promene skripta

21
UVOD Kurs je problemski orijentisan. Društvene promene su interdisciplinarne, mogu biti predmet svih društvenih nauka (ekonomija, kulturne studije…), zahvataju sve segmente života. Kurs ulazi u različite dimenzije društva. Kod termina “društvene promene”, pod društvom se podrazumeva istorijski sistem društvenih odnosa . Prvi član ove sintagme, “istorijski sistem”, zvuči paradoksalno, jer svaka istorija podrazumeva promenu, a svaki sistem podrazumeva stalnost, status quo. Iz toga bi ispalo da je istorijski sistem “promenljiva nepromenljiva”. Ali, “nema sistema koji nema svoju predistoriju, period svoje reprodukcije i svoj nestanak” – Volerštajn. Nema neistoričnog sistema i nema neprestane promene, nešto se može shvatiti kao promena samo kada se stavi u odnos sa nečim što je dato kao takvo, sa nečim što je “stalno”. Tako da “istorijski sistem” nije ništa paradoksalno, već samo predstavlja deskriptivnu oznaku, odredbu. Svaki sistem ima životni vek, nastajanje i nestajanje, tako da je svaki sistem istorijski. Podrazumeva se stabilan odnos nužno povezanih elemenata. Drugi član, društveni odnosi, upućuje na središte proučavanja u okviru istorijskog sistema (druge nauke koje se bave društvom kao istorijskim sistemom imaju drugo središte proučavanja). PROMENE UNUTAR SISTEMA (pri kojima sistem ostaje isti) Promena i sistem su ključni pojmovi. Ako je sistem u centru analize, postavlja se pitanje ŠTA može da se menja, koji elementi? 1. U sistemu se mogu menjati pojedinačni elementi . Primeri: SISTEM ELEMENT ČOVEČANSTVO (najopštiji sistem) društveno–ekonomske formacije, civilizacije… ZAPADNA CIVILIZACIJA država… DRŽAVA građani… I tako dalje. Po nekim autorima (mnogim), sistem ostaje nepromenljiv iako se njegovi pojedinačni elementi menjaju. Na primer, Dirkemovo shvatanje o društvenim činjenicama, društvo je entitet za sebe, itd. Makroperspektive. 2. Mogu se menjati podsistemi , a da sistem i dalje ostane isti. Razlika između podsistema i elemenata? 3. Mogu se menjati odnosi između podsistema. Primer: ako se uzme da SSSR spada u zapadnu civilizaciju, do pre 20 godina svet je bio bipolaran, danas to više nije, a sistem zapadne civilizacije je ostao isti. 4. Mogu da se menjaju funkcije unutar sistema. Funkcija faxa je nekad bila duhovno uzdizanje, a danas odlaganje ulaska na tržište rada. 5. Mogu da se menjaju granice sistema. Npr. granice čovečanstva su ekološke (planeta, svemir…). One danas prelaze granice zemljine kugle, tj. granice su se proširile, a čovečansto nije. Promena okoline sistema (tj. onoga što je izvan sistema) takođe može dovesti do promena granica sistema (nije bitno ko ili šta je dovelo do promene okoline). PROMENE SAMOG SISTEMA Primer sa promenom čitavog čovečanstva – integrisanje biološkog i tehnološkog elementa, čovek više nije samo biološko biće.

Upload: petar-petrovic

Post on 22-Jan-2016

119 views

Category:

Documents


4 download

DESCRIPTION

sociologija

TRANSCRIPT

Page 1: promene skripta

UVOD

Kurs je problemski orijentisan. Društvene promene su interdisciplinarne, mogu biti predmetsvih društvenih nauka (ekonomija, kulturne studije…), zahvataju sve segmente života.Kurs ulazi u različite dimenzije društva. Kod termina “društvene promene”, pod društvom sepodrazumeva istorijski sistem društvenih odnosa.Prvi član ove sintagme, “istorijski sistem”, zvuči paradoksalno, jer svaka istorija podrazumevapromenu, a svaki sistem podrazumeva stalnost, status quo. Iz toga bi ispalo da je istorijskisistem “promenljiva nepromenljiva”. Ali, “nema sistema koji nema svoju predistoriju, periodsvoje reprodukcije i svoj nestanak” – Volerštajn. Nema neistoričnog sistema i nema neprestanepromene, nešto se može shvatiti kao promena samo kada se stavi u odnos sa nečim što je datokao takvo, sa nečim što je “stalno”. Tako da “istorijski sistem” nije ništa paradoksalno, većsamo predstavlja deskriptivnu oznaku, odredbu. Svaki sistem ima životni vek, nastajanje inestajanje, tako da je svaki sistem istorijski. Podrazumeva se stabilan odnos nužno povezanihelemenata.Drugi član, društveni odnosi, upućuje na središte proučavanja u okviru istorijskog sistema(druge nauke koje se bave društvom kao istorijskim sistemom imaju drugo središteproučavanja).

PROMENE UNUTAR SISTEMA (pri kojima sistem ostaje isti)

Promena i sistem su ključni pojmovi. Ako je sistem u centru analize, postavlja se pitanje ŠTAmože da se menja, koji elementi?1. U sistemu se mogu menjati pojedinačni elementi. Primeri:

SISTEM ELEMENTČOVEČANSTVO

(najopštiji sistem)društveno–ekonomske formacije,

civilizacije…

ZAPADNA CIVILIZACIJA država…

DRŽAVA građani…

I tako dalje.Po nekim autorima (mnogim), sistem ostaje nepromenljiv iako se njegovi pojedinačni elementimenjaju.Na primer, Dirkemovo shvatanje o društvenim činjenicama, društvo je entitet za sebe, itd.Makroperspektive.2. Mogu se menjati podsistemi, a da sistem i dalje ostane isti.Razlika između podsistema i elemenata?3. Mogu se menjati odnosi između podsistema.Primer: ako se uzme da SSSR spada u zapadnu civilizaciju, do pre 20 godina svet je biobipolaran, danas to više nije, a sistem zapadne civilizacije je ostao isti.4. Mogu da se menjaju funkcije unutar sistema.Funkcija faxa je nekad bila duhovno uzdizanje, a danas odlaganje ulaska na tržište rada.5. Mogu da se menjaju granice sistema.Npr. granice čovečanstva su ekološke (planeta, svemir…). One danas prelaze granice zemljinekugle, tj. granice su se proširile, a čovečansto nije. Promena okoline sistema (tj. onoga što jeizvan sistema) takođe može dovesti do promena granica sistema (nije bitno ko ili šta je dovelodo promene okoline).

PROMENE SAMOG SISTEMAPrimer sa promenom čitavog čovečanstva – integrisanje biološkog i tehnološkog elementa,čovek više nije samo biološko biće.

Page 2: promene skripta

PODELE PROMENA S obzirom na način delovanja, pravac- Linearne, i to jednolinearne (sistem se kontinuirano razvija u jednom pravcu, kao

što smatraju evolucionisti) ili multilinearne- Nelinearne, slučajne, oscilarne S obzirom na rezultat- Prosta reprodukcija (sistem se menja da bi se vratio u prethodno stanje)- Proširena reprodukcija (sistem se menja, raste, ali ne menja svojstva)- Stvaranje novog sistema, morfogeneza (Margaret Arčer - svojstvo ljudi da stvore

stanje koje ranije nije postojalo)- Latentne promene – nesvesno delovanje koje dovodi do posledica- Manifestne promene – svesno delovanje sa ciljem da se izazovu neke posledice- Svesno delovanje sa neočekivanim posledicama (Npr. raspisivanje izbora da bi se

ojačala vlast koje dovodi do gubljenja izbora) S obzirom na uzrok- Egzogeni uzrok – sistem se menja zbog nečega van sistema

(npr. sistemi primitivnih društava se menjaju usled dolaska kolonizatora)- Endogeni – zbog nečega unutar sistema

Činioci promena- Tehnološki determinizam

(Do promena dolazi zbog toga što je čovek homo faber, biće koje koristi oruđa,zbog neprestanih tehnoloških inovacija.)

- Ekonomski determinizam- Politički determinizam- Svest kao uzrok promena

Treba razlikovati način promene od smera promene. Npr. rast je kvantitativna promena, sistemje isti, samo veći…

Neki osnovni termini:

1. RAST – pod čim se obično misli na rast stanovništva i tehnološki rast, izaziva promene. Raststanovništva izaziva tehnološki rast, što izaziva ekonomski rast, što izaziva rast društvenogproizvoda.

2. RAZVOJ – ospoljavanje nekog imanentnog svojstva, analogija sa semenom. Razvoj se čestokoristi kao sinonim za promenu, ali promena je vrednosno neutralan pojam, a razvojpodrazumeva napredak. Svaki razvoj ima početnu tačku, pravac, faze i vrednosnoutemeljenje.

3. PROGRES – veoma slično pojmu razvoja, s tim što se zna šta predstavlja završnu tačku tograzvoja, ona je apsolutna vrednost kojoj se teži (komunizam, hristov dolazak, krajistorije...).

EVOLUCIONIZAM

Osnovni pojmovi za teoriju društvene promene od najšireg ka najnižem promena – najopštiji, neutralni pojam rast – kvantitativna promena razvoj – pretpostavlja poboljšanje

Page 3: promene skripta

progres – uži pojam od razvoja, interpretira ionako vrednosno određen pojam razvoja, težnjakrajnjem cilju. Ovaj pojam je problematičan poslednjih 20-ak godina.

Evolucionističko shvatanje društva je dominiralo u sociologiji od njenog nastanka, Ogist Kont jebio evolucionista. Sam pojam evolucije (društvenog razvoja) stariji je i od sociologije i odmodernog društva na koje se odnosi. Snažan podsticaj dala su mu geografska otkrića. PoNizbetu, kako su ljudi otkrivali svet i „primitivna društva“ na različitom stepenu razvoja, javilase i potreba za objašnjenjem dostignuća različitih stepena razvoja. „Postojala je potreba da seuočena empirijska raznolikost među ljudima protumači kao neki oblik homogenosti, trenutnipoložaj nekog društva tumači se kao stepen na jedinstvenoj lestvici razvoja čovečanstva.“Sam termin „evolucija“ vezuje se za Darvina (polovina XIX veka). Sociološki formulisani pojamevolucije javlja se pola veka pre (kod Konta). Ideja ne vuče koren iz razvoja prirodnih nauka,ali terminološki pripada korpusu prirodnih nauka. Podrazumeva napredujuće istorijskokretanje.

