detajima i dobili slijedeće odgovore: Autor projekta je Ante Kuzmanić, za projekt je ishođeno Rješenje o odobrenju radova od Ministarstva kulture,Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorski odjel Split –razlog postupanja su Konzervatorski uvjeti. Izvedeni su svi radovi na instalacijama za koje je bila potrebna promjena/izmjena ( kabeli telekomunikacija ili distribucije

el.energije) ili prespajanje ili izvođenje novih priključaka vode i kanalizacije. Materijali predviđeni za ugradnju su predviđeni projektom i zadovoljavaju kriterije našeg podneblja. Postoji idejno rješenje “Nove” peškarije, ali to nije u sklopu ovog projekta. Svakako da nakon

uređenja ulica Put Petrovca i Petrovac, treba razmišljati i o uređenju tržnice koja bi bila u skladu sa potrebama ovog trenutka i udovoljavala budućem vremenu.V. P.

UrEđUJE SE SrcE GrADA

gr

ad

sko

vijeć

e

9

SinjSke nOVine

Piše: Božena rOMAc

Početkom srpnja, održan je nastavak prekinute 27. sjednice Gradskog vijeća Sinja. Od ukupno 16 točaka dnevnog reda vijećnici su prihvatili

deset. Dvije točke su odbijene, a tri povučene bez da se o njima raspravljalo, dok je jedna povučena prije glasanja. Sjednici je prisustvovalo 17 od 19 vijećnika. Nedostajali su Stipislav Jadrijević i Miroslav Barać pa NL S. Jadrijevića nije imala većinu. Vijeće nije prihvatilo Prijedlog rješenja o razrješenju i imenovanju novih članova Odbora za javna priznanja kao ni Prijedlog Rješenja o razrješenju zamjenika predsjednika i člana i imenovanju njihovih zamjenika u Odboru za predstavke i prijedloge. Prije rasprave povučene su četiri točke; Prijedlog Godišnjeg izvještaja o izvršenju Proračuna za 2011., Prijedlog Programa asfaltiranja nerazvrstanih cesta na području Sinja u tekućoj godini, Prijedlog rješenja o izmjeni Rješenja o određivanju i promjenama imena ulica i trgova te Izvješće o realizaciji plana i programa rada Dječjeg vrtića Bili cvitak za 2010./2011. pedagošku godinu s financijskim izvješćem za 2011. Nakon kraće rasprave gradonačelnik Ivica Glavan s dnevnog reda povukao je i Prijedlog Odluke o učlanjivanju Grada Sinja u Lokalnu akcijsku grupu Cetinska krajina. Prihvaćeno je Izvješće Mandatne komisije, kojim je utvrđeno da su zbog podnošenja pisane ostavke prestali mandati vijećnicima HDZ-a Stipi Jukiću, Milošu Baliću i Draženu Šabiću. Tako je 11. svibnja počeo mandat njihovih zamjenika Boška Baraća, Ante Križanca i Matka Čarića. Jednoglasno je prihvaćena Odluka o uspostavljanju suradnje između Općine Prozor-Rama i Grada Sinja kao i Odluka o agrotehničkim mjerama te uređivanju i održavanju poljoprivrednih rudina na području Grada Sinja. Gradski vijećnici prihvatili su i Prijedlog Programa Dani Alke i Velike Gospe koji će građane ove godine koštati oko 420 tisuća kuna. Prihvaćena su Izvješća o radu dječjih vrtića Čarobni pianino i Blagovijest kao i Gradske knjižnice čije izvješće je podnosila ravnateljica Mladenka Macan.Vijećnici su birali članove Povjerenstva za dodjelu novčanih poticaja za zapošljavanje na području

Grada Sinja. Odbor za izbor i imenovanja Gradskom vijeću je za predsjednicu Povjerenstva predložio Elenu Perković Paloš, dok su za članove predloženi Zoran Vujanović, Ankica Panza, Igor Vidalina i Jasna Mijić Trogrlić. Nakon žestoke rasprave vladajućih i oporbenih predloženo je novo Povjerenstvo. Oporbeni vijećnici HDZ-a, HSLS-a i nezavisni Miro Bulj nisu se složili sa ovakvim prijedlogom. Stoga su predložili da predsjednica Povjerenstva bude Martina Barbić, a za članove su predložili Mladena Vidića, Tihomira radovića, Ankicu Panzu i Jasnu Mijić Trogrlić. S obzirom da su na sjednici većinu imali oporbeni vijećnici, njihov prijedlog je i prihvaćen. Vijećnici su pokušali naći rješenje za sprječavanje šteta za vrijeme suše na područjima bez vodoopskrbnog sustava. Nakon poduže rasprave jednoglasno je odlučeno da se županu Splitsko-dalmatinskom Anti Sanaderu predloži proglašenje elementarne nepogode zbog suše u naseljima Zelovo, Obrovac, Bajagić, Čačijin dolac i Priorica. Komunalni redar obilazit će ugrožena naselja te će evidentirati kolika je potreba za vodom, a putem Stožera za zaštitu i spašavanje Grada Sinja osigurat će se voda za domaćinstva. U okviru rasprave, gradonačelnik je izvjestio kako su odobrena sredstva za izgradnju vodoopskrbnog sustava Čačijin dolac-Priorica. Radovi će početi kroz 30 dana, pa bi mještani ugroženih naselja za 4-5 mjeseci trebali konačno dobiti vodu. Rasprava se povela i o prijedlogu Mira Bulja koji je od vijećnika tražio da se donese odluka o pozivu Vladi RH da održi sjednicu u Gradu Sinju. Usprotivili su se vijećnici SDP-a koji drže kako Vlada nije zadužena za rješavanje problema Grada Sinja nego za rješavanje makroekonomskih problema na razini države. Kazali su kako se putem ministara i saborskih zastupnika može doći do određenih odgovora i odluka te da nema potrebe za pozivanjem Vlade. Nakon rasprave vijećnici SDP-a zatražili su stanku te se više nisu vraćali. Tako je Buljev prijedlog prihvaćen za 8 glasova za (HDZ-a, Miro Bulj i Hrvoje Filipović Grčić- HSLS). Protiv je bio vijećnik NL dr. Jadrijevića Davor Milošević. Preostala dva vijećnika NL, Milan Smoljo i Ivana Šabić bili su suzdržani.

D O V r Š E N A P r E K I N U T A 2 7 . SJEDNIcA GrADSKOG VIJEĆAVijećnici su dovršili prekinutu 27. sjednicu. Od 16 točaka prihvaćeno 10, prihvaćena izvješća vrtića Čarobni pianino i Blagovijest, čeka se Bili cvitak. Županu Anti Sanaderu upućen prijedlog o proglašenju elementrane nepogode suše. Usvojen program Dana Alke i Velike Gospe. SDP protiv poziva Vladi rH da održi sjednicu u Sinju.

ra

zgo

vo

r

10

SinjSke nOVine

Piše i foto: V ito Perić

Obzirom da u gradskoj vlasti „pokrivate“ društvene djelatnosti predstavite čitateljima vaš resor.

Pojmom društvenih djelatnosti koje se financiraju sredstvima iz gradskog proračuna obuhvaćeni su predškolski odgoj, kultura, šport, školstvo, socijalna skrb i protupožarna zaštita. Za financiranje ovih djelatnosti Proračunom Grada Sinja za 2012. godinu predviđeno je 23.586.000,00 kuna ili 34,52 % ukupnih proračunskih sredstava. Po pojedinim djelatnostima, raspodjela izgleda ovako : Predškolski odgoj, 8.248.000,00 kuna – grad osigurava sredstva i uvjete za financiranje programa rada gradskog dječjeg vrtića „Bili cvitak“, te sufinanciranje privatnih dječjih vrtića „Čarobni pianino“ i „Blagovijest“;Kultura, 3.088.000,00 kuna – grad osigurava financiranje ustanova (Kulturno-umjetničkog središta Sinj i Gradske knjižnice te sufinanciranje Muzeja Cetinske krajine) i udruga u kulturi Grada Sinja (Viteško alkarsko društvo, Gradska Glazba, Klapa Sinj, Sinjsko pučko kazalište, Sinjske mažoretkinje, folklorna društva, karnevalske udruge i.t.d.) kroz redovno godišnje financiranje, kao i kroz realizaciju raznih kulturnih manifestacija, od kojih se posebno ističe program „Dani Alke i Velike Gospe“ u okviru kojeg se svake godine izvede preko pedeset vrijednih kulturnih, zabavnih i sportskih manifestacija. Grad financira i posebni program Kulturno umjetničkog središta koji traje tijekom cijele godine. U sklopu Božićno-novogodišnjeg programa pak održavaju se također razne kazališne predstave, koncerti, kao i programi za djecu. Grad financira uređenje Galerije Sikirica te sufinancira obnovu Gradske tvrđave, izgradnju Alkarskih dvora i.t.d.; Šport, 4.402.000,00 kuna – grad financira programe rada sportskih klubova i udruga, kao i rad gradskog bazena te podmiruje troškove održavanja sportskih objekata;Školstvo, 1.854.000,00 kuna – grad osigurava sredstva za subvencioniranje prijevoza učenika i studenata sa područja Grada Sinja, novčano nagrađuje najbolje učenike sinjskih osnovnih i srednjih škola, kao i njihove mentore, dodjeljuje studentske stipendije studentima sa područja Grada Sinja i.t.d.;Socijalna skrb, 2.960.000,00 kuna – grad dodjeljuje novčane pomoći socijalno ugroženim pojedincima i

obiteljima, pomoći za subvenciju troškova stanovanja, pomoći za poboljšavanje uvjeta stanovanja i jednokratne pomoći za novorođenu djecu sa područja Grada, osigurava sredstva za rad udruge obitelji poginulih hrvatskih branitelja, udruge HVIDR-a i sl. Također, Grad sufinancira kupnju udžbenika učenicima osnovnih i srednjih škola, osigurava sredstva za darove korisnicima stalne pomoći Centra za socijalnu skrb, božićnice umirovljenicima sa malim primanjima i.t.d.; Protupožarna zaštita, 1.750.000,00 kuna – grad osigurava sredstva za redovnu djelatnost Dobrovoljnog vatrogasnog društvaOstale djelatnosti, 1.284.000,00 kuna – to su donacije udrugama civilnog društva, političkim strankama, Crvenom križu, Turističkoj zajednici, Civilnoj zaštiti, nacionalnim manjinama i sl.Kakvo je trenutno stanje u kulturi grada Sinja, mislimo i na dio koji se radi u ustanovama i na amaterski dio?U kontekstu marginalizacije udruga i ustanova u kulturi od strane određenih političkih faktora u Gradskom vijeću Grada Sinja i bitno smanjenih sredstava za njihov rad, možemo reći da je stanje ipak zadovoljavajuće i to prvenstveno zahvaljujući entuzijazmu kulturnih djelatnika i članova udruga u kulturi. Imate li koncepciju ili bolje rečeno dugoročnu strategiju razvoja kulturne djelatnosti Grada Sinja?Ako pod pojmom strategije u kulturi podrazumijevamo razrađeni i sveobuhvatni plan za postizanje ciljeva u kulturi koje smo definirali za određeno vremensko razdoblje, sa popisom aktivnosti, aktera, resursa i očekivanim rezultatima, onda možemo reći da Grad Sinj nema takav akt što, međutim, ne znači da ne znamo što hoćemo. Upravo suprotno, njegovanje bogate kulturne baštine našeg kraja u prožimanju sa suvremenim kulturnim stvaralaštvom čini okosnicu našeg djelovanja i svih kulturnih sadržaja koje želimo promovirati. To su nam izvorišne osnove i ciljevi kojima težimo. Koncepcija, odnosno dugoročna strategija trebaju biti sredstvo kojim ćemo lakše doći do tih ciljeva i zato svakako podržavam nastojanja da se izradi jedan sveobuhvatni koncepcijski tj. strateški plan razvoja kulture našeg grada i kraja. Upravo iz našeg Kulturno umjetničkog središta krenula je takva inicijativa koju podržavam. Komentirajte odluku Gradskog vijeća o smanjenju sredstava u proračunu u odnosu na društvene

Z a m j e n i k g r a d o n a č e l n i k a S i n j a , Z o r a n V u j a n o v i ć

O društvenim djelatnostima, kulturi, proračunskim sredstvima, udrugama i ustanovama, politici, Danima Alke i Velike Gospe…

„O KULTUrI U SINJU TrEBAJU ODLUČIVATI LJUDI IZ KULTUrE A NE POLITIČArI U GrADSKOM VIJEĆU“

rAZGOVOr S POVODOM

ra

zgo

vo

r

11

SinjSke nOVine

Z a m j e n i k g r a d o n a č e l n i k a S i n j a , Z o r a n V u j a n o v i ć

„O KULTUrI U SINJU TrEBAJU ODLUČIVATI LJUDI IZ KULTUrE A NE POLITIČArI U GrADSKOM VIJEĆU“

djelatnosti, konkretno kulturu.Odluka Gradskog vijeća Grada Sinja o smanjenju proračunskih sredstava za kulturu je, blago rečeno, problematična. Naime, prije donošenja ove odluke, Gradsko vijeće nije analiziralo stvarno stanje u kulturi Grada Sinja, rezultate rada ustanova i udruga u kulturi i njihove realne potrebe. Odluka o smanjenju sredstava za rad udruga u kulturi je stoga bila i ostala paušalna i nepromišljena, a posljedice te odluke osjećaju se kako u redovnom radu udruga, tako i u provođenju kulturnih programa. Smatrate li da je broj udruga prevelik i da će zbog toga zagušiti prostor za djelovanje, odnosno da će kvaliteta izgubiti nauštrb kvantitete?Ne smatram da je brojnost udruga u kulturi nekakav problem, niti da će se zbog brojnosti udruga zagušiti prostor za njihovo djelovanje, niti da će zbog toga kvaliteta izgubiti nauštrb kvantitete. Naime, nije problem u broju udruga, već u kontinuitetu i kvaliteti njihovog rada. Stoga smo nedavno Gradskom vijeću predložili donošenje Odluke o kriterijima vrednovanja i financiranja programa javnih potreba u kulturi Grada Sinja za područje kulturno-umjetničkog amaterizma. Ovu Odluku Gradsko vijeće još nije donijelo, uz obrazloženje da je o istoj potrebno provesti širu javnu raspravu. Nadam se da će se to dogoditi uskoro, tako da ćemo temeljem ove Odluke svaku udrugu u kulturi moći svrstati tamo gdje i pripada. Naime, ovom odlukom utvrdit će se kriteriji vrednovanja i financiranja programa javnih potreba u kulturi Grada Sinja, razvrstavanje kulturno-umjetničkih udruga u vrsne grupe, način rangiranja – ocjene kvalitete rada te način praćenja korištenja proračunskih sredstava Grada Sinja predviđenih za rad kulturno-umjetničkih udruga, te prava i obveze koje iz toga proizlaze. Procjena kvalitete rada i kontinuiteta djelovanja te nadzor nad radom udruga od strane kulturnog vijeća omogućit će jednostavnu valorizaciju i razvrstavanje udruga u kulturi u četiri vrijednosne skupine : a) kulturno-umjetničke udruge čiji su programi visoke umjetničke kvalitete, b) udruge čiji su programi primjereni i dobri, ali nisu na visokom umjetničkom nivou, c) udruge koje ne postižu značajnije umjetničke rezultate i d) udruge koje trenutno nisu prioritetne za kulturnu politiku Grada Sinja. U zavisnosti od toga kojoj skupini će pripasti pojedina udruga djelit će se i proračunska sredstva. Donošenje ove odluke značit će uvođenje reda u trošenju proračinskih sredstava u kulturi i omogućit će stvaranje konkurencije na „kulturnom tržištu“.

Osvrnite se na ovogodišnji program Dani Alke i Velike Gospe i općenito vaš komentar na tu manifestaciju. Je li došlo vrijeme za promjene i osvježavanje same koncepcije te najvažnije društvene (kulturne) manifestacije u Sinju?Program „Dani Alke i Velike Gospe“ je tradicionalan i dobar. Međutim, svake godine valja raditi na podizanju njegove kvalitete. Prošlogodišnji Program može biti primjer kako se to može učiniti. Naime, pored tradicionalnih nastupa Gradske glazbe, Sinjskih mažoretkinja, Klape Sinj, Sinjskog pučkog kazališta i naših kulturno umjetničkih društava čiji nastupi predstavljaju okosnicu Programa, ugostili smo i eminentne umjetnike međunarodne reputacije poput violiniste svjetskog glasa, neponovljivog Stefana Milenkovića, komorni ansambl Zagrebački solisti, Tamaru Obrovac, Edina Karamazova... To je put kojim treba ići - čuvati, njegovati i afirmirati bogato kulturno nasljeđe našeg kraja, ali i neprekidno se otvarati i prezentirati suvremeno kulturno stvaralaštvo domaćih i stranih kako vrhunskih, tako i mladih neafirmiranih umjetnika. Po mome mišljenju, puno značajniji kreator i promotor novog i boljeg koncepta kulture u Sinju treba biti naše Kulturno umjetničko središte koje je inače zaslužno za to što je ljestvica kulturnih standarada u životu našeg grada visoko podignuta. O kulturi u gradu trebaju odlučivati ljudi iz kulture, a ne političari u Gradskom vijeću, pa nam se više neće događati ovakve neugodne i nepotrebne epizode sa smanjenjem proračunskih sredstava za kulturu. Kulturno umjetničko središte i Turistička zajednica Grada Sinja najpozvaniji su osmisliti moderniji način kulturnog razvoja i kulturne prezentacije Grada Sinja.

