Prof. dr Jasminka Gradaščević-Sijerčić

„Sistemi socijalne sigurnosti“-pristupno predavanje-

Sarajevo, 21. 10. 2019.godine

Sadržaj

Terminologija i pojmovno određenje

Uvodne napomene

Evropski socijalni model

Sistemi socijalne sigurnosti u Evropi

Terminologija i pojmovno određenje

Socijalna sigurnost se vezuje za zaštitu koju društvo osigurava svojim članovima kroz različite javne mjere protiv ekonomskih i socijalnih nedaća koje bi ih inače pogodile zbog gubitka ili značajnog smanjenja zarade uzrokovanog bolešću, materinstvom, nesrećom na radu, nezaposlenošću, invalidnošću, starošću ili smrću; te osiguranje zdravstvene njege i pomoći obiteljima s djecom»-definicija MOR-a.

U evropskim državama terminom „socijalna sigurnost“ u pravilu označavaju se :

a) sistemi socijalnog osiguranja od klasičnih rizika (penzijsko, invalidsko, zdravstveno i osiguranje u slučaju nezaposlenosti, koji se najčešće financiraju doprinosima),

b) programi zaštite od rizika siromaštva, različitih vrsta invalidnosti i sl., koji se financiraju iz općih prihoda države.

Pojmovno određenje

U SAD-u se pojam socijalna sigurnost, koji ima pozitivno značenje, znatno razlikuje od sistema socijalne pomoći siromašnima koji su stigmatizirani.

Obzirom na pojavu novih vrsta rizika, u evropskoj literaturi i praksi (različito od anglosaksonske) pojam socijalna sigurnost sve češće se zamjenjuje pojmom socijalna zaštita, koja obuhvaća sva davanja i usluge koje se pružaju stanovništvu.

U ostvarivanju socijalne sigurnosti naglašuje se važnost ne samo države nego i drugih aktera: porodice, tržišta, zaposlenja i drugih društvenih mreža u kojima pojedinac sudjeluje.

Socijalna sigurnost u literaturi i praksi

Pravo na socijalnu sigurnost jedno od ljudskih prava,

Pravo na socijalnu sigurnost je zajedno sa promoviranjemzapošljavanja, ekonomska i društvena potreba u cilju razvoja inapretka,

Socijalna sigurnost je sredstvo u :

-sprečavanju i ublažavanju siromaštva,

-nejednakosti,

-isključenosti iz društva i društvene nesigurnosti,

-promovisanju jednakih mogućnosti i ravnopravnosti.

Socijalna sigurnost je ulaganje u ljude koje im omogućava da seprilagode promenama u ekonomiji i na tržištu rada,

Sistemi socijalne sigurnosti predstavljaju društvene i ekonomskestabilizatore koji pomažu stimuliranje ukupne tražnje u kriznimvremenima i van njih i koji pružaju podršku prelasku na održivijuekonomiju,

Pod soc.sigurnošću

U razvijenim zemaljama državablagostanja pod socijalnom sigurnošćupodrazumeva se :

◼ “besplatno” obrazovanje ◼ univerzalna zdravstvena zaštita ◼ dečije dodatke◼ socijalnu pomoć ◼ javno penzijsko osiguranje ◼ osiguranje od nezaposlenosti ◼ “besplatne” usluge socijalne zaštite za stare,

odrasle osobe i decu sa invaliditetom, decu bez roditeljskog staranja ...

Tendencije u razvoju prava socijalne sigurnosti

Demografske promjene/starenje stanovništva –porast udjela izdržavanog stanovništva,

Globalizacija – da li “preskupe” države mogu da budu konkurentne u uslovima globalizacije,

Promjene u porodičnoj strukturi – nestajanje tradicionalne porodice,

Promjene na tržištu rada – sve manje tradicionalih aranžmana,

Rastući rashodi države – nove tehnologije, sve veći zahtevi u pogledu kvaliteta, porast standarda....

Uvodne napomene-polazište

Krajem 19. stoljeća njemački kancelar Otto von Bismarck je utemeljio prvu modernu socijalnu politiku u Evropi, ali do pojava socijalnih država na njenom tlu dolazi tek nakon Drugog svjetskog rata.

Sheme modernih socijalnih država zamišljene od Gustava Möllera i lorda Beveridga, bile su odgovor na potrebu konsolidacije demokratije i uspostavljanja novih dimenzija socijalnih solidarnosti.

Otto von Bismarck Bismarckov model socijalne politike je sistem obaveznog

socijalnog osiguranja usmjeren, prije svega, ka osiguranju radnika i članova njihovih porodica.

Prvi socijalni zakon donesen je 1883. i odnosio se na osiguranje za slučaj bolesti. Slijedio je Zakon o osiguranju za slučaj nesreće na radu (1884.) i Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (1889.).

Osnovni cilj tih zakona vezan je za zahtjev osiguranja radnika od glavnih socijalnih rizika. Naknade iz osiguranja plaćaju se na osnovi doprinosa radnika i poslodavaca u posebne blagajne ili fondove kojima, u pravilu, upravljaju socijalni partneri.

Bismarckov model obaveznog socijalnog osiguranja karakterističan je za kontinentalnu Evropu.

Gustav Möller

Gustava Möller–a (1884-1970) poznatog švedskog socialdemokratskog političara nazivaju „ocem sistema socijalne sigurnosti i države blagostanja u Švedskoj“.

Kao ministar za socijalnu politiku, utemeljio je sistem socijalne sigurnosti vezan za stavove da:

„siromaštvo ne smije biti stigma“ sve porodice bez obzira na svoje imovinsko

stanje imaju pravo obezbjediti djeci nesmetan rast i razvoj,

svaki pojedinac ima pravo na penziju u slučaju starosti i zdravstvenu zaštitu.

Lord William Beveridge Beveridgeov model socijalne politike je sistem socijalne

sigurnosti zasnovan na načelima koja je lord William Beveridge izložio, a britanski parlament usvojio 1942. godine u dokumentu pod nazivom Social Insurance and Allied Services.

