1. UVOD

Radi boljeg razumijevanja problematike obrađivane u ovom seminarskom radu, u

prvom dijelu, Uvodu, obratila se posebna pažnja ovim tematskim jedinicama: 1)

problem, predmet i objekt istraživanja, 2) radna hipoteza i pomoćne hipoteze, 3)

svrha i ciljevi istraživanja, 4) znanstvene metode i 5) struktura rada.

1.1. PROBLEM, PREDMET I OBJEKT ISTRAŽIVANJA

Život je neprocjenjiv. Sadašnjica u kojoj se živi je brza i dinamična, a svaki novi dan

nepredvidiv i neizvjestan. Upravo zbog toga ljudi osjećaju potrebu za sigurnošću i

postaju sve više svjesni činjenice da se sami moraju pobrinuti za svoju financijsku

sigurnost, kao i sigurnost svojih najbližih. Zbog toga se javlja potreba za životnim

osiguranjem. Životno osiguranje osmišljeno je na način da bude zaštita od financijskih

gubitaka koji mogu biti posljedica ubrzanog životnog tempa.

Osiguranje života u slučaju smrti i doživljenja je najraširenije i najkvalitetnije

osiguranje koje predstavlja idealan oblik štednje te kao takav pruža osiguratelju zaštitu

tijekom cijelog trajanja ugovora. Istovremeno ovo osiguranje pokriva rizik smrti i

doživljenja što znači da je to jedino osiguranje po kojem uvijek slijedi isplata, jer se

jedan od ugovorenih osiguranih slučajeva mora ostvariti.

Iz navedenih činjenica može se zaključiti: budućnost je nepredvidiva, ali se može

planirati. Sam čovjek se može zaštiti od određenih opasnosti ili ublažiti efekte

opasnosti, a u tome mu pomaže životno osiguranje koje predstavlja osiguranje za

nepredviđene životne okolnosti, ali i istovremenu štednju.

Sukladno problematici istraživanja, određen je problem istraživanja ovog seminarskog

rada: nepoznavanje načina izračuna premije (tarife) osiguranja života koju će

osiguranici uplaćivati osiguravatelju radi zaštite od posljedica nepoželjnog događaja.

1

Iz navedene problematike može se postaviti predmet istraživanja: istražiti i analizirati

tarife u sustavu životnog osiguranja te predložiti mjere za afirmaciju premija životnog

osiguranja.

Objekt istraživanja ovog seminarskog rada je pojam osiguranja općenito i životno

osiguranje s naglaskom na izračunavanje tarifa u sustavu osiguranja života.

1.2. RADNA HIPOTEZA I POMOĆNE HIPOTEZE

Sukladno problemu, predmetu i objektima istraživanja postavljena je radna hipoteza:

rezultati istraživanja o industriji osiguranja i osiguranju života te načinu

izračunavanja tarifa u sustavu životnog osiguranja, predstavljaju ekonomsku

platformu za predlaganje konkretnih mjera afirmacije životnog osiguranja u

Republici Hrvatskoj.

Tako postavljena radna hipoteza može se konkretizirati s tri pomoćne hipoteze:

Pomoćna hipoteza 1.: Interpretacija znanstvenih činjenica o pojmu osiguranja i

životnog osiguranja, povijesnom tijeku životnog osiguranja te obilježjima životnog

osiguranja, kao i vrstama životnog osiguranja predstavlja okvir za definiranje i

utvrđivanje njihovih značenja u društvu.

Pomoćna hipoteza 2.: Spoznajama o životnom osiguranju kao najvažnijem

proizvodu osiguravajuće industrije, kroz obilježja, vrste te način izračuna premije

životnog osiguranja, moguće je ukazati na osnovne značajke tržišta osiguranja u

Republici Hrvatskoj.

Pomoćna hipoteza 3.: Na osnovi rezultata istraživanja o tarifama u sustavu

životnog osiguranja moguće je dati prijedlog mjera za afirmaciju životnog

osiguranja u osiguravajućoj industriji Republike Hrvatske.

2

1.3. SVRHA I CILJEVI ISTRAŽIVANJA

Svrha istraživanja podrazumijeva: istraživanje i pobliže upoznavanje sa bitnim

značajkama životnog osiguranja, kao i sustavom izračunavanja premija kod osiguranja

života.

Cilj istraživanja je formulirati i predočiti rezultate znanstvenog istraživanja te samim

time omogućiti korisnicima razumijevanje informacija iznesenih u ovome radu kao

cjelovit i kvalitetan uvid u problematiku izračunavanja cijene životnog osiguranja.

Da bi se riješio problem istraživanja, dokazale postavljene hipoteze te postigla svrha i

ciljevi istraživanja, potrebno je odgovoriti na nekoliko važnih pitanja:

1. Što je osiguranje općenito, a što životno osiguranje?

2. Koje vrste osiguranja života postoje na suvremenom tržištu?

3. Što je premija (tarifa) osiguranja?

4. Kako se izračunava tarifa (premija) u sustavu životnog osiguranja?

5. Koje je mjere potrebno poduzeti za afirmaciju premija životnog osiguranja?

1.4. ZNANSTVENE METODE

Prilikom pisanja ovog seminarskog rada nastojalo se što objektivnije i preglednije

izložiti sve informacije do kojih se došlo, vodeći pritom računa o njihovoj točnosti i

pouzdanosti. Pri izradi rada korištene su sljedeće znanstvene metode: povijesna metoda,

komparativna metoda, metoda analize i sinteze te metoda deskripcije. Navedene metode

su, uz korištenje stručne literature, doprinijele sistematizaciji građe koja se odnosi na

obrađivano područje.

3

1.5. STRUKTURA RADA

Rezultati istraživanja u ovom seminarskom radu prezentirani su u pet tematski

međusobno povezanih dijelova koji zajedno obrađuju temu TARIFE U SUSTAVU

ŽIVOTNOG OSIGURANJA.

U prvom dijelu, Uvodu, obrazloženi su problem, predmet i objekt istraživanja,

determinirane radna hipoteza i pomoćne hipoteze, prezentirane svrha i ciljevi

istraživanja, navedene znanstvene metode korištene tijekom istraživanja i obrazložena

struktura rada.

U drugom dijelu pod naslovom Teorijske odrednice životnog osiguranja, daje se uvid

u pojam osiguranja i životnog osiguranja, povijesni tijek životnog osiguranja, kao i

obilježja i vrste životnog osiguranja.

Treći dio ima naslov Izračunavanje tarife (premije) životnog osiguranja. U njemu se

obrađuje pojam premije osiguranja, osnove izračuna bruto premije, kao i vrste

jednokratne i godišnje neto premije te bruto premije. Također se daje primjer izračuna

premije individualnog osiguranja na primjeru „CROATIA osiguranja” d.d..

Prijedlog mjera za afirmaciju premija životnih osiguranja obrađuje se u četvrtom

dijelu.

U posljednjem dijelu, Zaključku, dana je sinteza rezultata istraživanja i spoznaja do

kojih se došlo u znanstvenoistraživačkom radu, a kojima je dokazivana postavljena

hipoteza.

4

2. TEORIJSKE ODREDNICE ŽIVOTNOG OSIGURANJA

U ovom dijelu seminarskog rada obuhvaćene su četiri cjeline kojima se obrazlažu

osnovni pojmovi za razumijevanje cjelokupne tematike: 1) pojam osiguranja i

životnog osiguranja, 2) povijesni tijek životnog osiguranja, 3) obilježja životnog

osiguranja i 4) vrste životnog osiguranja.

