ranko marinković (1913

17
Ranko Marinković (1913. – Ranko Marinković (1913. – 2001.) 2001.) RUKE RUKE

Upload: zvonimir-bosnjakovic

Post on 21-Apr-2015

2.688 views

Category:

Documents


40 download

TRANSCRIPT

Page 1: Ranko Marinković (1913

Ranko Marinković (1913. – 2001.)Ranko Marinković (1913. – 2001.)

RUKERUKE

Page 2: Ranko Marinković (1913

RukeRuke

zbirka novela (1. izdanje: zbirka novela (1. izdanje: Mrtve duše, Mrtve duše, Karneval, Suknja, Anđeo, U znaku vage, Karneval, Suknja, Anđeo, U znaku vage, Koštane zvijezde, Prah, Benito Floda von Koštane zvijezde, Prah, Benito Floda von Reltih, Ruke, ZagrljajReltih, Ruke, Zagrljaj))

remek-djelo kratke forme (S. P. Novak)remek-djelo kratke forme (S. P. Novak) idejno-tematski sloj: slabi pojedinac i njegov idejno-tematski sloj: slabi pojedinac i njegov

pokušaj pobune protiv pravila i normi koje pokušaj pobune protiv pravila i normi koje nameće društvonameće društvo

Page 3: Ranko Marinković (1913

Modernistička obilježjaModernistička obilježja

postupak postupak intelektualizacijeintelektualizacije – preko konkretnih likova, – preko konkretnih likova, fabula i ideja promišlja se smisao ljudskoga životafabula i ideja promišlja se smisao ljudskoga života

ironija i groteskaironija i groteska simbolikasimbolika fragmentarnost, defabularizacijafragmentarnost, defabularizacija naracija se prekida asocijativno-meditativnim umetcimanaracija se prekida asocijativno-meditativnim umetcima unutarnji monologunutarnji monolog autoreferencijalnostautoreferencijalnost – osvještavanje samoga čina pisanja – osvještavanje samoga čina pisanja intertekstualnostintertekstualnost

Page 4: Ranko Marinković (1913

PrahPrah

Page 5: Ranko Marinković (1913

PrahPrah

naslov: ironija – rušenje iluzija o ljubavi i naslov: ironija – rušenje iluzija o ljubavi i sreći i njihovo pretvaranje u zemaljski prahsreći i njihovo pretvaranje u zemaljski prah

tema: neuzvraćena ljubav koja rađa želju za tema: neuzvraćena ljubav koja rađa želju za osvetomosvetom

likovi: Tonko Jankin, Ana, geometar likovi: Tonko Jankin, Ana, geometar (ljubavni trokut)(ljubavni trokut)

Page 6: Ranko Marinković (1913

Prah – stilska obilježjaPrah – stilska obilježja

fabula nije primarna, unutarnja proživljavanja glavnoga likafabula nije primarna, unutarnja proživljavanja glavnoga lika retrospekcijaretrospekcija: kada stigne Anino pismo, saznajemo što je : kada stigne Anino pismo, saznajemo što je

bilo prije 11 godinabilo prije 11 godina simbolika: simbolika: ključ – “instinkt vlasništva propale klase”ključ – “instinkt vlasništva propale klase” intertekstualnostintertekstualnost (Roman o Tristanu i Izoldi) (Roman o Tristanu i Izoldi) autoreferencijalnostautoreferencijalnost: “Zar ne vidite da on to sam hoće, ne : “Zar ne vidite da on to sam hoće, ne

vuče ga nikakva priča.”vuče ga nikakva priča.” ironijaironija (naslov, usporedba s Tristanom) (naslov, usporedba s Tristanom) groteskagroteska (neuspjelo samoubojstvo, pokušaj humora) (neuspjelo samoubojstvo, pokušaj humora)