Kont:3 stadijuma razvoja ljudskog društva: teološka, metafizička i pozitivna faza. Noseći činilacrazvoja je ljudska misao, načini shvatanja stvarnosti. Razvoj od metafizičkog tumačenja svetado pozitivno naučnog.

Spenser:Značajniji za razvoj teorije evolucije od Konta. Ima dva metodološka stanovišta – idealno-tipskoi hronološko.

- Idealno-tipsko stanovište – idealni tipovi ne postoje u stvarnosti nego su metodološkooruđe. Pokazuje prelaz (tj. razvoj) od vojničkih ka industrijskim društvima. Za vojničkodruštvo karakteristični su ratovanje, osvajanje, običaji... a za industrijsko proizvodnja,ugovori... (Tenies smatra obrnuto – zajednica degradira u društvo.)

- Hronološko stanovište – pokazuje kako se društva vremenom razvijaju. Funkcionalnadiferencijacija je osnovna linija razvoja. Prvobitna društva su nediferencirana, tj. sviobavljaju sve poslove. Ovo se naziva nediferencirana homogenost. Ali ljudi nisujednaki, oni imaju različite sposobnosti, zato dolazi do postepene diferencijacije.Odnosno, iz individualne razlike među ljudima nastaje diferencijacija. Sposobnosti kojesu im date od prirode ljudi dalje unapređuju, razlike postaju sve veće i kumuliraju se.Iste uloge se povezuju – ono što je bilo individualno svojstvo i individualni položajpostaju grupna svojstva i grupni položaji. Ovo je istorijski nužno nepovratan proces,nema povratka natrag, kretanje napred je imanentno ljudima, ugrađeno je u njihoveindividualne razlike.

Evolucija je jedinstveno kretanje za prirodu i društvo, čovek je materijalan pa podležezakonima kojima podleže materijalni svet.Hronološka podela društava (Spenserovo progresivno hronološko stanovište):

- Nediferencirana, jednostavna društva – male, međusobno izolovane zajednice,pretežno sakupljačke privrede i sl.

- Složena društva – uspostavljaju se hijerarhije, postoji neki oblik organizacije iupravljanja tim društvima (neka vojno-politička hijerarhija).

- Dvostruko kompleksna društva – oblici podele rada se učvršćuju, društva se teritorijalnošire, intenziviraju se kontakti među različitim društvima, donose se zakoni...

- Društva koja imaju državnu organizaciju sa definitivno učvršćenim oblicima podelerada.

Razlike među ljudima se vremenom kumuliraju i postaju socijalne razlike. Nema povratkanazad, istorija je nužno i nepovratno kretanje, imanentno u samoj prirodi ljudi, u njihovimnejednakim interesima. Braneći te svoje nejednake interese, ljudi podržavaju poredak.

Luis Morgan

Page 4: promene skripta

Tehnološki činilac je u osnovi istorijskog procesa razvoja. Čovek mora da zadovoljava svojepotrebe, ali je biološki nesavršeno biće. Da bi nadoknadio svoju prirodnu slabost, upotrebljavatehnička sredstva. Razvoj tehničkih sredstava vodi ekonomskom razvoju. Društva na različitimstupnjevima ekonomskog razvoja su i različito uređena...Morganova periodizacija društveno istorijskog razvoja: divljaštvo prelazi u varvarstvopronalaskom vatre, a varvarstvo prelazi u civilizaciju pronalaskom pisma. U korenu razvojauopšte je tehnološki razvoj.Dirkem ima slično mišljenje, s tim što smatra da je u osnovi razvoja podela rada. Teniestakođe, s tim što ne govori o društvenom razvoju, nego o društvenoj promeni. Ne govori onapretku, naprotiv.

Lester Vord

Uvodi jednu logičku ideju – ako je sve podložno promeni, onda je to i evolucija, i ona se menja.Genesis – evolucija vezana za prirodu, spontana i imanentnaTelesis – ljudska evolucija, proizvod ljudi, nije spontana nego je plod ljudske kreativnosti, ljudimenjaju društvo prema svojim potrebama.- kosmogeneza – način na koji je formirana materija- biogeneza – način na koji je formirana živa materija- antropogeneza – nastanak čoveka kao posebnog biološkog bića, njegov nastanak je prekid u

odnosu na sve drugo što je živo, tj. različit je u odnosu na sve ostalo što je živo- sociogeneza – razvoj društvene zajednice, čovek izgrađuje društvo prema vlastitim

potrebamaZa svaku od ovih vrsta razvoja važe posebni zakoni.

Opšte karakteristike evolucionizma: Na ljudsku istoriju se gleda kao na jedinstvenu celinu (dok Darvin proučava razvoj vrsta –

filogeneza kod Darvina/ontogeneza kod evolucionista u sociologiji). Biološke metafore i analogije, ponekad čisti biologizam. Jedan od sonovnih koncepata

preuzet iz biologije je sistem. Promene na jednom delu sistema izazivaju promene udrugom delu sistema.

Promene su- nužne- usmerene (tj. imaju smer, obično od nižih faza ka višim)- imanentno uslovljene (date u samoj stvari)- nepovratne- uglavnom jednolinearne (pošto je društvo celina a promene imanentne, logično je da

se sva društva kreću u istom smeru)- fazne (faze su univerzalne za sva društva)- postepene- kumulativne

Evolucionističke teorije nastoje da daju neki opšti zakon društvenog kretanja, koji se definišena temelju jednog uzroka koji vodi tom kretanju (kao tehnologija kod Morgana, podela radakod Dirkema).Problemi teorije. U XX veku se napušta: Priča o istoriji čovečanstva kao jedinstvenom procesu, u XX v. proučavaju se pojedine

civilizacije ili razdoblja. Napuštaju se faze. Govor o fazama ili etapama zamenjuje se govorom o mehanizmima ili

zakonima ili činiocima ili uzrocima. Priznaju se periodi stagnacija ili nazadovanja u pojedinim društvima Nema jednolinearnog razvoja ljudskog društva (pr. socijalizam, postosocijalistička

transformacija). Nema samoimanentnih uzroka, uzrok može biti i spoljni, društva se ne razvijaju zbog

jednog istog uzroka. Možda je u nekim periodima tehnologija bila osnovni činilac društvenepromene, ali ne u svim. Drugo, neka društva jednostavno preuzimaju tuđi, razvijeniji oblik.

Page 5: promene skripta

NEOEVOLUCIONIZAM

Dž. Stjuard – multilinearna evolucija

Nema jedne kulture nego više kultura. Kultura nastaje u interakciji sa okolinom. Kulturenastaju u različitim prirodnim sredinama („ekološke niše“), društva se prilagođavaju svojojprirodnoj sredini razvijanjem određene tehnologije. Pošto prirodni uslovi nisu isti, ni kulturnioblici ne mogu biti isti. Generalni činilac postoji, to je tehnološko-naučni činilac (univerzalnosredište adaptibilnog momenta, razvijanje oruđa, poljoprivrede...). Tehnologija uslovljavaekonomiju, ekonomija uslovljava politiku i kulturu. Ali, značaj tehnološko-kulturnog činioca zadruštvenu promenu je sve manji, što je društvo udaljenije od faze pukog preživljavanja. Naistom tehnološkom nivou moguće je da se razlikuju politički sistemi, kulturni još više.

Maršal Salins – opšta i specifična evolucija

Opšta evolucija – može se utvrditi opšti razvojni princip u istoriji – rast humanizacije. Podhumanizacijom se misli na to da ljudi uspevaju da podrede okolinu (pa i samo društvo) svojimpotrebama. Životni uslovi su poboljšani, povećana je adaptibilnost, rast diferencijacije je opštirazvojni princip.Specifična evolucija – Pojedinačna društva se adaptiraju na svoje konkretno okruženje, društvonastoji da se što bolje adaptira.Između ova dva principa može doći do sukoba – ako se društvo savršeno adaptira na vrlospecifične uslove i ako ti uslovi ostanu nepromenjeni (prirodni), onda više nema razvoja (npr.Aboridžini). To jest, specifična evolucija može predstavljati prepreku opštoj.

Lenski

Tehnološko usavršavanje je osnova društvenog razvoja, ali ključni elementi nisu oruđa, negokomunikacija. Napredak u komunikacijskim sposobnostima je glavni činilac ljudskog razvoja.Različiti oblici komunikacija (načini prenošenja informacija) su vezani za različite nivoerazvoja.

- genetski- individualno učenje- razmena informacija (znakovima)- simbolička komunikacija (informacije se razmenjuju na daljinu, misli se na vremensku

daljinu, pismo)

03 - ISTORIJSKA ŠKOLARelativno radikalna kritika evolucionizma u XIX veku.U XIX veku ostvaren je napredak na svim planovima (tehnologija, ekonomija, društvenanauka...). Vrhunac je ostvaren u filozofiji – razvojem racionalizma, počevši od Dekarta,vrhunac je: Hegel (ideja je u osnovi ontološkog i epistemološkog). Stvarnost je umna, ono što je umno

je stvarno. Postoji jedinstvo stvarnosti kao takve a njena umnost se pokazuje u celom tokuistorije. Iz našeg načina saznanja, društveni i prirodni svet su isti.