2.1. POJAM OSIGURANJA I ŽIVOTNOG OSIGURANJA

Osiguranje je djelatnost putem koje se na načelu uzajamnosti i solidarnosti pruža

ekonomska zaštita od određenih opasnosti koje ugrožavaju imovinu i osobe i

poduzimaju se mjere radi smanjenja uzroka koji mogu izazivati štete (Bijelić, 1988, p.

7). Sve definicije osiguranja mogu se razvrstati prema naglašavanju ekonomskog,

tehničkog i pravnog stajališta.

S ekonomskog aspekta osiguranje možemo definirati kao djelatnost kojom se

prikupljaju novčana sredstva radi zaštite osoba i stvari od nekih štetnih posljedica ili

izvanrednih događaja.

Osiguranje gledano sa pravnog stajališta je ugovoreni odnos između ugovornih

stranaka, osiguravatelja i osiguranika (Aržek, 1999, p. 269). Prema tome jedna

ugovorna strana, osiguravatelj, se obvezuje da će naplatu ugovorene cijene, drugoj

ugovornoj stranci, osiguraniku, nadoknaditi štetu koja nastane iz osiguranja rizika na

osiguranoj strani, do određene visine.

Također,osiguranje možemo promatrati sa stajališta pojedinca i stajališta društva. Sa

stajališta pojedinca osiguranje je gospodarski instrument kojim pojedinac zamjenjuje

određeni iznos za neizvjestan financijski gubitak koji bi postojao kada ne bi bilo

osiguranja. Sa stajališta društva osiguranje je gospodarski instrument za smanjivanje i

uklanjanje rizika procesom kombiniranja dovoljnog broja izlaganja istovjetnim rizicima

(Vaughan, 2000, p. 23).

Životno osiguranje je ugovor između osiguranika i osiguratelja kojim se osiguratelj

obvezuje isplatiti ugovorenu svotu nastupom osiguranog slučaja. Zauzvrat, osiguranik je

dužan osiguravajućem društvu platiti premiju osiguranja, jednokratno ili kroz mjesečne

5

rate. Osiguranje života je osiguranje osoba za ugovoreni događaj i vrijeme za koje je

ugovoreno osiguranje (Bijelić, 2002, p. 292). Životno osiguranje sadrži štednu

komponentu na temelju koje se formira matematička pričuva, a sredstva osiguranja

života posebno su zaštićena zakonskim propisima.

Životno osiguranje je osiguranje protiv rizika od smrti određene osobe. Osiguravajuće

trgovačko društvo platit će određeni iznos ugovorom određenoj osobi nakon smrti osobe

imenovane ugovorom (tj. osiguranika). To je plaćeni iznos naknada za premije što ih je

uplaćivala osoba koja je, prema polici osiguranja, ugovorna strana. Polica životnog

osiguranja nakon proteka određenog vremena općenito stječe određenu kapitalnu

vrijednost koju osiguranik može ostvariti njezinim ustupanjem uz naknadu. Tijekom

trajanja police mogu biti isplaćeni posebni dodaci (bonusi), koje čini prihod što ga

ostvari osiguravajuće društvo na ulaganje premija te, možda, neke ponovne isplate

akumuliranih premija. Policom može biti predviđena isplata nakon smrti osiguranika ili

nakon proteka određenog razdoblja (npr. kada osigurana osoba doživi određenu dob ili

nakon određenog broja godina od dana zaključenja osiguranja).

U nekim državama odobrava se porezna olakšica za premije plaćene za životno

osiguranje. Međutim, iznosi koji se priznaju kao olakšica, ograničeni su. Cilj olakšice je

ohrabriti male štediše ili smanjiti mogućnost da oporezivanje dohotka obeshrabri

štednju poreznih obveznika s niskim dohotkom. Ukupan iznos dobiven po osnovi police

životnog osiguranja redovno se smatra dohotkom ako se premije plaćene za policu

mogu odbiti od poreza. Ako se premije ne mogu odbiti, obično se oporezuje samo

kamata na ukupni iznos osiguranja koji je primljen...

Doživotno uživanje predstavlja imovina dana ili oporučno ostavljena nekoj osobi na

doživotno uživanje, uz odredbu da će nakon smrti uživatelja ta imovina biti prenesena

sljedećem uživatelju. Tipična transakcija te vrste jest oporučno ostavljanje

oporučiteljeve kuće njegovoj udovici s pravom korištenja (ali bez prava na

raspolaganje) za njezina života, uz obvezu da kuća nakon njezine smrti bude prenesena

oporučiteljevoj kćerki (Životno osiguranje, dostupno na:

http://www.moj-bankar.hr/Kazalo/%C5%BD/%C5%BDivotno-osiguranje).

6

U životnom osiguranju analiziraju se statistički podaci o broju umrlih, rođenih,

oboljelih, o stanju zaposlenosti, o nezgodama, broju umirovljenika i dr. te se na temelju

toga određuje visina premije. Pri sklapanju ovih osiguranja treba utvrditi da li pojedini

osiguranik, prema svom zdravstvenom stanju, ulazi u prosjek grupacije kojoj pripada ili

njegovo zdravstveno stanje značajnije odstupa od prosjeka te se ocjenjuje anormalni

rizik. Na značajnija odstupanja upućuju tjelesna težina, tlak, bolesti, obiteljska amneza i

sl., osiguranikovo zanimanje (pilot, profesionalni vojnik i sl.), kao i općenito njegove

aktivnosti (npr. bavljenje opasnim sportom).

2.2. POVIJESNI TIJEK ŽIVOTNOG OSIGURANJA

Prvi oblici osiguranja života javljaju se još u antičkoj Grčkoj i Rimu gdje su bile

formirane tzv. pogrebne zajednice. Temeljile su se na načelima uzajamnosti, a

članovima obitelji preminulog isplaćivala se određena naknada iz sredstava koja su

članovi uplaćivali tijekom trajanja članstva.

Osiguranje života kakvo postoji danas, počelo se razvijati relativno kasno, tek u 18.

stoljeću daleko iza pomorskog osiguranja i osiguranja imovine od požara.

Prvo društvo za osiguranje života osnovano je 1699. godine pod nazivom Society for

the Assurance of Widows and Orphans, no prvo društvo koje je uspješno poslovalo u

osiguranju života bilo je osnovano 1762. godine u Engleskoj pod nazivom Equitable

Society for Assurance of Life and Survivorship. Njegovim se utemeljenjem uvode

načela životnih osiguranja koja i danas vrijede. Iz toga su proistekla tzv. Dodsonova

načela kojima se određuje (Frančišković, p. 114):

prijem u osiguravajuće društvo mora biti dopušten svakom tko zadovoljava

medicinske zahtjeve društva,

plaćanje premije mora biti u jednakim godišnjim iznosima, a nadoknade se isplaćuju

nakon smrti ili doživljenja s tim da član ima pravo obnoviti svoj ugovor,

dodatne premije se moraju obračunavati za određena zanimanja ili za ženske osobe

mlađe od 50 godina,

članovi trebaju dijeliti dobit ili snositi gubitak društva,

7

na početku osiguranja članovi trebaju imati pravo odabrati police bez udjela u

dobiti, ali i bez odgovornosti za udio u gubitku.

Osiguravajuća društva na području Hrvatske javljaju se u drugoj polovici 19. stoljeća.

