Vrijednost i cijena vode

Prof. dr. sc. Ognjen BonacciGrañevinsko-arhitektonski fakultet

Sveučilište u Splitu

Pont du Garda na rijeci Gard kod grada Avignon-a Francuska

1)Uvod(vrijednost i/ili

cijena vode)

GRAFIČKI PRIKAZ SNIŽAVANJA RAZINE PODZEMNE VODE U OKOLICI GLAVNOG GRADA

KINE BEIJING-A TIJEKOM 13 GODINA

31 m

23 m

Vrijednost vode, a posebno one pitke, sagledavana u apsolutnim i idealnim kategorijama, nedvojbeno je najviša na ljestvici valorizacije potreba ljudi i prirode. Meñutim, kad se s tog nivoa preñe na druga mjerila vremena i prostora (kako ona kraća i manja tako i ona duža i veća) stvari s vrednovanjem vode postaju mnogo složenije i značajno kontraverznije.

Vrijednost vode u istom trenutku vremena bitno je različita na raznim mjestima planete, na pr. u vodom bogatoj Finskoj ili u uvijek vodom siromašnom Čadu. Na istom mjestu voda ima sasvim drugačiju vrijednost tijekom raznih vremenskih razdoblja godine, tijekom vlažnog jesensko-zimskog razdoblja i tijekom sušnog i vrelog ljeta. Količine vode, njihov raspored u prostoru i vremenu utjecali su bitno i na razvoj civilizacija, kultura, ekonomija, društvenih sustava, religija itd. na planeti. Tu identičnu ulogu vrši voda i danas. Njen utjecaj je uočljiv i u različitim krajevima naše nevelike zemlje.

CIJENA VODE NE ODRAŽAVA

REALNOI NJENU

VRIJEDNOST. RADI SE O DVA

NERIJETKO SUPROSTAVLUJEA

POJMA I/ILI KONCEPTA.

Cijena vode u značajnom je porastu u nekoliko posljednjih godina u cijelom svijetu. Prema izvještaju objavljenom u časopisu WORLD WATER (kolovoz-rujan 2007.) u 12 od 14 najrazvijenijih zemalja svijeta porast je uočen tijekom posljednjih dvanaest mjeseci, a prognoze govore da će se on nastaviti tijekom nastupajućeg razdoblja.Danska ima najvišu cijenu vode, veću za 0,60 $ po m3 nego druga po skupoći Njemačka. SAD su i dalje jedna od država s najnižom cijenom vode, ali je kod njih zabilježen najviši porast cijena u povijesti od 6,1 %.

Cijene vode u Australiji u stalnom su porastu iz godine u godinu. U posljednjoj godini cijena je porasla za 17,8 %. Porast cijena vode zabilježen je i u Belgiji, Kanadi, Južnoj Africi, Velikoj Britaniji itd.Razlozi za porast cijene vode su univerzalni, ali na njih bitno utječu lokalni i regionalni, društveni, prirodni i politički čimbenici. Na pr. porast cijene vode u Australiji velikim je dijelom uvjetovan problematikom okoliša, osobito pojavom čestih suša. Kanada, koja je inače bogata vodom, podizanjem cijene vode pokušava pripremiti svoje stanovnike na vodnu krizu koja ih (možda, po njima vrlo vjerojatno) očekuje.

Kad netko postavi razumno pitanje:Koja je stvarna cijena vode?

Drugi odmah odgovaraju isto tako razumnim protupitanjem:Da li voda predstavlja osnovno ljudsko pravo ili proizvod

koji treba, a ako treba, koliko ga treba, plaćati?