Page 7: Ranko Marinković (1913

AnđeoAnđeo

Page 8: Ranko Marinković (1913

AnđeoAnđeo

tema: smrt klesarskoga majstora Alberta tema: smrt klesarskoga majstora Alberta KnezaKneza

likovi: klesar Alojz Knez, šegrt Lojz (Lojzek), likovi: klesar Alojz Knez, šegrt Lojz (Lojzek), FridaFrida

alegorija: nema anđela koji će sačuvati alegorija: nema anđela koji će sačuvati čovjeka od života – strasti, iluzija, čovjeka od života – strasti, iluzija, propadanja iluzija, patnje i srećepropadanja iluzija, patnje i sreće

Page 9: Ranko Marinković (1913

Anđeo – stilska obilježjaAnđeo – stilska obilježja

fabula u drugom planu (unutrašnji monolozi, majstorova fabula u drugom planu (unutrašnji monolozi, majstorova razmišljanja i asocijacije)razmišljanja i asocijacije)

retrospekcijaretrospekcija (majstor zanemarivao ženu zbog mlade (majstor zanemarivao ženu zbog mlade udovice Fride)udovice Fride)

ironija:ironija: na majstorovu grobu bit će anđeo s Lojzekovim na majstorovu grobu bit će anđeo s Lojzekovim licemlicem

groteskagroteska: slika sv. Alojzija koji se bičuje i lubanje koja se : slika sv. Alojzija koji se bičuje i lubanje koja se smije iznad uzglavlja majstorove žene koja spava uz smije iznad uzglavlja majstorove žene koja spava uz LojzekaLojzeka

simbolikasimbolika: kip anđela kao trajnoga spomena postaje : kip anđela kao trajnoga spomena postaje opomena čovjeku da se, usprkos smrti, život nastavljaopomena čovjeku da se, usprkos smrti, život nastavlja

Page 10: Ranko Marinković (1913

RukeRuke

Page 11: Ranko Marinković (1913

RukeRuke

tema: jedinstvo suprotnosti u čovjeku; sukob tema: jedinstvo suprotnosti u čovjeku; sukob unutar čovjeka (razum – osjećajnost, unutar čovjeka (razum – osjećajnost, grubost – blagost, dobro – zlo)grubost – blagost, dobro – zlo)

likovi: On, Lijeva i Desna ruka (Lijeva – likovi: On, Lijeva i Desna ruka (Lijeva – srce, osjećaji; Desna – razum)srce, osjećaji; Desna – razum)

preokret: Lijeva izaziva sukob – preokret: Lijeva izaziva sukob – nemogućnost podjele ljudi na osjećajne i nemogućnost podjele ljudi na osjećajne i razumne; razum i osjećaji se ispreplećurazumne; razum i osjećaji se isprepleću

Page 12: Ranko Marinković (1913

Ruke – stilska obilježjaRuke – stilska obilježja

simbolikasimbolika: ruke – podvojenost ljudske prirode; : ruke – podvojenost ljudske prirode; Lijeva – nagonsko, primitivno, praiskonsko; Desna Lijeva – nagonsko, primitivno, praiskonsko; Desna – intelekt, znanje, učenost, civilizacija– intelekt, znanje, učenost, civilizacija

ironija ironija (ruke iznad stražnjice – tamo pripadaju)(ruke iznad stražnjice – tamo pripadaju) groteskagroteska: : A Obraz tada pljune u njih, da bi ih A Obraz tada pljune u njih, da bi ih

oprao od blata i krvioprao od blata i krvi. (pljuvačkom se ne može . (pljuvačkom se ne može oprati sva prljavština, bol i nesreće u ljudskom oprati sva prljavština, bol i nesreće u ljudskom društvu)društvu)

intertekstualnostintertekstualnost (npr. Moli (npr. Molièère)re)