ra

zgo

vo

r

12

SinjSke nOVine

Piše: Božena rOMAcFoto: Arhiva SN

Predstavnici Viteškog alkarskog društva tijekom svibnja i lipnja obavili su razgovore sa najvišim dužnosnicima hrvatske države.Dobili su potvrde

kako će ovogodišnje alkarske svečanosti, iz svečane lože, pratiti predsjednik Ivo Josipović, predsjednik Sabora Boris Šprem te veliki broj visokih državnih dužnosnika, veleposlanika i crkvenih dostojanstvenika. Tako će se, Sinjska Alka , koja se ove godine održava pod pokroviteljstvom UNESCO-a ,ubrojiti u prvorazredne društvene događaje. Paralelno s VAD-om priprema se i Grad Sinj, uređuju se ulice koje vode do alkarskog trkališta kako bi sve do 5. kolovoza bilo spremno za prihvat gostiju i prezentaciju Alke. Interes za Alku iz godine u godinu je sve veći, a na predstavnicima VAD-a je velika obveza i odgovornost kako bi Alku u što boljem svjetlu prezentirali svijetu. S druge strane, s pripremama završavaju i alkari. Vojvoda Ante Vučić odredio je alkare koji će se natjecati na ovogodišnjim nadmetanjima. Ove godine neki od prošlogodišnjih alkara nisu ni pozvani na pripreme, ali u javnosti odjeka nema. Sa Stipom Jukićem, predsjednikom VAD-a razgovarali smo o pripremama, projektima ali i o alkarima. Dugo se već govori o postavljanju novih palki na trkalište, do kud se stiglo s tim projektom i kad će alkarsko trkalište dobiti novi izgled?Naš je plan do 2014. da imamo nove palke. Riječ je o projektu kojeg smo kandidirali za predpristupne Europske fondove. Napravili smo sve što je potrebno, pa smatramo da ćemo ga uspjeti realizirati u dogovorenom roku. VAD je najavio niz zanimljivih projekata do obilježavanja 300–te obljetnice, u javnost su izišle i informacije kako se počelo raditi na Zakonu o Sinjskoj Alki. Što bi taj Zakon trebao donijeti VAD-u?VAD je institucija koja ima 12 zaposlenih osoba, 50 konja u ergeli i niz projekta koje treba završiti. Sve to

iziskuje ogromna materijalna sredstva, što je sve teže pribaviti. Najveći dio novca dobivamo od sponzora privatnih firmi. Mi smo gotovo cijelu godinu u Zagrebu kako bi mogli prikupiti dovoljno novca. S obzirom da Alka postoji već gotovo 300 godina i članica je UNESCO-a smatramo kako je od nacionalnog interesa za državu, te držimo da bi potpora države bila opravdana. Zakon o Alki uvelike bi olakšao rad društva kako upravi, tako i Časnom sudu i Nadzornom odboru. Neke stvari rješavale bi se puno brže i efikasnije kada se ne bi gubilo vrijeme na traženje izvora financiranja.Uskoro će se u Sinju otkriti spomen ploča najtrofejnijem alkaru Nikoli ceriniću, rođenom Bračaninu, koju će VAD-u pokloniti Zaklada „

STIPE JUKIĆ PrEDSJEDNIK VITEŠKOG ALKArSKOG DrUŠTVA

“ A l k u n i t k o n e ć e u g ro z i t i , imamo ono što drugi nemaju”

rAZGOVOr S POVODOM

ra

zgo

vo

r

13

SinjSke nOVine

STIPE JUKIĆ PrEDSJEDNIK VITEŠKOG ALKArSKOG DrUŠTVA

“ A l k u n i t k o n e ć e u g ro z i t i , imamo ono što drugi nemaju”

OTOK BrAČ-negdje između mora i zvijezda“. Kako komentirate interes Bračana za rješavanje „sinjskih pitanja“?Mi smo svjesni da je Alka jedan od najpopularnijih brendova ne samo u našoj županiji nego i u Hrvatskoj. Naravno da postoji interes ljudi koji su vezani na bilo kakav način s Alkom da oplemene njeno postojanje. Smatram kako bi i Grad Sinj kao institucija trebao naći jedno park područje ili ulicu gdje bi se postavile ploče ili skulpture značajnih ljudi koji su vezani uz Alku. Trebalo bi se više govoriti o tome, čak napraviti i javna rasprava na tu temu. Jedna od zanimljivih lokacija je šetnica uz Alkarsko trkalište koja bi bila zgodna da se uredi kao trg ili park koji bi podsjećao na te važne ljude.

Ne mogu ne primijetiti kako se trčanje Alke toliko populariziralo, tako da se na većini manifestacija organiziraju igre koje podsjećaju na Alku. Kako to komentirate?Ja mislim kako je to pozitivno, naša Alka ima kontinuitet od 300 godina i to se neće moći ugroziti. Ima tu dosta kopiranja ali o ugrožavanju našeg brenda nema ni govora. Mislim da te viteške igre mogu samo pomoći u turističkoj promociju same Hrvatske. Alka ipak ima puno toga što drugi viteški turniri nemaju.Činjenica je kako svaki Sinjanin ima svog favorita alkara. Imate li i Vi?Nemam jednoga, nego više momaka koji su mi simpatični. Ne bi bilo lijepo da izdvajam bilo koga jer su svi ti momci zaslužili da se natječu za slavodobitnika. Pobjednik Sinjske Alke čovjek je godine u Sinju i bilo tko da pobjedi bit će mi drago. Svakom vježbeniku koji se kandidira za Alku čast je biti u alkarskoj povorci. Dosadašnjih godina bila je praksa da se na pripreme pozivaju svi bivši alkari, no ove godine nije pozvan Željan Vuletić koji je sudjelovao u prošlogodišnjoj povorci. Kako to objašnjavate?Morate razumjeti kako u Sinjskoj Alci, kako u kopljaničkoj, tako i u momačkoj četi vlada velika strast prema Alci. Alkarsko društvo je i opstalo zahvaljujući svome ustrojstvu i načinu funkcioniranja kao vojne postrojbe. Vojvoda, alaj-čauš i arambaša su osobe koje određuju sudionike alke u momačkoj i alkarskoj povorci i na njihove odluke nema pogovora.Možete li Vi kao predsjednik VAD-a svojom funkcijom utjecati na odabir alkara?Ne mogu, niti sam ikada pokušavao. Tim prije što smo svi ovdje prijatelji, i rođaci ili poznanici pa bi trebao urgirati za sve. Logično je, da nakon odabira povorke, bude i ljutnje i nezadovoljstva , ali sreća to traje kratko jer sljedeće godine opet svi imaju jednake šanse i sve počinje ispočetka.

ra

zgo

vo

r

14

SinjSke nOVine

razgovor vodio: Vito PerićFoto: Arhiva Ane Marije Vukušić

Prije svega, što je to etnologija? Iako se na prvi pogled može činiti zastarjelom, pozvat ću se za ovu priliku na definiciju etnologije

koju je zastupao i Antun Radić kada je, krajem 19. st., u Hrvatskoj utemeljio etnologiju kao znanost koja se bavi proučavanjem kulture. Ta je definicija, dakako, poprilično općenita, ali je prikladna jer pokriva svu množinu interesa (a i definicija) što ih ova struka u Hrvatskoj objedinjuje. Možda je samo važno napomenuti, zbog nekog uvriježenog, svakodnevnog značenja koje se vezuje uz etnologiju, a pokriva tek jedan njegov dio, da su predmetom etnološkoga interesa, osim pojava tradicijske (seoske) kulture, podjednako i različiti aspekti kulture u suvremenom, svakodnevnom, urbanom i raznim drugim kontekstima. Koji su razlozi za odabir Sinjske Alke u vašim znanstvenim radovima?Mogla bih reći da se meni Alka kao istraživačka tema na neki način nametnula. U trenutku kada sam trebala donijeti konkretnu odluku o tome čime ću se baviti u magistarskome radu dogodio se skup potpore generalu Mirku Norcu, tada aktualnom alkarskom vojvodi, dogodila se Alka nakon koje je na neko vrijeme prekinuto tradicionalno predsjedničko pokroviteljstvo nad tom igrom, dogodio se i svojevrsni raskol u alkarskoj zajednici... Neko inicijalno zanimanje koje se pod dojmom svega toga oblikovalo odnosilo se na problem odnosa tradicije i suvremenosti u svjetlu pitanja instrumentalizacije tradicije. Poslije se, naravno, taj horizont zanimanja za Alku proširio pa su se nametnule i neke druge teme. Možete li komparirati Alku sa sličnim manifestacijma

(igrama) u Europi. Dokle sežu začeci ovakvih igara i u čemu je tajna opstojnosti i dugovječnosti Alke?Prema jednoj od nekoliko postojećih podjela srednjovjekovnih viteških igara Alka bi spadala u tip quintane (uz giostre i turnire), dakle natjecanja čiji su se sudionici međusobno odmjeravali u nekoj vještini. Svi su ovi tipovi igara u svojoj najranijoj fazi bili vrstom vojničkog uvježbavanja, odnosno načinom dokazivanja moći i, nešto kasnije, vrstom zabave viših društvenih slojeva. Prema nekim podacima, natjecanje kojemu je cilj bio kopljem pogoditi metu u obliku prstena (koluta) bilo je u kasnom Srednjem vijeku jako popularno u Toscani; od 15. st. bilježi se i u Dubrovniku, a kasnije i u mnogim drugim našim mjestima, ponajviše uz obalu. Te sve vrste igara s europske scene postupno nestaju zajedno s propašću feudalizma kao razdoblja koje ih je “hranilo”, a i kod nas su se početkom 19. st., uz Alku, natjecanja ovoga tipa izvodila još tek u Makarskoj i Imotskom, otkud su također vrlo brzo iščezla. Alka je dakle jedinstvena po trenutku svog uvođenja, a i po svojoj opstojnosti do naših dana. Ta je održivost uvelike posljedicom činjenice da je, u početku privlačna tek po svojim agonalnim obilježjima, vremenom poprimila i snažnu simboličku dimenziju te je postala ključnim čimbenikom identiteta lokalnoga stanovništva. Pojasnite koje su to posebnosti zbog kojih ste izdvojili Alku i naglasili njen specifičan karakter u etnološkom smislu? Kakvo je njeno značenje u globalnom smislu?Alka je posebna jer predstavlja jedinstven spoj inozemnog i lokalnog, odnosno agonalnog i tradicijskog. Riječ je, dakle, o igri koja svojim podrijetlom i formalnim obilježjima nije proizišla iz lokalnih okvira ali je lokalizaciju postigla snažnim vezivanjem uz pobjedu predaka nad Osmanlijskim neprijateljem 1715. postavši jednim od ključnih mehanizama artikuliranja i prenošenja “sjećanja” na taj događaj. Simboličku referencu na razdoblje te borbe vidimo u samome nazivu igre (i mete)

„Alka je posebna jer predstavlja jedinstven spoj inozemnog i lokalnog, odnosno agonalnog i tradicijskog.“Diplomirala je 1999. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, na studijskim grupama informatologija i etnologija. Na istom je fakultetu pohađala poslijediplomski studij etnologije i kulturne antropologije u okviru kojega je obranila magistarski rad na temu Etnološka analiza opstojnosti Sinjske alke. Doktorirala je 2010. na istome odsjeku s temom Imoćani u Zagrebu: etnografija pripadnosti i procesi identifikacije. U Institutu za etnologiju i folkoristiku, gdje i danas radi, kao znanstvena novakinja zaposlila se 2001. Područja njezinoga znanstvenoga interesa su pitanja pripadnosti; nematerijalna kultura; odnosi između tradicije i suvremenosti, te metodologija i etika etnoloških istraživanja.

rAZGOVOr S POVODOM dr.sc. Ana Marija Vukušić

ra

zgo

vo

r

15

SinjSke nOVine

„Alka je posebna jer predstavlja jedinstven spoj inozemnog i lokalnog, odnosno agonalnog i tradicijskog.“

rAZGOVOr S POVODOM dr.sc. Ana Marija Vukušić

i pojedinih sudionika, vrstama oružja, karakteristikama odjeće, opreme i ukrasa, barjaku, i tako dalje. Važno je napomenuti i da se ova dva aspekta Alke međusobno snažno podupiru: s jedne strane imamo stabilnost, nepromjenjivost njezinih formalnih značajki (pravila igre, odnosno protokolarnost cijele ceremonije), a s druge mogućnost značenjske nadogradnje poruke koja se njome prenosi, odnosno njezine prilagodbe potrebama aktualnoga trenutka. Rekla bih da je ta komponenta, ali i mogućnost pridavanja različitih značenja fenomenu Alke i vrijednostima koje se uz nju vezuju na individualnom, obiteljskom, odnosno privatnom i javnom nivou također imala iznimno važnu ulogu u održivosti Alke do naših dana.Obzirom da se u nekim kritičkim tekstovima spominje dodvorništvo prema vlastima kroz povijest koje su koristili alkari kako bi sačuvali i održali Alku, može li se to usporediti sa tzv. tihom diplomacijom (možda dubrovačkog tipa)?Dodvorništvo možda nije najprikladniji termin, ali diplomatske vještine alkarskih vodstava nesumnjivo su imale utjecaja na održivost Alke u ovom trostoljetnom razdoblju. Etnološka i etička komponenta u Alci, viteštvo i junaštvo, zločin i nevinost, Norac i dnevna politika

kroz Alku. razjasnite te odnose?Iako nisam posve sigurna je li i koliko je ponovno otvaranje ovoga pitanja korisno za proaktivnu politiku Alke koju, barem na temelju nekog pogleda izvana, provodi njezino aktualno vodstvo, Vaše pitanje sugerira da su cetinskoj javnosti događaji iz 2001. i dalje važni. Kako je pitanje kompleksno zahtijeva i poduži odgovor.Kada bih razdvojila etnološku i etičku komponentu Alke na neki bi način demantirala vlastito viđenje etnološkoga pristupa fenomenu običaja. Zbog toga Alku promatram kao svojevrsni sinkretizam ceremonijalnog i vrijednosnog. Ne umanjujući iznimnu vrijednost manifestacijskoga dijela Alke, ono čime me je ona primarno privukla – osobito u kontekstu događaja iz 2001. – jesu pitanja vrijednosti i normi koje se kriju iza oku vidljivog, ceremonijalnog dijela Alke, odnosno pitanja njihova karaktera i važnosti koju su imali u različitim povijesno-političkim i društveno-kulturnim kontekstima koje je Alka nadživjela. Pojam viteštva tu je pokazao gotovo svu svoju simboličku moć. Iako je riječ o pojmu koji je u različitim dijelovima Srednjega vijeka, kako se razvijala sama institucija viteštva, pokrivao različita, katkad i međusobno potpuno oprečna značenja i vrijednosti, u Novi je vijek, a onda i u Alku, ponajprije kao označitelj podrijetla igre, a tek posredno i nekih ljudskih karakteristika, ideja viteštva dospjela u izuzetno pozitivnome značenju. Kada se Alka počela referirati na pobjedu iz 1715. kao svoje ishodište, viteštvo se pokazalo iznimno prikladnim načinom upućivanja na junaštvo predaka iskazano u tim borbama. U nastavku svog života, sve do početka novoga tisućljeća, pojam viteštva u Alki je bio obilježen nekom spregom kulturno-političkoga značenja. I dalje je, dakle, pobjeda iz 1715. bila njezin motom, no na tu su se pobjedu, sjetimo se ratova, smjena vlasti i sustava, nadovezivale i neke druge pobjede kao svojevrsne potvrde i produžeci junaštva predaka i u djelu njihovih potomaka. To je, dakako, neizbježno uključivalo i određene ideološke konotacije. Neki kritički osvrti iz današnje perspektive o tome govore kao o alkarskome sluganstvu, no mislim da u tome možemo prepoznati i oblik kreativnosti u nastojanju da se Alku održi živom. To prvenstveno govorim imajući na umu prirodu političkih sustava kroz koje je Alka prošla, odnosno pretpostavku da su određeni oblici otpora, ili katkad možda tek nedovoljna podrška vlasti, mogli za posljedicu imati sankcije, uključujući možebitno i one od pogubnoga utjecaja na održivost Alke. U svjetlu

ra

zgo

vo

r

16

SinjSke nOVine

toga je moguće razumjeti i događaje iz 2001. Naime, ma koliko mlad, demokratski je sustav – u kojemu se dogodio otpor dijela alkarske zajednice prema, iz njihove perspektive, potpuno neadekvatnoj politici odnosa prema Domovinskome ratu i generalu Norcu – mogao biti garancijom da do njima očigledno jedine neprihvatljive posljedice – ukinuća Alke – neće doći. Došlo je, međutim, do sučeljavanja i sukobljavanja mnoštva značenja koja se Alki, a onda i ključnim pojmovima uz nju vezanim, poput viteštva i junaštva, pridaju na osobnoj, alkarskoj, lokalnoj i nacionalnoj razini. Ovoga puta i na političkoj, koja se u pojedinim aspektima događaja doimala kao izbor, što se pokazalo lošim. Tada se, koliko mi je poznato prvi put u povijesti, javno manifestirala razjedinjenost alkarske zajednice. Posebno je zanimljivo to da ona nije, ili uglavnom nije bila posljedicom suprotstavljenih gledišta o tome treba li ili ne treba dati podršku tada aktualnom vojvodi i generalu Norcu, nego različitih gledišta o načinu iskazivanja te potpore. U konačnici je to, nažalost, dovelo i do toga da su oni alkari koji su povijesne i kulturne vrijednosti Alke postavljali iznad političkih pozivajući se pritom i na nepridržavanje pravila Statuta u tada aktualnim zbivanjima sankcionirani, i to na čini mi se najgori mogući način: tako da im je onemogućeno sudjelovati u Alki. Komentirajte sa znanstvenog stajališta povijesne činjenice da je epika bitke pod Sinjem dijelom nastala u uvjetima borbe branitelja za interese okupacijske

sile (Mletačke republike) da su čak i odore branitelja mišljenjima nekih stručnjaka pripadale okupacijskoj sili.Rekla bih da se o Mlečanima kao o okupatoru tada nije moglo govoriti na isti način kao što se to može danas. Važno je naglasiti da je društvena stratifikacija bila važnim obilježjem toga doba i da se, kako neki podaci govore, način života nižih društvenih slojeva na mletačkome području nije razlikovao od života kršćanskoga stanovništva na turskome području. Razloge prihvaćanja mletačke vlasti od strane većine domicilnog stanovništva stoga ne treba tražiti u nekim egzistencijalnim pogodnostima ili, uvjetno rečeno, političko-ideološkome suglasju, nego isključivo u činjenici da ih je s tom vlašću povezivala zajednička religija. Da je religija tada, a i u kasnijemu razdoblju bila iznimno važnim aspektom života lokalnoga stanovništva svjedoči izuzetno bogata usmena tradicija cetinskoga kraja. Zbog toga, kada govorimo o tome za čije se interese borilo (i) lokalno stanovništvo na umu treba imati taj religijski moment kao neki motiv, iako su Mlečane, dakako, u tom smislu pokretali i drugi, prvenstveno politički i gospodarski interesi. Što se tiče braniteljskih odora, nisam upućena u njihov izgled, no pretpostavke koje spominjete također je moguće razumjeti u svjetlu odnosa moći koji su u to vrijeme prevladavali na ovome području.

iZRADA SPOMenikA, GROBniCA, STePeniCA , PODOVA

ra

zgo

vo

r

17

SinjSke nOVine

Piše: Žarko KODŽOMAN

Foto: Žarko KODŽOMAN

Tonći Bešlić, koji dužnost alajčauša obnaša punih sedam godina, kaže da je

zadovoljan odrađenim pripremama za ovogodišnju 297. Sinjsku alku.

