prva pomoĆ, davljenje / utapanje u vodi i transport. davljenje... · ronjenje sa zadržavanjemdaha...

DAVLJENJE / UTAPANJE U VODI

I TRANSPORT

Vesna Vuković spec.farm.

Utapanje se najčešće događa pri plivanju, ronjenju, različitim

sportskim aktivnostima u vodi. Drugi je uzrok akcidentnih smrti

dece, odmah nakon saobraćajnih nesreća.


Faktori rizika:

✓Hronične bolesti: epilepsija, hipertenzija, dijabetes melitus, depresije,

anksioznost, autizam ili akutna stanja tipa infarkta miokarda, plućnog

edema.

✓Ronjenje sa zadržavanjem daha povezano je s većim procentom

utapanja dobrih plivača.


✓Učestalost utapanja je kod muškaraca dvostruko veća nego kod žena.

Razlog je verovatno veća sportska aktivnost i rizičnije ponašanje

muškaraca (zloupotreba alkohola ili droge).

✓Letalan ishod utopljenika se objašnjava gušenjem izazvanim ulaskom

vode u pluća.

✓Krajem XIX veka autopsijski nalaz utopljenika demantuje ovo mišljenje

jer je u obdukovanim plućima bilo više vazduha nego vode.



Faze utapanja

✓ Osoba koja se davi je u paničnom strahu i izvodi nekontrolisane

pokrete rukama da bi se održala na površini vode i zadržava dah.

✓ Pri tome naizmenično tone i izranja iz vode, gutajući znatnu

količinu tečnosti i vazduha.

Faze utapanja

✓Imerziona faza - nastaje kada epiglotis dospe ispod površine tečnosti.

Aspiracija minimalne količine tečnosti izaziva refleksni

laringospazam što je praćeno jakim bolovima u grudnom košu.

Ponovno otvaranje disajnih puteva dovodi do nove aspiracije tečnosti

koja odlazi u želudac, nastaje distenzija želuca i potiskivanje

dijafragme, pluća i srca prema vratu.



Faze utapanja

✓ Sufokaciona faza - u 85-90% slučajeva utapanja dolazi do popuštanja

laringospazma, gubitka svesti i prodora tečnosti u pluća. Svaki udah

produbljuje asfiksiju, disanje uskoro prestaje, ali srce još radi. Srčani

zastoj nastaje 3-5 minuta tokom sufokacione faze. Utopljenici u

10-15% slučajeva nemaju vodu u plućima zbog održanog refleksnog

laringospazma.

Lečenje:

✓ Uspeh lečenja isključivo zavise od brzine preduzimanja mera

životne potpore (osnovne i proširene).

✓ Cilj lečenja je uspostavljanje adekvatne oksigenacije i perfuzije

tkiva.



Reanimacija unesrećenog započeta još na mestu nesreće od presudnog

je značaja za preživljavanje i kasniji kvalitet života.

Prioritetni ciljevi su:

✓ Što brže prekidanje hipoksije

✓ Uspostavljanje kardiovaskularne stabilnosti

✓ Prevencija daljeg povređivanja i što brži transport u bolnicu.


Prva pomoć kod utapanja:

Najčešći uzrok je neznanje plivanja, skakanju u hladnu vodu i u moru.


Razlikujemo utapanje u slatkoj i slanoj vodi.

✓Utapanje u slanoj vodi: Kada morska voda prilikom utapanja dođe

u pluća, nastaje razlika u osmotskom pritisku. So velikom brzinom

dolazi u krv, a voda u pluća. Zbog toga nastaje vrlo opasan plućni

edem.


✓Utapanje u slatkoj vodi: Kada u pluća uđe slatka voda, poremećaj

je obrnut. Slatka voda velikom brzinom dolazi iz pluća u krv.

Nastaje hipervolemija. Krv se razređuje i smanjuje se koncentracija

elektrolita.


Izvlačenje utopljenika obavljaju dobri plivači i/ili osobe sa

priručnim sredstvima (daska, gumene lopte, pojasevi za

spasavanje i dr.).

✓Davljeniku treba prići sa leđa pošto se uplašena i uzbuđena

osoba refleksno hvata za spasioca pa postoji opasnost od

utapanja obe osobe.


✓ Posebno treba biti oprezan ako je u pitanju snažna osoba,

kada je najbolje sačekati da se umori pa mu tek onda prići.

✓Davljenik se izvlači tako što se hvata za kosu, ispod vrata

ili pazuha, pri čemu se vodi računa da mu glava bude iznad

površine vode.


✓Utopljenika koji je skakao u vodu, ili je povređen u

vodi jedrilicom, čamcem ili drugim plovnim

objektom, kao i osobu bez svesti i bez očevica

događaja, tretiramo kao da ima povredu kičme.

✓ Imobilizaciju kičme je teško izvesti u vodi te je

primarna mera izvlačenje utopljenika iz vode uz

zaštitu vratne kičme i započinjanje reanimacije.


✓Prvi najvažniji tretman kod utopljenika u borbi protiv hipoksije je rana

primena veštačkog disanja metodom "usta na usta" još u vodi.

✓Spasilac koji je dobar plivač, okreće unesrećenog na leđa, uklanja

sadržaj iz usta i ždrela (proteze, mulj, trava i dr.), otvara disajni put i

započinje ventilaciju.


✓Ventilaciju izvoditi u trajanju od 1 minute (12-14 udaha). Ako

nakon tog vremena unesrećeni ne počne da diše spontano, dalji

postupci ventilacije zavisiće od udaljenosti od obale.


✓ Ukoliko je osoba bez svesti, a diše, postaviti je u bočni „koma“

položaj, da bi se sprečila aspiracija povraćanog sadržaja.


✓ Ako je stomak jako distendiran, nakon postavljanja u bočni

položaj, pritisnuti gornji deo trbuha, ili unesrećenog

obuhvatiti rukama ispod trbuha i pritisnuti nekoliko puta,

kako bi se odstranila voda iz želuca.


✓ Osobu bez svesti i bez disanja ili sa nepravilnim respiracijama,

okrenuti na leđa i započeti standardne mere KPR.

✓ Utopljenika treba intubirati bez odlaganja, jer pri nezaštićenom

disajnom putu tokom kompresije grudnog koša česte su pojave

povraćanja i aspiracije (u 25-60% slučajeva)


Kod utopljenika može nastati primarna i sekundarna hipotermija:

✓ Primarna nastaje pri utapanju u hladnoj vodi tº niže od 5ºC i ima

protektivni efekat.

✓ Sekundarna hipotermija nastaje daljim odavanjem toplote za vreme

KPR i bez protektivnog je efekta.

Pre defibrilacije, utopljenika premestiti na suvu površinu, dobro

obrisati, osušiti i utopliti.


✓ Utopljenika nakon uspešne KPR i stabilnih vitalnih funkcija, treba

utopliti i obavezno transportovati do bolnice.

✓ Tokom transporta unesrećenom je potrebno dati kiseonik u najvišoj

koncentraciji i visokog protoka, preko maske, nazalnog katetera ili

trahealnog tubusa.

HVALA NA PAŽNJI!

prva pomoĆ, davljenje / utapanje u vodi i transport. davljenje... · ronjenje sa zadržavanjemdaha...

Documents