Univerzitet u Bihau Pedagoki fakultetOdsjek: Bosanski jezik i knjievnost

Voltaire Candide Esej

Mentor : Studentica:Dr.sc. Azra Verlaevi, vanr.prof. Maja Hairlahovi

Biha, 2013.Prosvjetiteljstvo u Voltaireovom djelu Candide

Kao reakcija na dinamiki i razigrani stil baroka, na njegovu estu izvjetaenost i na pretjeranu sklonost ka neobinom, pa ak i bizarnom, u umjetnosti 17. stoljea razvio se potpuno drugaiji stil koji je teio mirnoj ljepoti, uravnoteenosti, skladu i pravilnosti. Taj stil je nazvan klasicizam, jer su se umjetnici, kao i u renesansi, ponovno okrenuli klasici, tj. velikim djelima antike umjetnosti i u njima traili inspiraciju za vlastito stvaranje. U knjievnosti ovaj pokret je imao najvie odjeka u Francuskoj, jer je bio u skladu s dominantnim filozofskim uenjem toga doba racionalizmom. U sutini tog uenja je razum i racionalno miljenje kao glavni istrumenti spoznaje univerzalnih, vjenih i nepromjenjivih zakona istine, morala i ljepote.Jo u humanizmu i renesansi esto se javljala misao da ovjekov ratio trebada postane osnovna pokretaka sila ljudskoga progresa. Ova misao je ponovno oivjela meu ljudima iz mlade i sve snanije graanske klase, koja se od sredine 17. stoljea poela odluno suprotstavljati i apsolutizmu vladajue aristokracije i slijepom vjerovanju u dogme crkve. Nasuprot bespogovornom prihvatanju crkvenog uenja, mislioci 17. i 18. stoljea su poeli racionalno shvatati ivot ovjeka i njegovu prirodnu okolinu i izvoditi svoje zakljuke iz vlastitoga promatranja prirode i ivota pomou vlastitoga slobodnog razmiljanja o ovjeku i svijetu. Taj duh racionalistikog tumaenja svijeta otvorio je vrata novoj velikoj epohi u razvoju cjelokupne evropske misli, koju nazivamo dobom prosvijeenosti ili prosvjetiteljstva. Francuski filozofi Holbach i Diderot tumaili su svijet i prirodu kao rezultat sloenih procesa same materije, a kao ishod takve misaone smjelosti dolo je do naglog razvoja filozofske misli koji je znaio istinski trijumf ljudskoga razuma. Jedna od ideja mislilaca toga doba bila je da se ovjek raa po prirodi dobar i da mu je dua ista kao neispisan list papira (tabula rasa), a da od njegovih iskustava u ivotu i od drutva u kojem ivi zavisi ime e taj list biti ispisan, tj. kakav e ovjek postati. Zato su ti takozvani prosvijeeni mislioci smatrali da je pravilan odgoj glavno sredstvo formiranja ljudske linosti. Oni su postavili sebi zadatak da obrazuju i odgajaju itaoce, da im proiruju vidike i da ih na taj nain oslobode od neznanja, religiozne iskljuivosti i duhovne potinjenosti. U tom smislu je posebno znaajan poduhvat francuskih prosvjetitelja, tzv. enciklopedista, najveih umova onog vremena, meu kojima je i Voltaire. Prosvjetiteljska orijentacija pisaca ovoga vremena obiljeila je cjelokupnu knjievnost 18. stoljea. Dosljedni postavljenom zadatku, pisci su najvie pisali didaktike spise, filozofske rasprave, traktate o odgoju i ureenju drutva. U isto vrijeme, oni su naroito njegovali satiru, jer su shvatili da ona predstavlja efikasno sredstvo obraunavanja sa svim ljudskim i drutvenim manama, a naroito s glupou, zaostalou i tiranijom.