„Najviše sam zadovoljan raspoloženjem, prijateljstvom i druženjem alkara između sebe. Ne postoji nikakvih animoziteta, podozrenja, ljubomore, zavisti, barem koliko sam ja imao prilike vidjeti. Alkari tvore jedan kompaktan kolektiv, a to je bitno. Nakon izvršenih bazičnih priprema, a koje su startale početkom svibnja, 12. srpnja krenuli smo na alkarsko trkalište. Treninzi na trkalištu su bitni iz više razloga. Osim što alkari vježbaju gađanje, također se između konja i konjanika stvara jedna simbioza što u konačnici određuje kvalitetu trčanja i nastupa alkara na samoj Alci. Na bazičnim pripremama u Sinjskom polju pojavilo se 29 kandidata za alkara kopljanika koji su ukupno odradili 25 treninga. Nakon toga, na alkarsko trkalište otišlo je njih 27, dakle dvojica su ispala iz konkurencije. Na kraju je za samu Alku ostalo njih 22. Dakle, za ovogodišnje alkarske svečanosti imamo pet alkara - pratitelja Gospina barjaka zajedno s vojvodinim ađutantom te 17 alkara kopljanika“,

kaže Bešlić i potom dodaje:

„Što se tiče samih konja, Alkarska je ergela dala 20 grla i sva su bila upotrebljiva za Alku, a 12 konja dovedeno je od samih alkara, dakle s privatne strane. Od toga sveukupnog broja, 17 odabranih grla će trčati Alku. Kada govorimo o opremi, potrošni smo dio uzda, kolana i martingera obnovili, tj. dobavili iz Zagreba, te je on u upotrebi“.

Alajčauš je potom iznio svoje želje za ovogodišnja alkarska nadmetanja.

„Želim da Alka i cjelokupne alkarske svečanosti prođu u lijepom ozračju. Pod time ponajprije podrazumijevam sigurnosni aspekt. Konji su plahe životinje koje zahtijevaju sigurnoga i pouzdanog konjanika da se ne bi nešto loše dogodilo, ne samo konju ili alkaru, nego nekome iz publike. Ne želim da se ikome išta loše dogodi, dakle da sigurnost bude na visokoj razini. Onda, naravno, želim da bude puno gađanja, pogodaka „u sridu“ te da atmosfera i raspoloženje budu na vrhuncu. Ovo ljeto nije bilo kiše, nadam se da je neće biti i u vrijeme alkarskih svečanosti, da nam ipak malo ne pokvari raspoloženje“.

Bešlić je alkar kopljanik od 1981. godine.

„Iskreno, u Alci se ne vidim još dugo. Vrijeme čini svoje. Proces pomlađivanja u Alci je prebrzo tekao. Ja sam najstariji, tu su još dva-tri alkara koji su blizu mojih godina i nešto mlađi. Svi ostali su ‘75. godište i još puno mlađi. Sada je došlo do zastoja u pomlađivanju, već su mladi alkari zauzeli te pozicije tako da se ne može reći da postoje tri generacije alkara. Naime, u pravilu, u Alci ima i starih i srednjovječnih i mladih ljudi. Sada sam ja jedini stari, a svi ostali su relativno mladi ljudi“, kaže na kraju alajčauš Bešlić.

“NEKA ALKA PrOTEKNE U LIJEPOM OZrAČJU, A rASPOLOŽENJE BUDE NA VrHUNcU!”„Ja sam najstariji, tu su još dva-tri alkara koji su blizu mojih godina i nešto mlađi. Svi ostali su ‘75. godište i još puno mlađi. Sada je došlo do zastoja u pomlađivanju, već su mladi zauzeli te pozicije tako da se ne može reći da postoje tri generacije alkara. Naime, u pravilu, u Alci ima i starih i srednjovječnih i mladih ljudi. Sada sam ja jedini stari, a svi ostali su relativno mladi ljudi“, kaže Bešlić

rAZGOVOr S POVODOM Alajčauš Tonći Bešlić

ra

zgo

vo

r

18

SinjSke nOVine

Piše: Žarko KODŽOMAN

Foto: Žarko KODŽOMAN

Sinjska alka je kroz svoju povijest imala mnogo teških trenutaka. Neki od njih zasigurno su bili za vrijeme Domovinskog rata 1991. - 1995. Unatoč

blizini bojišnice i neposrednoj opasnosti, Alka se i tih godina trčala na ponos Sinja i cijele Hrvatske, a na prkos neprijatelju. U spomenutom razdoblju po dva su puta slavodobitnici bili Stipe Šimundža (1993. i 1994.) i Ognjen Preost (1992. i 1995.), a 1991. pobjednički plamenac zaslužio je, danas nažalost pokojni, Anđelko Vučković. U kolovozu 1991., kada srpska pobuna u Hrvatskoj hvata veliki predratni zamah, kao poseban izaslanik predsjednika Republike Hrvatske pokojnog dr. Franje Tuđmana u Sinju se pojavio dr. Šime đodan koji je održao vatreni govor.

Uskoro je buknuo rat koji je trajao pune četiri godine. Jedan od onih tko je paralelno sa časnom alkarskom odorom nosio i vojnu uniformu bio je Boško Vladović, današnji predsjednik Udruge „ Hrvatski branitelji - veterani 126. brigade“.

„Bio sam alkar od 1980. do 2007. godine. Na prve probe sam došao 1980., a alkarom kopljanikom postao 1990. Barjaktar sam bio 2006. i 2007. Što se Domovinskog rata tiče, cijelog sam proveo u sinjskoj 126. brigadi. Prije formiranja 126. brigade bio sam u paravojnim jedinicama, na Peruči pa na potezu prema Vrlici. Od 6. listopada 1991. bio sam u SIS-u, najprije kao referent, a poslije i načelnik. Sudjelovao sam u akcijama Peruča ‘93., Zima ‘94, Ljeto ‘95, Maestral, Oluja te drugim ratnim operacijama“, kaže Vladović, a potom se prisjeća Alke u tome teškom vremenu.

Boško Vladović: U ratu smo svi bili „ko jedan“

„Nije bilo tada kao danas, da su alkari dolazili na pripreme u petom mjesecu, trenirali punim intenzitetom kroz svibanj i lipanj, a u srpnju redovito dolazili na probe. Naime, u to vrijeme, oni koji su bili na prvoj crti, dolazili su kako je tko mogao. Nije nas bilo tada baš puno koji smo bili alkari i sudjelovali direktno u ratu, tek pet - šest. Moram istaknuti da je alajčauš Ivan Zorica imao sluha prema nama koji smo bili u HV-u. Oni koji nisu bili u vojsci, oni su jahali svaki dan, a mi puno manje. Dakle, imali smo tu privilegiju da nismo morali svaki dan dolaziti na probe. Možda smo bili slabije pripremljeni nego ostali, ali, bez obzira na sve, svoj smo dio alkarskih

zadaća odradili kvalitetno. Što se tiče opreme za alkare i konje, sve je funkcioniralo besprijekorno. Bilo je tada odgađanja Alke, sve zbog tih ratnih događanja, ali samo u smislu pomicanja termina. Naime, unatoč svemu, svake od tih ratnih godina Alka se održala. Znam da je jedanput bila malo kasnije od prvotno predviđenoga termina, bilo je to za Oluju. Pa dovoljno se prisjetiti da su četnici bili na Alebića kuli, a mi smo trčali Alku. Sjećam se jedne godine da su dva dana prije Alke tukli po Sinju, no mi smo se ipak natjecali. Ma neprijateljski vojnici su mogli pucati tada po Sinju kako ih je god bila volja. No, nisam razmišljao tada previše o svemu tome. Kod mene nije bilo nervoze zbog svih tih događanja, ja nisam imao „konta“. U kontekstu svih tih zbivanja, bilo je i nekih dogovora. Eto, kad je američki veleposlanik Peter Galbraith dolazio na Alku, znalo se da tada četnici sigurno neće granatirati Sinj. Mislim da je to bilo 1992. godine... U ratu smo svi bili „ko jedan“, kamo sreće da je tako i danas.

ALKA I DOMOVINSKI rATDani ponosa i slave

tema

19

SinjSke nOVine

ALKA I DOMOVINSKI rATU najdramatičnijim zbivanjima novije hrvatske povijesti neki od alkara, poput Joška Marića i Boška Vladovića, koplje su zamijenili puškom, a alkarsku odorom hrvatskog vojnika

Građani Sinja su u tim vremenima davali veliku podršku Alci. Sjećam se da su palke bile pune. Naravno, uvijek je neka ratna psihoza postojala, nikada nisi bio siguran hoće li neprijatelj granatirati naš grad. Bilo smo tada puni nacionalnog naboja, htjeli smo na neki način pokazati muškost, ponos i prkos prema neprijatelju.“

Joško Marić: Mislio sam na Alku, ali zov domovine je bio jači od svega

Za vrijeme rata mnogi uvaženi političari dolazili su na Alku.

„Dolazio je tada pokojni predsjednik Tuđman u Sinj dvaput, no ja se osobito sjećam dolaska tadašnjeg ministra obrane Gojka Šuška i njegova govora iz 1994. kada je najavio da sljedeće godine neprijateljski topovi više neće biti okrenuti prema Sinju i da ćemo ući u Knin. Tako je i bilo“, kaže na kraju Vladović.

Jedan od onih koji su osim koplja u ruci držali i pušku bio je i trostruki slavodobitnik Sinjske alke (1978., 1990., 2000., op.a.) Joško Marić, inače alkar od 1975. do 2008. Bio je sudionik Domovinskog rata od samog početka do njegovog kraja, a proveo ga je u sinjskoj 126. brigadi.

„Osvojio sam tri Alke pod tri njena različita pokrovitelja, Titom, Tuđmanom i Mesićem. Nadam se da će je pod

Josipovićevim pokroviteljstvom osvojiti sin“, kratko kaže Marić, a potom se osvrće na dramatična ratna zbivanja.

„Sa samom 1990. godinom, kada je došlo do promjena, a hrvatska država krenula putem osamostaljenja, već je sve mirisalo na rat. Normalno je bilo da svatko tko imalo osjeća domoljublje, bez ikakvih pitanja i razmišljanja uzme pušku. U to vrijeme ja sam mislio i na Alku, ali zov domovine je bio jači od svega, i od obitelji i od Alke. Tako sam razmišljao ne samo ja, nego i puno drugih momaka koji su dragovoljno išli u rat za Hrvatsku, a nažalost mnogi se nisu vratili. Normalno, kada je bilo vrijeme od Alke, o njoj se i razmišljalo, no samostalnost Hrvatske je ipak bila u prvom planu. Alka 1990. godine bila je „prva hrvatska Alka“ jer je predsjednik Tuđman bio pokrovitelj, a sjećam se i da je posljednji put bio darovan Titov štit pa je dakle moje ime bilo zadnje upisano na njega. Otada se prešlo na druge poklone od predsjednika države. Godina 1991. je već bila ratna, trčali smo Alku, ali maltene smo iz alkarske odore obukli gardijsku, koplje zamijenili puškom. Nažalost, u samom početku nije bilo puno alkara koji su se odlučili na taj korak. Svatko je očekivao da će se taj prokleti rat brzo završiti, ali eto otegnuo se na pune četiri godine. Ali i dok su četnici bili na Alebića kuli, mi smo trčali Alku pod prijetnjom njihovih topničkih cijevi“.

Marić ne krije da im u ratnoj psihozi i napetosti nije bilo lako.

„Bilo je teško i alkarima, ali i Upravi VAD-a koja je trebala organizirati Alku, osigurati da sve prođe u redu, bez ikakvih neprijateljskih djelovanja. Uvijek smo se nadali da nas neprijatelj neće granatirati i hvala Bogu u vrijeme Alke nas nisu tukli, ali cijelo vrijeme dok su oni bili na Alebića kuli za to je postojala realna opasnost. Normalno je da je to na nas koji smo bili u gardi utjecalo, kako na fizičko, tako i na psihičko stanje i raspoloženje. Na pripreme nismo dolazili redovno, bili smo sedam dana na terenu pa pet doma i tada bismo vježbali, jahali konje i gađali alku. Naši vojni zapovjednici bili su susretljivi, 15 dana pred Alku svim gardistima alkarima su „davali slobodno“. Sjećam se da je te ratne 1991., danas nažalost pokojni, Anđelko Vučković osvojio Alku, ja sam pobijedio na Čoji sa sva tri pogotka „u sridu“, a Baru je dobio Ognjen Preost. Plakete za tu Alku uručene su nam u skloništu u Splitskoj banci. A i sve druge godine do kraja rata bile su teške za alkare. Koliko god su alkari koji su bili u vojsci bili iscrpljeni na terenu, na bojišnici, toliko su i psihički bili opterećeni s mišlju da moraju trčati Alku što bolje, a bili su svjesni da se već sutradan moraju vratiti na ratne položaje na Dinaru, Svilaju i druge. Za akciju

ra

zgo

vo

r

20

SinjSke nOVine

Oluja Alka je bila odgođena. Mi koji smo bili učesnici Domovinskog rata odradili smo i tu ratnu operaciju, a odmah zatim smo išli trčati Alku. Te ratne godine su prolazile malo na terenu, malo na konju, malo s puškom na ruci, malo s kopljem, ali sve su se Alke održale i to je najvažnije“, kaže Marić.

Ivan Vrca: Nismo dopustili da se ukine pucanje iz mačkula

A u ratnom razdoblju nije bilo lako organizirati alkarske svečanosti. Taj teret morala je iznijeti Uprava VAD-a. Ivan Vrca obnašao je dužnost tajnika VAD-a od 1993. do 2004., a 1991. i 1992. proveo je u 126. brigadi HV-a na položajima na Svilaji.

„Bilo je to vrlo delikatno vrijeme. Alka je tada pokazala koliko je zapravo dostojanstvena, da za nju znaju svi. Mi smo se iznenadili koliko je UNPROFOR-ova vlast u „ružičastim zonama“ poznavala Alku. Evo jedan interesantan detalj... Hrvatska državna vlast kontaktirala je u naše ime s UNPROFOR-om u svezi njenog održavanja. Morali smo opisati ceremonijal Alke i najveću pažnju UNPROFOR-a izazvale su mačkule. Kada smo im objasnili da je pucanje iz njih dio ceremonijala, oni su pitali može li se Alka održati bez toga. Međutim, mi smo inzistirali da je to dio ceremonijala koji se nikako ne može ukinuti. Vjerojatno su oni prikupljajući podatke o Alci došli do zaključka da je to jedna humana, dugotrajna manifestacija koja nikoga ne vrijeđa i dopustili su njeno održavanje baš onako kako je ceremonijalom i bilo predviđeno. Mi smo pak tražili garancije od UNPROFOR-a da neprijatelj za vrijeme Alke neće pucati prema Sinju... UNPROFOR je postavio svoje ljude na sva mjesta odakle se moglo iz topova zapucati prema našem gradu, a hrvatska je vojska dobila nalog da na eventualne provokacije ne odgovara. I tako su

same alkarske svečanosti 1991. i 1992. protekle u miru. A 1993. smo imali malo drukčiji protokol nego prije. Naime, te godine već dolaze veleposlanici koji preko Alke izražavaju podršku Hrvatskoj. Američki veleposlanik Peter Galbraith, koji je bio na Alci 1992., dolazi i 1994. Te godine uz njega dolazi i njemački veleposlanik, svečani ručak je bio u bašti Livno, a dolazak veleposlanika tih dvaju svjetskih velesila značio je veliku podršku Hrvatskoj“, kaže Vrca koji ističe jednu stvar iz ratnih vremena kao vrlo bitnu.

„Svatko se ponudio da sudjeluje u organizaciji Alke. Disciplina svih ljudi je bila iznad očekivanja. Sve je proteklo u silnoj slozi. Što god ste tražili, odrađeno je s velikom voljom. Ljudi koje smo plaćali za nasipanje trkališta, montažu, organizaciju svečanog ručka, spustili su cijenu svog rada na vrlo nisku razinu. Nitko nije tražio plaćanje unaprijed… Organizirali smo desetak automobila iz različitih poduzeća za dovoženje gostiju, nitko nije pravio probleme, svi su to činili s velikim zadovoljstvom. Alka je tada bila manifestacija hrvatske sloge. Ona je prerasla hrvatske okvire, sigurno je tada bila najveći skup diplomacije tog dana u Europi s obzirom na prisutnost mnogobrojnih inozemnih diplomata. Gotovo sve zemlje - članice Europske unije, točnije veleposlanici tih zemalja nalazili su se na jednom mjestu, u Sinju na Alci“.

Nacionalni naboj i prkos bili su jači od četničkih topova

bra

niteljsk

a

21

SinjSke nOVine

FELJTON

NA VJEČNU SLAVU I HVALU (5)Nastavljamo s objavljivanjem feljtona o poginulim braniteljima našeg kraja iz knjige našeg suradnika Filipa ratkovića „Na vječnu slavu i hvalu“. U ovom broju sjećanje na Ivicu Batarela i Marka Bešlića

rePo

rtaŽa

22

SinjSke nOVine

Piše i foto: Klaudija KrAJINA

Posjetili smo mjesni odbor Čitluk kako bi otkrili kako se danas živi u mjestu gdje se nekada nalazio rimski grad Colonia Claudia Aequum.

Osnivač kolonije je najvjerojatnije bio car August. Na lokalitetu su pronađeni vrijedni spomenici kao što je kip Dijane i Heraklova glava. U tom se gradu rodio Sekst Minucije Faustin rimski vojskovođa koji je ugušio ustanak Židova i 135. godine razorio Jeruzalem. Lokalitet danas nije moguće vidjeti jer je cijeli prekriven zemljom, a što se još krije na tom značajnom lokalitetu još ne znamo. Neki arheolozi pretpostavljaju da je u gradu

postojao i amfiteatar u kojem su se odvijale krvave gladijatorske igre.

No tu ne staje priča o bogatoj prošlosti ovog malog mjesta. Samo ime mjesta Čitluk je turcizam koji znači feudalni posjed. O naseljenosti tog mjesta turskim stanovištem svjedoči i tursko groblje pronađeno kraj mjesne škole. 1958. godine u mjesto se doseljavaju mnoge obitelji koje su tu dobile zamjensku zemlju ili kuće za svoje objekte koji su potopljeni gradnjom jezera Peruče.