Temelj beveridgeovskog pristupa u socijalnoj politici je vezan za stav da “čovjeka treba osloboditi od nužde” tako da mu država treba garantovati osnovne egzistencijalne uvjete bez obzira na socijalni status i druga obilježja.

Beveridge je predložio koherentan model socijalne sigurnosti koji počiva na četiri pravila: univerzalnost, jednostavnost i jedinstvenost, uniformnost i centralizacija.

Na osnovu ovih načela oblikovan je britanski sistem socijalne sigurnosti nakon Drugoga svjetskog rata, a Beveridgeovska pravila primijenjena su i u mnogim drugim zemljama u cjelini ili u pojedinim sistemima socijalne politike.

Beveridg-ov koncept rješavanja socijalnih problema

Za koncept socijalne sigurnosti ključna politika pune zaposlenosti.

Prvo: načelo univerzalizma, što, znači da je sistemom socijalne sigurnosti obuhvaćena cijela populacija.

Drugo: načelo jednostavnosti i jedinstvenosti, što znači da se jednim doprinosom pokrivaju svi socijalni rizici.

Treće: načelo uniformnosti, koje znači da su socijalna davanja svima jednaka bez obzira na socijalni status i zarade korisnika.

Četvrto: centralizacija cijelog sistema-stvaranje jedinstvene javne službe.

Beveridge je predlagao da država pomaže porodicu putem porodičnih dodataka, da se javno zdravlje poboljša utemeljenjem Nacionalne zdravstvene službe (National Heatth Se/vice - NHS) te da se organizirano priđe zapošljavanju.

1. Evropski socijalni model

Postoje teškoće u definiranju i značenju termina „evropski socijalni model“,zbog prisutnih različitosti u državama Evrope.

Spor oko postojanja jednog “Evropskog socijalnog modela” oslonjen je na dva različita pristupa:

a) Pristalice jednog modela apostrofiraju socijal-politički konsenzus koji prevladava u svim evropskim državama zbog čega se upravo Evropa/EU razlikuje od SAD.b) Protivnici postojanja zajedničkog modela, oslanjaju svoje argumente na postojanje brojnih varijantih socijalnih modela na tlu Evrope.

Evropski socijalni model Bez obzira na spor o postojanju jednog “Evropskog socijalnog

modela”, po mnogim autorima, moguće je govoriti o „evropskom socijalnom identitetu“ ili o „evropskom zajedničkom projektu“.

Osnovni agrument postojanja „evropskog socijalnog idetiteta“ prisutan je u shavatanju da uprkos značajnim razlikama između pojedinih država, evropski pristup u odnosu na pristupe u drugim regijama svijeta ima i mnogobrojne zajedničke elemente.

Suma zajedničkih elemenata u sistemima socijalne sigurnosti na tlu Evrope, opredjeljuje okvire„evropskog socijalnog modela“.

Od kraja 20. stoljeća države zapadne Evrope prihvatile su odgovornost da ostvare ravnotežu između ekonomskog rasta i socijalne pravde.

Evropski socijalni model-zajedničke karakteristike

U postojećoj praksi država Evrope prisutna je manje ili više jasna podjela odgovornosti za ostvarivanje funkcija vezanih za sigurnost i blagostanje stanovnika, koja ima integrirajuću funkciju u kontekstu socijalnih modela.

Države na tlu Evrope su odgovorne za utemeljenje i uspostavu socijalnih sistema, a postoji suglasnost da se uloga države u okviru socijalne sigurnosti vezuje se za njene odgovornosti u odnosu na:

(a) garantiranje ljudskih prava,(b) uspostavljanje ili održavanje sistema socijalne sigurnosti, i (c) zaštitu ranjivih skupina stanovništva kojima prijeti socijalno isključivanje.

Evropski socijalni model Od kraja 20.stoljeća u okviru „evropskog socijalnog modela“

uočljiva je tendencija stvaranja puta od socijalne države prema socijalnom društvu uz apostrofiranje zajedničkih vrijednosti modela socijalne politike država Evrope.

Zajedničke vrijednosti modela socijalne politike na tlu Evrope:

-solidarnost i kohezija, -jednake mogućnosti i borba protiv svih oblikadiskriminacije,-adekvatno zdravlje i sigurnost na radnom mjestu, -održivi razvoj i -uključenost u civilno društvo.

Ove vrijednosti predstavljene su i kao evropski odabir ukorist socijalne tržišne privrede.

2.Sistemi socijalne sigurnosti na tlu Evrope

Postoje velike razlike u načinu na koji su države organizirale sistem naknada, zdravstvene zaštite i druge usluge u okviru sistema socijalne sigurnosti.

Sistematizacija-G.Esping-Andersen

Najutjecajniju tipologiju socijalnih država razvio je G.Esping-Andersen (Three Worlds of Welfare Capitalism,1990).

Kriterijumi za podjelu su:1. Razlike u aranžmanu između države, tržišta i

porodice u obezbeđenju socijalne zaštite i socijalne sigurnosti,

2. Stepen de-komodifikacije - do koje mjere je država omogućila da se socijalna zaštita ostvaruje kao socijalno pravo, nezavisno od statusa na tržišta rada,

3. Stratifikacija - da li intervencija države doprinosi stratifikaciji u društvu, viši/kvalitetniji nivo zaštite za pojedine slojeve stanovništva, niži za ostale grupe.

Sistematizacija-G.Esping-Andersen

Esping-Andesen je u postupak procjene uspješnosti socijalnih politika uveo pojam „dekomodifikacionog rezultata“, pod kojim podrazumjeva stepen zavisnosti socijalnog položaja pojedinca od trenutnog stanja na tržištu.

“Socijalna dekomodifikacija” pojam koji upućuje na stepen u kojem su socijalne usluge osobođene tržišta.

U sistemima visoke dekomodifikacije-socijalne usluge se pružaju svima i ni na koji način nisu povezane s nečijim dohotkom ili ekonomskim resursima.

U komodificiranim sistemima socijalne usluge se tretiraju u pravilu kao roba –prodaju se na tržištu poput svake druge robe.