DILTAJAli nema jedne suštine prirode i društva. Oni su u bitku različiti. U ljudskom svetu važna jeneposrednost ljudskih doživljaja (doživljaji stvarnog sveta razlikuju se jedan od drugog,samostalno iskustvo i motivacija za delovanje, delujemo iz idiosinkratičkih iskustava,različitost). Nasuprot tome, postoji prirodni svet, svet univerzalnog, opšteg, prirodni zakoni. Mismo jedinstveni, svaki događaj je jedinstven (proizvod naših delovanja). Istorija jedogađajnost, postoje međusobno odvojene, jedinstvene istorijske epohe (tzv. kulture). Pošto

Page 6: promene skripta

je čovek poseban i delatan, to dovodi do jedinstvenosti istorijskih događaja, i kad bi naukomobuhvatili taj skup diskontinuirane događajnosti, jedina društvena nauka mogla bi biti istorija.Za razliku od Hegelove opšte nauke o umu postoji principijelna razlika između prirodnih idruštvenih nauka, stvarnost je ontološki podeljena na 2 stvarnosti:1 – stvarnost prirodnih zakona2 – ljudska stvarnost, stvarnost individualnih delovanjaPrvoj se pristupa preko objašnjenja – prikupljaju se činjenice, zatim ih razvrstavamo,klasifikujemo, nalazimo smislenu vezu, uzročno objašnjenje, utvrđujemo zakone (postavljamohipoteze). Društvu se ne pristupa ovako. Ciljevi su određeni vrednostima, tuđi doživljaj nemožemo racionalno da spoznamo (put ka iracionalnom preko intuicije). Doživljaj pojedinca seospoljava, mi se intuitivno u to uživljavamo i pokušavamo da ih povežemo u smislenu celinu.Čovek sa drugima deli jezik, kulturu, vrednosti. To su zajednički elementi u određenomvremenu za određenu grupu pojedinaca, zajednički ciljevi delovanja (određeni vrednostima).Epohe se međusobno razlikuju i o tim epohama govorimo kao o tipovima. To je ključna idejaistorizma (epohe kao tipovi). One poseduju različite elemente vrednosti. Znači, Diltaj dajekritiku pozitivizma - bitno je razlikovanje prirodnih od društvenih nauka, jer se prirodni idruštveni svet bitno razlikuju.

VEBERPod direktnim uticajem Diltajevog stanovišta. Nominalističko shvatanje društva (pojedinac jejedini delatni činilac). Jedino je individua realna. To je karakteristično za sociologiju danas.Kolektivno postoji pod uslovom da se unapred zna da su kolektivi grupe individua, kadakolektivi deluju tako da pojedinci unutar kolektiva donose odluke (oni na vrhu), a drugipojedinci izvršavaju te odluke. Kolektivno delanje se u krajnjoj analizi mora razviti naindividualna delanja! Akteri su delatni pojedinci sa različitim motivima! Pojedinci delaju sobzirom na vrednosti (delovanje je vrednosno orijentisano i smisaono) i sociolog nastoji danađe smislenu vezu između subjektivno orijentisanog delanja (odnosi između ciljeva i sredstavadelanja). Samo tako se dolazi do razumevanja – nalaženjem smisaone veze između ciljeva isredstava da se ciljevi postignu.Veber nije samo razumevajući sociolog (u „objašnjenju“ je razlika između Vebera i Diltaja).Objašnjenja:

- uzročna – opšte pravilnosti i da ih situiramo pojedinačno (iz opšteg u pojedinačno);samo pomoćno objašnjenje

- idealno tipska objašnjenja – osnovno objašnjenje uz razumevanje – karakteristične,istaknute elemente sređujemo i ako možemo smisleno da ih povežemo (nađemo vezu)dobijamo idealni tip

Primer na objašnjenju kapitalizma - Veber ne nudi isključivo objašnjenje nastanka kapitalizma (njegovmetod je i razumevajući i objašnjavajući i idealno-tipski). Početna tačka – istorijsko statistički metod –gde se pojavio kapitalizam, ko su nosioci kapitalizma, imaju li zajedničke osobine i mogu li se povezati.Zajednička tačka im je protestantska religija (to je statistička činjenica). Tip vrednosti (vrednosnielement) je neophodan da bismo rastumačili kapitalizam. Sredstva su prilagođena ostvarenju cilja.Protestanti nisu potrošači nego askete, akumulatori, štediše. Osnovna ideja je da je vrednost spas, ako seponašaju u skladu sa tim biće izabrani. Bog je svemoćan, pojedinac je nemoćan i ne možemo da utičemona našu sudbinu, na božju volju. Možemo umiriti dušu saznanjem, a saznanje je veza ovostranog ionostranog života. Ako smo tamo nagrađeni, ovde moramo imati naznaku nagrade, a nagrada je bitiuspešan u svom radu. Bog nam je dao talenat a naša je dužnost da tu sposobnost razvijamo u ovom svetu.Ona mora da bude u slavu boga i da bude u korist drugih ljudi. Onaj ko je uspešan može pretpostaviti daje bogu mio. Ovo su osnovne ideje kalvinizma.Ovo objašnjenje je jedno od objašnjenja kapitalizma, dopuna drugim analizama. Ističe se vezaspasa i našeg ovozemaljskog delovanja. I ova Veberova analiza se oslanja (polazna tačka) napozitivno-sociološki metod.U modernoj birokratiji se razvija ona vrsta racionalnosti, koja uspostavlja vezu između ciljeva,delovanja i sredstava. Moderna birokratija se regrutuje putem formalne procedure(ispitivanjem kompetencije, sposobnosti), sve je uređeno na racionalan način.Ne možemo ništa da predvidimo (kao što kažu pozitivisti), možemo samo da objasnimo.Nemoguće je da se nauka oslobodi vrednosti.

Page 7: promene skripta

04 – CIKLIČNE TEORIJEEvolucionisti govore o razvoju, težnja nauke je ideja o njenoj vrednosnoj neutralnosti,objektivnosti. Mi smo vrednosno opterećeni, nema objektivnosti po pitanju društvenih nauka.Vlastiti vrednosni sud namećemo kao ideju o promeni, razvoju. Evropsko društvo je osnovnikriterijum na osnovu koga se prosuđujemo; razvoj društva polazi od razvoja evropskog društva!Cikličari su radikalni kritičari evolucionizma. Preteče – Platon, Polibije, Viko, Šopenhauer,Niče. ŠPENGLER – “Propast zapada”Ključne jedinice njegove analize su kulture. Zapad je faza u procesu istorijskog bivstvovanjajedne kulture, a ovo je period sveukupne degradacije zapada, zapadne civilizacije. Istoriju poŠpengleru možemo da proučavamo na intuitivan način, gde je suština kulture nešto što jeduševno, suština kulture je duševnost a duševnost je totalizovani pristup stvarnosti (obuhvatasve pristupe stvarnosti). Ne znamo korene duševnosti kulture, ona je takva kakva je. Metodkojim ćemo joj pristupiti je analogija; ne možemo da uđemo u nju. Osnovno analoško sredstvoza tumačenje kultura je morfologija biljaka. Kulture su kao biljke, postoje dve karakteristikebiljolikosti:

- Životni ciklus kulture – sve kulture se rađaju (ne znamo iz čega, ne možemo utvrditikorene) u gradovima, rastu, razvijaju se, cvetaju, daju plodove, ali posle zrelosti slediodumiranje.

- Biljka je sama za sebe, ukorenjenost, kultura je vezana za prostor na kome se nalazi;između kultura nema transfera, postoji iluzija preuzimanja (npr. demokratija grčkogpolisa vs. savremena demokratija).

Zapadni svet je period civilizacije, faza u ciklusu, faza nazadovanja (cveta, umreće), naizdisaju je.Zajedničku tačku svake kulture možemo intuitivno naslutiti. :Katoličanstvo – vertikala koja se ispoljava u društvenom kroz hijerarhiju katoličke crkve(katedrale)Pravoslavlje – linija horizontale, nema glavnog u piramidi (oblik crkve – vizantijski)Svaka od 8 kultura čini krug – na simbolički način prostorno razdvojene (u istorijskom smislu).Kulture gonjene svojom sudbinom prolaze kroz cikluse, sve kulture, ciklično kretanje jesudbinski dato.Po ovom pristupu, svi događaji i ljudi (koji žive u istoj fazi) su istovremenici (Napoleon iAleksandar Makedonski su savremenici jer označavaju prekretnicu, pad) za razliku odistoriografskog shvatanja.(Špengler je Nemac što je bitno za njegov pojam kulture – Nemci nisu mogli da se takmiče sadrugim narodima na bilo kom polju (tehnologija, ekonomija), osim na polju kulture). TOJNBI – “Istraživanje istorije”Ciklično kretanje je empirijsko, istorija se odvija unutar zatvorenih civilizacijskih krugova.Tojnbi, da bi opisao istorijsku društvenu celinu:

- uporedno empirijski proučava celinu svetske istorije- povezao istorijske činjenice- centralna kategorija je kategorija izazov-odgovor.

Izazov-odgovor: Grupe se suočavaju sa spoljnim problemima, njihov opstanak sudara se sateškoćama (prirodnim – poplava, hladnoća, društvenim – napadi, pobune). Izazovi – na njihgrupe ljudi nastoje da daju odgovore (kreativne), na taj način postepeno se razvijalacivilizacija.Pojedinci, posebno oni obdareni, u stanju su da ponude kreativne odgovore. To znači dakreativne manjine vode civilizaciju. Time se daje individualno rešenje za opšti problem.Mehanizam kojim se prenosi odgovor jeste mimesis (oponašanje). Većina oponaša ono do čegaje došla kreativna manjina. Dobrovoljno oponaša, jer to rešava problem.Dok postoji dvojstvo kreativna manjina/većina koja oponaša, dotle se civilizacija razvija.Zašto pojedinci? – Zbog načina na koji se dolazi do kreativnih rešenja – usamljenički rad (kao iŠopenhauer – povući se iz sveta). Da bi se dao kreativni odgovor pojedinac se mora povući, da

Page 8: promene skripta

bi shvatio šta se u društvu dešava. (1. faza – kreativci se povlače iz sveta; 2. – vraćanje, dajuodgovor i drugi ga mimetiraju).Pošto je reč o stvaralaštvu, civilizacija je moguća u raznim prirodnim i društvenim okolnostima,ne postoje stvari koje o(ne)mogućavaju razvoj, postoji samo nešto što otežava (tamo gde nemaizazova nema ni odgovora), sredina bez izazova je nestimulativna, isto kao i sredina sa punoizazova. Umereno stimulativni uslovi su najbolji za razvoj civilizacije.Problem: U jednoj tački nema više pojedinaca koji su u stanju da daju odgovor koji bi rešioizazov. Smanjuje se kreativnost. Kreativna manjina počinje da se transformiše, ali više nemalegitimitet, počinje silom da se transformiše u vladajuću manjinu (1), problem može biti i uinstitucijama (2), postoje odgovori i rešenja ali stanovništvo više ne oponaša rešenja (3).Nova ključna grupa je proleterijat (ne u Marksovom smislu) – to su diskriminisane manjine posvim mogućim osnovama (siromašni, žene, etničke grupe, negde i bogati)

- unutrašnji proleterijat – unutar civilizacije- spoljašnji proleterijat – izvan civilizacije (kao Germani u odnosu na Rimsko carstvo).

