radovi filozofskog fakulteta u sarajevu (historija, historija umjetnosti, arheologija) [knjiga 14/1...

7/29/2019 Radovi Filozofskog fakulteta u Sarajevu (Historija, Historija umjetnosti, Arheologija) [knjiga 14/1 djelimična, 2010.]

http://slidepdf.com/reader/full/radovi-filozofskog-fakulteta-u-sarajevu-historija-historija-umjetnosti-arheologija 1/43

FILOZOFSKI FAKULTET U SARAJEVU

RADOVIKNJIGA XIV/1

(Historija, Historija umjetnosti, Arheologija)

Ova knjiga Radova posvećena je prof. dr. Ibrahimu Tepiću (1947-1997) povodom šezdesetogodišnjice rođenja i desetogodišnjice smrti

SARAJEVO2010



RADOVI

Filozofskog fakulteta u Sarajevu

(Historija, Historija umjetnosti, Arheologija)

Knjiga XIV/1

2010.

Ova knjiga Radova posvećena je prof. dr. Ibrahimu Tepiću (1947-1997) povodom šezdesetogodišnjice rođenja i desetogodišnjice smrti

REDAKCIONI ODBOR

Srebren Dizdar, Enver Imamović, Dubravko Lovrenović, Pejo Ćošković,Zijad Šehić, Senadin Musabegović, Mirza Hasan Ćeman, Snježana Vasilj

REDAKCIJA

Enes Pelidija, Esad Kurtović, Edin Radušić, Aladin Husić, Amila Kasumović,

Fahd Kasumović, Salmedin Mesihović, Amir Duranović

SEKRETAR REDAKCIJE

Emir O. Filipović

UREDNIK

Vesna Mušeta-Aščerić

Naučna gledišta u pojedinim prilozima odraz su stavova autora,

a ne nužno i Redakcije časopisa.

Oaj broj Radova dio je izdaačke aktinosti

Filozofskog fakulteta u Sarajeu planirane za 2008.



MESIHOVI᥊ SALMEDIN

DEZITIJATI U RIMSKOJ ARMIJIDEZITIJATI U RIMSKOJ ARMIJIDEZITIJATI U RIMSKOJ ARMIJIDEZITIJATI U RIMSKOJ ARMIJI

Dopunjena, ispravljena i modificirana verzija rada objavljenog kao :„Dezitijati u rimskoj armiji“, Radovi Filozofskog fakulteta u Sarajevu, knjigaXIV/1 (Historija, Historija umjetnosti, Arheologija), Sarajevo, 2010, 67 – 75

Sa᥇etak

„Ilirske provincije su bile i zone regrutiranja za rimske auksilijarne jedinice. Tako su urimsku oru᥇anu silu odlazili i Dezitijati. Do danas su otkrivena dva epigrafska spomenika nakojima se izri᥍ito spominju osobe, koje su bili pripadnici rimske oru᥇ane sile, i njihovadezitijatska narodnosna pripadnost. Na prvom natpisu rije᥍ je Nervi, sinu Laide koji je, iakorodom iz duboke kontinentalne unutrašnjosti, bio mornar u sastavu Ravenske mornarice. Nadrugom natpisu se spominje izvjesni Temans, sin Platora koji je bio u konji᥍koj jedinicistacioniranoj u garnizonu Tilurium u dalmatinskom zale᥎u. Oba natpisa potvr᥎uje da suunova᥍eni Dezitijati bili u razli᥍itim formacijskim rasporedima. Mjesto pronalaska natpisapokazuje da spomenuta dvojica Dezitijata nakon odlaska sa mati᥍nog prostora, iako nisuizgubili svijest o svome narodnosnom porijeklu (Nerva je postao i rimski gra᥎anin), ipak senisu vra᥋ali u rodni kraj.“

Klju᥍ne rije᥍i : regrutacija, Dezitijati, epigrafski spomenici

Još u prvom razdoblju rimske vladavine nad kontinentalnom unutrašnjoš᥋u Zapadnog Balkana i sve do izbijanja Velikog Ilirskog ustanka od 6. do. 9. god. n. e.1 Rimljani su provodilinova᥍enje domorodaca u auksilijarne jedinice. I povod za izbijanje ustanka je bilo nova᥍enjekoje je po Augustovoj naredbi sprovo᥎eno u dinarskim ilirskim civitates radi planiranog i ve᥋zapo᥍etog pohoda na Markomansko kraljevstvo Marobodua.2 I negdje u Gornjoj Bosni(vjerojatno dezitijatskom podru᥍ju) je došlo do pobune tek unova᥍enih i okupljenihauksilijara. Gotovo sigurno su u ovom auksilijarnom kontingentu bili i Dezitijati,3 i to

vjerojatno u znatnom broju, uklju᥍uju᥋i i Batona (njihovog vojno – politi᥍kog du᥇nosnika).Iako o tome nema izri᥍itih podataka, Baton Dezitijatski je mo᥇da i ranije bio anga᥇iran uoru᥇anoj sili Rimske Imperije.4 Nakon sloma organiziranog ustani᥍kog otpora u IX. mjesecu 9.god. n. e., politika nova᥍enja je nastavljena. Do danas su otkrivena dva natpisa na kojima seizri᥍ito spominju osobe, zajedno sa svojom dezitijatskom pripadnoš᥋u, koje su bile u sastavu

oru᥇anih snaga Imperije. Naravno, mnogi drugi Dezitijati su slu᥇ili u jedinicama imperijalnearmije širom zapadne Euroazije.5

1 O Velikom Ilirskom ustanku v. Mesihovi᥋, 2007, 314 - 617.2 Vell. II, CX, 1 – 3; Cass. Dio LV, 29, 1 - 33 O ilirskom narodu Dezitijatima i njihovoj politiji v. Mesihovi᥋, 20074 O tome v. Mesihovi᥋, 2007, 825; 899 - 9005 O tome v. Mesihovi᥋, 2007, 827 – 831. Unova᥍eni Dezitijati su mo᥇da bili pripadnici i onih kohorti kojesu nosile naziv cohortes Delmatarum (kojih je bilo devet -- na osnovi današnjeg znanja). Imena ovih kohorti



I.I.I.I.

Ko je Nerva Dezitijat, sin LaideKo je Nerva Dezitijat, sin LaideKo je Nerva Dezitijat, sin LaideKo je Nerva Dezitijat, sin Laide

Dezitijatsko narodno i politi᥍ko ime se u izvornoj gra᥎i izri᥍ito spominje deset puta(pet u literarnim vrelima i pet na epigrafskim spomenicima). 6 Jedno od tih spominjanjanalazi se zapisano na natpisu (ustvari vojni᥍koj diplomi/ diplomata militaria ) prona᥎enom uHerculaneumu u Italiji. Herculaneum (današnji Ercolano) je u vrijeme nastanka natpisapripadao (od augustovskih reformi) I. italskoj regiji Latium et Campania i spadao je u jedno odprosperitetnih naselja, izme᥎u Neapolisa (Napulj) i Pompeja. Zajedno sa Pompejima ovoladanjsko naselje je stradalo prilikom velike erupcije Vezuva 24. VIII 79. god. n. e., i ostalo

«balzamirano» u narednim epohama. Herculaneum se nalazio i u blizini Misenuma, koji je bio baza ratne mornarice (druga glavna baza rimske ratne mornarice I. st. n. e. je bila uRaveni).7 Iako je natpis iz Herculaneuma prili᥍no dugo prisutan u znanstvenoj literaturi, jošuvijek ne postoji jedan njegov cjeloviti prikaz. Izgleda kao da ga prakti᥍no niko ko ga jespominjao ili citirao nije imao prilike u cjelosti sagledati. Radi toga u vezi ovog natpisa se kod᥍itatelja ili prou᥍avatelja odre᥎enog historijskog problema, a koji se doti᥋e i natpisa izHerculaneuma, mogu javiti odre᥎ene nedoumice ili nejasno᥋e.8 Glavna nejesno᥋a proizlazi iznjegovog citiranja, odnosno naziva (CIL III D. VI=VII2=X 1402 ili CIL II D. VI=C.XVI 11). A dodatni problem unosi i elektronsko izdanje na http://compute-in.ku-eichstaett.de:8888/pls/epigr/epigraphik_en, koje natpis navodi na sljede᥋i na᥍in : CIL 16,00011 = CIL 03, p 0849 (p 1959) = CIL 10, 01402 = D 01989. Pošto raspola᥇emo sa cjelovitimtekstom natpisa, upravo zahvalju᥋i elekronskom izdanju Corpus Inscriptiones Latinarum ,odlu᥍ili smo se za navo᥎enje na osnovi elektronskog izdanja uz izvjesna modificiranja(zamjena arapskih brojeva sa latinskim neposredno iza CIL ). Nejasno᥋e vezane za sadr᥇ajnatpisa9 se mogu lakše razbistriti ako istra᥇iva᥍ ili obi᥍ni ᥍itatelj pred sobom ima cjelovittekst.

» Imp(erator) Vespasianus Caesar August(us) / tribunic(ia) potest(ate) co(n)s(ul) II / veteranis qui militaverunt in leg(ione) / II Adiutrice Pia Fidele qui vicena / stipendia aut plura meruerant / et sunt dimissi honesta missione / quorum nomina subscrip[ta su]nt ip/sis liberis

posterisqu[e e]orum / civitatem dedi et conubium cum / uxoribus quas tunc habuissent / cum est civita[s] iis data aut siqui / caelibes essent cum iis quas postea / duxissent dumtaxat

singuli / singulas a(nte) d(iem) Non(is) Mart(is) / Imp(eratore) Vespasiano Caesare Aug(usto) II

treba shvatiti ne u narodnosnom delmatskom, nego u provincijskom, dalmatinskom smislu. Zaninovi᥋, 1967, 70i d.; Isto, 1999, 221; Bojanovski, 1988, 3596 O tome v. Mesihovi᥋, 2007, 35 – 93; 867 - 8987 U vrijeme erupcije Vezuva zapovjednik Mizenske flote je bio Plinije Starije.8 O tome v. Patsch, 1901, 1983; Bojanovski, 1988, 147 i fus. 20; Arheološki leksikon BiH, Tom I, 1988, 33;Mesihovi᥋, 2007, 73, fus. 859 O sadr᥇aju natpisa i njegovom dovo᥎enju u historijski kontekst v. Mesihovi᥋, 2007, 73 – 76, uklju᥍uju᥋ii fus. 85 – 95.