Candide ili optimizam (Candide ou l optimisme)je kratki roman,koji se smatra vrhunskim dostignuem svjetske knjievnosti.Nakon naslova naveden je izmiljeni podatak da ga je preveo s njemakog gospodin doktor Ralph.Ime junaka iz naslova-Candide[footnoteRef:2] upuuje na njegove osobine,a optimizam upuuje na cjelokupnu ironiju djela,jer, kako sam Candide pred kraj kae to je kad netko strastveno tvrdi da je sve dobro, iako mu ide zlo.Candide se odreuje kao filozofski roman,a Voltaire se u njemu ruga optimizmu kao odreenom pogledu na svijet smatrajui to besmislicom.Pomou snane ironije Voltaire se obraunava s onovremenom idealistikom filozofijom koja se udaljavala od stvarnosti i gradila zamiljene idealne sisteme, prema kojima se svijet zasniva na harmoniji suprotnosti i na jednoj vioj pravdi.Ritam radnje u ovom romanu je dosta brz,a stalno se smjenjuju dogaaji u ivotu glavnoga junaka.On je ivio u dvorcu svog strica,uitelj mu je bio Pangloss-sljedbenik Leibnizove filozofije optimizma,a nakon to se zaljubio u svoju rodicu Cunegondu stric ga istjera iz dvorca. Na silu ga otjeraju u vojsku i tada poinju njegove dogodovtine.Doivljava potres u Lisabonu,osuuje ga inkvizicija, dvorac njegovog strica biva poruen u ratu,sree Cunegondu koju mu ele preoteti Veliki inkvizitori i neki idov,kojeg Candide ubija,pa nakon toga bjei s Cunegondom u Junu Ameriku.Tu se rastanu, a zatim se vraa, sree ljudodere, dospijeva u utopijsku zemlju Eldorado, putuje u Evropu traei dragu s prijateljem Martinom,koji je filozof. Nakon prolaska kroz mnoge zemlje,pri emu je vie puta bio opljakan i prevaren,dolazi u Carigrad i nalazi ostarjelu Cunegondu i svog uitelja Panglossa,koji uprkos svim nedaama ostaje pri svom optimistinom uvjerenju da je ovaj svijet najbolji od svih moguih.Zavrni komentar je uvena izreka kako je najboljeobraivati vlastiti vrt. [2: candide,franc.=iskren,otvoren,ist]

Uz mnotvo dogaaja,zanimljive su i kritike i duhovite rasprave koje nalazimo u ovom romanu,a tiu se tadanjih aktuelnih tema o knjievnim vrijednostima, etikim pitanjima, vjerskom dogmatizmu, gluposti, politiciitd. Ironija obuhvata sve ove rasprave, niko nije poteen,a ozbiljna ivotna pitanja su obraena kroz neku vrstu humora.Candide je zapravo u cjelosti zahvaen ironinim kazivanjem, a sve u svrhu ismijavanja tadanjeg ispraznog filozofiranja, itavoga jednog vala naprasnih mislilaca, koje Voltaire smatra obinim besposliarima. itajui ovaj roman i istovremeno imajui na umu njegovu misao vodilju o vanosti rada za ovjekov ivot i egzistenciju, jasno je uoljiv i gotovo nametljiv Voltaireov stav o ljudima te sorte.Na samom poetku, Voltaire pominje izraz metafiziko-teologo-kosmolonigologija kojim zapravo izruguje termine tadanjih metafiziara, ali i itavo uenje metafiziara Leibniza, kao i njegovog uenika Christiana Wolfa. Moe se rei da je Candide kao cjelina uperen protiv Leibniza, koji je zastupao miljenje da sve sile na svijetu djeluju spontano,a da meu njima postoji pretpostavljena harmonija koja ih sve vodi k istom cilju. Iz toga je doao do radikalnog optimizma; on misli da je sve dobro, iako niko ne moe osporiti da postoji i zlo, tj. sve je najbolje to je mogue na najboljem od moguih svjetova; zlo je samo granica dobra, gdje je bog prisiljen da se zaustavi u stvaranju, jer kad bi stvarao bie apsolutno dobro, morao bi stvoriti samoga sebe. Svijet je dakle savren u granicama onoga to je stvoreno, a sve to je stvoreno mora biti nesavreno. Za razliku od Rousseaua i Hugoa koji su branili to stajalite, Voltarie ga je otro kritikovao i bespotedno ismijavao. Nedvojbeno pokazuje svoje stajalite i uvoenjem lika cjenjenoga dervia filozofa, kojeg u jednom trenutku posjeuju Candide i Pangloss elei s njim razgovarati o posljedicama i uzrocima, o najboljem od svihsvjetova i slino, no on im zalupi vrata pred nosom odbijajui da se bavi kojetarijama. Voltaire na satirian nain ismijava i neke od svojih najljuih kritiara, jednoga od njih ak i naziva debelom svinjom i potpuno neoekivno ubacuje duhovite opaske na njihov raun. Nephodno je napomenuti da kritike upuene crkvi izviruju iz svakog retka ovoga djela. Pisac je, vidljivo izazvan silnim religijskim dogmama i besmislenim manipulatorskim obiajima inkvizicije koje su svakodnevno nametane obinom ovjeku, najveu koliinu gnjeva upravo istresao na savijest crkvi i njenim namjesnicima, jezuitima, papama, te voama inkvizicije i uinio je to direktno i bez ustruavanja: -ta? Zar vi nemate redovnika koji pouavaju, koji se prepiru, koji vladaju, te spletkare i spaljuju ljude koji nisu njihova miljenja?[footnoteRef:3] [3: Voltaire, Candide, str. 155]