G.Esping-Andersen U razvoju države blagostanja postoje tri različita modela

socijalne politike: Liberalni ili anglosaksonski socijalni model, u kojem

status pojedinca i porodice zavisi od njihovog položaja na tržištu(socijalne usluge komodificirane i prodaju se na tržištu,socijalna pomoć pruža se onima kojima je najpotrebnija ali je i krajnje stigmatizirana);

Korporativni-konzervativni ili kontinentalni model, u kome se prava ostvaruju po osnovu rada i uplata doprinosa (socijalne usluge su dosta dekomodificirane ali nisu opće,ne uklanja nejadnakosti nego odražava društvenu stabilnost, jaku porodicu i lojalnost državi);

Socijalno-demokratski ili skandidavski model blagostanja odlikuje se visokim stepenom dekomodifikacije (socijalne usluge subvencionira država,dostupne svim građanima).

Richard Titmuss -engleski teoretičar i najuticajniji zastupnik koncepcije socijalne politike sa stanovišta

„države blagostanja”

Titmuss razlikuje tri osnovna modela socijalne politike koji zasnivaju tri različite koncepcije o socijalnoj politici.

Rezidualni model se zasniva na pretpostavci da postoje dva puta kojima se individualne potrebe ljudi mogu zadovoljiti, a to su: tržište i porodica. Ukoliko ne funkcionišu tržište i porodica, aktiviraju se, privremeno, ustanove za socijalno staranje. Potpora i usluge treba da budu minimalni i da podstiču ljude na osamostaljivanje i uključivanje u proces rada.

Industrijski model podrazumjeva da potrebe treba obezbjeđivati jedino na osnovu rada, odnosno zasluga, rezultata rada i produktivnosti. Prema ovom modelu socijalna politika je u funkciji ekonomskog sistema, tako da zanemaruje sve ljude izvan procesa rada.

Prema institucionalno- redistributivnom modelu socijalna politika je osnovna integrirajuća karika u društvu, koja obezbjeđuje univerzalne usluge izvan tržišta na principu potreba.

Sistemi socijalne sigurnosti-pristup

Na tlu Evropu, prema usvojenoj sistematizaciji,

prisutni su slijedeći sistemi socijalne sigurnosti:

-nordijski model socijalne politike/

socijal-demokratski;

-moderni liberalni model socijalne politike;

-moderni konzervativni/konzervativno

korporativni model/kontinentalni socijalne

politike;

-mediteranski model/južnoeuropski socijalni model;

-tranzicijski model

2.1.Nordijski model socijalne politike (socijal-demokratski,skandinavski,

institucionalno-redistributivni)

Danska,Finska, Norveška, Island i Švedska, plus Holandija (kombinacija skandinavskog i kontinentalnog modela, ali se približila skandinavskom modelu posebno nakon odluke donesene 2000.godine o usvajanju univerzalne penzije te proširenju zdravstvenog osiguranja i na samozaposlene).

Socijalne države na ovim područjima, u 70-tim i 80-tim godinama 20.stoljeća razvijaju se kao bitno različite od drugih država, obilježene socijalnim programima socijaldemokratskih stranaka.

Nordijske države su uslužne države u kojima je pored zdravstvenih usluga izgrađena velika i obuhvatna infrastruktura usluga za potrebe porodicama. Posebno je razvijena briga o djeci i starima.

Ovaj model socijalne politike karakterizira najveći obim izdataka za socijalnu zaštitu, te univerzalna socijalna prva koja počivaju na konceptu državljanstva.

2.1.Nordijski model socijalne politike (socijal-demokratski,skandinavski, institucionalno-

redistributivni) -pristup

Među nordijskim zemljama postoje značajne demografske razlike.

To su u pravilu države s manjim brojem stanovnika. Dohoci stanovnika u nordijskim zemljama su visoki,

iako među državama postoje određene razlike. Oko 20 % porodica sa djecom sačinjavaju

samohrani roditelji od kojih su velika većina samohrane majke. Samohrani roditelji primaju određenu svotu za uzdržavanje od roditelja koji ne živi s djetetom. Ako ova svota ne bude isplaćena tada isplatu vrši isplatila država.

U svim je državama je dobro izgrađen sistem mjera za naknadu gubitka dohotka usljed trudnoće, porođaja ili usvojenja.

Nordijski model socijalne politike

Visoka izdvajanja za socijalnu sigurnost, pretežito financiranjem putem poreza, snažnim univerzalizmom te preventivnim djelovanjem u odnosu na socijalne rizike.

Demografski aspekt: veliki udio najstarijih dobnih skupina, ali je istovremeno i broj male djece u porastu.

U svim nordijskim zemljama ostvarene su naknade za slučaj bolesti ili putem ugovora s poslodavcem ili pak putem javnog zdravstvenog osiguranja. U većini zemalja postoji ograničenje za visinu nadoknade u slučaju bolesti te za slučaj bolesti svi stanovnici imaju pravo na lječenje kod lječnika opće prakse,kod specijaliste ili u bolinici.

Nordijski model socijalne politike -pristup

Vlada odobrava i naknadu porodicama sa djecom. Porodice prema potrebama mogu primiti i stambene

subvencije, koje su izuzetno važan dio socijalne sigurnosti porodice.

Visoki standard stanovanja i relativno dostupni stanovi svim građanima posebno su obilježje socijalne politike.

Stambene subvencije određuju se u odnosu na dohodak porodice i ne ulaze u poreznu osnovicu.

U Švedskoj ove subvencije mogu dobiti porodice koje žive u vlastitim ili iznajmljenim stanovima, a prosječna površina stana, na primjer u Danskoj, iznosi 110 metara kvadratnih.

Nordijski model socijalne politike –-karakteristike

Naknade socijalnog osiguranja

Univerzalna davanja

Davanja uz provjeru materijalnog stanja

Nordijski model socijalne politike –-karakteristike

Socijalna prava pojedinaca utemeljena su na statusu građanina, a ne na doprinosima ili ispoljenim potrebama- obuhvata zaštitu svih građana bez obzira na zaposlenost.