Za svakoga uključenog u poslove s vodom jasno je da se radi o pitanjima na koje se mogu očekivati krajnje suprotstavljeni odgovori. Voda predstavlja resurs kao nafta ili drvo, s tim da je pristup do nje jednostavniji. Barem je tako bilo do sada i u većini slučajeva, ali se ta situacija drastično mijenja. Problem je da realna cijena vode nije poznata nigdje pa niti u tržišno najjače orijentiranim zemljama svijeta. S druge strane ljudi su prihvatili činjenicu i bez pogovora su voljni platiti više za litru vode nego za litru benzina. U mnogim državama (na pr. Švicarska i Kalifornija) u ugostiteljskim objektima čaša vode iz slavine (2 dcl) se naplaćuje i do 5 kuna.

Činjenica je da cijena vode već danas predstavlja (u budućnosti će to biti mnogo jače izraženo) ključan čimbenik koji utječe na cjelokupni proces upravljanja vodnim resursima, a preko toga i na šire društvene i političke procese. Oni koji zagovaraju realnu cijenu vode naglašavaju da će sustav koji će prihvatiti realne cijene vode poticati investiranje u infrastrukturu te će biti zanimljiv za snažnija investiranja privatnog kapitala. Ujedno se očekuje da će rezultirati smanjivanjem zagañenja i poticanjem korištenja praktičnih i tehnoloških rješenja koja štede vodu. Oni naglašavaju da plaćanje realne i korektne cijene vode znači njeno manje rasipanje, čišću vodu, a preko toga i zdravije ljude i okoliš.Meñutim, pri tome se neosporno nameće pitanje: “Što će biti sa siromašnima (kojih svugdje ima sve više) koji nisu sposobni platiti takvu realnu i visoku cijenu vode?”Paradoksalno je da siromašni od nižih cijena vode dobivaju manje nego bogati. Snižavanjem realnih cijena vode najviše dobivaju bogati koji troše najviše vode za lične potrebe (bazeni, veliki stambeni objekti, natapanje travnjaka i vrtova itd.), ali i za pogone svojih tvornica, velikih imanja itd., dakle za stvaranje nove dobiti. Očigledno je da se kod odreñivanja cijene vode radi o krajnje složenoj problematici za koju ne postoje jednostavni odgovori.

Kao značajna informacija za nalaženje stvarnih rješenja ovog složenog problema predlaže se analizirati sustav cjelovitog životnog ciklusa cijena vode u različitim inačicama upravljanja vodnim resursima primjenom metode “cost-benefit”. Cjeloviti životni ciklusa obuhvaća instaliranje sustava, potrošnju energije za njegov rad, održavanje, cijenu utjecaja na okoliš i drugo s uvažavanjem stvarne cijene prodaje vode koja vrlo često iznosi samo 15 % od ukupne i realne cijene.Cijena energije je najčešće dominantni čimbenik. U industrijski razvijenim zemljama više od 75 % energije troši se na pogon elektromotora.Bitna i nezaobilazna politička maksima je da voda predstavlja osnovno ljudsko pravo. U tom smislu stoji otvoreno pitanje:

Kako ostvariti to pravo?ili preciznije

Koja je količina vode dovoljna za ostvarivanje u praksi tog osnovnog ljudskog prava?

Vjerojatno prihvatljiv odgovor je:

Pitka voda mora biti na raspolaganju svim ljudima u količini i kakvoći dovoljnoj da održi njihov život bez obzira na njihovu

mogućnost da pokriju troškove te vode.Odgovor je lijepo sročen, ali nedovoljno precizan da bi pomogao konkretnom rješavanju ovog doista gorućeg ekonomskog i društveno-političkog problema.

Prognoze stručnjaka iz različitih zemalja svijeta su vrlo jasne i gotovo identične. Cijena će vode nastaviti nezaustavljivo rasti. Snabdjevači vodom (posebno oni srednji i veliki) neće biti u mogućnosti opskrbljivati potrošače jeftinom vodom. Jedini pravi odgovor na to može biti racionalnije korištenje vode. Jer načini na koji se ona koristi daleko su od racionalnog. Voda se još uvijek i pored sve viših cijena vrlo neracionalno koristi praktično svugdje u svijetu. Zanimljivo je da u tom smislu nema velike razlike kod razvijenih i nerazvijenih zemalja svijeta. Razlika i to značajna je u količini gubitaka vode u distribucijskim mrežama. Kod razvijenih zemalja ona je znatno manja (do 10 %) nego kod nerazvijenih (30 do 50 % i više). Meñutim, potrošnja vode u razvijenim zemljama je veća zbog višeg standarda i snažnije industrijske i poljoprivredne potrošnje.