Dolazi do doba nemira, opadanja civilizacije koje vodi do sloma – ciklus koji se zatvara.Proleterijat u doba nemira stvara univerzalnu religiju; iz svog diskriminisanog položaja stvarajuideju o svom zajedništvu (kao hrišćani u rimu).Sledeća faza je stvaranje univerzalne crkve (institucije).Tako je moguće da se rodi nova civilizacija.

Razlike između Tojnbija i Špenglera:1. Moguće je da se iz te osnove, iz doba nemira, rodi nova civilizacija. Postoje

neposredne veze, moguće su, ne nužne.2. Po Tojnbiju, civilizacije ne moraju da prođu ceo krug3. Ciklično kretanje je empirijsko nije sudbinski dato kao kod Špenglera.

Zapad nije zatvorio krug, pronalaženje odgovora je moguće, propast zapada nije imanentna, nemožemo znati šta će biti.Metafore – kretanje civilizacije se poredi sa kolima (točkovi se vrte u krug, ali kola idu dalje),ili sa planinarima. SOROKINPokušava da sjedini cikličnu i razvojnu teoriju. Umesto kultura i civilizacija govori osociokulturnim sistemima (ima ih 3 – ideacioni, idealistički i senzitivni), koji se smenjuju.Princip granice – svaka stvar ima granicu, ponavljanje ima granicu, razvoj ima granicu, zatonije moguće da se društvo samo razvija/samo smenjuje.Da li je istorija ponovljiva ili specifična. Istorijski razvitak je oscilovanje između dva kulturnovrednosna polja (ideacioni i senzitivni tip), ta dva polja su granice ljudske civilizacije –ponavljanje je imanentno istoriji. Ideacioni donosi promene.

MARKSISTIČKO TUMAČENJE DRUŠTVENIH PROMENA

Evolucionizam i kritike evolucionizma sa različitih pozicija su dominantni u sociologiji XIX veka. I jednoi drugo imaju zajedničku polaznu tačku (idealno tipski? Šta idealno tipski? Kakva zajednička tačka?). Evolucionizam – napredak (opšti), epistemološko jedinstvo sveta (svet je saznatljiv jednom naukom),

ideal da društvena nauka dostigne prirodne (ekonomija je najbliža tome), ontološko jedinstvo. Kritika – Diltaj - postoji ontološka razlika društvenog i prirodnog sveta. Evolucionizam je građen kao

principijelno pogrešan, zbog pokušaja da se društveni svet interpretira sa stanovišta prirodnih nauka.Društveni svet je rezultat samoproizvođenja u čijoj osnovi stoji ljudska sloboda.

Ovo su idealno-tipske razlike, i kod evolucionista se javljaju ideje o razlici između materijalnog,organskog i ljudskog sveta (ali za njih postoji temeljno jedinstvo).

KARL MARKS

Ovo shvatanje o temeljnom jedinstvu prirode i društva važi i za Marksa (tj. materijalističkostanovište), ali postoji i implicitna kritika ovakvog stanovišta unutar marksizma. Marksizam bi

Page 9: promene skripta

mogao da se tumači kao jedan od oblika evolucionističkog stanovišta, Marks je izrazitipredstavnik XIX-ovekovnog mišljenja. Pored svega toga, nije sistematski i na razvijen načinformulisao svoje stanovište. Marksovo stanovište je razbacano po čitavom nizu tekstova,fragmentarno, često protivrečno.

Shvatanje istorije: Istorija se shvata kao prirodan proces (ovostrani, nema druge sile koja biinicirala taj proces). Priroda je razvojna, ima jasnu razvojnu nit, od big banga do danas. Istulogiku sledi i društvo. Postoje prirodni zakoni kojima smo i mi (društvo) podložni, nemanikakvog božanskog uplitanja, proviđenja. Taj proces (razvoja) je imanentan, prirodni zakonisu sami po sebi takvi (da se kreće od prvobitnih oblika pa dalje). Materijalni, organski idruštveni svet prolaze kroz razvoj, progresiju, novi oblici su moralno bolji od starih.Progresivan razvoj podele rada je ono što karakteriše celu istoriju. Od Hegela je preuzeosledeće: društvenu istoriju shvata kao razvojnu istoriju, kao razvoj slobode. Linearnost ovograzvoja se ne iskazuje neposredno, neprozirna je običnom oku. Filozof mora pronaći tooslobađajuće kretanje istorije (koje se odvija kroz kretanje bića i nebića, datog, kritike datog,kritike kritike… tj. teze, antiteza i sinteze). Tek kroz prevladavanje unutrašnjih suprotnosti,dolazi se do sledeće faze, savršenstva. Od Hegela je takođe preuzeo kritički metod – ići izvanneposredne stvarnosti, iznalaziti protivrečnosti koje čine bit stvarnosti.

Shvatanje društvenih promena: Koristi dva opšta pristupa, međusobno suprotstavljena –strukturni i akterski.STRUKTURNI PRISTUP je ono što Marksa čini XIX-ovekovnim evolucionistom: ljudsko društvo usvom razvoju prolazi put od prvobitne zajednice do sadašnjeg kapitalizma (XIX), doći će dokomunizma. Ovaj put je podeljen na faze, na društveno-ekonomske formacije – istorija društvaje istorija društveno-ekonomskih formacija (prvobitna zajednica, robovlasništvo, feudalizam,kapitalizam, komunizam). Društvena-ekonomska formacija ukazuje na osnovni mehanizam nakojem se baziraju društveni odnosi. Društvo je ekonomski utemeljeno, sama ta utemeljenostdeli se na dve celine:

- Proizvodne snage (sredstva za proizvodnju i čovek sa svojim znanjima) – imajuimanentnu tendenciju razvoja. Istorijski se razvijaju od najprimitivnijih (vatra ipodela rada). Razvoj je rezultat svojstva čoveka kao praktičnog bića, čovek sepraktički odnosi prema svetu, menja svet, ima alate…

- Proizvodne odnose – temelj svih društvenih odnosa, formiraju se unutar sferematerijalne reprodukcije društva, temelj ovih odnosa su vlasnički odnosi, kontrolanad resursima.

Društveno-ekonomske formacija opstaje sve dotle dok proizvodni odnosi omogućavaju razvojproizvodnih snaga. Tj. društvo (kapitalizam) neće propasti dok ne postane smetnja razvojuproizvodnih snaga.Novo društvo nastaje tek kada se u okviru starog stvore elementi novog društva. Komunizam ćenastati kada društvene snage budu dovoljno razvijene, kapitalizam je nastao kada se pojavilagrupa preduzetnika i oslobođenih seljaka (budućih najamnih radnika) u feudalizmu.Nadgradnja (politički, pravni i kulturni podsistem) – Država (središte političkog podsistema) jepolitički oblik vladavine vlasničke klase, izraz ekonomskih odnosa. Pravo – odnosi kontrole nadsredstvima za proizvodnju pretočeni u pravnu formu. Kultura su ideje vladajuće klase,pretočene u ideologiju, religiju, umetnost.Pitanje umetnosti antike…

Problemi teorije: Problem nove društvene klase - Društveno-ekonomska formacija se u osnovi pojavljuje kao

oblik utemeljen na suprotnosti 2 klase (vlasnici sredstava za proizvodnju i nevlasnici).Unutrašnja dinamika se konstituiše na sukobljavanju te dve klase. Sukobi te dve klase vodedo propasti te društveno-ekonomske formacije u uslovima u kojima nema mesta za daljirazvoj proizvodnih snaga.Problem – snage novog društva se razvijaju u krilu starog društva. Novo društvo ne stvarapotlačena klasa nego neka sasvim nova klasa. Novo društvo se gradi mimo klasa starog. Npr.

Page 10: promene skripta

buržoazija nije nastala iz kmetova (nastala je od trgovaca, zemljovlasnika, bogatihseljaka…). Te dve klase (stara i nova) nisu povezane (mada tako izgleda). Proletarijat jeklasa koja će promeniti društvo?

Problem granica kapitalizma - granica kapitalizma kao društvenog odnosa u kojoj onpostaje smetnja za dalji razvoj proizvodnih snaga je pad prosečne profitne stope. Izvorprihoda vlasnika je višak vrednosti. Višak vrednosti stvara proletarijat. Samo iz onog delakapitala koji je uložen u radnu snagu stvara se višak vrednosti. A kapital se ulaže u razvojtehnologije. Sve veći deo kapitala sastoji se iz fiksnog kapitala, izvor profita je sve manji,vremenom će profitna stopa biti toliko mala da se kapitalisti neće isplatiti da radi. Kadadođe do te tačke, kapitalizam će se objektivno slomiti.Problem – ovakav slom društva nema veze sa slomom zbog toga što proizvodni odnosiometaju razvoj proizvodnih snaga. Do sloma dolazi upravo zbog razvoja proizvodnih snaga(ulaganja u njih).Grosman – Nije problem u profitnoj stopi već u masi profita.Roza Luksemburg - Kapitalizam će propasti onda kada pobedi. On može da opstane samodok postoji ne-kapitalizam. Radnici dobijaju nadnice a kapitalisti profite. Radnici od svojihnadnica kupuju proizvode kapitalista, a kapitalisti od toga ostvaruju prihode.