Socijalni model karakteriše šire definisanje socijalnih rizika, veliki nivoi podrške, egalitarno shvatanje solidarnosti i dominantna uloga države u obezbjeđivanju socijalne podrške.

Karakteristike: visoka izdvajanj za socijalnu sigurnost,preventivno djelovanje u odnosu na socijalne rizike,univerzalizam.

Naglasak je na transferima u kojima državne institucije imaju ulogu "djeljitelja" socijalne pravde za sve osobe koje se nađu u stanju socijalne potrebe.

Model prikuplja novčana sredstva putem javnih prihoda iz poreza, a u manjoj mjeri doprinosa.

Izvor:Bežovan, G., Miličić, A.: Pokazatelj socijalne sigurnosti u nordijskim zemljama, Revija za socijalnu politiku, svezak 4, Br.2., 1997.

http://www.rsp.hr/ojs2/index.php/rsp/article/view/400/404

Švedska Sistemi socijalne sigurnosti, s izuzetkom osiguranja

nezaposlenih, u nadležnosti su Ministarstva socijalnih djelatnosti (Socialdepartementet) u kojeg je uključeno i zdravstvo.

Osnovno osiguranje pokriva zdravlje, porodicu, temeljne i dodatne penzije, invalidske penzije, parcijalne penzije kao i osiguranje u slučaju nesreće na poslu.

Svaka osoba s više od 16 godina koja boravi u Švedskoj upisana je u registar socijalne sigurnosti.

Nacionalna komisija za socijalnu zaštitu javno je tijelo koje kontrolira sisteme socijalne sigurnosti. Pored toga, postoje 24 regionalna te 340 lokalnih ureda.

Švedska Država daje velike subvencije za temeljne penzije, koje se

financiraju porezima. Zdravstvena je zaštita u nadležnosti distrikata koji porezima

prikupljaju za to potrebna sredstva. Osiguranje u slučaju nezaposlenosti u nadležnosti je Ministarstva

industrije, zaposlenosti i komunikacija . Naknada se sastoji od dva dijela: temeljnog davanja i davanja proporcionalnog plaći.

U Švedskoj se socijalna pomoć tretira kao dio sistema socijalne sigurnosti.

Ona je u nadležnosti Ministarstva zdravstva i socijalnih djelatnosti, a nadzor ostvaruje Nacionalni ured za zdravstvo i socijalnu skrb .

Sistem socijalne pomoći, uključujući pomoć djeci i porodicama, kao i starim i hendikepiranim osobama, u nadležnosti je lokalnih zajednica i financiran je lokalnim porezima.

Danska

Danska-pristup

Model koji kombinuje veliku fleksibilnost pri zapošljavanju i otpuštanju s velikim sistemom socijalne sigurnosti: tzv. model fleksisigurnosti.

Model uživa široku političku i javnu podršku u Danskoj, a tokom godina razvijen je uz blisku saradnju nekoliko danskih vlada - desnog i lijevog centra -sindikata i poslodavaca.

Danska Danski državljani koji žive u zemlji imaju različite kategorije

penzija, a nakon 67 godina svi imaju pravo na starosnu penziju (socijalna penzija), koja se obračunava prema godinama boravka u Danskoj.

Sistemom penzija upravljaju lokalne zajednice, a Ministarstvo socijalnih djelatnosti (Socialministeriet) kontrolira primjenu zakona, ali ne intervenira u pojedinačnim slučajevima.

Dodatne penzije ostvaruju oni koji rade najmanje 9 sati sedmično.

Sistem dodatnih penzija namijenjen je za penzije udovica (udovaca) i djecu umrlih osiguranika. Tim sistemom upravlja središnje tijelo vezano uz Ministarstvo rada .

Postoji i nekoliko penzionih fondova utemeljenih kolektivnim ugovorima.

Danska

Zdravstvena zaštita pokriva cijelu populaciju, anjome upravljaju i financiraju je regionalni i lokalniorgani. Zdravstveno osiguranje u nadležnostije Ministarstva zdravstva , a fondovima novčanihnaknada za bolest i materinstvo također upravljajulokalni organi.

Opći porodični dodaci i ostale porodične naknadetakođer su u nadležnosti lokalnih organa, a nasredišnjoj razini ove naknade nadzire Ministarstvoporeza i taksi i Ministarstvo socijalnih djelatnosti .

Osiguranje nezaposlenosti je dobrovoljno, fondovitog osiguranja raspodijeljeni su po različitimgranama, a središnji je fond unadležnosti Ministarstva rada. Doprinose zaosiguranje u slučaju nezaposlenosti plaćajuzaposlenici i poslodavci.

2.2.Moderni liberalni model

Socijalna država koja se po osnovnim obilježjima može smjestiti negdje na pola puta između skandinavskog socijaldemokratskog i američkog rezidualnog modela.

Irska i Ujedinjeno Kraljevstvo -relativno velik udio shema socijalne pomoći “posljednjeg utočišta”.

Novčani transferi su prioritetno usmjereni na pojedince radne dobi.

Mjere aktivacije igraju bitnu ulogu, kao i sheme koje uvjetuju pristup socijalnim naknadama zaposlenošću primatelja.

Moderni liberalni model-pristup

Liberalne sisteme odlikuju relativno visoke stope siromaštva.

Kada je riječ o samim uslugama, ove sisteme karakterišu nerazvijene usluge djeci i porodici, te je zbog toga i manja participacija žena na tržištu rada i veći udio u honorarnim poslovima.

Prema modelu „osnovnog obezbjeđenja“, iznos naknada jednak je za sve. Svi koji ostvaruju visoke prihode privatno su osigurani radi održavanja svog standarda.

Svi zaposleni osigurani su pod istim uslovima. Minimalni je dohodak zakonski regulisan

Moderni liberalni model-karakteristike

Niski nivoom dekomodifikacije:individualizam i slobode pojedinaca, koji ne mogu biti ograničeni djelatnostima države,a prioritet se daje tržištu, kao osnovnom regulatornom mehanizmu, mjerilu i pokazatelju statusa pojedinca.

U okviru ovog modela postoje izvjesne varijacije, ali u osnovi se prihvata stav da se državnim intervencijama sputavaju slobode građana,i da one više škode blagostanju, nego što ga podstiču.