2) Koliko je Hrvatska stvarno

bogata vodom

1961.-1990.

Psr1 = 1162 mm (Kriging)Psr2 = 1081 mm (Thiessen)

Psr3 = 1131 mm (aritm. srednjak)

1961.-1990.

1285 m3/s ili 717 mm/god

366,02028

743c ==

4,051•1010 m3/god

EVAPOTRANSPIRACIJA ( ) mm 1131P =

ULAZ OBORINA PALIH NA TERITORIJ R.H. ( )mm 1131P =

2028 m3/s

6,394*1010 m3/god

ULAZ KOPNOM IZ DRUGIH DRŽAVA

4149 m3/s

13,084*1010 m3/god

743 m3/s 2,343*1010 m3/god

UNUTRAŠNJE ILI VLASTITE VODE

HRVATSKE

IZLAZ KOPNOM

IZLAZ MOREM

4087 m3/s 12,889*1010 m3/god

UKUPNO 4892 m3/s

15,427*1010 m3/god

805 m3/s 2,538*1010m3/god

Hrvatska je usporeñujući prosječne godišnje vrijednosti vlastitih slatkih voda na njenom cIjelom teritoriju samo nešto bogatija od europskog prosjeka. Koliko? To zavisi o kriterijima i mjerilima na osnovi kojih se vrše usporedbe. Znatno je bogatija ako se u obzir uzmu vanjske ili tranzitne vode čiju glavninu predstavljaju vode rijeke Dunava, potom Save, Neretve i Drave. Kod nas zbog prethodno navedenog prevladava mišljenje da smo vodom vrlo bogati i da u toj domeni nema problema. Takav zaključak neprecizan je i vrlo nestimulativan. Činjenica da Dunavom iz Madžarske u Hrvatsku na njenom krajnjem istočnom rubu ulazi prosječno oko 2300 m3/s vode (prosječno oko 45 % ukupnih voda) povoljna je, ali ne znači mnogo za gospodarenje vodama u najvećem djelu hrvatskog teritorija. Ljeti Dunavom u Hrvatsku može doteći i do 80 % njenih ukupnih voda. Kad se procjenjuje stvarno bogatstvo Hrvatske u slatkim vodama neophodno je biti mnogo precizniji i oprezniji.

Za Hrvatsku žurno treba napraviti novu bilancu voda za aktualno razdoblje 1977.-2006., za kraće i kritične vremenske jedinice, uvažavajući trendove smanjivanja količina srednjih i minimalnih voda, kao i trendove porasta temperatura zraka i vode te uzimajući u obzir realnu potrošnju i buduće potreba za vodom (posebno onom za navodnjavanje).

Neophodno je prestati se zavaravati da smo jedna od vodomnajbogatijih zemalja svijeta i/ili Europe. Takav je pristup netočan i dugoročno gledano destimulativan.

2) Objašnjavanje pojmova zelene i

plave vode te virtualne vode

Bijela voda predstavlja vodu koja se izgubi evaporacijom iz tla ili s prostora na površini terena na kojima se ista zadržala te iz oceana i otvorenih vodotoka.

Crna voda se odnosi na: vodu koja je zagañena ili sadrži fekalne materije, fosilnu podzemnu vodu i vodu u močvarama kao i drugim vlažnim područjima.

Termin plava vode se odnosi na površinske i podzemne resurse slatkih voda.

Siva voda predstavlja vodu iskorištenu za tuširanje, u praonicama kao i onu nastalu drugim djelatnostima čišćenja koja ne sadrže fekalne materije te zagañenu vodu tretiranu za ponovno korištenje.

