SVEUČILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET

PROŠIRENJE EUROPSKE UNIJE I UNUTARNJE TRŽIŠTE

DIPLOMSKI RAD

Predmet: Mikrosustav EU Mentor: dr.sc. Vinko Kandžija Student: Ime i prezime: Marko Lipić

Studijski smjer: Financije i bankarstvo JMBAG: 0069039312

Rijeka, 2013.

SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

MARKO LIPIĆ

PROŠIRENJE EUROPSKE UNIJE I UNUTARNJE TRŽIŠTE

DIPLOMSKI RAD

Rijeka, 2013.

SADRŽAJ

1.UVOD 1

1.1. Predmet i problem istraživanja 1

1.2. Temeljna radna hipoteza 1

1.3. Svrha i ciljevi istraživanja 2

1.4. Metode istraživanja 2

1.5. Struktura rada 2

2. TEORIJSKE I PRAVNE OSNOVE UNUTARNJEG EUROPSKOG

TRŽIŠTA 4

2.1. Povijest Europske unije i njena proširenja 4

2.2. Nastanak Unutarnjeg europskog tržišta 7

2.3. Četiri slobode kretanja Unutarnjeg tržišta 8

2.3.1. Teorijska osnova četiri slobode Unutarnjeg tržišta 9

2.3.2. Četiri slobode kretanja u praksi 11

2.4. Zajedničke politike Europske unije koje imaju utjecaj na

Unutarnje tržište 20

3. UNUTARNJE TRŽIŠTE EUROPSKO TRŽIŠTE DO 2004. GODINE 24

3.1. Produbljivanje tržišta i jačanje integracijskih spona 25

3.2. Proračun Europske unije - orijentacija na tržište poljoprivrednih

proizvoda 27

3.3. Usporavanje rasta trgovine - zasićenost tržišta? 28

4. UNUTARNJE EUROPSKO TRŽIŠTE NAKON VELIKOG

PROŠIRENJA 31

4.1. Veliko proširenje Europske unije između 2004. i 2007. godine 31

4.2. Transformacija Unutarnjeg tržišta u tržište usluga 33

4.3. Reforma proračuna - veća ulaganja u koheziju Unutarnjeg tržišta 34

5. EFEKTI PROŠIRENJA UNUTARNJEG EUROPSKOG TRŽIŠTA 36

5.1. Pozitivne strane proširenja Unutarnjeg tržišta 36

5.1.1. Ekonomski utjecaj širenja Europske unije i Unutarnjeg

tržišta 36

5.1.2. Pogodnosti koje je širenje Unutarnjeg tržišta donijelo

građanima Europske unije 40

5.2. Negativni efekti širenja Unutarnjeg tržišta 44

5.2.1. Slabljenje eura 44

5.2.2. Negativne posljedice slobodnog kretanja kapitala 45

6. PERPEKTIVE ŠIRENJA EUROPSKE UNIJE NA

UNUTARNJE EUROPSKO TRŽIŠTE 46

6.1.Budućnost Unutarnjeg tržišta 46

6.2. Planovi Unije za budućnost Unutarnjeg tržišta 47

6.3. Potencijalne buduće članice Europske unije 48

6.3.1. Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju 49

6.3.2. Službene kandidatkinje i potencijalne članice

Europske unije 49

6.3.3. Zemlje bivšeg Sovjetskog saveza i ostale potencijalne

članice 53

7. ZAKLJUČAK 55

POPIS LITERATURE 57

POPIS TABLICA 63

POPIS GRAFIKONA 64

1

1.UVOD

Europska unija je danas jedna od tri najveće (SAD, Istočna Azija) ekonomske sile

svijeta. Uz veliki svjetski utjecaj Europska unija je specifična po međusobnoj integraciji

koja je po svojim karakteristikama jedinstvena u svijetu i u dosadašnjoj povijesti.

Unutarnje tržište Europske unije je samo logičan slijed događaja započet još u

nesigurnim vremenima nakon Drugog svjetskog rata , gdje su europske zemlje shvatile

da je jedina moguća budućnost u ujedinjavanju, tj. stvaranju jedinstvene europske

integracije i u sklopu toga tržišta koje će služiti ne samo da se poboljša ekonomska

konkurentnost Europe u svijetu nego da se i pridonese povećanju boljitka građana

Europske unije. Tako nastalo Unutarnje tržište Europske unije još uvijek nije savršeno i

konstantno se nalazi na ''testu izdržljivosti'' radi velikih globalnih promjena poput

zadnje globalne ekonomske krize koja još traje, te također neprestanog širenja Europske

unije koje zahtjeva stalno prilagođavanje pravila i procedura, no kao što će se prikazati

u radu Europska unija je veoma uspješno prihvatila te izazove i spremno kroči prema

sve savršenijoj integraciji.

1.1. Predmet i problem istraživanja

Predmet istraživanja ovog rada je Europska unija te njeno Unutarnje tržište. Od kraja

Drugog svjetskog rata europske zemlje prolaze kroz niz sve povezanijih integracija u

kojem sudjeluje sve više europskih država koje je kulminiralo stvaranjem moderne

Europske unije te njenog Unutarnjeg tržišta. Pitanje je da li je to bio pravi put i kakve su

koristi imale zemlje u Uniji od takve vrste integracije, te se ovaj rad bavi tom

problematikom.

1.2. Temeljna radna hipoteza

Temeljna radna hipoteza ovog rada glasi: Svako širenje Europske unije i njenog

Unutarnjeg tržišta smanjuje ''vezivna tkiva'' između zemalja članica, te je moguće

dokazati kako to utječe na dubinu a kako na širinu Unutarnjeg tržišta. Pod širinom

Unutarnjeg tržišta se smatra geografski prostor koji tržište obuhvaća i koji bi u

2

budućnosti moglo obuhvaćati dok se pod dubinom smatra razina povezanosti zemalja tj.

u kojoj mjeri je to tržište doseglo unutarnju homogenost kojoj teži.

1.3. Svrha i ciljevi istraživanja

Svrha istraživanja ovog rada je utvrditi i objasniti utjecaj Unutarnjeg tržišta na zemlje

Europske unije i izvan nje te na temelju analiziranih podataka utvrditi moguću

budućnost Unutarnjeg tržišta.

Ciljevi istraživanja ovog rada su pobliže upoznavanje sa poviješću proširenja i

funkcioniranja Europske unije i njenog Unutarnjeg tržišta, te analiza utjecanja

proširenja na samo funkcioniranje tržišta. Da bi se to provjerilo potrebno je kroz rad

odgovoriti na mnogobrojna pitanja od kojih su ključna:

1. Preko kojih se integracija došlo do moderne Europske unije?

2. Koje su zajedničke politike Unije koje reguliraju Unutarnje tržište?

3. Koje slobode pruža Unutarnje tržište?

4. Kako se kroz povijest mijenjalo funkcioniranje Unutarnjeg tržišta?

5. Koji su pozitivni a koji negativni aspekti proširenja Europske unije?

6. Kakva je budućnost Unutarnjeg tržišta?

1.4. Metode istraživanja

Metode istraživanja korištene u ovom radu su: metode analize i sinteze, metoda

klasifikacije, deskripcije, generalizacije te metoda kompilacije.

1.5. Struktura rada

U prvom dijelu, Uvodu, formulirani su problem i predmet istraživanja, postavljena je

radna hipoteza, navedeni su svrha i ciljevi istraživanja te je objašnjena struktura rada.

3

U drugom dijelu pod naslovom Teorijske i pravne osnove unutarnjeg europskog

tržišta je objašnjena povijest europskih integracija te se prikazao kronološki ulazak

zemalja u Europsku uniju tj. Unutarnje tržište. Također se u ovom poglavlju ukratko

objašnjavaja Unutarnje tržište, njegove četiri slobode te njihova analiza. Ukratko su još

objašnjene zajedničke politike koje Europska unija provodi a imaju izravni utjecaj na

Unutarnje tržište.

U trećem poglavlju pod nazivom Unutarnje europsko tržište do 2004.godine se

analizira stanje na Unutarnjem tržištu prije 2004. godine, analizom zemalja koje su tada

bile u Uniji, njihove međusobne povezanosti i trgovine.

Naslov četvrtog poglavlja Unutarnje europsko tržište nakon velikog proširenja

označava poglavlje u kojem se govori o velikim promjenama koje je Unutarnje tržište

doživjelo ulaskom novih trinaest članica te mijenjanjem svjetskih trendova trgovine.

Naslov petog poglavlja je Posljedice proširenja Unutarnjeg tržišta te se u njemu

prikazuje kakve je efekte imao ulazak 12 zemalja u Europsku uniju u periodu 2004.-

2007. godine, pod time se misli na faktore poput BDP-a i trgovine na Unutarnjeg tržištu.

U šestom poglavlju naziva Perspektive Europske unije i Unutarnjeg tržišta prikazati

će se moguća budućnost Europske unije i Unutarnjeg tržišta te će se prikazati kakvi su

planovi Unije za budućnost.

U sedmom poglavlju tj. Zaključku se ukratko iznosi rezultat istraživanja, tj. da li je

Europska unija i njeno Unutarnje tržište zaista moderna integracija koja donosi veliku

dobrobit svojim članicama.

4

2. TEORIJSKE I PRAVNE OSNOVE UNUTARNJEG EUROPSKOG TRŽIŠTA

U ovome poglavlju prikazana je povijest razvoja i proširenja Europske unije tj.

povećanje broja sudionika Unutarnjeg tržišta te je objašnjen način funkcioniranja

Unutarnjeg tržišta kroz opis četiri slobode kretanja koje su njegova obilježja. Također

se ukratko spominju najvažnije zajedničke politike Europske unije koje izravno utječu

na funkcioniranje Unutarnjeg tržišta.

2.1. Povijest Europske unije i njeno proširenje

Nakon Drugog svjetskog rata dotadašnje najveće europske gospodarske velesile poput

Italije, Francuske i Velike Britanije su bile uvelike pogođene ratom te se očekivao

veoma spori ekonomski oporavak. Veliku ideju o integraciji i suradnji europskih

zemalja u cilju pomirenja Francuske i Njemačke koje bi uvelike doprinijelo bržem

oporavku Europe u cjelini je predložio Winston Churchill 1945. godine. Churchill je

zagovarao veliko europske jedinstvo i zajednički napreda (Kandžija i Cvečić, 2011.).

Tada se nije ni slutilo da je pokrenut veliki proces ujedinjenja Europe koji još traje i

danas, sedamdeset godina kasnije. U tablici 1. je ukratko prikazan razvoj Europskih

integracija od 1945. godine do danas.

5

TABLICA 1. Povijest Europskih integracija

Godina Naziv Područje djelovanja

1946. OEEC (Organizacija za

ekonomsku suradnju)

Ukidanje trgovinskih restrikcija, međudržavni

trgovinski sporazumi, razmjena informacija

1948. Obrambena organizacija

zapadne unije

Nastavak vojne suradnje zemalja zapadne Europe

započete u II. svjetskom ratu

1949. Vijeće Europe Bavi se osiguranjem individualnih sloboda i

očuvanjem individualnih sloboda te promicanjem

demokracije

1951. Europska zajednica za ugljen i

čelik

Liberalizacija trgovine ugljena i čelika te njihova

zajednička proizvodnja od strane Njemačke i

Francuske, tada su ugljen i čelik bili najvažniji

proizvodni faktori

1954. Zapadnoeuropska unija(WEU) Nasljednik obrambene organizacije zapadne unije

1957. Europska ekonomska

zajednica (EEZ)

Prva prava preteča EU, zajedničko tržište na

osnovu carinske unije,koordinacija gospodarske

politike

1957. Europska zajednica za

atomsku energiju

(EURATOM)

Povećanje sigurnosti opskrbe energijom, stvaranje

napredne nuklearne industrije koja će koristiti svim

članicama.

1961. Organizacija za ekonomsku

suradnju i gospodarski razvoj

(OECD)

Nasljednik OEEC, prestaje biti samo europska

organizacija, posvećuje se izdavanju izvješća o

ekonomskoj situaciji u svijetu

1968. Europska zajednica Nasljednik EEZ, ukinute sve carinske prepreke,

prelazak sa Zajedničkog tržišta na Jedinstveno

tržište

1992. Europska Unija Nastanak Unutarnjeg tržišta i moderne Europske

zajednice država, četiri slobode kretanja, širenje

opsega zajedničkih politika, nove zajedničke

institucije

Izvor: izrada autora prema: Kandžija V. i Cvečić, I.: Ekonomika i politika Europske

unije, Ekonomski fakultet Rijeka, 2011., str: 83.-103.

6

Prema tablici 1. vidi se kako je tijekom povijesti nastalo nekoliko integracija prije nego

je osnovana današnja moderna Europska unija, no i upitno je da li je ona maksimum

europskih integracija.

Od prvotnih integracija europskih zemalja broj država članica se uvelike promijenio, od

prvotnih 6 zemalja koje su sudjelovale u Europskoj zajednici za ugljen i čelik broj se do

danas povećao na 28 članica Europske unije, odnosno ukupno 31 sudionika Unutarnjeg

tržišta.

TABLICA 2. Povijest proširenja Europske unije i Unutarnjeg tržišta

Godina Članice Ukupno

1951. Belgija, Francuska, Njemačka, Italija, Luksemburg,

Nizozemska

6

1973. Danska, Irska, Ujedinjeno Kraljevstvo 9

1981. Grčka 10

1986. Španjolska, Portugal 12

1995. Austrija, Finska, Švedska 15

2004. Češka, Estonija, Cipar, Latvija, Litva, Mađarska, Malta,

Poljska, Slovačka, Slovenija

25

2007. Bugarska, Rumunjska 27

2013. Hrvatska 28

1994. Island , Lihtenštajn , Norveška1 31

Izvor: izrada autora prema: Europska Komisija, 2013., Croatia, dostupno na:

http://ec.europa.eu/enlargement/policy/from-6-to-27-members/index_en.htm; Europska

komisija, 2013., From 6 to 27 Members, dostupno na:

http://ec.europa.eu/enlargement/policy/from-6-to-27-members/index_en.htm; European

Economic Area (EEA), dostupno na: http://eeas.europa.eu/eea/

Što se tiče budućih ulazaka u Europsku uniju, tj. kriterija za primanje zemalja, to je

regulirano člankom 49 Ugovora o funkcioniranju EU kojim se definira da svaka

1 Island, Lihtenštajn i Norveška ne pripadaju Europskoj Uniji, nego sudjeluju u Unutarnjem tržištu preko Ugovora o Europskom

gospodarskom prostoru

7

europska zemlja koja poštuje načela Europske unije se može prijaviti za članstvo. Uvjeti

su definirani na sastanku Europskog vijeća u Kopenhagenu 1993. godine,a oni su glase

(CEPPEI, 2009.):

- stabilnost institucija države kandidata, koje osiguravaju demokraciju, pravnu državu,

te poštivanje ljudskih prava i prava manjina

- postojanje djelotvorne tržišne ekonomije u zemlji kandidatu

- sposobnost poduzeća države kandidata da izdrže tržišnu konkurenciju Unutarnjeg

tržišta

- sposobnost ispunjavanja obveza koje proizlaze iz članstva, uključujući provedbu

ciljeva političke, ekonomske i monetarne Unije.

Bitno je također napomenuti da se u Lisabonskom ugovoru 2009. godine prvi put

spominje mogućnost izlaska članice iz Europske unije. Ta mogućnost nije ničime

uvjetovana a može se ostvariti dvije godine nakon što država da notifikaciju o namjeri

izlaska, ukoliko u te dvije godine nije postignut nikakav sporazum (Rodin i Goldner

Lang, 2009.).

2.2. Nastanak Unutarnjeg europskog tržišta

Unutarnje tržište je nastalo 1992. godine potpisom Ugovora u Maastrichtu kojim je

osnovana sama Europska unija. No da bi se došlo do današnjeg Unutarnjeg tržišta

europske države su prije toga morale proći kroz razne, manje slobodnije, oblike

trgovačkih zajednica u kojima se razvijala i postupno liberalizirala trgovina među

članicama.