Prvo domaće osiguravajuće društvo bilo je „CROATIA osiguranje“ d.d., osnovano

1884. godine u Zagrebu. Sama ideja uvođenja životnog osiguranja potekla je 1887.

godine od Đure Crndaka, a samo društvo takvim se osiguranjem počinje baviti 1905.

godine, s pozitivnim i stalno rastućim rezultatom. Karakteristično za ovu vrstu društava

bili su strani kapital, državni monopol, kao i činjenica da se početak i daljnji razvoj

osiguranja kod nas odvijao u okvirima burnih političkih i društvenih previranja tog

vremena.

Osamostaljenjem Republike Hrvatske počinje nova faza razvoja osiguranja, pripremaju

se novi zakonski propisi i izvršene su promjene u poslovanju i funkcioniranju

osiguranja. Zakon o osiguranju iz 1990. godine karakterizira prijelaz na poslovanje

osiguranja u modernim tržišnim uvjetima.

2.3. OBILJEŽJA ŽIVOTNOG OSIGURANJA

Životno osiguranje je dugoročna štednja, uz istovremeno osiguranje za nepredviđene

slučajeve u životu, bilo da se radi o iznenadnoj bolesti, nesposobnosti za rad ili smrti

osiguranika. Ulaganje u životno osiguranje jedno je od sigurnijih oblika štednje, a ipak

nosi dovoljnu dobit. Čak i u slučaju da osiguravajuće društvo ode u stečaj, imovina je

sigurna (Životno osiguranje, dostupno na: http://www.covermagazin.com/zivotno-

osiguranje.htm).

Zajednička osnovna obilježja životnih osiguranja su (Klasić i Andrijanić, 2007, p. 147):

osiguranje života pruža zaštitu i daje financijsku sigurnost pojedincu, njegovoj

obitelji ili njegovu poslovanju,

daje pokriće rizika smrti, tako da se rizik smrti pokriva ako nastupi u tijeku

ugovorenog roka trajanja osiguranja,

dugoročnost, jer se ugovori o osiguranju života sklapaju na više godina,

8

fiksna premija, pri čemu je visina premije za cijelo vrijeme trajanja osiguranja

jednaka,

štedna komponenta, jer je u ovu vrstu osiguranja uglavnom uvijek uključena i

štednja,

pri sklapanju osiguranja mora postojati osigurljiv interes ugovaratelja, kako bi se

moglo sklopiti na drugu osobu, ali uz njezinu pisanu suglasnost,

uvijek se isplaćuje naknada, bilo kao isplata štete zbog osiguranog događaja, bilo

kao isplata ugovorene svote zbog doživljenja,

osobe mlađe od 14 godina ne mogu se osiguravati i osiguravatelj je dužan vratiti za

sve uplaćene premije po takvom ugovoru,

zaračunata bruto premija je naplaćena premija,

ne računa se prijenosna premija,

postoje porezne olakšice u većini država.

Opasnosti koje su pokrivene ovim osiguranjima jesu (Klasić i Andrijanić, 2007, p. 147):

smrt hranitelja,

školovanje djece,

hipotekarni dugovi gdje polica osiguranja služi kao jamstvo za dobivanje kredita

kada se osigurana svota veže za visinu preostalog duga, a pravo na naknadu se

prenosi na zajmodavca,

zaštita partnerstva, kada u slučaju smrti jednog partnera osiguranu svotu dobiva

drugi partner koji je pretrpio gubitak i to do visine udjela zbog otkupa,

zaštita poslovanja gdje se osiguranje može zaključiti na određenu osiguranu svotu za

slučaj prestanka rada važnih ljudi u poduzeću, kada su suosiguraniku potrebna

sredstva za školovanje ili dobivanje novog stručnjaka,

nezaposlenost, uslijed kojeg dolazi do osobnog gubitka pojedincu i njegovoj obitelji,

doživljenje starosti, pri čemu se ugovorena svota osiguranja isplaćuje ako osiguranik

doživi rok koji je naveden u polici osiguranja.

Postoje i razna isključenja životnog osiguranja. To su (Klasić i Andrijanić, 2007, p.

149):

kada je unaprijed poznata teška i neizlječiva bolest osiguranika,

9

kada se radi o samoubojstvu osiguranika u nekom unaprijed poznatom razdoblju

(uglavnom do prve godine osiguranja),

kada je u pitanju previsoka pristupna dob,

kada je smrt osiguranika prouzročena ratnim operacijama,

kada je korisnik namjerno izazvao smrt osiguranika.

2.4. VRSTE ŽIVOTNOG OSIGURANJA

Današnja literatura predstavlja različite podjele životnih osiguranja. U skladu s

vremenom u kojem živimo osiguratelji u svojoj ponudi nude više oblika, vidova i vrsta

životnih osiguranja. Dakle, postoje različite vrste životnih osiguranja u praksi.

Vrste životnog osiguranja se dijele prema osiguranom riziku, prema osobi osiguranika,

po načinu zaključivanja osiguranja, po načinu određivanja vrijednosti premije i

osigurane svote, po valuti i po načinu isplate osigurane svote.

1) Prema osiguranom riziku:

osiguranje života za slučaj smrti i doživljenja (mješovito osiguranje),

osiguranje za slučaj smrti,

osiguranje za slučaj doživljenja,

doživotno osiguranje za slučaj smrti,

osiguranje kritičnih bolesti,

ostala osiguranja života.

Osiguranje života za slučaj smrti i doživljenja još se naziva i mješovito osiguranje, jer je

pokriće i za slučaj smrti i za slučaj doživljenja (Andrijanić i Klasić, p. 80). Kod

mješovitog osiguranja, osigurana svota isplaćuje se ili u slučaju smrti osiguranika ili po

isteku ugovora o osiguranju. Trajanje osiguranja unaprijed je određeno, premija ovisi o

pristupnoj dobi, spolu i zdravstvenom stanju osiguranika. Cijena rizika smrti u prvim

godinama je niža od premije, a kasnije raste. Premije se mogu plaćati jednokratno ili

višekratno za cijelo vrijeme trajanja osiguranja. U slučaju višekratnih premija, one se

plaćaju u fiksnim iznosima i osiguravatelj ih ne može mijenjati dok traje ugovor o

10

osiguranju. Premije se mogu plaćati i jednokratno samo na unaprijed ugovoreni rok

plaćanja, odnosno do smrti osiguranika.

Riziko osiguranje, kako se još naziva osiguranje za slučaj smrti, predstavlja čisto

osiguranje života, bez štednje. Cilj je, odnosno svrha ovog oblika osiguranja osigurati

članovima obitelji novčanu pomoć u slučaju smrti osiguranika. Kod ove vrste

osiguranja unaprijed je određen rok trajanja osiguranja, a osigurana svota se isplaćuje

samo ako osiguranik umre u tom razdoblju. Ako osiguranik doživi datum isteka

osiguranja uplaćena premija ostaje osiguravatelju. Premije za ovo osiguranje plaćaju se

jednokratno ili višekratno, uobičajeno godišnje zbog toga što su premije niske. Osnovni

razlog niske premije osiguranja leži u činjenici što ono nema štedne komponente.

Osiguranje za slučaj doživljenja isplaćuje se samo ako osiguranik doživi ugovoreni rok.

U slučaju da osiguranik umre tijekom trajanja osiguranja, korisnicima osiguranja koji su

navedeni u polici osiguravatelj ne isplaćuje ugovorenu svotu osiguranja. U praksi se ova

vrsta životnog osiguranja najčešće ugovara u kombinaciji s povratom uplaćene premije

za slučaj smrti (Tržište osiguranja, dostupno na: http://www.hanfa.hr/index.php?

ID=0&AKCIJA=230&LANG=&vijestid=480).