/ Caesare Aug(usti) f(ilio) Vespasiano co(n)s(ulibus) / t(abula) I pag(ina) V loc(o) XXXXVI / Nervae Laidi f(ilio) Desidiati Nervae Laidi f(ilio) Desidiati Nervae Laidi f(ilio) Desidiati Nervae Laidi f(ilio) Desidiati / 10 descriptum et recognitum ex tabula / aenea quae fixa est Romae in Capi/tolio in podio arae gentis Iuliae / latere dextro / ante signum Lib(eri) Patris // C(ai) Helvi Lepidi Saloni/tani / Q(uinti) Petroni Musaei Iades/tini / L(uci) Valeri Acuti Salonit(ani) / M(arci) Nassi Phoebi Salonit(ani) / L(uci) Publici Germulli / Q(uinti) Publici Macedonis / Neditani / Q(uinti) Publici Crescentis» 11

„ Imperator Vespazijan Cezar August, tribunske vlasti, konzul drugi put, veteranima koji su se borili u II. legiji Adiutrix «Vjerne i Odane», koji su odslu᥇ili 20 stipendija (godina) ili više i᥍asno su otpušteni, ᥍ija imena su dole potpisana, njima, djeci i potomcima daje gra᥎anstvo ipravo zakonitog braka sa suprugama koje su tada imali ili ako su bili samci sa onima koje suposlije doveli, naravno pojedini sa pojedinom. Prije martovskih nona, za konzula Imperatora

Vespazijana Cezara Augusta drugi put i Cezara, sina Augusta, Vespazijana (Vespazijanov sinTit). (Bakrena) plo᥍a 1, strana 5, mjesto 46, Nervi sinu Laide, Dezitijatu. Prepisano iprovjereno sa bakrene plo᥍e koja je pri᥍vrš᥋ena u Rimu, na Kapitolu na podno᥇ju are roda

Julijevaca, sa desne strane. Ispod potpisi (svjedoci) : Gaj Helvije Lepid Salonitanac, KvintPetronije Musej Jadestinac, Lucije Valerije Akut Salonitanac, Marko Naso Febi Salonitanac,Lucije Publik Germul, Kvint Publik Makedonac, Neditan Kvint Publik Kreskent.“

Preko ovog natpisa (vojni᥍ke diplome/ diplomata militaria )12, upoznati smo sakarijerom jednog Dezitijata, imenovanog kao Nerva, sin Laide. On je za vrijeme drugog konzulata cara Vespazijana (vl. 69. – 79. god. n. e.) bio ᥍asno otpušten iz vojske, i nagra᥎enrimskim gra᥎anstvom. Pored njega u natpisu se kao svjedoci toga ᥍ina spominje i sedamrimskih gra᥎ana, koji su radi navedenih etnonima, ve᥋inom bili zapadno- ili op᥍enito

balkanskog porijekla. Pa se tako nailazi na ᥍ak trojicu Salonitanaca, jednog Jadestinca(Zadranina) i jednog Makedonca. Zbog ᥍estih etnonima koji se ina᥍e nalaze na vojni᥍kimdiplomama, kao i na ovom natpisu, i spominjanje dezitijatskog narodnosnog imena se uklapau koncepciju sadr᥇aja natpisa. Nerva, sin Laide je otpušten prije 7. marta (u ovom mjesecunone su bile 7. dana u mjesecu) 70. god. n. e. (te godine je trajao drugi konzulat Vespazijanazajedno sa sinom Titom koji se isto spominje na natpisu).13 Zanimljivo je ime ovoga Dezitijata,koje je ᥍isto rimsko, koje je mo᥇da povezano na neki na᥍in i sa Markom Kokcejem Nervom,konzulom za narednu 71. god. n. e. i budu᥋im rimskim carem od 96. do 98. god. n. e. Druga

10 Po Patschu (1901, 1983) : Nervae Laidi f. Desidiati… vet. leg. II ad . , a kod Bojanovskog (1988, 147) kao:Nerva Laidi f. Daesitias, vet(eranus) leg(ionis) II Ad(iutricis ).11 Natpis vrlo sli᥍nog sadr᥇aja i forme (a i vemenski vrlo blisko) sa natpisom na kome se spominje Nervaprona᥎en je u Slavoniji (podru᥍je Marsonije) : Imp(erator) Caesar Vespasianus Aug(ustus) pont(ifex) / max(imus) trib(unicia) pot(estate) II imp(erator) VI p(ater) p(atriae) co(n)s(ul) III / veteranis qui militaverunt in / classe Misenensi sub Sex(to) Lucilio / Basso qui sena et vicena stipen/dia aut plura meruerant et sunt / deducti Paestum quorum nomina / subscripta sunt ipsis liberis posterisque eorum civitatem dedit et / conubium cum uxoribus quas / tunc habuissent cum est civi/tas iis data aut si qui caelibes / essent cum iis quas postea du/xissent dumtaxat singuli sin/gulas a(nte) d(iem) V Idus Febr(uarias) / Imp(eratore) Caesare Vespasiano Aug(usto) III / M(arco) Cocceio Nerva co(n)s(ulibus) / |(centurioni) Liccaio Birsi f(ilio) Marsunnia / loco XXIII / descriptum et recognitum ex tabula / aenea quae fixa est Romae in Capito(lio) / in podio arae gentis Iuliae //

M(arci) Viri Marcelli dec(urionis?) leg(ionis?) / Savar(iensis) / L(uci) Domiti Severi vet(erani) / Breuci / C(ai) Marci Nobilis Emon(ensis) / C(ai) Pidieni Aquileiens(is) / L(uci) Valeri Pauonis vet(erani) / Breuci{o} / C(ai) Iuli Clari Aquileiens(is) / L(uci) Iucundi Aqui/leiensis. AE 1997, 1273 = AE 2001, +87. Na osnovi ovoga natpisa (datacija 9.II. 71. god. ) mo᥇e se tvrditi da je u᥍eš᥋e balkanskih Ilira u vespazijanskoj frakciji za vrijeme gra᥎anskog rata 69.god. n. e. bilo iznimno. Radi toga je u narednim godinama uslijedilo nagra᥎ivanje koje se uglavnom zasnivalo nadodjeli rimskog gra᥎anstva i to na osnovi zvani᥍nih diploma koje su sadr᥇avale uobi᥍ajenu formulu. Vjerojatno je postojao veliki broj ovakvih diploma. O Breucima na tome slavonskom podru᥍ju v. Matijaši᥋, 2002, 157 – 160; Zaninovi᥋, 200312

O vojničkim “diplomama” v. Matijašić, 2002, 157 - 16113 Tac. Hist. IV, 38: I po Patschu (1901, 1983) rije᥍ je o 7. III. 70. god. n. e. , a po Bojanovskom (1988, 147,fus. 20) samo je rije᥍ o anno 70.



legija Adiutrix «Vjerna i Odana» nastala je nakon završetka godine «᥍etiri cara» i gra᥎anskog rata 68. – 69. god. n. e., i to od mornara ravenske flote koji su podr᥇ali Vespazijana u sukobusa Vitelijem. Unapre᥎ivanje mornara, koji su uglavnom bili na ni᥇im stepenicama rimske

vojne hijerarhije i poglavito bez rimskog gra᥎anstva, u legionarski sastav je smatrano nekom vrstom nagrade. Kao novoformirana legija, u koju je Vespazijan imao puno povjerenje, prvu borbenu akciju je imala u ljeto 70. god. n. e. prilikom ugušenja Batavskog ustanka. Tom

prilikom borbenu grupu (u kojoj se nalazila i II. legija Adiutrix «Vjerna i Odana») je predvodioKvint Petilije Kerialije (Quintus Petillius Cerialis,) . II. legija Adiutrix «Vjerna i Odana» jeprezimila na sjevernoj granici, a sljede᥋e 71. god. n. e. bila je zamijenjena sa X. legijomGemina. Nakon toga je bila transferirana u Britaniju. Ako je Nerva sa svojim drugovimaotpušten u III. mjesecu 70. god. n. e. onda oni nisu u᥍estvovali u borbama sa Civilisom iBatavcima, niti su boravili na rajnskoj granici i Britaniji. Po ovome bi sva njihova navedenaunapre᥎enja i nagrade prakti᥍no proizlazile iz njihovog doprinosa u gra᥎anskom ratu ipristajanju i ratovanju za Vespazijanovu stranku. Nerva je najmanje 20 godina proveo u slu᥇bii sigurno se ve᥋ nalazio u zrelim godinama. On je vjerojatno imao ve᥋ i ᥇ivu suprugu (sakojom je tada ozvani᥍io i rimski zakonski brak) kao i potomstvo. To bi zna᥍ilo da je on kaopripadnik ravenske mornarice ve᥋ proveo prili᥍an sta᥇.14 Preko Nerve znamo za osobno ime

još jednog Dezitijata. To je bio njegov otac Laid ili Laido. Laid(o) je mo᥇da bio ro᥎en na

samom kraju Velikog Ilirskog ustanka ili u gravitiraju᥋em periodu. To bi mo᥇da navelo napomisao da je Nervin djed bio jedan od u᥍esnika Velikog Ilirskog ustanka, i to u oru᥇anoj silipod zapovjedništvom Batona Dezitijatskog. Ako bi ova konstrukcija bila ta᥍na, ovo bi bio jedanod pokazatelja izgra᥎ivanja lojalnosti domoroda᥍ke populacije prema Rimskoj Dr᥇avi u tokutri generacije. Jer dok je djed mo᥇da ratovao protiv rimskih legija i drugih imperijalnih snagaza vrijeme posljednje decenije augustovskog doba, dotle je njegov unuk bio vjerni i odani

vojnik jednog rimskog cara, Vespazijana, da bi postao i sam rimski legionar i gra᥎anin.Na᥇alost ne raspola᥇emo više ni sa jednim podatkom koji bi još pobli᥇e opisao neposrednoporijeklo Nerve, sina Laide. Nakon otpuštanja Nerva, kao «novope᥍eni» rimski gra᥎anin, senastanio u prijatnoj kampanskoj obali, koja je po svojim tadašnjim osobinama odudarala odteškog balkanskog miljea. Ostala je nepoznata sudbina i Nerve, njegove porodice i drugovaprilikom erupcije Vezuva.

II.II.II.II.

Ko je Temans Dezitijat, sin PlatorovKo je Temans Dezitijat, sin PlatorovKo je Temans Dezitijat, sin PlatorovKo je Temans Dezitijat, sin Platorov

Zahvaljuju᥋i jednom natpisu prona᥎enom u Gardunu15 znamo i za jednog Dezitijatakoji je kao konjanik slu᥇io u auksilijarnom sastavu oru᥇anih snaga Rimske dr᥇ave. Iepigrafski spomenik na kome se spominje dezitijatski konjanik se nalazi uvršen u edicijuCorpus Inscriptiones Latinarum (kao CIL III 9739) i prisutan je u znanstvenoj literaturi,16

14 O Nervi i ravenskoj mornarici i uop᥋e o Ilirima – kontinentalcima u rimskoj mornarici v. Mesihovi᥋,2007, 75 i fus. 9315

Na mjestu današnjeg sela Gardun (nekoliko kilometara od mjesta Trilja) uzdizao se veliki i strateški vrlo bitan rimski vojni logor Tilurium . Nakon završetka ustanka to je bio bazi᥍ni logor VII. legije (od 42. god. n. e. sadodatkom Claudia pia fidelis ). Ova legije je premještena iz Dalmacije na donjodunavsku granicu 58. god. n. e.Na lokalitetu Garduna je prona᥎en veliki broj natpisa na kojima se spominju mnogi veterani i vojnici legijskih iauksilijarnih jedinica. v. http://compute-in.ku-eichstaett.de:8888/pls/epigr/epigraphik_en 16 Patsch, 1901, 1983; Isto, 1910, 178-179; Zaninovi᥋, 1984, 73; Bojanovski, 1988, 147 i fus. 20; 358;