Kao prva faza trgovačke integracije je bio sporazum o Europskoj zajednici za ugljen i

čelik koja je liberalizirala trgovinu između zemalja članica za navedenu robu. Nakon

toga liberalizacija trgovine se nastavlja potpisom Rimskog ugovora 1957. godine kojim

se stvaraju EEZ i EURATOM te se definira stvaranje zajedničkog tržišta sa četiri

slobode kretanja (roba, kapitala, osoba i usluga). Rimskim ugovorom također započinje

uspostavljanje carinske unije između šest zemalja članica, koja je bitan preduvjet za

stvaranje Unutarnjeg tržišta. Ona označava ukidanje svih carinskih i kvantitativnih

ograničenja između zemalja članica te uspostavu zajedničke carinske tarife prema

8

trećim zemljama. Godine 1968. je konačno uspostavljena carinska unija no to je bilo

daleko od zajedničkog tržišta koje je opisano u Rimskom ugovoru, te je za to bilo

potrebno ukidanje i harmoniziranje raznih zakona i politika zemalja članica. Upravo je

stvaranje carinske unije u početku stvorilo kontra efekt, ukidanje carina je dovelo do

povećanja raznih tehničkih ograničenja i protekcionističkih mjera koje su uvele zemlje

članice za zaštitu vlastitog tržišta. Nakon uvođenja carinske unije, zajedničko tržište je i

dalje ostalo rascjepkano, rascjepkanost rezultirala fragmentacijom industrije Europske

unije naročito u sektoru visoke tehnologije te javne nabave.

S obzirom podbačaj projekta zajedničkog tržišta nakon stvaranja carinske unije2

Europska komisija prosljeđuje Europskom vijeću, 1985. godine, Bijelu knjigu o

ostvarivanju Unutarnjeg tržišta, ona je sadržavala cijeli plan ukidanja fizičkih, tehničkih

i fiskalnih prepreka u razdoblju od sedam godina uz primjerene metode harmonizacije.

Knjiga je imala za cilj ukidanje svih oblika kontrole razmjene unutar granica Unije.

Europsko vijeće je prihvatilo program koji je opisan u Bijeloj knjizi te je 1985. godine

potpisan Jedinstveni europski akt, njime se pojednostavljuje institucionalni sustav Unije

omogućujući pritom jednostavnije odlučivanje te se počinju implementirati

zakonodavne mjere za ukidanje svih fizičkih, tehničkih i fiskalnih granica između

zemalja članica. Godine 1992. i stvaranjem Europske unije kompletirano je stvaranje

Unutarnjeg tržišta koje uz navedenu carinsku uniju, te četiri slobode sadrži i zajedničke

politike koje Unija provodi na cijelom području Unutarnjeg tržišta, te su politike

obrađene u daljnjem tijeku rada (Kandžija i Cvečić, 2011.).

2.3. Četiri slobode kretanja Unutarnjeg tržišta

Preko izraza četiri slobode kretanja može se objasniti čitavo funkcioniranje Unutarnjeg

tržišta. Da bi tržište bilo slobodno mora biti bez prepreka te su četiri slobode kretanja to

omogućile; faktori rada, proizvodnje i kapitala sada neometano se mogu prebacivati iz

jedne zemlje članice u drugu.

2 izvješće Albert-Ball iz 1983. godine.

9

2.3.1. Teorijska osnova četiri slobode Unutarnjeg tržišta

Četiri temeljne slobode jesu (Tišma, Samardžija i Jurlin, 2012.):

-Sloboda kretanja roba

Pod slobodom kretanja roba se smatra da države članice Europske unije ne smiju

postavljati nikakve zapreke u trgovini robama koje su proizvedene na zakonit način i

plasirane na tržište druge zemlje članice tj. roba proizvedena u bilo kojoj zemlji

Europske unije može slobodno ulaziti u bilo koju drugu zemlju Unije.

Pravni temelj slobode kretanja roba čine članci 28-37 Ugovora o funkcioniraju EU, koji

obuhvaća odredbe vezane za carinsku uniju, carinsku suradnju i zabranu kvantitativnog

ograničenja u razmjeni između zemalja članica te odredbe vezane za funkcioniranje

Unutarnjeg tržišta.

Slobodno kretanje roba donosi prednosti proizvođačima zbog većeg tržišta i

potrošačima zbog veće mogućnosti izbora. Da bi proizvod bio dopušten na tržištu on

mora sadržavati tj. biti u dogovorenim normama a tu su bitne tri institucije koje djeluju

na području normizacije u Europskoj uniji (Kandžija i Cvečić, 2011.):

- CEN - Europski odbor za normizaciju

- CENELEC - Europski odbor za normizaciju u elektrotehnici

- ETSI -Europski institut za telekomunikacijske norme

U Europskoj uniji na proizvode koji su usklađeni sa svim normama se stavlja

zajednička oznaka CE. Također za dodatnu provjeru sigurnosti postoje još razni sustavi,

primjerice sustav RAPEX (Rapid Alert System for Non-Food Dangerous Products) koji

omogućuje brzu razmjenu informacija između država članica i Europske komisije o

proizvodima opasnima za zdravlje i sigurnost potrošača (Europska komisija, n.d.).

-Sloboda kretanja radnika

Slobodno kretanje radnika omogućuje svim radnicima unutar Unije prihvaćanje boljih

uvjeta zaposlenja u bilo kojoj državi članici po istim uvjetima kao građani te države.

Ugovori također obuhvaćaju slobodno kretanje osoba tj. da se pored radnika mogu

kretati njihove obitelji, turisti, umirovljenici itd. Postupno ukidanje graničnih prijelaza

10

dogovoreno je Schengenskim sporazumom 1985.godine te s vremenom su sve države

postale članice Schengena ili su u fazi priprema osim Ujedinjenog Kraljevstva i Irske.

Za pomoć radnicima pri nalaženju posla u drugim zemljama Unije osnovana je mreža

EURES, ona je internetski servis koji nudi informacije, savjete i spajanja radnika i

poslodavca na tržištu Unije. Također svi sadržaji na mreži EURES su na svim jezicima

zemalja Europske unije (Zapošljavanje u Europi, 2013.).

Ugovor o funkcioniranju EU (članak 21) uz definiranje ove slobode također definira

njena ograničenja koja mogu biti postavljena radi očuvanja javnog reda, javne

sigurnosti i zdravlja te kod zapošljavanja u javnim službama.

-Sloboda pružanja usluga i poslovnog nastana

Sloboda pružanja usluga omogućuje poslovnim subjektima (fizička ili pravna osoba)

koji u nekoj od država članica pružaju usluge da na privremenoj osnovi ponude usluge i

u drugim zemljama Europske unije, a da se u njima poslovno ne nastanjuju, bez ikakvih

prepreka. Članak 57 Ugovora o funkcioniraju Europske unije pod pojmom usluga

definira one usluge koje se normalno naplaćuju a nisu utvrđene odredbama vezane za

slobodno kretanje roba, kapitala i osoba.

Sloboda poslovnog nastana omogućuje poslovnim subjektima obavljanje gospodarskih

aktivnosti kontinuirano bez ikakvih prepreka u jednoj ili više država članica Europske

unije. To se također odnosi na slobodu otvaranja zastupništva, predstavništva ili

podružnica na području bilo koje zemlje unutar Unije. Sloboda poslovnog nastana

uređena je člankom 54 Ugovora o funkcioniranju EU.

Velik napredak u ovoj slobodi postignut je relativno kasno, 1986. godine potpisivanjem

Jedinstvenog europskog akta. Restrikcije su moguće samo kod vršenja službenih

funkcija i strogo određenih posebnih slučajeva koji vrijede za sve države članice.

Ova sloboda je veoma važna za razvoj Europe i na njoj se dosta radi s obzirom da u

Europskoj uniji samo jedna petina usluga ima prekogranični karakter, a njihova je

produktivnost u članicama Eurozone čak 30% niža nego u SAD-u (Kandžija i Cvečić,

2011.).

11

-Slobodno kretanje kapitala

Bit ove slobode je uklanjanje svih prepreka pri slobodnom kretanju kapitala kroz sve

zemlje Unije te također obuhvaća usluge platnog prometa, sprječavanje pranja novca i

financiranja terorizma. Postoje dvije glavne kategorizacije poslova na financijskom

tržištu koje su obuhvaćene ovom slobodom:

- Kapitalni poslovi: obuhvaćaju izravna ulaganja, ulaganja u nekretnine, poslovanje

vrijednosnim papirima i udjelima u investicijskim fondovima, kreditne poslove,

depozitne poslove na temelju ugovora o osiguranju, jednostavne prijenose imovine dok

- Tekuća plaćanja: odnose se na tekuće poslove ugovorene između rezidenata i

nerezidenata kojih svrha nije prijenos kapitala.

Sloboda kretanja kapitala je regulirana člancima 63-66 Ugovora o funkcioniranju EU te

donosi optimalnu alokaciju sredstava i stvaranje efikasnog i konkurentnog financijskog

tržišta koje potiče ostale slobode.

2.3.2. Četiri slobode kretanja u praksi

U ovom djelu rada su ukratko analizirane četiri slobode kretanja Unutarnjeg tržišta, tj.

njihov napredak tijekom godina.

Slobodna trgovina robama

Od početka Europskih integracija trgovanje raznom se postupno liberaliziralo. Sve je

krenulo sa slobodom kretanja ugljena i čelika do današnje slobode kretanja svih vrsta

roba. Sve veća liberalizacija dovela je do povećanja trgovine u Uniji (Tablica 3.).

12

TABLICA 3 . Porast uvoza i izvoza unutar granica EU27 (u 1000 milijuna eura)

Zemlja\Godina 2004. 2006. 2010.

Uvoz Izvoz Uvoz Izvoz Uvoz Izvoz

Belgija 167,22 190,1 200,12 223,14 205,54 225,16

Bugarska 6,63 4,97 9,4 7,13 11,26 9,47

Češka 45,16 48,33 59,74 64,79 71,55 84,27

Danska 38,82 43,75 49,19 52,4 45,19 48,4

Njemačka 377,75 472,27 460,13 561,35 502,93 570,92

Estonija 4,94 3,83 7,97 5,1 7,38 6

Irska 32,72 52,97 39,88 54,82 30,62 51,0

Grčka 25,52 7,9 29,01 10,56 24,49 10,17

Španjolska 141,1 109,15 161,72 121,13 136,58 125,63

Francuska 263,61 239,8 298,64 258,69 314,04 240,4

Italija 177,58 175,95 202,86 203,07 201,36 193,45

Cipar 3,0 0,5 3,78 0,746 4,52 0,7

Latvija 4,3 2,49 7,04 3,56 6,7 4,84

Litva 6,32 5 9,68 7,2 9,98 9,54

Luksemburg 12,24 11,8 14,92 16,33 15,23 12,49

Mađarska 33,34 37,11 43,76 47,47 45 55,59

Malta 2,14 1 2,43 1,2 2,02 0,795

Nizozemska 136,28 229,54 165,25 292,29 181,44 334,43

Austrija 79,58 69,99 87,05 78,41 92,93 82,0

Poljska 54,32 48,47 73,83 69,68 95,06 95,31

Portugal 34,07 23,04 43,35 27,85 43,21 27,57

Rumunjska 17,33 14,14 25,82 18,12 33,986 26,94

Slovenija 11,71 8,87 14,95 12,65 15,4 15,66

Slovačka 18,93 19,34 26,93 29,95 35,34 41,07

Finska 27,85 28,71 35,34 35,23 33,29 28,96

Švedska 58,28 58,49 70,77 70,81 75,2 68,39

UK 212,02 164,24 276,39 224,87 218,30 164,82

EU27 1993,36 2071,77 2419,97 2497,44 2458,56 2534,01

Izvor: Europska komisija, 2011., External and Intra-EU Trade , A Statistical Yearbook,

dostupno na: http://epp.eurostat.ec.europa.eu/cache/ITY_OFFPUB/KS-GI-11-

001/EN/KS-GI-11-001-EN.PDF, str. 84-85

13

Svake godine unutarnja razmjena se u Europskoj uniji povećava, točnije statistički se

ukupan volumen trgovanja (uvoz i izvoz) unutar Europske unije od 2004. godine do

2010. godine povećao za 22,82% tj. gotovo jednu četvrtinu što je izvrstan rezultat.

Također se tu može dodati da su najvažnija kategorija robe, čiji je postotak u trgovini u

2010. iznosio 34,9%, strojevi i transportni uređaji (Europska Komisija, 2011.,str.79).

Slobodna trgovina usluga

Kroz godine se Europska unija transformirala iz tržišta industrijske proizvodnje u tržište

usluga koje sada čini dvije trećine vrijednosti ekonomske zaposlenosti i o ovoj slobodi

uvelike ovisi funkcioniranje Unutarnjeg tržišta (Tišma, Samardžija i Jurlin, 2012.).

Trgovina usluga se s godinama uvelike povećava u zemljama Europske unije

zahvaljujući svim propisima Unutarnjeg tržišta.

14

TABLICA 4. Trgovina uslugama ( u 1000 milijuna eura)

Zemlja\Godina Izvoz Porast (%) Uvoz Porast (%)

2007 2012 2007 2012

Belgija 54,8 75,7 38,14 50,3 71 41,15

Bugarska 4,8 5,7 18,75 3,6 3,3 -8,33

Češka 12,6 17,2 36,51 10,5 15,2 44,76

Danska 44,9 50,7 12,92 39,4 45 14,21

Njemačka 162,2 210,6 29,84 191,0 230,5 20,68

Estonija 3,3 4,2 27,27 2,2 3 36,36

Irska 68 90,2 32,65 69,1 87,3 26,34

Grčka 31,3 27,1 -13,42 14,7 12,4 -15,65

Španjolska 93,3 107,2 14,90 70,3 70,1 -0,28

Francuska 109 164,5 50,92 94,6 134,2 41,86

Italija 81,8 81,8 0,00 88,9 82,4 -7,31

Cipar 6,4 6,2 -3,13 2,7 2,8 3,70

Latvija 2,7 3,5 29,63 2 2,0 0,00

Litva 2,9 4,6 58,62 2,5 3,3 32,00

Luksemburg 47,4 54,6 15,19 27,5 31,5 14,55

Mađarska 12,6 15,9 26,19 11,2 12,5 11,61

Malta 2,5 3,8 52,00 1,6 2,3 43,75

Nizozemska 81,5 80,7 -0,98 71,7 73,7 2,79

Austrija 39,6 47,8 20,71 28,5 33,1 16,14

Poljska 21 29,4 40,00 17,6 24,6 39,77

Portugal 17 19,1 12,35 10,4 10,4 0,00

Rumunjska 6,9 7,6 10,14 6,5 7,1 9,23

Slovenija 4,1 5,1 24,39 3,1 3,4 9,68

Slovačka 5,1 5,6 9,80 4,7 5,3 12,77

Finska 16,8 21,2 26,19 16,4 22,1 34,76

Švedska 45,6 59,3 30,04 34,5 42,9 24,35

Ujedinjeno Kraljevstvo 211,1 221,9 5,12 147 140,4 -4,49

EU27 506,1 657,4 29,90 419,1 510,6 21,83

Izvor: Europska Komisija, 2013, International Trade in Services, dostupno na:

http://epp.eurostat.ec.europa.eu/statistics_explained/index.php/International_trade_in_se

rvices

15

U tablici 4. se vidi da je porast uvoza i izvora usluga uvelike porastao od 2007. do 2012.

godine, tj. za 29,90% odnosno 21,83%. Iako je to veliki pomak, kao što je već prije

spomenuto, Europska unija i dalje kaska za SAD-om koji, iako je u razdoblju 2007-

2012 godine imao manji porast trgovine usluga (23,84% odnosno 13,15%), ima puno

veću produktivnost trgovine usluga. (Europska komisija, 2013.).

