privredno pravo ii - skripta

PORTAL ZA PRAVNIKE I STUDENTE PRAVA U BIH

PRIVREDNO PRAVO II SKRIPTA

WWW.BH-PRAVNICI.COM

[email protected]

WWW.BH-PRAVNICI.COM

2 WWW.BH-PRAVNICI.COM

UGOVORI, VRIJEDNOSNI PAPIRI

I PRAVO KONKURENCIJE

DIO PRVI

UGOVOR O PRODAJI

1. POJAM, ZAKLJUĈIVANJE I ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI 1.1. POJAM UGOVORA O PRODAJI

1.1.1. Pojam prodaje

Posao prodaje i ugovor o prodaji. Ugovor o prodaji je uţi pravni institut od posla prodaje. Na ugovor o prodaji u privrednom pravu se nadovezuju brojni drugi poslovi koji se najčešće tiču transporta i plaćanja. S tim u vezi, posao prodaje obuhvata ukupnu pravnu regulativu ekonomskog odnosa stranaka. Definicija ugovora i njegove vrste. Prema ZOO, ugovorom o prodaji se prodavac obavezuje da stvar koju prodaje preda kupcu tako da kupac stekne pravo raspolaganja odnosno pravo vlasništva, a kupac se obavezuje da prodavcu isplati cijenu. Postoje 3 osnovna tipa ugovora o prodaji – prodaja graĎanskog, poslovnog i meĎunarodnog poslovnog prava. Subjekti graĎanske prodaje su domaća i strana fizička i pravna lica graĎanskog prava, te subjekti poslovnog ili trgovinskog prava kad djeluju izvan predmeta svog poslovanja. Predmet prodaje mogu biti pokretne i nepokretne stvari. GraĎanska prodaja se zaključuje sporadično, neprofesionalno i njen osnovni cilj je sticanje upotrebnih vrijednosti predmeta prodaje. Privredna prodaja zaključuje se izmeĎu subjekata poslovnog, odnosno trgovinskog prava. Da bi se radilo o ugovoru domaćeg poslovnog prava, moraju biti ispunjena 2 uslova: da je sklopljen na području BiH, a u okviru registrovane djelatnosti jedne od ugovornih strana. Predmet prodaje mogu biti samo pokretne stvari. Poslovnopravna prodaja zaključuje se masovno, trajno i profesionalno, a njen osnovni cilj je sticanje prometnih vrijednosti stvari i dobiti. 1.1. 2. Osobine i dejstvo ugovora o prodaji

Ugovor o prodaji je teretan, dvostrano obavezan, komutativan i konsenzualan. Forma u načelu nije bitan element ugovora. Ugovor moţe imati stvarnopravna i obligacionopravna dejstva (prelazak svojine sa prodavca na kupca ili nastanak obaveze na isporuku stvari). 1.2. ZAKLJUĈIVANJE UGOVORA

1.2.1. Primjena općih pravila

Opći principi kojih se stranke moraju pridrţavati sadrţani su u Osnovnim načelima ZOO. To su naročito: autonomija volje stranaka, savjesno i pošteno postupanje, te zabrana stvaranja i iskorištavanja monopolskog poloţaja.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


1.2.2. Postupak zakljuĉivanja ugovora

Postupak čine eventualne faze, nuţne faze, perfekcija ugovora i intervencija drţave u domenu nastanka pojedinih ugovora. U eventualne faze spadaju: 1. preliminarni kontakti – jednostrane faktičke komercijalne radnje; 2. pregovori kao dvostrani kontakti stranaka sa jasnim ciljem da se počne proces utvrĎivanja namjere

učesnika u pogledu budućeg ugovora. Pismeno fiksirana saglasnost o pojedinim dijelovima ugovora naziva se punktacija;

3. Tzv.pripremni ugovor – on predstavlja projekat ugovora do kojeg se došlo pregovorima. Nuţne faze zaključivanja ugovora su davanje ponude i prihvata. Po svojoj pravnoj prirodi, ponuda je jednostrani graĎanskopravni posao. Nastaje izjavom samo jednog subjekta i stvara obavezu samo za njega. Tender predstavlja detaljno sačinjen i obavezan obrazac ponude u kome su sadrţani svi obavezni elementi ponude, osim cijene. Prihvat je izjava ili ponašanje ponuĎenog koje nesumnjivo ukazuje na saglasnost ponuĎenog sa ponudom. Šutnja se smatra prihvatom samo ako su kumulativno ispunjene slijedeće pretpostavke: - stalna poslovna veza ponudioca i ponuĎenog i to u pogledu odreĎene, a ne bilo koje robe; - propuštanje ponuĎenog da u ostavljenom roku izričito odbije ponudu. Pod perfekcijom ugovora o prodaji podrazumijevaju se pravila kojima se odreĎuje mjesto i vrijeme njegovog nastanka. Ona se razlikuju prema tome da li su stranke bile prisutne ili odsutne u trenutku postizanja saglasnosti. Potpisivanje ugovora moţe predstavljati etapu u njegovom zaključenju u 3 slučaja. Prva dva obuhvataju situacije u kojima je prodaja formalan pravni posao, bilo po zakonu ili sporazumu stranaka. U trećem slučaju, ako su ugovorne strane posebnu formu predvidjele samo radi lakšeg dokazivanja ugovora ugovor je zaključen u trenutku postizanja saglasnosti o bitnim elementima, a za ugovarače je istovremeno nastala obaveza da ugovoru daju predviĎenu formu. 1.2.3. Posebne tehnike zakljuĉivanja ugovora

Standardni ugovori su ugovori u kojima su unaprijed dati tipizirani nebitni elementi ugovora. Bitni elementi se odreĎuju u mjeri u kojoj je to moguće. Najčešće se posebno sporazumijeva o količini kao odrednici predmeta, i o iznosu cijene. Zakljuĉnica je pismena potvrda o usmeno zaključenom ugovoru. Daje se na unaprijed odštampanom formularu ili na ad hoc obrascu. Sama zaključnica nije bitan element ugovora, tj. ugovor je punovaţan i kad ona nije izdata. U sadrţaj zaključnice uvijek ulaze bitni elementi ugovora, a prisustvo nebitnih zavisi od konkretnih okolnosti. Svaka stranka moţe od druge zahtijevati ispostavljanje ili potpisivanje zaključnice, sve dok druga strana nije ispunila svoje ugovorne obaveze. Sastavlja se najmanje u 2 primjerka, a potpisuju se obje ugovorne strane. Porudţbina je poslovni naziv za komercijalni dokument sa različim funkcijama u postupku zaključivanja i dokazivanja ugovora. Porudţbina predstavlja ponudu kad kupac na osnovu prethodno pribavljenih informacija njome izraţava namjeru da zaključi odreĎeni ugovor. Ako kupac porudţbinu šalje na osnovu već primljene ponude prodavca, ona ima pravni karakter prihvata. Takva porudţbina u svemu mora biti saglasna sa ponudom, jer u suprotnom ima pravna svojstva kontraponude. Nakon što je ugovor sklopljen, porudţbina ima svojstvo dokaznog sredstva i knjigovodstvenog dokumenta.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


1.3. BITNI ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI

1.3.1. Pojam i vrste

Bitni elementi ugovora su sastojci koji ugovoru daju bilo osobine jednog definisanog tipa pravnog posla, bilo specifičan sadrţaj i karakteristike koji odgovaraju zajedničkoj namjeri stranaka. 1.3.2. Predmet

Karakterističan predmet trgovačke prodaje su pokretne stvari. To mogu biti: roba, energije i hartije od vrijednosti. Stvar kao predmet prodaje mora se nalaziti u pravnom prometu (res in commercio) i mora biti odreĎena ili bar odrediva. Prema kriteriju egzistencije, predmet prodaje moţe biti propala, postojeća i buduća stvar. MeĎutim, ugovor nema pravno dejstvo ako je u trenutku njegovog zaključenja stvar koja je predmet ugovora propala. Dejstvo djelimične propasti zavisi od poslovnih običaja i od toga da li je svrha ugovora ugroţena ili nije. U principu, kupac moţe birati da li će raskinuti ugovor ili ostati pri ugovoru uz srazmjerno sniţenje cijene. MeĎutim, ugovor će po sili zakona ostati na snazi ako djelimična propast ne ometa postizanje svrhe ugovora ili ako za odreĎenu stvar postoji poslovni običaj koji zahtijeva očuvanje ugovora. U takvom slučaju kupac ima pravo samo na sniţenje cijene. Zaključenjem ugovora o prodaji budućih stvari prodavac na sebe preuzima rizik neisporuke stvari u ugovorenom roku. Ako prodavac ne isporuči stvar u ugovorenom roku, kupac ima prava predviĎena za slučaj odgovonosti prodavca za docnju. Slične posljedice su u slučaju da je predmet prodaje tuĎa stvar. Koliĉina je uvijek sastavni dio predmeta prodaje. Njena pravna kvalifikacija zavisi od značaja za ostvarenje svrhe posla. Količina je bitan element ugovora u 3 slučaja: ako je tako izričito ugovoreno, ako to proizilazi iz prirode stvari ili ako to zahtijevaju okolnosti konkretnog posla. U ostalim slučajevima količina je uvijek nebitan element, ali se bez obzira na pravnu kvalifikaciju uvijek odreĎuje ugovorom. Prvi način odreĎivanja jeste njeno numeričko preciziranje. Ako količina nije bitan element posla ili ako se ne utvrĎuje po broju komada, odstupanje za 2% od ugovorene količine se smatra urednom isporukom. Količina se moţe precizirati i upotrebom tehničkih termina. Po uzansi 118, izraz »vagon« bez bliţeg odreĎenja znači 10.000kg bruto, a »cisterna« 10.000kg neto teţine. Drugi način se svodi na pribliţno odreĎivanje količine, ako je uz naznaku količine naveden izraz »circa« ili sličan, tolerancija iznosi 5%. NavoĎenje količine u rasponu (od… do…), znači da je predmet ugovora bilo koja količina unutar datih granica. Treći način sastoji se u upotrebi izraza »Ďuture«, »kako padne«, »viĎeno-odobreno« i sl. Njima se kao ugovorna količina odreĎuje ona koja se dobiva uvidom u robu na odreĎenoj lokaciji. U svakom slučaju, da bi ugovor o prodaji postojao, količina mora biti barem odrediva. 1.3.3. Cijena

Pojam, struktura i naĉin odreĊivanja cijene. Cijena je bitan element ugovora koji predstavlja novčanu protuvrijednost predmeta prodaje i svojinskog prava na njemu.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Struktura cijene je vrlo sloţena. U nju ulazi: 1. Novčana protuvrijednost neto teţine robe, ako ugovorom nije predviĎeno da ona obuhvata i teţinu

ambalaţe (bruto za neto); 2. Troškovi ambalaţe, obzirom da po dispozitivnim pravilima pribavljanje ambalaţe spada u obaveze

prodavca; 3. Troškovi do mjesta i vremena isporuke i to troškovi robnog prometa u uţem smislu (porezi, takse,

vozarine, priprema za isporuku i sl) i ostali zavisni troškovi (npr.carine i troškovi carinjenja, ako je prodavac uvoznik i sl);

Cijena mora biti odreĎena ili barem odrediva. OdreĎuje se na 3 načina: prinudnim putem, ugovorom i dispozitivnim propisom. OdreĊivanje cijena prinudnim putem. Za kontrolu cijena nadleţna je Federacija BiH, ukoliko Zakonom o kontroli cijena nije predviĎeno drugačije. Ona moţe odrediti: fiksne cijene, najviše cijene, strukturu najviših cijena, zadrţavanje cijena na odreĎenom nivou, te marţe u trgovini. Vlada takoĎe moţe propisati davanje svoje saglasnosti na cijene ili da promjenu cijena uslovi prethodnim obavještavanjem Vlade. Na kraju, za pojedine poljoprivredne proizvode Vlada moţe propisati zaštitne cijene. Ako je cijena propisana preciznim iznosom, ona u ugovoru ne mora biti ni spomenuta, a ako je ugovorena viša ili niţa cijena, kupac duguje samo iznos propisane cijene. Slična logika primjenjuje se ako je ugovorena minimalna ili maksimalna cijena – ako cijena nije navedena, ili ako je ugovorena niţa od minimalne odnosno viša od maksimalne, u obzir se uzima propisana cijena. OdreĊivanje cijene ugovorom je u praksi najčešći slučaj. To moţe biti učinjeno izričito ili prećutno, npr. kupovinom robe po izloţenoj cijeni. U ugovor se cijena unosi kao odreĎena ili odrediva. Odrediva je kad ugovor sadrţi dovoljno podataka na osnovu kojih bi se mogla odrediti, a to je uvijek faktičko pitanje. Stranke mogu cijenu odrediti zajedno, a mogu to odreĎivanje povjeriti trećem licu. Ako treće lice neće ili ne moţe odrediti cijenu, ZOO predviĎa niz sukcesivnih pravila: strankama se ostavlja mogućnost da cijenu odrede naknadno; ako to ne učine, a ne raskinu ugovor, smatra se da su ugovorili tzv.razumnu cijenu. Pod razumnom cijenom bi trebalo smatrati tekuću cijenu u vrijeme zakljuĉenja ugovora. Tekuća cijena je cijena predviĎena zvaničnom evidencijom na trţištu mjesta prodavca u vrijeme kad je trebalo da uslijedi

isporuka stvari. Ako takve evidencije nema, tekuća cijena se odreĎuje pomoću elemenata pomoću kojih se cijena utvrĎuje prema običajima trţišta. U osnovi postoje 3 tehnike kojima se odreĎuje ugovorna cijena: prva se sastoji u individualnom ugovaranju, druga u upotrebi trgovačkih termina (tekuća cijena, berzanska cijena, cijena konkurencije, fabrička cijena, cijena koštanja)

1, a treći metod je obračunavanje cijene prema izvaĎenom uzorku.

OdreĊivanje cijene dispozitivnim propisom. Ako cijena u ugovoru nije odreĎena niti odrediva, sukcesivno se primjenjuju slijedeća pravila:

1. kupac je duţan platiti cijenu koju je prodavac redovno naplaćivao u vrijeme zaključenja ugovora, što je faktičko pitanje;

2. ako redovna cijena ne postoji, smatra se da je ugovorena razumna cijena;

3. ako se ni razumna cijena ne moţe utvrditi, cijenu utvrĎuje sud prema okolnostima slučaja. Obzirom na načelo dispozitivnosti, sud neće djelovati samoinicijativno, tj. cijenu će odrediti samo na zahtjev jedne ili

1 Berzanska cijena=cijena koja vaţi na berzi; Cijena konkurencije=cijena po kojoj robu prodaje lojalni konkurent; Fabrička cijena=cijena po kojoj

fabrika prodaje robu na veliko; Cijena koštanja=cijan koja obuhvata ukupne troškove prodajnog mjesta za pripremanje robe, bez uračunavanja dobiti.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


obje ugovorne strane. Ako ni jedna strana unutar rokova zastare ne pokrene postupak za odreĎivanje cijene putem suda, smatra se da ugovor o prodaji nije ni zaključen.

Promjena cijene je njeno naknadno različito odreĎivanje u odnosu na cijenu iz ugovora. Stranke mogu cijenu promijeniti naknadnim sporazumom, a mogu i ugovorom unaprijed predvidjeti uslove i način eventualne promjene ugovorene cijene. Najčešći način je ugovaranje tzv.klizne skale. Klauzulom se u vidu matematičke formule precizira uticaj izmjene pojedinih kalkulativnih elemenata na cijenu. Za pojedine vrste poslova postoje tipske ugovorne klauzule. Druga vrsta klauzula kojima se revidira cijena su indeksne klauzule, kojima se promjena cijene veţe za promjene cijene dobara, robe i usluga izraţenih indeksom cijena utvrĎenim od ovlaštene organizacije. One su dopuštene samo ako je izabrani indeks u neposrednoj ekonomskoj vezi sa predmetom posla, ili ako je klauzula unesena u ugovor radi osiguranja ţivotnog standarda ugovorne strane. U suprotnom, odredba o indeksnoj klauzuli je ništava. Pored navedenog, ZOO sadrţi 2 instituta koji mogu da dovedu do promjene cijena na osnovu zahtjeva samo jedne strane. Prvi je institut promijenjenih okolnosti, a drugi prekomjerno oštećenje (laesio enormis). Pritom je bitno napomenuti da strana koja se poziva na jedan od ova dva instituta moţe traţiti samo raskid, a izmjenu ugovora moţe traţiti samo druga strana. 1.4. NEBITNI ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI

1.4.1. Pojam i vrste Nebitni elementi posla prodaje su oni sastojci koji se u njemu ne moraju nalaziti ni po prirodi posla, niti radi sačinjavanja ugovora shodno ključnim ciljevima stranaka. Neki od takvih elemenata su: kvalitet, transportne klauzule i ambalaţa. 1.4.2. Kvalitet

Pojam. Kvalitet je skup svojstava robe zahvaljujući kojima se ona moţe korisno upotrijebiti. Kvalitet moţe biti i bitan element posla ako je to propisano, ugovoreno, ili ako na to ukazuje priroda stvari ili okolnosti posla. U svim ostalim slučajevima ima svojstvo nebitnog elementa. Kvalitet moţe biti uvrĎen prinudnim ili dispozitivnim propisima, kao i ugovorom. Prinudnim propisom kvalitet se odreĎuje kad je to od posebnog interesa za širu društvenu zajednicu (zdravlje, sigurnost, izvoz, oruţane snage itd). Moţe biti propisan zakonom ili podzakonskim aktom. Bez obzira kako je odreĎen, propisani kvalitet je obavezan pa se ne mora ni ugovarati. Ukoliko su se stranke sporazumjele o niţem kvalitetu od propisanog, relevantan je propisani kvalitet. Ugovorom, odnosno sporazumom stranaka kvalitet se moţe odrediti na više načina:

1. Opisom – riječima i crteţima označavaju se sve ili samo pojedine osobine stvari;

2. Po mustri (uzorku) ili modelu – mustra ili uzorak je manja količina stvari čijim osobinama mora da odgovara ukupno ugovorena količina. Posebnu sigurnost strankama pruţa »autentičan uzorak«. To je onaj uzorak koji je zapečaćen i na kome je etiketa potpisana od stranaka, ili uzorak koji je jedna stranka pod svojim pečatom predala drugoj, ili uzorak koji je posrednik izdvojio i zapečatio svojim pečatom. Ako ima više uzoraka, za odreĎivanje kvaliteta mjerodavan je onaj koji su stranke kao takav odredile. Zakon dozvoljava nedostatak jednakosti u slučaju kad je uzorak odnosno model podnesen kupcu samo radi obavijesti i pribliţnog odreĎivanja osobine stvari, bez obećanja saobraznosti.

3. Specifikacijom – pod specifikacijom se podrazumijeva svaka ugovorna odredba kojom se bliţe odreĎuju svojstva i asortiman robe. Ako su specificirana samo neka svojstva robe, preostala svojstva moraju

WWW.BH-PRAVNICI.COM


zadovoljiti 2 kriterija: da budu u skladu sa specificiranim svojstvima i da odgovaraju onome što je uobičajeno u prometu.

4. Tipom – tip je skup svojstava pod kojim se jedna roba javlja u prometu, tako da je ona više ili manje poznata širokom krugu potrošača. Tip se označava posebnim nazivom (npr.vlašićki sir). Manja količina robe koja predstavlja tip često se čuva kod nadleţnih trţišnih ustanova (trţišta na veliko i berze), te predstavlja i uzorak te robe.

5. Pozivom na standarde – standardi su pravila o organizaciji i načinu proizvodnje, te proizvodu kao njihovom rezultatu. BH standardi (BHS) se izraĎuju u zavodu za standardizaciju. Ako posebnim propisom nije odreĎeno drugačije, BHS nisu pravno obavezujući.

6. Primjenom posebnih tehničkih termina – izraz uobičajeni kvalitet označava svojstva stvari koja se u mjestu prodavca redovno traţe u prometu takvom robom. Relevantno vrijeme za odreĎivanje kvaliteta je trenutak zaključenja ugovora, a pri definisanju svojstava stvari treba voditi računa i o količini.

OdreĊivanje kvaliteta dispozitivnim propisom. Ako kvalitet nije ni propisan ni ugovoren, utvrdit će se na osnovu dispozitivnih propisa: Ako prodavac ne zna namjenu generičkih stvari, duţan je dati stvari srednje kakvoće, a ako zna namjenu stvari, duţan je dati stvar odgovarajuće kakvoće. 1.4.3. Ambalaţa

Ambalaţa se moţe definisati kao zaštitni omot robe. Najvaţnije klasifikacije ambalaţe su na potrošnu i nepotrošnu, te običnu i originalnu. Prema Zakonu o standardizaciji, originalno pakovanje je ono koje osigurava da se njegov sadrţaj ne moţe izmijeniti, utrošiti odnosno upotrijebiti bez otvaranja ili oštećivanja pakovanja. Ambalaţa moţe biti definisana prinudnim propisima ili ugovorom. Kogentni reţim karakterističan je za ambalaţu koja ima sanitarni značaj u na jširem smislu riječi – od pakovanja hrane do radioaktivnih supstanci. ObezbjeĎenje ambalaţe i pakovanje robe je po dispozitivnim propisima obaveza prodavca. Ako vrsta ambalaţe nije propisana niti ugovorena, Opće uzanse zahtijevaju da prodavac obezbijedi uobičajenu ambalaţu. Ako je u ugovor unesena neka od slijedećih klauzula: fanco ambalaţa, ambalaţa izgubljena, ambalaţa gratis i sl, ambalaţa se ne mora vraćati niti platiti. Osim toga, ambalaţu manje vrijednosti i onu koja je namijenjena za jednokratnu upotrebu kupac ne mora vraćati i kad ugovor o tome šuti. Vrednija ambalaţa i ona koja je namijenjena za višekratnu upotrebu se mora vratiti ako na to ukazuju okolnosti posla. 1.4.4. Transportne klauzule

Transportne klauzule su trgovački termini kojima se prodavac i kupac na skraćen način dogovaraju o nizu pitanja značajnih za izvršenje ugovora o prodaji. Tu spadaju: organizacija isporuke i transporta, snošenje troškova isporuke i transporta, sklapanje ugovora o transportnom osiguranju i snošenje troškova tog osiguranja, te prelaz rizika sa prodavca na kupca. TakoĎe se mogu urediti i druga pitanja kao: plaćanje carina, pribavljanje dozvola i sl. MeĎunarodna privredna komora u Parizu je 1936.g donijela tzv.INCOTERMS (International Commercial Terms), kojim su kodif icirane najvaţnije transportne klauzule. Dosad je izvršeno 5 revizija INCOTERMS-a, zadnji put 1990.godine, a terminologija iz ove kodifikacije je u vrlo širokoj upotrebi. Bitno je naglasiti da treba biti posebno oprezan pri izmjeni ili dopunjavanju transportnih klauzula. I najmanja izmjena u skraćenici koja označava pojedinu klauzulu moţe značajno promijeniti njen smisao. Osim toga, transportne klauzule se ne smiju upotrebljavati rutinski.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


2. OBAVEZE PRODAVCA 1.1. UOPĆE OBAVEZAMA PRODAVCA

1.1.1. Vrste obaveza

Obaveze prodavca mogu se podijeliti na osnovne i sporedne. U osnovne spadaju: isporuka (predaja stvari), garancija za materijalne nedostatke, garancija za pravne nedostatke i ispostavljanje fakture. Od sporednih obaveza naznačajnije su čuvanje stvari i obavještavanje. 1.2. ISPORUKA

1.2.1. Pojam isporuke

Osnovna obaveza prodavca je isporuka robe kupcu Pod isporukom se podrazumijeva sistem faktičkih i pravnih radnji koje prodavac mora izvršiti da bi kupac stekao posjed i vlasništvo na stvari. Mora se sastojati od najmanje jedne faktičke i jedne pravne radnje. Najčešća faktička radnja je uručenje stvari. Izuzetno, radnju isporuke moţe predstavljati nečinjenje ili propuštanje. To se dešava u slučaju kad se stvar već nalazi kod kupca po nekom osnovu (zakup, lizing i sl). Ovakva predaja naziva se fiktivnom. Pravne radnje su izjave volje. One prate faktičke radnje i mogu se učiniti izričito ili prećutno. Isporuka kao sloţena radnja sastoji se od više modaliteta, od kojih su najznačajniji predmet, mjesto, način, vrijeme i dejstva isporuke. 1.2.2. Predmet isporuke

Predmet isporuke širi je pojam od predmeta ugovora. Pored predmeta prodaje, predmet isporuke obuhvata pripatke (pertinencije) i koristi od stvari (npr.plodovi i zakupnina). Zakon zahtijeva da predana bude upravo stvar koja je ugovorena i u ispravnom stanju, tj. bez materijalnih nedostataka. 2.2.3. Mjesto isporuke

Pojam. Mjesto isporuke je geografska lokacija ili lokalitet u kome sve najvaţnije radnje isporuke moraju biti završene. Lokacija je mjesto isporuke u širem, a lokalitet u uţem smislu. Za mjesto isporuke vezuju se razgraničenja duţnosti stranaka, prelazak troškova, rizika, svojinskih prava, te neka dispozitivna pravila o načinu izvršenja ugovora. Primarno se odreĎuje ugovorom, izričito ili prećutno. Izričito odreĎenje je putem transportnih klauzula. Mjesto isporuke moţe biti i kriterij za odreĎivanje tipa ugovora o prodaji. Prema njemu, prodaje mogu biti: 1. Prodaje u mjestu (nedistancione) – kod kojih prodavac i kupac imaju sjedišta u istom mjestu; 2. Prodaje sa otpremom (distancione) – kad su sjedišta stranaka u različitim mjestima; 3. Prodaje u mjestu opredjeljenja (distancione) – kad se mjesto isporuke nalazi u mjestu opredjeljenja i koje

takoĎe pretpostavljaju sjedišta stranaka u različitim mjestima. Ako mjesto isporuke nije odreĎeno ugovorom, primjenjuju se slijedeća dispozitivna pravila: a) Mjesto isporuke u širem smislu

1. Ako je ugovor zaključen u oblasti redovne djelatnosti prodavca, a radi se o generičkoj robi, mjesto isporuke je sjedište prodavca u trenutku zaključenja ugovora;

WWW.BH-PRAVNICI.COM


2. Ako prodavac ima više poslovnih jedinica, mjestom isporuke smatra se ono iz kojeg je upućena ponuda ili u kome je prodavac dao prihvat ponude;

3. Ako je ugovoreno da će generičke stvari biti uzete iz odreĎenog stovarišta ili količine, mjes to isporuke je ono u kome se stovarište odnosno roba nalazi u trenutku zaključenja ugovora;

4. Za individualizirane i buduće stvari vaţe 2 pravila: ako u vrijeme zaključenja ugovora stranke znaju gdje se stvar nalazi odnosno gdje će nastati, ta lokacija je i mjesto isporuke. U suprotnom vaţe opća pravila.

5. Ako na osnovu teksta ugovora postoji dilema da li su stranke ţeljele da mjesto isporuke bude mjesto otpremanja ili opredjeljenja, relevantnim se smatra mjesto otpremanja;

6. Ako prodavac zbog transportnih smetnji ne moţe izvršiti isporuku u ugovorenom mjestu, duţan je o tome obavijestiti kupca. Kupac tada moţe jednostranom izjavom promijeniti mjesto isporuke – moţe traţiti da to bude mjesto u kome se roba nalazi u trenutku prekida prevoza, a obzirom da su troškovi prevoza do ugovorenog mjesta uračunati u cijenu, kupac moţe da ih odbije od prodajne cijene.

b) Mjesto isporuke u uţem smislu

1. Kod nedistancione prodaje mjesto isporuke u uţem smislu je skladište prodavca. Ako ih u istom mjestu ima više, prodavac odreĎuje sa kojeg skladišta će izvršiti isporuku;

2. Kod distancione prodaje, ako je transportni terminal (ţeljeznička stanica, luka i sl) od skladišta prodavca udaljen manje od 10km, mjesto isporuke je transportni terminal. U suprotnom, mjesto je skladište prodavca.

2.2.4. Naĉin isporuke

Pojam i vrste. Način isporuke je pojam koji obuhvata sve vrste radnji i modalitete njihovog obavljanja koje prodavac treba izvršiti da bi predmet isporuke stavio na raspolaganje kupcu i tako izvršio svoju osnovnu obavezu. Primarno se odreĎuje ugovorom. Po načinu na koji se predmet stavlja kupcu na raspolaganje, način isporuke moţe biti: simboličan, dokumentaran i realan (stvaran).

Pod simboličnom isporukom se podrazumijeva predaja manjeg dijela predmeta isporuke ili neke druge stvari koja predstavlja ukupno ugovorenu cjelinu i koja je podobna da manifestuje prenos posjeda sa prodavca na kupca (npr.predaja ključeva automobila).

Dokumentarna isporuka je ona koja se vrši predajom papira koji kupcu omogućavaju efektivno raspolaganje prodanim stvarima. Moţe se izvršiti predajom bilo kojih robnih hartija (npr.skladišni list, skladišnica i sl).

Realna isporuka je uručenje samih stvari koje su predmet ugovora, tj. stavljanje stvari kupcu na raspolaganje.