Mjesto Čitluk smješteno je uz korito rijeke Cetine, pravo mjesto za osvježenje u sparnim srpanjskim danima. Nedjelja je popodne pa je su balote uz Cetinu neizostavan sport. Osim balotara na Cetini smo sreli i pokojeg ribiča, govore nam kako u Cetini ima dosta ribe. Uz rijeku kraj svoje lađe s prijateljem sjedi lađar Ante koji nam kaže kako svojim plovilom prevozi dame na drugu stranu

Mjesto koje se svidjelo i starim rimljanima pa su udarili temelje colonie claudie Aequum

RePORTAŽA MjeSni ODBOR ČiTLUk

Frano Bilandžić

23

SinjSke nOVine

rePo

rtaŽa

Mjesto koje se svidjelo i starim rimljanima pa su udarili temelje colonie claudie Aequum

rijeke. Malo niže je Cetina plića pa bi se mogla prijeći i bez lađe. Tu je već ruševna mlinica koja je prije petnaestak godina bila u funkciji, ali sad stoji samo kao podsjetnik na neka davna vremena kad se živjelo sporije i zdravije. Kroz mjesto nas je proveo predsjednik mjesnog odbora Frano Bilandžić kojem je ovo prvi mandat na toj funkciji. Kaže nam kako se kandidirao za to mjesto jer ga zanimaju aktivnosti vezane za razvoj mjesnog odbora. Kao i u svakom mjesnom odboru i u ovom mnogi radovi čekaju da otpočnu. Frano nam nabraja redom: „Potrebno je igralište dovesti u funkciju, rekonstruirati cjelokupnu električnu mrežu kako bi stanovnici mogli koristiti nekoliko potrošača istovremeno, dovesti rasvjetu u mjesto, obnoviti pristupne putove do oranica. Lani smo uspjeli urediti kanal za oborinske vode od Karakašice do Cetine u dužini od 2 kilometra. Također je potrebno urediti autobusna

stajališta. Kada bi imali sredstava i mogućnosti

Zasigurno bi uložili i u istraživanje i otkopavanje našeg svjetski poznatog lokaliteta Colonia Claudia Aequum. Dok je bila oznaka uz glavnu cestu često su navraćali turisti da vide lokalitet, ali ne može se ništa vidjeti jer je sve prekriveno zemljom. „ Na odlasku iz mjesta postaje nam jasnije zašto su Rimljani odabrali ovo mjesto za gradnju grada. Razlog je vjerojatno bila prekrasna priroda i plodna zemlja.

SinjSke nOVine SinjSke nOVine

24

SinjSke nOVine SinjSke nOVine

25

Lasersko skidanje dioptrije najmodernijim Excimer laserom odsad je moguće i u Dalmaciji. Poliklinika Medić-Žuljan-Jukić u Splitu skida dioptriju bezbolnom laserskom metodom, ali i štedi novac pacijentima s juga Hrvatske koji su ranije zbog iste usluge morali potegnuti najmanje do Zagreba.

‘’Ovakav Excimer laser je zasad jedini u Dalmaciji , a od tog modela najnoviji u Hrvatskoj’’, kazao je dr. Aleksej Medić, potvrdivši da su već u prvom tjednu imali primjetan interes potencijalnih pacijenata i s područja Sinja.

„Bilo je desetak upita, ali moram reći i da igrom slučaja dio njih ovoga puta nije bio pogodan za takvu vrstu zahvata. Naime, ne prihvaćamo sve kandidate, jer nam pacijent nije broj nego mu pristupamo individualno. Ako ne zadovoljava kriterije za lasersko skidanje dioptrije, radije mu sugeriramo neku drugu vrstu liječenja, jer i inače, pored laserskog skidanja dioptrije kao zdravstvena ustanova radimo i čitav niz drugih zahvata, od tretmana mrene do vitrektomije.

- Koje temeljne kriterije pacijent mora zadovoljavati da bi bio pogodan za lasersko skidanje dioptrije?

„Mora godinu dana imati stabilnu dioptriju i odgovarajuću debljinu te kvalitetu rožnice. Također, statistički je dokazano da se najbolji rezultati postižu s pacijentima starijima od 21 godine.

- S obzirom da se radi o metodi koja je bezbolna, kako to da ovakve operacije dosad nisu i više uzele maha?

„Čujte, u Hrvatskoj ima oko 400 oftamologa, a desetak ih se bavi ovakvom vrstom zahvata. To znači i da ima dosta kolega koji nisu dovoljno upoznati s novom tehnologijom, pa na određeni način ni ne preporučuju pacijentima da se laserom riješe dioptrije. U svijetu se dioptrija skida laserom već dvadesetak godina i napravljena je na više od 20 miljuna ljudi.

- Možda se pacijenti zasad teže odlučuju za zahvate laserom jer žele uštedjeti koju kunu?

„Pa, nije ni to baš točno. Prvo kad zamislite nekoga da po noćnom ormariću traži naočale, jer ne zna gdje ih je ostavio ili je izgubio leću, odnosno s lećom ima neku tegobu, već je to dobar razlog za razmisliti o laserskom skidanju dioptrije. A kad još izračunate da u 2-3 godine amortizirate trošak operacije, onda i priča o cijeni pada u vodu. Za već od 6000 kuna, pacijent laserskom metodom poboljša vid i dobije slobodu kretanja, a dugoročno bolje prođe i financijski. I, naravno, ne zaboravite da se radi o rješavanju hendikepa, a ne tek estetskog pitanja.

- Koliko traje sam postupak?

„Teoretski bi se čovjek u jedan dan mogao riješiti dioptrije, ujutro pregled pa zatim operacija popodne. Ali, ovisi o tome koji su preduvjeti osigurani. Pored ranije navedenih kriterija, pacijent, na primjer, petnaest dana prije zahvata ne bi smio nositi leće. A, ako govorimo o samom zahvatu, on u najmodernije tehnički opremljenoj dvorani traje tek nekoliko minuta. Nakon toga, pacijent ne bi smio sam voziti iz Splita prema Sinju, no svi drugi detalji oporavka su jednostavni za pridržavanje, a važni za učinak zahvata.

Oftamolog, dr. Aleksej Medić o novoj usluzi skidanja dioptrije laserom u Splitu

I Sinjani žele slobodno progledati Bilo je već desetak upita iz Sinja, ali moram reći i da igrom slučaja dio njih ovoga puta nije bio pogodan za takvu vrstu zahvata. Naime, ne prihvaćamo sve kandidate, jer nam pacijent nije broj nego mu pristupamo individualno

P L A Ć E N I O G L A S

ra

zgo

vo

r

26

SinjSke nOVine

Piše i foto: Božena rOMAc

Svečanim misnim slavljem, otvaranjem novog klaustra i prigodnim domjenkom za sve vjernike sinjski franjevci oprostili su se od svojih župljana.

Na posljednjem kongresu Provincije Presvetog Otkupitelja određen je premještaj sinjskog gvardijana fra Bože Vulete, župnika fra Paviše Norca Keve te župih vikara fra Ante Čove i fra Tina Labrovića. S obzirom na dugogodišnja službovanja i prisnost koji su ovi svećenici stvorili sa svojim župljanima nije bilo čudno što je crkva Čudotvorne Gospe Sinjske bila ispunjena do posljednjeg mjesta.

Prigodnim govorima od sinjskih svećenika oprostili su se članovi molitvenih zajednica koje djeluju pri crkvi, članovi udruga, ali i studenti kojima su sinjski franjevci pomagali u školovanju. Iako su velikim dijelom Sinjani praktični vjernici, ova garnitura svećenika vratila je veliki broj vjernika crkvi i otvorila vrata laicima. Tijekom posljednjih 6 godina službovanja sinjskog gvardijana fra Bože Vulete crkva je postala mjesto susreta liječnika, medicinskih sestara, vjernika laika, ali i svih onih koji su željeli doprinijeti zajednici. Fra Bože je pokrenuo osnivanje Fonda Gospe Sinjske koji financira studente lošijeg imovnog stanja, aktivno je sudjelovao

u organizaciji manifestacije „300-ta obljetnica čudesne obrane Sinja“. Javno je istupao i solidarizirao se sa medicinskim sestrama po pitanju rodilišta, stao je i uz radnike Autoprijevoza , uvijek se pozivajući na socijalni nauk crkve. Sinjanima je ostavio i klaustar u kojem se od prošle godine održavaju prigodni sajmovi i koncerti. Razgovarali smo sa bivšim gvardijanom fra Božom Vuletom o njegovom šestogodišnjem službovanju u Sinju.

Je li Vam žao što odlazite iz službe nakon šest godina?

Moram priznati da je. Bio sam spreman ostati još tri godine ali, nažalost taj treći mandat nisam uspio dobiti. Takva odluka ne čini me nezadovoljnim, naprotiv, odlazim posve miran, sretan i zahvalan što sam mogao ove godine obavljati službu. Svojim nasljednicima želim puno Božjeg blagoslova te da ovo svetište i župa rastu i napreduju u svakom pogledu. Da budu središte u koje svatko i rado uvijek može doći.

Je li Vas iznenadio ovoliki broj vjernika na oproštajnom susretu?

Veseli me spontanost koju smo osjetili, sretan sam jer je ovo bilo jedno veliko priznanje nama da smo to što smo radili ovih godina, radili kako treba.

Vjernici laici često vas hvale i kažu kako ste crkvu više otvorili narodu. Kako to komentirate?

Sretan sam zbog toga jer sam i radio na tome. Vjernici laici mogu ponijeti puno toga kako u društvu tako i u crkvi. Nas svećenika nema puno, a Krist treba doći na svako mjesto. Na koncu konca preuzetno bi bilo s naše strane da možemo svugdje prispjeti. Naša dužnost je da zajednički s laicima radimo na onim vrednotama koje zajednički dijelimo. Bez angažmana laika kršćanstvo dolazi u opasnost da se sve svede samo na crkvene prostore, a držim da to nije temeljni smisao evanđelja.

rAZGOVOr S POVODOM

Četiri franjevca koja su prirasla srcima župljana oprostila su se od vjernika svečanim misnim slavljem u prepunoj crkvi Čudotvorne Gospe Sinjske. Fra Bože Vuleta se u razgovoru za Sinjske novine osvrnuo na svojih šest godina službovanja u Sinju

Fra Bože Vuleta, gvardijan koji je širom otvorio vrata Gospine crkve narodu

ra

zgo

vo

r

27

SinjSke nOVine

Četiri franjevca koja su prirasla srcima župljana oprostila su se od vjernika svečanim misnim slavljem u prepunoj crkvi Čudotvorne Gospe Sinjske. Fra Bože Vuleta se u razgovoru za Sinjske novine osvrnuo na svojih šest godina službovanja u Sinju

Fra Bože Vuleta, gvardijan koji je širom otvorio vrata Gospine crkve narodu

Krist nas je poslao u ovaj svijet da budemo sol zemlje i svjetlost svijeta, ali ne da mi svijetlimo nego da Isus djeluje preko svih nas.

Hoćete li i dalje surađivati sa VAD-om na obilježavanju „300. obljetnice čudesne obrane Sinja“?

Koliko budem mogao i kolike budu potrebe, rado ću pomoći. Nadam se kako će ove tri godine pripreme procvasti, u prvom redu to trebaju biti duhovne pripreme. Trebamo podignuti kulturnu i duhovnu razinu kako bi mogli proslaviti veliku obljetnicu naše dvije velike institucije koje oblikuju identitet našeg naroda, svetište Čudotvorne Gospe Sinjske i Alku.

Ova promjena nastupila je pred sam blagdan Velike Gospe, je li sve spremno za doček hodočasnika?

Sva sreća je što blagdan Velike Gospe i druge velike svečanosti ne ovise o nama. One su usađene duboko u srcima naših ljudi. Što se tiče organizacije sve je spremno, a fratri koji ostaju tu upoznati su sa svim, tako da i s te strane ostajemo mirni.

Imate li poruku za vjernike?

Kršćani trebaju imati obilježje -optimizam. Kad sve izgleda bezizlazno, trebamo vidjeti da izlaz postoji. Nećemo mi stvoriti taj izlaz, nego Bog. Trebamo učiti iz kriza, prepoznati blagoslov Božji u osobnim, obiteljskim i društvenim krizama. Trebamo naučiti i čitati Božiju volju, a ona je uvijek vidljivija s naličja nego s lica.

ak

tUa

lno

28

SinjSke nOVine

Piše: Fra Bože Vuleta

Četverogodišnja gradnja samostanskoga klaustra (crkvenog atrija) je dovršena. Blagoslovljen je 22. srpnja 2012. godine

Kratki opis okolnosti i stanja od 1702. godine

Idejni projekt crkve i samostana Čudotvorne Gospe Sinjske izradio je ing. Antonio Benoni 1702. godine. Prema tom je projektu sagrađena crkva (pokrivena 1712.), ali ne i samostan s predviđenim klaustrom. (Taj je nacrt

urezan u kamenu ploču i postavljen u pod sadašnjega klaustra!). Naime, najavljeni rat (1715.), a i poraće onemogućili su neposredni nastavak gradnje. Sagrađen je tek jedan dio sjevernog samostanskoga krila u produžetku sakristije. Godine 1740. podignut je tek vanjski zid zaopadnoga krila. Na ulaznim vratima bila je postavljena kamena ploča sa zazivom Božje zaštite toga zdanja. To zapadno krilo samostana nije nikada dovršeno. Na tom je mjestu 1853. godine sagrađena zgrada u kojoj je sljedeće godine smještena Franjevačka gimnazija s pravom javnosti. Bila je to prva gimnazija na jugu Hrvatske s hrvatskim nastavnim jezikom. Koncem 19. stoljeća skinuta je spomenuta ploča iz 1740. godine. Ploča je izgubljena. Prijepis izvornoga latinskoga teksta s te ploče postavljen je na sredini poda sadašnjega klaustra, zajedno s hrvatskim prijevodom. Sam klaustar koji je prema spomenutom nacrtu iz 1702. godine bio predviđen na

mjestu današnjega klaustra nije sagrađen. Poslije Drugog svjetskoga rata jugoslavenske su vlasti, među ostalim, oduzele Samostanu tu gimnazijsku zgradu. Oduzimanjem zgrade uzurpirano je i pola dvorišta. Poslije društvenih promjena 90-ih godina Samostanu je dopušteno „očistiti“ dvorište. U tom zemljanom dvorištu ispovijedalo se posebno za Veliku Gospu. Osim općenito neprimjerenih uvjeta za ispovijedanje dvorište je, zbog neadekvatnog sustava odvodnje oborinskih voda, često poplavljivalo, a u nekoliko navrata voda je iz dvorišta poplavila i crkvu. Devedesetih se godina također razmišljalo o proširenju crkve što bi obuhvatilo barem dio tog dvorišta.

Zamisao i priprava izgradnje klaustra

U neformalnom susretu s ing. Antom Todorićem, početkom kolovoza 2006. godine, o. gvardijan započeo je razgovor o natkrivanju tog dvorišta. Uvažavajući građevinske smjernice ing. Ante Todorića o. gvardijan je razgovarao s ing. Mariom Todorićem, koji je došao na zamisao da se na tom mjestu izgradi klaustar. Predložio je da potražimo nacrte samostana što bi nam olakšalo izradu projekta. U traženju nacrta naišli smo na već gore spomenuti nacrt Antonia Benonia iz 1702. godine. S tom smo zamisli stupili u kontakt s arhitektom Ivanom Vučkovićem. On je na temelju okvirnog projektnoga zadatka, u travnju 2008. godine izradio idejno rješenje koje je poslužilo fratrima za jasnije definiranje projektnoga zadatka

Donosimo izvadak iz teksta o gradnji klaustra koji je objavljen u Gospi Sinjskoj

Izgradnja samostanskoga klaustra

ak

tUa

lno

29

SinjSke nOVine

tema

30

SinjSke nOVine

Raspadom Jugoslavije većina vojnih prostora postaje nepotrebna, što zbog promjene strateških pozicija, što zbog smanjenja

vojnih kapaciteta i inih razloga. Danas smo svjedoci posvemašnje prenamjene istih u nove civilne prostore koji će ili već sada obogaćuju, kako sam prostor, tako i društvo. No, budući je količina i veličina vojarni tolika, da ih sama država ni lokalnih zajednica ne mogu tako lako prenamjeniti i reprogramirati, stvara se novi problem „Što s tim prostorima?“.Sinj je od davnine vojni grad. Ne samo od modernog doba nego još od njegovog „rođenja“ 1715. Ne obuhvaćajući sve vojne objekte u gradu, možemo sumirati glavne bivše i trenutne vojne komplekse na prostoru grada:Vojarna „Štalija“ (prenamjenjeno u Osnovnu školu Ivana Lovrića)Vojarna „Pekara“ (kompletno srušena i na istom mjestu izgrađen trgovački centar)Vojarna „Rainer“, „Tadije Anušića“, „Ivaniša Nelipića“ (ostavljena društvu i „zraku“ na volju)Vojarna „Petra Berislavića“ (najmodernija vojarna u samom gradu, proglašena besperspektivnom, čeka prenamjenu)Omjer količine i veličine vojarni u odnosu na površinu grada je vrlo zamjetan. Sve vojarne su zauzimale oko 7% ukupne urbane površine grada. U Sinju je omjer veći, no što je to u većim gradovima, centrima županija. Iako bi ove četiri vojarne stale u samo jednu veću takvog većeg grada, sam omjer je nesavladiv za potrebe grada. To možemo vidjeti iz činjenice, da smo uspjeli prenamjeniti tek jednu vojarnu. Jednu smo kompletno srušili.O trećoj vojarni „Ivaniš Nelipić“ bilo je govora na okruglom stolu „Što s vojarnom?“ Na samoj raspravi gostovali su Ivan Begonja, dipl. ing. arh., izlagao je o demilitarizaciji vojarni u državi i široj regiji, Stipe Marasović, dipl. ing. arh., izlagao je neke pokazatelje i kapacitete grada Sinja i Cetinske krajine, te izložio prijedlog reprogramiranja same vojarne (prethodniku izrade Detaljnog plana uređenja), Ivica Glavan, prof. gradonačelnik, govorio je o istoj problematici, Inicijativa za DC Novi Sad (Tatjana Karg, Nataša Vujkov i Veselin Zografov) govorili su o svojim iskustvima „skvotanja“ vojarni u Novom Sadu, Vito Perić, dipl. nov. govorio je o povijesti Doma mladih i ponovnoj potrebi za

istim prostorom (mladi su upravo zbog nepostojanja adekvatnog prostora za razvoj tog dijela gradske populacije „skvotali“ jedan objekt u bivšoj vojarni). Cijelu raspravu suvereno je moderirala Dragana Modrić, dipl. pov. umj. S obzirom na iznesene probleme s početka članka, smatrali smo da je za rješavanje važno uključiti struku i širu javnost kroz medije i samo sudjelovanje u istim raspravama što je bio glavni cilj okruglog stola. Tako se iz rasprave izvlače logični zaključci. Vojarne u gradu je potrebno reprogramirati vrlo oprezno sa stručnim vodstvom, praćeno većim brojem javnih rasprava, koje bi obavezno trebale biti kvalitetno medijski pokrivene i prije i poslije. Ova vojarna nije primjer takvom reprogramiranju; svjedoci smo već donešenog DPU-a, kojeg se također komentiralo na samoj raspravi.Spontano skvotanjeSpontano „skvotanje mlade sinjske ekipe“, koja je malo poslije ulaska na prostor osnovala udrugu SUK, a potom se „uselio“ i SKUP, očit je dokaz da se društvo želi širiti na taj prostor sa društvenom namjenom. Tako trenutno djelovanje mladih u vojarni treba shvatiti tek kao svojevrsno „sondiranje nepoznatog terena“ prije naseljavanja, kao što to inače biva sa nepoznatim terenima, bilo gdje na svijetu, pa i u svemiru. Svojim djelovanjem, udruge, već dvije godine, kvalitetno „sondiraju“ vojarnu. Važno je napomenuti, da su udruge većinu svog inventara izradile same i to od materijala koji se već nalazio u