Uzroci i priroda socijalnih problema tumače se pozitivistički, shodno čemu se smatra da pažnju i akcije društva treba usmjeriti ka promjeni pojedinaca, a samo deklarativno i društva, i to na nižim nivoima.

Moderni liberalni model-karakteristike

Socijalna politika se bavi onim pitanjem koje tržište ne uspjeva da riješi,

Država podstiče privatne šeme osiguranja: privatno penzijsko i zdravstveno osiguranje i plaćanje usluga socijalne zaštite.

Na primjer, u Velikoj Britaniji udio izdvajanja za privatne penzije iznosi 2,9% BDP nasuprot 1,2% u Švedskoj i 0,5% u Finskoj (podaci OECD)

Država podstiče učešće tržišta tako što: obezbeđuje samo minimum zaštite kroz javne šeme subvencioniše privatne/tržišne šeme (poreske olakšice su

velike, kao i gubitak prihoda države po tom osnovu) Visok nivo stratifikacije

• Većina boljestojećih građana i zaposlenih se okreće privatnomosiguranju i privatnom sektoru

• Država blagostanja je pre svega usmerena na radničku klasu isiromašnije slojeve društva

Moderni liberalni model-karakteristike

◼Zaštita umnogome zavisi od statusa na tržištu rada - nizak nivo de-komodifikacije◼Ukupan broj korisnika naknada i davanja po osnovu javnih šema je relativno mali, Udio tržišta u obezbjeđenju od rizika je

značajan, veliki udio privatnih osiguranja U obezbjeđenju sigurnosti uloga porodice

marginalna, uloga države rezidualna.

Moderni liberalni model-karakteristike

Naknade socijalnog osiguranja

Univerzalna davanjaDavanja uz provjeru materijalnog stanja

Velika Britanija Opći sistem socijalne sigurnosti pod upravom je države i

pokriva svu populaciju. Financiran je obaveznim doprinosima. Pored toga postoji dosta fakultativnih mjera osiguranja. Naknade plaća Fond nacionalnog osiguranja , u kojeg doprinose daje većina radnika i poslodavaca. Iz Fonda se plaćaju starosne i porodične penzije, naknade invalidnosti, naknade za materinstvo i naknade tražiteljima posla. One su u načelu jednake. Dio naknade plaća se prema dohocima, naročito kad je riječ o starosnim penzijama.

Naknade financirane porezima daju se kada su za to ispunjeni uvjeti (npr. djeci i invalidima) i kada se pojavi potreba.

Postoji široka socijalno-zaštitna mreža posredstvom koje se distribuiraju pomoći uz provjeru resursa (npr. pomoć za stanovanje i pomoć onima koji ne rade).

Zdravstvena zaštita organizirana je u okviru Nacionalne zdravstvene službe i financirana je porezima.

Velika Britanija Ministarstvo socijalne sigurnosti (Department of Social Security)

odgovorno je za kreiranje i objavljivanje programa socijalne sigurnosti. Političke odluke donosi ministar te drugi nadležni ministri, prije svega ministar zdravstva i ministar obrazovanja i zaposlenosti, koji su odgovorni pred parlamentom.

Ministarstvo socijalne sigurnosti ima izvršne agencije koje su Ministarstvu odgovorne za raspodjelu naknada. Takve su Agencija za naknade , Agencija za doprinose , Agencija za obiteljske naknade . Služba zapošljavanja iAgencija za naknade zajednički djeluju kada se radi o naknadama nezaposlenima. Lokalna vlast upravlja stambenim naknadama i pomoćima koji se financiraju lokalnim porezima.

Zaposlenici koji plaćaju doprinose mogu imati privatno, prije svega starosno penzisko osiguranje. Te dodatne penzije mogu biti profesionalne ili privatne, a povjerene su financijskim institucijama.

Svaki se građanin može uključiti u privatno zdravstveno osiguranje, koje se može ponuditi posredstvom poslodavca.

2.3.Moderni konzervativni/konzervativno korporativni model socijalne

politike(kontinentalni)

Duh državnog paternalizma:Austrija, Belgija, Francuska, Njemačka i Luksemburg ...

Sistem oslonjen na starosne penzije i naknade za nezaposlenost koje počivaju na osiguranju,

Prisutne velike sheme naknada za invaliditet koje se, u bismarckovskoj tradiciji, prikupljaju doprinosima iz dohotka zaposlenih.

2.3.Moderni konzervativni/konzervativno korporativni model socijalne

politike(kontinentalni)

Osnova socijalno osiguranje koje je finansirano doprinosima i vezano uz zaposlenost,

Socijalna zaštita proširena na skupine "isključenih", zahvaljujući programima minimalnog socijalnog obezbjeđenja.

Osiguranje utemeljeno na zaposlenju ostvaruje efikasnu socijalnu zaštitu samo kod grupa koje su postojano, dugoročno zaposlene na tržištu rada. Zbog toga zemlje koje slijede tradiciju socijalnog osiguranja obično imaju snažne garancije zaposlenosti i regulacije u sferi rada.

2.3.Moderni konzervativni/konzervativno korporativni model socijalne politike(kontinentalni)-karakteristike

Najvećim dijelom se oslanja na socijalno osiguranje, manje na socijalnu pomoć,

Socijalna pomoć ima samo rezidualnu ulogu, Naknade su relativno visoke i bazirane na

uplaćenim doprinosima (ranijim zaradama), obezbjeđuje se održanje životnog standarda, ne samo minimalna zaštita (smanjenje siromaštva),

Jaka država je preuzela ulogu obezbjeđenja socijalne zaštite i socijalne sigurnosti.

Moderni konzevativno- korporativni karakteristike

Naknade socijalnog osiguranja

Univerzalna davanja

Davanja uz provjeru materijalnog stanja

Austrija Socijalna sigurnost sastoji se od osiguranja bolesti, nesreće na poslu i

penzionog osiguranja. Postoji 28 organizacija osiguranja koje su autonomni, javni organizmi. Nadalje, Austrija ima 24 zdravstvena fonda, 7 penzionih i 4 mehanizma osiguranja od nesreće na poslu. Osiguranje je obavezno i ovisi o zaposlenosti. Kao posljedica historijskog razvoja sistemi socijalne sigurnosti su geografski i profesionalno podijeljeni.