Po vremenu predaje ugovorene količine, način isporuke moţe biti kontinuelan i sukcesivan. U prvom slučaju postoji jednokratna isporuka koja se sastoji u stavljanju kupcu na raspolaganje cjelokupne ugovorene količine odjednom ili unutar izvjesnog perioda, ali kontinuirano tj. bez većih prekida. Sukcesivna ili obročna isporuka postoji kad se ugovorena količina kupcu stavlja na raspolaganje u manjim, relativno samostalnim dijelovima izmeĎu čijeg uručenja postoji vremenski diskontinuitet. Realna jednokratna isporuka je jedini način isporuke za koji je razvijen poseban supsidijarni pravni reţim. Različita pravila postoje za nedistancionu i distancionu prodaju. Kod nedistancione prodaje postoje 3 načina isporuke na skladištu prodavca:

WWW.BH-PRAVNICI.COM


1. Zajednički izbor i izdvajanje generičke robe radi njene otpreme – kupac i prodavac zajedno biraju; 2. Ako uredno pozvani kupac ne doĎe, prodavac moţe sam učiniti odabir i izdvajanje; 3. Ako uredno pozvani kupac nije došao, a prodavac ne moţe bez njega odabrati i izdvojiti robu, isporuka

se sastoji u izvršavanju onih radnji koje prodavac moţe izvršiti sam. U ovom slučaju, u trenutku izvršenja posljednje radnje prodavca, rizik prelazi na kupca bez obzira što stvar npr. nije izdvojena iz mase.

Kod distancione prodaje, način isporuke zavisi od toga da li je mjesto isporuke transportni terminal ili skladište prodavca. U prvom slučaju primjenjuju se pravila koja vaţe za predaju robe na prevoz, a u drugom slučaju se isporuka sastoji u utovaru robe na vozilo. Ako je ugovorom o distancionoj prodaji predviĎena isporuka u mjestu opredjeljenja, način isporuke biće identičan načinu uručenja robe primaocu. 2.2.5. Vrijeme isporuke

Pojam. Vrijeme isporuke je trenutak ili period u kome trebaju biti završene sve radnje koje predstavljaju isporuku. Rok isporuke je nebitan element ugovora, ukoliko drugačije nije ugovoreno ili ne proizilazi iz okolnosti posla. Ugovori sa rokom isporuke kao bitnim elementom smatraju se posebnom vrstom posla – fiksnom prodajom. Vrijeme jednokratne isporuke odreĎuje se ugovorom ili dispozitivnim propisom. Ugovorom je vrijeme jednokratne isporuke moguće odrediti na 3 načina: označavanjem datuma, odreĎivanjem perioda i upotrebom tehničkih termina. Ako je u ugovoru odreĎen period, postavljaju se pitanja početka i završetka roka, kao i pitanje ko ima pravo odrediti stvarno vrijeme isporuke. Što se tiče početka roka, osnovno pravilo je da rok počinje teći od dana zaključenja ugovora. Završetak roka je datum okončanja perioda koji se moţe odrediti danima, sedmicama, mjesecima, dijelovima godine ili godinama. Ukoliko završetak roka pada u neradni dan, vrijeme isporuke se skraćuje, odnosno ona se mora završiti na dan koji neposredno prethodi nedjelji ili prazniku. Ako ugovorom nije odreĎeno ko ima pravo konkretizirati vrijeme isporuke koje je odreĎeno periodom, pravilo je da to pravo pripada prodavcu, osim ako iz okolnosti slučaja proizilazi drugačije. Ako ovlaštena strana ne odredi datum isporuke, smatra se da je to posljednji dan roka. Što se tiče tehničkih termina, prvi koji se koristi za odreĎivanje vremena isporuke jeste »odmah« ili »prompt«. On označava isporuku u roku od 8 dana od dana zaključenja ugovora. Druga grupa tehničkih termina se odnosi na izvršenje isporuke u toku kalendarskog mjeseca: početkom, u prvoj polovini, sredinom, krajem i u drugoj polovini mjeseca). Treću grupu tehničkih termina čine oni koji pokazuju da je u trenutku zaključenja ugovora roba već utovarena. Ovdje spadaju izrazi kao: »plivajuća«, »u voţnji«, »utovarena« i sl. U ovakvom slučaju isporuka se smatra izvršenom kad roba stigne u mjesto opredjeljenja. Prema dispozitivnom propisu iz čl.470 ZOO, ako vrijeme isporuke nije ugovoreno, prodavac je duţan da je izvrši u razumnom roku. To je faktičko pitanje koje se odreĎuje obzirom na konkretne okolnosti. U svakom slučaju, i ovaj rok počinje teći od dana zaključenja ugovora. Vrijeme sukcesivne isporuke. Ako ugovorom nije precizirano, a rok isporuke cijele količine je 2 mjeseca ili više, isporuka će se izvršiti u pribliţno jednakim mjesečnim obrocima. Ako je rok kraći od 2 mjeseca, isporuka će se izvršiti u 2 pribliţno jednaka obroka sredinom i krajem ugovornog perioda.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Istovremenost isporuke i plaćanja. Dispozitivno je pravilo da prodavac ne mora izvršiti isporuku u odreĎenom roku ako kupac istovremeno ne plati ili nije spreman da plati ugovorenu cijenu. Da bi se ovo pravilo primijenilo, mora biti ispunjeno nekoliko pretpostavki:

1. Nepostojanje suprotnog ugovora ili običaja;

2. Da se ne radi o prodaji na kredit, pretplatnoj ili klirinškoj prodaji;

3. Pojam istovremeno treba biti shvaćen komercijalno, a ne doslovno – istovremenim plaćanjem se smatra ono koje je izvršeno u ugovorenom ili zakonskom roku po prijemu robe i fakture.

Kad se kod distancione prodaje isporuka vrši uručenjem stvari prevozniku, prodavac moţe odloţiti odašiljanje stvari do isplate cijene ili poslati stvar uz zadrţavanje prava raspolaganja njime u toku prevoza. 2.2.6. Dejstvo isporuke – prelaz rizika

Pojmovna odreĊenja. ZOO predviĎa da prodavac snosi rizik sluĉajne propasti stvari do predaje stvari kupcu. Pod pojmom slučaja podrazumijeva se odsustvo krivice, tj. skrivljene štetne radnje i to bilo kojeg lica, a ne samo ugovorne strane. Shodno tome, rizik se moţe definisati kao mogućnost da na predmetu prodaje nastupi šteta za koju niko ne odgovara. Ako je u pitanju individualno odreĎena stvar, prelaz rizika vezan je za trenutak isporuke, a kod generičkih stvari rizik prelazi individualizacijom stvari. Prelaz rizika kad kupac nije u zakašnjenju (docnji) se prvenstveno ureĎuje ugovorom, bilo da se strane sporazumiju izričito, ili (što je u praksi češće) da upotrijebe transportne klauzule. Ako ugovorom nije regulisano, rizik slučajne propasti do predaje stvari snosi prodavac, a nakon toga kupac. Od ovog općeg pravila postoje 2 izuzetka:

1. Ako je kupac zbog nekog nedostatka predane stvari raskinuo ugovor ili traţio zamjenu stvari, rizik ostaje na prodavcu, a kupac eventualno ima obavezu da stvar čuva sa paţnjom dobrog privrednika;

2. Ako prodavac zadrţi slanje robe ili njenu isporuku kupcu, koristeći svoja ovlaštenja za slučaj sumnje u ostvarivanje naplate istovremeno sa isporukom, rizik neće preći na kupca.

Prelaz rizika kad je kupac u zakašnjenju. Ako predaja stvari nije izvršena zbog kupčevog zakašnjenja, rizik prelazi na kupca u trenutku kad je pao u zakašnjenje. Pod predajom treba smatrati isporuku, a ne samo uručenje kao njenu osnovnu radnju. Ako su predmet ugovora generičke stvari, smatra se da je prodavac izvršio isporuku u trenutku kad je ugovorenu količinu izdvojio iz mase, uz ispunjenje slijedećih uslova: 1. Da pozvani kupac nije došao na vrijeme; 2. Da su izdvojene stvari očito namijenjene za izvršenje predaje; 3. Da je prodavac kupca obavijestio o izvršenom izdvajanju. Obavještenje se smatra izvršenim u trenutku

kad ga je prodavac uputio (teorija odašiljanja). Ako prodavac ne moţe sam da izvrši izdvajanje, a uredno pozvani kupac nije došao, isporuka će se smatrati izvršenom ako je prodavac izvršio one radnje koje kupcu omogućavaju preuzimanje stvari i ako je kupcu uputio obavijest da su te radnje izvršene. 1.3. GARANCIJA ZA MATERIJALNE NEDOSTATKE

1.3.1. Pojam i vrste materijalnih nedostataka

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Pojam. Prema ZOO, materijalni nedostaci postoje ako:

1. stvar nema potrebna svojstva za redovnu upotrebu i promet;

2. stvar nema potrebna svojstva za posebnu upotrebu za koju je kupac nabavlja, a koja je bila

poznata prodavcu ili mu je morala biti poznata;

3. stvar nema svojstva i odlike koje su izričito ili prećutno ugovorene odnosno propisane;

4. ako je prodavac predao stvar koja nije vjerna uzorku ili modelu, osim ako su uzorak ili model

pokazani samo radi obavještavanja. Teorijski se materijalni nedostaci mogu definisati kao svako odstupanje na lošije od propisanih, redovnih odnosno uobičajenih ili ugovorenih svojstava stvari, te odstupanja nabolje ako su svojstva stvari ugovorom predviĎena kao bitni elementi. Vrste materijalnih nedostataka zavise od kriterija koji se uzima u razmatranje:

Objektivni su nedostaci odreĎeni propisima, redovnom praksom u prometu ili običajima, a subjektivni su u suprotnosti sa ugovorenim svojstvima predmeta prodaje.

Prema vrsti osobine koja ne odgovara ugovoru – kvalitativni i kvantitativni nedostaci.

Po kriteriju vidljivosti – vidljivi i nevidljivi. Vidljivi su nedostaci koji su očito primjetni, a skriveni su oni za čije je utvrĎivanje potreban poseban postupak provjere osobina stvari ili njihova upotreba. Razlikovanje je vaţno zbog rokova za reklamaciju.

Prema kriteriju otklonjivosti – otklonjivi i neotklonjivi. Neotklonjivi su oni čiji je popravak nemoguć ili ekonomski besmislen.

Prema obimu – znatni i neznatni. Znatni su oni koji dovode do poništavanja ili umanjenja vrijednosti stvari (prometne ili upotrebne).

Po kriteriju ostvarenja svrhe ugovora – bitni i nebitni. Bitni onemogućavaju ostvarivanje svrhe ugovora. Nebitni mogu prouzrokovati naknadu štete, ali ne utiču na samo postojanje ugovora.

1.3.2. Garancija za materijalne nedostatke

Pojam garancije. Garancija za materijalne nedostatke je garatovanje prodavca kupcu da roba nema nikakvih fizičkih svojstava koja bi ometala urednu i nesmetanu, propisanu, uobičajenu ili ugovorenu upotrebu stvari. Uslovi za postojanje garancije koji moraju biti kumulativno ispunjeni su:

a. Da je nedostatak postojao u trenutku predaje stvari, odnosno u trenutku prelaska rizika sa prodavca na kupca. Izuzetno postoji i ako se nedostatak javio nakon prelaska rizika, ali ako je on posljedica uzroka koji je ranije postojao (npr. period inkubacije kod prodaje zaraţene stoke);

b. Da je nedostatak bio skriven, tako da ga kupac nije mogao primijetiti upotrebom duţne paţnje. Rok za reklamaciju je 6 mjeseci od prijema stvari, a ugovorom se moţe odrediti i duţi rok. Osim toga, prodavac će odgovarati i za nedostatke koje je kupac lako mogao primijetiti, ako je izjavio da stvar nema nikakvih nedostataka ili da stvar ima odreĎena svojstva ili odlike.

c. U ugovoru ne smije stajati odredba da se kupac odriče zaštite zbog materijalnih nedostataka. Odredba o isključenju ili ograničenju odgovornosti za materijalne nedostatke će biti ništava ako je nedostatak bio poznat prodavcu, a on o njemu nije obavijestio kupca. Ništavost postoji i ako je prodavac takvu odredbu nametnuo koristeći svoj monopolski poloţaj.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


d. Da stvar nije prodata na prinudnoj prodaji – mehanizam prinudne prodaje isključuje pristanak i učešće prodavca u zaključivanju ugovora.

e. Uredna reklamacija, tj. da je kupac blagovremeno i na adekvatan način obavijestio prodavca o postojanju nedostataka na stvari.

1.4. GARANCIJA ZA PRAVNE NEDOSTATKE (ZAŠTITA OD EVIKCIJE)

1.4.1. Pojam i vrste pravnih nedostataka

Pravni nedostaci na prodatoj stvari postoje ako na njoj postoji neko pravo trećeg lica koje isključuje, umanjuje ili ograničava kupčev miran posjed ili pravo vlasništva, a o čijem postojanju kupac nije obaviješten, niti je pristao da uzme stvar opterećenu tim pravom. U zavisnosti od kriterija klasifikacije, postoji više vrsta pravnih nedostataka. Obzirom na njihovo dejstvo, nedostaci se dijele na one koji isključuju, umanjuju ili ograničavaju pravo kupca. Prema obimu uticaja na stvar i pravo svojine na njoj, pravni nedostaci se u teoriji dijele na potpune i djelimične. Pravo koje sa stanovišta kupca predstavlja manu moţe bit i javnopravne i privatnopravne prirode.

2.4.2. Pojam garancije za pravne nedostatke i uslovi za njeno postojanje Garancija za pravne nedostatke je garantovanje prodavca kupcu da preneseno pravo nema nikakvih nedostataka koji bi onemogućavali nastanak ili trajanje kupčevog svojinskog prava, odnosno koji bi umanjivali ili ograničavali miran posjed prodane stvari. Po svojoj pravnoj prirodi, ova garancija je prirodni element ugovora - postoji uvijek kad nije ugovorom isključena, odnosno u obimu u kome nije ugovorom ograničena. Uslovi koji moraju biti kumulativno ispunjeni da bi postojala garancija za pravne nedostatke su:

a) Da je pravni nedostatak postojao u trenutku prelaska vlasničkog prava sa prodavca na kupca;

b) Da je kupac savjestan. Savjesnost postoji u 3 slučaja: ako kupac nije bio obaviješten o postojanju pravnog nedostatka; ako u trenutku sklapanja ugovora nije znao za mogućnost da njegovo pravo bude uskraćeno ili ograničeno; ako je znao za nedostatak, ali nije pristao da uzme stvar opterećenu pravom trećeg lica. U zadnjem slučaju radi se o situaciji u kojoj je prodavac obmanuo kupca u pogledu karaktera prava trećeg lica ili u kojoj je kupcu obećao da će do preuzimanja stvari otkloniti nedostatak;

c) Da garancija nije isključena ili ograničena ugovorom, uz uslov da je prodavac bio savjestan, tj. da mu je nedostatak u trenutku sklapanja ugovora bio nepoznat ili mu nije mogao biti poznat.

d) Obavještavanje prodavca o nedostatku, tj njegovo reklamiranje. Obaveza postoji i kad reklamacija nije izvršena, i to u 3 slučaja: (1) kupac ne mora reklamirati pravne nedostatke koji su prodavcu već poznati; (2) ako se kupac upustio u sudski spor sa trećim licem i izgubio ga; (3) ako je očigledna osnovanost prava trećeg.

1.5. ISPOSTAVLJANJE FAKTURE

1.5.1. Pojam fakture i obaveza njenog ispostavljanja

Faktura se moţe definisati kao izjava volje prodavca data u formi pisanog dokumenta kojim on od kupca zahtijeva da mu isplati cijenu iz ugovora i eventualno ostale izdatke koje je učinio u vezi sa ugovorom. Faktura uvijek sadrţi i neke elemente iz ugovora: predmet, količinu, jediničnu cijenu, transportnu klauzulu i ukupan iznos cijene. Po svojoj prirodi faktura je pomoćni pravni posao, jer se radi o manifestaciji pravno relevantne izjave volje usmjerene na plaćanje cijene. Izdavanje fakture je obaveza prodavca.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Faktura ima višestruku funkciju: osim što predstavlja zahtjev za isplatu cijene, ona je knjigovodstveni dokument i dokazno sredstvo, a zavisno od faze pregovora faktura moţe predstavljati ponudu ili prihvat ponude. Pored toga, ako se stranke nisu sporazumjele o cijeni, faktura moţe biti i sredstvo za oţivljavanje ugovora preciziranjem cijene od strane prodavca. Na kraju, faktura je podoban instrument i za dopunu i preciziranje ugovora. Od fakture treba razlikovati profakturu. Profaktura je pisani dokument kojim prodavac od kupca zahtijeva plaćanje prema prethodnom obračunu cijene. Po sadrţaju i obliku slična je fakturi,a ima preliminarnu finansijsku, knjigovodstvenu i dokaznu funkciju. Kad se sačini konačni obračun, iznosi plaćeni po profakturi odbijaju se od iznosa fakture. Rezultat moţe biti ostatak duga kod kupca, potpuno izmirenje obaveze ili nastanak obaveze prodavca da vrati iznos preplaćen po profakturi. 1.5.2. Obaveznost jednostrano unesenih klauzula

Pitanje klauzula koje prodavac jednostrano unese u fakturu riješeno je Općim uzansama i to:

1. Odredbe fakture koje se ne nalaze u ugovoru niti se iz njega mogu tumačenjem nesumnjivo konstruisati u principu ne obavezuju kupca. Obzirom na sadrţaj ugovora i princip pacta sunt servanda, moguć i su izuzeci.

2. Uslovi plaćanja i drugi uslovi koje prodavac jednostrano unese u fakturu obavezuju kupca ako su kumulativno ispunjene 3 pretpostavke: ako su neophodne za izvršenje ugovora, ako su u skladu sa ostalim odredbama i ako kupac nije u kratkom roku stavio prigovor na jednostrano unesene klauzule. Pitanja neophodnosti, usklaĎenosti i kratkog roka su faktička pitanja.

U praksi se formiralo stanovište da jednostrano unesene klauzule obavezuju prodavca ukoliko oteţavaju njegov poloţaj – smatra se da je prodavac ţelio pruţiti kupcu odreĎene pogodnosti.

3. OBAVEZE KUPCA 3.1. UOPĆE O OBAVEZAMA KUPCA

3.1.1. Vrste obaveza

Osnovne obaveze kupca su: pregled robe (provjera materijalnih nedostataka), prijem isporuke, plaćanje cijene i obavještavanje o materijalnom nedostatku (reklamacija), ako on postoji. Sporednih obaveza ima više. Od obaveza zasnovanih na zakonu, treba istaći obavezu čuvanja stvari, koju kupac ima ako stvar koja mu je uručena ţeli vratiti prodavcu zbog nedostataka ili raskida ugovora. Od duţnosti zasnovanih na ugovoru ističu se slanje ambalaţe i dostavljanje specifikacije. 3.2. PREGLED ROBE

3.2.1. Pojam pregleda

Pojam provjere materijalnih nedostataka. Pregled robe radi provjere postojanja materijalnih nedostataka predstavlja sistem faktičkih i pravnih radnji, zajedno sa njihovim modalitetima, koje treba preduzeti da bi se došlo do relativno sigurnog i pravno relevantnog stava o tome da li isporučena roba po svojim osobinama odgovara onome što je ugovorom predviĎeno. Prema ZOO, provjera materijalnih nedostataka je obaveza kupca, koji je duţan primljenu stvar pregledati na uobičajen način ili je dati na pregled.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Postoje 4 osnovna modaliteta pregleda i to: subjekti, mjesto, vrijeme i način. Pojam provjere pravnih nedostataka. Provjera pravnih nedostataka se analogno moţe definisati kao sistem faktičkih i pravnih radnji, zajedno sa njihovim modalitetima, koje se preduzimaju da bi se došlo do relativno sigurnog stava o tome da li pravo koje se prenosi postoji i da li se moţe upotrebljavati na način predv iĎen ugovorom. Za razliku od materijalnih, priroda pravnih nedostataka dozvoljava da se oni valjano reklamiraju i kad nisu posebno provjeravane osobine prenesenog prava. 3.2.2. Subjekti pregleda robe

Subjekti pregleda su lica koja imaju obavezu i pravo da izvrše uvid u stanje robe radi konstatovanja da li postoje materijalni nedostaci ili ne. To mogu biti subjekti javne vlasti i lica privrednog prava. Subjekti javne vlasti su nadleţni inspekcijski organi, čija kontrola je zasnovana na imperativnim normama i najčešće se susreće kod proizvoda za koje je propisan minimalni kvalitet. OdreĎivanje lica privrednog prava koja mogu izvršiti kontrolu prvenstveno zavisi od ugovora, a to mogu biti: prodavac, kupac, prodavac i kupac zajednički, te treće lice. U našem pravu pregled robe je obaveza kupca, a u praksi se najčešće vrši od strane kupca i prodavca zajedno. 3.2.3. Mjesto pregleda robe

Mjesto pregleda je geografska lokacija ili lokalitet na kome trebaju biti izvršene sve radnje pregleda. OdreĎuje se prvenstveno ugovorom, a zatim dispozitivnim propisima. Osnovna zakonska odredba je da je kupac duţan primljenu stvar pregledati ili dati na pregled čim je to prema redovnom toku stvari moguće. Preciznija pravila u vezi s tim su:

1. Ako su obje stranke prisutne isporuci i ako je prilikom isporuke moguće izvršiti i pregled, mjesto isporuke je ujedno i mjesto pregleda (u širem i uţem smislu);

2. Ako prodavac ne pozove kupca da prisustvuje isporuci, ili ako prisutne stranke bez svoje krivice ne mogu izvršiti pregled, mjesto provjere je prvo mjesto u kome je to moguće učiniti prema redovnom toku stvari. Količina će se najčešće provjeravati u prvom usputnom mjestu koje raspolaţe odgovarajućim mjernim instrumentima, a kvalitet u skladištu kupca;

3. Kod distancionih prodaja generičkih stvari, mjesto pregleda će biti mjesto isporuke, tačnije mjesto otpreme (a ne opredjeljenja). Kao mjesto pregleda u uţem smislu uzima se transportni terminal;

4. Kod reekspedicije je moguće da mjesto provjere bude i mjesto novog opredjeljenja, ukoliko su kumulativno ispunjena 3 uslova: (1) da postoji ugovor izmeĎu kupca i njegovog kupca o prodaji iste robe, (2) da kupac robu šalje u novo mjesto opredjeljenja bez pretovara i (3) da je prodavcu prilikom sklapanja ugovora bila poznata ili morala biti poznata mogućnost takve dalje otpreme.

Sva iznesena pravila vaţe za uobičajeni pregled kojim se mogu konstatovati vidljivi nedostaci. Mjesto odreĎivanja skrivenih nedostataka zavisi od volje kupca ili od okolnosti slučaja. 3.2.4. Vrijeme pregleda robe

Vrijeme pregleda je trenutak ili period u kome moraju biti izvršene sve radnje koje čine pregled robe. OdreĎuje se ugovorom i dispozitivnim propisima. Usvojena pravila zavise od savjesnosti prodavca. Ako je prodavac nesavjestan (znao ili morao znati za nedostatak), vrijeme reklamacije nije ograničeno. Ako je bio savjestan, vrijeme pregleda zavisi od toga da li je nedostatak bio vidljiv ili skriven.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Ako su obje stranke prisutne isporuci i pregled je moguće izvršiti prilikom isporuke, stranke ili drugi subjekti pregleda ga moraju izvršiti odmah. Ako prodavac ne ispuni svoju obavezu pozivanja kupca da prisustvuje isporuci i pregledu, ili ako pregled objektivno nije moguće izvršiti prilikom isporuke, kupac mora pregled obaviti čim je to moguće prema redovnom toku stvari. To znači bez nepotrebnih odlaganja i s paţnjom dobrog privrednika. Rješenje u konkretnom slučaju zavisi od vrste robe i od toga da li se radi o provjeri količine ili kvaliteta. Kod distancione prodaje generičkih stvari pravilo je da se vrijeme pregleda veţe za vrijeme isporuke. Kod reekspedicije, kupac ili kupčev kupac mogu pregled izvršiti i ranije, ali im je obaveza da pregled izvrše po pristizanju na konačnu destinaciju. Navedeni rokovi mogu biti produţeni u 2 slučaja: 1. Akoje zbog popravke ili isporuke stvari kupac bio prinuĎen da ne koristi predmet prodaje, rokovi počinju

teći od predaje popravljene stvari, predaje druge stvari, izvršene zamjene dijelova i sl; 2. Ako se pregled ne moţe izvršiti jer prodavac nije predao potrebna dokumenta, početak roka se odlaţe do

prijema dokumenata. Ovo pravilo ne vaţi ako se radi o lahko kvarljivoj robi. Sve navedeno vaţi za vidljive nedostatke. Za skrivene nedostatke, krajnji rok za izvršenje pregleda je 6 mjeseci od isporuke, osim ako je ugovorom odreĎen duţi rok. 3.2.5. Naĉin pregleda robe

Način pregleda obuhvata sve vrste radnji i njihove modalitete koje subjekt pregleda treba obaviti da bi se došlo do relativno sigurnog i pravno relevantnog stava o tome da li materijalni nedostaci postoje ili ne. Moţe biti usmjeren na količinu ili na kvalitet robe, a po obimu moţe biti potpun i djelimičan, što zavisi od prirode robe. Izvori prava za način provjere su: ugovor, dispozitivni propisi, Opće uzanse, posebne uzanse i poslovni običaji. UtvrĎivanje količine vrši se vaganjem, mjerenjem ili brojanjem, a suštinski zahtjev uzansi u pogledu utvrĎivanja kvaliteta jeste da primijenjeni način bude vjerodostojan. Ako se roba isporučuje u originalnom pakovanju, tehnološki postupci se primjenjuju samo na konstatovanje stanja ambalaţe. Prema ZOO, pregled se mora izvršiti na uobičajeni način. Uobičajeni način se odreĎuje prema običajima u mjestu pregleda, poslovnim običajima konkretne trgovačke branše, prirodi robe i okolnostima provjere. Opće uzanse kao vjerodostojan način pregleda predviĎaju komisijski pregled. Komisiju formira strana koja je subjekt pregleda, a poţeljno je da komisiju čine nepristrasna lica i da u nju po mogućnosti uĎu sudski vještaci. Ako snošenje troškova nije regulisano ugovorom, primjenjuju se pravila Općih uzansi: Ako se provjera vrši na skladištu prodavca, on je duţan da kupcu za provjeru bez naknade stavi na raspolaganje potrebnu radnu snagu i sredstva kojima raspolaţe. U ostalim slučajevima troškove snosi kupac, uz jedan izuzetak. Naime, ako su pregledom konstatovane mane za koje prodavac odgovara, troškove njihovog utvrĎivanja kupac moţe regresirati od prodavca. 3.3. PRIJEM ISPORUKE

3.3.1. Pojam

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Prijem isporuke ili preuzimanje stvari je sistem faktičkih i pravnih radnji koje kupac prema ugovoru mora izvršiti da bi prodavac mogao isporučiti robu i prenijeti svojinsko pravo na njoj. Sastoji se iz najmanje 1 faktičke i 1 pravne radnje, te se moţe okarakterisati i kao pomoćni pravni posao. 3.3.2. Sadrţaj obaveze prijema isporuke

Ova obaveza se sastoji u preduzimanju potrebnih radnji da bi predaja bila moguća. O kojim se radnjama radi zavisi od propisa, ugovora, poslovnih običaja, prirode stvari i okolnosti konkretnog posla. Analogno fiktivnoj isporuci, postoji i fiktivni prijem isporuke. Bitno je naglasiti da šutnja kupca ne znači fiktivni prijem, već je potrebno da on izričito izjavi da prima robu koja je kod njega ili da preduzme radnje iz kojih se moţe na siguran način utvrditi da je on robu htio zadrţati. 3.4. PLAĆANJE CIJENE

3.4.1. Pojam obaveze plaćanja

Definicija i kvalifikacija obaveze. Plaćanje cijene je osnovna i najvaţnija obaveza kupca. Analogno isporuci, moţe se definisati kao sistem faktičkih i pravnih radnji koje kupac mora izvršiti da bi prodavcu predao ugovorenu količinu novca i prenio mu svojinsko pravo na tom novcu. Obzirom na pravni reţim cijene u prodaji poslovnog prava, kao i značaj manifestacije volje kupca prilikom preduzimanja pojedinih akata isplate, plaćanje se moţe odrediti i kao prirodan sastojak ugovora, a i kao pomoćni pravni posao. Izvori prava kojima se ureĎuje obaveza plaćanja su: (1) prinudni propisi koji regulišu novčani, kreditni i devizni sistem; (2) ugovor o prodaji i (3) dispozitivni propisi (ZOO i Opće uzanse). Sadrţaj obaveze plaćanja nije identičan sa cijenom. Obaveza plaćanja je po pravilu veća, jer u nju ulaze i drugi izdaci, prvenstveno troškovi robnog prometa. Osnovni element kalkulacije je cijena. Ako ništa nije ugovoreno, plaća se za neto teţinu robe bez skonta. Skonto je odbitak od cijene zbog njene isplate odmah i gotovinski. Mora biti utvrĎen ugovorom ili poslovnim običajima. Troškove prometa kupac snosi od mjesta i vremena isporuke. Samo izuzetno, kupac plaća troškove prometa nastale prije mjesta i vremena isporuke i to ako je tako ugovoreno ili predviĎeno u uzansama. Osim toga, kupac snosi troškove pribavljanja i legaliziranja uvjerenja o porijeklu robe, kao i troškove plaćanja. Kod prodaje na kredit stvari koje daju plodove ili druge koristi, kupac plaća i kamatu na dugovanu cijenu od dana prijema stvari. 3.4.2. Naĉin plaćanja

Uopće o naĉinu plaćanja. Pod načinom plaćanja podrazumijevaju se instrumenti plaćanja i radnje koje se u vezi s njim preduzimaju, te ukupan sistem postupaka koje kupac mora učiniti da bi svoju duţnost isplate izvršio u skladu sa ugovorom i prinudnim finansijskim propisima. Instrumenti plaćanja. To su sredstva kojima se vrši izmirenje novčanih obaveza. To su:

1. Gotovina, tj.polaganje novčanog iznosa na tekući račun povjerioca. MeĎutim, prema Zakonu o finansijskom poslovanju, gotov novac nije primarni instrument plaćanja jer su privredni subjekti duţni promet obavljati preko računa;

2. Instrumenti doznake – nalog za prenos, obračunski ili virmanski ček i čekovna uplatnica;

WWW.BH-PRAVNICI.COM


3. Hartije od vrijednosti – trgovački efekti i bjanko mjenice;

4. Akreditiv – to je apstraktni pravni posao kojim se akreditivna banka na osnovu ugovora sa kupcem obavezuje da će korisniku, tj.prodavcu isplatiti odreĎenu novčanu sumu ako do odreĎenog vremena bude udovoljeno uslovima navedenim u nalogu za otvaranje akreditiva.