Kroz prie svojih likova pripovijeda stravine epizode njihovih ivota koje su ispriane na najravnoduniji mogui nain, te tako ukazuje na to da je iskvarenost drutva poprimila tolike razmjere da su uas, nasilje i nepravda postali svakodnevna i prihvaena pojava.Takoer je fascinantno koliko erudicije Voltaire pokazuje u svega neto vie od stotinjak stranica romana Candide. Kritikama teorija nekih prirodoslovaca (Buffon) on pokazuje obrazovanost u gotovo svim podrujima nauke, to je svojstveno samo ubjedljivo najveim umovima epohe prosvjetiteljstva.Moe se rei i da je cjelokupan roman, kao i cijeli Voltaireov ivot borba s ustolienim veliinama, sokotalim predrasudama i zastarjelim principima vrednovanja, a sve to u ime slobode miljenja, tolerancijei istine.[footnoteRef:4] [4: Povijestsvjetskeknjievnosti 3, grupaprireivaa, str. 321]

injenica da je ovaj roman za ivota Voltairea doivio etrdeset izdanja sama za sebe govori dosta o njegovoj popularnosti i vrijednosti.Voltaire je bio najutjecajnija linost epohe prosvjetiteljstva, filozof, historiar, publicist, dramatiar, epistolograf, romanopisac i pjesnik. Bio je ovjek ogromne erudicije, a imao je izuzetno velik utjecaj na sve svoje savremenike. Iako slavljen, bio je ak i u zatvoru (11 mjeseci u Bastillei) i u prognanstvu u Engleskoj zbog stalnih sukoba i neslaganja sa vladajuim institucijama drave, crkve i lanovima visoke aristokracije. Kritikovao je sve to mu se inilo nerazumnim:dravne institucije i ureenje, religijski dogmatizam, metafiziku, ustaljene obiaje, a naroito glupost. Zalagao se za ljudsku slobodu i slobodu izraavanja. Nije u potpunosti zastupao nikakva kruta pravila, pa se zato ini da nije uvijek bio dosljedan. Zbog toga,istovremeno je bio i slavljen i osporavan. Voltairevo djelo je ogromno, razueno, i nemogue ga je stilski i anrovski jednoznano odrediti. ini da je on uvijek u jednoj osobi i filozof, i novinar, ipisac i polemiar, ili jednostavnije reeno - angairani intelektualac. Najbolje ga definira vlastito geslo: Raditi znai ivjeti, iju varijantu nalazimo i kod njegovoga Candidea: treba da obraujemo svoj vrt. Iz podruja filozofije znaajna djela su mu:Filozofski rjenik (Le Dictionnaire Philosophique), Filozofska pisma iliEngleska pisma(Les Lettres philisophiques ouLettres anglaises) i Rasprava otoleranciji (Les Traite sur la tolerance), od epova nacionalna epopeja Henrijada (La Henriade),od pedesetak drama znaajne su Zaire i Mrope, a od romana i pripovijedaka Candide, Zadig, Micromgas i Naivko (L Ingenu). Uz ova, napisao je i veliki broj naunih djela, te korespodenciju od oko deset hiljada pisama. Od ovog vrlo velikog i znaajnog opusa najvie se cijene romani i pripovijetke. U svemu nenadmano ironian, Voltaire je bio najutjecajniji francuski i evropski pisac 18. stoljea.