Svi su organizmi osiguranja objedinjeni u Savez organizama austrijskog socijalnog osiguranja koji upravlja općim interesima i predstavlja ih prema okolini. U toj asocijaciji zastupljeni su delegati raznih organizacija, a nadzire ga Savezno ministarstvo rada, zdravstva i socijalnih djelatnosti (Bundesministerium für Arbeit, Gesundheit und Sociales).

Osiguranje nezaposlenosti od 1994. godine ne ovisi direktno o Ministarstvu rada, zdravstva i socijalnih djelatnosti, nego njime upravlja Služba tržišta rada , koja se sastoji od nacionalne agencije, 9 saveznih i 100 regionalnih ureda.

Porodične naknade u nadležnosti su Ministarstva okoliša, mladeži i porodice .

Zakon o pomoći ovisnim osobama usvojen je 1993. godine, a naknada ovisi o intenzitetu skrbi koju treba posvetiti ovisnim, prije svega nemoćnim starim osobama. Tako je stvoren široki sistem na saveznoj i regionalnoj razini koji obuhvaća novčane naknade i druge mjere skrbi.

Pored socijalnog osiguranja treba spomenuti socijalnu pomoć koju daju pokrajine (Länderi)

Belgija Socijalna sigurnost je u nadležnosti Ministarstva socijalnih djelatnosti, javnog zdravstva

i okoliša (Ministere des Affaires sociales, de la Santé publique et de l'Environnement). Jedino je osiguranje od nezaposlenosti vezano uz Ministarstvo rada i zapošljavanja .

Prikupljanje i raspodjelu sredstava za osiguranje socijalnih rizika obavlja Nacionalni ured socijalne sigurnosti . Ured raspodjeljuje sredstva između različitih grana socijalne sigurnosti. Uredom upravlja Odbor paritetno sastavljen od predstavnika radnika i poslodavaca koje imenuje kralj, a predsjednik je nezavisna ličnost, obično zastupnik u parlamentu ili je iz magistrata. Nadležni ministar ostvaruje nadzor nad radom Odbora posredstvom vladinog komesara koji brine da se ne donose odluke suprotne općem interesu.

Daljnja podjela nadležnosti odvija se prema najvažnijim socijalnim rizicima. Sektorom zdravstvene zaštite, materinstva i invaliditeta upravlja Nacionalni institut osiguranja bolest-invalidnost koji raspodjeljuje sredstva različitim organizmima nadležnim za novčane naknade.

Nadalje, Nacionalni penzioni ured upravlja starosnim i porodičnim penzijama, a postoje i fondovi za nesreću na poslu i profesionalne bolesti.

Što se tiče porodičnih naknada, primjena zakona povjerena je Nacionalnom uredu porodičnih naknada za radnike te fondovima posebnih i slobodnih kompenzacija. Sektorom nezaposlenosti upravlja Nacionalni ured zaposlenosti koji ima regionalne urede, a plaćanje naknada obavlja se preko sindikalnih organizacija ili pomoćnog fonda.

Socijalna pomoć u nadležnosti je Ministarstva javnog zdravstva, a dijele ih javni centri socijalne pomoći.

Posebna su osiguranja u nadležnosti Ministarstva srednjih klasa i poljoprivrede . Slobodni fondovi socijalnog osiguranja formiraju se za nezavisne radnike različitih profila, a financiraju se doprinosima.

Francuska

Francuska ima više od 100 režima socijalne sigurnosti koji se mogu svrstati u četiri kategorije:

(1) Opći sistem koji pokriva većinu zaposlenih u industriji i trgovini, kao i druge kategorije osiguranika (npr. studente, hendikepirane i druge), koji su vezani uz taj sistem.(2) Posebni sistemi koji obuhvaćaju relativno malobrojnu populaciju. Neki od njih u svom djelokrugu imaju samo penziono starosno osiguranje, dok druge rizike pokriva opći sistem.(3) Poljoprivredni sistem obuhvaća poljoprivredne radnike i farmere.(4) Sistem samostalnih poduzetnika (obrtnici, trgovci, industrijalci i slobodne profesije) ima tri fonda, ali jedinstveno zdravstveno osiguranje.

Francuska Svi sistemi su pod ingerencijom Ministarstva zapošljavanja i

solidarnosti. Jedino je poljoprivredni sistemudjelokrugu Ministarstva poljoprivrede .

Opći sistem osiguranja organiziran je u četiri grane: (a)bolest, materinstvo, invaliditet i smrt, (b) nesreća na poslu iprofesionalna bolest, (c) starost i udovištvo i (d) porodica.

Nacionalna blagajna zdravstvenog osiguranjazaposlenika upravlja prvim dvjema granama, a postoje iregionalni i lokalni organi osiguranja.

Nacionalna blagajna starosti zaposlenika upravlja trećomgranom, a četvrtom Nacionalna blagajna porodičnih naknada .

Pored osnovnog starosnog osiguranja, postoji dodatni sistempenzionog osiguranja koji nije obvezan.

Sistemom osiguranja nezaposlenih upravljaju paritetnosastavljeni organi.

Njemačka Socijalna sigurnost u Njemačkoj organizirana je u pet grana. Penzijsko/mirovinsko osiguranje ( Rentenversicherung ) sastoji se od

osiguranja namještenika, radnika i rudara. Mirovinskim osiguranjem namještenika i državnih kadrova upravlja Središnji fond socijalnog osiguranja , mirovinskim osiguranjem radnika upravljaju regionalna tijela osiguranja.

Zdravstveno osiguranje provodi se uz pomoć oko 800 blagajni, koje su djelomično organizirane na lokalnoj, a djelomično na nacionalnoj razini, a osiguranici ih, uz rijetke izuzetke, mogu slobodno birati. Iznimka su rudari, mornari i poljoprivrednici. Uz neke izuzetke, svi su zaposlenici osigurani pod uvjetom da obavljaju neku aktivnost ili ostvaruju plaću iznad određenog plafona.