5. Instrumenti obračuna – Zakon o finansijskom poslovanju spominje samo prebijanje (kompenzaciju), ali nisu isključeni ni ostali: cesioni i asignacioni (ZOO).

Tipovi naĉina plaćanja. Prema osobinama ugovora o prodaji i obiljeţjima same obaveze plaćanja, moguće je utvrditi 4 karakteristična tipa plaćanja:

1. Jednokratno plaćanje. U slučaju uzastopnih isporuka, kupac je duţan isplatiti cijenu za svaku isporuku u trenutku njenog preuzimanja, ukoliko drugačije nije dogovoreno ili ne proizilazi iz okolnosti posla. Ako je u ovakvim ugovorima kupac prodavcu dao predujam, prve isporuke se naplaćuju iz predujma (ako ništa nije ugovoreno).

2. Plaćanje uz predaju dokumenata – kod ovog tipa plaćanja kupac je duţan izvršiti obavezu plaćanja čim su mu stavljena na raspolaganje dokumenta koja predstavljaju robu, dakle prije nego što je imao mogućnost da isporučenu stvar pregleda. Postoje 2 podvrste ovog tipa plaćanja: plaćanje uz dokumenta i dokumentarni akreditiv.

3. Plaćanje pouzećem – u privredi dominira pouzeće koje je vezano za plaćanje prevozniku, pa su zloupotrebe ovog modaliteta manje u odnosu na graĎansku prodaju putem pouzeća preko pošte.

4. Djelimično plaćanje – u slučaju spora o cijeni, kupac koji ima prigovore samo na neke stavke iz fakture, mora platiti nesporne iznose. Prodavac je duţan primiti te iznose. U suprotnom, kupac moţe sporni iznos deponovati kod nadleţnog suda, o tome obavijestiti prodavca i time se plaćanje smatra izvršenim do visine poloţenog iznosa. Kupac na deponovani iznos ne duguje kamatu u slučaju da izgubi spor o cijeni.

3.4.3. Vrijeme izvršenja isplate

Vrijeme plaćanja je trenutak ili period u kome sve radnje koje čine obavezu plaćanja moraju biti završene. Primarno se odreĎuje ugovorom. Moţe se definisati datumom, rokom ili se staviti u vezu sa vremenom isporuke. U posljednjem slučaju, razlikuje se plaćanje prije isporuke, istovremeno sa isporukom i nakon isporuke, tj. nakon preuzimanja stvari. Plaćanje prije isporuke se po pravilo ugovara izričito i precizno. Ako rok nije preciziran, plaćanje se ima izvršiti u roku od 8 dana od dana zaključenja ugovora. Plaćanje istovremeno sa isporukom je dispozitivno pravilo i zbog toga se rijetko ugovara izričito. Kod plaćanja unazad, prodavac ustvari kreditira kupca za ukupan iznos potraţivanja. Prodavac će po pravilu traţiti obezbjeĎenje svog potraţivanja. Ako vrijeme plaćanja nije ugovoreno, ZOO predviĎa da se plaćanje ima izvršiti u roku koji je previĎen poslovnim običajima. Ako se u obzir uzme ukorijenjenost Općih uzansi u našoj poslovnoj praksi, moţe se smatrati da je taj rok 8 dana od dana prijema robe, odnosno dana prijema fakture ako je kupac robu dobio prije fakture. Vrijeme isplate je trenutak u kome se smatra da je plaćanje izvršeno. Ono zavisi od načina plaćanja, a posebno od instrumenta plaćanja. Plaćanje gotovinom se smatra izvršenim kad kupac uruči prodavcu dugovanu sumu, odnosno kad tu sumu virmanom poloţi na njegov tekući račun. Ako se plaćanje vrši instrumentima doznake preko banke (nalog za prenos i obračunski ček ili virman), plaćanje se smatra izvršenim onda kad su to stranke dogovorile. Ako takvog dogovora nema, dug je namiren kad odgovarajuća doznaka u korist prodavca stigne iz kupčeve banke u prodavčevu. Kupac snosi posljedice

WWW.BH-PRAVNICI.COM


eventualnog kašnjenja svoje banke. Ako se radi o istoj banci, plaćanje je izvršeno u trenutku kad kupac (koji ima sredstava na računu) izda nalog banci.

Ako je ugovoreno plaćanje preko pošte, obaveza je izmirena u trenutku kad duţnik uplati pošti iznos svoje obaveze. Ako plaćanje preko pošte nije ugovoreno, relevantan je trenutak prijema novčane doznake od strane vjerovnika. Plaćanje hartijama od vrijednosti smatra se uslovno izvršenim kad su one na odgovarajući način prenesene prodavcu. Obaveza se konačno gasi kad prenesene hartije budu honorisane. Ako se dug ne izmiri u roku, a ni 2 dana nakon što kupac primi prodavčevu opomenu, prodavac moţe traţiti isplatu u gotovini uz priznavanje eskonta. Plaćanje akreditivom se smatra izvršenim u trenutku kad je banka otvorila akreditiv u skladu sa uslovima ugovora. Kod izmirenja obaveza kompenzacijom, cesijom i asignacijom, vrijeme isplate se utvrĎuje pravilima ZOO koja vaţe za pomenute instrumente. 3.4.4. Mjesto plaćanja

Mjesto plaćanja je lokacija i lokalitet na kome moraju biti završene sve radnje koje ulaze u obavezu plaćanja. Naše pravo supsidijarno odreĎuje slijedeća mjesta plaćanja: 1. Mjesto odreĎeno ugovorom; 2. Ako mjesto nije odreĎeno ugovorom, odreĎuje se prema poslovnim običajima; 3. Ako nema običajnih pravila, plaćanje se vrši na mjestu predaje stvari; 4. Ako se cijena ne mora platiti u trenutku predaje, mjesto plaćanja je u sjedištu prodavca. Ako ima više

sjedišta, odnosno više poslovnih jedinica, plaćanje se vrši u onoj koja je poslala ponudu, odnosno izvršila prihvat. MeĎutim, ako se iz ugovora ili okolnosti posla vidi iz kojeg će se sjedišta izvršit i isporuka, plaćanje se vrši u mjestu tog sjedišta.

Promjena mjesta plaćanja moţe se izvršiti sporazumno, ili jednostrano od strane povjerioca (prodavca). Ako prodavac u periodu izmeĎu zaključenja ugovora i dospjelosti obaveze plaćanja promijeni sjedište , ovlašten je traţiti plaćanje u svom novom sjedištu, s tim što sam snosi eventualno povećanje troškova plaćanja koji su zbog toga nastali.

4. PRIGOVORI 4.1. UOPĆE O PRIGOVORIMA

U najširem smislu, prigovorom se mogu smatrati izjave ugovornog povjerioca kojima on ukazuje duţniku na činjenicu da ugovor ne smatra uredno izvršenim. Prigovori se nazivaju još i reklamacijama, odnosno obavještenjima o nedostacima. Usmjereni su na vjerodostojno konstatovanje činjenica, podsticanje duţnika da uredno izmiri svoju obavezu, očuvanje prava na popravljanje štete i vansudsko rješavanje sporova. Najvaţnija funkcija prigovora je očuvanje prava na naknadu. Pravna kvalifikacija prigovora je vrlo sloţena. Prije svega, prigovori spadaju u opću obavezu obavještavanja o relevantnim činjenicama i zasnovani su na načelu savjesnosti i poštenja. MeĎutim, obzirom na njihov specifičan pravni reţim, moţe se smatrati da oni predstavljaju samostalan, viši institut prava prodaje. Drugo, prigovori se ponekad kvalificiraju kao pravo, a ponekad kao obaveza. Radi rješavanja te dileme, ZOO izričito

WWW.BH-PRAVNICI.COM


navodi da je reklamacija za materijalne nedostatke duţnost kupca. Treće, obzirom da predstavlja izjavu volje sa značajnim pravnim posljedicama, svaki prigovor se moţe odrediti i kao pomoćni pravni posao.

Najznačajniji prigovori na strani kupca su: prigovor zbog kašnjenja isporuke, reklamacija zbog materijalnih nedostataka i reklamacija zbog pravnih nedostataka. Na strani prodavca to je prigovor

zbog kašnjenja kupca sa plaćanjem cijene.

4.2. REKLAMACIJA NA MATERIJALNE NEDOSTATKE

Reklamacija na materijalne nedostatke je pravna radnja kojom kupac obavještava prodavca da isporučena roba ima konkretan materijalni nedostatak i da ima namjeru koristiti neko od prava koja mu po tom osnovu pripadaju. Ova reklamacija predstavlja obavezu kupca i uslov je za očuvanje prava na naknadu štete. Ona je prirodni element ugovora o prodaji. Naĉin reklamiranja. Reklamaciju kupac upućuje prodavcu. Bitni elementi reklamacije su: konkretan opis nedostatka i poziv prodavcu da pregleda stvar. Svi ostali elementi su nebitni, mada su neki od njih tipizirani. Sudska praksa je na stanovištu da iz reklamacije mora biti vidljivo da je kupac podnosi sa namjerom da se koristi jednim od prava koja mu se priznaju u vezi sa nesaobraznom robom. Ta prava ne moraju biti precizirana, ali ako to kupac učini, iskoristio je opciju i ne moţe kasnije jednostrano mijenjati odštetni zahtjev. U reklamaciji se po pravilu navode dokumenti i dokazi kojima kupac raspolaţe, s tim što se nikada ne trebaju prilagati originalni dokumenti. Reklamacija mora biti upućena na siguran način. ZOO u tom smislu primjerice navodi preporučeno pismo i telegram. Ako je korišten jedan od tih načina, smatra se da je kupac izvršio obavezu obavještavanja i u slučaju kad prodavac uopće nije primio reklamaciju ili ju je primio sa zakašnjenjem. Mjesto reklamiranja nije posebno regulisano, te se prepušta općim pravilima. Ako su obje stranke prisustvovale pregledu, mjesto reklamacije je mjesto pregleda. U suprotnom vaţi teorija prijema, tj. mjesto u koje treba uputiti reklamaciju je sjedište prodavca. Vrijeme reklamiranja je trenutak ili periodu u kome moraju biti okončane sve radnje koje su vezane za obavještavanje prodavca o materijalnom nedostatku. Primarno se odreĎuje ugovorom, a ako nije ugovoreno, rok za reklamaciju zavisi od savjesnosti prodavca i od toga da li je nedostatak vidljiv ili skriven. Ako je prodavac bio nesavjestan, kupčevo pravo na reklamaciju nije vremenski ograničeno. Ako je prodavac bio savjestan, vrijeme reklamiranja zavisi od toga da li je nedostatak bio vidljiv ili skriven. Kod vidljivih nedostataka se razlikuju 3 situacije:

1. Ako su obje stranke prisustvovale isporuci, kupac je duţan da svoje primjedbe saopšti odmah. Izraz »odmah« je pravni standard, koji praktično znači da kupac mora prigovoriti čim primijeti nedostatak, a najkasnije razumno vrijeme po isteku vremena isporuke. Razumno vrijeme je ono koje je urednom kupcu potrebno i dovoljno da sačini reklamaciju.

2. Ako kupac nije prisustvovao isporuci i pregledu, ili ako pregled nije bio moguć pri isporuci, kupac je duţan da reklamaciju izvrši bez odlaganja, počev od trenutka kad je po redovnom toku stvari utvrdio ili mogao da utvrdi postojanje materijalnih nedostataka.

3. Kod reekspedicije, kupac je duţan prodavca obavijestiti o nedostacima čim je po redovnom toku stvari

mogao za njih doznati od svojih klijenata. Dakle, početak roka je objektiviziran jer se u obzir uzima objektivno mogući tok odnosa izmeĎu kupca i kupčevog kupca, a ne stvarno vrijeme u kome je kupac obaviješten o nedostatku. Time je odgovornost prebačena na kupca.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Kod skrivenih nedostataka, početak subjektivnog roka je dan otkrivanja nedostatka, a duţina ovog roka odreĎena je standardom »bez odlaganja«. Objektivni rok je 6 mjeseci od dana dana isporuke. Objektivni rok je prekluzivan. Strankama je dopušteno ugovaranje duţeg objektivnog roka.

4.3. REKLAMACIJA NA PRAVNE NEDOSTATKE

Reklamacija na pravne nedostatke je izjava kojom kupac obavještava prodavca da preneseno pravo nije konstituisano (uopće ili na način predviĎen ugovorom) i daje mu do znanja da se namjerava koristiti nekim od prava koja mu pripadaju po tom osnovu. Ovaj prigovor u principu predstavlja obavezu kupca, a izuzeci su posebno ureĎeni u ZOO. Ako se prigovor mora dati da bi kupac sačuvao svoja prava, reklamacija predstavlja i prirodan sastojak ugovora. Osim toga, ona ima i svojstva pomoćnog pravnog posla. Modaliteti su isti kao kod reklamacije na materijalne nedostatke. Specifiĉnosti reţima reklamacije na pravne nedostatke sastoje se u slijedećem:

1. Priroda pravnih nedostataka je takva da njihovo dokazivanje redovno vrši treća osoba, koja tvrdi da ima jače pravo na prodanoj stvari nego kupac;

2. Kupac mora prodavca obavijestiti barem o zahtjevu trećeg, i to u cjelini. Osim toga, u prigovoru se mora opredijeliti za vid zaštite koji očekuje od prodavca – oslobaĎanje stvari od pretenzije trećeg ili isporuka nove stvari bez nedostatka.

3. Obzirom da nema posebnih pravila o načinu obavještavanja, reklamacija na pravne nedostatke smatra se učinjenom u trenutku kad je poslana, a ne kad ju je prodavac primio.

4. Ako vrijeme reklamacije nije odreĎeno ugovorom, krajnji rokovi za reklamaciju izjednačeni su sa rokovima za ostvarivanje prava na popravljanje štete. Za vansudsku evikciju rok je 1 godina od saznanja za pravo trećeg. Trenutak saznanja je faktičko pitanje. Kod sudske evikcije, tj. ako je treće lice podnijelo tuţbu, rok za reklamaciju i ostvarivanje prava prema prodavcu je 6 mjeseci od pravosnaţno okončanog spora.

5. ODGOVORNOST PRODAVCA 5.1. ODGOVORNOST ZA KAŠNJENJE SA ISPORUKOM Pojam kašnjenja i odgovornosti za kašnjenje sa isporukom. Kašnjenje prodavca sa isporukom je činjenica neizvršavanja obaveze stavljanja stvari na raspolaganje kupcu u vrijeme koje je utvrĎeno ugovorom ili na osnovu ugovora. Moţe se pravno kvalificirati kao štetna radnja povrede ugovora. Ona će dovesti do ugovorne odgovornosti prodavca samo ako su ispunjene i druge pretpostavke (šteta, uzročna veza i krivica). Domaće pravo prihvata objektivni koncept kašnjenja, koji je karakterističan za ugovore u privredi. Odgovornost za kašnjenje sa isporukom je jednostrano obavezni obligacioni odnos. Predmet tog obligacionog odnosa je radnja popravljanja štete u nateuri ili novcu, u onoj mjeri u kojoj je šteta posljedica kašnjenja. Obzirom da se krivica prodavca za kašnjenje pretpostavlja, ova vrsta odgovornosti se moţe kvalifikovati kao subjektivna.

Odgovornost za kašnjenje (docnju) sa jednokratnom realnom isporukom. Kod nefiksnih poslova postoje 2 osnovne posljedice kašnjenja prodavca sa izvršenjem realne jednokratne isporuke. Prva je odrţavanje ugovora na snazi uz prodavčevu obavezu naknade štete izazvane kašnjenjem, a druga je raskid ugovora uz obavezu prodavca na naknadu štete izazvane raskidom. Kupac koji bez obzira na kašnjenje ţeli odrţati ugovor na snazi, ima na raspolaganju 3 mogućnosti:

WWW.BH-PRAVNICI.COM


1. Da šuti, tj. pasivno čeka da se prodavac »očisti« od kašnjenja; 2. Da zahtijeva uredno ispunjenje bez davanja naknadnog roka; 3. Da zahtijeva ispunjenje uz davanje naknadnog primjerenog roka. U sva 3 slučaja kupac ima mogućnost da traţi naknadu štete po općim pravilima (direktna šteta i izgubljena dobit). U slučaju da ţeli raskinuti ugovor zbog kašnjenja, kupac je obavezan da prodavcu ostavi primjeren naknadni rok za ispunjenje. Tek po isteku tog roka, ugovor prestaje a na strani kupca nastaje pravo na popravljanje štete. Davanjem naknadnog roka, vrijeme isporuke se pretvara u bitan element posla. Njegovim bezuspješnim protekom ugovor se smatra raskinutim po samom zakonu. MeĎutim, kupac ima pravo davati nove naknadne rokove. To pravo nije ograničeno ničim osim izjavom prodavca da neće izvršiti isporuku. Kupac u 3 zakonom predviĎena slučaja moţe raskinuti ugovor i bez davanja naknadnog roka: 1. Kad iz prodavčevog drţanja proizilazi da on neće ni u naknadnom roku izvršiti svoju obavezu; 2. Ako je iz okolnosti posla vidljivo da prodavac (duţnik) ne moţe izvršiti isporuku ni u naknadnom roku; 3. Kod fiksne prodaje. U prva 2 slučaja kupac je ovlašten raskinuti ugovor prostom izjavom, a u trećem raskid nastupa ex lege. Kupac koji je zbog kašnjenja prodavca raskinuo ugovor, ima 3 alternativna načina za obeštećenje:

1. Naknada štete prema općim pravilima obligacionog prava (prosta šteta i izgubljena dobit);

2. Ako stvar ima tekuću cijenu, kupac je ovlašten zahtijevati razliku izmeĎu ugovorene i tekuće cijene na dan raskida ugovora na trţištu mjesta isporuke. Ako u tom mjestu nema tekuće cijene, mjerodavna je tekuća cijena na supstituirajućem trţištu, kojoj treba dodati razliku u troškovima prevoza. Pošto se u ovom slučaju visina štete utvrĎuje obračunskim putem, a ne konkretnim dokazivanjem, ovaj vid obeštećenja se naziva i naknadom apstraktne štete. Konkretna šteta moţe biti veća i u takvom slučaju razliku izmeĎu nje i apstraktne štete kupac moţe zahtijevati po općim pravilima obligacionog prava.

3. Kupovina radi pokrića – moţe se primijeniti samo kad je predmet prodaje generička stvar. Kupac je ovlašten da robu koja je bila predmet ugovora kupi od trećeg lica, te da zahtijeva razliku izmeĎu ugovorene cijene i cijene koju je platio trećem. Osim toga, prema općim pravilima moţe zahtijevati i naknadu eventualnih dodatnih troškova i druge konkretne štete. Kupac je duţan da kupovinu radi pokrića izvrši u razumnom roku i na razuman način, a o namjeravanoj kupovini je duţan obavijestiti svog prodavca. U suprotnom, prodavac moţe odbiti da prizna dio razlike u cijeni i troškove za koje dokaţe da ne bi nastali da je on bio blagovremeno obaviješten o namjeravanoj kupovini.

Kod fiksnih poslova, ako prodavac ne izvrši isporuku na vrijeme, ugovor je raskinut ex lege. Fiksni poslovi su poslovi kod kojih je rok isporuke bitan element. Kupac moţe ugovor odrţati na snazi ako po isteku roka bez odgaĎanja obavijesti duţnika da zahtijeva ispunjenje ugovora. Odgovornost za kašnjenje sa isporukom obroka. Ako koliĉina nije bitan element ugovora zakašnjenje sa isporukom jednog obroka predstavlja djelimičnu docnju. Odgovornost prodavca se veţe samo za neizvršeni dio, a ne i za ugovor u cjelini. S tim u vezi, kupac nema pravo raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu štete za obroke koje je već primio bez prigovora, jer bi u takvom slučaju dugovao prodavcu odgovarajući dio cijene. U pogledu obroka sa kojim je prodavac u zakašnjenju, kupac ima ista prava kao i u slučaju zakašnjenja sa jednokratnom realnom isporukom. Za obroke koji nisu dospjeli prodavac nije u zakašnjenju, pa kupac nema nikakvih prava. Ovdje postoji jedan izuzetak: kupac u razumnom roku moţe raskinuti ugovor i u pogledu budućih obaveza, ako je iz datih okolnosti oč igledno da ni one neće biti ispunjene. »Razumni rok« se odreĎuje prema okolnostima slučaja, a on mora biti toliki da prodavac koji ţeli da ugovor odrţi na snazi moţe

WWW.BH-PRAVNICI.COM


dati odgovarajuće osiguranje. Da bi došlo do raskida ugovora po isteku razumnog roka, izjava o raskidu se mora prodavcu saopštiti bez odgaĎanja. Ako je prodavac u zakašnjenju sa isporukom nekoliko obroka po osnovu istog ugovora, kupac moţe za svaki taj obrok koristiti različita prava. Ako koliĉina jeste bitan element ugovora, kašnjenje sa isporukom obroka ima posljedice potpunog zakašnjenja. Kupac moţe ostati pri ugovoru uz naknadu štete ili raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu štete uzrokovane raskidom. U slučaju raskida, kupac vraća primljene obroke, uz istovremeni zahtjev za vraćanjem plaćenih iznosa uz zateznu kamatu. U takvoj situaciji svaka strana onoj drugoj duguje naknadu za koristi koju je u meĎuvremenu imala od onoga što je duţna vratiti, odnosno nadoknaditi. Odgovornost za kašnjenje sa predajom dokumenata zavisi od kvalifikacije isporuke. Ako se radi o dokumentarnoj isporuci, tj. kad se prodavac predajom dokumenata lišava prava raspolaganja robom, posljedice su iste kao i kod realne isporuke. U slučaju kad predaja dokumenata predstavlja sporednu obavezu prodavca, kupac moţe zahtijevati samo naknadu štete. 5.2. ODGOVORNOST ZA MATERIJALNE NEDOSTATKE

Pojam odgovornosti za materijalne nedostatke. Odgovornost za materijalne nedostatke se moţe definisati kao jednostranoobavezni obligacioni odnos u kome kupac ima pravo da od prodavca zahtijeva neku od zakonom predviĎenih radnji popravljanja štete izazvane postojanjem skrivenih materijalnih nedostataka. Krivica prodavca nije uslov za nastanak odgovornosti, pa se ona kvalificira kao objektivna. Garancija za materijalne nedostatke je prirodni element ugovora. Ugovarači je mogu sporazumno isključiti ili ograničiti, s tim što je takva klauzula ništava ako je prodavac znao za nedostatak ili ako je zloupotrijebio svoj monopolski poloţaj. Prava kupca. Zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora je prvo pravo koje kupac ima u slučaju isporuke robe sa materijalnim nedostacima. Uz zahtjev, kupac mora prodavcu dati i naknadni primjeren rok za ispunjenje obaveze. Potrebno vrijeme odreĎuje kupac ili se ono utvrĎuje prema okolnostima slučaja. Bezuspješan protok naknadnog roka dovodi do raskida ugovora ex lege, ali ga kupac moţe odrţati ako bez odlaganja izjavi prodavcu da ugovor odrţava na snazi. Ako je kao način otklanjanja materijalnih nedostataka u konkretnom slučaju moguće otklanjanje nedostataka na već isporučenoj stvari ili isporuka nove stvari, smatra se da pravo izbora pripada kupcu. Postoje 3 faktička momenta koji uslovljavaju kupčevo pravo izbora: (1) Priroda stvari – ako se radi o generičkoj stvari moguća su oba zahtjeva. U suprotnom u obzir dolazi samo otklanjanje nedostataka; (2) Priroda nedostatka – tj. da li je otklonjiv ili neotklonjiv i (3) Vrijeme postavljanja zahtjeva - mora biti unutar jednogodišnjeg prekluzivnog roka od dana upućivanja obavijesti prodavcu. Zahtjev za sniţenjem cijene je samostalno pravo kupca. U praksi najviše sporova izmeĎu kupca i prodavca izaziva iznos za koji se cijena sniţava. Postoje 2 osnovna metoda za odreĎivanje tog iznosa: apsolutni i relativni. Prema prvom, plaća se razlika izmeĎu vrijednosti stvari bez nedostatka i vrijednosti stvari sa nedostatkom. Po drugom se iznos sniţenja ne dobiva oduzimanjem, već procentualnim računom. Naš zakon usvaja drugi način. Odluku o sniţenju načelno donose stranke, a u slučaju spora sud. Jednom utvrĎeno sniţenje ne mora biti definitivno, tj. ako se utvrde novi nedostaci moguće je novo sniţenje. Što se tiče rokova, ako je kupac blagovremeno reklamirao nedostatak a cijenu nije platio, zahtjev za sniţenjem moţe istaći prilikom plaćanja ili kao prigovor bez ikakvih vremenskih ograničenja.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Zahtjev za raskid ugovora je pravo koje je uslovljeno bezuspješnim protekom naknadnog roka za ispunjenje ugovora i mogućnošću vraćanja stvari u načelno nepromijenjenom stanju. Duţina naknadnog primjerenog roka za ispunjenje ugovora odreĎuje se prema mogućnosti prodavca da robu pripremljenu za isporuku dovede u stanje u skladu sa ugovorom. Drugi uslov je da je kupac sposoban da stvari vrati u načelno nepromijenjenom stanju. Od ovog pravila postoje izuzeci, u kojima kupac moţe raskinuti ugovor bez obzira na to što je stvar djelimično ili potpuno propala. To su slučajevi u kojima je stvar propala ili oštećena zbog: 1. Nedostatka usljed kojeg se traţi raskid ugovora; 2. Štetnog dogaĎaja za kupac ne odgovara; 3. Usljed pregleda stvari; 4. Zbog redovne upotrebe stvari prije otkrivanja nedostatka; 5. Zbog toga što su oštećenja ili izmjena bez značaja. Ako ne moţe vratiti stvar u načelno neizmijenjenom stanju niti se pozvati na neki od navedenih izuzetaka, kupac nije ovlašten raskinuti ugovor, ali zadrţava ostala prava po osnovu postojanja nedostatka. Ako je ugovor raskinut, kupac moţe alternativno zahtijevati: - naknadu proste štete i izgubljene dobiti; - naknadu apstraktne štete i preostale konkretne štete; - kupovinu radi pokrića i naknadu ostale štete. Obim vršenja prava na popravljanje štete. Ako je predata manja količina od ugovrene ili ako samo dio robe ima materijalne nedostatke, poloţaj kupca zavisi od toga da li su količina ili kvalitet nebitni ili bitni elementi ugovora. U prvom slučaju, kupac moţe ugovor raskinuti samo djelimično, tj. za neisporučenu količinu odnosno za dio robe koji ne odgovara kvalitetu. U slučaju predaje veće količine od ugovorene, kupac mora u razumnom roku izjaviti da odbija višak. U suprotnom će se smatrati da je primio cijelu količ inu, te da i višak mora platiti po istoj cijeni. Ako je istim ugovorom za jedinstvenu cijenu prodato više stvari, a samo neke od njih imaju nedostatke, poloţaj stranaka zavisi od toga da li te stvari čine cjelinu ili ne. Ako stvari ne čine cjelinu, kupac moţe raskinuti ugovor samo u pogledu stvari koje imaju nedostatke. U drugom slučaju, kupac moţe traţiti potpuni ili djelimični raskid ugovora. Obzirom da stvari čine cjelinu, posljedica djelimičnog raskida moţe biti umanjenje vrijednosti ostalih stvari iz cjeline, tj. onih koje nemaju nedostatak. Zbog toga prodavac ima pravo raskinuti ugovor i u pogledu tih stvari. Obaveze kupca. Sadrţaj obaveza kupca zavisi od načina obeštećenja koji je izabrao. Ako zahtijeva uredno ispunjenje ugovora, te obaveze su: 1. Da primljene stvari čuva sa paţnjom dobrog privrednika. U takvom slučaju ima pravo na naknadu

troškova čuvanja. Da bi se oslobodio ove obaveze, kupac moţe dugovanu stvar deponovati u javnom skladištu, sudskom depozitu, kod trećeg lica ili star moţe prodat i na teret i rizik prodavca.