S obzirom na to da je trgovina usluga danas bitan faktor razvoja Europske unije, te

predstavlja čak 65% BDP-a Europske unije, Unija pokušava što je moguće više

strukturalnim reformama maksimalno olakšati nesmetanu slobodu odvijanja trgovine. U

posljednjem desetljeću stotine nacionalnih zakona su ukinuti ili korigirani kako ne bi

predstavljali zapreku uspješnoj trgovini uslugama. No unatoč svim mjerama i trudu

Europske unije, trgovina usluga još nije liberalizirana kao trgovina robama, te nije tako

jednostavno poslovati pod istim uvjetima na cijelom području Europske unije. Smatra

se da bi se potpunim ukidanjem zapreka u narednih 5 do 10 godina na području trgovine

usluga izravno utjecalo na povećanje BDP-a Europske unije za 2,6% (Europska

komisija, 2012.).

Zbog gore navedenih razloga Europska komisija je 2012. donijela nove direktive vezane

za trgovinu usluga za razdoblje 2012.-2015. godine u kojemu će se posebno posvetiti

liberalizaciji usluga posebno na području (Europska komisija, 2012.):

- poslovnih usluga, koje predstavljaju 11,7% BDP-a

- građevine, koja predstavlja 6,3% BDP-a

- turizma, koji predstavlja 4,4% BDP-a

- maloprodaje, koja predstavlja 4,2% BDP-a.

Migracije stanovništva u Europskoj uniji

Za Europsku uniju, koja trenutno broji preko 500 milijuna stanovnika, može se reći da

je trenutno najveći svjetski laboratorij za promatranje migracije stanovništva. Slobodno

kretanje radnika preko područja Unije je započelo već u prvim počecima Integracije

kada je preko 8 milijuna radnika dobilo dozvole za raditi u tadašnjih prvih 6 članica

Europske zajednice između 1958. i 1972. godine. Godine 1973. migracija radnika je

zbog naftne krize i nedostatka posla zaustavljena jer je tada stvorio višak radnika, te su

16

zemlje preferirale ostanak domaćih radnika na svojim mjestima dok su na strane radnike

gledale kao nepotrebne. Tijekom devedesetih godina sloboda kretanje radnika (pa i

njihovih obitelji) ponovno dolazi u fokus, tržište radnika se liberalizira te to sve dovodi

do potpisa Schengenskog sporazuma koji definira slobodno kretanje radnika i

maksimalno ga liberalizira. Potpisan još 1985. godine ali se u potpunosti inkorporira u

legislative Europske unije preko Amsterdamskog sporazuma 1999. godine (The

Schengen Area And Cooperation, 2009.).

Tijekom 2000. godine 5,1% populacije EU 15 je tako živjelo u tadašnjih 15 zemalja

Europske unije, koje nisu njihove zemlje porijetla. Najveći broj ljudi je tada preselio u

Njemačku (37%), Francusku (18,4%) te Ujedinjeno Kraljevstvo (10,2%). Što se tiče

2009. godine i tadašnjih 27 zemalja Europske unije dogodio se i veći porast stranaca ,

tada je 6,4% populacije EU 27 živjelo u drugim zemljama, po tom porastu se može

zaključiti da je slobodno kretanja radnika djelovala na stanovnike Unije (Kokkalainen,

2011.).

- Bugarska i Rumunjska- negativan ili pozitivan primjer slobodne migracije?

Ulaskom Bugarske i Rumunjske u Europsku uniju 2007. godine započinje velika

migracija ljudi iz tih zemalja u druge zemlje Europske unije. Takva vrsta migracije se i

očekivala s obzirom da su po razvoju Bugarska i Rumunjska tada uvelike kaskale za

Europskom unijom. Unatoč postavljenim ograničenjima od strane nekih zemalja broj

migracije ljudi iz tih zemalja u druge zemlje Europske unije se naglo povećavao u

nekoliko godina nakon ulaska (Tablica 5.).

17

TABLICA 5. Broj građana Bugarske i Rumunjske koji živi u drugim zemljama

Europske unije u periodu 2007.-2010. godine.

Zemlje\Godina 2007 2008 2009 2010

EU 15 (stare

članice)

1 945 000 2 290 000 2 476 000 2 749 000

EU 10 (članice

ušle 2004.)

93 000 101 000 118 000 125 000

Izvor: Carrera S. i Guild E., 2012., Labour Migration And Unemployment, dostupno na:

https://www.google.hr/url?sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=4&ved=0CFQQF

jAD&url=http%3A%2F%2Fwww.ceps.eu%2Fceps%2Fdld%2F6624%2Fpdf&ei=-

FoBUoCuPNHktQae34FQ&usg=AFQjCNHS4edcwZoBw59wXfQgdkc84TcJCw&sig2

=P405lDw3WF8kYvbQcHSSOA&cad=rja, str.5

S jedne strane postoje razna mišljenja i istraživanja koja tvrde da takva vrsta migracije

je štetna te da su radnici Rumunjske i Bugarske kao ''jeftina radna snaga'' uzeli mjesta

domaćim radnicima u zemljama obitavanja, dok druga su mišljenja kako je migracija

veoma korisna, pogotovo jer zemlje upravo poput Rumunjske i Bugarske na taj način

smanjuju nezaposlenost i brže dolaze do vlastitog napretka (Carrera i Guild, 2012.).

Slobodno kretanje kapitala

Da bi se uopće usluge i robe mogle kretati kroz Europsku uniju, u njihovoj transakciji

sudjeluje i kapital te je upravo sloboda njegovog kretanja temelj trgovine bez zapreka

Unutarnjeg tržišta. Kao bitni faktori tržišta u sklopu te slobode u ovom poglavlju su

analizirani FDI (direktne strane investicije) te transakcije kapitala unutar eurozone.

FDI – direktne strane investicije

FDI ili direktne strane infesticije mogu se najjednostavnije definirati kao ulaganja od

strane tvrtke ili pravne osobe sa sjedištem u jednoj državi, u tvrtku ili pravnu osobu sa

sjedištem u drugoj državi (What is FDI?, n.d.). Tablica 6. prikazuje takvu vrstu ulaganja

u Europskoj uniji

18

TABLICA 6. Tok direktnih stranih investicija u Europskoj uniji u (u milijunima dolara)

Godina \ FDI Priljev FDI Odljev FDI

1990. 99 954 131 786

1993. 74 189 94 103

1996. 118 384 185 663

2000. 808 633 738 214

2003. 258 009 293 125

2006. 561 507 685 942

2008. 538 375 977 776

2011. 447 365 541 270

Izvor: izrada autora prema: OECD, 2013., Most Recent FDI Statistics for OECD and

G20 Countries, dostupno na: http://www.oecd.org/daf/inv/investment-

policy/statistics.htm

Priljev direktnih stranih investicija je porastao od 1993.godine (prve službeno cijele

godine Unutarnjeg tržišta) za 347,57% dok je odljev porastao za 310,72% do 2011.

Godine a da nije bilo velike ekonomske krize porast bi bio i veći. Analizirajući ta dva

podatka može se zaključiti da Unutarnje tržište ima veliki kapacitet za zaprimanje

investicija, koje će moći ući u bilo koju zemlju Unije pod istim uvjetima bez dodatnih

prepreka, ali i također da Unija uvelike ulaže u druge zemlje te tako im pomaže pri

razvoju.

Transakcije kapitala unutar eurozone

Logikom stvari na Unutarnjem tržištu transakcije bi bile jednostavne da se obavljaju

jedinstvenom valutom te bi tako i tržište bilo homogenije. Upravo zato je za Europsku

uniju bitna 1999. godina kada je uvedena valuta nazvana znakovito- euro, a zemlje koje

koriste Euro se smatra da su u eurozoni. U 2013. godini euro koristi 17 zemalja

Europske unije (Austrija, Belgija, Cipar, Njemačka, Estonija, Grčka, Španjolska,

Finska, Francuska, Irska, Italija, Luksemburg, Malta, Nizozemska, Portugal, Slovenija,

Slovačka). Što se tiče novih članica Europske unije one su brzo prihvatile zakonitosti

19

Unutarnjeg tržišta s obzirom da je od 12 članica ušlih u Uniju 2004. i 2007. godine već

njih pet u eurozoni (NATO, 2012).

Za analizu jednostavnosti transakcija u eurozoni analiziran je broj obavljenih transakcija

tijekom godine unutar eurozone (tablica 7.).

TABLICA 7. Broj svih vrsta transakcija kapitala unutar eurozone

Godina Broj transakcija (na milijun stanovnika)

2000. 25 884

2001. 28 856

2002. 36 047

2003. 38 724

2004. 42 151

2005. 46 232

2006. 49 518

2007. 52 575

2008. 56 134

2009. 58 222

2010. 62 490

2011. 66 775

Izvor: Europska centralna banka, 2013., Statistical Data Warehouse, dostupno na :

http://sdw.ecb.europa.eu/quickview.do?node=3447413&SERIES_KEY=169.PSS.A.U2.

F000.I1A.Z00Z.NC.X0.20.Z0Z.Z

Koliko naglo raste broj transakcija dočarano je i na grafikonu (Grafikon 1.), te se

očekuje ulaskom novih članica u eurozonu još veći porast.

20

GRAFIKON 1. Broj svih vrsta transakcija kapitala unutar eurozone

Izvor: Izrada autora prema tablici 7.

2.4. Zajedničke politike Europske unije koje imaju utjecaj na Unutarnje tržište

Od početaka suradnje europskih država preko raznih integracija pa do danas sve veći

broj politika se s nacionalnih razina prebacuje na razinu Zajednice tj. današnje Europske

unije. Povijesni napredak je napravljen Lisabonskim ugovorom 2009. godine kojim

nastavlja dugogodišnji sadržajni kontinuitet politika prijenosa vlasti sa nacionalne

razine na razinu Europske unije, te se formalno priznaje nadležnost prava Europske

unije nad nacionalnim pravima (Puškarić, 2011.). Najvažnije zajedničke politike koje

su izravno povezane s funkcioniranjem Unutarnjeg tržišta jesu:

- Zajednička porezna politika:

Harmonizacija poreza u Europskoj uniji nije zaseban cilj, već kao instrument

ekonomske regulacije prati druge osnovne ciljeve. U tom kontekstu važno je razlikovati

dvije vrste poreza (Zajednička porezna politika, 2011.):

0

10,000

20,000

30,000

40,000

50,000

60,000

70,000

80,000

2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010 2011

Broj transakcija u Eurozoni 2000-2011. (na milijun stanovnika)

21

Direktni porezi - plaća ih i njihov teret (neposredno) snosi porezni obveznik, a

uključuju porez na dohodak (fizičkih osoba), porez na dobit (trgovačkih

društava) i porez na imovinu.

Indirektni porezi - razrezuju se na proizvodnju i/ili potrošnju pa ih plaćaju

porezni obveznici (proizvođači i/ili trgovci), ali njihov teret (posredno tj. kroz

povećanje cijene) snose krajnji potrošači. Uključuju porez na promet, porez na

dodanu vrijednost i trošarine (akcize).

U Europskoj je uniji oporezivanje dohotka i dobiti još uvijek uglavnom u nacionalnom

djelokrugu, a zajednička porezna politika odnosi se ponajprije na indirektne poreze, koji

neposredno utječu na funkcioniranje Unutarnjeg tržišta u području slobodnog kretanja

roba i slobode pružanja usluga. Oporezivanje, koje je jedno od temeljnih obilježja

nacionalnog suvereniteta, za Uniju je još uvijek vrlo kompleksno pitanje i zato je

potreban konsenzus pri donošenju odluka o harmonizaciji poreza u Europskoj uniji.

Vijeće, jednoglasnom odlukom, u skladu s posebnim zakonodavnim postupkom, a

nakon savjetovanja s Europskim parlamentom i Gospodarskim i socijalnim odborom,

donosi odredbe za usklađivanje zakonodavstva poreza na promet, trošarine i drugih

oblika neizravnih oporezivanja u mjeri u kojoj je takvo usklađivanje potrebno kako bi se

osiguralo osnivanje i funkcioniranje unutarnjeg tržišta i kako bi se izbjeglo narušavanje

tržišnog natjecanja (Zajednička porezna politika, 2011.).

S obzirom da je porezna konkurencija jedan od glavnih elemenata narušavanja

ravnoteže Unutarnjeg tržišta konstantno se radi na poboljšavanju i sve većem obuhvatu

zajedničkih pravila o oporezivanju da bi se jednom u budućnosti porezi unificirali za

cijelo područje Unutarnjeg tržišta.

Što se tiče promjena kod zajedničke porezne politike tu dolazi svake godine do velikih

promjena i novih direktive, kao primjer porezne harmonizacije krucijalna Šesta

direktiva koja je osnovni dokument EU i zakonska osnova za harmonizaciju PDV-a. Ta

direktiva osigurava primjenu PDV-a na iste transakcije u svim državama članicama.

Postignut je dogovor prema kojemu države članice primjenjuju standardnu stopu PDV-

a, koja ne može biti niža od 15%, te jednu ili dvije snižene stope, koje ne mogu biti niže

od 5%. Tim korakom Europska unija pokušava ukinuti manipuliranje transakcijama

22

(robnim ili novčanih) samo na osnovu bolje ili lošije stope PDV-a, te pokušava stvoriti

jednake uvjete za cijelo tržište (Kesner-Škreb, 2007.).

TABLICA 8. Stope PDV-a u Europskoj Uniji 2012. godine

Zemlja Stopa (u %) Zemlja Stopa (u %)

Belgija 21 Luksemburg 15

Bugarska 20 Mađarska 27

Češka 20 Malta 18

Danska 25 Nizozemska 19

Njemačka 19 Austrija 20

Estonija 20 Poljska 23

Irska 23 Portugal 23

Grčka 23 Rumunjska 24

Španjolska 18 Slovenija 20

Francuska 19,6 Slovačka 20

Italija 21 Finska 23

Cipar 17 Švedska 25

Latvija 22 Ujedinjeno

Kraljevstvo

20

Litva 21 Hrvatska 25

Izvor: izrada studenta prema: Eurostat, 2012., Taxation Trends in European Union,

dostupno na: http://epp.eurostat.ec.europa.eu/cache/ITY_PUBLIC/2-21052012-

BP/EN/2-21052012-BP-EN.PDF, str.2; Porezna uprava, 2013., , Porez na dodanu

vrijednost, dostupno na : http://www.porezna-

uprava.hr/HR_porezni_sustav/Pages/porez_na_dodanu_vrijednost.aspx

Po tablici 8. je vidljivo da nijedna članica nema stope ispod 15%, no što se tiče neke

granične gornje stope trebati će još puno vremena da se i ona harmonizira za cijelu

Europsku uniju. Zajednička porezna politika još uvijek je veliki izazov za Europsku

uniji, koja pokušava u dogovoru s članicama maksimalno harmonizirati sve aspekte

poreza te polako ide prema tome smjeru ali se očekuje još mnogo pregovora i reformi

prije dostizanja cilja (Zajednička porezna politika, 2011.).

23

- Kohezijska politika

Težina ove politike odražava razmjer socio-ekonomskih razlika unutar EU ali i politički

značaj kohezije za projekt ujedinjene Europe. Naime, sa svakim proširenjem EU je u

pravilu prihvaćala siromašnije i manje razvijene zemlje koje je bilo potrebno čim prije

integrirati u Unutarnje tržište te učiniti ravnopravnim sudionicima gospodarskog i

političkog projekta. Dodatna razvojna sredstva koja članice mogu dobiti iz kohezijskog

fonda s razine Europske unije su način da se sva područja i stanovništvo Unije osnaži za

mogućnost korištenja svih prednosti Unutarnjeg tržišta roba, kapitala, radne snage i

usluga: veće tržište, veća mobilnost u radu i obrazovanju, veći izbor usluga itd.

