psihologija ovisnosti - · pdf filepsihološke obrade (psihodijagnostika), pomaganje u...

Zavod za javno zdravstvo Sveti RokVirovitiko-podravske upanije

Sinia Brlas

PSIHOLOGIJA OVISNOSTI

U INTERDISCIPLINARNOM KONTEKSTU BORBE PROTIV OVISNOSTI

STARE NAVIKENOVE NAVIKE

Virovitica 2018.

Sinia Brlas

PSIHOLOGIJA OVISNOSTI

U INTERDISCIPLINARNOM KONTEKSTU BORBE PROTIV OVISNOSTI

PSIHOLOGIJA OVISNOSTI U INTERDISCIPLINARNOM KONTEKSTU BORBE PROTIV OVISNOSTI

AutorSinia Brlas, prof. psihologije

NakladnikZavod za javno zdravstvo Sveti RokVirovitiko-podravske upanije

Struni recenzentiProf. dr. sc. Josip BuruiDoc. dr. sc. Marlena PlaviBerta Bacinger Klobuari, prof. psihologije LektoricaMartina Buni, mag. philol. croat.

TisakGrafiti Becker Virovitica

Naklada 250 primjeraka

Virovitica 2018.

Prvo izdanje

CIP zapis je dostupan u raunalnome katalogu Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu pod brojem 000984386.

ISBN 978-953-7756-28-4

Knjiga je tiskana uz financijsku potporu Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske u okviru projekta Zajedno snaniji u borbi protiv ovisnosti. Ministarstvo zdravstva ne odgovara za sadraj materijala.

Nijedan dio ove knjige ne smije se umnoavati, fotokopirati ni na bilo koji nain reproducirati bez nakladnikova ili autorova pismenog doputenja. Instrumenti (anketni upitnici i testovi) koji su prilozi u knjizi autorsko su djelo i ne smiju se koristiti bez odobrenja autora knjige.

SADRAJ

1. Uvod 6

2. Mjesto i uloga psihologije u biopsihosocijalnom pristupu problemu ovisnosti 8

3. Mjesto i uloga psihologa u multidisciplinarnom strunom timu 10

4. Pozicioniranje psihologije ovisnosti u korpusu primijenjene psihologije 12

5. Psiholoka osnova ovisnosti 19

5.1. Neki vani pojmovi u psihologiji ovisnosti 19

5.2. Sredstva ovisnosti ili droge; koji pojam upotrebljavati 31

5.3. Tvari sa psihoaktivnim djelovanjem; o emu sve ovjek moe biti ovisan 32

5.4. Zablude o ovisnostima; distinktivni pojmovi vani za razumijevanje

razvoja ovisnosti 33

5.5. Razumijevanje ovisnikog doivljavanja i ponaanja 34

5.6. Psihika i fizika ovisnost; postoji li razdjelnica 36

5.7. initelji rizika za nastanak, razvoj i odravanje ovisnosti 37

5.8. Uenje ovisnikog ponaanja 44

5.9. Pamenje ovisnikog obrasca 47

5.10. Tvrdokornost ovisnikog ponaanja i otpornost na promjene 48

5.11. Psihoteratologija; transgeneracijsko djelovanje sredstava ovisnosti 48

6. Bioloka osnova ovisnosti 51

6.1. Postoji li bioloka determinanta ovisnosti 51

6.2. Nagradni centri u mozgu; nagrada za djelovanje 52

7. Psihologija u prevenciji ovisnosti 55

7.1. to je prevencija i zato je vano preventivno djelovati 55

7.2. Razine preventivnog djelovanja 61

8. Psiholoki pristupi ovisnicima 64

8.1. Univerzalni psiholoki pristupi; psihoedukacija 64

8.1.1. Uenje socijalnih vjetina i navika 65

8.1.2. Usvajanje samozatitnih stavova u ranoj dobi 66

8.1.3. Razvoj pozitivne slike o sebi 67

8.1.4. Briga o mentalnom zdravlju 68

8.2. Selektivni psiholoki pristupi; savjetodavni rad 70

8.2.1. Odreenje pojma psiholokog savjetovanja u tretmanu ovisnika 70

8.2.2. Metodologija savjetodavnog rada s ovisnicima 71

8.2.3. Na pojedinca usmjereni zatitni postupci; individualni

program savjetodavnog rada s ovisnicima 78

8.3. Indicirani psiholoki pristupi; tretman ovisnika 80

8.3.1. Modifikacija ponaanja ovisnika 80

8.3.2. Podrka u lijeenju ovisnika 82

8.3.3. Rehabilitacija i resocijalizacija ovisnika 85

8.3.4. Promjena stavova o ovisnosti i ovisnikih navika 87

8.3.5. Rad u grupi ovisnika; prednost ili zabluda 89

8.3.6. Tretman lanova obitelji ovisnika; ovisnost o ovisniku 89

9. Komunikacija s ovisnicima 93

10. Evaluacija i supervizija rada psihologa 107

11. Prilozi 118

12. Citirana i preporuena literatura 127

O autoru 131

Iz recenzija 133

Iskoristimo to bolje prostor za napredovanjem i osnaimo vlastite kapacitete za

djelotvorne intervencije.