Smeña voda se odnosi na jako zakiseljene vode koje se uobičajeno javljaju u močvarama, vlažnim područjima ili vlažnom okolišu s niskim protocima i gotovo stagnirajućim stanjima te na sirovu zagañenu vodu.

Zelena voda predstavlja vodu koja se koristi za razvoj vegetacije. Ova je voda bitna za pružanje podrške poljoprivrednoj proizvodnji, ali i okolišu.

Virtualna voda predstavlja pojam koji se odnosi na vodu iskorištenu za proizvodnju hrane ili industrijskih proizvoda. Termin se takoñer upotrebljava za potrebe iskazivanja potencijala za produkciju novih proizvoda koji bi mogli biti ostvareni kad bi bilo više vode na raspolaganju ili ako bi se investiralo u popravljanje sustava upravljanja vodnim resursima.

Virtualni uvoz vode jedne države ili regije predstavlja zapreminu vode vezane s uvozom proizvoda ili usluga iz drugih država ili regija. Radi se o ukupnoj količini virtualne vode (u zemlji koja ih izrañuje i izvozi) potrebnoj za izradu proizvoda ili usluga koji se uvoze. Virtualni izvoz vode neke države ili regije predstavlja zapreminu vode vezane s izvozom proizvoda ili usluga iz države ili regije. Radi se o ukupnoj količini vode, korištenoj u zemlji koja izvozi, potrebnoj za izradu proizvoda ili usluga koji se iz nje izvoze. Gledajući sa stanovišta zemlje uvoznika ova se voda može smatrati dodatnim vodnim resursom kojim se nadopunjavaju raspoloživi domaći vodni resursi.

Deset država s najvećim izvozom i uvozom virtualne vode

9Francuska33Velika Britanija10.

13Indija34Južna Koreja9.

17Gana34Njemačka8.

26Tajland37Iran7.

32Obala Slonovače41Rusija6.

36Brazil45Alžir5.

43Kanada56Kina4.

47Argentina59Italija3.

57Australija65Meksiko2.

92SAD94Japan1.

KOLIČINA (*Gm3/s)

DRŽAVAKOLIČINA

(*Gm3/s)DRŽAVA

NACIONALNI GUBICI VODENACIONALNA ŠTEDNJA VODE

R. BR.

*G (giga) = 109

Kanadski ekolozi Rees i Wackernagel (1994) sa Sveučilišta British Columbia prvi su objavili novi pojam „ecological footprint“ koji je moguće prevesti na hrvatski jezik kao ekološki otisak ili ekološki trag. Radi se o količini kopnene ili vodene površine koja je pojedincu, naciji ili čovječanstvu potrebna za vlastito održanje i za zbrinjavanje otpada koji proizvede. Od tada do danas načelo ekološkog otiska našlo je široku primjenu u upravljanju i korištenju resursa u gospodarstvu. Često se koristi za izučavanje održivosti različitih životnih običaja, načina proizvodnje i korištenja dobara i usluga, organizacije, poslovanja, industrije te upravljanja regionalnim i nacionalnim privredama.

Prethodno spomenuti i objašnjeni pojam izravno je uzrokovao pojavu novog pojma “water footprint“(Champagain 2006) kojeg sam na hrvatski jezik preveo kao otisak vode ili trag vode. Trag vode pojedinca, nekog posla ili nacije se definira kao zapremina slatke vode koja se koristi za proizvodnju dobara ili vršenje usluga pojedinaca, obavljanja odreñenog posla ili cijele nacije. Champagain (2006) pojam traga vode dalje dijeli na trag plave vode i trag zelene vode. Trag plave vode je količina plave vode (slatkih površinskih i podzemnih voda) iskorištena iz globalnih resursa plave vode za ispunjavanje potreba pojedinaca, nacije ili čovječanstva za proizvodnju dobara i vršenje usluga. Trag zelene vode je količina zelene vode (vlage korištene za rast i razvoj bilja) iskorištena iz globalnih resursa zelene vode za ispunjavanje potreba pojedinca, nacije ili čovječanstva za proizvodnju dobara i vršenje usluga.