Europska unija je tako i prije ulaska u Uniju svoje članice raznim pretpristupnim

fondovima pripremala na jačanje sposobnosti uprave da pri ulasku u Uniju imaju

dovoljno razvijenu logistiku i sposobnost za iskorištavanje sredstava iz kohezijskog i

strukturnih fondova, jer za korištenje tih sredstava zemlje moraju ispuniti mnogo uvjeta

da dokažu da će koristiti ta sredstva djelotvorno i svrsishodno (Tišma, Samardžija i

Jurlin, 2012.).

- Politika tržišnog natjecanja

Europska komisija ima ovlasti osigurati da se poslovni subjekti i vlade pridržavaju

pravila Europske unije o ''poštenoj igri" u trgovini robama i uslugama, omogućujući

pritom vladama da se uključe ako tržišta ne zadovoljavaju potrošače ili poslovne

subjekte, ili za promicanje inovacije, jedinstvenih standarda ili razvitka malih

poduzeća.

Glavna su područja politike tržišnoga natjecanja (Tržišno natjecanje, 2011.):

- antitrustovi i karteli

- kontrola spajanja poduzeća

- liberalizacija monopolnih sektora

- državne pomoći

Komisija uz svoje politike tako osigurava uz pomoć nacionalnih agencija za zaštitu

tržišnih natjecanja ravnopravan položaj poduzetnika na tržištu te time automatski

24

razvitak dinamičnog brzo rastućeg Unutarnjeg tržišta sa bogatijom ponudom dobara i

usluga (Tišma, Samardžija i Jurlin, 2012.).

Uz gore objašnjene politike postoji cijeli raspon također važnih zajedničkih politika

poput Zajedničke poljoprivredne politike, Prometne politike, Socijalne politike i drugih

(Ministarstvo uprave, n.d.).

U kontekstu zajedničkih politika Europske unije bitno je također spomenuti i

nadležnosti Unije provedbi zakonodavstva unutar Europske unije, s obzirom da je ona

takva vrsta zajednice gdje se usporedno primjenjuje zakonodavstvo same Unije i

nacionalno zakonodavstvo članica.

Unija je tako razgraničila ovlasti između nje i pojedinih članica, razlikuju se (Kandžija

i Cvečić, 2011.):

- Isključive ovlasti Unije: dopuštaju prihvaćanje zakonodavstva i odluka za

zaključivanje međunarodnih sporazuma nakon donošenja zajedničkog akta koji je važan

za funkcioniranje Unije. Područja koja su obuhvaćena ovakvim zakonodavstvom jesu:

carinska unija, uspostava pravila tržišnog natjecanja, monetarna politika (za eurozonu),

zajednička trgovinska politika te očuvanje morskih bioloških resursa u okviru

zajedničke ribarske politike.

- Podijeljene ovlasti: takva vrsta ovlasti trenutno vrijedi nad najvećim brojem politika,

znači da zemlja članica ima mogućnost donošenja vlastitih zakona ali ukoliko već

postoji zakon na tom području donesen od strane Unije zemlja ga se mora pridržavati. U

ovo područje spada i samo Unutarnje tržište te socijalna politika, transport, okoliš i

druge.

- Podupiruće aktivnosti: Unija dopunjuje i pomaže zemlje u onim područjima u

kojima one imaju isključive ovlasti, financijski ili putem raznih programa i aktivnosti.

Kao primjer politika u kojima zemlje članice imaju isključivu nadležnost mogu se

navesti industrija, obrazovanje te turizam.

25

3. UNUTARNJE TRŽIŠTE EUROPSKE UNIJE DO 2004. GODINE.

U ovom poglavlju je analizirano stanje Unutarnjeg tržišta od nastanka do velikih

promjena na tržištu koje su započele proširenjem 2004. i 2007. godine.

3.1. Produbljivanje tržišta i jačanje integracijskih spona

U razdoblju prije velikog proširenja Unije 2004. i 2007. godine, unatoč postojanju

određenih gospodarskih razlika između zemalja članica, integracija i posebno razvoj

Unutarnjeg tržišta rezultirali su intenziviranjem ekonomskih aktivnosti među članicama

u segmentu razmjene roba, a uvođenjem eura i kretanja kapitala.

Kao što je već napomenuto u prijašnjim poglavljima Europska unija je sa širenjem

počela od šest članica Europske zajednice za ugljen i čelik 1951. godine dok je na

spomenutih ''starih'' 15 članica došla zaključno sa 1995. godinom i ulaskom Austrije,

Finske i Švedske. S obzirom da se Europska zajednica širila sa 6 na 15 članica u periodu

od gotovo četiri desetljeća članice su bile relativno povezane te dobro ukomponirane u

zajednicu koja je prema analizi ekonomskih statističkih podataka prema ostatku svijeta

veoma dobro stajala te također nisu postojale (pre)velike razlike među zemljama

(Tablica 9.).

26

TABLICA 9. EU15 - BDP per capita i stopa nezaposlenosti 2001.godine

Zemlja BDP per capita (u $) Stopa nezaposlenosti (u %)

Austrija 23 834 3,6

Belgija 22 601 6,2

Danska 29 946 4,2

Finska 24 025 9,1

Francuska 21 812 8,6

Njemačka 22 840 7,8

Grčka 11 858 10,2

Irska 27 340 3,7

Italija 19 722 9,6

Luksemburg 45 743 1,8

Nizozemska 24 969 2,1

Portugal 11 691 4,0

Španjolska 14 952 10,5

Švedska 25 558 5,0

Ujedinjeno Kraljevstvo 24 836 4,7

PROSJEK EU15 23 448 6,1

Izvor: izrada autora prema: Word Bank, 2013., GDP per capita (cureent US$),

http://data.worldbank.org/indicator/NY.GDP.PCAP.CD?page=2; World Bank, 2013.,

Unemployment, total ( % of total labour force),

http://data.worldbank.org/indicator/SL.UEM.TOTL.ZS?page=2

BDP per capita i stopa nezaposlenosti bili relativno dobri pokazatelji razvijenosti

Europske unije 2001. godine, prosjek BDP-a od 23 448$ po stanovniku je tada jedan od

najvećih BDP-a per capita u svijetu, isključujući Japan i SAD koji su sa svojih 32 716$ i

35 912$ po stanovniku bili nedodirljivi (GDP per capita (curent US$), 2013.). Također

stopa nezaposlenosti od 6,1% je bila neznatno viša od stope nezaposlenosti vodećih

27

svjetskih sila Japana (5,4%) i SAD-a (4,7%) (Unemployment, total ( % of total labour

force, 2013.).

No te 2001. godine u Europskoj uniji nije bilo niti 50% europskih zemalja dok je ideja

iz pedesetih godina bila o spajanju i suradnji svih europskih zemalja. Stoga krajem XX.

i početkom XXI. stoljeća razmišljanje o spajanju ostatka zemalja Europe u Europsku

uniju dobiva i veliki pomak u praksi.

3.2. Proračun Europske unije - orijentacija na tržište poljoprivrednih proizvoda

Proračun Europske unije je financijski plan kojim se definiraju aktivnosti i politike

Europske unije; zajednička vanjska politika, pomoć za regionalni razvoj, znanost,

istraživanje obrazovanje, međunarodna suradnja i dr. Donosi se za višegodišnje

razdoblje tj. za šest godina, a stvarni se troškovi utvrđuju godišnje. U početku je

europski proračun ovisio o financijskim doprinosima država članica. Nakon odluke od

21. travnja 1970. financijski doprinosi država članica zamijenjeni su vlastitim izvorima,

a od 1978. stupa na snagu nezavisnost proračuna. Tri su izvora europskog proračuna:

uvozne carine, postotak PDV-a koji uberu države članice te doprinos zemalja razmjeran

njihovom bruto domaćem proizvodu (Proračun Europske unije, n.d.).

Od početaka europskih integracija izdvajanja iz proračuna su bila najveća za

poljoprivredu i funkcioniranje tržišta poljoprivrednih proizvoda. Godine 1992.

izdvajanja za zajedničku poljoprivrednu politiku (u daljnjem tekstu CAP) tako iznose

57%, te do 2006. godine je CAP bio najvažnija stavka u proračunu. S obzirom na broj

stanovnika Europska uniji je trebao dobar izvor zdrave hrane koja će biti dovoljna za

cijelu Uniju, da se izbjegne uvoz manje kvalitetnih poljoprivrednih proizvoda sa

''sumnjivih'' odredišta (Europska komisija, 2012.c). Najvažnija misija politike

europskog proračuna u tom razdoblju je bila potpora razvoju tržišta poljoprivrednih

proizvoda, te je to donekle uspjelo, broj farmi se razdoblju 1992.-2003. godine povećao

za duplo, no istodobno je postojao veliki broj prigovora na veliku količinu izdavanja iz

proračuna za poljoprivrednu politiku, poglavito na subvencije poljoprivrednicima.

Europska unija je s obzirom na te reforme u razdoblju prije 2004. godine bila vodeći

svjetski izvoznik govedine te pri vrhu za šećer (Europska komisija, 2013).

28

U istom periodu razvoja integracije kohezijski ciljevi bili su sekundarni jer su ujedno i

razlike između članica bile manje izražene te nisu toliko utjecale na produbljivanje

tržišta odnosno integracije.

3.3. Usporavanje rasta trgovine - zasićenost tržišta?

Europska unija neprestano od njezinog nastanka 1992. godine ali i prije bilježi rast

volumena trgovanja. Bitan pokazatelj koji se tu može spomenuti je unutar-granska

razmjena, tj. simultani uvoz i izvoz roba iste statističke grane. Takva vrsta trgovine je

produkt ekonomije obujma i posljedične diferencijacije proizvoda, gdje se zbog

međunarodne konkurencije snižavaju troškovi proizvodnje samo jednog proizvoda dok

se ostali uvoze a potrošači imaju velike koristi od velike diferencijacije proizvoda.

Svjetski trend i trend u Europskoj uniji je bio 1990-tih godina veliki rast unutar-granske

razmjene te je i to bio jedan od pokazatelja velike homogenosti Europske unije

(Kandžija i Cvečić, 2011.).

No iako je sporo širenje Europske unije (i prijašnjih integracija) značilo stabilnost

Unije, te unatoč velikoj povezanosti zemalja i navedenom povećanju unutar-granske

razmjene koje je posljedica razvoja Unutarnjeg tržišta, u razdoblju nakon službenog

stupanja zemalja u Europsku uniju rast trgovinske aktivnosti počinje polako opadati

(Grafikon 2.).

29

GRAFIKON 2. Trgovina unutar EU15 (1996.-2003. godine)

Izvor: Europska komisija, 2005., Second Implementation Report of the Internal market

Strategy 2003-2006, dostupno na:

http://webarchive.nationalarchives.gov.uk/+/http://www.berr.gov.uk/files/file12072.pdf,

str.5

Usporavanje rasta trgovinskih aktivnosti unutar Unije, ukoliko bi se nastavilo, bi

dovodilo u sve veću opasnost temeljno načelo Unutarnjeg tržišta a to je konkurencija;

smanjenjem rasta trgovine (a i mogućim padom) teško bi se razvijali novi poslovi

subjekti, a padom broja poslovnih subjekata smanjuje se kvaliteta proizvoda te time

smanjuje konkurentnost i povećava cijena.

Također vrijednost FDI-a u Europskoj uniji je naglo padala, 2000. godine ukupna

količina FDI je bila dvanaest puta veća nego 1992. godine dok je u periodu 2000.-2003.

godine pala na četiri puta veću od one 1992. godine.

Velika su bila nagađanja zašto je trgovina stagnirala, razmatrali su se razni koncepti no

zaključak Europske komisije 2003. godine je bio da se Unutarnjem tržištu još u

potpunosti ne vjeruje, te da investicije koje bi potakle potrošnju i razmjenu nisu dotakle

vrhunac nego upravo suprotno da postoji još veliki potencijal. Također su svi zaključci

išli prema tome da je potrebno novo povećanje tržišta koje će potaknuti novi skok u

30

potražnji, investicijama te snažni porast trgovinske aktivnosti. (Europska komisija,

2013.)

31

4. UNUTARNJE TRŽIŠTE EUROPSKE UNIJE NAKON VELIKOG PROŠIRENJA

U ovome poglavlju je analizirano stanje na Unutarnjem tržištu nakon velikog proširenja

2004. i 2007. godine. To proširenje se analizama smatra povijesnim zbog ne samo

ulaska dotad najvećeg broja članica nego i velike razlike koje su bile između Europske

unije i članica koje su u nju ušle.

4.1. Veliko proširenje Europske unije između 2004. i 2007. godine

Pad Berlinskog zida, 1989. godine, označavao je otvaranje istočne Europe prema

zapadnoj i početak ponovnog ujedinjenja Europe. Od tada nadalje europske zemlje su

neumorno zajednički radile na pripremi novih zemalja za ulazak u Europsku uniju. Od

1987. do 1996. godine trinaest zemalja je predalo zahtjev za ulazak u Europsku uniju:

Cipar, Estonija, Mađarska, Poljska, Češka, Slovenija, Bugarska, Latvija, Litva, Malta,

Rumunjska, Slovačka i Turska . Prije ulaska u Europsku uniju članice su potpisale

Europske sporazume ili Sporazume o pristupanju (Turska , Cipar i Malta). Ti sporazumi

su u razdoblju prije ulaska u Europsku uniju omogućavali financijsku pomoć zemljama

kandidatkinjama u cilju lakšeg razvijanja infrastrukture potrebne za sudjelovanje u Uniji

s obzirom da su zemlje bile na manjem stupnju razvijenost od onog Europske unije (The

2004. Enlargement: The Challenge of a 25-member EU, 2007.).

Po tablici 10. je vidljivo da 2001. godine tadašnje buduće članice Europske unije,

isključujući Cipar, imaju puno niži BDP per capita nego čak i članica sa najnižim BDP

per capita u Europskoj uniji - Portugal, te da u prosjeku je BDP per capita novih 12

članica gotovo pet puta manji od prosjeka postojećih članica Europske unije dok je

stopa nezaposlenosti gotovo duplo veća. Stoga može se zaključiti da je za integraciju

novih članica bilo potrebno mnogo prilagodbi čak i prije ulaska (programi pomoći), te

je Europska unija morala biti spremna za proširenje tržišta žrtvovati tadašnju stabilnost

koje je imala unutar 15 članica. No također ovo je bila velika prilika za Europsku uniju i

za Unutarnje tržište za ponovni porast aktivnosti, s obzirom na lagano stagniranje

trgovinskih aktivnosti u godinama prije ulaska novih članica u Uniju.

32

TABLICA 10. EU12- BDP per capita i stopa nezaposlenosti 2001.godine

Zemlja BDP per capita (u $) Stopa nezaposlenosti (u %)

Bugarska 1 729 19,9

Cipar 13 797 4,0

Češka 6 289 8,1

Estonija 4 573 12,4

Mađarska 5 175 5,7

Latvija 3 530 13,1

Litva 3 493 16,8

Malta 9 968 7,1

Poljska 4 979 18,2

Rumunjska 1 816 6,6

Slovačka 5 637 19,3

Slovenija 10 290 5,7

PROSJEK EU12 5 940 11,4

PROSJEK EU15 23 448 6,1

Izvor: izrada autora prema: Word Bank, GDP per capita (cureent US$),

http://data.worldbank.org/indicator/NY.GDP.PCAP.CD?page=2; World Bank,

Unemployment, total ( % of total labour force),

http://data.worldbank.org/indicator/SL.UEM.TOTL.ZS?page=2

Kolika je bila razlika u ovom proširenju i onih prije prikazuje tablica 11., vidljivo je da

je proširenje 2004. i 2007.godine donijelo u Uniju veliki porast broja stanovnika i veliko

potencijalno tržište ali je u isto vrijeme prosjek BDP-a per capita pao ulaskom novih

članica više nego ikad prije.

33

TABLICA 11. Utjecaj ulaska novih članica na prostornu proširenost, populaciju te BDP

per capita Unije.