Problem nekoherentnosti, odudaranja od osnovnog stanovišta, AKTERSKI PRISTUP –Kapitalizam se slama kada nema prostora za dalji razvoj. Ali kapitalizam se može slomiti ina drugi način - onda kada postoji svesni društveni akter koji intencionalno nastoji da seoslobodi, namerno nastoji da izgradi novi društveni poredak. Proletarijat je klasa kojadolazi do istorijske samosvesti. Za novo društvo potrebna je, dakle, materijalnapretpostavka i nova društvena klasa sa samospoznajom, svešću o sebi, o novom oblikudruštva.Problem – Akterski pristup se ne može neprotivrečno povezati sa strukturnim. Ako jegranica kapitalizma imanentna, ako je razvoj neizbežan, čemu onda svesna akcija, da li je iona neizbežna?

Problem odnosa istorijskog razvoja i istorijske destrukcije – mogu li se britanskikolonijalizam ili trenutna američka nasilna demokratizacija drugih zemalja mogu smatratirazvojem sa stanovišta ljudske slobode. Ako je sila sredstvo Hegelovog istorijskog duha,kako se sloboda razvija kroz neslobodu? +Problem neistorijskih naroda…

U vezi sa prethodnim, problem linearnosti i klasifikacije - Postoje društva koja se neuklapaju u Marksove 4 definisane društveno-ekonomske formacije (robovlasništvo,feudalizam, kapitalizam, komunizam) – mnogi azijski narodi, preskakanje kapitalizma kodSSSR. Istorija ima sporedne staze, nelinearni razvoj.

3 ključne Lenjinove revizije:1. Mogućnost socijalizma u nerazvijenoj zemlji – u specifičnim istorijskim okolnostima, kriza

kapitalizma koja vodi do njegovog sloma može da dobije izraz ne tamo gde je kapitalizamnajrazvijeniji (gde je dakle strukturalno pripremljen za propast), nego gde je najslabiji.

2. Mogućnost da se to dogodi u perifernoj zemlji počiva na ideji da nije nužno da seproleterijat osvesti. Proleterijat ne može sam da dođe do tih ideja, jer je u razvijenimzemljama korumpiran visokim nadnicama, a u nerazvijenim je previše slab. To treba da ideposredno preko partija, menja se akter. Tj. ovde akterska intervencija ne ide neposrednopreko proletarijata, nego posredno preko partija.

3. Postoji međusistem između kapitalizma i komunizma – socijalizam. U tom prelazu,kapitalizam se pokazuje ne kao svetski proces, nego kao proces ograničen na jednu zemljuili grupu zemalja.

Page 11: promene skripta

TEORIJE MODERNIZACIJE – I

Proučavanje razvojnih dimenzija savremenog društva, razvoja nerazvijenih zemalja. Ovo proučavanje se vrši iz perspektive savremenog zapadnog društva. Opšta hipoteza je da je zapadno društvo ključ za razumevanje društava trećeg sveta.

Zemlje trećeg sveta su tradicionalna društva, a istorijski razvoj se kreće u pravcumodernizacije prema obrascu najmodernijih društava kao što su SAD (preuzetevolucionistički koncept).

Istorijski kontekst u kome nastaju: Posle II svetskog rata raspada se prethodni sistem svetsko-istorijske organizacije (kolonizacija). Središte zapadnog sveta prebacuje se u SAD, one postajuhegemon. Rival u ovom usponu im je SSSR. Dekolonizacija ostavlja veliki politički nepokrivenprostor (oslobođene kolonije), za koji postoji borba ova dva centra (ideološki orijentisana).Teorija postaje glavno oružje u ovim borbama.

Osnove teorije modernizacije: Evolucionizam i funkcionalizam.Iz evolucionizma je preuzeto:

- Društveno kretanje je razvojnog i progresivnog karaktera (sva tradicionalna društvaprelaze u moderna)

- Razvoj je jednolinearan (sve zemlje će proći kroz sve faze razvoja i stići do oblikakarakterističnog za zapadno društvo)

- Ovaj proces je faznog karaktera- Nepovratan je- Unutar društva deluju činioci koji podstiču društvo na takvo kretanje (endogeni činioci) Bave se samo nerazvijenim zemljama savremenog društva, za razliku od evolucionista

koji su se bavili celom ljudskom istorijom.Iz funkcionalizma je preuzeto:

- Temeljno razlikovanje između tradicionalnih i modernih društava (idealno-tipski model)i s tim u vezi podela na:- Kolektivizam / individualizam- Univerzalizam / partikularizam- Funkcionalno difuzne uloge / funkcionalno specifični odnosi- Pripisani status / postignuti status

Različita određenja pojma modernizacije: Modernizacija je istorijski proces (napredovanje nerazvijenih društava) Određivanje pojma u relacionom smislu (postizanje onih društvenih oblika u nerazvijenim

društvima koja su karakteristična za zapadna društva; zapad je cilj, smer kojim se krećunerazvijena društva)

Proces modernizacije kao analitički okvir - modernizacija kao sistem promena u različitimsferama društvenog života, koja podrazumeva funkcionalno-strukturalnu diferencijaciju,tehnološki napredak, industrijalizaciju, urbanizaciju (koja podrazumeva preseljenje ugradove i promenu delatnosti, deagrarizaciju, tržišne preokrete). To su procesi kojipredstavljaju modernizaciju sa analitičkog stanovišta, tj. ono što modernizacijapodrazumeva.

Uzročni mehanizmi kojima se tumače procesi modernizacije: Modernizacija je uslov za opstanak društva - društva koja se ne modernizuju osuđena su na

propast Tehnološki determinizam – postoje imanentni razlozi za tehnološki razvoj, a tehnologija je

inicijator svih drugih društvenih promena. Ovo je nametanje zapadnih društvenih obrazaca. Proces društvenog inžinjeringa – društvene elite, koje imaju saznanje o svetskim

društvenim procesima, uvode modernizacijske obrasce (tehnološke, političke, kulturne) u

Page 12: promene skripta

društvo (“inžinjering odozgo”). To se kombinuje sa spremnošću stanovništva da prihvati teobrasce.

NIL SMELSER

Modernizacija je proces stukturalne diferencijacije. Jedan složeni društveni proces (funkcija)koji se u predmodernom društvu odvijao u okviru jedne društvene institucije, sada se razlažena niz procesa koji se odvijaju u više institucija. Pri tome, zbir svih novih pojedinačnih funkcijaodgovara staroj, opštoj funkciji. Pojedinačne institucije efikasnije obavljaju svoje funkcijenego što je to nekad činila stara institucija. Na primer, porodica je u tradicionalnom društvuobavljala čitav niz funkcija (reproduktivnu, ekonomsku, socijalizacijsku, vaspitno-obrazovnu…),a u modernom društvu su skoro svaku od ovih funkcija preuzele druge institucije (škola,preduzeće, psihijatar…) koje obavljaju svoju funkciju efikasnije nego što može porodica.Problem – problem se može javiti kod koordinacije i integracije različitih funkcija, što može dadovede do opštih društvenih poremećaja (agitacije, pobune, revolucije…). To su posledicemodernizacije.

VOLT ROSTOV (Walt Rostow)

Daje ideju take-offa, uzleta. Proces modernizacije se odvija u 5 faza: Prva faza je tradicionalno društvo, sa tradicionalnom ekonomijom, koja funkcioniše na

principu zadovoljavanja neposrednih potreba. Društvo proizvodi samo ono što troši.Poljoprivredna društva.

Priprema za take-off do koje dolazi usled srećnih okolnosti (tehnološki pronalazak,saznanje, preduzetni pojedinci, kontakt sa razvijenim društvima). Posledica ovih okolnostije rast proizvodnje, što stanovništvu daje veće šanse da preživi. To direktno utiče na rastpotrošnje (više stanovništva više troši). Povećana proizvodnja se potroši, ali ipak postojirast proizvodnje.

Take-off, uzlet. Zbog velikog tehnološkog pronalaska, centralizovanja kontrole nadresursima, promena na svetskom tržištu… Umesto trošenja proizvedenog viška sada jemoguće najmanje 10% društvenog proizvoda investirati u proizvodnju.

Samoodrživi, kontinuirani ekonomski rast. Društvo masovne potrošnje – društvo koje dobija proizvodne stimulanse iz povećane

potrošnje, tj. rastu i proizvodnja i potrošnja.Ovaj proces jeste imanentan, ali dužnost zapada je da taj proces podstakne u zemljama trećegsveta (Rostov je ovo pisao 60-ih), tako što će doprineti da se proces investiranja olakša, ili ćedati svoj, kapital, tehnologiju… (spoljno povećanje društvenog proizvoda). Tj. domodernizacije u ovim zemljama bi svakako došlo, ali intervencija sa strane bi ubrzala ovajproces.

DŽEJMS KOLEMAN

Govori o političkoj modernizaciji, koja sadrži tri procesa: Diferencijacija političke strukture - Sastoji se u razdvajanju religijskih od pravnih normi,

partijskog od administrativnog aparata. Sve će biti efikasnije ako svako radi svoj posao, akosu uloge razdvojene, tada je i društvena integracija čvršća jer svi zavise jedni od drugih.

Sekularizacija političke kulture - Proces stvaranja građanske jednakosti, univerzalnoggrađanina. Sastoji se u:

- univerzalističke pravne norme (svi su isti pred zakonom)- prednost postignuća u odnosu na pripisane statuse (statusi se dobijaju po zasluzi)- masovna politička participacija

Rast kapaciteta – Sposobnost političkog sistema da postigne svoje ciljeve zavisi od:- pre svega od veličine političke zajednice (veća zajednica-veći kapacitet)

Page 13: promene skripta

- od efikasne primene odluka- od snage centralne vlade (nasuprot regionalnoj)- od mogućnosti stanovništva i političkog sistema da prihvati nove zahteve, od

sposobnosti intervenisanja u konkretnim novonastalim situacijama.Moderan politički sistem u stanju je i da ne uspe, zbog kriza – krize nacionalnog identiteta,krize legitimiteta, krize participacije (socijalističke države).