Arheološki leksikon BiH, Tom I, 1988, 33; Mesihovi᥋, 2007, 73 - 74; 93; 685; 827; 830 – 831; 857; 892 i fus.5; 904; 906



me᥎utim niko se još uvijek nije samo specifi᥍no bavio njim, a posebno u kontekstuspomenutog Dezitijata. Na osnovi elekronskog izdanja CIL - a nahttp://compute-in.ku-eichstaett.de:8888/pls/epigr/epigraphik_en tekst natpisa je sljede᥋i :

«]emans17 / Platoris / [Da]esitias18 vexill(arius) / [e]quit(um) coh(ortis) I Belgar(um) / turma Valeri / Proculi ann(orum) XLV / stipendior(um) XXIV h(ic) s(itus) e(st) / fieri curavit Iulia

Ves() / coniunx.»„Temans, sin Platora Dezitijat, veksilijar konjanik Prve Belgijske kohorte, turma ValerijaProkula, godina 45, u slu᥇bi 24 godine na ovom mjestu. Za u᥍initi (spomenik) se pobrinula

Julija Vesa, supruga“

Rije᥍ je o epitafu izvjesnom Temansu, sinu Platora,19 Dezitijatu, veksilijaru (veteranu)20konjaniku I. belgijske kohorte, turme21 Valerija Prokula,22 koji je umro u 45. godini, u

vojni᥍koj slu᥇bi bio 24 godine. A za podizanje epigrafskog spomenika se pobrinula supruga Julija Vesa. Kao što se vidi, Temans je u vojnu slu᥇bu ušao najkasnije sa 21 godinom starosti(vjerojatno je bio koju godinu mla᥎i kada je stvarno bio unova᥍en). To što je konjanikpokazuje da je Temans mo᥇da pripadao nekoj bogatijoj dezitijatskoj familiji. On sam jenajvjerojatnije u slu᥇bu stupio dobrovoljno i kako se vidi izgradio je odre᥎enu karijeru,

stvorio porodicu. Njegova supruga je bila rimska gra᥎anka (bar u toku par generacija pomuškoj liniji), ali gotovo sigurno domoroda᥍kog porijekla. Nakon završetka redovne vojneslu᥇be vjerojatno je i sam Temans postao rimski gra᥎anin. Nakon penzioniranja, (ako ne imo᥇da ve᥋ ranije) odnosno bolje re᥍eno prelaska iz redovne vojne slu᥇be u sustav veksilijara,Temans Platorov je nastavio ᥇ivjeti u okolici vojnog logora Tilurij (Tilurium ) 23 i nije se vratio ugornjobosansko podru᥍je. Mo᥇e se slobodno re᥍i da se on u toku svoga slu᥇bovanja u prili᥍nojmjeri romanizirao.

Cohors I. Belgarum equitata je izvorno bili konji᥍ka auksilijarna jedinica koja je došla uilirske zemlje za vrijeme Velikog Ilirskog ustanka. Vremenom se njen belgijski – galski identitetzadr᥇ao samo u imenu, dok je njen sastav bio uglavnom popunjavan nova᥍enjem od lokalnihpopulacija. Ova kohorta se zadr᥇ala u provinciji Dalmaciji i nakon odlaska legijskog sastava, igotovo sigurno je bila stacionirana i u toku II. st. n. e.24 Dataciju podizanja epitafa je mogu᥋e

odrediti više špekulativno, nego egzaktno. Pošto se Temans pojavljuje sa jasnom dezitijatskomsviješ᥋u i pripadnoš᥋u, to dokazuje da je on ᥇ivio dok je ova zajednica (u smislu peregrinskecivitas , odnosno dezitijatske politije) još uvijek bila «᥇ivu᥋a», a mo᥇da i u svome punomopsegu (zna᥍i nezahva᥋ena procesom municipalizacije) zna᥍i ne samo prije 212. god. n. e.,nego i prije sredine II. st. n. e. Ali s druge strane ne i suviše rano, jer je on bio pripadnik

17 Iako nije u potpunosti sa᥍uvano ime sina Platorova, ipak je njegova rekonstrukcija u oblik Temansnajrealnija.18 Kao što se vidi, dezitijatsko ime se ne spominje u cjelosti, odnosno prvi dio imena je ošte᥋en. Opravilnosti rekonstruiranja u dezitijatsko ime v. Mesihovi᥋, 2007, 892 i fus. 5.19

Ime Plator je prisutno u dezitijatskom miljeu i sre᥋e se i u okolici Zenice. CIL III 12 772 iz Trijuše20

O veksilijarskoj slu᥇bi u Iliriku v. Mesihovi᥋, 2007, 363, fus. 92 - 9321

Turma je konji᥍ka jedinica od otprilike 30 ljudi. Mogu᥋e je da je i sam Valerije Prokul, zapovjednikturme I. belgijske kohorte bio doma᥋eg podrijetla, a mo᥇da se on spominje i na još jednom natpisu CIL III 8762Salona. (Patsch, 1910, 179)22

Sude᥋i po imenu i Valerije Prokul je, iako rimski gra᥎anin, mogu᥋e bio doma᥋eg porijekla. Mesihovi᥋,2007, 7123 O Tiluriju v. Zaninovi᥋, 1984; Isto, 1996, 213; 268-270; 280-291; Bojanovski, 1988, 356-357; 359; Škegro,1999, 255; Sanader, 2003; Ton᥍ini᥋, 2005; http://www.ffzg.hr/arheo/provincijalna/istrazivanja.htm (zvani᥍nastranica posve᥋ena Tiluriju na site Katedre za provincijalnu arheologiju Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu)24

O I. Belgijskoj kohorti v. Patsch, 1910, 178-180; Bojanovski, 1988, 356-358; Zaninovi᥋, 1996, 216; 226-227; Škegro, 1999, 255; 261; Mesihovi᥋, 2007, 74, fus. 88



spomenute kohorte kada se ve᥋ ustalilo nova᥍enje u nju iz redova doma᥋eg, peregrinskog stanovništva Dalmacije. Tako bi mo᥇da prva polovica II. st. n. e. bila nekako optimalno

vrijeme da se u nju datira nastanak ovog epigrafskog spomenika.



B i b l i o g r a f i j a

Kratice

CIL - Corpus Inscriptiones Latinarum AE - L’Année épigraphique. Revue des publications épigraphiques relatives à l’Antiquité

romaine, París.LCL - The Loeb Classical Library, London: William Heinemann LTD - Cambridge Mass.:Harvard University PressMH - Matica Hrvatska, Zagreb.PWRE - Paulys-Wissowa Real-Enzyclopädie der klassischen altertumswissenschaft, Stuttgart

Izdanja izvora

Kasije Dion 1954-1955.: Dio js Roman History in nine Volumes, Earnest Cary, LCL (2) Velej Paterkul 1955.: Velleius Paterculus, Compendium of Roman History , Frederick W.

Shipley, LCL.Tacit, Anali,1970.: Tacit, Anali , Jakov Kostovi᥋, Zagreb: MHTacit, Historije 1925; 1931.: Tacitus, Histories, Clifford H. Moore, LCL

Natpisi

CIL XVI, 00011 = CIL III, p 0849 (p 1959) = CIL X, 01402 = D 01989. http://compute-in.ku-eichstaett.de:8888/pls/epigr/epigraphik_en

CIL III 9739. http://compute-in.ku-eichstaett.de:8888/pls/epigr/epigraphik_en CIL III 12772 iz Trijuše kod Zenice,http://compute-in.ku-eichstaett.de:8888/pls/epigr/epigraphik_en

Literatura

ARHEOLOŠKI LEKSIKON BIH, Tom (broj toma), 1988.: Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine , Tom I- III; Mape 1-4; Sarajevo : Zemaljski muzejBOJANOVSKI 1988.: Ivo Bojanovski, Bosna i Hercegovina u anti᥍ko doba, ANU BiH, Djela,

LXVI, CBI, 6.MATIJAŠI᥊ 2002.: Robert Matijaši᥋, Uvod u latinsku epigrafiju , PulaMESIHOVI᥊ 2007.: Salmedin Mesihovi᥋, Dezitijati, Sarajevo (u rukopisu). Dopunjena verzijadoktorske disertacije : Dezitijati: kulturna i narodnosno-politi᥍ka zajednica u Iliriku i osvajanja Oktavijanova doba, Zagreb, 2007PATSCH 1901.: Carl Patsch, Daesitiates, PWRE, col. 1982-1983 .PATSCH 1910.: Carl Patsch, Prilozi našoj rimskoj povjesti, GZM, god. XXII, sv. 1 . 177 – 208SANADER 2003.: Mirjana Sanader, Tilurium I, Istra᥇ivanja-Forschungen , Arheološki zavod

Filozofskog fakulteta, Zagreb.ŠKEGRO 1999.: Ante Škegro, Gospodarstvo rimske provincije Dalmacije , Hrvatski studij,

Zagreb.TON᥌INI᥊ 2005.: Domagoj Ton᥍ini᥋, Votivna ara iz Tilurija, Op. Arch. 28 , Zagreb. 147 - 157ZANINOVI᥊ 1967.: Marin Zaninovi᥋, Ilirsko pleme Delmati II, Godišnjak CBI 5 .ZANINOVI᥊ 1984.: Marin Zaninovi᥋, Vojni zna᥍aj Tilurija u antici, Znanstveni skup «Cetinska

Krajina od prethistorije do dolaska Turaka», HAD, Split. 65 - 75



ZANINOVI᥊ 1996.: Marin Zaninovi᥋, Od Helena do Hrvata , Školska knjiga, Zagreb ZANINOVI᥊ 1999.: Marin Zaninovi᥋, La Dalmazia in età imperiale, Leo S. Olschki editore.Firenze, 213 – 223ZANINOVI᥊ 2003.: Marin Zaninovi᥋, Breuci od Sirmija do Marsonije, Op. Arch . 27, Zagreb,

443 - 449

Summary

Rimska politika uvijek je smatrala potrebnim i uklju᥍ivanje u svoje oru᥇ane snage iunova᥍enih jedinica iz reda pot᥍injenih zajednica. Tako se i u izvornoj gra᥎i potvr᥎uje da jedezitijatska civitas dala svoj regrutni doprinos imperijalnoj vojsci. Najbolje svjedo᥍anstvopru᥇aju dva epigrafska spomenika na kojima se spominju dvojica Dezitijata koji su bilipripadnici auksilijarnih jedinica. Na prvom, starijem natpisu, se spominje Nerva, sin Laidekoji je bio mornar u ravenskoj mornarici, onda unaprije᥎en u legionara i na kraju kao veteran᥍asno otpušten. Drugi natpis govori o Temansu, sinu Platora koji je bio konjanik u vojnom

logoru Tilurij.



koja uglavnom reprezentira autarijatska narodnosna zajednica (u periodu V. – IV. p. n. e. jedinstvena autarijatska politija)1 prona᥎en je izniman broj nalaza ᥇eljeznih bode᥇a i ma᥍eva.2 Naro᥍ito je bila uobi᥍ajena praksa lomljenja ma᥍eva na više dijelova. U kne᥇evskim «glasina᥍ko» -autarijatskim grobnicama ma᥍evi su redovno polomljeni na više dijelova.3 A na praksu lomljenjama᥍eva i koplja, koji su sigurno bili vlasništvo pokojnika, nailazimo veoma ᥍esto i u ratni᥍kimgrobovima. Na postupak sli᥍an spomenutom autarijatskom obi᥍aju nailazimo i u slu᥍aju grobnih

priloga u ratni᥍kim grobovima Skordiska uz koje su prilikom ukopa polagana savijena ilislomljena ili samo djelomi᥍no ošte᥋ena koplja.4 Pojava da se polomljeni ᥇eljezni ma᥍evi pola᥇u ugrobnice uvijeni u tkanine,5 osvjedo᥍eno u kne᥇evskim grobovima Ilijak III,9 i Ilijak II, 1, mo᥇daukazuje i na neko ritualno posve᥋enje oru᥇ja koje je pripadalo istaknutom pokojniku tijekomsamo kultnog izvo᥎enja prilikom sahranjivanja.