ŠTO S VOJArNOM?Udruga S.K.U.P održala je zanimljivu tribinu na kojoj se pričalo o drugačijim mogućnostima korištenja i prenamjene velikih prostora vojarni u gradovima, i to ne sam ou Sinju nego i šire. Sudionici tribine su odličmnim prezentacijama ukazali na nedostatak javne rasprave i nekorištenje struke po tom pitanju.

tema

31

SinjSke nOVine

vojarni. Reciklažom do korisnih predmeta. Iako je prije godinu dana pokraden veći dio inventara udruga, u prostorijama još stoji bina koja je izgrađena za potrebe koncerta klasične glazbe i od tada se na istoj održalo desetke koncerata. Također se zaključilo da se ne bi trebao graditi, pa ni tražiti lokacija za drugi Dom mladih, jer jedan već postoji, pa je na okruglom stolu pokrenuta javna kampanja za povrat Doma mladih njegovoj izvornoj namjeni, a o čemu će posebno biti još govora i javnih rasprava.Ekipa iz Novog sada iznijela je svoja iskustva, „skvotanja njihove“ vojarne, a što nam služi kao još jedan pokazatelj, spontanog širenja društva na „nepoznate teritorije“ gradova. Na kraju je pročitana službena izjava Pulske grupe, koja tvrdi da se prostor ne može iskazati samo cijenom njegove parcele, a što je sve učestalija pojava u svijetu. Prostor prije toga prvenstveno ima svoju društvenu i sociološku vrijednost, a ako iste zanemarujemo i uništavamo, postoji jako velika opasnost od nestanka društva, a što je glavni nosioc i činitelj jedne urbane sredine od kad postoji potreba čovjeka da se okuplja na „svom“ urbanom prostoru.Alternativni prijedlogNa raspravi je izložen konkretan alternativni prijedlog reprogramiranja vojarne, kojeg je predstavio mladi arhitekt iz Sinja, Stipe Marasović. Zbog veličine obuhvata, bilo je nemoguće razlagati detaljno sam prijedlog, pa se stoga kroz određeno vrijeme planira izlaganje novog programa, točnije glavnog generatora razvoja prostora, kako same vojarne, tako i okolnih lokacija, a time i cijelog grada i regije Cetinske krajine. Vojarna svojom lokacijom, površinom i duhom prostora, predstavlja potencijalan prostor za otvaranje nekih novih nepostojećih sadržaja u Sinju. Budući je Sinj manji grad (35. po broju stanovnika) koji sa svojim trenutnim potrebama „nema“ sadržaja sa kojim bi naselio prostor vojarni, sasvim je sigurno da će njihovo reprogramiranje direktno utjecati na evoluciju i razvoj grada u budućnosti. Stoga je još važnije odgovorno i strateško planiranje takvih prostora. Još nikako nije naglašeno i dovoljno javno izjavljeno, da je Sinj bio vojni grad i da će napuštanje vojarni zasigurno, promijeniti smjer razvoja grada UOPĆE. Četiri vojarne nisu jedini napušteni prostori u gradu (oko 10% površine). Iako vojarne nisu jedini napušteni ili „ugašeni“ prostori u gradu (Dalmatinka, ciglana, Ređija, klaonica i kožara itd) one su zanimljivije od ostalih samim time što su od svog postanka nepoznat teritoriji široj javnosti.Nedavno je otvorena izložba studentskih radova urbanističko-arhitektonske radionice GAGF u Splitu, a koja može poslužiti kao kvalitetna podloga za početak rješavanja ove problematike. No tu ne dolaze u obzir samo arhitektonski studiji. U pronalaženje programa trebao bi biti uključen mnogo veći broj različitih studija; ekonomski, sociološki, geološki, poljoprivredni, šumarski i ostali već postojeći samoodrživi potencijali regije u kojoj se nalazi grad Sinj.

Novi program vojarne Ivaniš Nelipić predviđa stvaranje regionalne srednje škole, sa smještajnim kapacitetom, polivalentnom sportskom gradskom dvoranom i gradskim botaničkim vrtom (oslanja se na postojeći park perivoj koji postoji od vremena nastanka zgrade Rainer, 1901). Ovaj prijedlog se koncentrira oko drvne industrije. U takvoj srednjoj školi bi se školovalo kompletno stručno ljudstvo koje bi sutra bilo konkurentno, ne samo na domaćem, nego i na stranom drvno prerađivačkom tržištu rada, a i konkretnog proizvoda (šumar, botaničar, lugar, tehnolog, stolar, dizajner, tapetar, parketar, pletar, restaurator...). Ova regionalna škola ne bi bila slična dosadašnjim školama, ona bi samim svojim postojanjem gradila novi znak i novo učenje u području drvne industrije uopće. Budući se škola ne nalazi u prostoru u kojem se do sada prirodno i lako razvijala drvna industrija (Lika, Slavonija, Bosna, Alpe i sl.), nego u nekom drugačijem okruženju, kršu, škola bi samim time bila „drugačije“ usmjerena, a čime bi „uzela“ vrlo važnu ulogu u razvoju drvne industrije, a i društva u cjelini. Ovakav jedan organizam moguće je uspostaviti u Sinju prvenstveno zahvaljujući geomorfološkoj strukturi i klimi Cetinske krajine, a tek potom, svojom strateškom pozicijom. Materijalni dokazi da navedeni čimbenici već sada utječu na potencijalan razvoj takve jedne škole je već razvijena infrastrkutura (velika količina učenih i priučenih stolara, te postojanje 4 drvna industrijska pogona), postojeća tradicija (primjer radionica Marka Katića), lokacija (na križanju D1 i D219) i blizina Splitu. Osim svega navedenog, grad bi sa ovim potezom dobio jedan novi kvalitetan prostor u centru grada, a što bi doprinijelo otvaranju ne samo grada, nego i Cetinske krajine.Sam prijedlog tek je u razvoju i još se ne zna točan razultat koji će se izložiti i obrazložiti javno, ali glavna misao vodilja je poznata, te će se iz nje crpiti „glavna sirovina“ za uspotavljanje ovakvog srednjoškolskog centra.Cijela rasprava je snimljena, te će se postaviti na službeni Youtube kanal udruge SKUP, pa će rasprava biti još „javnija“, a za koji cilj ima potaći brojna pitanja i još budućih raspravi, što je bio glavni cilj ovog okruglog stola.Izvor: SKUP, autor teksta Stipe Marasović

vr

emePlo

v

32

SinjSke nOVine

Priredio: Vito PErIĆArhiva Muzeja cetinske krajine

Vjesnik cetinske krajine dvobroj 134/135 izišao je 1. kolovoza 1986 i bio tematski posvećen Alci. Iz tog dvobroja izabrali smo dva priloga, razgovor s arambašom Gojkom Kolakom, reportažu s palki. U dvobroju je izmeđuo ostalog i veliki intervju s pokojnim Brunom Vuletićem, tadašnjim alkarskim vojvodom, zatim niz priloga iz povijesti Alke, te tekst o sinjskim umjetnicima koje je inspirirala Alka u njihovim djelima.

sinj k

roz Pro

ško

st

33

SinjSke nOVine

SINJ KrOZ PrOŠLOSTProfesor Stjepan Bekavac pronašao je dvije rijetke fotografije iz atelieraTomasa Burata i ustupio nam za objavljivanje u našoj stalnoj rubrici. Uz to je i prigodni tekst o ovom zanimljivom otkriću i fotografu koji je bo najveća figura rane fotografije u Dalmaciji i jedan od znamenitijih hrvatskih fotografa 19. stoljeća.

Piše: prof. Stjepan BEKAVAc

Najuzbudljiviji trenutak svakog kolekcionara predstavlja obogaćivanje već postojeće zbirke nekim novim (manjim ili većim) primjerkom.

No, uzbuđenje je neopisivo ako primjerak nadmašuje očekivanja. Možda se tek jednom u životu ljubitelja starine i povijesti pruži prilika dohvatiti nešto od čega zastaje dah. Svojim nam postojanjem pokaže svu uobičajenost onog što već posjedujete, a s njim zbirka postaje bezvremenska. Tako ljubitelju Alke više od ushićenja predstavlja postojanje (meni poznatih) dviju fotografija alkarskih natjecanja proizašlih iz fotografskog atelijera Tomasa Burata. Jedna od ovih dviju prikazanih fotografija nekoliko je puta objavljivana u knjigama i publikacijama. Na tim se mjestima ne navodi ime autora fotografije, već se ona potpisuje na razne načine: Sinjska alka 1887., Sinjska alka, Trčanje alke, Alka iz 1892. i slično. Po čitavom nizu pokazatelja, ipak bi bila riječ o Alci iz 1875. godine. Bila je to ona poznata Alka, koju je svojim posjetom počastio austrijski car Franjo Josip I. Tomaso Giovanni Marin Burato bio je najveća figura rane fotografije u Dalmaciji i jedan od najznamenitijih hrvatskih fotografa 19. stoljeća. Rođen je u Dubrovniku 1840. gdje se počeo baviti fotografijom najkasnije 1862. U Padovi je studirao i vodio

fotografski atelijer od 1863. do 1865., kada je promoviran u zvanje maestra kemije i farmacije. U listopadu 1873. preselio se u Zadar gdje je živio do smrti 1910. Njegovi su radovi obdareni prestižnim nagradama na mnogobrojnim europskim izložbama onoga vremena. Predstavljajući svoje radove u Beču, Parizu, Bruxellesu, Trstu, Napulju, Madridu; osvojio je 14 odličja, ulazeći u svijet fotografije u njezinim samim počecima.Burato je, kao i ostali fotografi njegova doba, poslovni uspjeh temeljio na velikoj proizvodnji atelijerske portretne fotografije. Ugled je pak stjecao fotonakladničkim poslovima i pripravi reprezentativnih albuma. Tako je njegov Albo della ducalle citta di Zara gradska uprava darovala austrijskom caru i ugarsko-hrvatskom kralju Franji Josipu I., prigodom njegove posjete Zadru 1875. godine. Buratov je Zadar na spomenutom albumu uspavana ljepotica; transformacija srednjovjekovne vojne utvrde u modernu europsku metropolu; istinsko svjedočanstvo povijesnog kontinuiteta. Već iduće godine, 4. ožujka 1876., carski je kabinet u Beču podijelio Buratu naslov carskoga i kraljevskoga dvorskoga fotografa. pa je uz svoje i ime svoga atelijera mogao tiskati dvoglavoga carskoga orla kuće Habsburg. Rezultati istraživanja pokazuju da je djelatnost Tomasa Burata obilježila razdoblje od punih 50 godina - od 1860. do 1910. godine. Iako je nosio je titulu carskoga i kraljevskoga dvorskog fotografa, zvan i ‘maestrom fotografske elelegancije’, njegov obrtnički razvoj zrcali rađanje modernoga urbanoga senzibiliteta i nove likovne kulture mladoga građanstva u usponu, kako to navodi Abdulah Seferović u svojoj knjizi Tomaso Burato: carski i kraljevski dvorski fotograf : 1840-1910-1990.

PriČ

a

34

SinjSke nOVine

Piše: Ante LIBrENJAK

Zašto čitati knjige? One su samo čisto gubljenje vremena!“, česta je ovo misao kod većine mojih vršnjaka. Nikada

se nisam slagao s tim. Zašto? Zbog toga što nakon puno pročitanih knjiga ni jednom nisam imao osjećaj da sam izgubio vrijeme. „Nema knjige, a da se u njoj nešto dobro ne nađe“, rekao je jednom Cervantes i bio je u pravu. Svakom knjigom čovjek nauči nešto novo, iznenađujuće, zanimljivo i poučno. Svaka knjiga aktivira maštu i daje vam mogućnost da uronite u njen svijet na svoj vlastiti način,a ne na način nekog filmskog redatelja. I to je bit knjige. No, raspravljati o tome s nekim ljudima je borba s vjetrenjačama.

Nažalost, ne postoji čovjek koji ne vodi takve rasprave. One, naravno,ne moraju biti vezane uz knjige. Njihovo glavno obilježje je besmislenost. Besmislenost je ujedno i najgori neprijatelj zdravog razuma. Tako je, na primjer, besmislenost viteških romana uništila razum don Quijotea te ga natjerala na mnoge uzaludne činove. Jurišanjem na vjetrenjače, stada ovaca te svećenike izvukao je samo batine. U stvarnom životu je slično. Jedina je razlika to što je Quijote zbog svojih postupaka doživio fizičku bol. Nas jedino može zaboljeti glava. Puno sam se puta našao u situaciji da „govorim u vjetar“ i nikada nisam pobijedio. Takve rasprave ne vode ničemu. No, neću poricati to da sam nekada ja krivac za pokretanje takvih rasprava. Sigurno sam i ja nečija vjetrenjača protiv koje se taj netko mora boriti. Ali, ja to, kao i svaki drugi čovjek, ne vidim. Ljudi nikada sami sebi nisu krivi. No, postoji jedna izreka koja glasi : „Čovjek je dijete svojih postupaka“. Čovjek mora odgovarati za sve što učini. Naučiti ljude da paze kako postupaju i kako se ponašaju u različitim situacijama također je uzaludna borba, pogotovo ako se upustite u svađu s jako tvrdoglavom osobom. Žalosno je to što puno „vjetrenjača“ ima i u školama. U takve se vjetrenjače zabijaju profesori koji svakodnevno gube živce s dvorskim ludama razreda. „Na ludom temelju još nikada nije podignuta pametna zgrada“, upravo zato su svađe s takvim učenicima borbe s vjetrenjačama.

Također postoje ljudi koji tvrde da je pobjeđivanje strahova uzaludno. Potpuno krivo! Strahovi i fobije se pobjeđuju tako da se suočite s njima. To je isto toliko daleko od borbe s vjetrenjačama, koliko je Rocinante daleko od pastuha. Strah je savladiv snagom volje. I na kraju dolazimo do pitanja: Mogu li se iskorijeniti takve borbe? Odgovor je : Ne. One su sastavni dio današnjeg društva i moramo se pomiriti s tim. Nitko nikada nije rekao da je život lagan, ali ne treba biti uzaludan.

Učenik gimnazije Dinka Šimunovića, Ante Librenjak osvojio je prvo mjesto na županijskom natjecanju iz lidrana, školske smotre iterarnog stvaralaštva. Mentorica mu je bila profesorica Mirjana Gulić. Donosimo nagrađenu priču darovitog Ante.

BOrBA S VJETrENJAČAMA

ko

lUm

na

35

SinjSke nOVine

Piše: Petar KLIŠKINIĆ KLIKA

Avantura našeg mladog kolumniste na putu iz metropole u rodni grad u koji je krenuo radi Alke i materinih arambaša

Nikad se ne volin vozit s imotskim autobusom prema kući. Nije da ih ne volin, dapače, draga mi je njihova priča, dobar je to svit, ali studentu koji

ne more isčekat primirisat materinu spizu nakon tri miseca svaka minuta u putu je važna. S druge strane, imotskom šoferu, kršnom Matanu iz Runovića ili Zmijavaca, puknit će pluća i eksplodirat glava ako ne pripali duvan svako 5 minuta, a kako su zakoni postrožili, nema više dimit unutra nego „rodijače, issati, čuje mi se nešto doli u motoru, iđen ja izvidit“. Radi iste materine spize isto tako nije lako slušat Matana i Kikaša u odijelu „Autopoduzeća Imotski“ koji oblizujući usne pričaju kako će u Macole satrat po kila janjetine, malog odojčića, teću sarmi i tri kila pašticade s njokima.Javilo odoli da su palke postavljene. Za nas u metropoli nema većeg i boljeg znaka da je vrime za ić u Vlašku. Samo mi međusobno znamo kako je to dobar osjećaj sist navečer. Jebe nas se za more. Lokalcima već prodajemo drugu priču. Nikidan, dok san čeka u redu za upisat ocjenu, trevila me jedna purgerica. - Klika, ček, otkud si ti?Iz Sinja. - To je na moru, jel tak? - Je, nema ništa slađe nego se ujtra popišat s balkona u more. Nacrtan se ja u četvrtak točno u 2 i po ure na zagrebačkom kolodvoru. Trkon skočin u imotski autobus, smistin se između čete Kineza i Japanaca šta su navalili na Plitvice, bacin boršu poda se, slušalice u uši, ispružin se priko suprotnog sica i spavanje. Dok uranjan u carstvo snova čujen još samo Matana s početka priče kako tepajući pokušava kosookima naplatit kartu. Zvoni u glavi Karlovac, zvone stihovi, mirisi znoja i postola mišaju se s mirisom arambaša…U nikom momentu prene me glas nepoznatog jezika. Otvorim oči i vidim dva lica Dalekog istoka koja bulje u mene. Radin mot očima ka da ih pitan „šta je, šta me budite“.- Excuse me, what means „krvi ti isusove, rodijace“?Kako ćeš ti objasnit čoviku koji je potega iljade i iljade kilometara šta znači taj karakteristični imotski izraz? Oni su navikli da je svi lipo i stentano, mali Japanac ili Kinez od tri godine pokorno sluša i ne ljuti se na nikoga. Međutim, kad dođeš u ovu zemlju apsurda di imotski vozač sa završenom pučkom školom pokušava

bit neuslužan, a bavim se jednom vrstom uslužne djelatnosti, nemaš druge nego otić do volana, privest sve šta te zanima, vratit se nazad i izdiktirat na pospanom engleskom šta im to znači. Pola sata kasnije, taman oko Plitvica, upadnem u priču sa simpatičnim društvom. Pitaju me odakle san. Kažen da san student iz Zagreba, novinarim i gluvarim u slobodno vrime, a rođen san u Sinju, Dalmacija, more, fala na pitanju. Nikad čuli, vrte glavama. Po čemu je tvoj grad poznat?Sinjska alka, viteško natjecanje. Šta ne produžite s menom?Idemo na Plitvice, očarani smo slikama i tom ljepotom jezera, šuma…Imaš i u nas Peruću i Pavića nebesa ako ti je do šume i vode.Vrte glavon. Ne razume. Zanima ih Alka. Mene ne zanima. Ja oću samo ubit oko, bar još do Knina. Neka nađu na internetu. Neki Japanac s naoćalama brzo vadi svoj laptop, tipka, upisuje, traži. Opet se okriće prema meni.Alka Yagnik, pjevačica iz Indije, jedna od najvećih azijskih zvijezda je iz Sinja?Nije, di si to naša.To je sve o toj Alki šta mi je izbacilo na internetu. No speaking kroejša, sori.Pogledan prema prozoru. Sićan se ka dite, probude te mačkule u šest uri ujutro, ti trčeš vanka, izlaziš na pijacu, gledaš silne ljude. Nadimaš se od ponosa i već tad, u najranijom dobi, srce ti je ogromno ko najveća stina na Plitvicama. Kasnije, kad odeš bilo di dalje, sa zanosom pričaš ljudima o osjećaju kakvi oni nikad neće moć doživit. Još nešto kasnije, život te, recimo, neke 2012. godine u srpnju misecu slučajno ubaci u autobus Autopoduzeća Imotski sa skupinom turista iz Azije koje žele osjetit dio tvoje priče. Čisto priče radi, zamislimo da te upitaju za Alku. Šta ćeš im odgovorit? Oni su navikli da sve šta ih zanima pronađu na internetu, na engleskom jeziku, čak i na materinjem. Međutim, u gradu apsurda di alkarski turistički djelatnici pokušavaju prodat Alku ko igru svjetskog značaja, a složit ćemo se, Alka je naš najveći turistički proizvod, pritom ne mareći za druge jezike i strane turiste, nemaš druge opcije nego popravit kušin na tvrdom sjedalu autobusa, zatvorit oči, sanjat materine arambaše i svoj grad bez stranog turista.