Autor

PS

IHO

LOG

IJA

OV

ISN

OS

TI

U I

NT

ER

DIS

CIP

LIN

AR

NO

M K

ON

TE

KS

TU

BO

RB

E P

RO

TIV

OV

ISN

OS

TI

6

1. UVODU sve naglaenijem interdisciplinarnom kontekstu sustavne borbe protiv ovisnosti

psihologija je kao struka prepoznala svoj prostor za djelovanjem, kako u podruju

prevencije tako i u podruju suzbijanja ovisnosti i tretmana ovisnika. No, to je

moda manje iskoristila kao znanost, a vie kao pomagaku djelatnost. Kako

god bilo, psihologija se sve znaajnije aktivno ukljuuje u rjeavanje drutveno

relevantnih javnozdravstvenih pitanja u podrujima koja su do nedavno mahom bila

rezervirana za medicinsku struku. Psiholozi kao lanovi multidisciplinarnih timova

trenutno imaju nedovoljno definiranu, ali solidno afirmiranu i sasvim prepoznatljivu

i prepoznatu poziciju zdravstvenih suradnika u zdravstvenom sustavu, kao i poziciju

strunih suradnika u sustavu odgoja i obrazovanja, socijalne skrbi i ostalih sustava.

Samostalna uloga psihologa do sada je bila vezana iskljuivo za kliniki pristup

tretmanu ovisnika i ovisnikog ponaanja, to ju je ujedno i ograniavalo na reaktivno

djelovanje (kada se problem pojavio) dok je proaktivno djelovanje ostalo nedovoljno

usustavljeno i sporadino pa stoga i nedovoljno efikasno. Afirmacijom Nacionalne

strategije suzbijanja zlouporabe droga u Republici Hrvatskoj proaktivno djelovanje

na prevenciji (osobito primarnoj, koja je neselektivne odnosno univerzalne naravi)

ima sada svoj referentni okvir, a on ukljuuje jasne ciljeve i oekivanja od svih dionika

u provedbi preventivnih aktivnosti. Preventivne se aktivnosti mahom oslanjaju na

specifinu edukaciju, psihoedukaciju i suportivne postupke pa je tako psihologija

postala moda i jedina struka koja u sustavu ranoga prepoznavanja problema,

prevencije, rane intervencije i kasnijeg tretmana (ovisnika) moe ponuditi cjelovitu

lepezu na znanstvenim spoznajama utemeljenih intervencija. Ovo psihologiji kao

struci daje predvodniku ulogu u nastojanju da se problem ovisnosti uini to

manjim jer je sasvim izvjesno kako se u skoroj budunosti ovaj problem na alost

nee dokinuti.

Nepovoljno za psihologiju jest to to se relativno mali broj psihologa bavi psihologijom

ovisnosti, a i od onih koji se njome bave premalo njih istrauje pojavnost, dubinski

analizira mogunosti i ogranienja struke te nedovoljno publicira tekstove o novim

spoznajama i iskustvima. Zbog toga za hrvatsku psihologiju moe biti opasno da

se u nedostatku kritine mase strunjaka koji e se ovom problematikom baviti

njezin utjecaj relativizira ili okopni.

PS

IHO

LOG

IJA O

VIS

NO

ST

I U IN

TE

RD

ISC

IPLIN

AR

NO

M K

ON

TE

KS

TU

BO

RB

E P

RO

TIV

OV

ISN

OS

TI

7

Kako bi se to jasnije definirale i osvijestile smjernice za djelotvorne intervencije koje

psiholozi mogu provoditi na svim preventivnim razinama, vrlo je vano istraivati

pojavnost, istraeno promiljati u znanstvenom i pomagakom kontekstu te na

osnovi toga kreirati nove i ekonominije metode u radu. Sve to jednako je vano

publicirati kako bi nove spoznaje postale dostupne svima, a nekima moda potaknule

intelektualnu znatielju koja e ih dovesti do novih spoznaja, to bi svakako stvorilo

dodatnu vrijednost postojeim znanjima i vjetinama, a time psihologijsku struku

jo bolje pozicioniralo u interdisciplinarnom kontekstu zajednikog i usklaenog

strunog djelovanja razliitih pomagakih struka.

PS

IHO

LOG

IJA

OV

ISN

OS

TI

U I

NT

ER

DIS

CIP

LIN

AR

NO

M K

ON

TE

KS

TU

BO

RB

E P

RO

TIV

OV

ISN

OS

TI

8

2. MJESTO I ULOGA PSIHOLOGIJE U BIOPSIHOSOCIJALNOM PRISTUPU PROBLEMU OVISNOSTI

Posezanje za tetnim tvarima kao to je droga u vezi je s nizom initelja koji su

kompleksni, a po svojoj su naravi bioloki, psiholoki i socijalni. Rizini initelji za

razvoj problema i/ili poremeaja proizlaze iz meudjelovanja ivanog sustava,

ostalih tjelesnih sustava, obrazaca ponaanja, kognitivnog funkcioniranja i

okolnih initelja (Brlas, 2010., str. 19.), pa se u skladu s time suvremeni pristup

razumijevanju problema ovisnosti naziva biopsihosocijalni pristup. Osim to

slijedom ovoga pristupa psihologija moe ponuditi lepezu moguih intervencija

unutar sustava prevencije i suzbijanja ovisnosti (psihodijagnostiku, psihoedukaciju,

tretman), zasigurno je i poveznica u razumijevanju biolokih (bioloka psihologija),

uih psiholokih (iz grana bazine odnosno teorijske psihologije) i socijalnih

initelja (socijalna psihologija). Stoga se psihologija polagano, ali sigurno namee

kao armatura sustava prevencije i suzbijanja ovisnosti u naoj zemlji. Psihologija

moe iz prve ruke posegnuti za spoznajama koje objanjavaju dinamiku