Metafizi᥍ka povezanost ᥇eljeznih ma᥍eva i njihovih nosilaca mo᥇e se primijetiti i u GornjojBosni (na prostorima dezitijatske narodnosne zajednice, a od kraja IV. ili po᥍etka III. st. p. n. e. idezitijatske politije)6 na osnovi zajedni᥍ke grobnice dezitijatskih ratnika u Vratnici kod Visokog.7 kod Dezitijata je ina᥍e prisutna ta posve᥋enost ᥇eljeznom oru᥇ja i to ne samo u ma᥍evima i

bode᥇ima, nego i u posebno kopljima, o ᥍emu svjedo᥋e i nalazi sa nekropole Kamenja᥍a i ostavaiz Tar᥍ina.8 I na dezitijatskom podru᥍ju ᥇eljezo se upotrebljavalo samo za oru᥇je, iako je GornjaBosna mogla dati neuporedivo više ove rude nego bakra i kalaja, kojeg i nema. Zna᥍i razlozi za

takvu njegovu eksluzivnu upotrebu za «borbene poslove» nisu morali le᥇ati samo u njegovojesencijalnoj potrebi za izradu oru᥇ja, nego mogu᥋e i u nekim drugim shvatanjima vezanimprimarno za duhovni, religiozni na᥍in ᥇ivota.

᥆eljezo se u op᥋oj kulturi smatralo kao “ne᥍isto”, materijal koji nije posve᥋en kao npr.mjed. Rimski sve᥋enici, kao religiozna posve᥋ene osobe bar dok obavljaju tu slu᥇bu, su smjeli dase briju samo bron᥍anim britvama, a gradska brazda, prilikomo snivanja nove zajednice se uvijekpovla᥋ila samo bron᥍anim plugom, a ne ᥇eljeznim iako je ovaj drugi mnogo sna᥇niji i izdr᥇ljiviji.To sve zna᥍i da u ovim spomenutim upotrebama bronce umjesto ᥇eljeza ne le᥇e ni prakti᥍ni nipragmati᥍ni razlozi, nego neki drugi koje bismo prije okarakterisali metafizi᥍kim. Posebno jesmatranje ᥇eljeza za duhovno i religiozno neprijem᥍ivim zanimljivo na primjeru koji spominjeTacit kada govori o germanskoj boginji Nerti, tj. po Tacitu Majki Zemlji ,9 tom iznimno drevnom isvetom ljudskom bo᥇anstvu. Kada nastaju “dani” posve᥋eni Nerti, tih dana se ne ratuje, ne uzimase oru᥇je u ruke iiii sklanjasklanjasklanjasklanja sesesese svesvesvesve šššštotototo je je je je odododod ᥇᥇᥇᥇eljezaeljezaeljezaeljeza (Non bella ineunt, non arma sumunt; clausum omne ferrum ). Zna᥍i u svijesti protopovijesnih ljudi ᥇eljezo, odnosno njegovo korištenje, jesmatrano prilikom religioznih obreda i ritusa i u svemu onome što se smatralo religioznoposve᥋enim nekom vrstom tabua, posebno ako su ti rituali bili posve᥋eni ili su simboliziraliroditeljicu ᥇ivota.

᥆eljezo se smatralo ratnim, ubojnim materijalom koji je “uprljan” time što se koristiprimarno za prosipanje krvi i koje se zbog stalnih ratova i ubijanja jednostavno nije moglo o᥍istiti.Uostalom pojava ᥇eljeza na svjetskoj sceni je usko vezena sa unapre᥎enjem ratovanja, njihovojsve ve᥋oj sofisticiranosti i razornosti, ubita᥍nom dejstvu koje je kao svoju posljedicu nepovratnoizmijenilo svijet kakav je poznavalo bron᥍ano doba. I gr᥍ka mitologija, odnosno njena

1

O Autarijatima v. Mesihovi᥋, 2007.2 Mesihovi᥋, 2007, 216 - 2203 Benac-᥌ovi᥋, 1957, 384 Todorovi᥋, 1968, 28-35; Papazoglu, 1969, 346, fus. 48; 390

Skoridsci su, sigurno iz ritualnih razloga, kada su stigli u jednom od svojih pohoda do Jadrana u more bacalisavijena koplja.5 ᥌ovi᥋, 1979, 148-149; Na ma᥍u iz Ilijaka, III,1 su se sa᥍uvali i ostaci drvenih korica,6 O Dezitijatima v. Mesihovi᥋, 2007 A.7 O grobnici Vratnica, Gornji Skladovi, Visoko v. Mesihovi᥋, 2007 A, 788 - 7918 O dezitijatskom oru᥇ju v. Mesihovi᥋, 2007 A, 795 - 796 9 Tac. Ger. 40



periodizacija koja dijeli prošlost na razdoblja koja se nazivaju po metalima, predstavlja ᥇eljeznodoba kao onaj najgori period. Po mitološkoj svijesti starih Grka, “᥇eljezni” ljudi su degenerirani,svirepi, izdajice, nepravedni, zlonamjerni i sl.10 Ovako mišljenje vrlo slikovito izra᥇ava i Ovidije usvojim “Metarmofozama” gdje se ᥇eljezno doba predstavlja kao vrijeme svih mogu᥋ih grijeha,nasilja, podmuklosti itd. Ako je ovako uvjerenje vladalo u mitološkoj svijesti tadašnjih ljudi, onda

je sasvim razumljivo kakvo su oni mišljenje imali o metafizi᥍kom do᥇ivljaju ᥇eljeza.11 Ako je

vjerovati Tacitovom opisu (mogu᥋e je da se u svome konkretnom opisu nalazio pod utiskomritusa koji se odr᥇avao Kibeli koju je on posredno identificirao sa Nertom) ova germanska boginja,personifikacija onog vrhovnog ᥇enskog bo᥇anstva (roditeljke svih ostalih bo᥇anstava), je u isamom odr᥇anju ritusa kod samih Rimljana bila zapanjuju᥋e sli᥍na kultu Kibele.12

Najpoznatiji ma᥍ je onaj iz arturovskog ciklusa ⇒ Eskalibur. On je u ovom mitskomciklusu direktno povezan sa osobnoš᥋u kralja Artura, kao neka vrsta drugog dijela te njegovelegendarnosti. Radi te metafizi᥍ke, pa i religiozne posebnosti on ima i svoje ime, kojim se izdvajaod ostalih ma᥍eva. On je prakti᥍no gledano i sam mitska li᥍nost. I u starogermanskom epskomciklusu o rajnskom blagu, Nibelunzima, Sigurdu i Valkiri ispri᥍anom u Edama nailazi se na detaljo ᥍arobnom ma᥍u Gramu, koji je bog Votan poklonio Sigurdovom ocu Sigmundu. Na svojoj samrtiSigmund je Gram ostavio svojoj ᥇eni, ali prepolovljen napola. I u “Pjesmi o Rolanu” nalazimo nasli᥍an detalj. U momentu kada je Rolan shvatio da mu se bli᥇i kraj, pokušao je da slomi svojza᥍arani ma᥍ Dirandal kako on ne bi pao u ruke neprijatelja. Analogije izme᥎u spomenutihslu᥍ajeva zabilje᥇enih zahvaljuju᥋i narodnoj tradiciji sa obi᥍ajem lomljenja oru᥇ja poglavitoma᥍eva u kne᥇evskim grobovima i ve᥋ini ratni᥍kih grobova su o᥍igledne. Zna᥍i osnova ideje olomljenju ma᥍eva koji su pripadali velikašima i istaknutim ratnicima le᥇i u “᥇elji” posjednikama᥍a ili njegovih nasljednika i prijatelja da ma᥍eve niko više ne mo᥇e koristiti. Ma᥍evi supredstavljali najindividualniju vrstu oru᥇ja usko povezanu sa njegovim vlasnikom. I samim tim je

bilo i razumljivo da su oni nosili u sebi i neku specifi᥍nu magijsku posve᥋enost, ᥍ak i odre᥎enuosobnost što se najbolje izra᥇ava upravo kroz ᥍injenicu da ma᥍evi nose, kao i li᥍nosti, imena. Izovoga je proizilazilo i vjerovanje po kojem je metafizi᥍ka posve᥋enost i osobnost ma᥍a saistinskim posjednikom ma᥍a (i tijelom i duhom) sudbinski i neraskidivo vezana. Lomljenjem bise pokušavalo sprije᥍iti i da neko ko nije dostojan toga ili neprijatelj do᥎e u posjed ma᥍a i takoiskoristi i njegovu “magi᥍nu” mo᥋ koja je proslavljala stvarnog vlasnika i ujedno bila i dio i njegasamoga. Zna᥍i vjerovalo se da bi otu᥎enjem ma᥍a istaknutog vlasnika, preko magijskog posve᥋enja ma᥍a i dio vlasnikovog duha bio otu᥎en i iskorišten u druge svrhe mo᥇da i protivsopstvenog naroda.

B i b l i o g r a f i j a

Kratice

ANU BiH - Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo

CBI - Centar za balkanološka ispitivanja, Sarajevo (᥍asopis Godišnjak)SANU - Srpska akademija nauka i umjetnosti, Beograd

Izdanja izvora

10 O tome v. Graves, 1999, 32 11 O tabuima vezanim za ᥇eljezo v. Frazer, 2003, 228-231

12 O tome v. prijevod Veselina ᥌ajkanovi᥋a Tacitove Germanije, 2002, str. 96 fus. 40.10 i 40. 13.



Tacit, Germanija 2002.: Tacit, Germanija, Veselin ᥌ajkanovi᥋, Beograd: Poligraf

Literatura

BENAC – ᥌OVI᥊ 1957.: Alojz Benac – ᥌ovi᥋ Borivoje, Glasinac II-᥆eljezno doba, Sarajevo

᥌OVI᥊ 1979.: Borivoj ᥌ovi᥋, Kne᥇evski grobovi glasina᥍kog podru᥍ja, Zbornik radova prikazanih na nau᥍nom skupu «Sahranjivanje kod Ilira». Zlatibor 10-12 maj. 1976, SANU-Balkanološkiinstitut, (Nau᥍ni skupovi VIII, Odeljenje istorijskih nauka 2), 143-169GRAVES 1999.: Robert Graves, Gr᥍ki mitovi, Beograd.FRAZER 2003.: James George Frazer, Zlatna grana , Beograd.MESIHOVI᥊ 2007.: Salmedin Mesihovi᥋, Autarijati, Sarajevo (u rukopisu). Dopunjena verzijamagistarskog rada : Problem kulturne i narodnosne zajednice Autarijata, Zagreb, 2004 MESIHOVI᥊ 2007 A.: Salmedin Mesihovi᥋, Dezitijati, Sarajevo (u rukopisu). Dopunjena verzijadoktorske disertacije : Dezitijati: kulturna i narodnosno-politi᥍ka zajednica u Iliriku i osvajanja Oktavijanova doba, Zagreb, 2007PAPAZOGLU 1969.: Fanula Papazoglu, Srednjobalkanska plemena u predrimsko doba, ANU BiH,Djela, XXX, CBI 1

TODOROVI᥊ 1968.: Jovan Todorovi᥋, Kelti u jugoisto᥍noj Evropi, Beograd.