IđEMO DOLI ZA ALKU JA I JAPANcISINJSKE KrONIKE

zan

imljiv

osti

36

SinjSke nOVine

Piše: Žarko KODŽOMAN

Foto: Žarko KODŽOMAN

Ono što je ljudima obuća, to su konjima potkove. Kao što je čovjeku teško hodati

bos, nešto slično vrijedi i za konja. A potkivanjem konja na Sinjskom hipodromu bavi se 27-godišnji Frano Ivković koji je alkar od 2006. godine, a 2010. i 2011. obnašao je časnu dužnost vojvodina ađutanta. Zamolili smo ga da nas malo uputi u tajne zanata.

„Potkivanje konja je zanat kojega nije teško naučiti. Bitna je samo volja. Konji se moraju potkivati jer, ako nemaju potkovanj, onda ih grde kamenja, šepaju, kopita im se lako povrijede. Po pravilu, potkove bi se trebale mijenjati svakih 45 dana. Kad ljudski nokat izraste, treba ga podrezati. Tako je i s konjima, kopita im izrastu, počinju posrćati, potkove im smetaju. Tada treba djelovati. Potkove treba skinuti, ošišati to što je izraslo te vratiti iste potkove. Kao što sam prethodno spomenuo, svakih mjesec i pol dana trebalo bi stavljati nove potkove. Kao što za ljudske noge postoji obuća različite veličine, tako je i s potkovama, ima većih i manjih brojeva. Mi ih nabavljamo u Karlovcu, dakle naručimo ih već gotove pa onda ih, ako je baš nužno, samo malo preuredimo. Prije su se potkove proizvodile kod nas, dobiješ komad željeza i sam preuređuješ potkovu. Danas ih samo naručujemo“, kaže Ivković.

Koliko traje proces potkivanja i možeš li nam ga ukratko pojasniti?

„Sve zavisi od konja do konja. Neki su mirni, neki malo nemirni. Za potkivanje jednog konja izgubi se otprilike sat vremena. Naravno,

potkivaju se sva četiri kopita. Moramo najprije skinuti potkovu pa unutra očistiti kopitno potporište, nokat i žabicu, zatim to sve turpijom isturpijati da potkova lijepo leži, da nema zraka. Također, imamo potkivanje i na vruće gdje se potkova zažari, stavi konju na kopito da se vidi je li svugdje pravilno leži i ako je sve u redu zabijaju se čavli kojima se potkova učvršćuje. U svaku se potkovu zabije osam čavala. Može se i šest i deset, no mi prakticiramo osam. Nije potkivanje bolan proces, ali prilikom tog čina konj se može i povrijediti. Može se „ugrditi“ u živac sa čavlom, može mu se, kao čovjeku kad mu se malo više nokta odreže, doći do živca i tada treba dva tjedna odmora dok to ne zaraste. Dosta je to osjetljivo. Za potkivanje imam cijelu „mašineriju“ - kliješta za sjeći čavle, kliješta za sjeći kopito, kliješta za skidati potkovu, rajzer za čišćenje kopita iznutra, kliješta za stezanje čavala, čekić, nakovanj za raširiti i suziti potkovu, a za potkivanje na vruće i plinsku peć“, kaže Frano.

Ponekad se dogodi da konju otpadne potkova.

„Da, može otpasti, ponekad se konj sa zadnjom nogom dokači za prvu, stane na potkovu i onda je samo izvuče. Onda mu se normalno

ta ista i vrati. Ako potkovu treba slučajno malo skratiti, to se i učini te se ponovno vrati. Ako ispadne potkova te se ona opet ne stavi, konj može odvaliti kopito tako da se više nemaju gdje novi čavli zabiti. Može doći i do ozljede živaca pa onda konj mora mirovati desetak dana dok se to kopito ne obnovi. No, iskreno, u 99 posto slučajeva potkova, jednom kad se stavi, neće otpasti“, kaže Ivković koji je na polugodišnjoj obuci za potkivanje bio u Đakovu, u tamošnjoj ergeli.

„To je bilo prije šest godina. U nas nema škole za to, no gore su me stvarno lijepo primili, maksimalno pomogli da se što bolje i kvalitetnije obučim. Prošle godine od drugoga do devetog mjeseca napravio sam oko 200 potkivanja. Najviše potkivanja imam od 15. svibnja pa do same Alke. Inače, gotovo svakom alkaru ja potkivam konja“, kaže na kraju Frano.

KAKO VOJVODIN AđUTANT POTKIVA KONJE?„Prošle godine od drugoga do devetog mjeseca napravio sam oko 200 potkivanja. Najviše potkivanja imam od 15. svibnja pa do same Alke. Inače, gotovo svakom alkaru ja potkivam konja“, kaže Ivković

TAJNE ZANATA Alkar Frano Ivković

zan

imljiv

osti

37

SinjSke nOVine

Piše i foto: Gotilda JADrIJEVIĆ

Uputili smo se na dvodnevni izlet punim autobusom sa Alkarskog trkališta krajem lipnja (28.06.)

ujutro u 6 sati. Krenuli smo put Zagreba. Vrućina, gori asfalt, ali još više naša srca za otkrivanjem nepoznatog. Stižemo u Zagreb. Kaptol i katedrala dočekuju nas u svoj svojoj raskoši. Anđeli i Madona kao da nam dovikuju: „Bravo Sinjani!“ U debelom hladu kraj katedrale zapjevali smo „šoto voće“ dok su nas biste Zrinskog i Frankopana nijemo promatrale. Idemo dalje, preko Dolca na Tkalčićevu, preko Krvavog mosta Radićevom do Kamenitih vrata. Palimo svijeće i zahvaljujemo Zaštitnici grada za lijepi doček. Na izlazu nas ispraća Dora Krupićeva. Pred nama je Trg svetog Marka, Banski dvori, Vlada, Sabor, važna mjesta na kojima se krojila naša povijesti i kroji budućnost. Pred crkvom sv. Marka obilježen prostor krunidbe Matije Gubca užarenom krunom. Lotršćak pucanjem topa označava podne, a mi uz glazbu uličnog svirača zaplesali valcer. Neki su odmorili na klupi uz Matoša. Stubama se spuštamo do Trga bana Jelačića, a odatle svatko na svoju stranu uz dogovor da se okupimo kod autobusa i nastavimo za Mariju Bistricu. Tamo nas prema dogovoru čeka predsjednik njihove umirovljeničke udruge, gospodin Josip Kovačić sa suradnicima. Izmjenjujemo iskustva i darove i dogovaramo susret u Sinju. Krećemo u razgledavanje Svetišta i Kalvarije. Oduševljeni ljepotama kraja, nastavljamo do Orosavlja, na večeru i noćenje. Imali smo i svoju glazbu pa smo poslije večere zapjevali i zaplesali do sitnih sati. Ujutro doručak, natečene noge i podbula lica, i nitko se ne žali. Idemo dalje. U Gornjoj Stubici u hladu Gupčeve lipe tražimo osvježenje sladoledom, a pred nama puca pogled na zagorske brege, okupane lipanjskim suncem. Posjet Krapini i muzeju pračovjeka. Sve ide po planu, a naš član, gospodin Petar Smoljo , iako ima 93 godine još uvijek je pun životne radosti i spreman na akciju te sve odrađuje s lakoćom. Idemo na ručak, i iako su glasovi raspucani, opet pjevamo a unatoč 35 stupnjeva u hladu osmijeh nam ne silazi s lica. Srca tuku za nove izazove. Ipak smo mi Sinjani , pa kad smo pobijedili Osmanlije možemo i ovu vrućinu.

UDrUGA UMIrOVLJENIKA NA IZLETU U HrVATSKOM ZAGOrJU

SrcE KUcA ZA NOVE IZAZOVE

MALINOVcI BOrAVILI ČETIrI DANA NA SUTINI

Izviđački odred porječana Malin tradicionalno već šesti put organizirao je logorovanje u kanjonu Sutine

kod Bilih vrila. U prekrasnom ambijentu šumovitog dijela Sutine izviđači su iskoristili za učenje izviđačkih vještina i zabavu. Uz logorsku vatru svaku večer su upražnjavane zabave, kvizovi i pjesma. Kupanje na jezercima Modrom, Zelenom viru i Bubalu su bile neizostavna.Tako je pod nadzorom voditelj Slavena Kardoša-Učitelja i Davora ratkovića-rice 21 član odreda proveo četiri dana daleko od elektronskih medija.

S. K.

POSJETILE NAS rODEKoje dijete ne poznaje rodu? Svaki će učenik kada

ga pitamo koje su ptice selice prvu spomenuti rodu. Ali koliko je nas vidjelo rodu u prirodi? A kada su se krajem lipnja ove godine u Sinjskom polju pojavile rode (Ciconia ciconia) to je bila atrakcija. Jato od 6 roda nekoliko se dana zadržavalo u polju i navečer bi letjele prema Brnazama te se poslagale se svaka na svoj stup od dalekovoda. Zašto su tu ostale tako kasno i nisu otišle prema svojim staništima možemo nagađati. Možda im se ambijent naselja pri polju učinio sličan njihovu rodnu kraju pa su ostali na promatranju. Tko zna, možda dogodine par odluči izabrati neki dimnjak i napraviti gnijezdo, a ako ostanu u Sinju možda povećaju natalitet.

S. K.

zan

imljiv

osti

38

SinjSke nOVine

Piše i foto: Klaudija KrAJINA

Marija Milanović zvana Seka prava je čuvarica kulturne baštine Cetinskoga kraja. Još kao mlada nevista naučila je šivati nošnju od svoje

susjede Pave. Pava se dugi niz godina brinula za narodnu nošnju KUD-a Glavice, a netom prije smrti zamolila je Mariju da joj izvadi i pokaže narodnu nošnju i rekla : „ Neće se nitko bolje od tebe brinuti za našu nošnju“. Tako je Marija ispunila Pavinu želju i dugi niz godina djelovala u KUD –u Glavice. Pjevala je na smotrama, održavala nošnju, šivala, oblačila djecu i plela im kose. Ponekad bi ispeglala i po 12 kufera narodnih nošnji kada bi KUD išao na putovanja. Marija je puno putovala s KUD -om Glavice diljem svijeta, pa su tako posjetili Njemačku, Grčku, Italiju, Makedoniju i cijelu bivšu Jugoslaviju. No, više od Marije svijetom su putovale narodne nošnje koje je ona sašila. Prilikom posjeta Franje Tuđmana Torontu

djeca naših iseljenika su ga dočela u narodnim nošnjama koje je Marija sašila za tu prigodu. Također je šivala narodnu nošnju za KUD naših iseljenika u Stuttgartu. Kada je Gospa Sinjska bila nošena u Chicago sašila je nošnju za pratnju. U čast Gospi Sinjskoj sašila je četiri nošnje kako bi samostan za svoje potrebe imao narodnu nošnju. Sudjelovala na Folklorijadi u Ulmu u Njemačkoj gdje je djecu naših iseljenika učila pjevati ,a Stipe Jelinčić ih je učio plesati.

Marija je osnovala i žensku klapu „Impire“ koja je djelovala nekoliko godina. Ime Impire je klapa dobila po stezniku kojeg su cure koristile kako bi im struk izgledao tanji. Marija je svoj radni vijek provela u tvornici Dalmatinka koja je i sama imala svoj KUD ali su sve nošnje uništene kada je granata pala u spremište gdje su nošnje čuvanje. Kako nošnja nastaje opisuje nam Marija: „ Najprije pođem od suknje ili kotula, pa zatim na red dolazi primetača, plećak, a na kraju ostaje ječerma koju treba najviše nakititi“ . Svaki dio treba najprije iskrojiti, sašiti te na kraju ukrasiti. Ipak Mariji to nije teško jer ona s ljubavlju kroji narodne nošnje i kako sama kaže : „Volim promicati našu kulturu i običaje bez osobne koriti. Često ljudima poklonim neki suvenir koji sama izradim“. Osim narodnih nošnji Marija izrađuje lutke obučene u narodnu nošnju. Pokazala nam je jednog alkara i alkarskog konja koji su naručeni za u Rijeku. Lutke su vjerna kopija originalnih nošnji. Ljubav prema folkloru Marija je prenijela i na supruga i četvero djece koji su plesali u KUD –u Glavice, a kćer Ivana uči djecu plesati u Udruzi za očuvanje baštine Cetinskog kraja. Dok smo mi pričali unučica Ela je gledala baku kako ukrašava lutkice, no ipak zna da to nisu lutke za igru već za promociju naše kulturne baštine.

MArIJA MILANOVIĆ, KrOJAČIcA NArODNIH NOŠNJISeka, kako od milja zovu Mariju Milanović čuvarica je etno baštine našeg kraja. Desetljećima neumorno šiva i kroji narodne nošnje

Ud

rUg

e

39

SinjSke nOVine

Piše i foto: Vito PErIĆ

Braniteljska zadruga Pomoć u kući otvorila je izložbeno-prodajni prostor u prizemlju obiteljske kuće na križanju ulice Mike Tripala i Brnaške ( ili

kako bi mi kazali na kantunu Brnaške di se skreće prema Otpadu). U prostoru nas je dočekao Edo crljen, član zadruge koju inače vodi Slobodan Nasić. „Počeli smo sa aktivnostima prije dvije godine. Ova ideja se odavno rodila, ali evo odnedavno smo je počeli ostvarivati, iako smo još uvijek u fazi dovršavanja cijelog projekta,“ pojašnjava nam Edo. „Uspjeli smo okupiti gotovo sve braniteljske zadruge te ostale udruge iz našeg kraja, a imamo suradnju i sa udrugama iz Splita, Čakovca, Vukovara i nekih drugih mjesta. U ovom prostoru smo izložili njihove rukotvorine, proizvode, suvenire i razne druge zanimljive artikle. Namjera nam je predstaviti rad udruga, pomoći im da izlože svoje proizvode ili umjetničke predmete, suvenire i ostalo čime se bave, i naravno sve to ponuditi na tržištu kako bi osigurali sredstva za nastavak rada,“ kaže Edo. Osim zadruga i građanskih udruga u ovaj projekt su se uključili i pojedinci, ustanove i drugi zainteresirani. Tako sinjski slikari i kipari daju svoje radove, ima tu i knjiga, anitikviteta, suvenira i još niz zanimljivih izložaka. Posebno je uređen i braniteljski kutak gdje su izložene knjige o Domovinskom ratu, DVD-ovi sa snimkama iz tog razdoblja i drugi predmeti vezani uz Domovinski rat na našem području. Edo kaže kako je namjera da u prostoru bude što više artikala i izložaka jer to ostavlja dobar dojam kod posjetitelja i potencijalnih kupaca. „Moram reći kako je dosta naših sugrađana zainteresirano za dio gdje nudimo ljekovito bilje i razne masti, proizvode druge EKO MENTA Čakovec,“ naglašava naš domaćin. Osim navedenog zadrugari planiraju u prostoru napraviti i info centar. Tako će na oglasnoj tabli biti razne korisne informacije. „Evo braniteljska poljoprivredna zadruga Sinjanka krenula je sa proizvodnjom i već je na tržištu prvo povrće iz njihove ponude. Tako će svi zainteresirani kod nas dobiti informaciju što se nudi i po kojoj cijeni, a uz to osigurana je i besplatna dostava do kuće. Na taj način pomažemo jedni drugima“ kaže Edo. Uz izložbeno-prodajni prostor branitelji su uredili i jedan kutak koji će služiti kao klub Udruge maloljetnih dragovoljaca Domovinskog rata. U njemu je već održan humanitarni turnir u briškuli za pomoć jednom branitelju. A ovo ljeto će prirediti jednu izložbu u suradnji s kiparskom radionicom osnovne škole Kamešnica iz Otoka. Na radionici koja će trajati mjesec dana ( od 20.07. do 20.08.) biti će izloženo 14 radova učenika OŠ Kamešnica koji već dvije godine stvaraju pod voditeljskom palicom profesora Duje Jurkovića.Uz to profesorJurković će zajedno

sa svojim učenicima predstaviti radionicu i načine stvaranja. „Najesen namjeravamo pokrenuti niz kreativnih radionica u suradnji sa našim umjetnicima, udrugama i drugima. Tako ćemo i mi imati radionice kiparstva, slikarstva, izrade rukotvorina, radionice za tekstil, šivanje i slično, zatim zanimljive radionice na kojima će učenici učiti o ljekovitom bilju. Raditi ćemo i u ovom prostoru i na terenu, mislim da ćemo uspjeti animirati škole i naići na odaziv,“ optimističan je Edo.