Kod doživotnog osiguranja za slučaj smrti ugovorena se svota isplaćuje u slučaju smrti

bez obzira kad se ona dogodi. Premija se plaća ili do smrti osiguranika ili određeni broj

godina. Premija je fiksna, a policu je moguće otkupiti u tijeku trajanja osiguranja i to

nakon isteka određenog razdoblja plaćanja premije. Polica se može kapitalizirati, a

ugovorena svota se uvijek isplaćuje korisniku osiguranja. Ova vrsta osiguranja ima

određenu štednu komponentu iz čega proizlazi određena dobit.

Osiguranje kritičnih bolesti se odnosi na slučaj, da tijekom trajanja police osiguranja,

osiguranik oboli od neke bolesti te osiguratelj isplaćuje određenu ugovorenu svotu za

potrebe liječenja.

11

2) Prema osobi osiguranika:

osiguranje vlastitog života,

osiguranje života treće osobe.

3) Prema načinu zaključivanja osiguranja:

individualno osiguranje,

kolektivno osiguranje.

4) Po načinu određivanja vrijednosti premije i osigurane svote:

indeksirani ugovori u osiguranju,

fiksni ili neindeksirani ugovori u osiguranju.

5) Po valuti:

osiguranja s valutnom klauzulom,

osiguranja u kunama.

6) Po načinu isplate osigurane svote:

jednokratna isplata,

osiguranje rente.

12

3. IZRAČUNAVANJE TARIFE (PREMIJE) U SUSTAVU

ŽIVOTNOG OSIGURANJA

U šest tematskih jedinica obrazlažu se: 1) pojam premije osiguranja, 2) osnove

izračuna bruto premije, 3) jednostavne neto premije, 4) godišnje neto premije, 5)

bruto premije uključujući akvizicijske troškove, upravne troškove i inkaso

troškove, te 6) izračun premije individualnog životnog osiguranja na primjeru

„CROATIA osiguranje“ d.d.

3.1. POJAM PREMIJE OSIGURANJA

Riječ premija, koja u osiguranju ima specifično značenje, prema nekim autorima potječe

od latinske riječi praemium, tj. nagrada, a prema drugima izvedena je iz latinskog izraza

primum, što znači prvi, jer ugovaratelj osiguranja „prvi“ ispunjava obvezu, tj. plaća

premiju kao cijenu osiguranja i time ugovor o osiguranja postaje pravovaljan

(Andrijašević i Petranović, 1999, p. 210).

Premija osiguranja je iznos koji je ugovaratelj osiguranja dužan platiti osiguravatelju

za preuzeti rizik prilikom sklapanja osiguranja. Prema tome, premija osiguranja se

najčešće definira kao cijena rizika. Ona mora zadovoljiti sljedećim zahtjevima

(Frančišković, p. 36):

1) Premija mora biti izražena novčano. To mogu biti domaća ili strana sredstva

plaćanja. Premija osiguranja može se platiti u gotovom novcu, ali i u vrijednosnim

papirima (mjenica, ček).

2) Premija osiguranja mora biti određena ili odrediva. Određena je kada se njezina

visina naznačuje u fiksnom iznosu prilikom sklapanja ugovora. Odrediva je kada

prilikom sklapanja ugovora nije određena njezina visina, ali je ugovoren način kako

se mora odrediti naknadno.

3) Premija osiguranja određena u skladu s načelom savjesnosti i poštenja. Osnovu za

utvrđivanje premije u osiguranju daju aktuari, a sam postupak njezina utvrđivanja

različit je za pojedinu vrstu osiguranja te se bitno razlikuje u životnim i neživotnim

osiguranjima.

13

Uplatom premije osiguranja, osiguravatelj stupa u obvezu pokrića rizika, tj. obveze iz

ugovora o osiguranju, a osiguranik uplatom premije stječe svoja prava, ali preuzima i

obveze iz ugovora (zaštitne mjere). Premija je obilježje premijskog osiguranja i

određuje se prema veličini osiguranog rizika. Uplaćuje se unaprijed pa se ovo

osiguranje upravo po tome razlikuje od uzajamnog i socijalnog osiguranja.

Premija je cijena osiguranja, a razmjerna je težini osiguranog rizika. Premija je ujedno

glavna materijalna osnova za poslovanje osiguravatelja (Stanković, 2002, p. 141):

ukoliko je zbroj svih ubranih premija veći od svih isplaćenih naknada i ostalih troškova

osiguravatelja, utoliko su njegovi poslovni rezultati povoljniji. Kao i rizik, premija se

proračunava matematičkim metodama, uz promjenu zakona vjerojatnosti. Upravo zato

prekomjerna oštećenja i naknade u nekom razdoblju osiguranja, nužno izazivaju porast

premija za naredno razdoblje.

Kako je premija razmjerna riziku, eventualne promjene rizika (tj. povećanje ili

smanjenje rizika) odražavaju se i na premiju. Ravnoteža se postiže ugovovaranjem stopa

(povratka) premije kad je rizik bio manji od ugovorenog.

Premija može biti (Andrijanić i Klasić, 2007, p. 28):

1) policirana ili ugovorena premija - novčani iznos koji je dogovoren prilikom

sklapanja osiguranja u tekućem obračunskom razdoblju za pokriće rizika najduže do

godinu dana,

2) fakturirana premija - novčani iznos koji je dospio na naplatu i koji je fakturiran u

obračunskom razdoblju ako je ugovoreno plaćanje premije u ratama,

3) naplaćena premija - novčani iznos koji je naplaćen u određenom obračunskom

razdoblju,

4) dužna premija - novčani iznos premije koji je dospio, ali nije naplaćen u

prethodnom obračunskom razdoblju (...).

Zaračunata bruto premija životnih osiguranja uključuje sve iznose premija koji su

naplaćeni do kraja obračunskog razdoblja, bez obzira odnose li se ti iznosi u cijelosti ili

djelomično na kasnije obračunsko razdoblje. Osiguranje se ugovara za neko buduće

razdoblje, stoga se dio premije može odnositi na pokriće u tekućoj, a dio na pokriće u

14

idućoj godini. Dio premije koji se odnosi na trajanje osiguranja u idućoj godini naziva

se prijenosna premija.

U računovodstvu se koristi pojam zarađene premije, prema kojem je zarađena premija

ukupna zaračunata bruto premija iz određenog vremenskog razdoblja (kalendarska

godina) umanjena za prijenosnu premiju aktualnog razdoblja i uvećana za prijenosnu

premiju iz prethodnog razdoblja.

Proces utvrđivanja premije osiguranja je bitan segment procesa preuzimanja rizika,

sukladno tome visina i struktura premije treba biti utvrđena na način koji će osigurati

dovoljno sredstava za pokriće rizika, podmirenje troškova i ostvarenje zarade

osiguravatelja uz istovremenu prihvatljivost svote premije za kupca osiguranja.

Premija je glavni izvor prihoda u osiguranju. Veći njen dio služi pokriću šteta, a

sredstva u tzv. tehničke pričuve osiguranja izdvajaju se iz drugog dijela. Tehničke

pričuve su sredstva namijenjena isplati:

1) šteta (obveza) već nastalih, ali iz još bilo kojeg razloga neisplaćenih,

2) šteta (obveza) za koje se očekuje da će nastati na osnovi sklopljenih ugovora o

osiguranju,

3) šteta za koje se po redovnom roku događanja ne očekuje da će nastati, tj.

povremenih katastofalnih šteta po veličini ili po broju koje odstupaju od očekivanih

vrijednosti.