Summary

Po᥍eci korištenja ᥇eljeza donijeli su sasvim novi kvalitet u razvitak tadašnjih prapovijesnihzajednica. Me᥎utim, to se uglavnom odra᥇ava u sferi naoru᥇anja i vojnih poslova. Bronca je i

nadalje zadr᥇ala svoje zna᥍enje u izradi drugih metalnih predmeta. Navedena ᥍injenica je imalasvoj odraz i u duhovnoj sferi i mitologiji. Primjeri korištenja ᥇eljeznih ma᥍eva kao elemenatareligijskog ᥇ivota imamo u otkopanim grobovima iz tumula Glasina᥍ke kulture. ᥆eljezni ma᥍eviimaju i iznimnu ulogu i u legendama anti᥍kog doba i srednjeg vijeka gdje dobijaju i metafizi᥍kuosobnost.



RADOVI FILOZOFSKOG FAKULTETA U SARAJEVU

KNJI GA XIV /1

(Historija, Historija umjetnosti, Ar heologija)

HARIS DERVIŠEVIĆ

Zaboravljena baština: Mustafa Sin Omera Mostarac,

kaligraf 18. stoljeća



UDK 74.071.1:929 Mustafa Mostarac

003.077( 497.6)" 17"

Zaboravljena baština: Mustafa Sin Omera Mostarac,

kaligraf 18. stoljeća

Abstrakt:

Istraživanje se osvrće na rad kaligrafa Mustafe Sina Omera Mostarca, s posebnimosvrtom na njegov 23. prijepis Kur'ana iz Zbirke orijentalnih rukopisa Istorijskog

arhiva Sarajevo. U njegov kaligrafski i prepisivački opus uključena su još tri prijepisa.

Likovnom i stilskom analizom kaligrafije, iluminacije i mudželitskog rada mushafa iz

Istorijskogarhiva Sarajevo, jasnije su se uočile karakteristike i specifičnosti "umjetnosti

knjige"u Bosni i Hercegovini tokom osmanske vladavine.

Ključne riječi:

kaligrafija, iluminacija, mudželitski rad, Mustafa Sin Omera Mostarac

(Hadžalić?) .

'7slamska umjetnost u brojnim svojim ftrmama je od goleme važnosti

za razumijevanje suštine islama) i središnji je put prenošenja njegove

poruke suvremenom svijetu ... Danas više negoli ikada ranije razumijevanje

islamske umjetnosti je neizbježan kijuč za poimanje samog islama. Oni koji

imaju sluha za jezik umjetnosti ... mogu mnogo naučiti iz te umjetnosti."

Seyyed Hossein Nasr [Srce islama, str. 297.]

Britanski princ Charles, tokom svoje posjete Oksftrdskom Centru za Islamske

studije) 27. oktobra 1993, čiji je pokrovitelj, ističe probleme sa kojima se susreću Islam

i Zapad, naglašavajući da neiznalaženjem zajedničkog kanala inter-komunikacije se

stvara još veći jaz između ova dva svijeta.l Ogromnu ulogu u razumijevanju "ova

dva svijeta", ima umjetnost. Kao nastojanje materijalizacije nematerijalnog - ideje

I"Mi moramo dijeliti iskustva, objašnjavati sebejedni drugima razumijevati i tolerirati i graditi na

po zitivnim principima ono štoje zajedničko našim kulturama. To mora biti dvosmjerna ulica.'N].K.V .

Princ od Ve!sa, Islam i Zapad, Ok sfordski Cenrar za Islamske srudije, Oxford, 1993,21.



i duhovnosti jedne kulture, umjetnost ima neupitan značaj. Iznaći pravi put do

shvatanja umjetnosti znači razumjeti umjetnika, njegovo okruženje i stavaralačku

ide ju koja ga pok r eće. U ovom slučaju to znači razumjeti islamsku umjetnost.

Vr lo komplek san isk az islamske umjetnosti u ovom radu bit će ograničen na samo

jedno polje - umjetnost knjige.

Umjetnost knjige u islamu zauzima posebno mjesto. Očit razlog velikog

interesovanja za pisanu riječ vidljiv je kroz privrženost muslimana Kur'anu koji je

k ao temeljni nosilac Božije objave zahtijevao i posebnu pažnju.

Iz zabrane pr edstavaljnja Božijeg i uslovne zabrane predstavljanja čovječjeg lika,

muslimanski umjetnik je pronašao izlaz. Svoj talentispoljio je u granicamadozvoljenog,stvarajući potpuno novi umjetnički kosmos. Listovi knjige sa kaligrafskim ispisima,

ukrašenim najfinijom iluminacijom predstavljaju istinski duh islama.2 Upravo će

jedan primjerak mushafa iz Zbirke orijentalnih rukopisa Istorijskog arhiva Sarajevo,

kojeg je prepisao do sada neznani kaligraf Mustafa Sin Omera Mostarac, poslužiti

da se prikaže ova sfera islamske umjetnosti. Treba usput reći da će se u tekstu najviše

govoriti o liku k aligrafe i iluminaciji mushafa.

1.1. Podaci o prepisivaču

U historiji islamske umjetnosti vrlo rijetko se susreće pnmJer da je kaligraf

rukopisa istovremeno bio i iluminator, s tim da se za čitav rad potpisivao samokaligraf Smatrajući da prijepis Kur'ana Mustafe Sina Omera Mostarca nije izuzetak ,

ostaje nepoznat iluminator (nakaš) i knjigovezac (mudželit) ovog prijepisa.

O životu k aligrafe Mustafe Sina Omera Mostarca, ili k ako je on ostavio iza sebe

u kolofonu 1).afi,?MUHafa bin 'Umar al-Miistari, nema mnogo podataka. Primjerak

prijepisa Kur'ana iz Istorijskog arhiva Sarajevo primarni je izvor za povezivanje rada

ovog k aligrafe sa još tri prijepisa, dva prijepisa Kur'ana i jedan prijepis arapsko-

turskog rječnika u stihu.

U Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu nalazi se prijepis Kur 'ana iz 1169.

h.g. (1755/56), gdje se prepisivač potpisuje kao Mustafa Sin Omera Mostarac i

navodi da je to njegov osmi prijepis. 3 Po stilu ukrašavanja ovaj prijepis veoma nalikuje

na 23. Mustafin prijepis Kur'ana iz Zbirke orijentainih rukopisa Istorijskog arhiva



Sarajevo.4 Posljednji, trideseti prijepis Kur'ana iz 1174. h.g. (1760/61) nalazi se u

privatnoj biblioteci prof. dr . Rusmira Mahmutćehajića,5 gdje se Mustafa Mostarac

potpisuje na isti način kao u prethodna dva prijepisa.

Zadnji poznati prijepis Mustafe Mostarca je arapsko-turski rječnik u stihu, kojegje

završio 1188. h.g. (1774175).6 Za razliku od dosadašnjih autorskih signatura, autor

svoje ime navodi kao Mugafa bin 'Vmar al-Miistari al-Bag 'Aliyy zadah? Smatrajući

da je Hadžalić (Hadžalizade / al-Bag 'Aliyy zadah) prezime Mustafe Mostarca, o

čemu će još biti govora, i ovaj prijepis se ubraja u njegov opus.

1.2. Trojica mostarskih Mustafa

Premda spomenuta četiri prijepisa nisu paleografski upoređivana prihvatit će se da

je njihov autor "samo jedan"kaligraf-prepisivač, Mustafa Sin Omera Mostarac. Prije

svega zbog činjenice da se u sva četiri potpisuje kao Mugafa bin 'Vmar al-Miistari

(u četvrtom dodano al-Bag 'Aliyy zadah), a drugo, od početka pa do kraja 18. st'.

susreću se samo tri prepisivača koja nose ime Mustafa, a vezana uz Mostar,8 to su:

1. Mustafa b. Salih b. Osman Naimizade Mostari,

2. Mustafa softa Karađoz-begove medrese i

3. Mustafa b. Omer Mostarac.

Otac prvog na ovoj listi je "Salih", a ne "Omer". On se punim imenon: "Mustafa

b. Salih b. Osman Naimizade"potpisuje ranije nego li prvi poznati prijepis Mustafe

Sina Omera Mostarca, što čini dugi niz narednih godina. Nije poznato da je Mustafa

4 Premda Muhamed Ždralović, Bosansko-hercegovački prepisivači djela u arabičkim rukopisima, II

tom, Svjetlost, Sarajevo, 1988, 173, spominje postojanje 22. prijepisa u Zbirci orijentaInih rukopisa

Istorijskog arhiva Sarajevo, nisam pronašao dokumentovano postojanje ovog prijepisa u Arhivu,

niti njegovo postojanje. Rahmetli profesor Muhamed Ždralović ukazao mi je na moguću usputnu

omašku tokom sastavljanja svoga djela. Također, i profesor Rusmir Mahmutćehajić smatra da ne

postoji 22. prijepis Kur'ana unutar zbirki lAS-a. Č injenica koja bi ukazivala na vjerovatnu grešku

je stavljanje podataka o postojanju prijepisa u lAS-u u obliku zabilješke. Moguće da je zabunom

dopisan podatak o postojanju 22. prijepisa.

5 O postojanju ovog prijepisa Iično sam se osvjedočio.

60rijentalna zbirka Arhiva Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (dalje OzAHAZU), 908.

Ždralović, Bosansko-hercegovački prepisivači, II, 207, navodi da je rukopis prepisan u Gazi Husrev-

begovoj medresi u Sarajevu, ali nakon uvida osoblja OzAHAZU, utvrđeno je da se ime Gazi Husrev-

begove medrese ne spominje.



b. Salih b. Osman Naimizade prepisao Kur'an. Poistovijetiti ovog "Mustafu b. Salih

b. Osmana Naimizade Mostarija"i "Mustafu Sina Omer a" je nemoguće.

Pre pisivač Mustaf a softa Kar ađoz-begove medrese nešto je zanimljiviji. Onse pojavljuje k ao pr e pisivač četiri rukopisa, ali niti jedan od njih nije Kur'an. To

su dva pr ije pisa Sin takse arapskog jezika od Ibrahim b. Ismail Mostarija Opijača.