Page 13: Ranko Marinković (1913

ZagrljajZagrljaj

Page 14: Ranko Marinković (1913

ZagrljajZagrljaj

tema: odnos između stvarnog života i tema: odnos između stvarnog života i književnog djela; književnoumjetničko književnog djela; književnoumjetničko stvaranjestvaranje

posvećena I. G. Kovačićuposvećena I. G. Kovačiću svojom novelom kao da ulazi u svojom novelom kao da ulazi u međuprostor međuprostor

književnosti i životaknjiževnosti i života

Page 15: Ranko Marinković (1913

Zagrljaj - kompozicijaZagrljaj - kompozicija

odmak od klasične kompozicije (zaplet, odmak od klasične kompozicije (zaplet, vrhunac i rasplet u posljednjem prizoru)vrhunac i rasplet u posljednjem prizoru)

dijalog između dva “ja”: pisac gleda svoje dijalog između dva “ja”: pisac gleda svoje drugo ja kroz ključanicu, drugo “ja” izlazi na drugo ja kroz ključanicu, drugo “ja” izlazi na ulicu i opisuje ljude koje sreće, pratimo ulicu i opisuje ljude koje sreće, pratimo stvarne i izmišljene priče; na kraju pisac grli stvarne i izmišljene priče; na kraju pisac grli žandara koji se ne može izvući; umiru u žandara koji se ne može izvući; umiru u zajedničkom zagrljaju – zauvijek vezanizajedničkom zagrljaju – zauvijek vezani

Page 16: Ranko Marinković (1913

Zagrljaj - alegoričnostZagrljaj - alegoričnost

Problematizacija pisanja, odnosa književne Problematizacija pisanja, odnosa književne zbilje i stvarnosti – književna zbilja trijumfira zbilje i stvarnosti – književna zbilja trijumfira nad stvarnošću; umjetnost je nadmoćnijanad stvarnošću; umjetnost je nadmoćnija

pisac svojom djelatnošću “grli” stvarnost, pisac svojom djelatnošću “grli” stvarnost, stvarnost u tom zagrljaju umire i pretvara se stvarnost u tom zagrljaju umire i pretvara se u neku novu umjetničku stvarnost koja ima u neku novu umjetničku stvarnost koja ima svoje zakonitosti – književna zbilja i svoje zakonitosti – književna zbilja i stvarnost u neprekidnom su zagrljajustvarnost u neprekidnom su zagrljaju

Page 17: Ranko Marinković (1913

Zagrljaj – stilska obilježjaZagrljaj – stilska obilježja lik – pisac kojeg prati vlastita svijest koja dobiva ulogu lik – pisac kojeg prati vlastita svijest koja dobiva ulogu

pripovjedačapripovjedača ironijaironija: pisac mora usmrtiti stvarnost kako bi ona postala nova, : pisac mora usmrtiti stvarnost kako bi ona postala nova,

umjetnička stvarnostumjetnička stvarnost groteskagroteska: zagrljaj pisca i žandara (umjetnik čvrsto drži zbilju da : zagrljaj pisca i žandara (umjetnik čvrsto drži zbilju da

mu ne umakne kako bi mogao stvoriti novu, umjetničku mu ne umakne kako bi mogao stvoriti novu, umjetničku stvarnost)stvarnost)

autoreferencijalnost:autoreferencijalnost: priča ukazuje na samu sebe kao priču priča ukazuje na samu sebe kao priču intertekstualnost intertekstualnost (Plaut, Čehov, Pirandello…)(Plaut, Čehov, Pirandello…) simbolikasimbolika: crna rupa – besmisao koji može uništiti umjetničko : crna rupa – besmisao koji može uništiti umjetničko

stvaranje; pisac – ljudska težnja slobodi misli i stvaranju; žandar stvaranje; pisac – ljudska težnja slobodi misli i stvaranju; žandar – oličenje ljudske gluposti, nasilja, primitivnosti koja nastoji – oličenje ljudske gluposti, nasilja, primitivnosti koja nastoji ugušiti svaku slobodnu misaougušiti svaku slobodnu misao

posljednja novela u zbirci – alegorijski uokviruje cijelu zbirku, posljednja novela u zbirci – alegorijski uokviruje cijelu zbirku, novela o nastanku pričanovela o nastanku priča