ALEKS INKELES

Istraživao modernu ličnost. Moderna ličnost je ličnost koja veruje u nauku, da nauka može dareši probleme, ličnost koja je otvorena prema svetu, novim iskustvima, otvorenih stanovišta,okrenuta ka postignuću, želi više od onog što ima, orijentisana na dugoročno planiranje.Postavio je empirijsko pitanje – šta se dešava sa ličnostima koje žive u nerazvijenim zemljama.Radio je istraživanje mladih u 6 zemalja trećeg sveta (Azija, Afrika, Latinska Amerika) i podelioih u 3 grupacije – poljoprivrednu omladinu, mlade koji rade u industrijskim preduzećima istudente. Znači, istraživanje je vršeno na mladima u 6 zemalja na različitim nivoimadruštveno-kulturnog razvoja koji su u procesu formiranja vrednosti.Nalazi – ključna razlika između tradicionalnih i modernih ličnosti je obrazovanje (tj. nivoobrazovanja i vrsta – tehničko školovanje mnogo manje utiče na ličnost od društvenogobrazovanja). Ličnost učitelja igra značajnu ulogu, odnosno vrednosti koje zastupa. Takođe,rad u industriji pozitivno deluje.Postoji teza da je modernizacija proces iskorenjivanja, izbacivanje iz uobičajenog, poznatog, ida, kao takva proizvodi stres, psihofizičke probleme kod pojedinaca. Inkeles smatra da ovo nijetačno. Njegovi nalazi pokazuju da nema korelacije između nivoa modernosti i stresa.

MODERNIZACIJA, NOVIJI, MULTILINEARNI PRISTUPIStarije teorije modernizacije (50-ih), tumačile su zemlje trećeg sveta kao tradicionalna društvai bavile su se njihovim promenama („razvojem“) u moderna društva, društva zapadnog tipa.Kritike starijih teorija modernizacije:

- jednolinearnost – razvoj zemalja ne ide istim tokom, primer: Južna Koreja- vesternizacija – (možda to da nece se sve zemlje razviti prema zapadnom modelu, npr.

azijske zemlje će se pre razviti po japanskom modelu)- neke zemlje nisu uspele u modernizaciji, primer: zemlje Latinske Amerike

Noviji pristupi u teoriji modernizacije javljaju se od druge polovine 70-ih godina. Mogu sepodeliti u dve grupe: teorije koje se bave zemljama trećeg sveta i teorije (još novije) koje sebave zemljama Istočne Evrope.

Osnovni stavovi: Ne postoji jasna linija koja razdvaja tradicionalna društva od modernih. Neki elementi

tradicionalnih društava postoje i u modernim i obrnuto, na primer Kina.(Retradicionalizacija)

Nema opštih obrazaca (kao što je „take-off“), umesto proučavanja generalnog, opšteg tokamodernizacije koji važi za sve zemlje, proučavanje se sada fokusira na konkretne zemlje.

Krajnja tačka (razvoja) ne može biti ista, postoje referentna društva (?), neće svi završitina isti način. Na primer, zemlje jugoistočne Azije će se razviti po japanskom modelu,Srbija po mediteranskom, Češka po nemačko-austrijskom...

Modernizacija u podsistemima će se realizovati na različite načine, ekonomskamodernizacija ne mora ići istim tokom kao politička. Različit je i tempo modernizacije urazličitim podsistemima. Zato se ne može očekivati da razvoj bude konstantno linearnonapredujući.

Page 14: promene skripta

Ideja da je modernizacija imanentna tendencija u sivm društvima se napušta. Novijeteorije modernizaciju pripisuju veoma snažnom spoljašnjem uticaju.

Mong – Istraživanja veze vrednosnih orijentacija i ekonomije na primeru Hong-Konga (tj.kako vrednosne orijentacije deluju na ekonomski razvoj). Isti tradicionalni obrasci(paternalizam, nepotizam, „porodična“ ekonomija) prisutni su i u Hong Kongu i u Kini. U H.K.ne koče razvoj ekonomije zbog liberalnog političkog uređenja, a u Kini koče zbogcentralizovane, planske ekonomije. Tj. tradicionalni obrasci ne koče modernizaciju.

Hantington – razmatranje demokratije, religije.Za demokratiju je potreban određeni nivo ekonomskog razvoja i autonomna buržoazija.Neke religije podstiču modernizaciju (protestantizam), neke koče (islam).

TEORIJE ZAVISNOSTI

Ključna zajednička tačka teorija modernizacije i teorija zavisnosti: Zajednički predmetbavljenja, obe se bave zemljama trećeg sveta:

Ključna razlika: Teorije zavisnosti razvile su se kao radikalna kritika teorija modernizacije.Razlika je u uglu gledanja na društvene promene, odn. razvoj. Teorije zavisnostiposmatraju razvoj sa stanovišta zemalja trećeg sveta.

ECLA (Economic Comission for Latin America) – Program ove komisije je prevazilaženje ključnihproblema zemalja Latinske Amerike. Sve one imaju nerazvijenu ekonomiju – bile supoljoprivredne zemlje koje su uvozile industrijsku opremu. Ideja ECLA-e je da u ovim zemljamatreba razviti industriju. Način na koji će se to postići je sledeći – treba otežati uvoz,podizanjem carina na industrijske proizvode. Država će stimulisati proizvodnju industrijskeopreme (znači treba podstaći domaću industrijalizaciju). Industrijalizacija zemlje će podstaćiizvoz, a to će dalje dovesti do poboljšanja platnog bilansa, samim tim i do ukupnog društvenograzvoja.Ovaj projekat je doživeo neuspeh. Preduzeća nisu mogla da izvoze jer postoji jakakonkurencija na spoljnom tržištu. U uslovima unutrašnje trgovine, nisu mogli da apsorbujuproizvode (valjda je sada bilo previše domaćih industrijskih proizvoda, više nego što je trebalo,jer su predviđeni za izvoz, a nisu izvezeni?), što je dovelo do povećanog deficita platnogbilansa, a to je dovelo do povećanja dugova.50-ih dolazi do velikih socijalnih raslojavanja (jaza između grupacija), inflacije, društvenekrize, nemira, levičarskih udara i vojne diktature (s ciljem da spreči levičarske udare).60-ih (početkom) nastupa vreme “levih”, vreme antikapitalističkih i antiratnih pokreta (izmeđuostalog i u SAD, javlja se hipi pokret kao kritika potrošačkog društva). Nastupila je kriza modelazapada. Dolazi i do promena unutar levice (odustajanje od marksizma i boljševizma). Dolazi douspeha komunizma u Kini, Kubi, seljačke revolucije donose socijalizam.

Ključne sintagme teorije zavisnosti: Razvoj nerazvijenosti (Andre Gunder Frank) – nerazvijene zemlje nisu oduvek bile

nerazvijene, nerazvijenost je proizvod istorijskog razvoja. Razvijene zemlje su se razvilena račun nerazvijenih, zato i jesu razvijene. Razvile su se putem nejednake razmene.

Nejednaka razmena – u nerazvijenim zemljama u proizvodnju robe uložena je velikakoličina rada (vrednosti) i ova roba razmenjuje se za robu koja je proizvedena na Zapadu iu koju je uložena mala količina rada (industrijski proizvodi). Npr. banana za šraf.Nerazvijene zemlje ne smeju da slede uobičajene modele i obrasce razvoja zapada jernemaju svoje, još nerazvijenije zemlje koje mogu da crpe i na čiji račun mogu da serazviju. Naprotiv, one moraju da prekinu odnose sa zapadom (odn. intenzivnu ekonomskurazmenu koja se odvija na njihov račun), a da bi to učinile moraju da slede put socijalizma.

Page 15: promene skripta

Put socijalizma – nerazvijene zemlje treba da se međusobno povežu inače će stalnozaostajati.

TEOTONIO DOS SANTOS

3 faze u razvoju zavisnosti: Kolonijalna zavisnost – zemlje centra (tj. razvijene zemlje) koriste vojnu (i organizacionu)

nadmoć i bez naknade uzimaju bogatstva zemalja trećeg sveta (pljačka). Finansijsko-industrijska zavisnost – nejednaka razmena na međunarodnom tržištu (izvoz

sirovina, uvoz industrijskih proizvoda odn. banana za šraf) imaju negativne posledice ponerazvijenu zemlju – zadržavanje društvene strukture karakteristične za nerazvijenezemlje – poljoprivredne strukture siromašni seljak i latifundista (bogati veleposednik)zajedno sa političkom oligarhijom.

Tehnološko-industrijska zavisnost – od II Svetskog Rata na ovamo. Postoji industrijalizacijadela zemalja trećeg sveta, ali ta industrijalizacija i dalje ostavlja visoko učešćepoljoprivrede u društvenom proizvodu, i agrarnu društvenu i političku strukturu.

Drugo, strane investicije dovode i do politike zavisnosti od zemalja iz kojih su investicije došle.Interes stranih firmi je profit, one ulažu u za njih interesantne industrijske oblasti...Na duži rok je (od ’46-’67-e) ovaj proces investiranja i izvlačenja profita doveo do toga da jena svaki dolar unet u nerazvijenu zemlju, izneto 2.7$ tj. skoro tri puta više.Zemlje ostaju i finansijski zavisne, pozajmljuju da bi vraćale dugove.Postoji kontrola industrijalizacije, investicija i zajmova, od strane razvijenih država.

SAMIR AMIN

Razvoj periferijskog kapitalizma: Retrogresija (tj. nazadovanje) – neke zemlje su imale protoindustriju, ali ona je uništena. Ekstraverzija (prilagođavanje spoljašnjem) – razvoj nerazvijene zemlje treba onima spolja,

a ne samoj zemlji koja je u pitanju. Razvoj je podstaknut spoljnim interesima. Disartikulacija (ravnoteže tržišta) – nema ravnoteže na tim tržištima, postoji nestabilna i

neuravnotežena ekonomska struktura. Umesto sektorskog razvoja (karakterističnog zarazvijene zemlje) ovde se tercijarni sektor pojavljuje na hipertrofiranom sekundarnom iprimarnom sektoru (primarni je poljoprivreda, sekundarni je valjda industrija, tercijarni jenešto kao informatika, trgovina... ono što ne proizvodi dobra). Dolazi do blokiranja rastazbog dugoročne tržišne neravnoteže.