Rast broja stanovnika vezan s rastom standarda potrošnje vode, sve veća potrošnja vode za potrebe poljoprivredne proizvodnje i porast temperatura zraka u mnogim regijama planete u posljednjih dvadesetak godina, predstavljaju čimbenike koji su pred cijeli svijet postavili izazov žurnog traženja odgovora na sve češće pojave nedostataka vode. Očigledno je da je za rješavanje ovih problema potrebno naći nove učinkovite postupke. Kao teorijska osnova ističe se mnogo suptilnije i praktičnije pristupanje rješavanja problema nedostatka vode. Zasnovano je na principu primjene niza mjera nazvanih “demande-management”(upravljanje potrebama) prije poduzimanja “supply-side” rješenja.

WATER DEMAND MANAGEMENT - WDM(UPRAVLJANJE VODNIM POTREBAMA)

umjestoWATER RESOURCES MANAGEMENT - WRM

(UPRAVLJNJE VODNIM RESURSIMA)

Shvativši ograničenost vodnih resursa, a kao neophodnost pripreme za vrlo izvjesnu i prisutnu krize vodnih resursa stvoren je novi koncept koji bi ovu krizu trebao barem ublažiti. Koncept upravljanja vodnim potrebama (WDM) u najnovijoj je literaturi zamijenio do sada neprikosnoveno korišten koncept upravljanja vodnim resursima (waterresources management). WDM se sastoji od slijedećih pet komponenti: 1) Smanjivanje količine i kvalitete vode potrebne za ispunjavanje odreñenih zadataka; 2) Prilagoñavanje odreñenih zadataka (postupaka, procesa) na način da budu sposobni koristiti ili manje vode i/ili vodu slabije kvalitete; 3) Smanjiti gubitke tijekom prijenosa vode od izvorišta do mjesta korištenja; 4) Skratiti vrijeme trajanje korištenja vode, posebno ono maksimalnih količina; 5) Povećati mogućnost sustava da radi tijekom suša. Uspješnost novog koncepta vrlo je upitna i nažalost svugdje zavisi o političkim odlukama koje su rijetko kada dugoročne, a uglavnom su usmjerene na kratkoročno postizanje profita.

3) Trgovanje vodom u svijetu ( Free TradeAgreement i North

American Free TradeAgreement) i kod nas

U svijetu se sve češće raspravlja o trgovanju vodom u velikim mjerilima. Pri tome se ne misli na prodaju vode u bocama već odvoñenje vode cjevovodima iz jedne države u drugu.

FTA (Free Trade Agreement) ugovor potpisan je 1988. izmeñu Kanade i SAD-a. U robu koja potpada pod taj ugovor uključena je i voda iz Kanade. Njim su SAD dobile prava (substantial rights) na kanadsku vodu, tj. njim se potiče nuñenje izvoza vode iz Kanade u SAD. Proces trgovanja kanadskom vodom dodatno je preciziran novim NAFTA (North American Free Trade Agreement) potpisanim 1993. izmeñu Meksika, Kanade i SAD. U ovom se ugovoru u prvoj verziji predlagalo da i izrada cijevi za transport vode bude uključena u ugovor. Suštinu FTA i NAFTA ugovora amerikanci su predstavili kao odgovor slobodnoj trgovini unutar Europske unije. Meñutim, prava bit ugovora leži u neophodnosti opskrbe vodom Kalifornije i drugih država SAD-a na jugu koje se naglo razvijaju i čiji su vodni resursi krajnje ograničeni.

Slučaj polemike na sastanku PC-CP u Delftu

Kod nas tek ponekad u javnost procuri poneka informacija o prodaji vode. Znači da se i tu nešto ipak zbiva.

Ideja o prodaji vode talijanima cjevovodom iz izvora Omble!