Osiguranje u slučaju ovisnosti ( Pflegerversicherung ) uvedeno je 1995. godine i obuhvaća osobe kojima je potrebna posebna njega. Najčešće se radi o starim, nemoćnim osobama.

Osiguranje od nesreće ( Berufsgenossenschaften ) je sistem kojim upravljaju profesionalni fondovi te savezne i regionalne institucije namještenika i radnika u javnom sektoru.

Osiguranje nezaposlenih obavlja se posredstvom Saveznog ureda rada , koji se sastoji od središnje agencije, regionalnih i ostalih ureda, a osiguranici su svi zaposleni.

Njemačka Pored grana socijalne sigurnosti, postoji javna socijalna pomoć

( Sozialhilfe ) te razni oblici pordićnih i stambenih naknada ( Wohngeld ).

Penziono osiguranje, osiguranje za slučaj nesreće na poslu i nezaposlenosti u djelokrugu su Ministarstva rada i socijalnih djelatnosti (Bundesministerium für Arbeit und Sozialardnung).

Ministarstvo zdravstva odgovorno je za zdravstveno osiguranje i osiguranje u slučaju ovisnosti.

Nadležnosti u socijalnoj sigurnosti podijeljene su između nacionalne i pokrajinske razine

Luksemburg Tri su ministarstva nadležna za socijalnu zaštitu u ovoj najmanjoj članici

EU: Ministarstvo socijalne sigurnosti , Ministarstvo rada i Ministarstvo porodice. Sistem socijalne sigurnosti podijeljen je na pet grana, a administrativna organizacija

rezultat je razvoja socijalne zaštite za različite socijalno-profesionalne kategorije. Postoji dvadesetak institucija socijalne sigurnosti koje imaju pravnu osobnost. Upravna tijela ovih institucija paritetno su sastavljena i pod nadzorom su nadležnog ministarstva.

Savez zdravstvenih fondova nadležan je za sve poslove koji nisu izričito povjereni nekom posebnom zdravstvenom fondu. Savez se, pored ostalog, brine za odnose s davateljima zdravstvenih usluga te programima i ostvarivanjem kolektivnih ugovora.

Jedinstvenim sistemom mirovina upravljaju četiri institucije: ustanova za osiguranje starosti i invaliditeta, mirovinski fond privatnih zaposlenika, mirovinski fond obrtnika, trgovaca i industrijalaca i mirovinski fond poljoprivrednika.

Udruga za osiguranje od profesionalnih nesreća ima dvije grane, a za obiteljske je naknade nadležna samo jedna institucija – Nacionalni fond obiteljskih naknada .

Naknade za nezaposlenost, kao i politika zaposlenosti, povjerena je Ministarstvu rada. Nacionalni fond solidarnosti , kao i lokalni socijalni uredi, bave se davanjima socijalne

pomoći. Konačno, postoji posebno zakonodavstvo koje je posvećeno sporovima unutar socijalne

sigurnosti. Glavna su tijela arbitražno vijeće i visoko vijeće socijalnog osiguranja.

2.4.Mediteranski model socijalne sigurnosti

Grčka, Italija, Španjolska i Portugal

Sistem koji svoje rashode usmjerava na penzije te dopušta visoku razinu segmentacije socijalnih prava i statusa.

Ovaj sistem socijalne sigurnosti uglavnom počiva na zaštiti zaposlenja i omogućavanju prijevremenog penzioniranja, što isključuje segmente stanovništva u radnoj dobi sa tržišta rada.

2.4.Mediteranski model socijalne sigurnosti

Socijalna pomoć i naknade za nezaposlene su niske,

Novčana socijalna pomoć nije regulisana na nacionalnom nivou,

Stepen decentralizacije je visok, mnoga prava su u mandatu lokalnog nivoa,

Zdravstvena zaštita je univerzalnog tipa, finansirana iz budžeta

2.4.Mediteranski model socijalne sigurnosti-karakteristike

Osnovne karakteristike sistema sastoji se u fragmentiranom i korporativnom održavanja prihoda koji obezbjeđuje visoke penzijske naknade, niskom angažovanošću države u sferi socijalne sigurnosti uopće, kao i izuzetno nejasnim odnosom javnih i nejavnih aktera i institucija.

Zakonodavstva o zaštiti zapošljavanja su kruta, izražene su nejednakosti i niske stope učešća mladih i žena.

Jedna od bitnih karakteristika ovog modela jest uloga porodice i to, čak, proširene porodice u zadovoljavanju potreba svojih članova. Država-omogućuje porodici da barem jedan njen član ima dobro zaštićeni posao. To je povezano upravo s proširenom porodicom, a mediteranske zemlje su jedine zemlje EU koje imaju legalnu obavezu brige o članu proširene porodice koji ima neku potrebu.

Džava tretira ženu u skladu sa njenom porodičnom ulogom, ali je u slučaju ekonomske nužde šalje nezaštićenu na tržište rada. Samo u slučaju da žene rade puno radno vrijeme imaju pravo na neke socijalne naknade ili pristup socijalnim uslugama, a što predstavlja problem zbog rada unutar neformalne ekonomije.

Grčka

Grčki ustav iz 1975. godine proklamirao je načelo “socijalne države”, koje jamči socijalnu zaštitu svim građanima.

Da bi se ostvarilo socijalno osiguranje treba biti zaposlen. Grčki sistem socijalne sigurnosti ima osnovnu i komplementarnu zaštitu.Postoji velik broj fondova osiguranja i mnogo njihovih podsistema.

Glavna institucija socijalne zaštite je Institut socijalnog osiguranja (IKA), u kojem se osigurava ogromna većina zaposlenih radnika. Pored toga, postoje posebni podsustavi za pojedine profesionalne kategorije, kao npr. zaposlene u elektroenergetici.