Zavisnost je univerzalna karakteristika svih društava trećeg sveta. Ona je uneta spolja, odnosnodo toga je došlo u sklopu istorijskog načina formiranja kapitalizma (kolonijalistička i drugefaze). Ova zavisnost se održava trajno (političkim i ekonomskim sredstvima – mehanizmimanejednake razmene, međunarodnom podelom rada...) Postoji regionalna polarizacija nametropolu i periferije.Dok god postoji zavisnost ne može biti ekonomskog razvoja.

Ekonomski razvoj nije puki razvoj društvenog proizvoda. Ekonomski razvoj se odnosi na kvalitetživota stanovništva.Društveni proizvod može da raste a da zemlja stagnira, ako raste društvena diferencijacija.Zato što se proizvodi bogatstvo, a samo uski slojevi na vrhu ga prisvajaju (radnička aristokratijakoja živi na račun osiromašenja velikog dela stanovništva.

Kritike:- Empirijsko zapažanje – neke zemlje trećeg sveta su se izdigle, tj. postoji empirijska

netačnost teorija zavisnosti.- Naglašenost spoljnih činilaca – odnosno zanemarivanje društveno-političkih unutrašnjih

odnosa. Za razvoj zemlje važnije je unutrašnje stanje. Postoji internalizacijaspoljašnjih interesa. (Ali to je samo sprovođenje interesa centrale...)

Page 16: promene skripta

- Periferija se prikazuje kao žrtva koja ništa za sebe ne može da učini (kauzalno središteje izvan, pa nerazvijene zemlje ne mogu ništa da učine)

- Stav da je sve ovo samo marksistička propaganda, tržište je savršen mehanizam koji ćesve ovo otkloniti.

FERNANDO KARDOSO

Brazilski ekonomista, bio predsednik Brazila 90-ih. Ima istorijsko-strukturalni pristupproblemima zavisnosti. Istorijski pristup – Situacija različitih zemalja se razlikuje zbog različitih puteva odn. načina

nastanka struktura. Ne treba se baviti opštim obrascima razvoja, već specifičnim (istorijanije univerzalna).

Strukturni pristup – treba proučiti društvene odnose nerazvijenih zemalja, one su glavniakteri. Treba proučiti kako se formiraju koalicije, kako se formiraju suprotnosti izmeđurazličitih klasa.

60-ih u Brazilu dolazi do kriza seljaka i radnika, do pretnji levice i vojnih udara kojima je ciljda spreče pretnje levice.Kardoso: opet vojska a iza nje latifundisti (...?)Vojna ________ je zabranila delovanje sindikata, da bi uspeli da smanje najamnine. Političkestranke prisutne u to vreme su nacionalističke i poljoprovredno-aristokratske.Bila im je potrebna pacifikacija društva da bi stvorile pogodan teren (sa niskim najamninama)za strane investicije. Dolazi i do nacionalizacije državne uprave.Pretpostavka za dolazak stvarnog kapitalizma nacionalni interes za stranim kapitalom, naglipriliv investicija u Brazil udružno-zavisni razvoj.Strani i domaći interesi ekonomski rast.Ekonomske posledice su pozitivne (rast društvenog proizvoda) – ekonomska modernizacija.Ali su negativne na političkom planu – politička demodernizacija.Tj. retrogradne društvene snage vode proces ekonomske modernizacije.Dolazi do društvenog raslojavanja, koncentracije bogatstva, bujanje favela, porast dugova iporast inflacija.Prednost: Brazil se uključio u svetsko tržište.

Poenta:Nerazvijenost je stvorena, nastala je iz odnosa.Razvoj nerazvijenosti.Nerazvijenost je istorijski proizvod, postoji kao relacioni pojam (razvijene zemlje su razvijenena račun nerazvijenih).Osnovni mehanizam je nejednaka razmena.

SAVREMENA ISTORIJSKA SOCIOLOGIJA

U SAD – Džordž Homans, Ajzenštat, Elijas, M.Blok

NORBERT ELIJAS (pa baš i ne piše nešto specijalno o njemu)

+ELIJAS – figuracije čine mreže društvenih odnosa...U sociologiji je dominantno funkcionalističko (ili strukturalističko) stanovište. U ovimstanovištima preovladava aistoričnost. Ključno pitanje funkcionalizma je „Kako se društvointegriše?“Metod koji ide uz funkcionalizam i strukturalizam je empirijski – utvrđivanje postojećeg stanjačinjenica, dakle ovde opet imamo aistoričnost. Jedino što empirijska sociologija može jeutvrđivanje postojećeg stanja neke pojave, ona ne može da se pita o istoriji nekog fenomena,

Page 17: promene skripta

ispituje se isključivo sadašnjost, a da bi se saznalo o nekoj sadašnjoj pojavi mora se uzeti uobzir prošlost.Ove dve glavne orijentacije najviše su se razvijale u zapadnoj Evropi i Americi. Druge doktrinekao što je marksizam su ostavljene po strani.Do buđenja interesovanja za društvene promene (odnosno do pitanja „Kako se društvo menja?“umesto funkcionalističkog „Kako se društvo brani od promena?“) dolazi ’50-’70-ih:

- Homans- Ajzenštat, „Politički sistemi i imperija“- Elijas, „Proces civilizacije“, radio je u Britaniji koja je bila pod pritiskom američke

sociologije odnosno funkcionalizma. Napisao je knjigu 30-ih a tek 70-ih je priznata.- Mark Blok, „O feudalizmu“, on je istoričar, (francuska) škola anala (istorija se ne može

razumeti bez poznavanja društvenih zakona), istorijske činjenice kao elementarnaistorijska građa za razumevanje, potrebna je teorija (ne o Luju nego o feudalizmu...)

- Denis Smit, „O usponu istorijske sociologije“- Brodel- Barington Mur- Tomson, „Making of the English working class“

Osnovna zajednička ideja:Mora se uspostaviti jedinstvena društvena nauka! Ne sme biti podele na istoriju, sociologiju,politikologiju, ekonomiju... Naročito se moraju povezati istorija i sociologija, nužno je ostvaritinjihovo jedinstvo. Jer, društvene pojave su u svojoj prirodi istorijske. Svako društveno stanjeje rezultat procesa nastajanja, svako društvo se zasniva na nekim zakonima i pravilnostima. Onisu unutrašnje kontradiktorni i dovešće do nestajanja prethodnog oblika i stvaranja novog,odnosno dovešće do društvenih promena.Sociologija generalizuje, istorija opisuje događaje.U haosu činjenica moramo izvući ono što je smisleno za naše proučavanje.Perspektiva ovog stanovišta je široka, horizont analize je širok (u pitanju su vekovi, periodidugog trajanja, široki prostori, komparativni pristup...), iako je predmet proučavanja relativnouzak. To je zato što samo u celini pojedinačno delovanje ima smisla. Moraju se uzeti u obzir zaanalizu i detalji svakodevnog života i uloge pojedinaca (ne samo kraljeva, već raznih aktera).Društvo je proces koji je otvorenog karaktera. Čine ga istorijski nastale strukture. Oneograničavaju akterov izbor između alternativa. Dakle prepoznajemo 4 elementa:

- Istorija- strukture – nastale istorijski, ograničavaju izbor alternativa- otvorenost – postojanje alternativa- akteri – svojim delovanjem biraju alternativu

FERNAN BRODEL

„Meditaran i mediteranski svet u doba Filipa II“ i „Materijalna civilizacija, ekonomija ikapitalizam“ (to su tri ključna pojma analize nastanaka modernog sveta, od XV-XVIII veka)Shvatanje podele vremena: Kratko vreme – vreme neposrednih događaja, beleže ga novinari Srednje vreme – meri se decenijama, vreme ciklusa (npr. ekonomskih), vreme u kome nešto

počinje i završava se, beleži ga istoriografija (valjda) Vreme dugog trajanja – mereno vekovima, vreme struktura (misli se između ostalog i na

geografske strukture, najduže i najtrajnije determiniše društvena delanja.Geografija najduže i najtrajnije determiniše ekološke strukture (npr. šta gde uspeva, Kina jecivilizacija pirinča, Evropa je civilizacija žitarica).Ekološke strukture determinišu tehničke strukture, tehnologiju.Ove dalje determinišu ekonomske strukture.

Page 18: promene skripta

Zatim dalje političke, socijalne, kulturne, psihološke.Sve ih treba posmatrati u dugom vremenu (zbog značajne uloge geografije i klime, valjda).

Pojam kapitalizma:Kapitalizam je nešto specifično. Materijalna civilizacija – područje preživljavanja ekonomije kao samoproizvodnje,

samoodržavanje sistema (čak i kad se ne proizvodi isključivo za sopstvene potrebe,„trgovina“ se svodi na razmenu, trampu). Agrarna ekonomija, infraekonomija, ekonomijazasnovana na samodovoljnosti. Ovo je sloj nepokretne ekonomije, svi pojedinci su učesniciu sva tri vremena (kratkom, srednjem i dugom), pošto nema neposrednih ili decenijskihdogađaja, promena.

Tržišna ekonomija – ekonomija razmene. Tržište ne počinje sa kapitalizmom (Feničani suživeli od trgovine), promene se dešavaju u dugom vremenu.

Kapitalizam – trgovina na veliko i na velike distance. Trgovina novcem, akcijama (poBrodelu, definicija kapitalizma).