Godina

proširenja

Populacija (u mil.) Područje (u kilometar

kvadratni)

BDP per capita (u

$)*

1951.** 169,1 1 299 536 6 643

1973. 256,77 (+33,41%) 1 657 723 (+25,44%) 12 262 (-0,91%)

1981. 271,48 (+3,72%) 1 789 668 (+7,96%) 13 928 (-1,33%)

1986. 366,88 (+17,53%) 2 386 841 (+33,37%) 14 468 (-5,51%)

1995. 372,94 (+6,28%) 3 367 154 (+34,95%) 16 831 (+0,2%)

2004. 456,50 (+19,57%) 4 104 844 (+17,97%) 18 394 (-8,94%)

2007. 494,30 (+6,48%) 4 454 237 (+8,51%) 25 160 (-4,03%)

2013. 506,77 (+0,85%) 4 510 831 (+1,31%) 31 607 (-0,74%)

* U cijenama (PPP) iz 1990. godine

** Prvih šest zemalja članica

Izvor: CIA, 2013., The World Factbook, dostupno na :

http://permanent.access.gpo.gov/lps35389/

4.2. Transformacija Unutarnjeg tržišta u tržište usluga

Europska unija, kao i SAD, se godinama sve više transformira u tržište usluga iz tržišta

roba, razlog tome je sve veće seljenje industrijske proizvodnje u manje razvijene zemlje.

U toj transformaciji se može pronaći razlog u stagnaciji rasta trgovine početkom XXI.

stoljeća, trgovina roba je dosegla svoj vrhunac dok za trgovinu usluga Europska unija

nije bila spremna, i još uvijek najviše radi na razvoju te slobode.

Koliki je nagli razvoj doživjela trgovina usluga govori podatak da je 2003. godine

promet uslugama iznosio 20% vrijednosti prometa roba na Unutarnjem tržištu dok je

2012. godine promet usluga činio dvije trećine vrijednosti ekonomske zaposlenosti

(Europska komisija, 2005.).

Ulaganja u tržište usluga su išla sporo, tek ulaganja Europske unije u usluge u periodu

2000.-2003. godine su bila osam puta veća od onih u trgovinu roba, no puno viša je bila

ta razlika za ulaganja Unije u treće zemlje nego unutar nje same (Europska komisija,

34

2005.). Nakon ulaska novih članica Unija uvelike ulaže u trgovinu usluga, shvaćajući

da je to jedina moguća budućnost Unutarnjeg tržišta.

4.3. Reforma proračuna - veća ulaganja u koheziju Unutarnjeg tržišta

Dugi niz godina najveća izdvajanja iz proračuna Europske unije su bila prema CAP-u,

no već i samim stvaranjem Europske unije ona počinje sve više pozornosti pridavati

kohezijskoj politici koja radi na razvoju Unutarnjeg tržišta i samih članica Europske

unije stvarajući homogeno Unutarnje tržište. Koliko su tijekom godina ulaganja u CAP

padala a ulaganja u kohezijsku politiku rasla može se vidjeti u grafikonima 3 i 4.

GRAFIKON 3. Udio zajedničke poljoprivredne politike u proračunu EU

Izvor: -, 2013., Agriculture Foreign & Commonwealth Office, dostupno na:

http://collections.europarchive.org/tna/20080205132101/www.fco.gov.uk/servlet/Front/

Print%3Fpagename=OpenMarket/Xcelerate/ShowPage&c=Page&cid=1140684675288

&print=true

35

GRAFIKON 4. Dio proračuna Europske unije namijenjen kohezijskoj politici

Izvor: Europska komisija, 2013., Financial frameworks 2000-06 and 20007-13,

dostupno na: http://ec.europa.eu/budget/financialreport/annexes/annex1/index_en.html

Što se tiče CAP-a Unija ne smanjuje proračun na način da reže izdatke nego je izvršila

reformu proračuna. Nakon reforme izdaci prema poljoprivrednoj politici su puno

sistematičniji, podržava se izravna proizvodnja za potrebe tržišta i zaštita okoliša dok su

se ukinule izravne subvencije poljoprivrednicima i potpore interventnim cijenama

(Europska komisija, 2005.).

Što se tiče kohezijske politike Europska unija je za razdoblje 2014.-2020. godine u

proračunu za nju namijenila dosad najveći iznos, radi se o 376 milijardi eura. Područje

koje je Unija označila kao krucijalno za razvoj u tom periodu jest poticanje razvoja

prekogranične suradnje na poljima energetike, prijevoza i informacijske tehnologije

(Goulet, 2011.).

0.00%

5.00%

10.00%

15.00%

20.00%

25.00%

30.00%

35.00%

40.00%

45.00%

50.00%

2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010 2011 2012 2013

36

5. EFEKTI PROŠIRENJA UNUTARNJEG EUROPSKOG TRŽIŠTA

Proširenje Europske unije i Unutarnjeg tržišta značajno je djelovalo na sve aspekte

kretanja na Unutarnjeg tržištu, ono je imalo mnoge pozitivne ali s druge strane i

negativne učinke.

5.1. Pozitivne strane proširenja Unutarnjeg tržišta

U ovom jesu djelu prikazani pozitivni aspekti proširenja Unutarnjeg tržišta, od

ekonomskih utjecaja do koristi koje je samo tržište donijelo građanima.

5.1.1. Ekonomski utjecaj širenja Europske unije i Unutarnjeg tržišta

Ulaskom deset novih zemalja 2004. i još dodatne dvije zemlje 2007. godine Europska

unija se suočila sa mnogim promjenama; veće tržište, manje razvijenije zemlje te

skepticizam vlastitog stanovništva prema novom ustroju Unije. No brojke koje su

počele izlaziti kao rezultati analiza su iznenadile mnoge.

Utjecaj proširenja na BDP Europske unije

Ulaskom novih članica, koje su kao što je već prikazano imale puno manji prosjek

BDP-a po stanovniku od starih zemalja, uvelike se smanjio prosjek BDP-a Europske

unije . Taj podatak se i očekivao, no kao glavna stavka BDP-a koja se treba promatrati u

analizi proširenja nije BDP po stanovniku nego rast BDP-a prije i nakon proširenja

(Tablica 12.).

37

TABLICA 12. Rast BDP-a i njegovih komponenti

Prosječni godišnji postotak promjene u

stalnim cijenama

Nove zemlje EU Stare zemlje EU

99-03 04-08 99-03 04-08

BDP 3,4 5,6 2,2 2,2

Privatna potrošnja 4,0 5,5 2,5 1,7

Javna potrošnja 3,1 2,3 2,2 1,8

Bruto investicije 2,0 10,2 2,3 3,4

Izvoz 8,7 11,8 4,8 5,7

Uvoz 7,9 12,4 5,0 5,6

Doprinos rastu BDP:

Domaća potražnja 3,4 6,4 2,2 2,1

Net izvoz 0,0 -0,8 0,0 0,1

Izvor: Europska komisija, 2009., Five Years of an Enlarged EU, dostupno na:

http://ec.europa.eu/economy_finance/publications/publication14078_en.pdf, str.35

Tablica 12. pokazuje kako je BDP starih zemalja ostao na istoj razini rasta, tj. nisu

izgubile ništa dolaskom novih zemalja, zapravo povećanjem tržišta i otvaranjem

mogućnosti novih ulaganja stare zemlje Europske unije u budućnosti mogu samo

ostvariti dobitak. Međutim rast BDP-a novih članica je doživio veliki rast kao izravna

posljedica ulaska u Europsku uniju i Unutarnje tržište. Nakon 2008. godine je nastupila

velika gospodarska kriza u kojoj je BDP rast malo stagniralo: već 2008. rast BDP-a

EU27 je samo 0,3% s obzirom na 3,2% 2007. godine, 2009. godine kriza doseže

vrhunac i BDP pada 4,3% no već 2010. godine BDP se vraća na staze rasta 2,1% i 2011.

1,6%. (Eurostat, 2013.).

Postoje dvije teorije o oporavku Europske unije od krize, jedna tvrdi da se Unija

oporavlja sporije zahvaljujući prevelikom broju zemalja, dok druga tvrdi da je upravo

veliko Unutarnje tržište razlog i napretka Unije i laganog izlaska iz krize.

Što se tiče novih zemalja one su veoma profitirale ulaskom u Europsku uniju i njeno

Unutarnje tržište, koristeći takozvani ''efekt poluge'' privukle su mnoga ulaganja. ''Efekt

poluge'' može se objasniti analizom transfera sredstava u nove zemlje, u koje je tijekom

2007. godine transferirano 17,8 milijardi eura što je zbrojeno čak 2,1% ukupnog BDP-a

novih zemalja članica dok je taj iznos u rangu samo 0,2 % 15 starih zemalja članica.

38

Ulaganja koja se čine i ne pretjerano velika sa perspektive razvijenijih starih članica

čine veliku razliku sa perspektive novih članica (u tablici 13. se vidi da je porast bruto

ulaganja u nove zemlje Europske unije u prve tri godine članstva u odnosu na tri godine

prije članstva 8,2 postotna poena). Efektom poluge i ulaganjima u nove zemlje se

postiže njihov razvoj a time i njihovo ravnopravnije sudjelovanje na Unutarnjem tržištu,

čime automatski i stare zemlje imaju koristi te se time Europska unija razvija i postaje

sve jača sila u svijetu (Europska komisija, 2009.).

Utjecaj proširenja na trgovinu

Proširenjem Europske unije otvorilo se veliko novo tržište za nove i stare zemlje

članice. S obzirom na rast volumena trgovanja zemlje Europske unije tada postaju

jedne od najuspješnijih na svijetlu.

TABLICA 13. Rast volumena trgovanja u svijetu

Godišnji porast 99-03 03-07

Stare zemlje EU 4,4 6,0

Nove zemlje EU 9,4 12,8

SAD 2,7 6,1

Japan 4,5 7,2

Ostale industrijalizirane zemlje 2,9 6,1

Kina 22,8 17,6

Azija bez Kine i Japana 7,5 9,0

MENA3 9,3 10,1

Latinska Amerika 5,4 8,0

Ostale rastuće zemlje 2,3 9,1

Svjetska trgovina 5,5 8,7

Izvor: Europska Komisija, 2009., Five Years of an Enlarged EU, dostupno na:

http://ec.europa.eu/economy_finance/publications/publication14078_en.pdf, str.59

3 Zemlje Bliskog istoka i sjeverne Afrike

39

Tablica 13. prikazuje kako je volumen trgovanja u Europskoj uniji, poglavito u novim

članicama, nakon proširenja porastao te je tako Europska unija po porastu volumena

trgovanja bok uz bok sa Japanom i SAD-om, dok je još jedino Kina nedodirljiva no

njezin volumen trgovanja se naglo diže zbog dugogodišnje zatvorenosti i velike

nerazvijenosti. S obzirom na broj stanovnika 2007. godine kada je Europska unija sa

494 milijuna (porast od 103 milijuna radi ulaska novih članica) ljudi daleko ispred SAD

(302 milijuna) i Japana (127 milijuna) može se zaključiti da Europska unija radi veliki

napredak u tome da postane vodeća svjetska trgovinska sila (Europska komisija, 2009).

Europska unija u globalnoj ekonomiji

Nakon svih događanja unutar Europske unije, proširenja i integriranja novih članica

Europske umnije, pitanje je kako Europska unija stoji u usporedbi sa svijetom. Podaci

pokazuju da je proširenje Europske unije u potpunosti opravdalo svoj cilj i Europska

unija je nakon proširenja samo još i više učvrstila svoju poziciju u globalnoj ekonomiji.

TABLICA 14. EU u globalnoj ekonomiji, 2007.godine

EU27 Nove članice SAD Japan Kina Indija

Populacija, u milijunima 494 103 302 127 1320 1123

Populacija predviđanja 2050 479 82 402 103 1409 1658

BDP, milijardi eura 12243 852,8 10093 3198 2397 855,8

BDP/capita , u eurima 24180 8330 33464 25034 1816 762

Promjena BDP u PPS 00-07 2,5 6,2 1,5 2,1 11,2 7,7

GINI koeficijent 0,3 0,3 0,4 0,3 0,5 0,4

Udio u svjetskom uvozu (bez

unutar EU), u %

18,0 1,6 18,6 5,6 8,8 2,2

Udio u svjetskom izvozu (bez

unutar EU), u 18%

16,8 1,2 11,5 7,0 12,0 1,5

Izvor: Europska omisija, 2009., Five Years of an Enlarged EU, dostupno na:

http://ec.europa.eu/economy_finance/publications/publication14078_en.pdf, str.27

Europska unija je nakon proširenja učvrstila svoje mjesto među globalnim silama.

Unutarnje tržište je djelovalo naglo na razvoj novih i pa i razvoj starih članica, BDP per

40

capita je, unatoč ulasku slabije razvijenih članica u Uniju, sada skoro izjednačen između

Europske unije i Japana, samo još SAD ima veći. Vidljivo je također da Europska unija

i SAD prednjače u svjetskom uvozu a Europska unija prednjači u svjetskom izvozu

(Tablica 14.). Bitno je napomenuti da novim promjenama u Europskoj uniji, u kojoj

Komisija predstavlja Europsku uniju kao cjelinu u pregovorima s drugim državama, ona

sada ima sve bolju poziciju u trgovačkim pregovorima pa s vremenom će stići i prestići

i SAD po svim brojkama.

Koristi od širenja eurozone

Što se tiče uvođenja eura osim jednostavnosti transakcija između zemalja zbog iste

valute koja je već obrađena u prijašnjim poglavljima, euro je doveo i opipljive koristi

poput (Europska komisija, 2012.b):

- Uvođenjem eura se ukidaju transakcijski troškovi za razmjenu valuta, te to promiče

konkurentnost i transparentnost u poslovanju. Dobici se procjenjuju na 0,3-0,4% BDP-a

starih zemalja Europske unije dok se za nove zemlje dobici procjenjuju i do 1% BDP-a.

- Bez valutnog rizika se povećava suma trgovanja unutar eurozone, procjenjuje se da se

trgovina unutar eurozone povećala za 15% samo zahvaljujući euru.

- Zbog korištenja iste valute u poslovanju na velikom tržištu , stvaraju se niske kamatne

stope te to u kombinaciji sa dinamikom Unutarnjeg tržišta doprinosi povećanju

konkurentnosti i većem prostoru za ulaganja.

- Procjenjuje se da su gore navedeni utjecaji stvorili oko 330 milijardi eura dodatnog

BDP-a u 2010.godini što je ukupno 3,6% BDP-a eurozone te godine.

5.1.2. Pogodnosti koje je širenje Unutarnjeg tržišta donijelo građanima Europske unije

Veliki postotak ukupnog BDP-a EU274 iznosi potrošnja građana a Unutarnje tržište im

nudi povećani broj opcija i izbora potrošnje u skladu s njihovim upotrebama te im nudi i

niz drugih pogodnosti od kojih je spomenuto obrazovanje.

Telekomunikacije

4 56% 2013. godine

41

Uspoređujući sa stanjem od prije desetak godina sektor telekomunikacije je puno

otvoreniji, konkurentniji i tehnološki napredniji. Fiksna i mobilna telefonija,

širokopojasni Internet te usluge digitalne televizije danas koristi više stotina milijuna

Europljana na dnevnoj bazi sa različitih elektroničkih platformi stoga je za građane

bitan i trend pada cijevna telekomunikacijskih usluga koje je donijelo Unutarnje tržište.

Možda se najviše pažnje posvećuje pri analizama cijenama roaminga (komunikacija

korisnika koji se nalaze u drugim državama) koji je mnogo godina bio gotovo luksuzna

roba potrošnje a sada se približava cijenama koje korisnici imaju za komunikaciju

unutar same države (Tablica 15.).

TABLICA 15. Maksimalna dopuštena cijena roaminga po minuti ( u eurima)

Pozivanje Zaprimanje

poziva

Slanje sms-a Primanje sms-a

Ljeto 2009. 0,43 0,19 0,11 besplatno

Ljeto 2010. 0,39 0,15 0,11 besplatno

Ljeto 2011. 0,35 0,11 0,11 besplatno

Ljeto 2012. 0,29 0,08 0,09 besplatno

Izvor: More transparency and cheaper roaming prices for EU citizens, dostupno na:

http://ec.europa.eu/information_society/activities/roaming/regulation/archives/current_r

ules/index_en.htm

Navedene vrijednost u tablici 15. su vrijednosti koje su maksimalne dopuštene

operatorima telekomunikacijskih usluga, no cijene mogu biti i niže od toga.