Jedan potiče iz 1148. h.g. (1735/36), a drugi iz 1184. h.g. (1770171).9 Treći i

četvrti ruk o pis pr e pisani su iste 1147. h.g. (1734-35), jedan je prijepis Komentar a

sint akse ara psk og jezika "A I-Mžsba}J"od Husayn-paše 'Abdullah al-'Aswada, a drugi

je Komentar al-Zamak šari jevog djela iz sin t ak se ara psk og jezik a od Mu!)ammad b.

Šamsuddin 'A bdulgani al-Ar da balija.1 o Na sva četir i ruk o pisa on se potpisuje na isti

način - Mustaf a softa K ar ađoz-begove medr ese.

Hidžretska

odina

Mustafa softa Karadoz-begove

medrese

Komentar a sint ak se ara pskogjezika

"A I - M ~sbaF' od f:iusayn- paše

'Abdullah al-'Aswada

K oment ar al-Z amak šar ijevog

djela iz sint akse ara pskogjezik a

od Muhammad b. Šamsuddin

'Abdulgani al-Ardabalija

Sint aksa arapskogjezika od

1148. Ibr ahim b. Ismail Mostarija

Opijača

1169. 8. pri je pis Kur'ana-

-

1173. 23. prije pis Kur 'ana

1174. 30. pr ije pis Kur 'ana

~n~haara p~~ jnmaod

1184. Ibrahim b. Ismail Mostarija

Oniiača

1188. Ar a psko-tur ski r ječnik u stihu

Ako bi se v jerovalo da je Mustafa Sin Omer a Mostar ac identičan ličnosti Mustaf e

softe K ar ađoz-begove medr ese, onda bi se teza zasnivala na tvrdnji da je Mustafa

Mostarac mijenjao način svoje autor sk e signature. Usporedbom rukopisa Mustaf e

Sina Omera i Mustafe softe ustanovilo bi se da li se ova dva prepisivača razlikuju U



1.3. Nedostatak podataka o liku Mustafe Sina Omera Mostarca

Đoko Mazalić u Leksikonu umjetnika (..) u Bosni i Hercegovini ne spominje

ime Mustafe MostarcaY On nije zabilježen ni u pregledu najznačajnijih bosansko-

hercegovačkih kaligrafa Teufika Muftića.12 Kasim Dobrača u svom Katalogu arapskih,

turskih i perzijskih rukopisa Gazi Husrev-begove biblioteke opisao je njegov osmi

prijepis Kur'ana.l3 Djelo Muhameda Ždralovića Bosansko-hercegovački prepisivači

djela u arabičkim rukopisima je u tom pogledu najpotpunije, gdje su navedena sva

tri prijepisa mushafa i prijepis arapsko-turskog rječnika u stihu. Treba još jednom

skrenuti pažnju na vjerovatnu tehničku omašku koja upućuje na moguće postojanje

22. mushafa unutar zbirke IAS-a.

14

Mustafa Mostarac ostavlja određene podatke o sebi u svom imenu - MUHafa bin

'Vmar al-Mustari. Slijedeći obrazac svog doba, on dodaje vlastitom imenu tzv. ime

relacijeporijekla (nisba), a to je al-Mustari (Mostarac). Njegovo lično ime ('ism) je

Mustafa. Otac mu se zvao 'Vmar (Omer). V njegovom imenu značajan je podatak

da je on Mostarac, pa bi dalje istraživanje trebalo započeti na dokumentima vezane

uz Mostar .1 s

Svoj osmi prijepis Kur'ana završio je 1755/56, a prijepis rječnika 1774175.

Vremenski interval o dokumentima direktno vezanim za Mustafu Mostarca sezao bi

s početka do kraja 18. st.

Nužno je napraviti poređenje ova četiri prijepisa sa ostalim primjercima zbirki

orijentainih rukopisa na širem području. Veliki broj rukopisa naših ljudi nalazi se u

raznim dijelovima svijeta. Komparacijom bi se došlo do novih saznanja. Osobito sa

onim primjercima koji nisu kompletni, tj. gdje nije utvrđen prepisivač (gdje stranica

s imenom prepisivača nedostaje).

Ako je poznato da postoji njegov 30. prijepis, otvorena je mogućnost da je Mustafa

bio profesinalni kaligraf i moguće vrlo poznat u sredini svoga djelovanja. Osmi

prijepis Kur'ana Mustafe Mostarca datira se u 1755176, dvadeset i treći u 1759/60,

a trideseti u 1760161. Vremenski razmak između dvadeset i trećeg, i tridesetog

prijepisa je samo godinu dana, a za taj period Mustafa Mostarac je prepisao sedam

Kur'ana. Primjetno je da je broj prepisanih Kur'ana nakon dvadeset i trećeg prijepisa

IIĐaka Mazalić, Leksikon umjetnika, slikara, vajara, graditelja, zlatara, kaligraft i drugih koji su radili

u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1967.

12 Teufik Muftić, "Osvrt na naše kaligrafe", Arapsko pismo, Orijentaini institut u Sarajevu, Sarajevo,

1982,139.



veći nego li ranije. Ovo upućuje na to da se potražnja za rukopisima ovog prepisivača

povećala. Mustafa Mostarac je za period manji od dva mjeseca prepisivao Kur'an

tokom 1759/60, ili više od dvanaest stranica tokom jednog dana, što temelji tvrdnju

da je Mustafa Mostarac bio profesionalni kaligraf

1.4. Mustafa Sin Omera Mostarca (Hadžalić ?)

O istinskom postojanju i životu Mustafe Mostarca postoji štura, ali vrlo vrijedna

predaja. Profesor Rusmir Mahmutćehajić, u čijoj se privatnoj zbirci nalazi 30. prijepis

Kur 'ana, navodi da je njegov predak hadži Šaćir ef Mahmutćehajić (18. st.) bio u vrlodobrim odnosima sa nekim kaligrafom Mustafom iz Mostara. Pored toga Hadžalić se

spominje k ao prezime kaligrafe Mustafe iz Mostara. Po ovom predanju su porodice

Hadžalić i Mahmutćehajić u to vrijeme bile u bliskim rodbinskim vezama. Mustafin

30. prije pis vjerovatno je dospio u posjed porodice Mahmutćehajić zahvaljujući ovim

porodičnim vezama.

U Orijentainom institutu u Sarajevu nalazio se rukopis pod signaturom 1854 iz

1215. h.g. (1800/01) godine, a njegov prepisivač je Ali b. Mustafa Hajali Mostari.16

Ako se prihavati podatak da je Mustafa Sin Omera Mostarac nosio prezime Hadžalić

onda se Ali b. Mustafa Hajali Mostari može smatrati njegovim potomkom.17

Arapsko-turski rječnik u stihu Mustafa Mostarac potpisuje na slijedeći način:

" S iromah bijednik Must a fa b. Omer-beg Had ž ali zade (Had žalić)

u medr esi Karadoz-beg. 'Bilješka sa prve stranice rukopisa Orijentainezbirke OZJA [danas OzAHAZU] br. 908, a na listu la istog rukopisa

stoji: " Pos jedujeju sir omah bijednik, bilo mu oproš t eno , i dobio zagovor

Najslavni jeg Vjerov jesnika , Omerov sin Mustaft. 'q s

Mustafa Mostarac se u rukopisima potpispisao arapskim pismom, što izvjesno

otežava čitanje njegovog prezimena. U svom prezimenu Mustafa Mostarac nije

16 Prijepis Ali b. Musr af e Ha jali Mosrarija je propao u na padu na sar ajevski Orijemalni insrut 1992.

godine. Ždr alović, Bosansko-hercegovački pre pisivači, 11,242.

17 Pose bno poglavl je o mosr ar skim por odicama nalazi se u djelu: Hivzija Hasandedić, Spomenici

kulture t urskog doba u Mostaru, Drugo do punjeno izdanje, Islamsk i kulrurni cenr ar Mosr ar , Mosr ar ,



o bl ježio vokale, tak o da se ono može čitati višestr uko.19 Ipak će se prihvatiti

najvjer ovatniji prijedlog - Hadžalić, koji slijedi preda ju porodice Mahmutćehajić.

Zasada poznati podaci velik om v jerovatnočom uk azuju na čin jenicu da je

Hadžalić pr ezime Mustaf e Sina Omera Mostarca, te da je on autor tri pr ije pisa

Kur'ana i prije pisa arapsko-turskog riječnik a u stihu.

U Zbir ci orijentainih rukopisa Istorijskog arhiva Sarajevo čuva se 23. prije pis

Kur 'ana Mustafe Sina Omer a Mostarca. Rukopis ima nepaginirana 303 lista, f ormata

19,5 x 13,5 cm. Prepisan je na debl jem listu.

K or ice rukopisa su r ađene k ombinacijom kože, papira i zlata. Na o bje van jske

str ane k orica uk ras se ponavlja. Zlatni medaijon (šamsa) nalazi se na sredini k or ica, a

u uglovima (ko~e bent) su ukrasi o d pa pir a i zlata (mulemrna).

K ur'an je prepisan f inim nesh-pismom u petnaest r edova.

2.I.Korice rukopisa - vanjska strana

Kur 'an je povezan i uk or ičen. Vanjsk a str ana uk iašena je kombinacijom k ože i

zlata. Središn ji motiv sunca (šamsa) i ugaoni motivi (k o~e bent) izr ađeni su od zlatnih

reljef nih listića nalije pljenih na k ožnu osnovu. Ostatak vanjsk e strane k orica r uk o pisa

je kožni, a or namentik a na kožnom di jelu je veoma sk romna. Ornamenti izvedeni uzlatu predstavlja ju biljnu stilizaciju, komponir ani od lozice, lista, pupoljk a i cvi jeta.

Per if erni usk i k ožni o brub uk rašen je tr akom od kosih linija (zincir), a unutrašnji

k ožni dio k orica ruk o pisa uk rašen rijetkom f1oralnom or namentik om. Mik le p

(k la pna) i ser ta p ( pr ek lo p) ovog mushaf a nisu sačuvani.

2.2. Početak rukopisa - Prve dvije stranice (serlevha)Prve dvije stranice (ser levha) ras por eđene su u vidu diptiha i o bilno su uk rašene

f1or alnom ornamentik om. Tekst sur e al-Fatiha je na desnoj str ani ovog di ptiha, a

prva četiri a jeta sure al-Baq ara na lijevoj. Tek st na ovim str anicama r as poređen je u

šest redak a. Pr ije početka o bje sure je bismilla. Uk ras na ove dvi je strane podijeljen



a) zona floraInog

pravougaonika s tekstom sure

a) zona floraInog ukrasa oko

unutrašnjeg pravougaonika

a) zona florainog pravougaonika s tekstom sure, omeđena je tankom zelenom

trakom sa cvijetnim motivima.

Na vrhu i dnu nalaze se dva neovisna pravougaonika ('unwan). Oba slijede istu

shemu ukrašavanja. Omeđeni su tankom purpurnom trakom s cvijetnim motivima.

U središtu pravougaonika je pozlaćena podloga, uokvirena crvenom viticom.'Sa obje

strane zlatne podloge je plava površina s florainom ornamentikom. Na središnjoj

zlatnoj podlozi bijelom tintom !:ulu!:-pismom je ispisano ime sure (na gornjem prvaougaoniku), a broj ajeta i mjesto objavljivanja sure (na donjem pravougaoniku).