NI POD KOJU CIJENU NE SMIJEMO DOZVOLITI PRODAJU VODE U VELIKIM MJERILIMA! TREBA BITI KRAJNJE OPREZAN S DAVANJEM KONCESIJA NA

VODU DA ONE NE POSTANU DRUGI OBLIK PRODAJE VODE U VELIKIM MJERILIMA.

4) Načini rješavanja nedostataka vode kod nas i

u svijetu (sakupljanje kišnice, rose i magle,

desalinizacija, ponovno korištenje vode, umjetno prihranjivanje podzemne

vode, itd.)

NAČINI ZA RJEŠAVANJE NEDOSTATAKA VODE

Osim suvremenih metoda dobavljanja slatke i pitke vode (desalinizacija, umjetno prihranjivanje podzemnih voda, ponovno korištenje vode) u svijetu se sve češće rabe klasični i lokalni postupci osuvremenjeni

primjenom modernih tehnologija (sakupljanje kišnice i magle, kanati).Kanati (qanats) se koriste duže od 3000 godina u više od 34 zemlje svijeta (Japan, Meksiko, Iran, Italija, Indija, Francuska, Češka, Njemačka, duž cijelog Bliskog Istoka i u mnogim zemljama Afrike

Korištenje suvremenih tehnologija za izradu kanata

u Iranu

Water 21, 2005.

INTERNATIONAL RAINWATER CATCHMENT SYSTEMS ASSOCIATION

2007.

U Australiji je instaliranje tankova (rezervoara) za sakupljanje kišnice u urbanim područjima postao masovni pokret. Dimenzioniranje je

zasnovano na pažljivo znanstveno zasnovanim osnovama.

INDIJA, JORDAN,SIRIJA itd

BRUSJE – otok HVAR VELO GRABJE – otok HVAR

4 ha plastenika kod BiogradaAkumulira se oko 12000 m3 vode

Nakapna ploha su krovovi plastenika

SAKUPLJANJE ROSE

Princip sakupljanja rose zasnovan je na kondenzaciji vlage iz atmosfere na temperaturama zraka nižim od točke rosišta. Taj se proces najintenzivnije zbiva tijekom ranih jutarnjih sati. Za kondenzacijske površine koriste se posebne polimerske folije bijele boje. Ovakvi ureñaji služe istovremeno kao površine za sakupljanje oborina. Pokusi su pokazali da se na taj način sakupi oko 25 % više vode nego kod samih nakapnih ploha za sakupljanje oborina.

Sakupljači rose površine 3 × 10 m: (a) viseći; (b) instaliran na krovu kuće (Ajaccio, Korzika, Francuska

V – smjer noćnog vjetra; F – folija; T - rezervoar

SAKUPLJANJE MAGLE

U Saudijskoj Arabiji sakupi se i preko 20 l/m2 na dan

THE WATER WHEEL 2003.

UMJETNO PRIHRANJIVANJE PODZEMNIH VODAUmjetno prihranjivanja podzemlja u stvari je jedan od

načina učinkovitijeg sakupljanja kišnice. Ubrzava se i

kontrolira proces infiltracije vode s površine u podzemlje

čime se smanjuju gubici vode na evapotranspiraciju, a

voda skladišti u podzemni vodonosnik.

DESALINIZACIJA

Prema najnovijim podacima danas se samo oko 3 % pitke vode dobiva desalinizacijom. Taj je proces koncentriran u zemljama Arapskog zaljeva gdje je nedostatak vode ogroman, a cijena energije (nafte) niska. Cijena desalinizacije pala je na oko 0,50 €/m3. Očekuje se da će padati i u buduće, ali ne tako brzo kao do sada. Ustanovljeno je da su se tijekom korištenja vode dobivene desalinizacijom u poljoprivredi pojavili neki ekološki i ekonomski problemi.U Europi jedino Španjolska i Italija desaliniziraju više od 500.000 m3/dan. Malta i Cipar desaliniziraju najviše vode po glavi stanovnika u Europi.Proces desalinizacije počeo se primjenjivati i kod nas te je za očekivati da će se razvijati i dalje iako nije za očekivati njegova masovna primjena.