2. Stavljanje stvari na raspolaganje prodavcu – da bi se ova obaveza smatrala izvršenom, kupc mora obavijestiti prodavca da mu je robu stavio na raspolaganje i mora prodavca staviti u situaciju da faktički raspolaţe robom. To znači da mu mora predati dokumente sudske ili komercijalne dokumente koji ga ovlašćuju na sticanje posjeda na stvarima koje su predmet prodaje.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Ako kupac izabere srazmjerno sniţenje cijene, duţan je odmah platiti ono što smatra da je cijena stvari sa nedostatkom. Ako to prodavac odbija primiti, kupac će odreĎeni iznos deponovati kod suda i time se oslobaĎa posljedica duţničkog zakašnjenja. Ako se opredijelio za raskid ugovora, osnovna obaveza kupca jeste restitucija primljenih stvari (u naturi ili u novcu). 5.2. ODGOVORNOST ZA PRAVNE NEDOSTATKE

Pojam. Odgovornost za pravne nedostatke je rezultat neizvršenja prodavčeve obaveze garancije da preneseno pravo nema nedostataka. Po svojim obiljeţjima identična je odgovornosti za materijalne nedostatke: objektivna je i dispozitivna. Prava kupca. Zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora moţe se postaviti na 2 načina: kao zahtjev za oslobaĎanje stvari od prava ili pretenzija trećeg ili kao zahtjev za isporukom druge generičke stvari bez pravnog nedostatka. Pravo izbora pripada kupcu. Za izvršenje izabrane obaveze kupac mora prodavcu ostaviti razuman rok, čija duţina zavisi od suštine zahtjeva i okolnosti posla. Ovaj zahtjev zastarijeva u subjektivnom roku od 1 godine. (početak roka vezan je za saznanje za pravo trećeg). Zahtjev za srazmjernim sniţenjem cijene moţe se postaviti tek ako prodavac u razumnom roku ne otkloni nedostatak na traţeni način, pa usljed toga kupčevo pravo bude umanjeno ili ograničeno. Pravo na naknadu ostale pretrpljene štete kupac ima samo ako u trenutku sklapanja ugovora nije znao da stvar moţe biti oduzeta ili pravo umanjeno. Raskid ugovora će nastupiti po samom zakonu ako stvar bude kupcu oduzeta zbog propusta prodavca da otkloni pravne nedostatke u ostavljenom razumnom roku. Do raskida moţe doći i izjavom volje kupca, u slučaju kada se svrha ugovora ne moţe ostvariti zbog toga što nedostaci nisu otklonjeni u naknadnom roku. Prilikom raskida svaka strana vraća ono što je primila po osnovu tog ugovora. Pomoć u parnici. Da bi se mogao postaviti zahtjev za pomoć u parnici, potrebno je da postoji sudska evikcija. Kupac je ovlašten traţiti bilo koju vrstu pomoći – od obezbjeĎivanja dokaza, preko prihvatanja svojstva intervenijenta pa do potpunog preuzimanja spora. Sa stanovišta uspjeha u sporu, zahtjev mora biti postavljen blagovremeno. Ako zahtjev za pomoć u parnici nije blagovremeno postavljen, prodavac moţe odbiti zahtjev za popravljanjem štete zbog gubitka parnice ukoliko dokaţe da je raspolagao sredstvima kojima bi odbio evikciju trećeg. Naknada štete se u slučaju sudske evikcije moţe traţiti u objektivnom prekluzivnom roku od 6 mjeseci nakon pravosnaţno okončanog spora. Priznavanje oĉito osnovanog prava trećeg lica. U poslovnom pravu će se smatrati da je pravo nesum-njivo ako je potkrijepljeno urednim robnim dokumentima (skladišni list, varant, prenosivi tovarni list i sl). ZOO u takvim slučajevima dozvoljava kupcu da i bez obavještavanja prodavca prizna ovakvo pravo.

6. ODGOVORNOST KUPCA 6.1. ODGOVORNOST ZA KAŠNJENJE SA SLANJEM AMBALAŢE

Pojam kašnjenja kupca sa slanjem ambalaţe i odgovornost kupca za nju. Slanje ambalaţe je kupčeva obaveza samo ako je to nesumnjivo ugovoreno, bilo izričito ili prećutno. Ako rok za slanje nije preciziran, smatra se da je ambalaţa blagovremeno dostavljena ako je prodavcu stigla onoliko vremena prije isteka roka

WWW.BH-PRAVNICI.COM


za isporuku robe koliko je prema okolnostima slučaja dovoljno da bi prodavac mogao na vrijeme izvršiti pakovanje i isporuku. Nepoštivanje ovih odredaba predstavlja docnju (kašnjenje) sa dostavom ambalaţe. Odgovornost kupca je subjektivna, tj. postoji ako su uz činjenicu neblagovremenog slanja ispunjene i ostale pretpostavke, uključujući i krivicu. Prava prodavca. Prodavac ima 2 osnovne mogućnosti: odrţavanje ugovora na snazi ili njegov raskid, a u oba slučaja ima pravo na naknadu štete (zbog neurednog izvršenja ili zbog raskida). Odrţavanje ugovora na snazi prodavac moţe ostvariti na nekoliko načina:

1. Izvršiti isporuku predajom robe u javno skladište na teret kupca, ako to dopuštaju konkretne okolnost i. Ovakav čin ima dejstvo sudskog deponovanja, a kupac o njemu mora biti obaviješten.

2. O trošku kupca dati svoju ambalaţu ili zakupiti ambalaţu i izvršiti ugovor. U ovom slučaju prodavac ima pravo na produţenje roka isporuke za period koji mu je prema okolnostima potreban za nabavku ambalaţe.

3. Dati kupcu naknadni primjereni rok za dostavu ambalaţe. Duţina roka je faktičko pitanje. Prodavac moţe raskinuti ugovor ako mu kupac u naknadnom primjerenom roku ne dostavi dugovanu ambalaţu. 6.2. ODGOVORNOST ZA ZAKAŠNJENJE SA PRIJEMOM ISPORUKE

Pojam zakašnjenja sa prijemom isporuke i odgovornost za nju. Docnja (zakašnjenje) se moţe definisati kao neizvršenje svih ili pojedinih radnji preuzimanja uredno ponuĎene isporuke u vrijeme odreĎeno ugovorom, poslovnim običajima ili redovnim tokom stvari. Pojam i pretpostavke odgovornosti su isti kao i kod drugih slučajeva neurednog ispunjenja nenovčanih obaveza. Predaja robe na ĉuvanje. Padom kupca u zakašnjenje sa prijemom isporuke prodavac postaje obavezan da robu čuva paţnjom dobrog privrednika na rizik i trošak kupca. Moţe se osloboditi ove obaveze predajom robe na čuvanje ili prodajom. Predaja na čuvanje se najčešće vrši uskladištenjem robe u javnom skladištu u mjestu isporuke. Ako to nije moguće, prodavac je ovlašten da izabere skladište u drugom mjestu, ali tada kupcu duguje štetu koju je on pretrpio zbog promjene mjesta uskladištenja. O izvršenom polaganju prodavac mora obavijestiti kupca. Deponovanje stvari kod suda prodavac moţe izvršiti ako odgovarajuće javno skladište ne postoji, ili po vlastitoj odluci. Ako predmet isporuke nije podoban za sudski depozit (po ocjeni prodavca ili po ocjeni suda), prodavac moţe traţiti da sud odredi lice koje će o trošku i za račun kupca primiti stvar na čuvanje. O izvršenom polaganju kupca obavještava prodavac (a ne sud). Posljedice polaganja su identične u sva 3 slučaja: 1. Prodavac se oslobaĎa svoje obaveze isporuke i prestaje eventualno zakašnjenje; 2. Rizik slučajne propasti i svojina prelaze na kupca; 3. Troškovi polaganja prelaze na kupca u onoj mjeri u kojoj su viši od troškova isporuke koje je trebalo da

snosi prodavac. Prodaja robe. Druga mogućnost koja prodavcu stoji na raspolaganju je prodaja robe umjesto predaje na čuvanje. U zavisnosti od uslova, moţe se izvršiti na nekoliko načina:

1. Javna prodaja – ako je stvar nepodesna za čuvanje ili ako je njena vrijednost nesrazmjerno mala u odnosu na troškove čuvanja. Odluku o javnoj prodaji donosi sud, koji je i subjekt koji vrši prodaju.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Kupac je onaj ko ponudi najviši iznos. Od dobijenog iznosa najprije se odbijaju troškovi javne prodaje, zatim prioritetna zaloţna prava, potom cijena koju je sa prvobitnim kupcem ugovorio prodavac. Ostatak se deponuje kod suda u korist kupca čija roba je izloţena javnoj prodaji. O namjeravanoj prodaji i n jenim rezultatima prodavac mora obavijestiti kupca.

2. Prodaja iz slobodne ruke – moţe se vršiti ako stvar ima tekuću cijenu ili ako je vrijednost stvari nesrazmjerno mala u odnosu na troškove javne prodaje. Subjekat ove prodaje je sam prodavac, a način prodaje prvenstveno zavisi od poslovnih običaja. Od dobijenog iznosa odbijaju se troškovi prodaje i prodavčeva potraţivanja, a ostatak se deponuje kod suda u korist prvobitnog kupca.

3. Prodaja na najpogodniji naĉin – moţe se primijeniti kad je stvar u kvaru ili je lahko kvarljiva, tako da moţe brzo propasti. Način prodaje odreĎuje sam prodavac, rukovodeći se isključivo potrebom predupreĎivanja ili smanjivanja štete.

Raskid ugovora. Prema ZOO, prodavac moţe odustati od ugovora ako ima osnovanog razloga za sumnju da kupac neće isplatiti cijenu. Prema teorijskom tumačenju, odbijanje prijema uredno ponuĎene isporuke konstituira osnovanu sumnju u sposobnost kupca da plati cijenu. Ugovor se raskida izjavom prodavca, a zakon ne traţi prethodno davanje naknadnog primjerenog roka za prijem isporuke. Posljedice raskida nisu posebno regulisane, te se primjenjuju opća pravila o naknadi štete u slučaju raskida prodaje. 6.2. ZAKAŠNJENJE KUPCA SA PLAĆANJEM CIJENE

Pojam docnje sa plaćanjem cijene i odgovornost kupca za nju. Zakašnjenje (docnja) sa plaćanjem cijene postoji kad kupac svoju obavezu isplate ne izvrši na vrijeme. Odgovornost za zakašnjenje je objektivna. ZOO nema posebnih pravila o raskidu ugovora zbog duţničkog zakašnjenja sa plaćanjem cijene. Zbog toga se prava prodavca ravnaju prema općim pravilima. Kao osnov za ispitivanje posljedica zakašnjenja duţnika za plaćanjem kupovne cijene moţe se uzeti sistematika Općih uzansi. Zakašnjenje kupca sa plaćanjem cijene prije prijema isporuke. U slučaju zakašnjenja kupca, prvi zahtjev koji prodavac ima na raspolaganju je izvršenje ugovora. Kupcu se u tu svrhu mora dati naknadni primjereni rok, osim u 3 slučaja: (1) kod fiksnih poslova, (2) kad iz kupčevog ponašanja proizilazi da neće izvršiti svoju obavezu i (3) kad je očito da on to ne moţe izvršiti. Uz isplatu cijene, prodavcu pripada i zakonska zatezna kamata. Ako je ona niţa od ugovorne, primijeniće se ugovorna kamata. Zatezna kamata se plaća bez obzira na to da li je prodavac pretrpio štetu ili ne. Zbog toga ona ima osobinu apstraktne štete, a odgovornost kupca je objektivna. Prodavac moţe traţiti i naknadu one štete koja prevazilazi iznos zateznih kamata. Ona spada u konkretne štete jer se dokazuje i zasniva na krivici. Ovdje je odgovornost kupca subjektivna. Drugi generalni zahtjev koji prodavac ima na raspolaganju jeste raskid ugovora, uz uslov da je prethodno istekao naknadni primjereni rok za plaćanje cijene. Zakašnjenje kupca sa plaćanjem cijene nakon prijema isporuke. ZOO nema posebnih pravila o ovome. Općim uzansama je u ovoj situaciji prodavcu uskraćena mogućnost raskida ugovora. On moţe traţiti isplatu kupovne cijene i kamatu zbog zakašnjenja, te naknadu štete po osnovu subjektivne odgovornosti kupca.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


DIO DRUGI

UGOVORI O USLUGAMA U PROMETU ROBE

1. TRGOVINSKO POSREDOVANJE (MEŠETARENJE)

1.1. POJAM POSLA I ZAKLJUĈIVANJE UGOVORA Ugovorom o posredovanju posrednik se obavezuje da nastoji pronaći i dovesti u vezu sa nalogodavcem osobu koja bi sa njim pregovarala o sklapanju odreĎenog ugovora, a nalogodavac se obavezuje da posredniku isplati odreĎenu naknadu ako taj ugovor bude sklopljen. Posrednik moţe i učestvovati u pregovorima, ali on ne zaključuje ugovor. On stvara samo komercijalnu vezu, a ne i pravnu. Po svojoj pravnoj prirodi posredovanje je ugovor o nalogu. Ako je ugovoreno da posrednik prima naknadu i kad njegovo nastojanje ostane bez rezultata, ovaj posao poprima obiljeţja ugovora o djelu. Posredničkim poslovima bave se posebni subjekti kojima je to osnovna privredna djelatnost – posrednička preduzeća i biroi, kao i trgovinske agencije kojima je posredovanje sporedna djelatnost. Zakljuĉivanje ugovora. Ugovor je neformalan i konsenzualan. Obično se zaključuje tako što neka poslovna organizacija izdaje nalog posredničkom birou da joj naĎe saugovarača za neki privredni posao. Ako posrednik odmah ne odbije nalog, smatra se da je prihvatio i da je ugovor o posredovanju zaključen na dan prijema naloga. Nalogodavac nije duţan zaključiti ugovor sa preduzećem koje mu je posrednik našao, ali ako je postupio nesavjesno odgovaraće za štetu. 1.2. BITNI ELEMENTI

Liĉnost posrednika. Obzirom da je posredovanje po svojoj pravnoj prirodi ugovor o nalogu, ličnost posrednika je bitan element ugovora. Ako posredovanje ima karakter ugovora o djelu, posrednik ne mora lično izvršiti nalog. Predmet ugovora je jednokratna

2 faktička radnja dovoĎenja potencijalnih partnera u vezu radi zaključivanja

odreĎenog ili odreĎenih ugovora. Ugovorna obligacija glasi na rad, a ne na rezultat. Činidbu posrednik vrši u svoje ime i za svoj račun. Cijena je naknada posrednika za izvršeni rad i postignuti rezultat. U nju su uračunati redovni troškovi posrednika, tako da ih moţe posebno zaračunati samo ako je to izričito ugovoreno. Cijena je prirodni element ugovora, tj. posrednik ima pravo na naknadu i kad to nije posebno ugovoreno. OdreĎuje se na jedan od slijedećih načina: 1. Tarifom ili drugim općim aktom posrednika; 2. Ugovorom o posredovanju, ukoliko nema tarife ili se ţeli ugovoriti drugačija cijena; 3. Ako nije odreĎena ugovorom, primjenjuje se običajna cijena; 4. Ako nema običaja prema kojem bi se cijena mogla odrediti, odrediće je sud.

2 Trajno nastojanje da treća lica sa konkretnim nalogodavcem sklapaju ugovore je predmet ugovora o trgovačkom

zastupanju (agenciji)

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Ako cijena nije isplaćena nakon sklapanja ugovora, nalogodavac moţe od suda traţiti da je snizi, ako utvrdi da je previsoka »obzirom na posrednikov trud i učinjenu uslugu ». Ovakva mogućnost nije predviĎena i u korist posrednika, ako je provizija preniska u odnosu na njegovo zalaganje i rezultat. 1.3. OBAVEZE STRANAKA

Obaveze posrednika. Osnovna obaveza posrednika je dovoĊenje u vezu zainteresiranih strana. Postupanje po nalogu. Posrednik je duţan da se pridrţava komitentovog naloga. Nalozi mogu biti manje ili više čvrsti, a mogu biti i samo instruktivni. Komitent moţe uputstva izdavati i naknadno. Nalogodavac moţe svakodobno opozvati nalog, osim u 2 slučaja: ako se u ugovoru odrekao te mogućnosti ili ako bi opoziv bio protivan savjesnosti. Postupanje sa paţnjom dobrog privrednika – struĉnjaka je slijedeća obaveza posrednika. Iz nje proizilazi duţnost posrednika da za svog komitenta pronaĎe najpovoljnijeg saugovarača. Ako posrednik radi protivno interesima svog komitenta za drugu stranku, gubi pravo i na naknadu i na troškove. Izuzetno, ako je tako predviĎeno ugovorom, lica dovedena u vezu plaćaju proviziju po pola. Tada posrednik djeluje u interesu oba subjekta. Posredniĉki (mešetarski) dnevnik je knjiga o privrednim poslovima koji su sklopljeni posrednikovim djelovanjem, a koju je posrednik duţan da vodi. Zakonom je odreĎeno da se u dnevnik upisuju bitni sastojci i podaci o ugovoru koji je zaključen posredovanjem, a u praksi je usvojeno da se u dnevniku vode nazivi organizacija koje su zaključile ugovor, bitni i drugi vaţniji sastojci ugovora, i datum upisa. Posredniĉki list. Posrednik je duţan da strankama izda zaključnicu o poslu koji su ugovorili (posrednički list, mešetarski list) ili izvod iz posredničkog dnevnika, sa podacima koji su uneseni u dnevnik. Posrednički list i posrednički dnevnik mogu posluţiti pred sudom kao dokaz o sklopljenom poslu, odnosno o onome što je u njima upisano. Ĉuvanje poslovne tajne je trajna obaveza posrednika, koja se ne gasi ispunjenjem obaveza ili raskidom ugovora. Obavještavanje o stanju na trţištu. Na zahtjev stranaka posrednik je duţan davati obavještenja o stanju na trţištu, potraţnji ili ponudi robe i usluga, cijenama itd, te o svim okolnostima koje su značajne za namjeravani posao. Davanje obavještenja spada u privrednu djelatnost posredovanja i posrednici ih daju uz posebnu naknadu. Obaveze nalogodavca. Osnovna obaveza je plaćanje provizije (cijene). Ona se plaća prema uslovima ugovora, a ako oni nisu utvrĎeni, vaţe dispozitivna pravila. Prvo meĎu njima glasi da ova obaveza postoji i ako nije izričito ugovorena. Postoje 3 različita mišljenja o tome kada posrednik stiče pravo na proviziju: prema jednom mišljenju, to je tek kad druga strana izvrši obaveze iz ugovora, po drugom je to čim je posrednik doveo komitenta u vezu sa trećim licem, a prema trećem mišljenju posredniku pripada provizija u trenutku kad komitent sklopi ugovor sa trećim licem. Ovo posljednje mišljenje usvaja i naš zakon (ukoliko drugačije nije ugovoreno). Obaveza plaćanja provizije ne postoji u 3 slučaja: 1. Ako ugovor radi kojeg je posredovano nije zaključen; 2. Ako je posrednik radio na štetu komitenta, a u korist druge strane; 3. Ako komitent sa partnerom kojeg je posrednik našao sklopi ne samo ugovor za koji je posredovano, već i

druge poslove – mada bi logično bilo da posredniku pripada uvećana naknada, komitent ipak nema obavezu da je isplati.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Naknada troškova. Komitent je duţan posredniku nadoknaditi izuzetne troškove, ako ih je ovaj morao učiniti radi uspješnog okončanja posredovanja. Uobičajeni troškovi pokriveni su provizijom. Trpljenje posrednikovih prava zaloge, pridrţaja i prvenstva naplate. Posrednik ima prava zaloge, pridrţaja i prvenstvene naplate kao sredstava obezbjeĎenja njegovih potraţivanja prema komitentu. Pravni reţim ovih obaveza podvrgnut je općim pravilima obligacionog prava. 1.4. ODGOVORNOST STRANAKA

Odgovornost posrednika – administrativna i krivičnopravna odgovornost su odreĎene općim propisima koji se posebno konkretiziraju za propuste u voĎenju posredničke knjige. Imovinskopravna odgovornost u principu se ravna prema općim pravilima obligacionog prava (subjektivna odgovornost). Postoje 3 posebna slučaja imovinske odgovornosti. Prva 2 se odnose na situacije kada posrednik odgovara za štetu koju je komitent pretrpio zbog toga što je doveden u vezu sa: (1) poslovno nesposobnim licem, pod uslovom da je posrednik to znao ili morao znati; ili (2) licem za koje je posrednik znao ili morao znati da neće moći izvršiti ugovorne obaveze. Treći slučaj je odgovornost posrednika za nepoštivanje obaveze čuvanja poslovne tajne. Odgovornost komitenta. Komitent za svoje obaveze odgovara po općim pravilima o ugovornoj odgovornosti. Objektivna odgovornost postoji ako se radi o neizvršenju obaveze plaćanja provizije i troškova.

2. TRGOVINSKO ZASTUPNIŠTVO

2.1. POJAM I ZAKLJUĈIVANJE UGOVORA O TRGOVINSKOM ZASTUPANJU

Pojam. Prema ZOO, ugovorom o trgovinskom zastupanju zastupnik se obavezuje da se stalno stara da treća lica zaključuju ugovore sa njegovim nalogodavcem, i da u tom smislu posreduje izmeĎu njih i nalogodavca, a ovaj se obavezuje da mu za svaki zaključeni ugovor isplati odreĎenu naknadu (proviziju). Karakteristike ovog ugovora su: 1. Trajno djelovanje u ime i za račun komitenta; 2. Relativna samostalnost agenta u djelovanju – on nije sluţbenik nalogodavca; 3. Preduzimanje pravnih i faktičkih radnji; 4. Formalnost; 5. Komutativnost; 6. U principu se preuzima samo obaveza rada, a ne i rezultata; 7. Postojanje posebnog odnosa povjerenja – fiduciae, što ovaj ugovor čini poslom intuitu personae. Od posredništva se trgovinsko zastupanje razlikuje u 2 elementa: trajnosti i mogućnosti da se punomoćstvo uključi u poslovni odnos kao njegov integralni dio. Razlike u odnosu na komision i špediciju su u tome što trgovinsko zastupstvo moţe postojati i bez davanja izjava volje za komitenta, a ako je izjava data, zastupnik je daje u ime i za račun komitenta a komisionar i špediter to čini u vlastito ime a za račun komitenta. Zakljuĉivanje ugovora. Za razliku od ugovora o komisionu i posredovanju, ugovor o trgovinskom zastupanju je po zakonu formalan – vaţi samo ako je sklopljen u pisanoj formi. 2.2. BITNI ELEMENTI

Liĉnost trgovinskog zastupnika je bitan element ugovora. Poslovima trgovinskog zastupanja se uglavnom bave trgovinska zastupništva (agencije, agenture), dok se tim poslovima kao sporednom djelatnošću mogu baviti posrednički biroi i druge privredne organizacije.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Predmet ugovora je rad, a ne rezultat rada trgovinskog zastupnika. Sastoji se od 2 komponente: 1. trajnog nastojanja trgovinskog zastupnika da promovira interese svog nalogodavca sa ciljem učestalog

sklapanja ugovora; 2. stalnog posredovanja za komitenta. Ovlaštenje na zastupanje komitenta moţe a ne mora biti predmet ugovora. Mada je punomoćstvo uobičajeno u poslovnoj praksi, ono u predmeg posla ulazi samo na osnovu izričitog sporazuma stranaka. Trgovinski zastupnik i bez posebnog ovlaštenja mora prihvatiti izjave trećih lica sa kojima je komitent sklopio ugovor djelovanjem zastupnika, ukoliko se te izjave tiču nedostataka predmeta ugovora ili drugih relevantnih momenata. Vaţi i obrnuto: zastupnik je ovlašten da i bez posebne punomoći daje izjave potrebne za očuvanje ili osiguranje nalogodavčevih prava i interesa. Cijena poslova iz ugovora o trgovinskom zastupanju se sastoji iz naknade (provizije) i troškova. Ona se prvenstveno odreĎuje ugovorom i najčešće je to odreĎeni procenat od vrijednosti posla. Kao mjerodavan izvor se ugovorom moţe prihvatiti i tarifa agenta. Ukoliko se provizija ne moţe utvrditi na osnovu ugovora ili tarifa, zastupnik prema ZOO »ima pravo na uobičajenu naknadu«. U pogledu visine provizije je moguća sudska intervencija, kao i kod ugovora o posredovanju. Naime, na zahtjev nalogodavca sud će sniziti proviziju na pravičan iznos ako utvrdi da je ona nesrazmjerno velika prema učinjenoj usluzi. Obrnuto ne vaţi, tj. agent nema pravo na istu vrstu zahtjeva ako je provizija nesrazmjerno mala u odnosu na učinjenu uslugu. 2.3. OBAVEZE I PRAVA STRANAKA

Obaveze agencije

1. Glavna obaveza agencije je iznalaţenje saugovaraĉa. Agencija istraţuje i obraĎuje trţište i nastoji što više zainteresirati potencijalne poslovne partnere za djelatnost svog nalogodavca.

2. Uĉestvovanje u sklapanju poslova. Funkcija agencije se ne okončava iznalaţenjem saugovarača, već je agent duţan da po uputstvima nalogodavca učestvuje u zaključenju posla i nastoji sklopiti povoljan ugovor.

3. Davanje obavještenja. Agent je duţan nalogodavcu davati obavještenja o stanju na trţištu, a posebno o prilikama i stanju relevantnim za konkretan posao koji mu je povjeren.

4. VoĊenje knjige ugovora. Kao i posrednik, i zastupnik je duţan voditi knjigu ugovora koje je zaključio u ime nalogodavca, sa podacima o njihovoj sadrţini. Kad zaključi ugovor, zastupnik sastavlja o tome zaključnicu koju podnosi na potpis drugoj ugovornoj strani. Knjiga ugovora i zaključnica mogu posluţiti kao dokaz o sklopljenim ugovorima, ali potpisivanje zaključnice nema uticaja na punovaţnost ugovora. Zastupnik takoĎe vodi i posrednički dnevnik, za poslove u kojima samo posreduje. Tada izdaje i izvode iz dnevnika (posredničke listove).

5. Staranje o interesima nalogodavca je u svim poslovima obaveza agenta, koji je duţan postupati sa paţnjom dobrog stručnjaka. Obavezan je postupati po uputstvima nalogodavca, ali ga je duţan upozoriti ako bi takvo postupanje bilo protiv interesa nalogodavca obzirom na prilike na trţištu. U cilju zaštite nalogodavca, agencija je ovlaštena zahtijevati preduzimanje potrebnih mjera obezbjeĎenja. Ovo ovlaštenje zasnovano je na ZOO, pa se ne mora posebno ugovarati.

6. Primanje izjava od saugovaraĉa. Izjave koje se tiču nedostataka predmeta ugovora, kao i druge izjave u vezi s tim ugovorom, druga strana moţe činiti agenciji umjesto saugovaraču. Takve izjave su punovaţne .

7. Poslovna tajna. Agent je duţan trajno čuvati kao poslovnu tajnu sve što je saznao u vezi s poslom koji mu je povjerio nalogodavac.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


8. Vraćanje stvari primljenih od komitenta. Po prestanku ugovora, agent mora vratiti stvari koje je primio od komitenta, u stanju u kome se one nalaze (uzorci, alati za servisiranje, tehnička uputstva itd). Rok vraćanja nije propisan, pa se utvrĎuje prema okolnostima posla i prirodi stvari.

9. Polaganje raĉuna. Ova obaveza zasnovana je na općim pravilima ugovora o nalogu. Kao gospodar posla, nalogodavac moţe svakodobno traţiti da mu trgovinski zastupnik podnese izvještaj i poloţi račun.

10. Trpljenje odbijanja posla. Posao (ugovor) koji mu je pripremljen nalogodavac moţe prihvatiti ili odbiti. Ako odbije, duţan je savjesnim trećim licima nadoknaditi štetu, pod uslovom da je agent djelovao s duţnom paţnjom.

Obaveze komitenta

1. Prva obaveza jeste predaja materijala koji su agentu potrebni za izvršenje naloga (uzroci, alati, teh.uputstva i sl). Vrsta stvari, vrijeme i način predaje se odreĎuju ugovorom ili po prirodi stvari.

2. Obavještavanje o relevantnim momentima. Ukoliko iz bilo kojih razloga doĎe do promjena bitnih za izvršenje naloga, npr. ako nalogodavac smanji proizvodnju robe za čiju prodaju se stara agencija, duţan je o tome obavijestiti agenciju o potrebi da svede svoje aktivnosti na manju mjeru. Ako to ne učini, odgovaraće agenciji za pretrpljenu štetu.

3. Plaćanje cijene je osnovna obaveza nalogodavca. Ako nije regulisana ugovorom, primjenjuju se dispozitivne odredbe. Obaveza postoji i ako nije izričito ugovorena. Provizija, kao element ukupne cijene usluge, plaća se za:

- ugovore sklopljene posredovanjem agenta; - ugovore koje je agent sklopio sa trećim licima (ako je za to bio ovlašten); - ugovore koje bilo ko (agent ili komitent) sklopi sa bilo kojim trećim licem, ako se radi o isključivoj

agenciji. Obaveza nalogodavca dospijeva »kad ugovor bude izvršen« (ZOO). Agent ima pravo na proviziju i ako ugovor nije izvršen, ako je do toga došlo usljed uzroka na strani nalogodavca. Pored toga, u slučaju neizvršenja ugovora koji je sklopljen sa trećim licem, agent odgovara samo ako je za to posebno jamčio (del credere zastupništvo). Dakle, neizvršenje ugovora od strane trećeg lica ne predstavlja ujedno i neizvršenje ugovora o trgovinskom zastupanju od strane zastupnika. Troškovi koji nisu uračunati u proviziju posebno se naplaćuju.

4. Trpljenje agentovih prava zaloge, pridrţaja (retencije) i prvenstva naplate. Radi obezbjeĎenja naplate svojih potraţivanja koja su nastala u vezi s ugovorom o zastupanju, agencija ima pravo zaloge i retencije na svim stvarima koje je u vezi sa ugovorom primila od nalogodavca i trećih lica, kao i na novcu koji je naplatila za nalogodavca.

2.4. ODGOVORNOST STRANAKA

Odgovornost trgovinskog zastupnika, kao i kod ostalih vršilaca usluga na osnovu naloga, moţe biti administrativna i krivičnopravna. Imovinska odgovornost se ravna prema općim pravilima (subjektivna). TakoĎe postoje 2 posebno ureĎena slučaja odgovornosti:

1. Otkrivanje poslovne tajne, gdje specifičnost postoji u pogledu trajanja obaveze;

2. Poseban slučaj odgovornosti, tj. davanje posebnog pismenog jemstva komitentu da će treće lice ispuniti obaveze na osnovu ugovora koji bude sklopljen djelovanjem agenta. U takvom slučaju, zastupnik odgovara solidarno sa trećim licem za neispunjenje odnosno neuredno ispunjenje ugovora od strane trećeg.