U tehničke pričuve ubrajaju se (Bijelić, 2002, p. 32):

1) pričuvna šteta,

2) prijenosna premija i matematička pričuva i

3) pričuva sigurnosti.

Premija osiguranja ovisi o tri računske osnovice: smrtnosti, kamatama i troškovima.

Smrtnost je važna u određivanju premije životnog osiguranja, jer o njoj ovisi

vjerojatnost trajanja života određene osobe. Kamatna stopa bitan je čimbenik u

kalkulaciji bruto premije - uzima se u obzir ona kamatna stopa za koju se s najvećom

sigurnošću može reći da će se barem u prosjeku održati kroz vrijeme trajanja osiguranja.

Što je ukalkulirana kamatna stopa veća, manja je premija za istu osiguranu svotu i

15

pristupnu starost i obratno. Troškovi kao treća računska osnovica u kalkulaciji bruto

premije obuhvaća akvizicijske troškove (npr. provizije agentima, troškove izdavanja

polica, reklame i sl.), inkaso troškove koji nastaju uglavnom naplatom premije i upravne

troškove koji predstavljaju interne troškove upravljanja.

3.2. OSNOVE IZRAČUNA BRUTO PREMIJE

Kako i na koji način osiguravajuća društva računaju premiju osiguranja oduvijek se

smatralo interesom javnosti. Izračuni ponekad mogu biti vrlo složeni pa se ti podaci

čuvaju kako ih ne bi otkrila konkurencija. U samom izračunu veliku ulogu igra

aktuarska matematika. To je vrsta matematike koja se bavi određivanjem bitnih

elemenata u osiguranju. Veliko značenje aktuarske matematike je u utvrđivanju cjenika

i raspodjele udjela u dobiti u svim vidovima životnih osiguranja, a bitna je i na

području ulaganja sredstava (Moje financije, 2010.). Na temelju matematičkih metoda

utvrđuje se cjenik osiguranja, pričuve i slično. Ove podatke usvajaju osiguravatelji kao

temelj za određivanje cijena rizika koju korigiraju kako bi se prilagodila tržištu i

konkurenciji.

Aktuarska matematika se u osiguranju primjenjuje u (Andrijašević i Petranović, 1999,

p. 209):

1) utvrđivanju matematičko - statističkih osnova svih vrsta osiguranja zbog

izravnavanja rizika,

2) izradi tablica smrtnosti i ostalih elemenata životnog osiguranja,

3) utvrđivanju posebnih pričuva sigurnosti,

4) utvrđivanju samopridržaja i tablica maksimalnog pokrića,

5) utvrđivanju prijenosnih premija i pričuva šteta,

6) izračunavanju mjerodavnog tehničkog rezultata po vrstama osiguranja,

7) analizi rizika.

16

3.3. JEDNOKRATNE NETO PREMIJE

Temeljne odrednice koje određuju neto premiju i pobliže objašnjavaju značajke

jednokratnih neto premija su (Vranić i Martić, 1962, p. 141): 1) osiguranje rente, 2)

neposredna doživotna renta, 3) odgođena doživotna renta, 4) privremena renta, 5)

osiguranje za slučaj doživljenja, 6) doživotno osiguranje za slučaj smrti, 7) privremeno

osiguranje za slučaj smrti i 8) mješovito osiguranje.

1) Osiguranje rente

Rentno osiguranje je tip osiguranja života kod kojega osiguranik uplaćuje premiju,

odjednom ili u više obroka, a osiguravatelj se obvezuje na godišnju isplatu ugovorenog

iznosa (rente) kroz određeno razdoblje ili do kraja života osiguranika. Za razliku od

vremenske rente u financijskog matematici, koja zavisi samo od ugovorenog vremena

trajanja rente, u aktuarskoj matematici renta ovisi i o smrti osobe koja prima rentu, pa se

takva renta naziva osobnom rentom.

2) Neposredna doživotna renta

Neposredna doživotna renta je vrsta rente kod koje isplate rente započinju odmah nakon

uplate premije i teče dok god živi osiguranik (Vranić i Martić, 1962, p. 144). Može se

isplaćivati početkom godine (prenumerando renta) ili krajem godine (postnumerando

renta). Razlika između prenumerando i postnumerando rente je u tome da

postnumerando renta počinje godinu dana kasnije. Prema tome osoba, koja dobiva

postnumerando rentu dobiva jedan, i to prvi obrok manje, stoga je vrijednost premije za

postnumerando rentu za 1 manja od premije za prenumerando rentu.

3) Odgođena doživotna renta

To je renta čija isplata počinje teći od ugovorenog vremena nakon uplate jednokratne

premije. Osiguranik koji je osigurao odgođenu rentu i platio jednokratnu premiju stječe

pravo na tu rentu samo ako doživi rok kada dospijeva renta. Umre li prije toga roka, ili

nakon primitka tek nekoliko rentovnih obroka, osiguranje u cijelosti utrnjuje.

17

4) Privremena (temporarna) renta

Kod ovog tipa osiguranja renta počinje odmah, ali se isplaćuje samo kroz unaprijed

određeno vrijeme, a najdulje do smrti osiguranika ako umre u roku trajanja privremene

rente (Andrijašević i Petranović, 1999, p. 377).

5) Osiguranje za slučaj doživljenja

Osiguranje glavnice za slučaj doživljenja je takav oblik osiguranja kod kojega

osiguravajuće društvo isplaćuje ugovorenu svotu samo onim osiguranicima koji dožive

ugovoreni rok od dana osiguranja. Ukoliko osiguranici ne dožive taj rok, uplate ostaju

osiguravajućem društvu. Novce koje je osiguranik uplatio osiguravajuće društvo

upotrebljava u korist svih onih osiguranika koji dožive ugovoreni rok.

6) Doživotno osiguranje za slučaj smrti

Ovaj tip životnog osiguranja je zapravo osiguranje u punom smislu riječi. Prvi su počeci

osiguranja života bili upravo osiguranje za slučaj smrti i tek je novije doba donijelo

druge kombinacije. Osiguranje za slučaj smrti je takvo osiguranje kod kojega se

osigurana glavnica isplaćuje po smrti osiguranika bez obzira na to kada smrt nastupi.

7) Privremeno osiguranje za slučaj smrti

Privremeno ili temporarno osiguranje za slučaj smrti je takvo osiguranje kod kojega se

osigurana svota isplaćuje krajem godine samo onda ako osiguranik umre u toku prvih n

godina od dana osiguranja. U protivnom osigurana svota se ne isplaćuje.

8) Mješovito osiguranje

Mješovito osiguranje je takvo osiguranje kod kojega se isplaćuje osigurana svota nakon

određenog broja godina ili ranije za slučaj ranije smrti, tj. to je istovremeno osiguranje

za slučaj smrti i za slučaj doživljenja. Mješovito osiguranje je kombinacija osiguranja i

štednje, nastalo u novije doba te se u praksi najčešće primjenjuje.

18

3.4. GODIŠNJE NETO PREMIJE

Premija osiguranja rijetko se plaća odjednom, već je uobičajeno da se plaća godišnje,

polugodišnje, kvartalno ili mjesečno. Bilo da godišnju premiju plaća osiguranik

doživotno ili privremeno, premije se ne plaćaju poslije smrti osiguranika, odnosno

poslije prijema cjelokupne osigurane svote. Prema tome, godišnje uplate premija ovise

od života osiguranika, što znači da smrću osiguranika prestaje svako dalje uplaćivanje

premija, iako prema ugovoru osiguranje traje i dalje (Ravelić, 1975, p. 176). Visina

godišnjeg obroka premije, kojeg označavamo sa P, dobije se tako da se jednokratna neto

premija, koju označavamo sa A, podijeli temporarnom rentom. Ta se jednadžba dobila,

držeći se strogo principa da se nekome može dozvoliti da umjesto jednokratne premije

plaća godišnju premiju, ako sve godišnje premije, koje će se platiti, budu puni

ekvivalent jednokratne premije.