Između gornjeg i donjeg pravougaonika ispisan je tekst sure. Svaki red sure je

unutar bijelog oblaka, koji ga izdvaja od žućkaste pozadine (bayna ahutur). Tekst

sura je ispisan crnom tintom. Na bočnim strana sura su stilizirani pravougaonici

ružinog grma. Ajeti su međusobno odvojeni pozlaćenim tačkama (krugovima).

b) zona florainog ukrasa, oko unutrašnjeg pravougaonika, identična je po

izvedbi floraIne ornamentike sa plavom površinom pravougaonika (iznad i ispod

sura). Kako je ova površina veća, razigrani floraini motiv proteže se na tri strane.

Na plavoj podlozi oslikane su pozlaćene stabljike cvijeća. Ponegdje su se očuvali

originalni crveni, bijeli i zeleni tonovi latica. Spoljašnja strana okvira je u obliku

zubaca čiji se završeci u formi linija (dg) protežu do samih rubova lista



dekoraciji.20 Bivajući nastavkom iluminacije, njegova uloga je akcentiranje simetrije

i harmonije.

Odstupanje je primjetno na stranici sure al-Baqara, gdje je broj vertikalnih zubaca

(tig) na gornjoj i donjoj strani za jedan veći nego na strani sure al-Eitil;a.

Pored motiva tig javljaju se motivi pence i gonca. Kontura svih detalja na prve

dvije stranice (ali i ukrasa ostatka rukopisa) izvučene su crnom tintom.

2.3. Ostatak rukopisa

Među ukrasima na koje nailazimo u ovom mushafu ističu se 'unwani, okviri oko

teksta sura i ukrasne figure.

'Unwani (zaglavlja) se nalaze na početku svake sure. 'Unwani su uski i zauzimaju

nešto veći prostor od jednog pisanog retka. Po načinu oni se ne razlikuju. Sastoje se

od pozlaćenog polja u kojem je bijelom tinotom IuluI-pismom ispisano ime sure,

mjesto objavljivanja i broj njenih ajeta.

Okvir kojim je omeđen tekst sura čine tri crne konturne linije, formirarjući tako

dvije trake. Unutrašnja traka je pozlaćena, dok vanjska nije bojena.

Svrha ukrasnih figura (rozeta) na marginama nije samo dekorativna. One

označavaju dijelove Kur'ana (džuz, hizb) ili mjesta za sedždu. Oblikom se međusobno

razlikuju. Na njima raspoznajemo:

a) središnji dio (u formi kruga ili elipse),

b) f10ralni okvir s ukrasnim detaljima i

c) izduženja u formi crte (tig), s donje i gornje strane.



U središn jem dijelu je is pisana r iječ ili bro j, koja inf ormiše čitača u k o jem se dijelu

Kur'ana trenutno nalazi, ili mu signalizira izvr šenje sedžde.

Ukrasne rozete mogu se podijeliti zavisno od toga da li upućuju na:

a) početak novog džuza i hiz ba,

b) početak novog hiz ba,

c) polovinu hizba ili

d) K ur 'anske sedmine, tj. sedme di jelove Kur 'ana; npr. pr va sedmina, druga

sedmina, ete.

e) izvr šenje sedžde.

Među uk r asne figure ubrajaju se i tačke na završetku ajeta. Tačku čini: osnovna

k ružnica pozlačene podloge, unutar koje je plavi krug crno obrubljen; unutr ašnji

plavi k r ug i vanjsk a kružnica međusobno su povezani linijama, a linije se zavr šavaju

kr ugovima slično onom u samom sr edištu, s tim da se tonovi bo je vanjskih krugova

naizm jenice sm jenju ju, plavo - crveno.

Tačk e u r ukopisu su neujednačene. Po javljuju se u jednostavnijim i složenijim

o blicima. R azlik a između jednostavnijih i složenijih tački je ta da linije k o je

povezuju središn ji unutr ašn ji k r ug sa vanjsk om kružnicom, ne po javljuju se u osnovi

jednostavnijih. Vjerovatno su lini je na nekim od ovih kružnica iščezle vr emenom ili

upotre bom mushafa.

Također se uočava da samo na prve dvi je stranice Kur'ana nije k orišten tehničk i

pri bor za iscrtavanje k r užnica. Praznina između zlatne podloge i osnovnog k r uga na

kr užnicama ostatk a ruk o pisa uk azuje na upotr e bu tehničk og pr i bor a.

2.4. Kraj rukopisa (Hatime sahifa)

Zavr šetak r uk o pisa k r ase posljednje tr i sur e Kur 'ana i završna dova pr e pisivača.

Okvir ok o dove podijeljen je u dva segmenta; oko prva četir i reda je pozlata (bayna

al-sutur), da bi se potom ok vir sužavao u obliku tr okuta. S unutrašn je strane trokutanalaze se f loraini or namenti u f ormi lišća sa zlatnim sta bl jikama, dok su s vanjsk e

strane trokuta or namenti u o bliku zlatnog, crvenog i zelenog lišća. Između r ečenica

dove pre pisivača su tačk e, po put onih na kr ajevima K ur'anskih ajeta.

Prijevod dove pr e pisivača:21



hafiza drevne Allahove riječiMust afi Sina Omera Mostarca oprostivši im

grijehe. Ovoje njegov dvadeset i treći mushaj a Allah uzvišeni omogućio

je ve Liki broj (musha f t), godine 1173. nakon hid žre, s Lava mu i čast

(Muhamedu a.s.).

2.5. Margine rukopisa

Na marginama rukopisa nalaze se uk rasne. figure, te crvenim nash- pismom

ispisana riječ 'ašara i harfb.. O u k r asnim figur ama je bilo ranije govora.

Crvenim na margini is pisana riječ 'ašara upućuje na dio Kur'ansk og tek sta, tj.

nekoliko ajeta, koje je lijepo naučiti napamet.

Harf b. na margini cr veno is pisan je zasada ne poznata skr aćenica. Pr imjerno je

da harf b. stoji par alelno sa a jetom na čijem se k ra ju nalazi crveno is pisan harf b..

Moguće da harfb. upućuje na nek o qira'etsk o pr avilo, tj. na učenje Kur 'ana nek e od

qira'etskih škola22 ili da je stavljan na mjestima gdje se čitaču uk azivala pose bna pažnja

na pravilno artikulisanje glasa b..23

Kako ovaj prijepis Kur'ana nije paginir an, r edoslijed stranica je utvrđen tak o

što su se prvih nekoliko harf ova (slova) pr ve r iječi naredne str anice is pisivale u dnu

prethodnog lista (na str ani " b").



2.6. Dodatne opaske

Na Kur'anu su primjetna nevelika oštećenja. Najprimjetnija su na prva dva lista,

te na listovima na kojima se nalazi sura Yasin, gdje su ona i najznatnija, zbog češćeg

čitanja sure Yasin od ostatka mushafa. Također su primjetna oštećenja na listovimasure al-Mulk, te na početku posljednjeg džuza.

Da je rađena zaštita rukopisa od rasipanja njegovih listova, vidi se na nekoliko

mjesta.

Mustafa Mostarac u zadnjem džuzu ne uspijeva uskladiti dužinu teksta sure sa

veličinom zadatog okvira. Rješenje iznalazi stavljanjem posljednjih nekoliko riječi

sure u 'unwan naredne sure. Zanimljivo je da ovo rješenje primjenjuje na istim

mjestima u sva tri poznata prijepisa Kur'ana.

Da li u mushafu postoje greške u pravopisu može se ustanoviti tek nakon podrobne

analize.24

2.7. Vlasnici

Istorijski arhiv Sarajevo kupio je 23. prijepis Kur'ana Mustafe Sina OmeraMostarca29. oktobra 1962. godine od Sejde Hadžikarić-Krzović iz Sarajeva za tadašnjih 30

000 dinara. Sejda Hadžikarić- Krzović u krugovima uže porodice bila je poznatija kao

Sajma-hanuma.25 Njeno djevojačko prezime je Krzović, a Hadžikarić prezime koje je

dodala pri udaji za svog supruga Asima. Sajma-hanuma je prije ovog bila u braku s

izvjesnim Hafizovićem. Kako je mushaf dospio u njeno vlasništvo nije poznato. O

ranijim vlasnicima rukopisa također nema podataka, ali bi se dalo naslutiti o njima

sa prvog lista rukopisa, na kojem je nečitko ispisano vjerovatno nekoliko imena:

qazaz (sic!) 'Abdullah (sic!), qazaz (sic!) 'Ahmad (sic!), qazaz (sic!) $alib (sic!), qazaz

(sic!) MUHafa (sic!), ostalo je nečitko. Ovo bi upućivalo da se Kur'an dugo nalazio u

posjedu neke kazazske porodice.

2.8. Iluminacija

U ovom rukopisu umjetnik je upotrijebio čitav niz tonova u punom intenzitetu iliosvijetljenih, vjerovatno dodavanjem bijele boje. U svom radu koristio se nijansama

plave, crvene, ljubičaste, raznim nijansama zelene, te bijelim i crnim tonovima.

Upotrebljavao je zlato u listićima, murekeb i crveni tuŠ. Tekst je ispisan perom

2 Npr Mustafa Mostarac je 137 ajet sure AI 'A'riif podijelio u dva dijela; isto čini i kod 36 ajeta sure



(k alemom). Linije su izvučene linijarom. Ukrasi su većinom crtani slobodno, izuzev

tački za označavanje kraja ajeta.

Kako je većina tvari korištenih u pravljenju boje nestabilna ili korozivna, boja je

izgubila na prvobitnoj kvaliteti, akorozija je na nek im mjestima uništila papir.26

3.1. Kaligrafi ja

K aligr af sk i r ječnik ovog Kur'ana iskazan je nash i IuluI-pismom. I'uluI-pismom

Mustafa Mostarac ispisivao je tekst u 'unwanima, a tekst Kur 'ana nash-pismom. Ispisi

u 'unwanima odišu s više kaligrafske inventivnosti i preciznosti, što,se ne može reći i

za cjelokupni prijepis teksta Kur'ana. Na mjestima na kojim je posljednjih nekoliko

riječi po jedinih sura ubacivao u 'unwan naredne sure, upravo ukazuju na poteškoće

Mustaf e Mostarca u borbi s harfovima i prostorom.

U nedostatk u prostor a u pojedinim dijelovima teksta Kur'ana harfove je isuviše

z bijao tak o da oni gube na svojoj čitljivosti. Suprotno tome javl jaju se pojedine riječinesrazm jerno duge, a s cil jem izbjegavanja horor vacui.

Tekst sur a K ur'ana na nekoliko mjesta izlazi iz zadatog.okvira, što samo potvrđuje

manjk avost umi jeća kaligrafa.

Pr emda je ovo 23. prijepis Mustafe Mostarca, rad u ovom mushafu ne svrstava ga

u sami vrh k aligrafsk ih ostvarenja, ali ipak zauzima veoma značajno mjesto, te bi se

moglo r eći da ulazi u ostvarenja drugog stepena.