Odgovornost nalogodavca se ravna prema općim pravilima obligacionog prava.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


2.5. POSEBNE VRSTE TRGOVINSKOG ZASTUPANJA

Podjela poslova. Agenti se smatraju generalnim ako svog komitenta mogu zastupati u svim njegovim aktivnostima. Ako je aktivnost ograničena na jednu ili više odreĎenih struka ili vrsta poslova, zastupstvo je specijalno. Istovrsna podjela moguća je i prema obimu ovlaštenja za zastupanje. Neiskljuĉiva i iskljuĉiva agencija. Neisključiva agencija postoji kad i agent i nalogodavac mogu na istom području za istu vrstu poslova imati više partnera. Isključiva postoji onda kad su jedan ili oba partnera vezani samo za jednu osobu. Prema Zakonu, nalogodavac moţe na istom području za istu vrstu poslova imati više zastupnika, ukoliko drugačije nije ugovoreno. Kad je u pitanju agent, vaţi zakonska pretpostavka isključive agencije, odnosno zastupnik ne moţe bez pristanka nalogodavca preuzeti obavezu da na istom području i za istu vrstu poslova radi za drugog nalogodavca. Del credere zastupstvo postoji kad agent posebnim pismenim sporazumom preuzme obavezu jemčenja za ispunjenje obaveza trećeg lica. U ovom slučaju agent ima pravo i na veću proviziju (del credere provizija). 2.6. PRESTANAK UGOVORA

Ugovor moţe biti sklopljen na odreĎeno ili neodreĎeno vrijeme. Ugovor na odreĎeno vrijeme prestaje istekom roka ili okončanjem posla zbog kojeg je sklopljen. Moţe se prećutno produţiti nastavljanjem ugovorenih radnji i nakon isteka roka. Ako je sklopljen na neodreĎeno vrijeme, ugovor moţe prestati sporazumo ili svakodobnim otkazom jedne strane. Uslovi i način otkaza ureĎuju se ugovorom, a ako to nije precizirano primjenjuju se dispozitivne zakonske odredbe. ZOO predviĎa 2 osnovne situacije: raskid sa otkaznim rokom i bez njega. Kod raskida sa otkaznim rokom, ugovor se moţe raskinuti istekom svakog kalendarskog tromjesečja. Ako je ugovor trajao kraće od 3 godine, otkazni rok je najmanje 1 mjesec, a ako je trajao duţe od 3 godine, otkazni rok je 2 mjeseca. Drugačije se moţe ugovoriti, ali otkazni rok ne smije biti kraći od 1 mjesec. Raskid bez otkaznog roka moţe nastupiti ako stranka za to ima »ozbiljne razloge«. Druga strana se mora obavijestiti o tim razlozima. Ako razlog raskida nije dovoljno ozbiljan, izjava se neće smatrati raskidom nego otkazom, pa će trebati da protekne otkazni rok. Strana koja je neosnovano dala otkaz usljed kojeg je došlo do raskida, duţna je obeštetiti drugu stranu.

3. KOMISION

3.1. POJAM I ZAKLJUĈIVANJE KOMISIONOG POSLA

Pojam. Ugovorom o komisionu se komisionar obavezuje da za naknadu (proviziju) obavi u svoje ime i za račun komitenta jedan ili više poslova koje mu povjerava komitent. Po svojoj pravnoj prirodi, ugovor o komisionu je ugovor o nalogu. U poslovnom svijetu, ovaj posao naziva se komisijom. Komisionar posao koji mu je povjeren obavlja kao svoj i radi u vlastito ime, ali rezultati komisije pripadaju komitentu. Treće lice kao stranka u komisiji zna samo za komisionara. Za to treće lice je odnos komisionara i komitenta u principu irelevantan. U komisionom poslu bitno je pitanje vlasništva na stvari koja je predmet komisione prodaje ili kupovine. U oba slučaja stvar je u vlasništvu komitenta, kod komisione prodaje sve do njene isporuke trećem licu, a kod komisione kupovine odmah po prijemu isporuke. Ovo je bitno naglasiti zbog pravnih posljedica koje iz istog proizilaze. Naime, u slučaju stečaja komisionara komitent polaţe izlučno pravo na stvar koja je predmet komisione kupovine, a koja se zatekla u posjedu komis ionara.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Još jedno bitno pitanje jeste odgovornost za evikciju. Ako je komisionar primio na prodaju stvar od komitenta koji nije njen vlasnik, i tu stvar prodao, za pravne mane odgovara komitent a ne komisionar. Postoje i drugačija mišljenja, koja se zasnivaju na činjenici da komisionar stvar prodaje u svoje ime i da je za treće lice irelevantan odnos izmeĎu komisionara i komitenta. Zakljuĉivanje ugovora. Ugovor o komisionu po pravilu je konsenzualan i neformalan. Moţe se zasnovati ponudom i prihvatom, nalogom i konkludentnim radnjama. Nalogom se ugovor zaključuje sa komisionarom kome je taj posao profesija. Nalog se moţe dati na bilo koji pogodan način, a smatra se prihvaćenim ako ga komsionar ne odbije »odmah«, odnosno »bez odgaĎanja«. Navedeni termini predstavljaju pravne standarde, pa se njihovo značenje utvrĎuje prema okolnostima konkretnog slučaja. Ako nema izričite ponude i prihvata, odnosno naloga, predaja i prijem stvari odnosno novca mogu predstavljati konkludentne radnje zakjučivanja ugovora o prodajnom odnosno kupovnom komisionu. 3.2. BITNI ELEMENTI

Liĉnost komisionara. Ugovor o komisionu je intuitu personae. Zato komisionar mora nalog izvršiti lično. Predmet ugovora je pravni posao koji komitent povjerava komisionaru da ga obavi za njegov račun. To je najčešće prodaja neke komitentove stvari ili kupovina za račun komitenta, a moţe biti i plaćanje za račun komitenta, špedicija, transport itd. Predmet komisiona moţe biti i izdavanje mjenice. Komisionar mora naloţene poslove i da obavi. Dakle, on ugovorom na sebe preuzima obavezu rezultata. Cijena. Komisionar posao obavlja uz naknadu – proviziju. Provizija mu pripada i kad nije posebno ugovorena. Iznos se obično ugovara (procentualno ili paušalno), a ako iznos nije ugovoren provizija se utvrĎuje prema obavljenom poslu i poslovnom rezultatu. Ako je provizija nesrazmjerno visoka u odnosu na obavljeni posao i poslovni rezultat, komitent moţe zahtijevati da je sud snizi na pravičan iznos. Obrnuto ne vaţi, tj. komisionar ne moţe analogno traţiti višu naknadu. 3.3. OBAVEZE STRANAKA

Obaveze komisionara. Osnovna obaveza komisionara je da postupi po nalogu. U zavisnosti od stepena obaveznosti uputstava koja u nalogu komitent daje komisionaru, postoji više vrsta naloga:

1. Fakultativni nalog – komisionaru se ostavlja sloboda da djeluje onako kako smatra da je najbolje za komitenta.

2. Demonstrativni ili indikativni nalog – komitent je dao upustva za postupanje, ali komisionar ima pravo (čak i obavezu) da odstupi od tih uputstava ako smatra da je to u interesu komitenta. Ako za to u konkretnom slučaju ima vremena, komisionar treba obavijestiti komitenta o namjeri i potrebi da odstupi od primljenih uputstava.

3. Limitni (limitirani, limitativni) nalog – kod ove vrste naloga komitent odreĎuje gornju i/ili donju granicu cijene po kojoj komisionar moţe prodati odnosno kupiti odreĎenu stvar odnosno uslugu. Ako se komisionar nije pridrţavao naloga, komitent moţe odbiti posao pod uslovom da »odmah« o tome obavijesti komisionara. U takvom slučaju komisionar moţe ponuditi da nadoknadi razliku izmeĎu limitirane i postignute cijene, a komitent je tada obavezan da prihvati rezultat posla.

4. Imperativni nalog – komisionar se mora striktno pridrţavati komitentovih uputstava i nareĎenja. U suprotnom, komitent moţe odbiti rezultat posla.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Bez obzira na vrstu naloga, komisionar ga načelno mora izvršiti sam. Ispunjenje naloga moţe povjeriti podkomisionaru u 3 slučaja: 1. Ako je tako ugovoreno; 2. Ako je komitent naknadno dao svoj pristanak; 3. Bez odobrenja komitenta, ako je komisionar na to bio »primoran okolnostima«, tj. ako nije mogao na

drugi način sačuvati interese komitenta. U svakom slučaju, komisionar odgovara za izbor zamjenika (culpa in eligendo) i za uputstva koja mu je dao (culpa in instruendo). Za rad podkomisionara ne odgovara. Obavještavanje o poslu. Komisionar je duţan da komitenta na njegov zahtjev obavještava o poslu u toku njegovog trajanja. Ako je to potrebno, komisionar je duţan da komitenta i bez njegovog zahtjeva obavještava o relevantnim momentima posla, posebno ako se situacija na trţištu mijenja i kad je vjerovatno da bi usljed drugačijih okolnosti i uslova komitent mogao izmijeniti nalog. Komisionar je takoĎe po našem pravu duţan da komitentu daje podatke o trećem licu sa kojim je zaključio posao za račun komitenta. Ako bi stvar koja je komisionaru povjerena na prodaju mogla izgubiti dio svoje vrijednosti zbog odreĎenih promjena koje su na njoj nastupile, komisionar je duţan o tome obavijestiti komitenta i traţiti uputstva. Ako ta uputstva ne dobije na vrijeme, a postoji opasnost znatnijeg oštećenja stvari, komisionar je duţan stvar prodati na najpogodniji način sa paţnjom dobrog privrednika. Obaveza obavještavanja postoji i ako komisionar prilikom preuzimanja ustanovi oštećenje na robi koju mu je uputio komitent. Odgovaraće za štetu koja nastane usljed neizvršenja ili neurednog izvršenja ove obaveze. Zaštita komitentovih interesa. Komisionar je duţan u svakoj prilici i u svakom pogledu čuvati interese svog nalogodavca. Duţan je npr.utvrĎivati količinu, kvalitet, stanje pakovanja robe, mora preduzimati mjere ako se pokaţu mane na stvari, ulagati prigovore i sl. Ĉuvanje stvari. Komitent je obavezan da paţnjom dobrog privrednika čuva stvari koje su mu povjerene. Iz ove obaveze proizilazi odgovornost za štetu, koje se komisionar moţe osloboditi samo ako dokaţe da se šteta nije mogla izbjeći i pored njegove naročite paţnje. Osim toga , ako je propustio osigurati stvar mada je na to bio obavezan nalogom ili zakonom, komisionar odgovara i za slučajnu propast ili oštećenje stvari. Predaja rezultata posla. Komsionar je duţan da »bez nepotrebnog odlaganja» preda rezultat posla i poloţi račun o svom djelovanju. Sve koristi posla pripadaju komitentu. Zato je komisionar duţan predati i eventualno postignuti višak iznad cijene, dodatno dobijene stvari itd. On ne moţe imati nikakve neposredne koristi od posla jer je njegova korist isključivo u proviziji. Komisionar po pravilu ne moţe robu koja mu je povjerena prodati na kredit, odnosno ne moţe davati avans trećem licu za stvar koju kupuje za račun komitenta. Komitentu mora predati posao završen u skladu sa nalogom. Za one poslove gdje je takav način rada uobičajen, smatra se da komisionar moţe davati avans, odnosno kredit ukoliko mu to nalog ne zabranjuje. Ĉuvanje poslovne tajne je trajna obaveza komisionara. Kao tajna se od trećih lica čuvaju podaci o poslovima koje je komisionar zaključio, kao i o činjenicama koje je saznao u izvršenju tih poslova. Obaveze komitenta. Komitent je duţan dati komisionaru sredstva za izvršenje naloga. Davanje avansa (predujma) nije predviĎeno zakonom, pa ga komitent nije duţan dati ako drugačije nije ugovoreno. Plaćanje naknade (provizije). Obaveza plaćanja provizije postoji i ako nije izričito ugovorena. Provizija se po pravilu plaća za rezultat rada komisionara, a ne za sam rad. Izuzetno, komisionar ima pravo na punu proviziju u slučaju kad je u izvršenju posla bio spriječen uzrokom za koji odgovara komitent. Ako se posao

WWW.BH-PRAVNICI.COM


ne izvrši zbog razloga za koji ne odgovaraju ni komisionar ni komitent, komisionar ima pravo na »odgovarajuću naknadu«, koja nije provizija već naknada za trud. Visina se odreĎuje prema okolnostima konkretnog slučaja. Ako je ugovoreno da komisionar postepeno izvršava posao, ima pravo traţiti srazmjeran dio naknade poslije svakog djelimičnog izvršenja posla. Ako za isti posao primi nalog od dvojice komitenata (npr.jedan mu daje robu i nalog za prodaju, a drugi nalog za kupovinu upravo te robe), pa jednim poslom ispuni oba naloga, pripada mu provizija od obojice komitenata. Troškovi. Komitent je duţan da komisionaru nadoknadi sve korisne troškove i izdatke u vezi sa poslom koji prevazilaze obim normalnih troškova poslovanja (redovni troškovi su uračunati u proviziju). Komisionar ima pravo i na kamatu od dana kad su troškovi učinjeni. Trpljenje komisionarovih prava zaloge, retencije i prvenstvene naplate. Komisionar ima pravo zaloge i pridrţaja na robi odnosno stvarima koje su u njegovom posjedu. S tim stvarima moţe postupati kao zaloţni povjerilac. Pravo pridrţaja i zaloge pripada mu za obezbjeĎenje potraţivanja iz svih komisionih poslova koje je obavljao za komitenta, a ne samo iz posljednjeg posla na osnovu kojeg se kod njega nalazi roba odnosno novac. Prihvatanje komisionara kao saugovaraĉa u komisiji. Načelno se komisionar ne moţe naći u ulozi saugovarača komitenta, tj. ne moţe prodati svoju stvar komitentu odnosno ne moţe kupiti stvar od komitenta, a zbog sukoba interesa. Naš ZOO dozvoljava komisionaru da bude saugovarač u komisiji samo na osnovu sporazuma sa komitentom. I kad je saugovarač u komisiji, komisionar ima pravo na proviziju za obavljeni posao. Reţim troškova je takoĎe nepromijenjen. 3.4. ODGOVORNOST STRANAKA

Odgovornost komisionara. Imovinska odgovornost podvrgnuta je općim pravilima obligacionog prava. Subjektivna je, jer se odnosi na nenovčane obaveze. Konkretizacija ovih pravila je posebno istaknuta za pojedine situacije koje se tiču isključivo komisiona, ili za one u kojima se primjenjuju pravila ugovora o nalogu kao supsidijaran izvor. U prvu grupu spadaju slijedeći slučajevi neispunjenja ugovora: 1. Sklapanje posla pod uslovima koji su nepovoljniji od naloţenih – povlači obavezu plaćanja razlike i

naknade ostale štete; 2. Prodaja robe osobi za čiju je prezaduţenost komisionar znao ili morao znati; 3. Propuštanje paţnje dobrog privrednika pri čuvanju robe komitenta; 4. Propuštanje pregleda i obavještavanja o utvrĎenim nedostacima poslane robe; 5. Izostanak ispunjenja ugovora od strane trećeg kod komisiona stare del credere. U drugu grupu spadaju dva slučaja odgovornosti nalogoprimca: 1) upotreba komitentovog novca za sopstvene svrhe – komisionar je duţan platiti kamatu po najvišoj

dopuštenoj stopi, računajući od dana prijema, odnosno od dana kad je trebao predati novac komitentu; 2) Ako je izvršenje posla povjereno istim nalogom nekolicini komisionara, svi komisionari solidarno

odgovaraju za ispunjenje ukoliko drugačije nije izričito ugovoreno. Odgovornost komitenta se ravna prema općim pravilima obligacionog prava. Osim toga, komitent je duţan komisionaru nadoknaditi štetu koju je ovaj bez svoje krivice pretrpio u izvršenju naloga. Posebno se

WWW.BH-PRAVNICI.COM


primjenjuju pravila o odgovornosti za ispunjenje novčanih obaveza, što znači da je odgovornost komitenta objektivna. 3.5. POSEBNE VRSTE KOMISIONA

Jemstvo za ispunjenje obaveze trećeg (komision star del credere) se posebno ugovara. To moţe biti u ugovoru o samom komisionom poslu, ili u posebnom sporazumu. Ovim ugovorom komisionar preuzima garanciju komitentu da će izvršiti nalog i sklopiti ugovor i jemstvo da će treće lice izvršiti svoje obaveze. Kod nekih poslova se pretpostavlja da za njih komisionar preuzima del credere, mada to nije izričito ugovoreno. Općeprihvaćeno je da postoji komision del credere ako se za posao ugovori dvostruko veća provizija od propisane odnosno uobičajene, mada ovo rješenje ne postoji u ZOO. Konsignacija je takav komisioni posao u kome se ugovara da komitent šalje komisionaru robu na stovarište, a komisionar mu otvara kredit na osnovu primljene robe ili mu unaprijed isplaćuje dio cijene. Komisionar prima na prodaju robu koja ostaje u vlasništvu komitenta, mada je dao dio cijene u kreditu ili u obliku avansa. Kredit se po pravilu daje u iznosu niţem od vrijednosti robe (obično 60-90%), kako bi se komisionar kao konsignator obezbijedio u slučaju pada cijene. Kad konsignator proda robu, iz postignute cijene naplaćuje prvenstveno iznos kojim je kreditirao komitenta, kao i kamatu i ostale troškove. Dok ne preda robu, komisionaru pripada zaloţno pravo čak i ako roba nije u njegovom posjedu, dok se nalazi u skladištu ili je kod vozara na putu. Zaloţno pravo ima za iznos svih potraţivanja, a ne samo za glavnicu. Konsignacioni posao je čest za robe velike vrijednosti (npr.automobili), kao i kod roba iz uvoza. 3.6. PRESTANAK UGOVORA

Opća pravila. Ugovor moţe prestati na jedan od općih načina: urednim ispunjenjem, sporazumnim raskidom, usljed objektivne nemogućnosti ispunjenja, prestankom subjektiviteta komisionara obzirom da je ugovor intuitu personae, te istekom vremena na koje je ugovor zaključen. Opoziv i otkaz komisiona vrši se po pravilima koja vaţe za ugovor o nalogu. Opoziv vrši komitent, a otkaz komisionar. Komitent duguje komisionaru odgovarajući dio naknade za učinjeni trud i naknadu štete ako je od ugovora odustao bez osnovanih razloga. S druge strane, komisionar duguje naknadu štete komitentu ako otkaţe ugovor »u nevrijeme« i bez »osnovanog razloga«. Komisionar je duţan i nakon otkaza obavljati one poslove koji ne trpe odlaganje sve dok komitent ne bude mogao po redovnom toku stvari preuzeti brigu o njima.

4. USKLADIŠTENJE

4.1. POJAM I ZAKLJUĈENJE UGOVORA O USKLADIŠTENJU

Prema ZOO, ugovorom o uskladištenju skladištar se obavezuje da primi i čuva odreĎenu robu i da preduzima potrebne ili ugovorene mjere radi njenog očuvanja u odreĎenom stanju, te daje preda na zahtjev ostavioca ili druge ovlaštene osobe, a ostavodavac se obavezuje da mu za to plati odreĎenu naknadu. Po Zakonu o trgovini, skladišni posao se ubraja u trgovinske usluge, a uslugama uskladištenja se naročito smatraju smještaj i čuvanje robe, kao i »drugi poslovi i radnje koji se uobičajeno obavljaju uz smještaj i čuvanje robe«. Ugovor o uskladištenju je teretan, dvostrano obavezan, komutativan, konsenzualan i neformalan. Po svojoj pravnoj prirodi svrstava se u ugovore o ostavi.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Zakljuĉivanje ugovora moţe se izvršiti na bilo koji način na koji se zaključuju konsenzualni ugovori, uključujući i nalog. Uobičajena praksa je da se uskladištenje vrši na osnovu dispozicije. Posao je sklopljen kad skladišno preduzeće primi i potpiše dispoziciju i na nju stavi pečat preduzeća sa datumom. Jedan primjerak ovako potpisanog naloga za uskladištenje dobija ostavilac i on mu sluţi kao dokaz o zaključenju ugovora i o pravu da raspolaţe robom. Ugovorni odnos se zasniva konkludentnim radnjama kad se roba u skladište upućuje preko vozara. U takvom slučaju se ostaviocem smatra vlasnik robe, a ne vozar koji je predao robu u skladište. 4.2. BITNI ELEMENTI UGOVORA O USKLADIŠTENJU

Stranke. Kao ostavilac se moţe pojaviti svaki subjekt prava. On ne mora biti i vlasnik stvari. Pruţanjem usluga uskladištenja privredni subjekti mogu se baviti kao osnovnom ili kao sporednom djelatnošću (skladišna preduzeća, prevozničke i špediterske organizacije). Pošto je skladištar duţan da sam čuva stvari, njegova ličnost ima neka svojstva bitnog elementa ugovora. Javna skladišta mogu biti opća i specijalna. Opća primaju robu bez obzira na vrstu i pakovanje i čuvaju je odvojeno od druge. Specijalna skladišta čuvaju samo neke vrste robe i mogu miješati robu iste vrste. Javna skladišta mogu poslovati i kao carinska skladišta. Za njihovo osnivanje potrebno je odobrenje Uprave carina. Carina se ne plaća dok je roba u skladištu, već prilikom njenog iznošenja. Konsignaciona skladišta su skladišta privrednih organizacija u kojima je smještena uvozna roba kojim te organizacije trguju kao zastupnici inostranih firmi na osnovu ugovora o konsignaciji. Roba je pod carinskim nadzorom, a ocarinjuje se nakon prodaje, kad se iznosi iz skladišta. Predmet posla je smještaj i čuvanje robe, te vršenje radnji koje se uz to uobičajeno obavljaju, odnosno dodatnih radnji koje se predviĎaju ugovorom. Uobičajene radnje mogu biti npr. vagan je, manipulisanje (čišćenje, pakovanje, sortiranje i sl), vaĎenje uzoraka, osiguranje, carinjenje itd. Skladišno preduzeće se ne moţe baviti kupovinom i prodajom robe ni za svoj niti za tuĎi račun. Cijena usluge se sastoji iz naknade za osnovnu uslugu i sporedne usluge skladištara, naknade za posebne izričito ugovorene usluge i opravdanih troškova učinjenih u interesu ostavioca. Za razliku od ostave kao posla graĎanskog prava, cijena se u uskladištenju kao privrednom poslu ne mora posebno ugovarati. Po pravilu su cijene propisane tarifom, koja moţe biti sastavni dio uslova poslovanja, a preduzeće je moţe donijeti i posebnim općim aktom (odvojeno od uslova poslovanja). 4.3. OBAVEZE STRANAKA

Obaveze skladištara. Prijem robe . Javno skladište je duţno primiti na smještaj i čuvanje robu prema prihvaćenom nalogu. Prilikom prijema skladištar provjerava podatke o identitetu i stanju robe. Eventualne nedostatke skladištar pismeno konstatuje, jer se u suprotnom smatra da je robu primio onako kako glasi dispozicija. Robu u zatvorenoj ambalaţi skladištar ne mora provjeravati. On odgovara samo ako je ambalaţa oštećena za vrijeme skladištenja. Javno skladište prima robu prema teţini deklarisanoj u dispoziciji i ne odgovara za tu teţinu. Samo na izričit zahtjev ostavioca skladište je duţno vagati robu, ako moţe i u tom slučaju odgovara i za teţinu. Osim toga, skladište ima pravo vagati robu ako posumnja u deklarisanu teţinu i ako ustanovi razliku ovlašteno je po naĎenoj teţini naplatiti uslugu i troškove vaganja.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


VoĊenje skladišne knjige. Javno skladište duţno je voditi skladišnu knjigu sa podacima o ostaviocu i robi. U knjigu se unosi ime i adresa ostavioca, podaci o robi koja se prima, dan prijema, uslovi smještaja, obaveze u pogledu sporednih radnji, te mjere i nalozi ostavioca. Izdavanje potvrde. Javno skladište je duţno ostaviocu izdati potvrdu, koju u našim skladištima često zamjenjuje obavijest o uskladištenju tereta, sa podacima iz skladišne knjige. Potvrda odnosno obavijest sluţi kao dokaz o prijemu robe i kao isprava za podizanje uskladištene robe. Ako javno skladište izda skladišnicu, potvrda se vraća prilikom izdavanja skladišnice. Ĉuvanje robe. Javno skladište je duţno povjerenu robu čuvati sa paţnjom dobrog privrednika. S tim u vezi skladištar je duţan voditi nadzor nad robom i u nekim slučajevima ostaviocu predlagati potrebne mjere ili traţiti novu dispoziciju. Ako to interesi ostavioca zahtijevaju, skladištar moţe preduzeti potrebne mjere ne čekajući novu dispoziciju. Skladištar bez pristanka ostavioca ne moţe predati robu drugome na čuvanje. Ako bi to učinio, odgovarao bi i za slučajnu propast ili oštećenje robe. Skladište je obavezno robu čuvati do isteka roka, a ostavilac ima pravo podići robu i prije isteka ugovorenog roka uz obavezu naknade štete skladištu. Ako rok čuvanja nije ugovoren, zakon predviĎa rok od 1 godine. Po isteku zakonskog ili ugovorenog roka, skladištar je ovlašten da robu proda na javnoj prodaji, o čemu je duţan da ostavioca prethodno obavijesti. Osiguranje robe. Javno skladište duţno je robu osigurati od rizika za koje postoji obavezno osiguranje, kao i od rizika koje stranke utvrde ugovorom. Ako je ugovorom samo utvrĎena obaveza osiguranja a rizici ne budu precizirani, skladištar je duţan izvršiti osiguranje od uobičajenih rizika. Prodaja robe u kvaru. Ako se na uskladištenoj robi dešavaju neotklonjive promjene usljed kojih postoji opasnost od njenog kvarenja, skladištar je duţan obavijestiti ostavioca i traţiti uputstvo za postupanje. Ako to uputstvo ne dobije blagovremeno ili ako to ostavilac ne bi mogao učiniti na vrijeme po njegovom pozivu, skladištar je duţan da robu proda sam, na trošak i rizik ostavioca (ZOO). Pregled robe. Javno skladište je duţno dopustiti ostaviocu i licima koja on ovlasti da pregledaju uskladištenu robu i uzimaju uzorke. Oĉuvanje prava ostavioca. Javno skladište mora preduzeti radnje za očuvanje prava ostavioca. To se posebno odnosi na slučaj kad robu prima od vozara ili špeditera. Postupanje po nalogu. Skladištar je obavezan da preduzima radnje koje su nareĎene nalogom i radnje koje su predviĎene uslovima poslovanja. Izdavanje robe. Duţnost skladištara je da robu izda ostaviocu po isteku roka, odnosno na njegov zahtjev i prije toga. Roba se izdaje u stanju u kojem je primljena, odnosno u stanju koje je predviĎeno ugovorom. Specijalna skladišta, silosi i elevatori ne moraju izdavati istu robu, već robu iste vrste i kvaliteta. To je posljedica njihovog prava da miješaju robu. Upozorenje na mane. Skladište je duţno ostavioca upozoriti na mane ili prirodna svojstva stvari, kao i na neispravnu ambalaţu ako bi usljed toga moglo doći do štete na robi. Obaveze ostavioca. Predaja robe i dokumenata. Ostavilac je duţan da preda robu za koju je sklopio ugovor (dao dispoziciju) na smještaj i čuvanje. Ako to ne učini, smatra se da je odustao od ugovora i snosi odgovornost. Uz robu je duţan predati potrebne dokumente.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Pregled robe pri prijemu i reklamacija. Prema izričitoj zakonskoj odredbi, primalac robe je duţan robu pregledati u trenutku njenog preuzimanja. Ako ništa posebno nije ugovoreno, pregled se vrši na uobičajeni način, uvidom u spoljnje stanje robe i pakovanja. Ako je nedostatak vidljiv, primalac mora »odmah« sačiniti reklamaciju i o nedostatku obavijestiti skladištara. Ako to ne učini, smatra se da je roba uredno primljena. Rok za reklamaciju skrivenih nedostataka je 7 dana od dana preuzimanja. Plaćanje usluge. Naknadu plaća stranka koja je izdala dispoziciju. Po pravilu se plaća prilikom izdavanja robe sa skladišta. Ostavilac moţe u dispoziciji navesti da naknadu plaća neko treće lice, ali samo uz pristanak tog lica. Ako korisnik ne plati naknadu i ne podmiri ostale troškove u roku, skladištar moţe postupiti kao zaloţni povjerilac da bi naplatio svoja potraţivanja. 4.4. ODGOVORNOST STRANAKA

Odgovornost skladištara je subjektivna. Kad se radi o radnjama koje nemaju karakter čuvanja robe, odgovornost za neizvršenje se ravna po općim pravilima. Sankcioniranje propusta vezanih za duţnost čuvanja robe je podvrgnuta nekim specifičnim rješenjima. Prema ZOO, skladištar će odgovarati za štetu na robi, osim ako dokaţe da je šteta uzrokovana usljed okolnosti koje se nisu mogle izbjeći ili otkloniti, ili je uzrokovana krivicom ostavodavca, manama ili prirodnim svojstvima robe, te neispravnom ambalaţom. Dakle, skladištar pored odsustva svoje krivice mora dokazati i postojanje nekog od konkretnih uzroka štete navedenih u zakonu. U pogledu količine, skladište odgovara samo za broj komada. Za teţinu samo izuzetno, ako se na to posebno obavezalo ili kad je roba vagana prilikom prijema. Postoje i 2 slučaja objektivne odgovornosti skladištara za štete na robi:

1. Ako skladištar povjeri čuvanje robe drugom bez pristanka ostavodavca ili bez nuţde. U ovom slučaju se moţe osloboditi odgovornosti ako dokaţe da je uzrok štete bila viša sila, osobina robe ili isključiva radnja imaoca prava. Neće odgovarati ni za slučajnu štetu ako dokaţe da bi do nje došlo i u slučaju da je postupao u skladu sa ugovorom;

2. Ako je upotrebljavao stvar bez dozvole ostavioca. Odgovornost ostavioca podvrgnuta je općim pravilima obligacionog prava. To znači da se njegov poloţaj razlikuje zavisno od toga da li je u pitanju novčana ili nenovčana obaveza. 4.5. SKLADIŠNICA

Pojam i znaĉaj skladišnice. Skladišnica je hartija od vrijednosti. To je isprava kojom skladišno preduzeće potvrĎuje da je robu navedenu u toj skladišnici primila na uskladištenje. Javna skladišta koja se bave izdavanjem skladišnica vode matičnu knjigu skladišnica (registar) u koju se unose podaci o ostaviocu, o robi

3,

magacinu gdje je roba smještena, naziv skladišta i datum upisa. Kao hartija od vrijednosti, skladišnica cirkulira u prometu dobara i njena prodaja znači i prodaju robe, a prenosom njenih pojedinih dijelova prenose se i prava sadrţana u tim hartijama – pravo svojine ili pravo zaloga na robi.