3.5. BRUTO PREMIJE

Ako bi osiguravatelj ukalkulirao samo neto premiju, tada ne bi mogao pokriti svoje

troškove koji predstavljaju značajan element strukture cijene osiguranja. Stoga neto

premiju mora uvećati za dio koji služi za pokriće troškova i za očekivanu dobit. Razlika

između ukalkuliranih troškova u premiju osiguranja i ostvarenih troškova je dobit

(gubitak) iz troškova poslovanja. Ta je dobit posebno značajna u osiguranju života.

Premije osiguranja temelje se na tablicama smrtnosti, na kamati koja se može ostvariti u

tijeku cjelokupnog trajanja osiguranja i na predviđenim troškovima provedbe

osiguranja. Ako se ostvari kamata veća od predviđene, ako je smrtnost manja od

predviđene u tablicama smrtnosti, a troškovi niži od uračunatih, javlja se dobit u

osiguranju života (Andrijašević i Petranović, 1999, p. 386).

3.5.1. Akvizicijski troškovi

Troškovi sklapanja osiguranja ili akvizicijski troškovi su troškovi pribavljača

(akvizitera) koji prodaju osiguranje i rade za proviziju. Uz trošak provizije u ovu

19

skupinu spadaju i troškovi oglašavanja, propagande, liječničkog pregleda, izdavanje

polica i drugi. Obračunavaju se jednokratno pri sklapanju osiguranja i proporcionalni su

osiguranoj svoti.

3.5.2. Upravni troškovi

Upravni (administrativni) troškovi, tj. interni troškovi upravljanja, su troškovi

najamnine, plaća, poreza, inventara, telefona i sl. U ove troškove također spadaju

(Ravelić, 1975, p. 185):

1) sume potrebne za formiranje raznih garantnih fondova, kako bi se društvo osiguralo

od eventualnih gubitaka od plasiranja kapitala (deprecijacija vrijednosti fondova) i

fluktuacije računskih faktora (ekscesivne smrtnosti) i trajnog odstupanja od

računskih osnovica,

2) sume potrebne za kamatiziranje dioničkog kapitala i podjelu dobiti osiguranicima

osiguranim sa učešćem u dobiti.

Utvrđuju se u proporciji od osigurane svote, npr. p= 2‰.

3.5.3. Inkaso troškovi

To su troškovi vezani uz održavanje ugovora o osiguranju kao što su slanje uplatnica

(računa), održavanje podataka za svakog osiguranika, trošak agenta (inkasatora) i sl. Ti

se troškovi plaćaju u cijelom razdoblju trajanja osiguranja, a obično se određuju u

postotku na godišnju bruto premiju.

Troškovi u osiguranju ovise o brojnim čimbenicima, a znatno se razlikuju prema

vrstama osiguranja. Kod „malih“ osiguranja oni su razmjerno veći s obzirom na

premiju, a kod osiguranja velikih rizika i visokih premija su razmjerno niži

(Andrijašević i Petranović, 1999, p. 229).

Osiguravajuća društva ne mogu zaračunavati još veće doplatke jer bi premije postale

preskupe i ne bi našle odaziva kod potencijalnih osiguranika. Osiguravatelj stoga mora

za ostatak svojih troškova i dobiti naći pokriće negdje drugdje. Dva su vrela za pokriće

tih troškova (Vranić i Martić, 1962, p. 187):

1) dobitak iz smrtnosti i

20

2) dobitak iz kamata.

Osiguravajuća društva računaju premije na temelju tablice smrtnosti pa se pretpostavlja

da će umrijeti točno onoliko ljudi koliko je tablicama predviđeno.

Ali s obzirom da se osiguravajuća društva služe tablicama izrađenim na temelju ranijih

iskustava te s obzirom da je uslijed napretka medicine mortalitet u opadanju, stvarna

smrtnost će biti manja od predviđene, a samim time će i isplate osiguravatelja biti

manje, što za njega predstavlja dobitak iz smrtnosti.

Isto tako, moguće je da osiguravajuće društvo plasira primljene novce uz povoljniji

kamatnjak te tako ostvari dobitak iz kamata.

To su dva vrela dobitka za osiguravajuće društvo iz kojih rezultira uopće dobitak. U tom

dobitku osiguravatelj nalazi ujedno pokriće za onaj višak troškova koji se doplacima ne

može pokriti. Zbog toga osiguravatelj može u ime doplatka za pokriće akvizicijskih i

upravnih troškova računati iznose koji su inače sami po sebi nedovoljni.

3.6. IZRAČUN PREMIJE INDIVIDUALNOG ŽIVOTNOG OSIGURANJA NA

PRIMJERU „CROATIA OSIGURANJE“ d.d.

„CROATIA osiguranje“ d.d., utemeljeno je 04. lipnja 1884. godine pod imenom

„Croatia osiguravajuća zadruga“. Utemeljeno je usvajanjem Osnova pravila Zagrebačke

uzajamno - osiguravajuće zadruge protiv požara na sjednici gradskog zastupstva grada

Zagreba. Zadruga je svojom prvom zadaćom smatrala sudjelovanje u popularizaciji i

ostvarenju samozaštite od požara kroz unapređenje mjera i sredstava protupožarne

zaštite (Nekić, 2001, p. 1).

Djelatnost „CROATIA osiguranja“ d.d., od njezina početka do danas, preklapa se s

povijesnim previranjima u kojima je Hrvatska zbog svoga geopolitičkog položaja bila

na vjetrometini. Bez obzira na nepovoljne okolnosti kojima je bila izložena (strana

dominacija, dva svjetska rata, državna ekonomija u poratnom razdoblju), „CROATIA

osiguranje“ d.d. je jačala stječući ugled i tradiciju te se svojim financijskim i

imovinskim potencijalom nametnula kao respektabilni gospodarski čimbenik na ovim

21

prostorima. Ona pokriva pretežiti dio osiguravateljnoga tržišta i ostvarivanjem temeljne

djelatnosti pruža osiguravateljnu zaštitu: osiguranjem osoba, imovine, motornih vozila,

transporta i kredita. Dio preuzetoga rizika, u cilju dodatne zaštite, predaje u reosiguranje

u zemlji i inozemstvu. Uprkos uvjetima rata i poraća, proces deregulacije tržišta ipak

teče, što rezultira i pojavom konkurencije na osigurateljnom tržištu. „CROATIA

osiguranje“ d.d. u novim okolnostima privređivanja i dalje je vodeći osiguravatelj koji

pruža tržištu nove osigurateljne proizvode po uzoru na razvijeno europsko tržište.

„CROATIA osiguranje“ d.d. je tijekom svoje stogodišnje djelatnosti, neprekidno bila u

službi razvoja nacionalnoga gospodarstva, uz istovremeno podmirivanje svih svojih

obaveza, čime je opravdala i svrhu utemeljenja (Povijest, dostupno na:

http://www.crosig.hr/o-nama/tvrtka/povijest).