Analiza nastanka modernog sveta:U predmodernom društvu temelj je stanovništvo. Stanovništvo i njihov primitivni alat suosnovni resurs, to su jedine proizvodne snage, što su veće, veće je i bogatstvo. Ali postojiekološka granica – ako se stanovništvo namnoži vrši se pritisak na resurse (odnosno zemlju), padolazi do redukcije stanovništva (glad, bolesti...). Ciklusi namnožavanja i redukcije sumilenijumski.Od produktivnosti biljaka zavisi da li će u društvu postojati stimulans za razvijanje tehnologije!Pirinač je najproduktivnija biljka, tako da je kineska poljoprivreda vekovima upotrebljavalaistu tehnologiju. S druge strane evropske žitarice nisu naročito produktivne, što je dalostimulans za razvijanje tehnologije.(tehnološke) Pretpostavke za razvoj kapitalizma:Energija – ključni, limitirajući... faktor. Prvo ljudska energija, životinjska, para, električna.Razlike u mogućnostima su ogromne (pre svega u mogućnostima transporta).Transport – čovek, magarac, jedrenjak...Oružje – puška, top, artiljerijaNavigacija – kompas...Štampa – od druge polovine XV vekaMENICA – kao sredstvo plaćanja. Osnovna pretpostavka za razvoj kapitalizma.Formiranje institucija kapitalizma:

- Pijaca – prva i osnovna tržišna institucija- dućan- sajmovi – mesta obrta novca i robe- berza – mesta obrta novca

Trgovci (na veliko) su snaga koja je dovela do formiranja modernog društva, oni su inicijatorimodernog kapitalizma.

Svetska ekonomija:Najbolji termin je Welwirtschaft. Ona je gornji sloj ekonomije, uređuje kompletan prostor,uređuje celinu sveta, ima svoje središte, ovo središte se seli (Mediteran, pa Đenova,Antverpen, London, Nju Jork). Uređuje odnos između centra i periferije.Sa druge strane, tržišna (infra) ekonomija jedne zemlje uređuje odnose sela i grada,komercijalizacija sela (proizvodnje i društvenih odnosa).Svetska ekonomija je centar, infra ekonomija je periferija.

ČARLS TILI

„Suočavanje sa društvenom promenom“ (što je inače prevod od „Big structures, large processesand huge comparities“), napisano ’84-e.

Page 19: promene skripta

Kako razumeti društvene procese u XIX i XX veku („buntovno stoleće 1830-1930“). Šta otežavadruštvenim teoretičarima da objasne društvenu promenu?Teret XIX veka koji postoji i danas (dirkemovci vs. veberovci i marksisti) - 8 štetnih postulatakoji otežavaju razumevanje društvene promene:1. Svet je podeljen na autonomna društva, od kojih svako ima svoju državu, kulturu...2. Društveno ponašanje se tumači kao posledica uticaja društva na pojedinca3. Društvene promene čine koherentnu celinu4. Promene su fazne i napredujuće5. Glavni obrazac promene je rast društvene diferencijacije putem podele rada6. Poredak zavisi od toga koliko se uspešno na diferencijaciju odgovara integracijom7. Isuviše nagle društvene promene (revolucije) vode patologiji8. Ako su konflikti legitimni, vode jačanju integracije, ako nisu legitimni vode dezintegraciji,

dezorganiziciji

Tilijevi odgovori na ove zablude:1. Društveni procesi su istovremeno i lokalni i globalni (samo ponekad su isključivo lokalni).

Neki su univerzalni, nema matrica (šta?)2. Društvo se ne može shvatiti kao postvarena celina koja utiče na pojedinca, nego kao mreža

odnosa između pojedinaca, mreža interakcija. Razgraničavanje društva i pojedinaca nijetako očigledno.

3. Proces promena nije koherentan, postoji niz promena različitog tempa i pravca, procesi sufragmentarni (npr. razvoj kapitalizma i demokratije).

4. Nema faza, univerzalnih faza, a nema ni progresa uvek.5. Proces diferencijacija nije univerzalan, često se istovremeno javlja dediferencijacija

(moderni radnici koji žele da rade više poslova, a ne monotone fragmentarne poslove).6. Podjednako su važni i sukobi i integracije, sukobi nekad predstavljaju jedini racionalan

odgovor na neki poredak.7. Ponekad uspešne društvene promene vode patologiji i devijacijama.8. Državno nasilje nije uvek legitimno, često se ne razlikuje od nasilja bande, i ono može

dovesti do rušenja poretka.

Relativna autonomija države.Neomarksistički autor.Država je instrument u rukama vladajuće klase kojim se štite njeni interesi.Politička dominacija – nešto u vezi kontrole i korišćenja ekonomskih resursaProblem je analizirati društvo nezavisno od ekonomije.„Prisila, kapital i evropske države“Tili varira Elijasovu temu (formiranje države u ratničkim sukobima, proširenje teritorije. Tovodi većim resursima. To vodi većoj vojsci. To vodi postepenoj centralizaciji države!)+ administracija (bolja administracija = bolja kontrola nad resursima) konstitucijanacionalne države.Razlika u odnosu na Elijasa:U evropskoj istoriji postoje 2 tipična regiona (kao Brodelova podela na centar i periferiju – ucentru su ključni procesi epohe), zoniranje sveta na razvijene i nerazvijene.2 zone: regioni intenzivnog kapitalizma (ili kapitala) i regioni intenzivne prisile.3 aktera u procesu formiranja nacionalne države:- Vladar i aristokratija- Bogati trgovci- StanovništvoOd odnosa ove tri zavisi njihov razvoj i status.U odnosu između političkih i ekonomskih aktera...:1 – ekonomski akteri su nedovoljno snažni da se odupru političkim akterima rezultat jeformiranje nezavisnih gradova, gde su ekonomski akteri jaki, rezultat ovoga je fragmentacija(kao Italija).

Page 20: promene skripta

2 – političke vođe su snažnije od ekonomske elite formiraju se carstva, ekonomskimresursima gospodari vladar i svita oko njega. Društvo sa ekstenzivnim ________ otežavaekonomski razvoj i stvara nestabilne političke odnose (Rusija, Poljska)3 – ravnoteža ozmeđu ekonomskih i političkih aktera izgradnja relativno jakog vojnog iadministrativnog aparata, ubiranje resursa porezima, relativno stabilni i predvidivi _______,(nije ekstenzivno, ne uzimaju se svi viškovi). Razvojno orijentisani (Zapadna Evropa)

Treći akter – stanovništvo, takođe bitno. Ravnoteža ekonomskih i političkih klasa i stanovništva.Sistem pobuna ograničava vladare, kao posledica toga – legitimnost režima, uvažavanje vlastitamo gde su nekad bile pobune, stabilnost režima, uspešan ekonomsko-politički razvoj.

Stvorena hijerarhijska struktura Evrope.

---

Integracija nauka (zasnivanje „društvene istorije“), društvo je jedinstven predmet koji se moraproučavati iz jednog ugla. Društveno kretanje tj. promene odvijaju se različitim ritmovima. Zanjihovo razumevanje najbitnije je ritam dugog trajanja gde se dešavaju bazične društvenepromene, za razliku od srednjeg vremena, pomeranje tržišta sa svakodnevnog na dugotrajneprocese... (?) Brodel – kapitalizam je formiran tek sa velikom (valjda) trgovinom, a samo tržišteje starija institucija. Tili – odbacivanje pogrešno postavljenih hipoteza iz XIX veka.

SVETSKO-SISTEMSKA TEORIJAIMANUEL VOLERSTEIN (svetsko-sistemska teorija)

’70-e.Marksistički orijentisan, pristalica teorija zavisnosti (koje su tada već trpele kritike).U to vreme u SAD je bila kriza (zbog nafte), u istočnom bloku je takođe bila kriza, teorijazavisnosti pada u vodu. Volerstein polazi od Brodelovih ideja. Daje kritiku savremene orijentacije društvenih

nauka, kritiku disciplinarnosti društvenih nauka (tj. podelu na discipline).Savremene discipline su se utemeljile tokom XIX veka, i izdelile su područje bavljenja(ekonomija, političke nauke, sociologija, antropologija...)Sociologija je institucionalno „ušančena“, univerziteti, časopisi, priznanja...70-ih se uvidelo da je teško objasniti društvene probleme samo jednom disciplinom, ipojavljuje se interdisciplinarnost. Po njemu ni interdisciplinarnost ne valja. Nužno je da seukine sama podela na discipline da bi se društvo proučavalo u celini. Svi društvenipodsistemi imaju istu osnovu reprodukcije. Mora se i može naći način na koji sereprodukuje dati društveni poredak.

Odnos istorije i sociologije: istoričari su se bavili istoriografijom (opisom), a sociologijageneralizacijom. Moraju se prepoznati opšti istorijski zakoni koji će povezati pojedinačnedogađaje i dati im smisao. Suprotno Diltajevoj orijentaciji – da bi se došlo do konkretnogmora se prvo poimati (prvo pojam onda konkretno)Sintetička nauka za koju se zalaže je svetsko-sistemska teorija. Ona treba da posredujeizmeđu teorijskih generalizacija i pojedinačnih naracija.Istorija analizira u relativno dugim vremenima, odnosno logika nekog društva se ispoljava udugim vremenima. Treba uklopiti opšte pravilnosti i analizu pojedinačnih događaja(francuska revolucija – analiza celog francuskog društva pre i posle)Ustanovljenje dugačkog vremena prostiranja nekog sistema i da uvidi gde on počinje (i gdese završava!)

Page 21: promene skripta

Problem jedinice analize (odnosno početna teorijska pozicija) – Stav da su država i društvoisto je po Volerstinu pogrešan. Jedinica analize mora biti istorijski sistem. Istorijski sistemje društveno polje u kome vlada jedan tip reprodukcije društva. Sve kapitalističke zemljesu podvrgnute istom tipu analize, imaju istu logiku.

3 istorijska sistema u istoriji: Mini sistemi (od praistorije do 8000g.p.n.e.) – male grupe ljudi organizovane po principu

autarkije, politička i kulturna homogenost, samo prosta reprodukcija Svetska imperija (do kraja XV veka) – velike političke tvorevine, super multi kulti (Rim),

integriše ih danak (poljoprivredni danak) Svetska ekonomija – integrišu je proizvodni lanci podeljeni političkom strukturom (iza bilo

kog proizvoda stoji ceo svet). U tim lancima postoje monopolske tačke koje omogućavajunejednaku razmenu