Poljoprivrednici imaju svoje posebno osiguranje, kao i drugi nezavisni djelatnici (npr. odvjetnici, liječnici, trgovci, obrtnici, inženjeri). Svako osiguranje ima posebne propise, a uvjeti osiguranja od jedne do druge kategorije znatno variraju.

IKA pokriva rizike bolesti, materinstva, starosti, invaliditeta i smrti. Ured za zapošljavanje nadležan je za nezaposlenost i obiteljske naknade, ali IKA pokriva doprinose za ovu namjenu.

Sve su ove institucije pod nadzorom Ministarstva zdravstva, skrbi i socijalnog osiguranja dok je institucija koja se brine za nezaposlene (OAED) u djelokrug Ministarstva rada .

Italija Osim kada je u pitanju zdravstvo, italijanski sistem socijalne sigurnosti nije

organiziran na nekom općem načelu. Svaka grana ima posebnu upravu koja prikuplja doprinose i distribuira naknade. Istovremeno, primjena i kontrola zakona u nadležnosti je raznih ministarstava, a najviše Ministarstva rada i socijalne zaštite (Ministero del lavoro e della providenza sociale).

Zdravstvena zaštita u nadležnosti je Ministarstva zdravstva , a sredstva se dijele putem “lokalnih zdravstvenih jedinica”. Zaposleni u privatnom sektoru naknade za bolest i materinstvo dobivaju preko Ministarstva rada. Upravljanje fondom doprinosa i naknada povjereno je Nacionalnom institutu socijalnog osiguranja .

Državni funkcioneri nemaju naknadu za bolest i materinstvo, nego u tim okolnostima i dalje dobivaju plaću, pa su utoliko privilegirani.

Penzioni sistem privatnog sektora u nadležnosti je Ministarstva rada. Zaštita u slučaju nesreće na poslu i profesionalnih bolesti također su u

nadležnosti Ministarstva rada, a upravljanje sredstvima povjereno je Nacionalnom institutu socijalnog osiguranja.

Porodičn davanja i naknade nezaposlenima u nadležnosti su Ministarstva rada, a financijama upravlja Nacionalni institut. Isto vrijedi i za nezaposlene.

Socijalna pomoć je u nadležnosti Ministarstva unutrašnjih poslova , a naknade se utvrđuju i dijele na lokalnoj razini. Fondovima socijalne pomoći upravljaju pokrajine ili komune.

Portugal Portugalski sistem socijalne sigurnosti je organizacijski, pravno i

financijski autonoman, a nadzire ga Ministarstvo rada i solidarnosti . Zaposlenici i neovisni radnici su u općem sistemu, a pod nekim uvjetima

imaju i posebna prava koja ovise o doprinosima. Ovaj sistem ne pokriva javne funkcionere niti odvjetnike za koje postoje posebni sustavi.

Općim sistemom socijalne sigurnosti upravlja pet regionalnih centara koji se na nižim razinama dalje granaju.

Nacionalni centar za penzije nadležan je za zaštitu invalidnosti, starosti i smrti. Nacionalni centar za zaštitu od profesionalnih rizika u nadležnosti ima profesionalne bolesti.

Sve ove institucije socijalne sigurnosti koordinira Ministarstvo rada i solidarnosti.

Zaštita od nesreće na poslu obvezna je za poduzeća, a pod nadzorom je Ministarstva financija .

Zaštita zdravlja u nadležnosti je Nacionalnog zdravstvenog servisa koje ovisi o Ministarstvu zdravstva .

Zdravstvo je decentralizirano prema administrativnoj podjeli nacionalnog teritorija.

Španija Postoji jedan sistem socijalne sigurnosti koji obuhvaća opći podsistem

(industrijski i radnici u uslugama) te posebne podisteme (radnici drugih sektora). Nadležno ministarstvo je Ministarstvo rada i socijalnih djelatnosti . Sistemom upravljaju sljedeća tijela:

Nacionalni institut socijalne sigurnosti koji raspolaže novčanim naknadama (starosne, invalidske i druge mirovine, naknade za bolovanje, materinstvo, obiteljski dodaci i dr.);

Nacionalni institut zdravlja upravlja naknadama za zdravstvenu zaštitu osiguranika i drugih (98% stanovnika), a njegove se nadležnosti mogu prenijeti na regionalne zajednice;

Nacionalni institut zapošljavanja upravlja naknadama nezaposlenima; Institut za migracije i socijalne službe osigurava dodatne socijalne usluge i

upravlja nekontributivnim socijalnim prestacijama. Zadužen je i za unutrašnje migrante i njihovu socijalnu integraciju;

Socijalni institut mornarice upravlja socijalnim osiguranjem zaposlenih u trgovačkoj mornarici, ribarstvu i, općenito, pomorskom sektoru;

Opći fond socijalne sigurnosti jedinstveni je fond cijelog sistema za socijalne naknade.

Sindikalne i poslodavačke organizacije, te javna administracija, zastupljene su u tripartitnom upravljanju ovim tijelima posredstvom Nacionalnog vijeća i pokrajinskih vijeća.

Zaključak U realnosti nema čistog modela, u različitim dijelovima socijalne sigurnosti u

različitim državama prisutni su elementi različitih modela.

Svaka država je jedinstvena, te da je nemoguće napraviti oštru tipologiju.

Razlika između modela socijalne sigurnosti je velikim dijelom historiski uvjetovana.

Poslednjih godina dolazi do konvergencije između modela socijalne sigurnosti.

Elementi koji ukazuju na konvergenciju:

uvođenje aktivacije

kretanje od univerzalnih ka targetiranim davanjima,

pomeranje težišta sa prava na obaveze.

Evropski socijalni model-otvoreni metod koordinacije je način usaglašavanja socijalnih modela koji vodi konvergenciji u pogledu rezultata/ishoda

ZaključakSmanjenje i promjena uloge države, mogućnost izbora i veća odgovornost pojedinca se postižu kroz:Aktivnu, a ne pasivnu socijalnu politiku (aktivacija korisnika socijalnih davanja i naknada),Uvođenje tržišnih mehanizama i konkurencije u sferi pružanja usluga, Povećanje finansiranja socijalnog sektora iz privatnih izvora,Racionalizaciju rashoda.