Ukupna zaračunata bruto premija društava za osiguranje u Hrvatskoj u prvom

polugodištu 2011. godine iznosi 4.948,3 mil. kuna, što unatoč prvotnim optimističnim

prognozama vezanim za oporavak hrvatskog osigurateljnog sektora, predstavlja

smanjenje od 2,0 % u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. Sukladno kretanjima

na tržištu „CROATIA osiguranje“ d.d. također bilježi smanjenje zaračunate premije od

4,9 % u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, te ona iznosi 1.729,0 mil. kuna.

Zaračunata premija u neživotnim osiguranjima za prvih šest mjeseci 2011. godine iznosi

1.563,2 mil. kuna, dok u se životnim osiguranjima bilježi povećanje od 2,0 % te ista

iznosi 165,8 mil. kuna.

Usprkos teškim tržišnim uvjetima, „CROATIA osiguranje“ d.d. i u 2011. godini

uspješno nastavlja poslovati te time potvrđuje svoju lidersku poziciju na tržištu

osiguranja u Republici Hrvatskoj. U prvom polugodištu 2011. godine tržišni udio

„CROATIA osiguranja“ d.d. zajedno sa „CROATIA zdravstvenim osiguranjem“ d.d. u

ukupnoj zaračunatoj premiji svih društava za osiguranje u RH iznosi 36,3 %. Društvo je

tijekom prvih šest mjeseci 2011. godine poslovalo s visokim koeficijentom likvidnosti

koji na dan 30. lipnja 2011. godine iznosi 29,7. Na razini Grupe zaračunata bruto

premija bilježi smanjenje za 3,5 %, što se može pripisati nepovoljnim ekonomskim

kretanjima i njihovom izravnom utjecaju na osiguravateljni sektor. Zaračunata bruto

premija neživotnih osiguranja u prvom polugodištu iznosila je 1.777,9 mil. kuna, dok se

u životnim osiguranjima bilježi povećanje od 2,5 % te iznosi 187,6 mil. kuna (Izvješće o

22

poslovanju „CROATIA osiguranja“ d.d. i Grupe CROATIA osiguranje za drugo

tromjesečje i prvo polugodište 2011. godine, dostupno na: http://www.crosig.hr/o-

nama/vijesti/izvjesce-o-poslovanju-croatia-osiguranja-dd-i-grupe-croatia-osiguranje-za-

drugo-tromjesecje-i-prvo-polugodiste-2011-godine).

U nastavku se opisuju uvjeti životnog osiguranja koji se moraju ispuniti uključujući i

primjer izračuna individualnog životnog osiguranja „CROATIA osiguranja“ d.d..

Osigurati se mogu zdrave osobe od navršene 14. godine života pa do navršene 65.

godine. Osobe starije od 65 godina i bolesne osobe mogu se osigurati isključivo na

temelju obavljenog liječničkog pregleda, odnosno osigurateljne procjene rizika.

Osiguranje se može ugovoriti na rok od 10 do 30 godina. Osiguranje se ugovara u

kunama ili u EUR-ima. Ako je ugovorena premija u EUR-ima, premija se uplaćuje u

kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan uplate. Ugovoreni fiksni

iznosi premija i osiguranih svota mogu se mijenjati tijekom trajanja

osiguranja.............................................................................................

Minimalna godišnja premija koju je moguće ugovoriti iznosi 180,00 EUR. Ukoliko se

osiguranje ugovara uz jednokratnu uplatu minimalna premija iznosi 2.500,00 EUR.

Osigurane svote ugovorene u EUR-ima isplaćuju se u kunskoj protuvrijednosti po

srednjem tečaju HNB na dan isplate. Prilikom obračuna premije potrebno je utvrditi da

li je osiguranik izložen povećanom riziku smrti na način da se bavi opasnim

zanimanjem ili opasnim sportom jer u tim slučajevima treba platiti doplatnu

premiju.............................................................................

Tijekom trajanja osiguranja ugovaratelj po polici ima slijedeća prava: 1) otkup police,

2) kapitalizaciju, 3) zalog i 4) dobivanje predujma od osiguravatelja (Osiguranje u

slučaju smrti i doživljenja, dostupno

na:............................................................................................................  

http://www.crosig.hr/osiguranja/zivotno-osiguranje/vrste/osiguranje-zivota-za-slucaj-

smrti-i-dozivljenja-mjesovito-osiguranje ).

23

Tablica 1. Izračun premije ili osigurane svote individualnog životnog osiguranja

„CROATIA osiguranja“ d.d.

Izvor: http://www.crosig.hr/osiguranja/zivotno-osiguranje/vrste/osiguranje-zivota-za-

slucaj-smrti-i-dozivljenja-mjesovito-osiguranje/izracun-premije

U prethodnoj tablici prikazan je izračun premije individualnog životnog osiguranja

„CROATIA osiguranja“ d.d. osobe stare 23 godine, ženskog spola, osiguranje je uzeto

na 10 godina, način plaćanja premije je mjesečno, a način izračuna premije je preko

osigurane svote koja iznosi 30.000,00 EUR. Korištenjem tih podataka dobivena je

premija u iznosu od 265,34 EUR. Osigurana svota za slučaj smrti uslijed bolesti iznosi

24

30.000,00 EUR, osigurana svota za slučaj smrti uslijed nezgode 60.000,00 EUR te

privremena osigurateljna zaštita u iznosu od 10.000,00 EUR.

4. PRIJEDLOG MJERA ZA AFIRMACIJU PREMIJA ŽIVOTNIH

OSIGURANJA

Usluge životnog osiguranja posebna su vrsta financijskih usluga čije koristi nisu odmah

vidljive korisniku usluge, jer se odnose na budućnost i ovise o vjerojatnosti nastupa

ugovorenog događaja. Sklapanjem police osiguranja života, osiguranik smanjuje ili

otklanja posljedice potencijalnih štetnih događaja koji mogu nastupiti, a prijete njegovu

životu koji je ujedno i predmet osiguranja. Usluge životnog osiguranja zapravo

predstavljaju obećanje osiguravajućeg društva da će u slučaju nastupa ugovorenog

događaja (smrt, doživljenje) isplatiti ugovorenu svotu osiguraniku.

Premija osiguranja života, funkcija je obilježja kvalitete usluge koja osiguraniku donose

koristi, ali i ostalih neopipljivih elemenata poput imidža osiguravajućeg društva, marki

usluga itd., koji osiguraniku daju neke psihološke koristi. Na osnovi dobivene funkcije

moguće je utvrditi premiju tako da se maksimalno iskoristi spremnost plaćanja

pojedinih obilježja kvalitete usluge i ostalih obilježja usluge od strane osiguranika

(Benazić, 2006, p. 67).

Na temelju istraživanja osiguravateljne industrije i njezinih segmenata moguće je dati

prijedlog aktivnosti za afirmaciju pojedinih instrumenata životnog osiguranja.

Konkurentske prednosti životnog osiguranja su: komponenta osiguranja, sigurnost uloga

(institucija jamči svojim kapitalom), ugovorna štednja, višekratne uplate, rizik nije

isključivo prebačen na osiguranika, dodatne mogućnosti police (predujam, kredit,

mirovanje, otkup). Nedostaci životnog osiguranje jesu: troškovna neefikasnost,

distribucijski kanali, kompleksnost poslovanja, uska proizvodna paleta i jednoobraznost,

nužnost edukacije, loša percepcija životnog osiguranja, nejednak zakonski i regulatorni

okvir (Hrvatska Gospodarska Komora, 2009). Iz navedenog teži se potenciranju

prednosti te minimiziranju nedostataka kako bi se stvorio konkurentan proizvod.