5) Slučaj korištenja vode rijeke Kolorado

(SAD)

A = 634.000 km2

Od toga 7.085 km2 u Meksiku

Q (1896.-1921.) = 656 m3/sQ (1984.-1999.) = 565 m3/s

U Meksiko se prema ugovoru potpisanom 1944. godine pušta 1.850,2 hm3

što odgovara srednjem protoku od oko 59 m3/s. Vode rijeke Koloradoiskorištene su skoro 100 %.

SLIV RIJEKE KOLORADO (SAD & MEKSIKO)

Rijeka Kolorado koja predstavlja glavni izvor slatke vode za većinu jugozapadnog dijela SAD-a prolazi nekim od najsušnijih dijelova ove države. Iz rijeke se uzima pretjerano mnogo vode za potrebe mnogobrojnih korisnika u SAD-u i Meksiku. Raspodjela vode zakonski je regulirana aktom nazvanim “Colorado River Compact”. Planeri su ovaj dokument zasnovali na tada postojećem instrumentalno praćenom sedamnaestogodišnjem nizu protoka u razdoblju 1906.-1922. u iznosu od 634 m3/s. U razdoblju od 1896. do 1930. prosječni protok rijeke Kolorado procijenjen je na 665 m3/s. Meñutim od 1931. do 1965. prosječni protok je bio znatno niži i iznosio je 510 m3/s (80%). Dugogodišnji (450 godina) niz protoka rekonstruiran analizom godova stabala (“tree rings”) ima prosjek od oko 527 m3/s (83%) što je značajno niže od protoka na osnovi kojeg je sklopljen ugovor. Ta činjenica stvara velike probleme prilikom upravljanja i onako pretjerano korištenim resursima ove rijeke.

Q (

103

ft3/s

)

GODINA PRIJE 1960.1896. 1930.

30 GODIŠNJI PROSJEK

6) Pokušaj rješavanja

opskrbe vodom grada Barcelone

(Španjolska)

Opskrba vodom Barcelone (Španjolska cjevovodom iz ušća Rone (Francuska)

Nagli razvoj Barcelone traži dodatne količine vode. Razmatraju se tri varijante: 1) Dovoñenje vode iz Ebra s udaljenosti od oko 100 km; 2) Desalinizacija morske vode; 3) Dovoñenje vode cjevovodom dugim tristotinjak kilometara iz ušća rijeke Rone (Francuska).Srednji protok Rone na ušću iznosi oko 1700 m3/s. Za potrebe Barcelone i brojnih područja u Francuskoj i Španjolskoj oko samog cjevovoda predviña se uzeti 15 m3/s. Za sada se iz ušća Rone uzima oko 17,5 m3/s vode.Iako se radi o neznatnim količinama vode s obzirom vodnost Rone i tradicionalno dobre odnose Francuske i Španjolske kao i doslovno golem interes Španjolske male su šanse da do ostvarenja ovog projekta doñe. Francuzi jednostavno ne daju svoju vodu. Pregovori traju vrlo dugo.

7) Opskrba vodom malih

krških otoka u svijetu i kod nas

PODACI O CRPLJENJU VODE NA OSAM KRŠKIH OTOKA

8) Komentiranje nekoliko slučajeva

opskrbe vodom gradova

9

Jedan od osnovnih problema opskrbe vodom u budućnosti u svijetu, ali i kod nas, je nezaustavljiva migracija stanovništva sa sela u gradove što je moguće uočiti iz podataka navedenih u slijedećoj tablici.