Internet i on-line kupnja

Proaktivna i fleksibilna politika Europske unije (nastavljajući svjetski trend) prema

širenju internetske mreže je dovela do razvoja ove usluge do točke koja je bila

nezamisliva prije 20 godina kada je Internet u globalu koristilo 0,4% svjetskog

stanovništva dok danas je to 38,8% (Internet Growth Statistics, 2013.).

Internet priključak je danas jeftin i dostupan u svim krajevima Europe te to uvelike

doprinosi razvoju Europske unije ne samo u poslovnom smislu nego i u smislu širenja

raznih zabavnih i društvenih mreža koje stanovništvo koristi.

42

Brojke govore da je 73% kućanstava Europske unije spojeno na Internet, 67,5%

populacije koristi Internet barem jednom tjedno dok je barem jednom u 2011. godini

76% stanovništva koristilo Internet.

Kada se spojila dostupnost Interneta sa slobodama trgovine koje nudi Unutarnje tržište

došlo je do velikog razvoja on-line trgovine. Europljani danas preko Interneta naručuju

razne robe koje im iz bilo koje zemlje Europske unije mogu doći na kućnu adresu bez

ikakvih administrativnih problema i carina. Iako je danas broj narudžbi iz druge zemlje

samo 9,6% od ukupnog naručivanja, taj broj ubrzano raste. On-line kupnja nudi puno

niže cijene proizvoda što se tiče dvije trećine proizvoda, te nudi puno veći izbor između

stvari koje kupac želi kupiti, procjenjuje se u prosijeku da je on-line izbor do čak 16

puta veći nego izbor u prosječnoj trgovini (Europska Komisija, 2012.b).

Pad cijena drugih usluga

Osim telekomunikacija i Interneta Unutarnje tržište je dovelo i dalje će dovoditi do pada

cijena u gotovo svim segmentima tržišta. Kao primjere gdje se to vidi može se navesti

još i opskrba energije te financijske usluge (Europska komisija, 2012.b).

Opskrba energijom: još krajem 1990ih godina je energetska industrija imala

karakteristike monopolizma te djelovanja samo unutar granice jedne države, suradnja

između kompanija iz više država je bila slaba zbog zaštite vlastitih resursa te je

postajala velika razlika između cijena energije između zemalja. Krajem devedesetih

godina, posebice početkom novog tisućljeća situacija se u energetskim sektoru

zahvaljujući Unutarnjem tržištu počinje mijenjati.

Velike investicije privučene Unutarnjim tržištem počinju modernizirati opskrbu

energijom, razni fragmenti tržišta energije se počinju spajati te se počinju stvarati putovi

energetske opskrbe između različitih tržišta te time automatski se počinje ujednačavati i

smanjivati cijena energije. Barem 14 energetskih kompanija trenutno djeluje na više

tržišta te time pridonose povećanju kvalitete i konkurencije.

Financijske usluge: iako je pa procjenama Europske komisije financijska integracija

najslabije razvijena slobodna unutar četiri slobode Unutarnjeg tržišta, veliki napredak je

postignut što se tiče tih usluga iz perspektiva građana. Uvođenjem eura, te širenjem

43

Unutarnjeg tržišta bankovne kamatne stope na kredite su polako počele padati i

ujednačavati se omogućujući manji profit banaka na štetu građana. Također kompanije

su polako počele izdavati obveznice kao primaran način financiranja što je također

doprinijelo građanima pružajući im novi način investiranja neovisan o bankama.

Studiranje u inozemstvu

Studiranje u inozemstvu je uvijek bila želja velikog broja studenata, no često je

zahtijevala puno papirologije te veliki broj fakulteta jednostavno nije pomagao

studentima pri tom koraku studiranja. Sve se to promijenilo 1987. godine kada je

osnovan ERASMUS, najuspješniji program za razmjenu studenata na svijetu. On je

postao 2007. godine dio programa za cjeloživotno učenje osnovanog od strane Europske

unije te u tom smislu koji potiče studente na učenje i sagledavanje obrazovanja iz raznih

perspektiva, fakulteta i smjerova te tada dostiže svoj vrhunac jer osim same razmjene

studenata program uključuje i stručnu praksu, naobrazbu profesora i asistenata te

poslovnu naobrazbu. Program za cijeloživotno učenje je nastao kao direktna posljedica

ujedinjenja europskih zemalja i osim zemalja Europske unije u programu sudjeluju i

druge zemlje ukupno danas 33. Do 2013. godine je 3 milijuna studenata i 300 000

profesora i asistenata sudjelovalo u programu (The ERASMUS Programme-studying in

Europe and more ,2013.).

Zašto je bitno školovanje i mogućnost dodatne naobrazbe u inozemstvu tj. svaka

inicijativa Europske unije prema obrazovanju, pokazuju statistički podaci o

nezaposlenosti unutar zemalja Europske unije (Tablica 20.).

44

5.2. Negativni efekti širenja Unutarnjeg tržišta

Što se tiče negativnih efekata širenja tržišta oni također postoje. Postoje mnoge

rasprava oko negativnih aspekata proširenja, te će se u ovome djelu analizirati neki od

njih.

5.2.1. Slabljenje eura

S obzirom da Europska unije nije federativna zajednica država kao SAD postoje veliki

problemi oko funkcioniranja država kada se pojave poteškoće zbog nedovoljne

monetarne i fiskalne povezanosti država. S obzirom da je Unija izabrala u svome širenju

promicati globalizaciju uz zadržavanje suvereniteta pri ulasku problema na Unutarnje

tržište on će se lakše širiti nego u spomenutom SAD-u. Primjer je Grčka, koja se

prihvatila euro kao svoju valutu, te je zbog velike globalne krize u problemima. Grčka

je lipnju 2013. godine imala javni dug u iznosu 195% BDP-a te svakim danom on i

raste. ( Greece Debt Clock, 2013.). No problem nije dug Grčke, problem je što Grčka

velikom nestabilnošću radi probleme drugim zemljama članicama koje imaju euro, te

euro kao valuta time slabi. Godine 2010. euro je doživio uzastopni pad pet mjeseci

zaredom upravo zbog problema u Grčkoj, te dok je god Grčka u problemima opasnost je

za euro velika. Čak i kad bi Grčka izašla iz eurozone to bi, pretpostavlja se, dovelo do

velikog pada vrijednosti eura i gubitka 20-30 posto ukupne financijske vrijednosti

Europske unije što bi utjecalo na produbljenje krize ne samo u Europskoj uniji nego i u

ostatka svijeta (Babić, 2012.)

U SAD-u, kada bi bilo koja od država članica tog federativnog ustroja imala sličnih

problema zajedničke federalne snage bi to riješile no u Europskoj Uniji takva vrsta

federativne povezanosti nije dosegnuta, ona tome ni ne teži, stoga je sa ulaskom sve

više članica u Unutarnje tržište (i time u eurozonu, jer je euro kao valuta obilježje tog

tržišta) postoji sve veći rizik od takve vrste problema (Rodrik, 2011.).

45

5.2.2. Negativne posljedice slobodnog kretanja kapitala i roba

Što se tiče sloboda kretanja kapitala ona se može gledati kao pozitivna i negativna

stavka. Dok je kretanje kapitala dovelo do mnogih koristi, najviše rasprave se odvija

vezano za privatizaciju državnih poduzeća te preuzimanje nacionalnih poduzeća i

alokaciju proizvodnje. Primjer su države Mađarske i Portugala, koje su ulaskom stranog

kapitala i privatizacijom državnih poduzeća imale pozitivne efekte u zaposlenosti i

BDP-u na početku razdoblja ali s vremenom se to pretvorilo u gospodarski pad radi

alokacije proizvodnje u države s jeftinijom radnom snagom, te raznih restrukturiranja

domaćih poduzeća od strane inozemnih vlasnika u kojem je veliki broj ljudi izgubio

radna mjesta. To je dovelo do toga da je kriza u tim zemljama uzela veliki zamah te to

izravno djeluje i na one zemlje Unije sa stabilnom infrastrukturom. Ukoliko bi se taj

trend nastavio u budućnosti ulaskom još manje razvijenijih članica Europa bi se mogla

naći na velikoj kušnji s obzirom da se velika sredstva izdvajaju od strane razvijenijih

zemalja za pomoć članicama u krizi (Šaban, n.d.).

U pogledu alokacije proizvodnje to prijeti i Hrvatskoj, najnovijoj članici Europske

unije. Analitičari upozoravaju da bi se samo prve godine članstva Hrvatske u Europskoj

uniji približno 4000 radnih mjesta moglo izgubit zbog alokacije proizvodnje u susjednu

Bosnu i Hercegovinu, djelom zbog jeftinije radne snage te djelom zbog jeftinijeg izvoza

u zemlje CEFTA-e. Po primjeru Hrvatske se može točno definirati i negativna

posljedica tzv. ''skretanja trgovine''. Ulaskom u Uniju Hrvatska gubi svoj privilegirani

status što je imala kao pripadnica CEFTA-e pri trgovini sa svojim susjedima, tj. trgovini

bez carina i ikakvih prepreka, te će trebati vremena za prilagodbu na takvo stanje

(Bogdanić, 2012.).

46

6. PERPEKTIVE ŠIRENJA EUROPSKE UNIJE NA UNUTARNJE EUROPSKO

TRŽIŠTE

U ovome poglavlju će se prikazati moguća budućnost Unutarnjeg tržišta kroz prikaz

budućih planova Unije u smislu njegovog funkcioniranja te također i njegovog budućeg

širenja.

6.1. Budućnost Unutarnjeg tržišta

Budućnost Europske unije i njenog Unutarnjeg tržišta izgleda dobro. Unutarnje tržište

polako ali sigurno napreduje prema proširenju na cijelu Europu no s obzirom na

nedavne događaje, poput krize te unutarnje probleme Unije širenje će ići sporije nego

što je bilo za očekivati nakon velikog proširenja na dvadeset i osam5 članica. Veliki

izazov je stavljen pred Uniju u cilju homogenizacije tržišta korištenjem jedinstvene

valute, na primjeru Grčke je prikazano kako je euro ovisan o mnogo faktora i o svakoj

zemlji članici, upravo zbog toga se mora postupno uvoditi u zemlje članice da bi u

budućnosti bio jaka svjetska valuta sa minimalnim tečajnim fluktuacijama. Također

prije ulaska novih članica na Unutarnje tržište potrebno je u potpunosti integrirati i

postojeće članice s obzirom da je naglo proširenje uzrokovalo da neke slabije razvijene

zemlje, poput Rumunjske i Bugarske, nisu još u potpunost uspješno integrirane u

Unutarnje tržište te bi ulazak novih članica prije integracije starijih mogao značiti sve

manju homogenost Unutarnjeg tržišta.

Što se tiče izlaska iz Europske unije i njenog Unutarnjeg tržišta ne nazire se takva

mogućnost, no ipak Lisabonskim ugovorom iz 2009. godine je ona predviđena, te je

definirano ukoliko neka zemlja želi izaći iz Unije mora obavijestiti nadležna tijela te u

roku dvije godine ukoliko ne dođe do uspješnih završetka pregovore zemlje i Unije ona

može izaći (Kandžija i Cvečić, 2011.).

5 Ulaskom Hrvatske u EU 1.7.2013. Unija broji 28 članica, no ona nije spominjanja u analizi jer je

tijekom pisanja ovog rada bila u Uniji tek dva mjeseca što je premalo za ikakvu analizu

47

6.2. Planovi Unije za budućnost Unutarnjeg tržišta

Godine 2012. je finaliziran dokument nazvan ''Single Market Act 2'', najjednostavnije

na hrvatskom prevedeno ponovno stvaranje Unutarnjeg tržišta (pod ''Single Market Act

1'' se smatra stvaranje Unutarnjeg tržišta 1992. godine) u kojem su navedena četiri

glavna područja na koja se Europska unija mora fokusirati u budućnosti da bi Unutarnje

tržište napredovalo, a to su (Europska komisija, 2012.d):

- Mrežno povezivanje Unutarnjeg tržišta

Pod mrežnim povezivanjem se smatra najviše mreža usluga koje se pružaju građanima

Unije svakodnevno, poput transporta ili energije. Liberalizacija usluga još nije dosegla

zadovoljavajući nivo stoga se Unija planira fokusirati na poboljšanju toga, da bi građani

mogli bez problema koristiti jedinstvenu Europsku energetsku/transportnu

infrastrukturu u na dnevnoj bazi , jer je u jedinstvu Europske infrastrukture jedina

moguća budućnost Europske unije. Kao primjer nepovezanosti na području transporta

može se navesti željeznički prijevoz, čiji operatori još ne mogu bez posebnih

prijavljivanja i dozvola prevoziti europske stanovništvo kroz različite zemlje članice.6

-Poticanje još veće mobilnosti stanovništva i poslova preko granica zemalja članica

Kretanje stanovništva i realizacija poslovnih projekata u raznim zemljama članicama

bez prepreka su srce i duša Unutarnjeg tržišta. No iako je u tom području napravljen

veliki napredak još uvijek postoje prepreke; mobilnost stanovništva je još uvijek u

malom postotku s obzirom na mogućnosti, pogotovo se tu može spomenuti mreža za

zapošljavanje EURES koju Unija želi maksimalno približiti građanima jer još uvijek ju

koristi malen postotak ukupnog nezaposlenog radno sposobnog stanovništva. Što se tiče

realizacije poslovnih projekata na području druge zemlje članice, tu još uvijek postoji

veliki broj administrativnih prepreka koje na čijem ukidanju će se raditi uvelike tokom

sljedećih godina.

6 U procesu je implementacija četvrtog željezničkog paketa, reforme koja omogućava bolju željezničku

povezanost zemalja članica uz ukidanje administrativnih prepreka

48

-Poticanje većeg rasta digitalne ekonomije

Digitalna ekonomija označava poslovanje preko Interneta i internetske usluge, te takva

vrsta ekonomije iz temelja mijenja Unutarnje tržište s obzirom da se procjenjuje da je u

periodu 2006.-2011.godine ona dosegla 21% BDP-a. Digitalna ekonomija pruža mnoge

prilike za poslovanje ali i mnoge negativne mogućnosti za tzv. ''sivu ekonomiju'', stoga

će se raditi na rastu digitalne ekonomije sa stvaranjem mogućnosti za sve poslovne

subjekte za sudjelovanje u njoj bez nedopuštenog poslovanja.

- Jačanje europskog poduzetništva, kohezije i povjerenja kupaca

S obzirom na nedavnu krizu koja još uvijek traje u nekim europskim zemljama Unija se

planira uvelike posvetiti ekonomskom rastu Europe ali uzimajući u obzir ne samo

brojčane ciljeve rasta nego će se fokusirati na održivi rast tj. rast uz davanje jednake

prilike i sredstva za pomoć pri napretku svim poslovnim subjektima, uz održavanje

sigurnosnih propisa i norma još prije donesenih od strane Europske unije koje se odnose

na sigurnost potrošača.

Razvoj Unutarnjeg tržišta također ovisi i o trgovačkim partnerima, pogotovo Rusiji i

SAD-u, koji sve više i više se od konkurenata pretvaraju u trgovačke partnere te bi se

Unutarnje tržište kroz nekoliko godina moglo proširiti i više nego što se prije koju

godinu moglo očekivati.

6.3. Potencijalne buduće članice Europske unije

U ovome odjelu rada su analizirane potencijalne članice Europske unije, te također

pristupni ugovor koji kandidati sa '''zapadnog Balkana'' potpisuju u procesu

pridruživanja - Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju.