Premija osiguranja života sastoji se kod mješovitih osiguranja iz tri dijela (Andrijašević

i Petranović, 1999, p. 223): riziko i štednog dijela premije (koji se još naziva tehnička

25

premija) te dijela koji služi za pokriće troškova i ostvarenje planirane dobiti

osiguravatelja (dio premije koji služi za obavljanje dijelatnosti osiguranja). Kod riziko

osiguranja isključuje se štedni dio premije osiguranja. Na visinu premije osiguranja

utječu: smrtnost izražena kao vjerojatnost nastupa smrti osiguranika, visina kamatne

stope koju osiguravatelj očekuje ostvariti na financijskim tržištima, rok trajanja ugovora

o osiguranju, procijenjeni troškovi i planirana dobit osiguravatelja. Poboljšanje kvalitete

usluge trebalo bi utjecati na riziko dio premije u slučaju povećanog broja pokrivenih

rizika te posebno na povećanje troškova osiguravatelja povećavajući time i premiju

osiguranja.

Vezano za premiju osiguranja postoji određena razina fleksibilnosti tako da ugovaratelj

osiguranja može povećati odnosno smanjiti svoje premije ovisno o mogućnosti, jer

ugovori u pravilu predviđaju (Matijević, 2002, p. 33):

mogućnost smanjivanja iznosa premije,

mogućnost dodatnih uplata uz osnovnu uplatu premije i

mogućnost uplate samo određenog iznosa.

Osiguranici pojedina obilježja kvalitete usluge različito prosuđuju zbog različitih koristi

koje ona imaju za osiguranika. U skladu sa svojim prosudbama osiguranici iskazuju

različitu spremnost plaćanja premije osiguranja za pojedina obilježja kvalitete usluge

osiguranja. Osiguravatelji trebaju spoznati odnose između pojedinih, za osiguranika

važnih obilježja kvalitete usluge i premije osiguranja radi kasnijeg upravljanja i

oblikovanja tim odnosima u svrhu ostvarenja vlastitih ciljeva i stjecanja konkurencijskih

prednosti na tržištu.

26

5. ZAKLJUČAK

Životno osiguranje je osmišljeno da bude zaštita od ozbiljnih financijskih gubitaka koji

mogu biti posljedica uplitanja takvih neizvjesnih događaja u život. Kad se govori o

životnom osiguranju, na umu treba imati dvije stvari. Prvo, ono je ograničeno na

ublažavanje samo onih posljedica koje se mogu mjeriti u novčanim iznosima. Drugo

ograničenje je to što životno osiguranje ne umanjuje izravno vjerojatnost gubitka.

Osiguranje ima dvije osnovne značajke: prijenos ili pomicanje rizika od pojedinca na

skupinu i podjela gubitaka na nekoj ujednačenoj osnovi.

Životno osiguranje pruža financijsku sigurnost u slučaju nepredviđenih životnih

okolnosti, sigurna je štednja - strog nadzor nad ulaganjem, kvalitetan je prinos na

uložena sredstva, dodatna sredstva u mirovini, instrument je osiguranja kredita te pruža

mogućnost dodatnih isplata u slučaju ozljeda ili teških bolesti.

Premija osiguranja je iznos što ga osiguranik plaća za ekonomsku zaštitu od rizika koji

ga ugrožavaju. Bitan segment procesa preuzimanja rizika jest utvrđivanje premije

osiguranja odnosno cijene po kojoj će osiguravatelj osiguraniku pružiti uslugu

osiguranja. Premija osiguranja ovisit će o riziku koji osiguravatelj preuzima svoje

pokriće, odnosno o čimbenicima koji određuju visinu rizika. Osim cijene rizika, u

strukturu premije osiguranja uključeni su i troškovi poslovanja osiguravatelja te njegova

zarada. Pritom i visina i struktura premije osiguranja trebaju biti određene na način koji

će osigurati dovoljno sredstava za pokriće rizika, podmirenje troškova i ostvarenje

zarade osiguravatelja uz istodobnu prihvatljivost svote premije za kupce osiguranja.

Sklapanjem police osiguranja života osiguranik smanjuje ili otklanja posljedice

potencijalnih štetnih događaja koji mogu nastupiti, a prijete njegovu životu koji je

ujedno i predmet osiguranja. Usluge životnog osiguranja zapravo predstavljaju obećanje

osiguravajućeg društva da će u slučaju nastupa ugovorenog događaja (smrt, doživljenje)

isplatiti ugovorenu svotu osiguraniku.

27

Potreba za životnim osiguranjem javlja se jer je čovjek neprestano izložen

mnogobrojnim opasnostima koje mu ugrožavaju život, zdravlje i sigurnost. Mnogi ljudi,

pogotovo dok su još mladi, ne razmišljaju o tome da im se može dogoditi neka nesreća i

da ih može zadesiti nesretna kob, ali nažalost, posljedice mogu biti vrlo teške, kako za

njih tako i za one koji o njima ovise. Upravo tada javlja se potreba za osiguranjem

života.

28

LITERATURA

1) KNJIGE

1. Andrijašević, S. & Petranović, V. 1999, Ekonomika osiguranja, Alfa, Zagreb

2. Aržek, Z. 1999, Transport i osiguranje, Ekonomski fakultet i Mikrorad, Zagreb

3. Bijelić, M. 2002, Osiguranje i reosiguranje, Tectus d.o.o., Zagreb

4. Klasić, K. & Andrijanić, I. 2007, Osnove osiguranja – načela i praksa, drugo

izdanje, TEB – Poslovno savjetovanje d.o.o., Zagreb

5. Vaughan, E. & Vaughan, T. 2000, Osnove osiguranja – upravljanje rizicima,

MATE, Zagreb

2) ČLANCI

3) OSTALI IZVORI

6. 'Izračun premije ili osigurane svote individualnog životnog osiguranja', dostupno

na:........ http://www.crosig.hr/osiguranja/zivotno-osiguranje/vrste/osiguranje-zivota-

za-slucaj- smrti-i-dozivljenja-mjesovito-osiguranje/izracun-premije (29.10.2011.)

7. 'Izvješće o poslovanju CROATIA osiguranja d.d. i Grupe CROATIA osiguranje za

drugo tromjesečje i prvo polugodište 2011. godine', dostupno na:

http://www.crosig.hr/o-nama/vijesti/izvjesce-o-poslovanju-croatia-osiguranja-dd-i-

grupe-croatia-osiguranje-za-drugo-tromjesecje-i-prvo-polugodiste-2011-godine

(29.10.2011.)

8. 'Osiguranje u slučaju smrti i doživljenja', dostupno

na:.................................................... 

http://www.crosig.hr/osiguranja/zivotno-osiguranje/vrste/osiguranje-zivota-za-

slucaj-smrti-i-dozivljenja-mjesovito-osiguranje (29.10.2011.)

9. 'Povijest', dostupno na:

http://www.crosig.hr/o-nama/tvrtka/povijest (29.10.2011.)

10. 'Tržište osiguranja', dostupno na:

http://www.hanfa.hr/index.php?ID=0&AKCIJA=230&LANG=&vijestid=480

29

(30.10.2011.)

11. 'Životno osiguranje', dostupno na:

http://www.covermagazin.com/zivotno-osiguranje.htm (29.10.2011.)

12. 'Životno osiguranje', dostupno na:

http://www.moj-bankar.hr/Kazalo/%C5%BD/%C5%BDivotno-osiguranje

(29.10.2011.)

30

POPIS TABLICA

POPIS TABLICA

Redni broj Naslov sheme Stranica

1. Izračun premije ili osigurane svote individualnog 24

životnog osiguranja

31