Grad je smješten u sjevernom dijelu pustinje Sonoran (SAD, savezna država Arizona). Prosječna godišnja oborina iznosi 180 mm. Prosječne temperature zraka u siječnju su 12, a u srpnju 34 °C.1950. godine grad je imao 300.000 stanovnika dok je 2004. broj stanovnika narastao na 3,7 milijuna. Prognoze su da će 2025. broj stanovnika biti veći od 6 milijuna. Voda se do grada dovodi iz brojnih akumulacija, a dijelom i iz rijeke Kolorado. U posljednjih četrdeset godina značajno se smanjio broj poljoprivrednih površina, ali se 7 % vode danas koristi za natapanje parkova. Količina vode po glavi stanovnika se smanjuje, ali nedovoljno da bi se osigurale pretpostavke održivog razvoja.

Primjer potrošnje vode grada Phoenix-a (SAD)

Peter GLEICK, direktor Pacific Institute (Oakland, California, SAD) je u listopadu 2007. tiskao publikaciju “Hidden Oasis: Water Conservation and Efficiency in Las Vegas”. Zaključci navedeni u njoj su upravo tragični. Ustanovljeno je da je moguće uštedjeti 40 % vode u Las Vegasu isključivo povećanjem učinkovitosti njenog korištenja. Na taj način bi se smanjila potreba uzimanja vode iz rijeke Colorado, smanjila bi se potrošnja energije i produkcija “stakleničkih plinova”.U Las Vegasu danas se po stanovniku na dan troši oko 380 litara vode za natapanje parkova i vrtova. Oko polovinu te vode je moguće uštedjeti, a da se pri tome i dalje održi ista razina standarda stanovništva i zelenih površina u gradu nastalom u pustinji. Zanimljivo je da odgovorni ne pokazuju prevelik interes da se pristupi štednji vode. Profit je još uvijek iznad interesa okoliša.

Pregled postotaka protoka koji su bespovratno odvedeni iz izvora Jadra od strane Vodovoda

Pregled maksimalnih postotaka dnevnih protoka u mjesecu koji su bespovratno odvedeni iz izvora Jadra od strane

Vodovoda u razdoblju 1995.-2004.

Karakteristični protoci koje je iz Jadra uzimao Vodovod u

razdoblju 1995.-2004.

Karakteristični protoci koji su ostali u koritu Jadra u razdoblju 1995.-2004.

Qprosječni izvora Jadra (1995.-2004.) = 9,71 m3/s

Qprosječni uzimanja vode iz izvora Jadra (1995.-2004.) = 2,33 m3/s

0,00

2,00

4,00

6,00

8,00

10,00

12,00

14,00

16,00

18,00

1920 1930 1940 1950 1960 1970 1980 1990 2000 2010

T (Year)

-5

0

5

10

15

20

25

30

RA

PS

Q

RAPS

1986.

H= - 0,0482T + 107,56

H (m a.s.l.)

TREND I RAPS SREDNJIH GODIŠNJIH VODOSTAJA VRANSKOG JEZERA NA CRESU

H

Q = -0,0482 t + 102,29r = 0,469

2,00

3,00

4,00

5,00

6,00

7,00

8,00

9,00

10,00

11,00

12,00

1945 1950 1955 1960 1965 1970 1975 1980 1985 1990 1995 2000 2005

VRIJEME - t (god.)

SR

ED

NJ

I G

OD

. P

RO

TO

K I

ZV

OR

A

RJ

EČ

INE

- Q

(m

3/s

)

1947.-2003.

1947.-1979.Q1 = 0,0217 × t1 - 34,6

r1 = 0,13

1980.-2003.Q2 = -0,0361 × t2 + 78,0

r2 = 0,24

2,00

3,00

4,00

5,00

6,00

7,00

8,00

9,00

10,00

11,00

12,00

1945 1955 1965 1975 1985 1995 2005

VRIJEME- t (god.)

SR

ED

NJI

GO

D. P

RO

TO

K

IZV

OR

A R

JEČ

INE

- Q

(m3

/s)

QSR2 = 6,02 m3/s

QSR1 = 7.96 m3/s

HVALA NA PAŽNJI