49

6.3.1. Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju

Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (u daljnjem tekstu SSP) predstavlja okvir

odnosa između Europske unije i zemalja zapadnog Balkana. On je nasljednik Europskih

sporazuma koje su prijašnje države potpisivale prije ulaska u Uniju. Sporazum je

prilagođen specifičnoj situaciji svake zemlje partnera, uspostavlja područje slobodne

trgovine između Unije i zemlje u pitanju te također identificira zajedničke političke i

ekonomske ciljeve i potiče regionalnu suradnju. U kontekstu pristupanja Europskoj uniji

SSP služi kao temelj za provedbu procesa pridruživanja (Europska Komisija, 2012.a).

SSP je dosada najobuhvatniji pristupni ugovor kojemu je cilj da zemlje budu što

spremnije na sudjelovanje na Unutarnjem tržištu (Tablica 16.).

TABLICA 16. SSP u zemljama zapadnog Balkana7

Zemlja Datum potpisa SSP-a Stupanja SSP-a na snagu

Albanija 2006. 2009.

Bosna i Hercegovina 2008. nije stupio na snagu

Makedonija 2001. 2004.

Crna Gora 2007. 2010.

Srbija 2008. 2013.

Izvor: -, 2013., Enlargement, dostupno na:

http://ec.europa.eu/enlargement/countries/detailed-country-

information/albania/index_en.htm

6.3.2. Službene kandidatkinje i potencijalne članice Europske unije

Iako je trenutno stanje u ekonomiji teško, kriza potresa sve zemlje svijeta pa tako i

najveće ekonomije Europske unije, SAD-a i Japana, te se čini da bi novo proširenje

Unije sada bio rizik, Unija je trenutno u ozbiljnim pregovorima za ulazak sa osam

zemalja (Enlargement, 2013.):

7 Isključujući državu Kosovo koja SSP još nije potpisala

50

-Albanija:

Već 1999.godine Albanija potpisuje bilateralni sporazum o povlaštenoj trgovini s

Europskom unijom, 2000.godine se taj sporazum širi te od tada roba s albanskog tržišta

ulazi bez prepreka (ako zadovoljava norme) na tržište Europske unije. Veliki korak

prema ulasku se događa 2006. godine kada Albanija potpisuje Sporazum o stabilizaciji i

pridruživanju, te 2009. godine predaje službeni zahtjev za članstvo. Konačno 2012.

godine Albanija dobiva priznanje kao punopravni kandidat za ulazak u Uniju.

-Bosna i Hercegovina:

Počeci odnosa sa Bosnom i Hercegovinom počinju 1997. godine uspostavljanjem prvih

bilateralnih ugovora sa Europskom unijom. Kasnije, 2005. godine, počinju prvi

pregovori oko spremnosti Bosne i Hercegovine za potpis SSP-a. Godine 2008. Bosna i

Hercegovina sa Europskom unijom potpisuje dio SSP-a vezan za trgovinu, te 2012.

godine započinje ozbiljnije razgovore o pripremi za status Bosne i Hercegovine kao

ozbiljnog kandidata za Europsku uniju. No unatoč tome svemu Bosna i Hercegovina je

jedna od problematičnijih zemalja kandidatkinja s velikim nivoom korupcije. Još uvijek

su od rata prisutne mirovne snage EUFOR/Althea u državi te se očekuje još veliki broj

reformi prije ulaska u Europsku uniju. Što se tiče ulaganja u Bosnu i Hercegovina,

Europska unija uvelike ulaže u državu u cilju razvoja infrastrukture.

-Island:

Island je jedna od najizglednijih kandidata za ulazak u Europsku uniju, država još od

1994. preko EEA-e sudjeluje u Unutarnjem tržištu Europske unije (European Economic

Area (EEA) n.d.). U 2009. godini Island predaje službeni zahtjev za članstvo no

problem Islanda je veliki skepticizam stanovništva prema Europskoj uniji, poglavito

zbog nedavne krize koja je uzrokovala veliki krah banaka. Stoga će se održati

referendum te je upitno da li će se izglasati nastavak pregovora za ulazak u Europsku

uniju (Pollard i Lannin, 2013.).

-Kosovo

Kosovo je potencijalni kandidat, ali kao Bosna i Hercegovina prije ulaska u Uniju

potrebno je još mnogo reformi za sprovesti da bi se država približila ulasku u Uniju.

51

Kosovo je trenutno jako mlada održava, 2008.godine je proglašena neovisnost, koja

nema svoju valutu nego joj je dodijeljen Euro te također Europska unija joj uvelike

pomaže pri definiranju zakona i zakonodavnih procedura. Tek 2012. godine počinju

inicijalni pregovori o pridruživanju Kosova Uniji u budućnosti te Europska unija

naručuje studiju koja će opširno istražiti sposobnost Kosova da potpiše SSP.

-Makedonija

Makedonija prve kontakte s Europskom unijom ostvaruje početkom devedesetih godina,

te 1997.godine počinje primati prva sredstva iz programa pomoći Europske unije.

Početkom novog tisućljeća (Tablica 16.) Makedonija potpisuje SSP koji joj omogućuje

uz uobičajene propise i asimetričnu slobodu trgovanja nasuprot Europske unije, tj.

Makedonija ima pravo na ulazak na tržište Unije bez prepreke dok će njene

najosjetljivije industrije8 biti zaštićene od slobodne konkurencije (Tosevska, 2007.).

Makedonija se prijavljuje za članstvo u Europskoj uniji te 2005. godine dobiva status

kandidata. Komisija Unije ocjenjuje 2009. godine da je vrijeme za otvaranje pristupnih

pregovora. Pristupni pregovori još nisu otvoreni, poglavito zbog političkih neslaganja

Grčke i Makedonije.

-Crna Gora

Crna Gora je još jedna mlada europska zemlja , čija neovisnost datira iz 2006.godine.

Crna Gora potpisuje SSP veoma brzo već 2007. godine te se prijavljuje za službenog

kandidata za ulazak u Uniju 2008. godine. Već 2012. godine Unija sa Crnom Gorom

otvara početne pregovore oko ulaska.

-Srbija

Europska unija Srbiju 2003.godine prepoznaje kao mogućeg kandidat za Uniju te 2013.

godine stupanjem na snagu SSP-a, s time kao i Makedonija dobiva asimetričnu slobodu

u trgovini u prijelaznom razdoblju 2-6 godina za osjetljive industrije9(Vlada republike

Srbije, 2007). Srbija 2012. godine dobiva status kandidata. Pred Srbijom se trenutno

nalazi veliki broj zapreka za ulazak u Europsku Uniju, počevši od nerazriješenih odnosa

sa nepriznavanjem neovisnosti Kosova.

8 tekstil, poljoprivreda i industrija čelika

9 keramike, automobilske industrije, industrije igračaka i drugih

52

-Turska

Turska kao država ima komplicirane odnose s Europskom unijom. Iako još 1995.godine

između Unije i Turske je zaživjela Carinska unija u kojoj proizvodi mogu prelaziti iz

Turske u Uniju i obrnuto bez ikakve carine, osim zaštićenih poljoprivrednih proizvoda

te ugljena i čelika. Pristupanje Turske Europskoj uniji se smatra najvećom dosadašnjom

dilemom oko članica ( Europska komisija, 2013.a).

Turska je zemlja od 80 milijuna stanovnika, čiji je većinski teritorij na Azijskom

kontinentu te ima veoma nemirno susjedstvo ( Sirija, Irak, Iran i drugi). Osim toga pri

pristupanju Turske se prvi puta spominje ''Europski identitet'' s obzirom da se Europa

smatra kršćanskom dok je Turska maloazijska islamska zemlja te mnoge zemlje u Uniji

smatraju da kao takva ne odražava ''Europski identitet'' ( Kuko, 2006.). Bez obzira na

sve okolnosti pregovori s Turskom su započeli 2005. godine no Turska uporno odbija

ući u dodatnu raspravu s Europskom Unijom o stanju na Cipru10

te stoga su pregovori

zapeli i ne nazire se nastavak.

Potencijalne snove članice Europske unije su , isto kao kod proširenja 2004. i 2007.

godine, na manjem prosjeku BDP per capita i sa većom stopom nezaposlenost do

prosjeka Unije te će trebati mnogo suradnje i pomoći da budu ravnopravni sudionici

Unutarnjeg tržišta. Iznimka je Island sa BDP per capita većim od prosjeka Europske

unije (Tablica 17.).

10

Cipar je podijeljen između Grka i Turaka, te postoji spor oko Turskog priznanja neovisnosti sjevernog

Cipra

53

TABLICA 17. BDP per capita i populacija mogućih članica Europske unije

2011.godine

Država BDP per capita u $ Nezaposlenost (u %)

Albanija 4030 13,8

Bosna i Hercegovina 4821 27,6*

Island 43967 7,1

Kosovo 3579 45,4

Makedonija 5058 31,4

Crna Gora 7111 19,7*

Srbija 6312 19,2

Turska 10524 9,8

*Podaci iz 2009. godine

Izvor: izrada studenta prema: Word Bank, 2013., GDP per capita (cureent US$),

dostupno na: http://data.worldbank.org/indicator/NY.GDP.PCAP.CD?page=2; World

Bank, Unemployment, total ( % of total labour force),

http://data.worldbank.org/indicator/SL.UEM.TOTL.ZS?page=2

6.3.3. Zemlje bivšeg Sovjetskoga saveza i ostale potencijalne članice

Osim navedenih zemalja u Uniji i osam najizglednijih kandidata za ulazak u Uniju

moraju se spomenuti i zemlje bivšeg Sovjetskog saveza koje su trenutno jako daleko od

ulaska u nju. Sa tim zemljama Europska unija je potpisala Sporazum o partnerstvu i

kooperaciji čiji je cilj jačanje demokracije u zemljama i jačanje stabilne ekonomske

strukture, sporazum je potpisan sa Moldavijom i Ukrajinom 1998., Gruzijom 1999. dok

je sa Bjelorusijom potpisan još 1995. no zamrznut je 1997. godine zbog teške političke

situacije u zemlji te i u današnje doba Bjelorusija se oglušuje na inicijative Unije o

partnerstvu. Što se tiče Armenije i Azerbajdžana oni sudjeluju u ''Istočnom partnerstvu'',

sporazumu koji je Unija sklopila sa svojim istočnim susjedima vezano za trgovinu,

putovanja i sl., no još uvijek ne postoji konkretna volja i inicijative za pristup tih

zemalja u Uniju. (Countries, 2013.)

Posebna priča je Rusija s kojom Unija ima povlaštene odnose; 1995. godine je potpisan

Sporazum o partnerstvu i kooperaciji, te od tada konstantno jača suradnja Unije i Rusije

54

u poljima ekonomije, industrije, ljudskih prava i sl. (Countries, 2013.). No tradicionalno

je poznato da Rusija jednostavno sebe ne vidi u Uniji, puno je razloga oko odbijanja

mogućeg ulaska Rusije u Uniju no o tome se može samo nagađati. Moguće razloge je

jako dobro objasnio Roderic Lyne u svojem članku iz 2006. godine u kojem tvrdi da je

Rusija preponosan narod koji je oduvijek sebe smatrao jednim od ''vrhova'' svjetske

moći te mu je mogućnost donošenja svojih neovisnih odluka bila veoma važna da bi se

odjednom uklopila u jednu Uniju u kojoj bi bila samo ''jedan od'' donositelja odluka,

dok bi im i neke odluke bile nametnute (Lyne, 2006.).

Također u kontekstu potencijalnih članica se mogu spomenuti Švicarska i Norveška.

Norveška je već sudionik Unutarnjeg tržišta, dok Švicarska ima s Unijom potpisan

Schengeski sporazum i razne druge bilateralne ugovore, no te dvije zemlje koje su po

razvijenosti iznad prosjeka Europske unije, prema volji svojih građana odbijaju ulazak u

nju (Bošnjak, 2001.).

55

7. ZAKLJUČAK

Po svemu iznesenome u radu može se potpuno opravdano i bez imalo sumnje, bez

obzira na trenutnu dugotrajnu krizu, zaključiti da je Europska unija u današnjem obliku

najuspješnija integracija u povijesti tj. opravdava svoj naziv ''sui generis''- integracija

posebne vrste.

Stvaranje Europske unije nije bilo lako, nakon Drugog svjetskog rata pa do današnje

Europske unije su europske države prošle kroz veći broj integracija kroz koje su korak

po korak te pridodavanjem novih članica tijekom tih koraka formirale današnju

Europsku uniju, sve to u cilju da se dosegne velika Europska zajednica koja se

zajedništvom i suradnjom bori za svoj boljitak država a pogotovo samih stanovnika.

Koliki je to bio izazov pokazuje podatak kako je broj stanovnika Unije je od 1951. do

2013. godine porastao 299,65% dok se njezin geografski obuhvat povećao za 347,11%.

U radu se analizom prikazalo da Europska unije nije zajednica koja se stvorena samo za

zemlje koje su u njoj nego neprestano strepi širenju i pomaganju državama van nje te

tako neizravno razvijajući i svijet oko svojih granica.

Najveći utjecaj na razvoj i veliku uspješnost Europske unije je imalo njeno Unutarnje

tržište. Ono je utjecalo na ne samo trgovinu preko nacionalnih granica nego je

promijenilo cijelu ekonomsku sliku Europe pa i svijeta. Potičući migraciju radnika te

otvarajući nove tokove kapitala i roba Unutarnje tržište je napravilo veliki zaokret u

dotadašnjoj ekonomiji, dok su pritisak konkurencije i programi za razvoj Europske unije

doprinijeli velikom razvitku slabije razvijenih regija. To se najviše iščitava po velikom

porastu ekonomske aktivnosti zemalja koje su tek nedavno ušle u Uniju, u smislu

trgovinske aktivnosti, migracije radnika te novopridošlih ulaganja.

I čisti statistički podaci opravdavaju Unutarnje tržište i njegovo širenje , kroz godine

širenje Unije je sve uspješnije, trgovina Europskoj uniji postaje u sve veća (po rastu

volumena trgovine Unija je odmah iz Kine), rast BDP-a novih članica nakon ulaska se

značajno povećava te time cijela Europska unija ima korist, to se jako dobro prikazalo u

56

analizi istraživanja sprovedenog na novih i starim članicama koje pokazuje da širenje

tržišta ne pridonosi samo boljitku novih članica nego i starih. Štoviše istraživanjem se

prikazalo da bez širenja Europske unije i stare članice bi tu izgubile tj. nebi toliko

napredovale.

Često kritizirana homogenost Unutarnjeg tržišta se također poboljšava; jedinstvena

valuta euro je već prihvaćena u pet od dvanaest novih članica, te razlike među

članicama svakom godinom postaju sve manje.

Analiza Unutarnjeg tržišta pokazuje da je ono imalo pozitivan utjecaj na sve zemlje

Unije, no također je vidljivo kako ono ne djeluje jednako na sve aspekte Unije. Upravo

zato Europska unija, uz već postojeću kohezijsku politiku, u budućnosti se planira još

više orjentirati na razvoj manjih i srednjih poduzeća koja čine tržište, te na veću zaštitu i

mobilnost radnika i potrošača kako bi se iskoristio u potpunosti potencijal Unutarnjeg

tržišta i njegovih sloboda.

Sve navedene činjenice pokazuju sve veću sigurnost i stabilnost Unutarnjeg tržišta koje

bi u bliskoj budućnosti moglo ostvariti savršenu integraciju u kojoj će sve zemlje imati

sve veće i veće koristi od Unutarnjeg tržišta, u kojoj će stanovnici na području

Unutarnjeg tržišta koristiti istu valutu plaćanja, moći birati mjesto rada, mjesto

obrazovanja, mjesto otvaranja štednog računa pa i mjesto kupnje po kriteriju najveće

kvalitete uopće ne gledajući kojoj to državi u Unutarnjem tržištu pripada

57

POPIS LITERATURE

Knjige:

1. Kandžija V. i Cvečić, I.: Ekonomika i politika Europske unije, Ekonomski fakultet

Rijeka, 2011.