3 naziv, vrsta, oznaka, količina, obiljeţja, podaci za odreĎivanje vrijednosti robe, kvalitet, osiguranje, vrijeme

skladištenja, carina, troškovi i takse ko je terete robu.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Izdavanje i prenos skladišnice. Skladišnica se sastoji iz 2 dijela: priznanice i zaloţnice ili varanta (warrant). Skladišnica i svaki njen dio ponaosob su robne hartije od vrijednosti i mogu se prenositi zajedno ili odvojeno. Svaki dio skladišnice ima svoju posebnu funkciju i pravni značaj. Na osnovu priznanice stiče se pravo raspolaganja uskladištenom robom, a na osnovu zaloţnice zaloţno pravo na uskladištenoj robi za iznos koji je označen na zaloţnici. Potpuno pravo raspolaganja robom ima samo onaj ko u rukama drţi oba dijela skladišnice. Skladišnica moţe glasiti na ime ili »po naredbi«. Ako je na ime, prenosi se cesijom, a »po naredbi« se prenosi indosmanom. Indosiranje se vrši na način da imalac skladišnice na poleĎini ispisuje ime onoga na koga prenosi skladišnicu, potpisuje izjavu o prenosu i navodi datum prenosa. Kada se zaloţnica prenosi po prvi put, potrebno je taj prenos upisati i u priznanicu da se zna da je roba zaloţena i za koji iznos. Osim toga, onaj na koga je zaloţnica prenesena odmah mora obavijestiti skladište o prvom prenosu zaloţnice. Skladištar je duţan da to upiše u skladišni registar, a da na zaloţnici konstatuje da je upis izvršen. Upis u skladišni registar je potreban da bi skladištar znao za zalogu i da bi prilikom izdavanja robe mogao postupiti pravilno. Bez ubiljeţavanja na priznanici, na zaloţnici i u registar, zaloţnica se ne moţe prenositi indosamentom. Dalji prenos zaloţnice i priznanice vrši se indosamentom i nije vezan za ove formalnosti. MeĎutim, svako lice koje primi zaloţnicu ili priznanicu, moţe traţiti da se prenos na njega upiše u registar skladišta i skladište je duţno da to učini. Javno skladište moţe robu izdati samo onome ko podnese oba dijela skladišnice. MeĎutim, imalac same priznanice takoĎe moţe zahtijevati da mu se izda roba, pod uslovom da isplati sumu za koju je roba zaloţena i kamatu do dospjelosti zaloţnice. Ta se suma isplaćuje imaocu zaloţnice ili javnom skladištu u njegovu korist. Protest i amortizacija skladišnice. Ako varant nije isplaćen na vrijeme, imalac varanta je duţan to utvrditi protestom kod suda. Tek nakon toga moţe zahtijevati isplatu od prenosilaca kao regresnih duţnika. Imalac zaloţnice koji je u toku regresnog postupka isplatio potraţivanje upisano u zaloţnici, ima pravo zahtijevati prodaju zaloţene robe po isteku 8 dana od dana dospjelosti potraţivanja. Ako se ne bi mogao podmiriti, ima pravo potraţivanja od prethodnih imalaca varanta. Ako varant nije bio prenesen, za razliku odgovara ostavilac ali po pravilima graĎanskog prava. Izgubljena skladišnica ili njen dio se amortiziraju po posebnom postupku koji vodi sud. O pokretanju postupka se obavještava javno skladište i zabranjuje izdavanje robe na koju glasi skladišnica koja se amortizira. Sud javnim oglasom poziva imaoca skladišnice ili njenog dijela da se javi u roku od 60 dana. Ako se pojavi, upućuje se na spor o pravu vlasništva, a ako ne, sud donosi odluku o amortizaciji.

DIO TREĆI

UGOVORI O ORGANIZIRANJU PREVOZA I PREVOZU STVARI

1. UGOVOR O ŠPEDICIJI (OTPREMANJU)

1.1. POJAM, ZNAĈAJ I PRAVNI IZVORI

Ugovorom o špediciji špediter se obavezuje da u svoje ime a za račun komitenta (nalogodavca) organizuje otpremu ili dopremu stvari, te obavi druge uobičajene poslove i radnje uz naknadu. Pravni poloţaj špeditera i komisionara je isti – oba djeluju u svoje ime a za račun komitenta. Razlika je u samoj prirodi poslova koje oni

WWW.BH-PRAVNICI.COM


obavljaju u pravnom prometu. Ugovorom se moţe predvidjeti da špediter djeluje ne u vlastito, već u ime i za račun svog nalogodavca, tj. da radi kao zastupnik. Ovo se mora izričito ugovoriti. Znaĉaj. Špedicija je usluţna djelatnost i sastoji se u stručnoj organizaciji prevoza stvari. Obzirom na sve veću meĎunarodnu razmjenu, raste i njen značaj. Pravni izvori. Za razliku od transporta, špedicija nije regulisana meĎunarodnim konvencijama, ali veliki značaj imaju unificirana pravila i sadrţaji špediterskih isprava, koje je usvojila Svjetska organizacija špeditera (FIATA). ZOO ugovor o špediciji reguliše kao samostalan ugovor, a supsidijarno se primjenjuju i norme koje se odnose na ugovor o komisionu. Značajan izvor prava su i opći uslovi poslovanja špeditera koje donose grupacije špediterskih organizacija ili trgovinske komore. 1.2. ZAKLJUĈIVANJE I BITNI ELEMENTI UGOVORA

Zakljuĉivanje. Ugovor je neformalan, a najčešće se zaključuje tako što komitent dostavlja špediteru dispoziciju. Dispozicija je u obliku standardiziranog formulara koji štampa špediter. Moţe imati značaj ponude ili prihvata, pa čak i uputstva ako je data nakon zaključenja ugovora. U praksi je uobičajeno da se ponuda i prihvat kod ugovora o špediciji daju u pisanoj formi. Ugovor se moţe zaključiti i prećutno, u slučaju da špediter primljenu dispoziciju ne odbije odmah. Ugovor se takoĎe smatra zaključenim kad špediter primi dispoziciju, a izmeĎu stranaka već postoji generalni ugovor o pruţanju špediterskih usluga. Dispozicija se moţe odnositi na vršenje jedne ili nekoliko tačno odreĎenih špediterskih usluga (specijalni nalog), kao i na obavljanje svih usluga špedicije za jednog komitenta i vaţi do opoziva odnosno otkaza (generalni nalog). Špediterske isprave. U praksi se najčešće koriste špediterska potvrda i špediterska transportna potvrda. Špediterska potvrda (FCR) izdaje se nakon što je špediter primio stvari od komitenta. Ona preds tavlja dokaz da je roba primljena na otpremu u naizgled dobrom stanju, s tim što špediter moţe staviti primjedbe na robu i ambalaţu. Potvrda sadrţi: imena komitenta i adresata, oznaku vrste i količine robe, mjesto prijema i mjesto opredjeljenja. Špediterska transportna potvrda (FCT) predstavlja dokaz i da je roba primljena na otpremu, ali i da je špediter zaključio ugovor o prevozu i predao robu na prevoz. Ona uz podatke iz prethodne potvrde sadrţi i informacije o prevoziocu, prevoznom putu i načinu prevoza. Obje potvrde autorizirane su od strane FIATA, ne predstavljaju hartije od vrijednosti, ali je u poslovnoj praksi značajno da obje potvrde uz prezentaciju ugovora o špediciji predstavljaju vjerodostojne isprave za sva plaćanja putem dokumentarnog robnog akreditiva. U meĎunarodnoj špediciji, prilikom kombinovanog prevoza stvari, koristi se špediterski konosman za kombinovani transport (FBL), koji je takoĎe sastavila FIATA, a koji ima osobine hartije od vrijednosti. Bitni elementi ugovora su stranke, predmet špediterske usluge i cijena. Stranke su komitent i špediterska organizacija. Poslovima špedicije bave se trgovačka društva koja su registrirana za tu djelatnost. U ekonomskom smislu, špedicija spada u usluţnu djelatnost. Savremena špediterska druš tva bave se »potpunom« špedicijom, tj. kombinuju špeditersku djelatnost i djelatnost prevoza. Predmet ugovora su pravne i faktičke radnje koje špediter preduzima u cilju prijema, prevoza i predaje stvari. Sadrţaj tih radnji u svakom konkretnom slučaju zavisi od ugovora, a moguće je npr: - zaključivanje ugovora sa prevoznikom ili prevoz robe od strane samog špeditera;

WWW.BH-PRAVNICI.COM


- zaključivanje ugovora o osiguranju; - zaključivanje ugovora o uskladištenju ili skladištenje stvari u vlastitim skladištima; - zaključivanje ugovora o kontroli kvaliteta, kvantiteta i drugih svojstava robe; - obavljanje carinskih i drugih radnji; - utovar, pretovar ili istovar stvari; - sortiranje, pakovanje, prepakivanje, pribavljanje odgovarajućih dokumenata itd. Naknada predstavlja cijenu špediterskih usluga. Moţe biti odreĎena ugovorom, tarifom ili drugim aktom špeditera, a ako nema ni toga cijenu odreĎuje sud. 1.3. OBAVEZE I PRAVA STRANAKA

Obaveze špeditera. Postupanje sa paţnjom dobrog privrednika i zaštita interesa nalogodavca je obaveza špeditera u svakoj situaciji. Rad po uputstvima. Špediter je duţan izvršiti nalog komitenta i postupati onako kako je njime predviĎeno. Obavezan je da bez odlaganja upozori nalogodavca na nedostatke u njegovom nalogu, posebno na one koji ga izlaţu većim troškovima ili šteti. Ako su uputstva nepotpuna, nejasna, protivrječna ili po njima ne moţe postupati, špediter će traţiti dodatna uputstva. Ako za to nema vremena ili mogućnosti, špediter će u svemu postupati onako kako to zahtijevaju interesi nalogodavca. U slučaju odstupanja od naloga, špediter je duţan bez odlaganja obavijestiti nalogodavca. U takvom slučaju odgovaraće i za štetu nastalu usljed više sile, osim ako dokaţe da bi se šteta dogodila i da se pridrţavao uputstava. Zakljuĉivanje ugovora za komitenta. Špediter pravno djeluje u svoje ime, a za račun komitenta. U izvršenju otpreme odnosno dopreme, on koristi usluge drugih subjekata i o tome sa njima zaključuje ugovore. Smatra se da je špediteru uz dispoziciju za otpremu ili dopremu stvari dato i ovlaštenje za plaćanje vozarine i drugih troškova, te je za podmirivanje istih špediter ovlašten traţiti predujam (avans). Instradacija obuhvata izbor prevoznog puta, transportnog sredstva i načina transporta od strane špeditera. Obaveza postoji kad komitent nije odredio elemente za transport stvari koje se otpremaju odnosno dopremaju, a pri izboru je špediter obavezan voditi računa o interesima nalogodavca. Ĉuvanje stvari i zaštita prava. Špediter je duţan čuvati stvari svog komitenta u skladu sa ugovorom, prirodom stvari i drugim okolnostima. Ako stvar nije adekvatno pripremljena za prevoz, špediter je duţan na to upozoriti komitenta. Ako bi čekanje da komitent otkloni nedostatke moglo proizvesti štetu, zakonska obaveza špeditera je da te nedostatke sam otkloni (prepakuje robu, pripremi je za transport i sl). U izvršavanju ove obaveze špediter moţe stvari uskladištiti u svom ili u javnom skladištu. Špediter je duţan prema trećim licima preduzeti sve radnje koje za cilj imaju zaštitu prava komitenta, osim podnošenja odštetnog zahtjeva i voĎenja spora u ime komitenta. Za navedeno bi morao imati izričit nalog komitenta odnosno punomoć. Osiguranje stvari. Ova obaveza dolazi u obzir samo ako je izričito ugovorena, ili ako je za datu vrstu robe zakonom predviĎeno obavezno osiguranje. Osiguranje obuhvata samo osiguranje pošiljke (kargo), a ne i osiguranje prevoznog sredstva (kasko). Ako ugovorom nisu precizirani rizici, špediter je duţan pošiljku osigurati od uobičajenih rizika za tu vrstu prevoza i stvari. Izvršenje carinskih radnji i plaćanje carine . Ova obaveza se prezumira, a nalogom za otpremu stvari preko drţavne granice moţe biti odreĎeno drugačije. Carinjenje stvari se redovno povjerava špediteru, koji je

WWW.BH-PRAVNICI.COM


stručnjak i poznaje carinske propise i olakšice. Pored obavljanja carinskih radnji, špediter je obavezan i da plati carinske daţbine te u tom smislu ima pravo od komitenta traţiti avans u valuti u kojoj se plaća carina. Polaganje raĉuna. Iz prirode špediterskog odnosa proizilazi da je on duţan nakon izvršenja ugovora poloţiti račun komitentu, tj. obračunati troškove i predati sva dokumenta i dokazna sredstva na osnovu kojih bi komitent mogao ostvariti svoja prava prema trećim licima. Špediter je duţan da komitentu preda sve što je primio po osnovu izvršenog posla, što znači i refakcije (povlastice prevozioca). U meĎunarodnoj špediciji je usvojena praksa da se refakcije dijele izmeĎu komitenta i špeditera. Obaveze komitenta. Plaćanje provizije je zakonska obaveza komitenta. Visina se moţe odrediti ugovorom, tarifom ili općim aktom špeditera, te odlukom suda. Moţe biti odreĎena u apsolutnom iznosu ili procentualno. Obuhvata cijenu špediterovog rada, usluga i sve reţijske troškove. Obaveza plaćanja dospijeva kad špediter izvrši svoje obaveze iz ugovora, što je faktičko pitanje. Kod potpune špedicije špediteru pripada i naknada na ime prevoza i naknada za usluge špedicije. Plaćanje troškova i novĉanog predujma (avansa). Pored provizije, komitent je duţan špediteru nadoknaditi sve nuţne i korisne troškove. Plaćanje troškova dospijeva odmah. Zakonsko pravo špeditera je da od komitenta zahtijeva plaćanje avansa za troškove. Obavještavanje o opasnim stvarima i dragocjenostima. Kad na otpremu preda opasne materije, komitent je obavezan obavijestiti špeditera. Na osnovu toga je špediter obavezan preduzeti dodatne mjere čuvanja takvih stvari, a posebno da o tome obavijesti prevoznika. Ako se u pošiljci nalaze dragocijenosti, komitent je obavezan da o tome obavijesti špeditera u trenutku predaje i da mu saopšti njihovu vrijednost. 1.4. ODGOVORNOST I OBEZBJEĐENJE POTRAŢIVANJA

Odgovornost špeditera. Moguće je razlikovati 3 slučaja ove odgovornosti: (1) odgovornost špeditera za vlastite radnje; (2) odgovornost za treća lica i (3) odgovornost kad špediter ima status prevoznika, transportera ili skladištara. Za svoje radnje špediter odgovara po principu pretpostavljene subjektivne krivice. Neće odgovarati ako dokaţe da je šteta nastala usljed više sile, slučaja, zbog prirode i svojstava stvari ili radnji osoba za koje on ne odgovara (komitenta i njegovih ugovornih partnera). Što se tiče odgovornosti za treća lica, špediter odgovara za izbor, ali ne i za rad trećih lica sa kojima je zaključio ugovore (prevoznik, skladištar i sl). Ovo pravilo je dispozitivno, tj. drugačije se moţe ugovoriti. Glavni špediter, koji je zaključio ugovor sa komitentom, moţe angaţovati podšpeditera i meĎušpeditera. Podšpediter je drugi špediter, kome je glavni špediter isključivo vlastitom voljom (bez učešća komitenta) povjerio izvršenje naloga. Glavni špediter odgovara komitentu za rad podšpeditera i ta odgovornost se ne moţe ugovorom isključiti niti ograničiti. MeĎušpediter je drugi špediter kojeg glavni špediter angaţuje na osnovu izričitog ili prećutnog ovlaštenja komitenta ili ako je to očigledno u interesu komitenta. Prema dispozitivnom pravilu, glavni špediter odgovara samo za izbor, ali ne i za rad meĎušpeditera. Kod pune špedicije, kad špediter prevozi ili skladišti stvari on ima status transportera odnosno skladištara i na njega se primjenjuju pravila koja vaţe za te subjekte. Zato je bitno utvrditi do kojeg trenutka je špediter djelovao u funkciji špeditera, a od kojeg kao prevoznik ili skladištar. ObezbjeĊenje potraţivanja špeditera. Špediter ima zakonsko zaloţno pravo i pravo retencije, uz uslov pravnog koneksiteta. Naime, zaloga i retencija se odnose na stvari iz istog ugovora iz kojeg potiče samo potraţivanje. Špediter ne moţe za ostvarivanje prava iz jednog ugovora upotrijebiti pravo zaloge i retencije

WWW.BH-PRAVNICI.COM


na stvarima iz drugog ugovora sa istim komitentom. Zaloţno pravo i retencija vaţe sve dok stvari špediter drţi u posjedu, odnosno dok u rukama ima ispravu pomoću koje moţe raspolagati stvarima. 1.5. POSEBNI SLUĈAJEVI ŠPEDICIJE

Fiksna (forfetna) špedicija ugovara se izričito. Obično se ugovara posebna klauzula, koja se u poslovnom svijetu naziva forfetni stav ili kraće forfet. Fiksna špedicija ima 2 osnovne karakteristike: (1) naknada se ugovara u fiksnom iznosu i (2) špediter po zakonu odgovara za rad prevoznika i trećih lica koja je angaţovao u izvršenju naloga komitenta. Fiksna naknada je ukupna novčana svota koja obuhvata proviziju špeditera, vozarinu prevoznika i sve ostale troškove. Zbirna (skupna) špedicija postoji kad špediter skuplja pojedinačne pošiljke različitih komitenata i formira zbirne tovare koje na osnovu ugovora sa prevoznikom transportuje na odreĎene destinacije. Time se smanjuju troškovi i ostvaruje veća poslovna saradnja špeditera i prevoznika. Opće pravilo u našem pravu je da špediter ima ovlaštenje za organizovanje zbirne špedicije. Isključenje se mora izričito ugovoriti. Špediter ima pravo na posebnu dodatnu naknadu u slučaju da se zbirnom špedicijom postigne pozitivna razlika u vozarini u korist komitenta. Istovremeno, špediter odgovara za gubitak ili oštećenje stvari koji nastanu za vrijeme prevoza, do kojeg ne bi došlo da nije organizirana zbirna špedicija.

2. UGOVOR O PREVOZU STVARI ŢELJEZNICOM

2.1. POJAM UGOVORA I PRAVNI IZVORI

Pojam. Ugovorom se ţeljeznica kao transporter obavezuje da preveze stvar do uputne stanice i preda je primaocu, a pošiljalac se obavezuje da ţeljeznici isplati ugovorenu prevozninu (vozarinu). Pravni izvori. BiH je od 1994.godine članica Konvencije o meĎunarodnim ţeljezničkim prevozima (COTIF, 1980). Osim toga, u Ţenevi je 1980.godine usvojena Konvencija UN o meĎunarodnom multimodalnom prevozu robe. Unutrašnji izvori su Zakon o ugovorima o prevozu u ţeljezničkom saobraćaju i ZOO. U autonomne izvore spadaju tarife koje imaju karakter općih uslova poslovanja. 2.2. ZAKLJUĈIVANJE UGOVORA

Ugovor je neformalan i realan. Zaključen je kad ţeljeznica primi stvari na prevoz, sa tovarnim listom. Ovjeren tovarni list je dokazno sredstvo o zaključenom ugovoru. Tovarni list i prenosivi tovarni list. Tovarni list je javna isprava koja se izdaje prilikom pr ijema stvari na prevoz. Njegov sadrţaj je odreĎen zakonom, a obavezni sastojci su: mjesto i datum sastavljanja, naziv uputne stanice, podaci o primaocu i pošiljaocu (naziv i sjedište), vrsta i masa stvari, broj kola, prevozni i drugi troškovi, te spisak isprava koje se prilaţu uz tovarni list. Popunjava se u više primjeraka, s tim što duplikat nema svojstvo tovarnog lista i na osnovu njega se ne moţe vršiti prijem stvari. Donosilac tovarnog lista smatra se punomoćnikom pošiljaoca i ovlašten je da preduzima radnje u njegovo ime. Izuzetak postoji u slučaju kad je donosilac tovarnog lista adresat (primalac stvari). On radnje preduzima u vlastito ime, a ne kao punomoćnik pošiljaoca. Tovarni list po pravilu nije prenosiv na treća lica. Ţeljeznica i pošiljalac se mogu sporazumjeti da prevo-zilac izda prenosivi tovarni list koji moţe glasiti po naredbi ili na donosioca, s tim što prenosivost mora izričito biti navedena na tovarnom listu uz potpis obje strane. Prenosivi tovarni list je vrijednosni papir.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Ograniĉenja slobode ugovaranja postoje i za pošiljaoca i za ţeljeznicu. Za pošiljaoca se ogledaju u tome što je on duţan da za svaku pošiljku preda posebno ispunjen tovarni list i to na obrascu koj obavezno sastavlja ţeljeznica u skladu sa općim uslovima poslovanja i tarifom. Time se pošiljaocu ograničava sloboda konstituisanja prava i obaveza, jer je dobrim dijelom sve unaprijed odreĎeno. Ograničenja za ţeljeznicu proizilaze iz javnopravnog karaktera njene djelatnosti, što se ogleda u obaveznosti ugovaranja i ograničenjima u izboru saugovarača. 2.3. ELEMENTI UGOVORA

Bitni elementi ugovora su: ugovorne strane, primalac, uputna stanica, predmet prevoza, mjesto i datum, troškovi.

- Ugovorne strane su prevoznik (ţeljeznica) i pošiljalac, tj. ţeljeznica (ŢTO sa statusom javnog preduzeća) i stranka. Pošiljalac ne mora biti vlasnik robe.

- Primalac je lice ovlašteno da u istovarnoj stanici iskupi tovarni list i preuzme stvari. Faktički je to lice na koje je adresirana pošiljka. Ista osoba se moţe pojaviti i u ulozi pošiljaoca i u ulozi primaoca.

- Uputna (istovarna) stanica je ţeljeznička stanica do koje roba treba da se preveze. Za tačnost upisa uputne stanice u tovarni list odgovara pošiljalac.

- Predmet prevoza upisuje se u tovarni list - vrsta, količina i masa stvari. Stvari se označavaju komercijalnim nazivima ili nazivom upotrijebljenim u tarifi. Ţeljeznica moţe provjeravati te podatke, kao i način pakovanja stvari. Zbog nedostataka u pakovanju moţe odbiti prijem stvari na prevoz ili iste primiti uz zahtjev da pošiljalac na tovarnom listu potvrdi nedostatke, u kojem slučaju na sebe preuzima odgovornost za eventualnu štetu.

- Mjesto i datum zaključenja ugovora su mjesto i datum navedeni na ţigu otpravne stanice koji ona stavlja na tovarni listi prilikom prijema stvari na prevoz.

- Prevozni i drugi troškovi odreĎuju se tarifom. Naplata po tarifi je pravo i obaveza ţeljeznice.

- Ako je predviĎeno da prilikom prevoza treba obaviti neke radnje (carinjenje, veterinarski pregled i sl), pa je ta obaveza povjerena ţeljeznici, pošiljalac je obavezan priloţiti odgovarajuće isprave. Obavljanje ovih radnji ţeljeznica moţe povjeriti stručnim organizacijama i licima.

Nebitni elementi ugovora. Za klauzule koje se unesu u tovarni list plaća se posebna naknada utvrĎena tarifom. Prema okolnostima slučaja, u tovarni list se mogu unositi slijedeće notifikacije:

1. Prevozni put;

2. Franko carina – upisom ove klauzule pošiljalac obavezuje ţeljeznicu da obavi carinske i druge formalnosti;

3. Pouzeće – pošiljalac moţe naznačiti da se stvari šalju pouzećem i iznos pouzeća;

4. Mješoviti (kombinovani) prevoz – pošiljalac moţe zahtijevati da ţeljeznica preda stvar na dalji prevoz;

5. Provjera pošiljke – pošiljalac moţe zahtijevati da ţeljeznica utvrdi masu i broj komada stvari koje su predate na prevoz;

6. Vrijeme (rok) isporuke

7. Klauzula »ostaje na stanici« – to znači da ţeljeznica nije duţna nikoga obavještavati o prispijeću;

8. Smetnje – posebno se mogu upisati instrukcije za ţeljeznicu u slučaju smetnji pri prevozu;

WWW.BH-PRAVNICI.COM


9. ObezbjeĎenje uredne isporuke – u posebnu rubriku pošiljalac moţe upisati odreĎeni iznos. U tom slučaju ţeljeznica pošiljaocu namiruje štetu do visine naznačenog obezbjeĎenja;

10. Rok utovara – vrijeme u kome je pošiljalac duţan utovariti stvari u vagon;

11. Obavještavanje o prispijeću pošiljke – moţe se navesti način obavještavanja. 2.4. OBAVEZE I PRAVA STRANAKA

Obaveze ţeljeznice:

Prijem i provjera pošiljke – ţeljeznica je na osnovu uredno ispunjenog tovarnog lista duţna primiti na prevoz teret pod ugovorenim uslovima, osim stvari koje se ne mogu primiti na prevoz ili se mogu primiti samo ako su ispunjeni posebni uslovi. Ţeljeznica ima pravo izvršiti provjeru pošiljke (masu i broj komada), a na zahtjev pošiljaoca, ima i obavezu da to učini. Na provjeru se poziva pošiljalac ili primalac. Ako se oni ne odazovu, provjeri trebaju prisustvovati 2 svjedoka koji nisu radnici ţeljeznice. Ukoliko ţeljeznica ne vrši provjeru, mjerodavni su podaci koje je pošiljalac upisao u tovarni list. Ako ti podaci nisu upisani, ţeljeznica ne mora primiti stvari na prevoz. Ako su upisani netačno, tj. ako se ustanovi razlika u masi preko 2% ili netačno naimenovanje stvari koje utiče na visinu prevoza, ţeljeznica uz reovnu prevozninu ima pravo naplatiti i dvostruki iznos razlike u vozarini.

Utovar stvari – ako je tako predviĎeno ugovorom ili uslovima poslovanja.

Uredan prevoz stvari – ţeljeznica je duţna stvari prevesti bez oštećenja i gubitka do mjesta naznačenom u tovarnom listu. U slučaju smetnji koje dovode do prekida prevoza, ţeljeznica će uputiti stvari drugim putem, ako je to moguće a ako nije traţiće od pošiljaoca uputstva za postupanje. Uputstva se daju pismenim putem. Ako ne dobije uputstva u razumnom roku, a pošiljalac ne raskine ugovor, ţeljeznica moţe na trošak i rizik pošiljaoca stvari staviti na privremeni smještaj ili ih predati špediteru ili u javno skladište. Ako se radi o ţivim ţivotinjama ili kvarljivim stvarima, ţeljeznica će izvršiti njihovu prodaju. O svim preduzetim radnjama obavještava se pošiljalac. Ako su stvari radi izbjegavanja smetnji upućene pomoćnim putem, ţeljeznica nema pravo naplatiti veću vozarinu.