U ovaj projekt uključene su sljedeće zadruge i udruge: Vridne ruke žena cetinskog kraja, BZ Patriot-Dabar, BZ Peka-radošić, BZ Svilaja-Vrlika, BZ Duga-Hrvace, BZ cetinske košute, Eko-etno Zagora-more- Split, zadruga Zima-runović, BZ planina-Trilj, BZ Završće-Trilj, cErUrA, zadruga Otoci,obala,zagora-Split,eko-kos-Slavonski brod,BZ Sjeme-Panj, BZ Golubica Vukovar, te građani, pojedinci ustanove…

U izložbeno prodajnom prostoru je niz zanimlivi eksponata: narodne nošnje, opanci, bukare, balote, kovačija, gusle, ljekovito bilje, čak jedan namještajj za dnevni boravak star 1809 godina, djela sinjskih umjetnika, sobna peć na petrolej iz 1880.g., kotao za eterična uljastar 150 godina, čajnik star 120 godina, ražnji stari 120 godina,

BrANITELJSKA ZADrUGA POMOĆ U KUĆI OTVOrILA IZLOŽBENO PrODAJNI PrOSTOr

PrEKO PETNAEST BrANITELJSKIH ZADrUGA I GrAđANSKIH UDrUGA NA JEDNOM MJESTU, DOSTUPNI SVIM ZAINTErESIrANIMA

Ud

rUg

e

40

SinjSke nOVine

MLADE SNAGEKATArINA DOMAZETKreativna sugrađanka stvara dugi niz godina i ovo ljeto po prvi puta svoje radove izaže u javnosti

Rođena 1979.godine

u Sinju. Završila srednju ekonomsku školu, trenutno nezaposlena. Rukotvorine izrađuje već niz godina, ali dosada nije izlagala u javnosti. Po prvi puta njeni radovi se mogu razgledati i kupiti u Galeriji,

izložbeno-prodajnom prostoru braniteljskih udruga (ulica M. Tripala). Netko je, promatrajući njene radove dobio inspiraciju i zapisao dojmove. Prenosimo. Sa željom da nas podsjeti na sve ono što pruža, ljepotom i tradicijom protkana Dalmacija i grad Sinj Katarina Domazet pronašla je način da dotakne sve svoje, maštom skrojene, snove. Ono što je godinama stvarala, svu kreativnost naslijeđenu od oca i majke pretvarala je u zbilju i čekala dan da nas bar na trenutak odvuče od ove ubrzane stvarnosti i udahne nam dašak svog kreativnog svijeta. Kombinirajući boje, stilove i tehnike stvara moderne, tradicijom dotaknute, skulpture, vaze, nakit, torbe, te ostale raznovrsne modne dodatke.Nosi viziju jednog boljeg grada, ponosnog na tradiciju i očuvanje djela stvorenih od predaka.

V.P.

OTOK U SINJU

Izložbom radova učenika otočke škole Kamešnica otvoren je izložbeno-prodajni prostor Galerija u ulici Mike Tripala.

Piše i foto: Vito PErIĆ

Evo malih Otočana budućih umjetnika u posjetu Sinju.

Nadamo se da je ovo početak jedne dobre suradnje, jer i mi u Otoku razvijamo bogat kulturan život preko naše škole, glazbene škole, KUD-ova i mladih nadarenih ljudi,“ nadahnuto je na otvorenju izložbe kiparskih radova učenika OŠ Kamešnica Otok govorio voditelj kiparske radionice profesor Dujo Jurković. Izložbu, a ujedno i otvorenje Galerije izložbeno-prodajnog prostora braniteljskh udruga Cetinskog kraja i šire otvorio je voditelj prostora Edo crljen koji je zahvalio svima na pomoći pri realizaciji

ovog projekta te naglasio kako će BZ Pomoć u kući koja vodi projekt već ove jeseni pokrenuti niz zanimljivih i korisnih radionica za djecu i odrasle. Nazočnima se obratio i zamjenik načelnik općine Otok Ivica Perković te direktorica TZ Sinja Jelena Bilić. Nakon izložbe nastavljeno je druženje uz kolače koje su pripremile mame djece iz Otoka, roštilj i piće u vrtu pokraj izložbenog prostora.

Piše i foto: Vito PErIĆ

U zadnje vrijeme preokupacija

mi je kulturno-turistička povijest Sinjske Alke. Prije tri godine počeo sam surađivati na HIT radiju u emisiji Mačkula, a evo već četvrto ljeto istražujem zanimljivosti vezane uz Alku s ciljem da je što kvalitetnije

prezentiramo i tako privučemo što više posjetitelja i gostiju u Sinj. Sudjelujem u izradi biltena Alke, a organizirali smo i prošle godine preko studentske udruge Publius seminar na temu „Kulturno-turistički potencijal sinjske Alke i lokalni razvoj“. Efekta je bilo jer se Alka počinje promišljati i postavljati na drugačije osnove, doduše nedovoljno brzo, ali se ipak kreće. U tom smislu bih svakako pohvalio doprinos Turističke zajednice, a i ovu izložbu o Sinju kroz prošlost koju priprema Kulturno umjetničko središte,“ otvorio je razgovor Jakov. On smatra kako cjelokupnoj alkarskoj zajednici prioritet treba biti plansko i stručno osmišljeno iskorištavanje gospodarskih i turističkih potencijala Alke jer se radi o jedinstvenoj kulturnoj baštini koja ima potencijal da postane motor gospodarskog razvoja Sinja. Samoodrživost Alke„Upravljanje Alkom treba biti što bolje, važni su i ljudski resursi, kreativni pojedinci i ideje, a sve bi trebalo voditi tomu da Alka bude samoodrživa. Vrednujem sve doprinose razvoju Alke kroz povijest, bez obzira od koje su političke opcije došli, no smatram kako treba izbjeći vezivanje Alke uz dnevnopolitičke mijene jer se pokazalo da nam je to škodilo. Preduvjet za takvo što je okončanje njene financijske ovisnosti o vladajućim političkim garniturama, naravno ne zanemarujući pritom važnost Alke za cjelokupnu državu i društvo i ono što joj po tom ključu pripada od države. Put ka ovakvoj poziciji Alke je pokrenuo još prije 8 desetljeća Marko Buljan, izdanak poznate sinjske trgovačke obitelji Buljan. Najstariji od 15 braće među kojima je u javnosti poznatiji Vice Buljan. Marko Buljan je bio u Alci od 1926.g. do 1940.g. Obnašao je dužnosti alajčauša i vojvode. U to doba nije postojala funkcija predsjednika društva pa je tako Buljan uz alkarske vršio i one poslovne (pozadinske) zadaće. Dakle već prije 85 godina Marko Buljan je pokušavao iskoristiti turističke i gospodarske potencijale Alke. Već

1927.g. na njegovu inicijativu na dalmatinskoj obali su se pojavili leci na stranim jezicima preko kojih su turisti pozivani u Sinj na Alku. Moram istaknuti kako je Buljan uviđao važnost promidžbe i financijske samostalnosti Alke i kako je na tome, zajedno s svojim suradnicima mnogo radio. On je između ostalog bio i tajnik sinjskog Aerokluba pa je uspio Vidića piket pretvoriti u splitski aerodrom opet se povodeći idejom da će to pomoći razvoju Sinja,“ naširoko je pojasnio Jakov ulogu Marka Buljana u promicanju Alke i Sinja. Upravo te ideje o samoodrživosti i financijskoj neovisnosti Alke su ono što zanima i Jakova Žižića koji tvrdi da bi Alka mogla postati takva da se malo više pažnje posveti viziji i projekciji u budućnosti ove atraktivne i jedinstvene kulturno-povijesne manifestacije pod zaštitom UNESCO-a. „Sinj je uvijek bio vitalan grad, no u zadnje vrijeme mi se čini kao mladom čovjeku da se pojavila ravnodušnost koja nam nije svojstvena niti po karakteru niti po mentalitetu. Potencijali su tu, rješenja ima, primjerice rad TZ Sinj. Citiraću našeg književnika Milana Begovića koji je rekao da je ovaj kraj bogatiji poviješću nego medom i mlijekom, a povijest treba pozitivno djelovati, odnosno trebamo tu povijest iskoristiti tako da nam osnaži sadašnjost, a ne da nas razdvaja. Dakle, da se ne dijelimo po niti jednoj osnovi nego zajedno uronimo u tu bogatu i jedinstvenu povijest te iz nje iscrpimo sve što je potrebno za bolju sadašnjost,“ zaključio je na kraju mladi politolog.

MLADE SNAGEJAKOV ŽIŽIĆ , SKOrI MAGISTAr POLITOLOGIJE, ZALJUBLJENIK U ALKU I SINJMladi politolog iznio je u razgovoru za Sinjske novine svježe i drugačije viđenje Alke koje svakako ima mjesta u promišljanjima ove viteške manifestacije.

Jakov Žižić je rođen u Sinju prije 27 godina. Pri kraju je studija politologije na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Kada obrani diplomski rad na temu „Etnički rascjepi i politika u BiH“ steći će titulu magistra politologije. Do sada je objavljivao prikaze knjiga u znanstvenom časopisu Politička misao, a u medijima je surađivao za portal Ferata.hr i HIT radio te povremeno za Sinjske novine. Aktivan je kao vanjski suradnik u alkarskom društvu gdje uređuje dio biltena i press materijala, a prošle godine je zajedno s kolegama studen-tima uspješno organizirao seminar „Kulturno-turistički potencijal Sinjske Alke i lokalni razvoj“. U sretnoj je vezi s Siščankom Vanjom.

Marko Buljan

Mladi vozač Marko Jelinčić dvije godine je sređivao starog fiću i napravio auto za kojim se svi okreću

Piše i foto: Vito PErIĆ

Skoro dvije godine Marko Jelinčić (19) je “sređivao“ starog fiću i pretvarao ga u auto za kojim se danas malo tko ne okrene kada ga vidi na cesti. Ovaj

mladi Sinjanin je inače po struci vozač, a kada je nedavno

završio školovanje u Tehničko industrijskoj školi Ruđera Boškovića dobio je pohvalnicu kao najbolji učenik u svojoj generaciji. Ljubav prema automobilima i motorima naslijedio je od svog oca Hrvoja-Hive koji je „meštar od auta“ odkad zna za se. „Kupili smo fiću, godište 1984. Bio je dobrom stanju, prešao je samo 60.000 km. I onda sam krenuo pomalo, svaki dan nakon škole radio bi na njemu nekoliko sati. Otac je to pratio i davao mi savjete, ali mogu kazati da sam najveći dio posla obavio sam,“ priča nam Marko dok razgledavamo ovo „čudo tehnike“ u dvorištu obiteljske kuće. I zaista na fići je nekoliko inovacija za koje bi znalci dali čistu peticu. Na tabli su ugrađeni navigacijski uređaj, podizači stakala su na struju, dodani su satovi za broj obrtaja, pritisak ulja, temperaturu vode, voltomjer… Fićo se zaključava preko centralne brave i to daljinskim upravljačem, što je zaista inovacija jer je Marko izmislio i konstruirao poseban uređaj koji to omogućava. Na tabli je i mali TV koji radi i upravo je na njemu bila emitirana jedna meksička sapunica za vrijeme našeg posjeta Jelinčićima. „A to kad se umorim pa malo stanem i bacim oko da vidim šta je na televiziji,“ smije se Marko. Iza zadnjeg sjedala su ogromni zvučnici ukupne snage 6,5-7 kW. Fićo je promijenio i boju, pa je sada umjesto originalne bijele na njemu višeslojna metalik crna. Vanjska oprema je također posebna, gume, felge i mnogo svjetlećih elemenata, počevši od onih standardnih, zakonom propisanih pa do ukrasnih.“Prijatelji su oduševljeni, a curama je najveći gušt kad parkiram u gradu sjesti u fiću i razgledavati unutrašnjost. Bilo je

ponuda za prodaju i to dobrih, bilo je ključ za ključ (zamjena auta za auto op. V.P.) ali ovo nije na prodaju. Radio sam iz ljubavi i teško ću se rastati od njega. Ako jednog dana kupim drugi auto ovaj će biti uvijek tu,“ kaže Marko koji procjenjuje da je u fiću uložio preko 4.000 eura. Radio sam u kafiću i svaku kunu slagao sa strane kako bi ulagao u auto. Kupio sam dosta novih dijelova i zamijenio,“ priča Marko. Inače motor je u odličnom stanju , auto je uredno registriran i Marko ga redovito vozi. „Kad odem s prijateljima u primorje, Split i okolicu dosta ljudi razgledava auto na prakingu, a zanimljvio je da su mi i policajci odali priznanje na uređenom stroju,“ priča Marko i nasatvlja kako je prvotna ideja bila da od fiće napravi abarth, vozilo sa drugačijim ovjesom, motorom, getribom, ali nažalost kada je to učinio morao je sve vratiti u prvobitno stanje jer prema našim prometnim propisima takva vozila se ne mogu registrirati i koristiti u prometu. „Nije mi žao, jer me i ovo zadovoljava,“ rekao nam je na kraju Marko, mladi sinjski meštar i inovator.

MLADE SNAGEMArKO JELINČIĆ fićo s televizijom

kU

ltUr

a

43

SinjSke nOVine

Galerija Sikirica 14. srpnja -28. srpnja.

Izložbom slikara Ivana Maleša Baje otvoren je program Kultura u Sinju koji u okviru dana Alke i Velike Gospe drugu godinu zaredom priređuje

Kuturno umjetničko središte. Izložba je postavljena u galeriji Sikirica, a na otvorenju je bio veliki broj Bajinih prijatelja, sugrađana i štovatelja njegovog rada. Ivan Maleš Baja je najintrigantniji, a po mišljenjima struke i najkvalitetniji slikar na sinjskom području. Iako rijetko izlaže, svaka njegova izložba je pravi mali kulturni performance. Ovaj puta je izložio dvadesetak ulja na platnu koji prikazuju pejzaže, a dio postava su rani radovi

, dok nova djela graniče sa apstrakcijom, pa i prelaze granicu. More, nebo, rijeka, planine, priroda uopće je ono što inspirira Maleša, a kako je u popratnom katalogu napisala profesorica Dragana Modrić , voditeljica galerije Sikirica, „priroda kod Maleša vrije, eruptira, čisteći se od svega suvišnoga, čak i ljudskog lika.“ Ivan Maleš rođen je u Zagrebu, a nakon završene sinjske gimnazije upisuje u Splitu Pedagošku akademiju, likovni odgoj u klasi Ante Kaštelančića gdje provodi dvije godine. Do sada je izlagao na 20 grupnih i 10 samostalnih izložbi. Živi i radi na relaciji Sinj-Komiža (Vis).

V.P.

IZLOŽBA SLIKA IVANA MALEŠA BAJE

U galeriji Galiotović u subotu 21. srpnja otvorena je izložba radova studentata Fakulteta građevinarstva, arhitekture i geodezije u Splitu

na temu prenamjene vojarne Petra Berislavića (ex Kule). Studenti su bili sudionici radionice koju su uz pomoć Grada Sinja organizirali i vodili njihovi profesori Idris Turato, Saša Begović , Saša randić i Ante Kuzmanić. Grad Sinj im je pripremio planove, snimke, podloge i potrebne informacije, a nakon obilaska lokacije studenti su prionuli poslu rezultat kojeg je zanimljiva izložba njihovih radova u maketama i nacrtima. Izložbu su u ime Grada otvorili predsjednik gradskog vijeća Milan Smoljo i v. d. pročelnica odjela za prostorno planiranje Ankica Panza, a nazočnima se obratio i prodekan fakulteta Doc.dr.sc. robert Plejić koji je naglasio da su studentski radovi zanimljivi i raznovrsni jer se kreću od prijedloga da bivša vojarna Kula bude centar za sportske pripreme, rehabilitacijski centar za liječenje ovisnosti,tehno park, znanstveno obrazovni centar, hodočasnički centar, centar energije i agrikulture, urbano/administrativni centar,edukacijsko obrazovni centar i td.

V.P.

IZLOŽBA STUDENTSKIH rADOVA NA TEMU UrBANISTIČKO-ArHITEKTONSKA PrENAMJENA VOJArNE „PETAr BErISLAVIĆ“ U SINJU

kU

ltUr

a

44

SinjSke nOVine

Povijesni roman Na međama najdaljnjijim, priča o životu i borbi za opstanak Sinjana i cetinjana u razdoblju od 1960.-1715.

U Alkarskim dvorima je 18. srpnja u okviru programa Kultura u Sinju (Dani Alke i Velike Gospe) održano predstavljanje knjige Jagode

Šimac „Na međama najdaljnijim“. Uz autoricu o knjizi su govorili u ime izdavača MOSTA-NOVE TEHNOLOGIJE Zagreb, urednik Josip Laća i profesor Neven Filipović Grčić. Ulomke iz knjige je nadahnuto čitao glumac Sinjskog pučkog kazališta Lovrin Tomašević odjeven u nošnju alkarskog momka, a u glazbenom dijelu programa nastupio je nadareni samouki gitarist Pavle Perić koji je izveo skladbu Cetina D. Žanka na jazzy način i Mood for a day grupe Yes. Program je vodio glavni urednik Sinjskih novina Vito Perić. Publika je u prepunoj dvorani pljeskom nagradila autoricu koja je naglasila da knjigu posvećuje svojim Šimcima i svim Sinjanima. „Nažalost među nama nema mog pokojnog strica Duke Šimca koji me je svojim pričama na balaturi inspirirao za ovu knjigu,“ rekla je Jagoda te zahvalila prijateljima Boženku Filipović Grčiću i arheologu Branimiru Župiću koji su joj pomogli pri stvaranju ovog djela. Knjiga je povijesni roman, a radnja je smještena u razdoblje od 1690. do 1715. i prati sudbinu nekoliko sinjskih obitelji u teškim vremenima kada se ratovalo s osmanlijskim osvajačima. Kroz roman se provlači kao light motiv slika Gospe Sinjske koju su franjevci čuvali uz pomoć naroda i sakrivali od neprijatelja da bi je na kraju okrunili i postavili u novoj crkvi. Urednik knjige Josip Laća je povukao paralelu izmeđuovog djela i romana Duše Robova Ivana Aralice te istaknuo kako je ovakvo

djelo bilo i teško napisati nakon romana koji obrađuje sličnu tematiku, ali je autorica pokazala da i za nju ima mjesta na književnoj sceni. I na kraju Laća je toplo i od srca preporučio svima da pročitaju ovu knjigu koja nas vraća u davnu prošlost i u kojoj će zasigurno svaki Sinjanin barem malim dijelom prepoznati i povijest svoje obitelji. Profesor Neven Filipović Grčić je pohvalio autoricu za njen dar i doprinos kulturnom životu grada te istaknuo kako je, unatoč tomu što dugi niz godina živi i radi u Švicarskoj, Jagoda u svom srcu i mislima ponijela i nosi duh alkarskog grada i svoje domaje. Nakon predstavljanja posjetitelji su se družili u dvorištu alkarskih dvora uz gastro ponudu kao iz vremena prije skoro tri stoljeća, (pršut, sir, uštipak i crno vino), a autorica je primala čestitke i dijelila autograme. Organizator programa bilo je Kulturno umjetničko središte Sinj, a pokrovitelj Grad Sinj.