2. Kuko S., Proširena Europska Unija- regionalna ili globalna sila?, Slobodna

Dalmacija, 2006.

3. Puškarić M.: Europska unija: od Leakena do Lisabona, Studia Vita, Zagreb, 2011.

4. Rodin S. i Goldner Lang I., Reforma Europske unije, Lisabonski ugovor, Narodne

novine, Zagreb , 2009.

5. Švigir M., 12 priča o Europi…i nešto brojki, SSSH, Zagreb, 2007.

6. Tišma, Samardžija i Jurlin, Hrvatska i Europska unija-prednosti i izazovi članstva,

IMO, 2012.

7. Vojnović M., Priručnik o ugovorima i natječajnim procedurama Europske komisije,

Jesenjski i Turk, Zagreb, 2009.

Internet:

1. -, 2007., Program IPA, dostupno na:

http://www.entereurope.hr/page.aspx?PageID=206, pogledano: 13.08.2013.

2. -, 2007., The 2004. Enlargement: The Challenge of a 25-member EU, dostupno na:

http://europa.eu/legislation_summaries/enlargement/2004_and_2007_enlargement/e500

17_en.htm, pogledano: 12.08.2013.

3. -, 2009., The Schengen Area And Cooperation, dostupno na:

http://europa.eu/legislation_summaries/justice_freedom_security/free_movement_of_pe

rsons_asylum_immigration/l33020_en.htm, pogledano:10.08.2013.

4. -, 2011., Poljoprivreda, ribarstvo, hrana, dostupno na:

http://www.eu4journalists.eu/index.php/dossiers/croatian/C8, pogledano: 11.09.2013.

5. -, 2011., Tržišno natjecanje, dostupno na:

http://www.entereurope.hr/page.aspx?PageID=101, pogledano: 05.08.2013.

6. -, 2011., Zajednička porezna politika, dostupno na:

http://www.entereurope.hr/page.aspx?PageID=92, pogledano: 05.08.2013.

58

7. -,2013., Agriculture Foreign & Commonwealth Office, dostupno na:

http://collections.europarchive.org/tna/20080205132101/www.fco.gov.uk/servlet/Front/

Print%3Fpagename=OpenMarket/Xcelerate/ShowPage&c=Page&cid=1140684675288

&print=true, pogledano: 11.09.2011.

8. -, 2013., Countries, dostupno na: http://eeas.europa.eu/belarus/index_en.htm,

pogledano: 16.08.2013.

9. -, 2013., Enlargement, dostupno na:

http://ec.europa.eu/enlargement/countries/detailed-country-

information/albania/index_en.htm pogledano: 31.05.2013

10. -, 2013., Greece Debt Clock, dostupno

na:http://www.nationaldebtclocks.org/debtclock/greece, pogledano: 11.09.2013.

11. -, 2013., The ERASMUS Programme-studying in Europe and more, dostupno na:

http://ec.europa.eu/education/lifelong-learning-programme/erasmus_en.htm,

pogledano:10.06.2013.

12. -,2013., Zapošljavanje u Europi, dostupno na:

http://europass.cedefop.europa.eu/hr/learning-and-working-in-europe/working,

pogledano: 16.08.2013.

13. -, European Economic Area (EEA), dostupno na: http://eeas.europa.eu/eea/,

pogledano:04.05.2013.

14. -, 2013., Internet Growth Statistics, dostupno na:

http://www.internetworldstats.com/emarketing.htm, pogledano: 02.06.2013

15. -, More transparency and cheaper roaming prices for EU citizens, dostupno na:

http://ec.europa.eu/information_society/activities/roaming/regulation/archives/current_r

ules/index_en.htm, pogledano:02.06.2013.

16. -, What is FDI?, dostupno na: http://www.investopedia.com/terms/f/fdi.asp,

pogledano: 05.09.2013.

17. Babić A., 2012., Grčka i euro: hoće li nam nebo pasti na glavu?, dostupno

na:http://www.nacional.hr/clanak/130252/grcka-i-hoce-li-nam-nebo-pasti-na-glavu,

pogledano: 11.09.2013.

18.Carrera S. i Guild E., 2012., Labour Migration And Unemployment, dostupno na:

https://www.google.hr/url?sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=4&ved=0CFQQF

jAD&url=http%3A%2F%2Fwww.ceps.eu%2Fceps%2Fdld%2F6624%2Fpdf&ei=-

59

FoBUoCuPNHktQae34FQ&usg=AFQjCNHS4edcwZoBw59wXfQgdkc84TcJCw&sig2

=P405lDw3WF8kYvbQcHSSOA&cad=rja, pogledano: 10.08.2013.

19. CEPPEI, 2009, O uslovima priključenja u EU, dostupno na:

http://www.ceppei.ba/bos/index.php?option=com_content&view=article&id=308:o-

uslovima-prikljuenja-u-eu&catid=51:korisni-tekstovi&Itemid=49, pogledano:

11.09.2013.

20. CIA, 2013., The World Factbook, dostupno na:

http://permanent.access.gpo.gov/lps35389/, pogledano:07.09.2013.

21. Europska centralna banka, 2013., Statistical Data Warehouse, dostupno na :

http://sdw.ecb.europa.eu/quickview.do?node=3447413&SERIES_KEY=169.PSS.A.U2.

F000.I1A.Z00Z.NC.X0.20.Z0Z.Z, pogledano: 05.09.2013.

22. Europska Komisija, RAPEX, dostupno na:

http://ec.europa.eu/consumers/safety/rapex/alerts/main/index.cfm?event=main.listNotifi

cations&CFID=1728636&CFTOKEN=45869314&jsessionid=09008e85b35170a0216d

d63112d4e1d36c1e, pogledano: 17.08.2013.

23. Europska komisija, 2005., Second Implementation Report of the Internal market

Strategy 2003-2006, dostupno na:

http://webarchive.nationalarchives.gov.uk/+/http://www.berr.gov.uk/files/file12072.pdf,

pogledano:11.09.2013.

24. Europska Komisija, 2009., Five Years of an Enlarged EU, dostupno na:

http://ec.europa.eu/economy_finance/publications/publication14078_en.pdf, pogledano:

06.06.2013.

25. Europska komisija, 2011., External and Intra-EU Trade , A Statistical Yearbook,

dostupno na:http://epp.eurostat.ec.europa.eu/cache/ITY_OFFPUB/KS-GI-11-

001/EN/KS-GI-11-001-EN.PDF, pogledano:07.08.2013.

26. Europska Komisija, 2011.a, Proposal for A Regulation of The European Parliament

and of The Council on the Instrument for Pre-Accession Assistance (IPA II), dostupno

na: http://ec.europa.eu/enlargement/pdf/highlight/20111207_ipa_final_en.pdf,

pogledano: 15.08.2013.

27. Europska komisija, 2012., Communication From The Commission To The

European Parliament , The Council, Tje European Economic And Social Comitee And

The Comitee Of Regions On The Implementation Of The New Service Directive,

60

dostupno na: http://eur-

lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=COM:2012:0261:FIN:EN:PDF,

pogledano:09.08.2013.

28.Europska Komisija, 2012.a, Enlargement, dostupno na:

http://ec.europa.eu/enlargement/policy/glossary/terms/saa_en.htm,

pogledano:13.08.2013.

29. Europska Komisija, 2012.b, 20 Years of the European Single Market, dostupno na:

http://www.digitalplan.gov.gr/resource-api/dipla/contentObject/Single-Market-

Achievements-web_en/content, pogledano:02.06.2013.

30. Europska komisija, 2012.c, Common Agricultural Policy, dostupno na:

http://ec.europa.eu/agriculture/cap-overview/2012_en.pdf, pogledano: 11.09.2013.29.

Europska Komisija, 2012.d, Single Market Act 2, dostupno na:

http://ec.europa.eu/internal_market/smact/docs/single-market-act2_en.pdf, pogledano:

18.08.2013.

31. Europska Komisija, 2013., Croatia, dostupno na:

http://ec.europa.eu/enlargement/policy/from-6-to-27-members/index_en.htm,

pogledano: 04.08.2013.

32. Europska komisija, 2013., Financial frameworks 2000-06 and 20007-13, dostupno

na: http://ec.europa.eu/budget/financialreport/annexes/annex1/index_en.html,

pogledano: 07.09.2013.

33.Europska komisija, 2013., From 6 to 27 Members, dostupno na:

http://ec.europa.eu/enlargement/policy/from-6-to-27-members/index_en.htm,

pogledano: 04.08.2013

34. Europska Komisija, 2013, International Trade in Services, dostupno na:

http://epp.eurostat.ec.europa.eu/statistics_explained/index.php/International_trade_in_se

rvices, pogledano:09.08.2013.

35. Europska Komisija,2013.a, Turkey : Customs Unions and preferential

arrangements, dostupno na:

http://ec.europa.eu/taxation_customs/customs/customs_duties/rules_origin/customs_uni

ons/article_414_en.htm, pogledano: 13.08.2013.

36. Europska komisija, 2013., CAP, dostupno na:http://ec.europa.eu/agriculture/faq/#9,

pogledano:11.09.2013

61

37. Eurostat, 2012., Taxation Trends in European Union, dostupno na:

http://epp.eurostat.ec.europa.eu/cache/ITY_PUBLIC/2-21052012-BP/EN/2-21052012-

BP-EN.PDF, pogledano:17.08.2013.

38. Eurostat, 2013., GDP per capita in PPS, dostupno na:

http://epp.eurostat.ec.europa.eu/tgm/table.do?tab=table&init=1&plugin=1&language=e

n&pcode=tec00114, pogledano: 15.08.2013.

39. Goulet M., 2011., Kohezijska politika 2014-2020, dostupno na:

http://www.delhrv.ec.europa.eu/files/file/articles-regulation2014_leaflet_hr-

1349945230.pdf, pogledano: 08.09.2013.

40. Kesner-Škreb M., 2007., Porezna harmonizacija, dostupno na:

http://www.ijf.hr/pojmovnik/harmonizacija.htm, pogledano:11.08.2013

41. Koikkalainen S., 2011., Free Movement in Europe:Past and Present, dostupno na:

http://www.migrationinformation.org/Feature/display.cfm?ID=836,

pogledano:10.08.2013.

42. Lyne R., 2006., Russia in the EU? We Should Never Say Never, dostupno na:

http://www.europesworld.org/NewEnglish/Home_old/Article/tabid/191/ArticleType/arti

cleview/ArticleID/20737/language/en-US/Default.aspx, pogledano: 16.08.2013.

43.Ministarstvo uprave, Što su to Zajedničke politike EU i kako funkcioniraju?,

dostupno na: http://www.uprava.hr/default.aspx?id=12623, pogledano:05.08.2013.

44. MRRFEU, Kohezijska politika EU, dostupno na:

http://www.mrrfeu.hr/default.aspx?id=550, pogledano:08.06.2013.

45. NATO, 2012., 10 godina eura, dostupno na: http://nato.hr/10-godina-eura,

pogledano: 02.06.2013.

46. OECD, 2013., Most Recent FDI Statistics for OECD and G20 Countries, dostupno

na: http://www.oecd.org/daf/inv/investment-policy/statistics.htm, pogledano:

05.09.2013.

47. Pollard N. i Lannin P., 2013., New Iceland government freezes EU talks till

referendum, dostupno na: http://www.reuters.com/article/2013/05/22/us-iceland-

government-idUSBRE94L0PU20130522, pogledano: 31.05.2013.

48. Population Reference Bureau, 2011., World Population Dana Sheet, dostupno na:

http://www.prb.org/pdf11/2011population-data-sheet_eng.pdf, pogledano: 10.06.2013.

62

49. Porezna uprava, 2013., , Porez na dodanu vrijednost, dostupno na :

http://www.porezna-

uprava.hr/HR_porezni_sustav/Pages/porez_na_dodanu_vrijednost.aspx, pogledano:

17.08.2013.

50. Rodrik D., 2011., Dobre i loše strane pristupanja EU su izjednačene, dostupno

na:http://www.banka.hr/?ezid=69373, pogledano: 11.09.2013.

51. Šaban S., Zajedničko tržište EU - očekivanja i mogućnosti, dostupno na:

https://sites.google.com/site/putevizivota/trziste-eu, pogledano: 11.09.2013.

50. Tosevska K., 2007., Analysis of the Effects of the Stabilization and Association

Agreement over External Trade of the Republic of Macedonia, dostupno na :

http://ideas.repec.org/p/bep/itfapp/1093.html, pogledano: 13.08.2013.

51. Vlada republike Srbije,2007., Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, dostupno na :

http://www.seio.gov.rs/dokumenta/sporazumi.193.html, pogledano: 13.08.2013.

52. Zagreb, Proračun Europske unije, dostupno na:

http://www1.zagreb.hr/euzg/proracun_EU.html, pogledano: 13.09.2013.

52. Word Bank, 2013., GDP per capita (cureent US$), dostupno na:

http://data.worldbank.org/indicator/NY.GDP.PCAP.CD?page=2, pogledano:

18.05.2013

53. World Bank, 2013., Unemployment, total ( % of total labour force), dostupno na:

http://data.worldbank.org/indicator/SL.UEM.TOTL.ZS?page=2, pogledano: 18.5.2013.

63

POPIS TABLICA

TABLICA 1. Povijest Europskih integracija 5

TABLICA 2. Povijest proširenja Europske unije i Unutarnjeg tržišta 6

TABLICA 3 . Porast uvoza i izvoza unutar granica EU27

( u 1000 milijuna eura) 12

TABLICA 4. Trgovina uslugama ( u 1000 milijuna eura) 14

TABLICA 5. Broj građana Bugarske i Rumunjske koji živi u drugim

zemljama Europske unije u periodu 2007.-2010. godine. 17

TABLICA 6. Tok direktnih stranih investicija u Europskoj uniji

(u milijunima dolara) 18

TABLICA 7. Broj svih vrsta transakcija kapitala unutar eurozone 19

TABLICA 8. Stope PDV-a u Europskoj Uniji 2012. godine 22

TABLICA 9 . EU15- BDP per capita i stopa nezaposlenosti 2001.godine 26

TABLICA 10. EU12- BDP per capita i stopa nezaposlenosti 2001.godine 32

TABLICA 11. Utjecaj ulaska novih članica na prostornu proširenost,

populaciju te BDP per capita Unije 33

TABLICA 12. Rast BDP-a i njegovih komponenti 37

TABLICA 13. Rast volumena trgovanja u svijetu 38

TABLICA 14. EU u globalnoj ekonomiji, 2007.godine 39

TABLICA 15. Maksimalna dopuštena cijena roaminga po minuti ( u eurima) 41

TABLICA. 16. SSP u zemljama zapadnog Balkana 49

TABLICA 17. BDP per capita i populacija mogućih članica

Europske unije 2011.godine 53

64

POPIS GRAFIKONA

GRAFIKON 1. Broj svih vrsta transakcija kapitala unutar eurozone 20

GRAFIKON 2. Trgovina unutar EU15 29

GRAFIKON 3. Udio zajedničke industrijske politike u proračunu EU 34

GRAFIKON 4. Dio proračuna Europske unije namijenjen kohezijskoj politici 35

65

IZJAVA

Kojom izjavljujem da sam diplomski rad s nazivom PROŠIRENJE EUROPSKE UNIJE

I UNUTARNJE TRŽIŠTE izradio samostalno pod voditeljstvom prof. dr. sc. Vinka

Kandžije primjenjujući metodologiju znanstveno istraživačkog rada i koristeći literaturu

koja je navedena na kraju diplomskog rada. Tuđe spoznaje, stavove, zaključke, teorije i

zakonitosti koje sam izravno ili posredno naveo u diplomskom radu su prezentirane na

uobičajen, standardan način, citirao sam ih i bilješkom u tekstu povezao s korištenim

bibliografskim jedinicama. Rad je pisan u duhu hrvatskoj jezika.

Suglasan sam s objavom diplomskog rada na službenim stranicama Fakulteta.

Student:

____________________________

Lipić Marko