Rok isporuke – ako je ugovoren, ţeljeznica ga je duţna ispoštovati, a ako nije, obaveza je da se stvari prevezu u uobičajenom roku za prevoz takvih stvari obzirom na duţinu puta i vrstu prevoza. Rok isporuke se sastoji od otpravnog i prevoznog roka. Ako ugovorom nije drugačije predviĎeno, počinje se računati od ponoći nakon prijema stvari, a za ţivotinje i kvarljive stvari računa se od ponoći ili od podneva u zavisnosti od toga da li su stvari predate prije ili poslije podne. U slučajevima koji su odreĎeni propisom ili tarifom, rokovi ne teku za vrijeme zadrţavanja pošiljke , koje postoji u slučaju obavljanja radnji kao što su: carinjenje, provjera pošiljke veterinarski pregledi i sl. Postupanje po nalozima – specifičnost ovog ugovora je u tome što se on moţe jednostrano izmijeniti davanjem naloga (uputstava) od strane pošiljaoca ili primaoca ili ovlaštenog imaoca prenosivog tovarnog lista, ali samo pod uslovima i na način predviĎen zakonom. Nalozi moraju biti u pisanoj f ormi. Pošiljalac moţe traţiti da se: promijeni destinacija (pošiljka vrati, zaustavi u nekoj usputnoj stanici, izda u nekoj drugoj stanici), da se stvari uopće ne izdaju ili da se izdaju nekom drugom primaocu, zatim da se promijeni nalog o pouzeću. Primalac ima pravo davati iste naloge, pod uslovom da je na to ovlašten u tovarnom listu, ili da mu pošiljalac preda duplikat tovarnog lista. Imalac prenosivog tovarnog lista moţe traţiti da se prevoz obustavi, promijeni uputna stanica ili da se stvar vrati. Ţeljeznica moţe odbiti nalog u slijedećim slučajevima: ako je nalog nemoguć ili nedopušten, ako bi njegovo izvršenje uzrokovalo poremećaje u saobraćaju, te ako su troškovi veći od vrijednosti stvari a nije dato jemstvo.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Obavještavanje korisnika prevoza. Korisnik prevoza je svako lice koje na osnovu ugovora o prevozu stiče odreĎena prava i obaveze. Ţeljeznica je duţna ta lica obavijestiti u svim slučajevima u kojima prevoz odstupa od redovnog toka stvari. Izvještavanje o prispijeću stvari. Ţeljeznica je duţna bez odlaganja obavijestiti adresata o prispijeću i pripremiti se za istovar. Kad je izdat prenosivi tovarni list na donosioca, ţeljeznica nikoga ne obavještava jer se ne zna ko je ustvari primalac. Predaja stvari primaocu (izdavanje stvari). Ţeljeznica moţe odbiti predaju stvari ako joj se ne preda duplikat tovarnog lista. Primalac ne mora primiti stvari dok ne izvrši pregled, a za to vrijeme stvari leţe na rizik i trošak ţeljeznice. Ako se prilikom pregleda ne utvrdi nikakva šteta, ili se utvrdi šteta koju je ţeljeznica ranije priznala, troškove pregleda snosi primalac, odnosno lice koje je traţilo pregled. U slučaju smetnji prilikom izdavanja, postupak ţeljeznice je sličan kao kod smetnji pri prevozu. Ĉuvanje stvari. Ţeljeznica je duţna za vrijeme roka isporuke stvar čuvati sa paţnjom dobrog privrednika. Objavljivanje tarifa. Ţeljeznica je obavezna objaviti tarife na propisani ili uobičajeni način.

Obaveze pošiljaoca

Obavještavanje o namjeravanom prevozu – pošiljalac daje podatke o vrsti, sadrţaju, količini i masi pošiljke, uputnoj stanici i primaocu, kao i drugim relevantnim činjenicama kako bi ţeljeznica mogla blagovremeno preduzeti mjere za nesmetan i bezbjedan prevoz. Pošiljalac odgovara za eventualnu štetu zbog nedavanja podataka ili davanja pogrešnih podataka. Predaja stvari i tovarnog lista – Stvari se predaju blagovremeno, upakovane na propisani ili uobičajeni način. Ţeljeznica moţe odbiti prijem ako su nedostaci pakovanja takvi da moţe biti ugroţena sigurnost lica, kola i dobara. Ako pošiljalac prekorači ugovoreno vrijeme utovara, ţeljeznica moţe traţiti posebnu naknadu, tzv.kolsku dangubninu. Ako je rok utovara prekoračen za više od 24 sata, ţeljeznica je ovlaštena da na trošak i rizik pošiljaoca istovari stvari i iste preda špediteru ili u javno skladište. Plaćanje prevoznih troškova – Prevozni troškovi se sastoje od: vozarine, dodataka za vozarinu, naknada za sporedne usluge te drugih naknada saglasno ugovoru i tarifi. Opće pravilo je da ţeljeznica ima pravo na vozarinu za najkraći put kojim bi se stvari mogle prevesti, bez obzira na stvarni put prevoza. Postoji oboriva pretpostavka da pošiljalac ne plaća prevozne troškove ili njihov dio, ako o tome nema njegove izjave u tovarnom listu. Smatra se da je htio da troškove snosi primalac. MeĎutim, pošiljalac će platiti prevozne troškove ako primalac ne iskupi tovarni list ili ne bude davao naloge za izmjene ugovora. Obaveze primaoca

Plaćanje prevoznih troškova – Samo primanje tovarnog lista obavezuje primaoca na plaćanje troškova u mjeri kako je tovarnim listom odreĎeno. Preuzimanje tovarnog lista je pravo, a ne obaveza primaoca. Osim toga, primalac je u obavezi plaćanja svih troškova koji su nastali izvršenjem njegovih naloga i drugih njegovih činjenja ili nečinjenja. Odnošenje stvari – Ako primalac prekorači ugovoreni rok za odnošenje stvari, ţeljeznica naplaćuje leţarinu prema tarifi. Ukoliko se rok prekorači za više od 14 sati, ţeljeznica moţe stvari staviti na privremeni smještaj. Stvari moţe i odmah prodati ako su ispunjeni odreĎeni uslovi (kvarljive stvari, ţive ţivotinje, stvar se ne moţe predati špediteru).

WWW.BH-PRAVNICI.COM


2.5. ODGOVORNOST STRANAKA

Odgovornost ţeljeznice rgulisana je imperativnim normama, pa se ne moţe isključiti niti ograničiti ugovorom. Ţeljeznica odgovara za štetu nastalu u toku prevoza zbog djelimičnog ili potpunog oštećenja ili gubitka stvari, kao i za štetu nastalu zbog prekoračenja roka isporuke. Odgovornost je objektivna, što se zasniva na teoriji interesa jer iz vršenja svoje djelatnosti ţeljeznica ostvaruje korist pa treba da snosi i nastale štetne posljedice. MeĎutim, dejstva stroge objektivne odgovornosti ţeljeznice se ublaţavaju po dvije grupe razloga: općim i posebnim. Opći (neprivilegirani) razlozi oslobaĎaju ţeljeznicu od naknade štete ako je šteta nastala: - krivicom korisnika prevoza ili nalogom pošiljaoca; - usljed mana na samoj stvari (svojstava stvari); - usljed dejstva više sile – vanjskih uzroka koji se nisu mogli predvidjeti, izbjeći niti otkloniti. Da bi se oslobodila odgovornosti, ţeljeznica mora dokazati uzročnu vezu izmeĎu nekog od navedenih uzroka i štete. Posebni (privilegirani) osnovi, koji vaţe samo za gubitak ili oštećenje pošiljke, ali ne i za kašnjenje, su:

a) Prevoz je izvršen otvorenim kolima po propisima ili ugovoru stranaka, što je upisano u tovarni list. Ovdje postoji izuzetak: ţeljeznica odgovara ako je došlo do očitog manjka ili gubitka cijelih stvari;

b) Stvar nije upakovana ili je nedovoljno upakovana, zbog čega je došlo do gubitka ili oštećenja;

c) Šteta je nastala utovarom ili istovarom koji vrši pošiljalac ili primalac;

d) Ako se prevozi stvar koja je po svojoj prirodi naročito izloţena gubitku ili oštećenju (lomljenju, hrĎanju i sl);

e) Stvar je predata na prevoz pod netačnom ili nepotpunom deklaracijom ili se radi o stvari na koju se primjenjuju posebne mjere predostroţnosti;

f) Ako je došlo do štete u prevozu ţivih ţivotinja dejstvom posebnih okolnosti kojma su izloţene ţivotinje ili kad je na osnovu tarife, ugovora i uz naznaku u tovarnom listu trebao biti pratilac pa je to izostalo.

Specijalni razlozi za oslobaĎanje ţeljeznice od odgovornosti tiču se normalnog kala – gubitka mase koji redovno nastaje zbog svojstava stvari. Bitno je naglasiti da ţeljeznica nadoknaĎuje samo prostu štetu, osim u slučajevima kvalificirane krivnje (namjere ili krajnje nepaţnje), kad plaća i izgubljenu dobit. Za obračun iznosa štete supsidijarno se koristi berzanska, trţišna ili uobičajena cijena stvari u vrijeme i u mjestu predaje stvari na prevoz. U slučaju oštećenja, stepen oštećenja se utvrĎuje pregledom ili stručnim vještačenjem. U slučaju prekoračenja roka isporuke, ţeljeznica odgovara samo za štetu koja je usljed toga uzokovana, vezujući iznos za visinu vozarine (ne moţe biti veća od trostrukog iznosa vozarine). Transportno pravo poznaje princip ograničenja (limitiranja) odgovornosti prevoznika, što je slučaj i kod ţeljeznice. Za slučaj gubitka ili oštećenja stvari odgovornost ţeljeznice se ograničava na odreĎeni iznos koji ona plaća po kilogramu bruto mase (teţine). Visina naknade štete koju ţeljeznica plaća se moţe povećati kad je u tovarnom listu predviĎen institut plaćanja štete u svrhu obezbjeĎenja uredne isporuke. Ako u prevozu učestvuje više ţeljezničkih preduzeća, ona solidarno odgovaraju. Ako je u prevozu učestvovalo više ţeljezničkih preduzeća koja je odredio pošiljalac, svako preduzeće odgovara samo za svoj dio prevoza.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Odgovornost pošiljaoca postoji za nastanak štete iz slijedećih razloga: - ako je propustio priloţiti potrebne isprave uz tovarni list, ili su one neispravne; - šteta nastala utovarom, istovarom, zbog pogrešnog pakovanja, nedeklarisanja ili netačnog deklarisanja

stvari; - ako se ne pridrţava propisanih ili ugovorenih rokova; - za štetu prouzrokovanu trećim licima ili stvarima usljed posebnih svojstava stvari koja nisu bila poznata

ţeljeznici. 2.6. PRESTANAK PRAVA IZ UGOVORA

Prestanak ugovora nastupa na isti način kao i kod drugih ugovora, tj. prema općim pravilima. Potraţivanja prema ţeljeznici prestaju kad imalac prava iz ugovora primi pošiljku. Od ovog pravila postoje slijedeći izuzeci: - ako imalac prava dokaţe da je šteta nastala usljed namjere ili krajnje nepaţnje ţeljeznice; - u slučaju djelimičnog gubitka ili oštećenja što je utvrĎenoo prije prijema ili uopće nije utvrĎeno prilikom

prijema zbog propusta ţeljeznice; - ako je oštećenje bilo skriveno, ali je zahtjev za utvrĎivanje oštećenja podnio čim je otkrio štetu

(najkasnije 7 dana od prijema) uz obavezu dokazivanja da je do štete došlo u periodu od prijema do izdavanja pošiljke;

- ako se potraţivanje odnosi na vraćanje plaćenih iznosa ili pouzeća. Zastara potraţivanja zbog više ili manje naplaćene vozarine, dodatka n avozarinu, naknada za sporedne usluge ili drugih troškova nastupa nakon 6 mjeseci. Ostala potraţivanja zastarijevaju nakon 1 godine. Obustava toka zastare nastaje dostavljanjem pismene reklamacije, a nastavlja dalje uručenjem pismenog odgovora od strane ţeljeznice. Naknadne reklamacije o istoj stvari ne obustavljaju zastarijevanje.

3. UGOVOR O PREVOZU STVARI DRUMOM (CESTOM)


Pojam ugovora. Ugovorom se drumski transporter uz naknadu obavezuje pošiljaocu da će stvari unutar odreĎenog ili odredivog roka u neoštećenom stanju prevesti iz mjesta otpreme u mjesto opredjeljenja i tamo ih staviti na raspolaganje pošiljaocu ili licu koje on odredi. Vrste prevoza i ugovora. Prema predmetu, drumski transport se dijeli na prevoz putnika, prevoz robe i prevoz prtljaga. Po načinu organiziranja, postoji javni drumski prevoz i prevoz za vlastite potrebe. Javni prevoz obavljaju poslovni subjekti kao svoju registrovanu djelatnost. Prevoz za vlastite potrebe ne obuhvata vršenje prevozničkih usluga trećim licima. Javni drumski prevoz obavlja se kao prevoz u linijskom i u slobodnom drumskom saobraćaju. Linijski prevoz se odvija po unaprijed utvrĎenom redu voţnje, sa unaprijed odreĎenom početnom i krajnjom stanicom i meĎustanicama. Cijena i ostali uslovi prevoza su unaprijed utvrĎeni tarifom objavljenom na propisani ili uobičajeni način. U slobodnom drumskom prevozu, uslovi se odreĎuju ugovorom, mada se i za ovaj vid prevoza mogu unaprijed donijeti uslovi poslovanja i tarife. Pravni izvori. Na meĎunarodnom planu, značajne su 2 konvencije: Konvencija o ugovoru za meĎunarodni prevoz robe drumom – CMR konvencija (Ţeneva, 1956) i Carinska konvencija o meĎunarodnom prevozu robe na osnovu karneta – TIR konvencija (Ţeneva, 1959). U domaćem pravu osnovni izvori su ZOO i posebni zakoni – Zakon o prevozu u drumskom saobraćaju i Zakon o meĎunarodnom drumskom transportu.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


3.2. ZAKLJUĈIVANJE, TOVARNI LIST I ELEMENTI UGOVORA

Zakljuĉivanje. Ugovor je neformalan i moţe se zaključiti na bilo koji način. Načelno postoji sloboda ugovaranja, koja je donekle ograničena u linijskom prevozu. Tovarni list se izdaje na zahtjev pošiljaoca ili prevoznika. On predstavlja dokaz o zaključenom ugovoru, uslovima ugovora i prijemu stvari od strane prevozioca. Izdaje se u 3 originalna primjerka: prvi ide pošiljaocu, drugi prati pošiljku, a treći ostaje prevozniku. Obavezni sastojci tovarnog lista su: - podaci o pošiljaocu, primaocu i prevozniku (ime i adresa, odnosno naziv i sjedište), te identifikacija

prevoznog sredstva; - mjesto utovara i istovara; - uobičajeni opis stvari koje se prevoze i način pakovanja, broj paketa i oznake, bruto teţina pošiljke ili

količina izraţena na drugi način; - troškovi u vezi sa prevozom; - instrukcije vezane za carine i druge formalnosti; - spisak isprava priloţenih uz tovarni list. Pošiljalac odgovara za sve troškove i štetu koja nastane usljed unošenja netačnih ili netpotpunih podataka u tovarni list. Prevoznik nije obavezan ispitivati ispravnost dokumenata koji se prilaţu. Kad je izvršio provjeru podataka uensenih u tovarni list, prevoznik unosi svoje primjedbe. Ako primjedbe nisu upisane, smatra se da faktičko stanje odgovara onome koje je upisano u tovarnom listu. Pošiljalac i prevoznik se mogu sporazumjeti da se izda prenosivi tovarni list (po naredbi ili na donosioca). U tom slučaju, na primjerku originala koji se predaje pošiljaocu, mora biti naznačeno da se radi o prenosivom tovarnom listu, jer samo taj primjerak ima značaj hartije od vrijednosti. Na ostala 2 originalna primjerka se samo upisuje notifikacija da je izdat prenosivi tovarni list. Bitni elementi ugovora su: ugovorne strane, primalac, mjesto otpreme i mjesto opredjeljenja, stvari koje se prevoze i naknada za prevoz. Kao bitni elementi se najčešće uzimaju sastojci tovarnog lista. 3.3. OBAVEZE I PRAVA STRANAKA

Obaveze drumskog prevoznika

Stavljanje m/v na raspolaganje pošiljaocu. Ugovorom se najčešće odreĎuje tip vozila koje vrši prevoz. Ako to nije slučaj, smatra se da je izbor prepušten prevozniku. Vozilo se postavlja na mjesto i u vrijeme odreĎeno ugovorom. Ako to nije odreĎeno, prevoznik je duţan vozilo postaviti na najbliţe mjesto koje ispunjava uslove za utovar, najkasnije u vrijeme koje omogućava utovar stvari prije isteka radnog vremena pošiljaoca. Preuzimanje stvari na prevoz. To je zbirni pojam za niz radnji koje prevoznik mora preduzeti da bi stekao detenciju stvari. Tu spada provjera stanja i teţine pošiljke, pregled oznaka, prijem stvari i dokumenata, a prema okolnostima slučaja i utovar stvari. Prilikom preuzimanja prevoznik kontroliše spoljnje stanje pošiljke i njenog pakovanja, a svoje rezerve upisuje u tovarni list. Ĉuvanje stvari primljenih na prevoz je obaveza koja traje od trentutka prijema do predaje stvari. Prevoz stvari je osnovna obaveza prevoznika. Ako prevozni put nije preciziran redom voţnje ili ugovorom, prevoznik je duţan stvari prevesti putem koji najviše odgovara interesima pošiljaoca. Ako rok prevoza nije ugovoren, prevoznik je duţan izvršiti prevoz u roku koji je uobičajen za prevoz takve stvari. Vrijeme prevoza

WWW.BH-PRAVNICI.COM


obuhvata rok otpreme i rok prevoţenja. Rok otpreme je vrijeme od utovara do početka prevoza, a rok prevoza je vrijeme od početka prevoza do predaje tovarnog lista primaocu. Ako prevoz nije moguće izvršiti u ugovorenom roku i pod ugovorenim uslovima, prevoznik će traţiti instrukcije od lica ovlaštenog za raspolaganje teretom. Ako ne dobije instrukcije u razumnom roku, prevoznik će preduzeti mjere zaštite imaoca prava. Postupanje po uputstvima imaoca prava. Naknadna uputstva mogu davati pošiljalac, primalac i imalac prenosivog tovarnog lista

4. Nalozi moraju biti izdati u pisanoj formi, uz potvrdu prijema od strane

prevoznika. Nije dopušteno višestruko davanje uputstava. Naime, ako imalac prava naredi predaju stvari drugom licu, to drugo lice nema pravo imenovati drugog adresata. Ovlašteno lice koje se posluţi pravom na davanje instrukcija duţno je prevozniku nadoknaditi odgovarajuće troškove i eventualnu štetu. Isporuka pošiljke primaocu obuhvata predaju stvari, predaju dokumenata, kao i radnje primaoca vezane za njihovo prihvatanje. Istovar stvari vrši primalac, ako ugovorom nije drugačije odreĎeno. Primalac ima pravo da zahtijeva utvrĎivanje istovjetnosti pošiljke,odnosno ako je pošiljka oštećena u čemu se sastoji oštećenje. Ako je pošiljku preuzeo bez prigovora, smatra se da mu je stvar predata u stanju koje je utvrĎeno u tovarnom listu. Naknadna reklamacija se moţe staviti u prekluzivnom roku od 7 dana od dana predaje stvari. U slučaju smetnji u isporuci, postupak je kao i kod ţeljezničkog prevoza. Obaveze pošiljaoca

Obavještavanje o prevozu i predaja potrebnih dokumenata;

Pakovanje i oznaĉavanje stvari – priprema pošiljke – Ako utvrdi nedostatke u pakovanju, zavisno od propisa i ugovora, drumski prevoznik moţe odbiti prevoz i odustati od ugovora, traţiti popravljanje pakovanja, sam izvršiti popravku na trošak pošiljaoca ili staviti prigovor u tovarni list i izvršiti prevoz.

Utovar stvari – Ova obaveza je dispozitivne prirode, jer se ugovorom moţe odrediti drugačije. Ako stvar nije utovarena u ugovorenom roku iz razloga za koje odgovara pošiljalac, pošiljalac ima pravo na dodatno vrijeme utovara koje iznosi najviše polovinu ugovorenog vremena predviĎenog za utovar. Za dodatno vrijeme utovara prevoznik ima pravo na posebnu naknadu, u skladu sa ugovorom ili tarifom. Plaćanje naknade za prevoz je dispozitivna obaveza pošiljaoca. Naknada za prevoz obuhvata vozarinu, dodatke na vozarinu, dangubninu i troškove. Vozarina obuhvata troškove koji se odnose na korištenje vozila, rad osoblja uključujući zaradu prevoznika, te daţbine na vozilo. Dodaci predstavljaju iznose koji se dodaju na vozarinu kad ona obračunata po standardnim elementima ne bi ostvarila ekvivalentnost činidbi iz ugovora. Dangubnina je naknada štete koju je prevoznik trpio usljed zadrţavanja vozila izazvanih postupcima imaoca prava. Obaveze primaoca

Plaćanje naknade za prevoz. Primalac ima obavezu plaćanja ako je to pošiljalac naveo u tovarnom listu ili ako pošiljalac u tovarnom listu nije preuzeo obavezu plaćanja naknade.

4 Mogući sadrţaj naloga je kao kod ugovora o prevozu ţeljeznicom

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Istovar stvari je obaveza primaoca ako ugovorom nije drugačije odreĎeno. Ukoliko primalac ne istovari stvari, prevoznik to moţe učiniti sam, a na teret i rizik primaoca. 3.4. ODGOVORNOST STRANAKA

Odgovornost drumskog prevoznika predstavlja kombinaciju objektivnog i subjektivnog sistema na bazi pretpostavljene krivice. Drumski prevoznik moţe odgovarati za gubitak ili oštećenje stvari, ili zakašnjenje u prevozu. Moţe se osloboditi odgovornosti ako dokaţe da je do toga došlo usljed radnji ili propusta korisnika prevoza, prirodih svojstava stvari ili usljed okolnosti koje prevoznik nije mogao predvidjeti, izbjeći niti otkloniti. Posebni osnovi isključenja odgovornosti vaţe samo za gubitak ili oštećenje stvari i to u slijedećim slučajevima:

a) Upotreba otvorenih i nepokrivenih vozila, ako je izričito ugovorena i upisana u tovarni list;

b) Nedostatak ili loše stanje ambalaţe, zbog čega je došlo do gubitka ili oštećenja stvari;

c) Šteta je nastala utovarom ili istovarom koji vrši pošiljalac ili primalac;

d) Ako se prevozi stvar koja je po svojoj prirodi naročito izloţena gubitku ili oštećenju (lomljenju, hrĎanju i sl);

e) Nedovoljna ili nepotpuna oznaka ili brojke na paketima

f) Prevoz ţivih ţivotinja. Ako je utvrĎeno postojanje nekog od navedenih osnova, oborivo se pretpostavlja da je upravo on uzrokovao štetu. Ova pretpostavka ne vaţi ako je došlo do neuobičajenog manjka, ako je prevoz obavljen specijalno opremljenim vozilom ili ako se radi o prevozu ţivih ţivotinja. U ovim slučajevima prevoznik mora dokazati da je preduzeo sve neophodne mjere da do štete ne doĎe. Načelno, drumski prevoznik nadoknaĎuje samo prostu štetu prema vrijednosti stvari, odnosno berzanskim ili tekućim cijenama. U slučaju zakašnjenja, prevoznik nadoknaĎuje dokazanu štetu koja ne moţe biti veća od iznosa naknade za prevoz. Ako je pored ugovornog prevoznika bio angaţovan i podprevoznik (podvozar), za štetu uzrokovanu radnjama podprevoznika odgovara prevoznik, uz mogućnost regresa. U slučaju da je podvozar od ugovornog prevoznika sa pošiljkom preuzeo i tovarni list, njegova odgovornost je solidarna jer se po zakonu smatra da je on postao ugovorna strana. Kod uzastopnih prevoza solidarno odgovaraju ugovorni prevoznik, posljednji prevoznik i prevoznik na čijem dijelu puta je prouzrokovana šteta. Ako se ne moţe ustanoviti na čijem dijelu puta je došlo do štete, solidarno odgovaraju svi prevoznici. Odgovornost pošiljaoca. Pošiljalac odgovara zbog: netačnih i nepotpunih podataka unesenih u tovarni list, nedostataka vezanih za isprave koje se prilaţu uz tovarni list, neispravan prenos prenosivog tovarnog lista, prevoz opasnih stvari bez upozorenja prevoznika, nepridrţavanja uputstava prevoznika prilikom utovara, slaganja i istovara stvari. 3.5. PRESTANAK PRAVA IZ UGOVORA

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Prestanak ugovora. Redovan način je ispunjenje, a ugovor moţe prestati na bilo koji od općih načina. Mogući način prestanka je i odustanak jedne od ugovornih strana. Pošiljalac moţe odustati ako prevoznik kasni sa otpočinjanjem prevoza tako dugo da pošiljalac više nema interesa za ugovoreni prevoz. Prevoznik moţe odustati ako pošiljalac ne utovari pošiljku i nakon isteka naknadnog roka za utovar. Zastara potraţivanja nastupa po isteku 1 godine. Kad se radi o oštećenju ili zakašnjenju, rok zastare počinje teći od dana predaje stvari. Kod potraţivanja nastalih po osnovu gubitka stvari, rok počinje teći od dana kad se prema okolnostima slučaja smatra da je stvar izgubljena.

4. UGOVOR O PREVOZU STVARI U POMORSKOJ PLOVIDBI

Osnovni domaći pravni izvor je Zakon o pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi. U ovoj oblasti brojne su i meĎunarodne konvencije. Ugovorom se brodar obavezuje da preveze stvari brodom, a naručilac će platiti odreĎenu cijenu prevoza. Postoje 3 tipa brodarskih ugovora: na vrijeme (time charter), na putovanje (voyage charter) i ugovor o podčarteru (subcharter). Ugovor je načelno neformalan. Postoje 2 izuzetka: brodarski ugovor za više putovanja i brodarski ugovor na vrijeme za cio brod, koji moraju biti sačinjeni u pisanoj formi. U linijskoj plovidbi zaključuje se putem zaključnice. Teretnica ili konosman je isprava sa obiljeţjem hartije od vrijednosti koju brodar izdaje krcatelju na ukrcane stvari i koja prati teret do odredišta. Ona je dokazno sredstvo o postojanju i sadrţaju ugovora. Bitni elementi ugovora su stranke, teret, put i cijena usluge. Ugovorne strane su brodar i naručilac. Primalac i krcatelj nisu stranke ugovora. Obaveze stranaka. Obaveze brodara su: 1. Postavljanje broda u luci ukrcaja i prevoz ugovorenim brodom; 2. Izdavanje odgovarajućih isprava; 3. Ukrcaj, prevoz i predaja tereta, te obaveza čuvanja tereta za vrijeme prevoza. Obaveze korisnika prevoza su: doprema tereta do pristaništa luke ukrcaja i otprema iz pristaništa destinacije, predaja isprava, te plaćanje vozarine i troškova. Odgovornost brodara je po svojoj prirodi subjektivna odgovornost sa pretpostavljenom krivicom, a odgovornost naručioca prevoza je subjektivna. Za prestanak ugovora vaţe opća pravila, a pod odreĎenim uslovima moguć je prestanak i jednostranim raskidom. Zastara potraţivanja nastupa po isteku 1 godine.