Izvor: KUS

PrEDSTAVLJENA KNJIGA JAGODE ŠIMAc

KONcErT MJEŠOVITOG PJEVAČKOG ZBOrA SINJ

Mješoviti pjevački zbor Sinj počastio je sugrađane koncertom za Dane Alke i Velike Gospe. Sinjski

pjevači i pjevačice nastupili su 22. srpnja u klaustru crkve Čudotvorne Gospe Sinjske i izveli 12 pjesama

pod ravnanjem profesorice Marije Župić. Po prvi puta su izvedene i dvije skladbe posvećene Gospi Sinjskoj; Ukazanje autora Bože Župića, opernog pjevača i člana zbora, te Gospe Sinjska, majko naša autora Zorana Vujanovića dogradonačelnika i također člana zbora. Kao gošće zbora u programu su nastupile profesorica Marija Župić na klarinetu i Hana Vlahu na glasoviru.

kU

ltUr

a

45

SinjSke nOVine

kU

ltUr

a

46

SinjSke nOVine

EKSKLUZIVNOSINJSKE NOVINE JEDINE DONOSE SLIKE SA NASTUPA SINJSKOG BANDA MArŠAL U SPLITSKOJ ArENI KAO PrEDGrUPE GUNS N´ rOSES

kU

ltUr

a

47

SinjSke nOVine

Piše i foto: Vito PErIĆ

Oko 3000 žena i muškaraca mlađe i srednje dobi (a primjećeno je i nešto starije rock pastve) u tri dana pratilo je sva zbivanja ovogodišnjeg S.A.R.S.A.

Naravno, najviše ih je bilo na starom košarkaškom igralištu kraj kina gdje se na bini tijekom dva dana izredalo ukupno 8 bandova. Prvi dan jubilarnog 10. festivala otvorio je intrigantni sinjski MORT, nakon njih Fraktura pupka iz Imotskog, potom Paddy´s allstars iz Zagreba, a u ponoć su nastupili Let 3. Riječani su dobro razdrmali inače raspoloženu publiku koja ih je uz ples i pjevanje pratila skoro dva sata. O nastupu ne treba trošiti previše riječi. Sigurno, profesionalno i pošteno, „stare kajle“ su odradile svoj drugi sinjski nastup (prvi puta su nastupali prije nekoliko godina na moto-partiju op. V.P.), zahvalili publici i nastavili druženje sa domaćinima i organizatorima kao da su najrođeniji. Atmosfera odlična, publika plesno i pjevno raspoložena, organizacija na zavidnoj razini, simpatične Skupovice i Skupovci,

unatoč tomu što su praktički radili „24 sata na dan“, ljubazni i susretljivi, cijene ulaznica i pića na šanku vrlo prihvatljive obzirom na prilike. I u subotu se nastavila ista priča. Ovaj puta nakon nastupa sinjskog Salauka, Inverted pussyfixa iz Splita te Cold snapa iz Varaždina, zvijezde večeri su bili Dječaci. Sinjska publika očito favorizira ovaj band jer su od prve do zadnje s njima pjevali sve pjesme u gotovo himničko-navijačkom zanosu. A Dječaci su baš bili pravi dječaci, razigrani prpošni i osim sitnog tehničkog problema kod solo gitariste, prilično igrani i usvirani. U vojarni Ivaniša Nelipšića gdje je bazni rezidencijalni logor

SKUP-a, također su se odvijale zanimljive akcije. Izložba udruge KVART iz Splita gdje su svoje radove

izlagali Rino Efendić, Boris Šitum, Milan Brkić i Ivan Svaguša, Rječilište-čitanje poezije (Irena Delonga, Siniša Kekez, Tonita Popović, Ivan Sorić, Dragan Smolčić i Nada Topić), akcija „Food not bombs“ kojom se ukazalo na odnos prema hrani koji je nekada perverzan unatoč nedostatku hrane u dobrom dijelu svijeta, „Kava za knjigu“- akcija pokrenuta u svrhu formiranja knjižnice SKUP-a. Zanimljivo, aktualno, svježe, smisleno. Organizatorima sve pohvale uz želju da ne posustanu, jer ovakvim programima vraćaju „dušu“ mladom, a bogami i starom Sinju, te mu daju onaj nekada imani, a sada još uvijek u traženju, urbani identitet.

S.A.r.S. POSTAJE OZBILJNA STVArTri dana odlične glazbe, popratnih kulturnih programa, akcija, manifestacija, izložbi. Sve se to događalo u Sinju od 19. do 21. srpnja i po ukupnom broju posjetitelja će zasigurno ostati zabilježeno kao najveći kulturni događaj ovog ljeta u alkarskom gradu.

kU

ltUr

a

48

SinjSke nOVine

FILMOVI O ALcIViteško alkarsko društvo Sinj predstavilo je stari,

do sada neviđeni filmski materijal o Sinjskoj alci. Viteška Alka zanimljiva je filmskim snimateljima od same pojave filma. Ipak, tek ustaljivanjem kinematografskih djelatnosti na našem prostoru Sinjska alka postaje dio tada najpopularnije filmske forme – filmskih žurnala. U doba bez televizije, vijesti iz zemlje i svijeta stizale su do ljudi radijem, novinama i filmskim žurnalima koji su se prikazivali u kinu prije glavnoga filma. Zvono žurnal i Zora žurnal u Kraljevini Jugoslaviji, Hrvatska u riječi i slici i Hrvatski slikopisni tjednik u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj te Filmski pregled i Filmske novosti u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji često su svoje kamere okretali prema Sinju, alkarima i alkarskom

natjecanju. Iako dio nije „preživio“, srećom dovoljno je raznorodnoga materijala ostalo kako bi ispričalo filmsku priču najvažnijega viteškog prežitka u nas. Jedinstvena je to prilika vidjeti i do sada nepoznate materijale, koje je za ovu priliku, iz stranih filmskih arhiva, posebno pribavio povjesničar filma dr. Daniel rafaelić.Prikazani se s filmovi:1.DOKUMENTARNI ZAPISI O SINJSKOJ ALCI IZ 1921. GODINE2.DOKUMENTARNI ZAPISI O SINJSKOJ ALCI IZ 1931. GODINE3.SLAVLJE SLOBODE IZ 1942. GODINE4.PROSLAVA 250. OBLJETNICE SINJSKE ALKE5.PRVI TV PRIJENOS SINJSKE ALKE IZ 1967. GODINE

VAŠE PRIČE, SLIKE

I PRIMJEDBE ŠALJITE NA

e-mail: sinjske.novine@gmail.com

sPort

49

SinjSke nOVine

Mario Vekić, hrvatski olimpijski veslač sinjskih korijena pripremao se na Perući za Olimpijske igre u Londonu

Piše: Klaudija KrAJINAFoto: Arhiv Marija VEKIĆA

Hrvatski veslač Mario Vekić na prošlim Olimpijskim igrama u Pekingu 2008. nije imao sreće. Zajedno s Antom Kušurinom u dvojcu na

pariće uspio se izravno plasirati u polufinale. Nažalost, uoči polufinalne utrke zajedno s trenerom Dragutinom Milinkovićem doživjeli su prometnu nesreću zbog koje su zaostali 76 stotinki te je plasman u finale propao. Ipak to loše iskustvo nije ga omelo da nastavi svoju sportsku bitku i ponovno se plasira za još jedne Olimpijske igre. Mario će biti prvi veslač u samcu koji je nastupio pod hrvatskom zastavom od naše neovisnosti. Mario dolazi iz Josipovca kod Osijeka, a majka Ana rođena je Šušnjara iz Sinja. Stoga ne čudi što Mario već godina rado dolazi na pripreme na jezero Peruća. Prilikom zadnjih priprema

za Olimpijske igre u Londonu kratko smo razgovarali s Mariom.Je li bilo teško izboriti se za nastup na Olimpijadi u Londonu 2012? Olimpijske igre su san svakog sportaša, to je kruna i vrhunac četverogodišnjeg rada, a ovo su moje druge OI što pokazuje jednu konstantnu kvalitetu. Ja sam jedini Hrvat od neovisnosti koji je uspio to napraviti u najzahtjevnijoj disciplini, samac. Za tako nešto potrebno je puno ljubavi, vjere, želje, truda , rada, upornosti, odricanja.Što očekuješ od svojeg drugog nastupa na Olimpijadi?Očekujem najbolji nastup i plasman ikada.U kojoj disciplini nastupaš na ovim Olimpijskim igrama?Nastupam u samcu. Na ovim Olimpijskim igrama u toj kategoriji će nastupiti 33 posade.Kako su tekle pripreme na jezeru Peruća?Na Peruću dolazim na pripreme već 11 godina, svake godine to su nam završne pripreme pred odlazak na velika natjecanja, svjetsko prvenstvo, europsko, i OI. Peruća nam je odlična za trening zbog vremenskih uvjeta, jedini nedostatak je prilazak vodi koji nije adekvatan te nemamo svoj prostor za odlaganje čamaca i opreme.

SINJANIN U LONDONU

sPort

50

SinjSke nOVine

Piše: Žarko KODŽOMAN

Foto: Žarko KODŽOMAN

Koliko ste puta čuli da je netko stvoren za bavljenjem nekim sportom i da je pred njim velika budućnost? Ili da je netko bio veliki talent, ali eto

spletom okolnosti nije ostvario karijeru. Kako od talenta stvoriti kvalitetnog igrača? Odgovor na to i mnoga druga pitanja pokušali smo dobiti od trenera u mlađim uzrasnim kategorijama dvaju najpopularnijih sinjskih sportskih kolektiva, točnije, trenera kadeta Alkara i Junaka, Joška Bobana i Zdravka Ćurkovića.

„Škola košarke KK Alkar je dosta dobro organizirana, kroz nju prođe veliki broj momaka i tu se radi dosta kvalitetno. Normalno, prva selekcija dječaka se radi kroz tu školu košarke. Sve dok momci iz mlađega kadetskog uzrasta ne prijeđu u kadete, dakle u omladinski pogon kluba, sve dotada se radi na tome da se otkriju ti talenti, momci koji imaju neke posebne motoričke sposobnosti, koji brzo usvajaju motorička znanja i imaju dobre radne navike. Talent je vrlo bitna stvar, međutim bez rada nema šanse za uspjeh. Košarka je izuzetno kombinatorna i po tom pitanju, u usporedbi s nekim drugim sportovima, puno zahtjevnija. Kroz taj dio učenja i tehničkih i taktičkih osposobljavanja najlakše se pronađu oni koji su, možemo slobodno reći, talenti. Mi ih u svakoj generaciji pronađemo nekoliko. Doduše, nismo na nivou nekih drugih klubova koji imaju puno širu bazu, nemamo mogućnost dodatne selekcije, odnosno dovođenja igrača u tim uzrastima. Naprotiv, događa nam se jedan vid negativne selekcije gdje praktički iz svake generacije barem jedan od najkvalitetnijih igrača, kao po pravilu, otiđe iz kluba. S druge strane, zbog toga što nemamo mogućnosti te dodatne selekcije, na određeni smo način prisiljeni raditi s onima koje imamo. Svi ti momci koji iz škole košarke prijeđu u omladinski pogon dobiju svu pažnju i na taj način funkcioniramo. Od onih koji u drugim klubovima možda uopće ne bi došli u situaciju da budu selekcionirani, mi napravimo relativno dobre igrače. Međutim, za kvalitetan rad s njima potrebni su uvjeti, a mi smo u tom dijelu jako tanki. Neki naši momci na određeni način kasnije sazrijevaju neku godinu dana jer imaju manji fond treninga i utakmica. Mi smo svedeni na sat i pol vremena dnevno u dvorani koja je dužine 22 metra. Košarkaški teren je dug 28 metara tako da naši

igrači u prosjeku samo na treninzima pretrče negdje oko 30 kilometara manje nego igrači iz klubova koji rade u adekvatnim uvjetima. Također, normalno bi bilo da trener kadeta i juniora u dvorani provede, po nekim standardima hrvatske košarke, od pet do šest sati dnevno. Nažalost, o tome trenutačno možemo samo sanjati“, kaže trener kadeta Alkara Joško Boban.

Sreća je nezaobilazni faktor

Na Bobanove riječi nadovezao se trener kadeta Junaka Zdravko Ćurković.

„Prepoznati talent je najbitnija stvar. Kad igrač počne u najmlađim uzrastima, od limača, vidljiva je njegova nogometna kreativnost, motorika pa čak i tada kod njega postoji sposobnost inteligencije koja se primjenjuje na terenu. Ali ima tu još jedan bitan faktor, a to je genetika. Ona je vrlo važna. Da bi se izbrusio nečiji talent, potrebno je puno krvi i znoja. Uz sav talent koji je neki momak donio u svojim genima, potreban je veliki rad i odricanje. Svaki dan treba raditi dva - tri sata na poboljšavanju fizičke, tehničke, taktičke i svih drugih nogometnih disciplina koje su potrebne za igrače. Talent je 10-15 posto, a sve drugo je rad“, kaže Ćurković.

Od talenta napraviti kvalitetnog igrača je proces koji iziskuje dosta vremena i novca.

KAKO OD TALENTA STVOrITI KVALITETNOG IGrAČATalent je bitan, ali bez rada nema uspjehaO ispravnome razvojnom putu igrača, preprekama na tom putu i faktorima koji utječu na nečiji uspjeh ili neuspjeh, razgovarali smo s trenerima kadeta Alkara i Junaka, Joškom Bobanom i Zdravkom Ćurkovićem.

Joško Boban

sPort

51

SinjSke nOVine

KAKO OD TALENTA STVOrITI KVALITETNOG IGrAČATalent je bitan, ali bez rada nema uspjeha

„Treba uložiti strašno puno i vremena i novca. Naš trud još uvijek se zasniva na entuzijazmu ljudi koji rade u omladinskom pogonu, iz ljubavi prema košarci, klubu i gradu i što se toga tiče ne mogu reći da smo mi u omladinskom pogonu uopće plaćeni za taj posao. Više je to neka naknada. Kad uspoređujem koliko su plaćeni ljudi koji rade u omladinskim pogonima drugih klubova s nama, onda me ponekad bude sramota i kazati koliku imam naknadu. Često puta kažem da radim volonterski. Hoće li netko razviti svoj talent individualna je stvar. Normalno da je utjecaj obitelji značajan, okoline općenito, nastavnika u školi, prijatelja. Taj sociološki dio je vrlo važan. Naravno, talentirani igrač mora imati i normalne uvjete rada, kvalitetne trenere, a nezaobilazan je faktor i pristup tj. odnos kluba prema talentima. Jako mali broj momaka koji krenu u školu košarke na kraju dođu do

statusa profesionalnog igrača. Kod nas većinom dospiju do poluprofesionalnog statusa. Kako doći do statusa profesionalca? Ukratko, uz osnovni preduvjet, a to je talent, potrebni su potpora obitelji, okoline i svih ostalih te kvalitetan rad na treninzima. Ipak, postoji još jedna iznimno važna stvar, naime, na kraju se opet puno toga svede je li netko sretan ili ne. Često se puta dogodi da ozljede poremete razvojni put igrača, a s druge strane događa se i krivi izbor kluba prilikom prelaska iz jednog u drugi. Jako puno faktora se upliće u sve to“, kaže na kraju Boban.

„Što se nogometa tiče, mnogi roditelji u svome djetetu, ako je talentirano, vide nekoga tko će im u budućnosti priskrbiti veliki novac. Zapravo, u svemu tome novac ne smije biti važan. Za toga mladog momka bitni su trud, volja i želja, naravno uz talent. Uz motoriku i rad, trebaš imati i sportsku inteligenciju te karakter. Mnogo momaka nakon određenog perioda, bez obzira na ne baš veliki talent, svojom upornošću i radom isplivaju na površinu. A stotine talenata je isto tako ugašeno. Koliko je netko perspektivan tek se može vidjeti u zadnjoj godini kadeta i prvoj godini juniora. Uz veliki rad i trud treba se poklopiti i dosta sreće, poglavito da taj igrač završi u pravim rukama, od trenera pa nadalje. On od limača pa nadalje mora imati jedan normalan razvojni put. Najveća prekretnica je kada se igrač nađe između juniora i seniora. Tada se sve lomi. Kako je u Sinju? Talenta ima, s njima se dobro radi, no čim se neki momak malo pokaže, orijentira se ili prema Zagrebu ili prema Splitu. Imamo primjera odlazaka igrača koji imaju 10-12 godina i onih malo starijih, od 16 godina. Nema načina na koji ih možemo zadržati. Svakog roditelja zagolica poziv Hajduka ili Dinama i na to je teško ostati imun“, smatra Ćurković.

Zdravko Ćurković

PrOMJENE NA KLUPI Nova sezona s novim trenerima

Milačić preuzeo Alkar, a Anić JunakPiše: Žarko KODŽOMAN

Natjecateljska sezona 2012./2013. kuca na vrata, a dva najpopularnija sinjska sportska kolektiva, Alkar i Junak, ulaze u nju s novim trenerima.

Damir Domazet tako više nije trener KK Alkar, a na njegovo mjesto izabran je Damir Milačić. Ovaj 37-godišnji Brođanin ima iza sebe ima bogatu igračku karijeru. Nosio je, između ostaloga, dres Zagreba, Zadra, Cedevite, Laškog, ljubljanske Olimpije, belgijskih klubova Antwerpa i Spiroua itd. Prošle je sezone trenirao momčad Susedgrad - Moslavine koja je prvenstvo A-2 lige Centar završila na osmom mjestu. Milačić je također

pomoćni trener hrvatske U-20 reprezentacije. Njegov pomoćnik bit će Stipe Blajić.

S druge strane, ni Mirko Labrović više nije trener Junaka. Klupu „plavih“ preuzeo je Boško Anić, inače bivši igrač Hajduka, koji iza sebe ima bogato trenersko iskustvo koje je stekao vodeći niz klubova. Podsjetimo, Anić je već i prije bio trener Junaka tako da mu ovaj nogometni klub nije nepoznanica. Inače, pripreme sinjskog drugoligaša počele su prvom prozivkom igrača 12. srpnja, a na njoj su se pojavila 23 igrača. Među prinovama su i iskusni prvoligaški igrač Ivan Medvid te napadač Bože Balić, a obojica su protekle sezone nosili dres Dugopolja.