3.2. Iluminacija

U osmansk oj iluminaciji 18. st. zastupljena su dva toka. Jedan je stremio ka

novom izrazu, a dr ugi podražavan ju motiva prethodnih perioda. Javlja se izvjestan

broj iluminir anih ruk o pisa pod jakim uticajem umjetnosti zapadne Evrope, tako se

susreću motivi preuzeti iz baroka, da bi se krajem stoljeća taj uticaj preobliikovaou karakter ističan osmanski likovni izraz koji je danas najpoznatiji pod nazivom

"osmanski roko ko".

Struji k o ja je težila oživljavanju sjaja starijih likovnih tradicija pripadao je i

iluminator mushafa Mustafe MostarcaY Koristeći boje koje k arakterišu ranije



periode, te nešto ar haičnije motive iluminator otkriva svoju pristrasnost klasičnom

modelu osmanske iluminacije.

Premda u potre bl jene boje u ovom mushaf u odišu duhom prošlosti, motivi

iluminaci je zadaju malu potešk oću. K onkretnije definiranje iluminaci je i n jeno

smještanje u jedan od stilova osmansk ih tok ova iluminci je izgleda ispr va nemoguće.

Detalj za koji bi se moglo posegnuti i koji bi odredio stil jesu motivi uloml jenih

listova na prve dvije stranice Kur'ana - na van jskoj dekoraci ji listova, t j. onoj oko

unutrašnjeg pravougaonika.28 Uloml jeni listovi s padaju u motive s pecifične za r umi

stil (15. i 16. st.).

Iluminacija K ur'ana Mustafe Sina Omera Mostarca podliježe duhu vr emenai biva odraz sla bl jen ja Osmanske imperije. Udaljen od Istanbula, i centara velikih

umjetničih z bivanja iluminator je is punio svoj osnovni zadatak , iluminir ao je Kur 'an,

premda dosta skr omno. R ad iluminator a ne odaje odlik e nekog od osmanskih stilova

iluminaci je, premda se jednostavnim motivima poziva na rumi stil. Moglo bi se čak

govoriti o k arak teristikama pose bne iluminator sk e r adionice, ali z bog skromnih

istraživanja, ova tvrdnja ostaje tek u formi neosnovane konstatacije.

3.3. Škola kaligrafije Karadozbegove džamije i medrese

Hadži Mehmed- bega Karađoz-begova džamija u Mostar u podignuta je 1557/58.

godine. Njen osnivač Mehmed Sin Ebu Seadetov, nešto k asnije je dao sagraditi

mekte b i med r esu, podignuti pr i je 1570.

Važan je podatak da je pr va poznata medr esa Mostar a Karađoz- begova.29 Na

osnovu podataka može se zaključiti da je od svih mostarskih medr esa, upr avo ovadavala najvrsni je svršenike, te da su na njoj pr edavali na jučeni ji muderisi Mostara.

Predavači ove medr ese najčešće su bile mostar sk e mufti je. Znača jno je s pomenuti

ime Mustafe E jubovića, poznati jeg k ao Še jh Ju jo, k o ji je također bio muder is ove

medrese.

Mostar je bio za osmansk og per ioda na juticajniji gr ad Hercegovine. Iz toga se

zak ljučuje da je i K ar ađoz- begova medresa bila najutica jnija na ovom prostoru. Ona

je bila rasadnik znanja.Kako se prema ar a psk om pismu oduvi jek isk azivala naročita naklonost, i u ovo j

medresi je to bio slučaj. Br o jni pr e pisivači ruk o pisa pored svoga imena stavljali su za

mjesto pr i je pisa ovu medr esu, ponosni da su se u njoj šk olovali.



"Siromah bi jednik Mustaf t b. Omer-beg Had ž alizad e (Had žalić) u

medresi Karadoz-beg. " 30

Pored Mustafe Mostarca i mnogi drugi su za mjesto svojih pri je pisa stavljali

Kar ađoz- begovu medresu. Neki među njima su Muhamed b. h. Hasan Kotlo,

(OzAHAZU, R-1565), Muhamed b. Salih softa (AHM, R -298), Amed b. Huse jn

(OzAHAZU, R -1404), Ahmed b. Ali Gazgani Bosnevi (OzAHAZU, RAl2),

Muhamed Mostari (AHM, R-239/2), Husejn softa (OzAHAZU, R-1547/3).

Među pre pisivačima Karađoz-begove medrese najistaknutije mjesto zauzima Ahmed

b. Husejn Mostari.31Uzme li se u obzir nešto duža lista imena prepisivača,32 koja je ovde izostavljena,

sa sigur nošću se može uzeti da je Karađoz-begova medr esa imala veoma ozbiljan

skr iptor i j. Teza bi se mogla protezati i dalje, pa reći da je postojala i samostojeća

škola kaligrafije Karađoz-begove medr ese. U nedostatku većih studija o

bosanskohercegovačkim prepisivačima i kaligrafima ova teza može biti potstica j

podr o bni jim istraživanjima.

Zaključak

Na području historije umjetnosti ili neke druge srodne discipline ovo je pr vo

istraživanje posvećeno Mustafi Sinu Omera Mostarca. Njegovo ime susr ećemo samo

usputno u nek oliko radova.33 On je 1173. h.g. (1759/60) završio 23. prije pis Kut'ana.

Danas se ovaj prijepis nalazi u Istorijskom arhivu Sarajevo, pod signaturom: 593.Poznati podaci i dokumenti dopuštaju da mu se pripišu još dva prije pisa Kur 'ana ijedan

prijepis ar a psko-turskog rječnika. Prezime ovog kaligrafe je najvjerovatnije Hadžalić.

Zavidan br o j prijepisa Kur 'ana Mustafe Sina Omera Mostarca govori o njegovom

statusu k ao umjetnika, ali i kao ličnosti. On vjerovatno nije radio iluminaciju svojih

prije pisa, nego ju je to moguće činila neka od mostar skih nakašhana.

Mustafin 23. prijepis Kur'ana svojom iluminacijom ne pok azuje k arakteristik e

nekog od stilova osmanske iluminacije. Moglo bi se govoriti o sla bom uticaju

"rumi" motiva.

30 Ždralović, "Bilješke li ori jenralnim rukopisima", 112.

Ž



Mustafa Mostarac je po svemu sudeći izdanak Karađoz-begove medrese, i njene

škole k aligrafije, dok se onak ašu (iluminatoru) i mudželitu (knjigovescu) može

naslutiti da je bio sa područja Mostara, i da su bili nasljednici nakaške i mudželitske

tradicije Mostara.

Ovaj 23. prijepis Kur 'ana Mustafe Sina Omera Mostarca ne pripada najboljim

bosanskim k aligrafskim, niti iluminatorskim ostvarenjima. Ipak zbog svih kvaliteta,

kako kulturno-historijskih, tako i likovnih, treba istaknuti da je u svojoj ukupnosti

23. prije pis Kur 'ana Mustaf e Sina Omera Mostarca reprezent umjetnosti islama. On

sv jedoči o s posobnosti bosanskog muslimana da se izr azi drugačije od istanbulskih

likovnih uzor a, pri tome stvarajući samostalan likovni izr az.



Forgotten Heritage: MUHafa bin 'Umar al-Miistari,

a Calligrapher from the 18th Century

Haris Dervišević

Summary

Mugafa bin 'Umar al-Miistari finished his 23rd transcript of the Holy ~(an in

1173. AH (1759/60 AD). This transcript is kept today in The Historical Ar chives of

Sarajevo, under the signature 593. According to known informatio.n it is possible to

credit him with two more transcripts of the Holy ~(an and one other transcript

of an Arabic-Turkish dictionary. His family name was Hadžalić. Mugafa probably

graduated from the Karađoz-bey madrassah in Mostar, where he might have learned

calligraphy. We can onlyassume that the illuminator and bookbinder were also

from Mostar. The great number of manuscripts he copied give us an abundance of

information on his place in society as an artist. Mu~~afas 23rd transcript of the ~'an

has no characteristics of any style of Ottoman illumination, just a weak presence

of "rumi"motifs. It is not the best example of Bosnian calligraphy nor illumination

works, but overall we must stress that it is still a good example of Islamic art. It is

a witness of Bosnian Muslims' capability to express themselves differently from

Istanbul art paradigms, and to consciously make independent works of art.



• 411

Dubravko Lovrenović: Na klizištu povijesti (Seta krunaugarska i seta kruna bosanska 1387-1463),

Synopsis, Zagreb-Sarajevo, 2006, 808 pp.

D Lć, E hy h Uy

S, h ch h w y The Landslide of History. Th q c h w Hy B

h cc S Lx h H h 1387, h h B 1463. Lć wh w hc ch w y B hy. U y h c, h w ch h ch D, Z, Z, B, B B, h cy x h h , h ch hhy B h M A.

Th h chcy cy

ch whch Lć cc h c, cc c c Hy h h B . I c wh h chy : x, , hy y whch h x ch w. H ch h H-B -yc M E, c h hy A-Fch . H h cy w h wh c H h c . I h h

h cc H y B w ch w.

F w hh h h B w hH Hy Cw S Sh, whch, h patronage rights, c B. Lć h hy. H w h y c K S B h c h 15h cy, h h w h h hc. H h S’ c w w h BCw. I cc h , S hc whch h B hc .



• 412

emir o. filipovi

Ahh h w cc y, h hh h cy D 1408, S cy B. Th h h h cc h w h B , wh h h c wh w c B. Thy c S, wh y h

y E Cw h . A c h B Cw S, Lć cc h it must hae been an item much sought after

on the European market of crowns.

A y h h B h, S h y c h h wh B. Th h B 1412 w h cc wh h w h B , c h B O. Thy w hc , h c hy .

I 1415 H c c h y B OT h y h L c B, w y .Th h c ch h w B Hy, w H c B w, wh B h ch w h O c. Lć chcB’ h h y h w (1416–1443) ch between the

Ottoman hammer and the Hungarian anvil .

Ahh Lć c h the territories of the Hungarian and Bosnian

Crowns were separate feudal entities in all segments of legal, ecclesiastical-political and

financial aspects, h Hy’ c c c B. Th h y h B h w h, ch h c cc h Hy Cw, Ch-cc y, ch chc, chy hy. Th,B w y Hy h c h W CE y c. B Hy y c c W C E B. Sh h B h w h. A Lć hw wy

ch B hy wh h w c c , cx wh cy E hy.

A h y h h c, h h hy hc B K T Kć 1377. H h y h w M S, h c h S S, h c wh T w cw Th K S B, PLć w , h c h B w M

(y h Ać V). I , h y h Bc h M O Il Regno degli Slai, whch w h



dubravko lovrenovi: na klizištu povijesti (sveta kruna ugarska i sveta kruna bosanska 1387-1463)

P 1601. H w y O’ c hS M wh h B M. E hh h c ’ h chc h (1387-1463), Lć c c y h c. H h h

h c w Hy B.A h, h c h xc c h hB hc y H c 13 h cy. I wh whch h B Chch. Acc Lć, h w y Chch whch h c , hh c h y, h cc h B cw h Archiregnum Hungaricum.

Lć’ hhy c y whch w c

x h cx B h 15h

cy, h Bermuda triangle w h Hy S, h H Cw, h O T. Th h w c,hhy y y y B, h hy h w E-C E hM A.

emir o. filipovi

radovi filozofskog fakulteta u sarajevu (historija, historija umjetnosti, arheologija) [knjiga 14/1...

Documents