5. UGOVOR O PREVOZU STVARI U ZRAĈNOJ PLOVIDBI


Pojam. Ugovorom se prevoznik obavezuje da avionom preveze stvar od jedne do druge zračne luke, a naručilac da plati prevozninu.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Vrste. Kad se zaključi ugovor o prevozu stvari avionom za jedan ili više prevoza, radi se o ugovoru na putovanje (čarter na putovanje). Moţe se angaţovati cijeli kapacitet ili dio aviona. Češći je ugovor kojim se angaţuje cijeli avion. Pravni izvori. Na meĎunarodnom planu donesen je niz konvencija, meĎu kojima je najvaţnija tzv.Varšavska konvencija, izmijenjena sa nekoliko protokola (Haški, Gvatemalski i Montrealski). Formirano je meĎunarodno udruţenje zračnih prevoznika (IATA) u koju su uključeni sve značajnije aviokompanije. Unutrašnji pravni izvori su Zakon o obligacionim i osnovnim materijalno-pravnim odnosima u zračnoj plovidbi i ZOO. 5.2. ZAKLJUĈIVANJE I BITNI ELEMENTI UGOVORA

Zakljuĉivanje ugovora u linijskom prevozu vrši se putem rezervacije, koja ima pravni značaj predugovora. Ugovor o prevozu stvari u zračnoj plovidbi je načelno neformalan i moţe se zaključiti na bilo koji način. Od ovog načela postoje 3 izuzetka, u kojima je ugovor formalan, a to su: 1. Ugovor o prevozu stvari cijelim zrakoplovom na odreĎeno vrijeme; 2. Ugovor za više prevoza; 3. Ugovor o posebnoj usluzi zrakoplovom (zaprašivanje, gašenje poţara, izbacivanje letaka itd). Tovarni list se koristi i kod ove vrste prevoza. Njegovo izdavanje je fakultativno – pošiljalac ga sačinjava na zahtjev prevoznika, a moţe ga i prevoznik izdati u ime pošiljaoca. On predstavlja dokaz o zaključenju i sadrţaju ugovora, kao i dokazno sredstvo da je avionski prevoznik primio stvari na prevoz. Moţe imati obiljeţja hartije od vrijednosti ako se na primjerak pošiljaoca upiše klauzula po naredbi ili na donosioca. Obavezni elementi tovarnog lista su: mjesto i datum izdavanja, mjesta polaska i opredjeljenja, identifikacija pošiljaoca i primaoca, vrsta i količina stvari, te spisak isprava koje se prilaţu. Izdaje se u 3 originalna primjerka – za prevoznika, pošiljaoca i primjerak koji prati stvari. Bitni elementi ugovora su stranke, mjesto prijema i predaje stvari, predmet prevoza i cijena, te forma ako je predviĎena zakonom kao obavezna. 5.3. OBAVEZE I PRAVA STRANAKA

Obaveze zraĉnog prevoznika

Prijem stvari na prevoz – prevoznik je obavezan primiti stvari prema općim uslovima poslovanja i ugovoru. Stvari prima na aerodromu ili drugom odreĎenom mjestu. Utovar po pravilu vrši sam prevoznik, a prilikom preuzimanja moţe izvršiti provjeru pošiljke. Utovar i istovar stvari – ova obaveza obuhvata sve manipulacije stvarima od mjeta prijema do mjesta izdavanja. Prevoz stvari – vrši ga ugovoreni prevoznik, ali on prevoz moţe povjeriti stvarnom prevozniku ukoliko obezbijedi iste ili slične uslove prevoza. Kod prevoza stvari na odreĎeno vrijeme cijelim zrakoplovom, za povjeravanje stvarnom prevozniku potrebna je saglasnost naručioca. Traţenje uputstava kad nastanu smetnje – obaveza postoji ako nastanu smetnje koje bi trajale duţe ili čije je trajanje neizvjesno. Ako okolnosti ne dozvoljavaju da prevoznik traţi instrukcije ili nije u mogućnosti postupiti po dobivenim instrukcijama, on moţe: izvršiti pretovar stvari, stvari vratiti u mjesto polaska ili postupiti na drugi način štiteći interese imaoca prava.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Postupanje po naknadnim nalozima – naloge moţe dati pošiljalac (sve dok primalac nije istakao zahtjev za preuzimanje stvari i tovarnog lista) i ovlašteni imalac prenosivog tovarnog lista. Pošiljalac moţe traţiti: povlačenje stvari sa aerodroma polaska ili opredjeljenja, zadrţavanje stvari na bilo kojem mjestu slijetanja, isporuku stvari licu koje nije označeno u tovarnom listu kao primalac i vraćanje stvari u mjesto polaska. Troškovi izvršenja naloga idu na teret nalogodavca. Prevoznik moţe odbiti nalog u slijedećim slučajevima: - ako izvršenje nije moguće; - ako bi nastala šteta davaocu naloga ili prevozniku; - kada su troškovi izvršenja naloga veći od vrijednosti stvari koja se prevozi;

- ako bi izvršenje kršilo carinske i druge prinudne propise. U svim slučajevima odbijanja prvoznik je duţan bez odlaganja obavijestiti nalogodavca, a sa stvarima raspolagati kao savjestan privrednik. Predaja stvari – prevoznik stvari predaje na aerodromu mjesta opredjeljenja, ako nije ugovoreno drugačije. Ako primalac prilikom preuzimanja ne stavi primjedbe na oštećenja stvari, smatra se da su stvari predate u onom stanju koje je navedeno u tovarnom listu. Objektivni rok za reklamaciju skrivenih oštećenja je 14 dana od dana prijema stvari. U slučaju smetnji kod preuzimanja, postupak je isti kao i kod drugih oblika prevoza, s tim što je rok za prodaju stvari 30 dana od dana stavljanja stvari na čuvanje. Obaveze naruĉioca prevoza i primaoca

Plaćanje cijene (prevoznine) – prevoznina se utvrĎuje ugovorom i ostaje nepromijenjena bez obzira na trajanje prevoza, pod uslovom da se mjesto opredjeljenja ne mijenja. Vaţi pravilo o tzv.«mrtvoj vozarini« – plaća se puna prevoznina, mada nije utovareno ništa ili je utovareno manje od ugovorenog. Prevozninu plaća primalac ili ovlašteni imalac prenosivog tovarnog lista, osim ako je u ugovoru ili tovarnom listu izričito navedeno da plaća naručilac ili pošiljalac. Prevoznik ima zakonsko zaloţno pravo na stvarima koje je preuzeo na prevoz. Radi se o koneksnom pravu. Izdavanje tovarnog lista i drugih isprava – pošiljalac odgovara za tačnost podataka i izjava unesenih u tovarni list. Upozorenje na posebne osobine stvari – ova obaveza je zajednička za sve vrste transporta (misli se na opasne stvari, dragocjenosti i sl). 5.4. ODGOVORNOST U ZRAĈNOM PREVOZU

Odgovornost zraĉnog prevoznika. Prevoznik odgovara po sistemu subjektivne pretpostavljene odgovornosti za gubitak ili oštećenje stvari, kao i za štetu nastalu kašnjenjem. Neće odgovarati ako dokaţe da je preduzeo sve potrebne mjere da se šteta izbjegne, odnosno ako dokaţe da te mjere nije bilo moguće preduzeti. Ako prevoznik ne preda stvar u roku od 7 dana od dana kad je to bio duţan učiniti po ugovoru, smatra se da je stvar izgubljena u toku prevoza. Prvoznik odgovara za vrijednost izgubljene stvari, a plaćena prevoznina se vraća. Kod oštećenja prevoznik odgovara za umanjenje vrijednosti stvari. Kod odgovornosti za kašnjenje, visina naknade ne moţe biti veća od dvostrukog iznosa prevoznine. U zračnom prevozu postoji institut ograničenja odgovornosti prevoznika. Gornji iznos naknade štete se odreĎuje po kilogramu bruto teţine stvari. Ograničenje odgovornosti ne vaţi u slučaju da je šteta nastala usljed namjere ili krajnje nepaţnje prevoznika.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Ugovorom se odgovornost prevoznika moţe isključiti ili ograničiti, ali samo za slučaj gubitaka ili oštećenja koja nastanu zbog prirode ili nedostataka stvari koje se prevoze. Potraţivanja iz ugovora o prevozu imalac prava ostvaruje podnošenjem pismene reklamacije, sa odgovarajućim dokazima. Istekom 30 dana od dana dostave reklamacije svoje potraţivanje moţe ostvariti tuţbom. Odgovornost naruĉioca i pošiljaoca. Naručilac odnosno pošiljalac odgovara za svaku štetu koju prevoznik pretrpi usljed neipravnih, netačnih ili nepotpunih podataka i izjava. TakoĎe odgovara za štete koje nastanu usljed svojstava stvari datih na prevoz, ukoliko nije upozorio prevoznika na ta svojstva.

6. UGOVOR O PREVOZU STVARI U UNUTRAŠNJOJ PLOVIDBI

Obuhvata prevoz rijekama, jezerima i kanalima, odnosno unutrašnjim plovnim putevima. Regulisan je istim pravnim izvorima kao i pomorski i na njegovo zaključivanje se primjejnuju ista pravila. Za razliku od pomorskog prevoza, ukrcavanje stvari ovdje vrši pošiljalac (krcatelj), osim kod brodova linijske plovidbe gdje brodar preuzima stvari ispod čekrka.

DIO ĈETVRTI

UGOVORI O LICENCI, GRAĐENJU I OSIGURANJU

1. UGOVOR O LICENCI

1.2. POJAM I BITNI ELEMENTI UGOVORA

Pojam. Ugovorom o licenci se obavezuje davalac licence da sticaocu uz naknadu ustupi pravo iskorištavanja izuma, tehničkog znanja i iskustva, ţiga uzorka ili modela. Ugovor je dvostrano obavezan, komutativan, teretan i formalan – pismena forma je bitan element ugovora. Izvori. Od meĎunarodnih izvora najznačajniji su: Konvencija o osnivanju svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo, Pariska konvencija za zaštitu industrijskog vlasništva (1883), Madridski sporazum o meĎunarodnoj registraciji ţigova (1981) i Lokarnski sporazum za meĎunarodnu klasifikaciju uzoraka i modela (1968). Od domaćih izvora, najznačajniji su Zakon o industrijskom vlasništvu u BiH i Zakon o vanjskotrgovinskom poslovanju. Bitni elementi ugovora su subjekti, predmet, cijena i forma. Subjekti su davalac i primalac licence. Kao primalac se moţa javiti bilo koje fizičko ili pravno lice. Davalac moţe biti: - vlasnik apsolutnog prava industrijske svojine koje se prenosi; - nosilac prava iskorištavanja objekta industrijske svojine; - podnosilac prijave patenta, uzorka ili modela, odnosno ţiga. Predmet ugovora je ovlaštenje na iskorištavanje nekog od objekata prava industrijske svojine. Cijena mora biti odreĎena ili odrediva. Moţe se ugovoriti u paušalnom iznosu, po komadu proizvoda, srazmjerno troškovima proizvodnje ili prema dobiti. Pismena forma ugovora propisana je zakonom. 1.3. OBAVEZE STRANAKA

Obaveze davaoca licence su: predaja predmeta licence, davanje uputstava i objašnjenja, garancije za tehničke osobine, te garancija za pravne osobine prenesenog prava.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Predaja predmeta licence sastoji se od 3 radnje: uručenja patenta ili drugog spisa, dozvole za korištenje i predaje tehničke dokumentacije potrebne za praktičnu primjenu predmeta licence. Prema Zakonu, davalac garantuje sticaocu licence tehničku izvodljivost i tehničku upotrebljivost predmeta licence. Osim toga, prema Zakonu o vanjskotrgovinskom poslovanju, ugovor mora sadrţavati još 2 garancije: (1) da će se primjenom licence dobiti proizvod ugovorenog kvaliteta i (2) da su dobijeni proizvodi neškodljivi za ţivot i zdravlje ljudi, i za prirodnu okolinu. Garancija za pravne osobine prenesenog prava zasnovana je na zakonu i ima svojstva prirodnog elementa ugovora. Davalac garantuje da pravo pripada njemu i da nema ograničenja u korist lica koja nisu stranke ugovora. Kod isključive licence davalac garantuje i da pravo nije ustupio drugom ni potpuno ni djelimično. Obaveze primaoca licence su: iskorištavanje predmeta licence i plaćanje ugovorene naknade. Ovo su osnovne obaveze, a eventualne ostale obaveze zavise od vrste ugovora. Sticalac je duţan iskorištavati predmet licence na ugovoreni način, u ugovorenom obimu i granicama. On nema pravo iskorištavati naknadna usavršavanja (suprotno se moţe ugovoriti, odnosno moţe biti propisano posebnim zakonom). Kod ugovora o licenci know-how, uključujući i nepatentirani izum, sticalac ima zakonsku obavezu da trajno čuva u tajnosti dobijena znanja. Ako je ustupljena licenca ţiga kojim se proizvodi obiljeţavaju, primalac moţe svoje proizvode obiljeţiti tim ţigom samo ako je njihov kvalitet isti kao kod robe davaoca licence. Pored toga, roba mora imati oznaku da je proizvedena po licenci i kad se ne prodaje pod odreĎenim robnim ţigom. 1.4. ODGOVORNOST STRANAKA

Odgovornost davaoca licence je objektivna u 2 slučaja: kod kršenja garancije za tehničku izvodljivost i upotrebljivost i u slučaju pravnih nedostataka. Prava sticaoca licence ista su kao kod ugovora o prodaji (za skrivene materijalne nedostatke, odnosno za pravne nedostatke prodane stvari). U ostalim slučajevima odgovornost davaoca licence je subjektivna i vaţe opća pravila. Odgovornost sticaoca licence je objektivna za neizvršavanje njegovih novčanih obaveza. U ostalim slučajevima davalac odgovara po principu pretpostavljene subjektivne odgovornosti. 1.5. VRSTE LICENCI I PODLICENCA

Klasifikacija licenci zavisi od kriterija koji se uzima u razmatranje. Osnovna podjela je na neisključive i isključive licence, u zavisnosti od toga da li je davalac zadrţao za sebe neko pravo ili ne. Po vremenskom kriteriju, licenca moţe biti vremenski ograničena i neograničena. Isto vaţi i za prostorni kriterij. Prema namjeni za koju se preneseno pravo moţe koristiti, licence se dijele na one za proizvodnju, upotrebu i prodaju proizvoda dobijenih licenciranim postupkom ili obiljeţenih ustupljenim ţigom. U vanjskotrgovinskoj razmjeni licence se mogu podijeliti na uvozne i izvozne. Pogonska licenca je licenca koje nije prenosiva bez istovremenog prenosa samog pogona u kome se koristi. Koncernska licenca je ona čiji je nosilac koncern, ali je namijenjena preduzećima u njegovom sastavu. Podlicenca je ugovor izmeĎu primaoca isključive licence i trećeg lica o prenosu prava iskorištavanja predmeta ugovora o licenci. Ovakva mogućnost postoji ako ugovorom o licenci nije izričito predviĎeno drugačije. Primalac podlicence načelno nije ni u kakvom pravnom odnosu sa prvobitnim davaocem licence.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Postoji jedan zakonski izuzetak – davalac licence je ovlašten da svoja potraţivanja prema primaocu licence (koja ovaj ne ispunjava) naplati neposredno od primaoca podlicence. 1.6. PRESTANAK UGOVORA O LICENCI

Protekom vremena ugovor prestaje ako je ugovoren na odreĎeno vrijeme. Moţe biti produţen konkludentnim radnjama – ako primalac nastavi iskorištavati predmet ugovora, a davalac se tome ne protivi. U ovakvom slučaju smatra se da je ugovor produţen na neodreĎeno vrijeme, a prestaju vaţiti obezbjeĎenja data od strane trećih lica. Otkazom bilo koje strane prestaju ugovori zaključeni na neodreĎeno vrijeme. Prema dispozitivnim normama ZOO, ugovor se ne moţe otkazati tokom prve godine, a nakon toga otkazni rok je 6 mjeseci. Smrt fiziĉkog lica kao davaoca i primaoca licence načelno ne utiče na ugovor. Nasljednici sticaoca licence stupaju u ugovor samo pod uslovom da produţavaju djelatnost njihovog prethodnika. Steĉaj ili redovna likvidacija primaoca licence daju pravo davaocu da otkaţe ugovor. Obrnuto ne vaţi.

2. UGOVOR O GRAĐENJU

2.1. POJAM UGOVORA I IZVORI PRAVA

Pojam ugovora. Ugovor o graĎenju je ugovor o djelu kojim se izvoĎač obavezuje da će prema odreĎenom projektu u ugovorenom roku na odreĎenom zemljištu sagraditi graĎevinu ili izvršiti neke druge graĎevinske radove, a naručilac se obavezuje da će mu za to isplatiti odreĎenu cijenu. Izvori prava – najvaţniji su ZOO, Zakon o prostornom ureĎenju i Zakon o ustupanju izgradnje investicionih objekata. 2.2. STRANKE I ZAKLJUĈIVANJE UGOVORA

Stranke su naručilac i izvoĎač (investitor i graĎevinar). IzvoĎač moţe biti: - privredni subjekt registrovan za tu vrstu djelatnosti, odnosno organizacija koja je osigurala poslovnu

saradnju sa takvim subjektom; - više registrovanih subjekata istovremeno – konzorcij. Ovo je slučaj kod velikih investicionih projekata. Da bi ugovor o graĎenju bio posao poslovnog prava, potrebno je da i investitor bude privredni subjekt. Prethodne radnje obuhvataju sačinjavanje investicionog programa i tehničke dokumentacije, zatim pribavljanja odobrenja (dozvole) za gradnju, te obezbjeĎenje finansijskih sredstava. Investicioni program je elaborat iz kojeg se vidi o kakvom se objektu radi, daje se analiza uslova za izgradnju i dokazuje da je izvoĎenje radova ekonomično, rentabilno i društveno opravdano, te da je funkcionalnost objekta cjelishodna. On sadrţi: opis i karakteristike objekta, opreme, postrojenja i montaţe, zatim analizu uslova za izgradnju i eksploataciju objekta, potrebna obrtna sredstva, vrijednost prethodnih ulaganja, izvore finansiranja, trajanje izgradnje, početak eksploatacije itd. Program moţe izraditi sam investitor ili to moţe povjeriti preduzeću koje je registrirano za tu djelatnost. Investicioni program je preduslov za izradu investicione tehničke dokumentacije, bez koje se ne moţe sklapati ugovor o izgradnji objekta, odnosno izvoĎenju radova. Tehnička dokumentacija se radi na osnovu uslova utvrĎenih u urbanističkoj saglasnosti. Investiciona tehnička dokumentacija je elaborat koji sadrţi

WWW.BH-PRAVNICI.COM


različite projekte (graĎevinski, tehnološki, projekat instalacija itd). Zakonom je propisana obaveza da postoji projekat za izvoĎenje. Po sporazumu stranaka, izradi ovog projekta moţe da prethodi idejni projekat. U praksi se idejni projekat redovno radi, jer se na osnovu njega izdaje urbanistička saglasnost. Izradom investicione tehničke dokumentacije se bave posebne organizacije koje su registrovane za takav rad. Izuzetno, za manje radove tu dokumentaciju moţe izraditi sam investitor ako je to propisom dozvoljeno i bez posebne registracije, naravno ako ima odgovarajuće stručnjake. Odobrenje za graĊenje na zahtjev investitora izdaje nadleţni općinski organ uprave (za neke objekte nadleţan je federalni organ). Njime se potvrĎuje da su ispunjeni svi uslovi predviĎeni u Zakonu o prostornom ureĎenju. Odobrenje se mora izdati ili odbiti u roku od 60 dana od dana podnošenja zahtjeva i prestaje vaţiti ako radovi nisu započeti u roku koji je naveden u odobrenju. Urbanistička saglasnost vaţi 1 godinu, a odobrenje za graĎenje 10 godina od dana izdavanja. Postupak podnošenja zahtjeva i davanja odobrenja detaljno je ureĎen Zakonom o prostornom ureĎenju. Započinjanje gradnje bez odobrenja je privredni prestup i krivično djelo sa zaprijećenom kaznom zatvora u trajanju 1-3 godine. Izbor saugovaraĉa. Investitor odlučuje da li će saugovarača izabrati javnim nadmetanjem (ponudbenom licitacijom), prikupljanjem ponuda ili neposrednom pogodbom. Neposredna pogodba ne dolazi u obzir ako se radi o stranom izvoĎaču radova. Prema ZOO, poziv na nadmetanje radi izvršenja odreĎenih radova obavezuje privatnog investitora da sklopi ugovor sa onim ko ponudi najniţu cijenu, osim ako je tu obavezu isključio u pozivu za nadmetanje. S druge strane, investitor objekta koji se gradi drţavnim sredstvima duţan je ugovor zaključiti sa najpovoljnijim, a ne najjeftinijim – dakle sa onim čija ponuda najbolje odgovara svim uslovima nadmetanja. Javno nadmetanje ili ofertalna licitacija je jednostrani graĎanskopravni posao kojim se investitor javno obavezuje da će primiti i razmotriti sve ponude za zaključenje ugovora o graĎenju koje odgovaraju uslovima javnog poziva, ili da će preduzeti i druge radnje vezane za eventualno zaključivanje odreĎenog ugovora. Odluku o raspisivanju javnog nadmetanja donosi organ upravljanja investitora i objavljuje u sluţbenom glasilu i sredstvima javnog informisanja. Oglas sadrţi kratek opis objekata i radova, kao i bliţe uslove za ustupanje izgradnje. Ako su ti elementi brojni i sloţeni, po pravilu se uobličavaju u tender. Tender po pravilu sadrţi više elemenata i to:

1. Uputstvo ponuĎačima, u kome investitor potencijalne izvoĎače obavještava o svim relevantnim radnjama i momentima popunjavanja i predaje ponuda, eventualne izmjene ponuda, te postupku koji će se provesti sa ponudama.

2. Opći, a po potrebi i posebni uslovi za izgradnju konkretnog objekta ili izvoĎenje radova

3. Zbirka obrazaca: od formulara za dobijanje informacija, preko tipske ponude i formulara ugovora do garancije koja se mora dostaviti uz ponudu;

4. Svi potrebni planovi i projekti. Prikupljanje ponuda se sastoji u neposrednom (ne putem javnog oglasa) pozivanju odreĎenog kruga izvoĎača da dostave svoje ponude za izgradnju. Krug lica koja se pozivaju se obavezno odreĎuje licitacijom o podobnosti. Licitacija o podobnosti je jednostrani graĎanskopravni posao kojim se investitor javno obavezuje da će prema jedinstvenim mjerilima utvrditi podobnost svakog prijavljenog subjekta za izvoĎenje odreĎenog objekta ili radova, te da će onima koji se kvalificiraju uputiti poziv da pošalju svoje ponude. Postupak licitacije o podobnosti sličan je postupku ofertalne licitacije. Razlike su u slijedećem: 1. Oglas mora sadrţavati i zahtjev za podatke o ličnosti izvoĎača (oprema, kadrovi, referens lista i sl); 2. Odluka se ne odnosi na najpovoljnijeg, nego na sve izvoĎače koji su se kvalificirali;

WWW.BH-PRAVNICI.COM


3. Poziv na dalje pregovore i zaključenje ugovora moţe se uputiti samo jednom ili nekim već kvalificiranim izvoĎačima.

Neposredna pogodba moguća je samo u slučajevima koji su predviĎeni zakonom. Ti se slučajevi mogu podijeliti u 2 grupe. U prvu grupu spadaju slučajevi u kojia licitacija nije ni potrebna, a to su: 1. Nakon nepogoda i drugih nepredviĎenih dogaĎaja, sa ciljem otklanjanja štetnih posljedica; 2. Radi ostvarivanja odreĎenih programa stambene izgradnje i objekata infrastrukture; 3. Na objektima od posebnog značaja za odbranu; 4. Na bazi sporazuma investitora i izvoĎača o zajedničkom finansiranju izgradnje. 5. Ako ukupna predračunska vrijednost objekta ili radova po tehničkoj dokumentaciji ne prelazi zakonski

minimum; 6. Ako se vrši zamjena ili dopuna opreme. Druga grupa slučajeva se odnosi na situacije u kojima je neka vrsta licitacije potrebna. Ako ne uspije ni ponovljena licitacija (bilo ofertalna ili o podobnosti), investitor ima pravo da zaključi ugovor neposrednom pogodbom. Zakljuĉenje ugovora. Ugovor o graĎenju je po sili zakona formalan pravni posao. Pisana forma moţe biti ostvarena potpisivanjem jedinstvenog dokumenta ili razmjenom pisama identičnog sadrţaja. 2.3. BITNI ELEMENTI UGOVORA

Predmet ugovora je u ZOO odreĎen kao graĎevina i kao graĎevinski radovi. Predmet posla se odreĎuje neposredno u ugovoru ili (češće) upućivanjem na tehničku dokumentaciju, koja je (prema graĎevinskim uzansama) uvijek sastavni dio ugovora. Cijena je naknada koju investitor duguje izvoĎaču za postignuti rezultata – graĎevinu ili obavljene radove. OdreĎuje se sporazumom stranaka. Postoje 3 osnovna načina odreĎivanja cijene:

1. Paušalno – davanje ukupne cijene za cijeli objekat. Cijena odreĎena u ukupnom iznosu se ne mijen ja zbog nastalih viškova i manjkova radova (UG 32).

2. Najčešće se cijena odreĎuje kaozbor jediničnih cijena za pojedine radove. Danas se po pravilu ne razdvaja cijena rada i materijala, već se daje jedinstvena cijena ugraĎeno. Jedinične cijene se iskazuju prema predmjeru radova.

3. Uz navoĎenje izraza »ključ u ruke« ili druge slične klauzule. Cijena se u toku izvršenja ugovora moţe mijenjati sporazumno, a i ZOO usvaja načelo promjenjivosti cijene. Ako ugovor ne sadrţi posebna rješenja o modifikaciji cijene, izvoĎač koji nije u docnji snosi do 2% povećanja cijena elemenata na osnovu kojih je odreĎena cijena radova. Ako je u docnji svojom krivicom, snosi povećanje do 5%. Cijena je promjenjiva i u slučaju da je ugovorom predviĎeno da se neće mijenjati u slučaju povećanja cijena elemenata na osnovu kojih je utvrĎena. U takvom slučaju, izvoĎač snosi povećanja do 10%, a preko toga investitor. Investitor ima mogućnost da raskine ugovor u uslovima znatnog povećanja cijene. Tada izvoĎaču duguje naknadu za već izvršene radove i učinjene neophodne troškove. Analogno prethodnom, naručilac ima pravo sniţenja cijene u slučaju kad padaju cijene elemenata na osnovu kojih je utvrĎena vrijednost radova. Granica je 2%, odnosno 10% kod fiksnih cijena. Na promjenu cijene moţe uticati i avans. Naime, ako je avans dat izvoĎaču radi nabavke materijala, cijena se ne moţe mijenjati u mjeri u kojoj je avansom uticaj promjena u cijenama materijala mogao biti isključen.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Rok je trenutak do kojeg, odnosno period unutar kojeg moraju biti završeni graĎevinski radovi. ZOO ne sadrţi posebna rješenja o roku, te se primjenjuju opća pravila. U praksi se najčešće odreĎuje periodom. Ugovorna kazna je po sili zakona bitan element ugovora. Ugovorom se predviĎa plaćanje ugovorne kazne u slučaju izvoĎačevog zakašnjenja. Plaćanje se moţe predvidjeti u utvrĎenom iznosu po ugovorenim periodima (npr.5000 KM za svaki dan zakašnjenja) ili u procentima od vrijednosti neizvršenih radova za utvrĎeno vrijeme (npr.2% od ugovorenih a neizvršenih radova za svaki dan zakašnjenja) ili po progresivnoj stopi (npr.2% za svaki dan tokom prvih 10 dana, zatim 5% za narednih 10 dana zakašnjenja, itd). Prema posebnim uzansama o graĎenju, kazna iznosi 1 promil od ukupno ugovorene cijene radova za svaki dan zakašnjenja, ali iznos ne moţe preći 5% ukupne cijene radova. U ukupnu cijenu ne ulazi vrijednost već predatog dijela objekta. Premija izvoĊaĉu. Ni ZOO niti Posebne uzanse o graĎenju ne sadrţe dispozitivna pravila o premiji. Shodno tome, stranke se u svakom konkretnom poslu moraju sporazumjeti o uslovima za primjenu i iznosima koje investitor duguje izvoĎaču za prijevremeno završavanje njegovih obaveza. Garantni rok za kvalitet radova je po sili zakona bitan element ugovora. Minimalni rok je 2 godine. Forma je i po ZOO i po Zakonu o ustupanju izgradnje investicionih objekata bitan element ugovora. 2.4. OBAVEZE INVESTITORA

Prethodne obaveze su: izrada elaborata, obezbjeĎenje tehničke dokumentacije, pribavljanje sredstava, izbor saugovarača, dobijanje odobrenja za graĎenje i poštivanje pismene forme ugovora. UvoĊenje saugovaraĉa u posao je ugovorna obaveza koja se sastoji od: predaje gradilišta i uručivanja izvoĎaču tehničke dokumentacije, odobrenja za gradnju i potvrde da su sredstva obezbijeĎena. O izvršenju ove obaveze vodi se poseban zapisnik i to se konstatuje u graĎevinskom dnevniku. Od trenutka uvoĎenja u posao teče rok za izgradnju objekta, odnosno izvoĎenje radova. Zato se vrijeme uvoĎenja u posao utvrĎuje ugovorom. GraĊevinski nadzor. U najširem smislu, graĎevinski nadzor je sistem faktičkih i pravnih radnji stručne provjere racionalnosti, savremenosti, kvaliteta i zakonitosti dokumentacije, postupaka, materijala, radova, kao i samog objekta. U uţem smislu, nadzor obuhvata samo stručnu kontrolu koja se obavlja tokom graĎenja. U najuţem smislu, pod graĎevinskim nadzorom se podrazumijeva samo kontrola nad izvoĎenjem radova koju obavlja investitor, bilo sam ili preko posebno angaţovanog lica. Predmet investitorovog nadzora teţišno su vrsta, količina i kvalitet radova, materijala i opreme, te pridrţavanje tehničke dokumentacije i rješenja značajnih za stabilnost i sigurnost objekta. Nadleţni organ nema pravo mijenjati tehničku dokumentaciju i projekte bez posebnog ovlaštenja za to. Svoje primjedbe je duţan da bez odlaganja izvoĎaču saopšti posebnim pisanim aktom (notom) i upisom u graĎevinski dnevnik. Plaćanje cijene. Za posao graĎenja je karakteristično da se cijena plaća prije, u toku i po okončanju radova. Plaćanje prije početka izvoĎenja radova vrši se davanjem avansa. IzvoĎač nema zakonsko pravo na avans, pa se to mora ugovoriti. Pritom investitor po pravilu traţi avansnu garanciju od banke (da će izvoĎač izvršiti radove ili vratiti avans). Avans se obračunava i vraća shodno ugovoru. Supsidijarno se primjenjuje uzansa prema kojoj obaveza vraćanja počinje teći tek kad vrijednost ispostavljenih privemenih situacija dostigne 50% ugovorene cijene. Vraćanje se vrši sukcesivno.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


U toku izvoĎenja radova plaćanje se vrši na osnovu faktura, koje se u poslu graĎenja nazivaju situacijama. Privremena situacija je faktura koja se ispostavlja za radove izvedene u proteklom mjesecu. Ako je izvoĎač primio avans koji se počeo vraćati, privremena situacija sadrţi i iznos koji investitor odbija od uplate. Rok plaćanja je 8 dana. U praksi postoje i tzv.obračunske situacije. Obračunska situacija se ispostavlja za radove obavljene u jednoj fazi, dijelu objekta. Osnov je graĎevinska knjiga, a iznos se utvrĎuje tako što se od ukupne vrijednosti dijela objekta odbija ono što je plaćeno po osnovu privremenih situacija. Nakon završetka radova obavlja se konačan obračun i plaćanje. Rok plaćanja je 15 dana, a investitor ima pravo zadrţati srazmjerni dio cijene za otklanjanje nedostataka utvrĎenih prilikom primopredaje radova. Zadrţani iznos ili njegov ostatak se plaćaju u roku od 8 dana od dana otklanjanja nedostataka. Pored ovoga, investitor po ugovoru ima pravo zadrţati dio cijene do isteka garantnog roka za kvalitet radova. On obično iznosi 2% i sluţi za otklanjanje nedostataka na koje ukaţe superkolaudacija – tj.pregled objekta po isteku garantnog roka. Tek nakon toga se vrši krajnji obračun i završno plaćanje. 2.5. OBAVEZE IZVOĐAĈA

Prethodne obaveze imaju prinudni karakter. Tu spada: - poštivanje pismene forme ugovora; - pregled tehničke dokumentacije; - prijava početka radova – najmanje 8 dana prije početka općinskoj graĎevinskoj inspekciji; - preduzimanje mjera obezbjeĎenja – izvoĎač mora blagovremeno preduzeti sve potrebne mjere da bi

zaštitio graĎevinu, radove, opremu, materijal, radnike, prolaznike, saobraćaj, te susjedne objekte. VoĊenje knjiga o graĊenju. GraĎevinar ima zakonsku obavezu voĎenja odgovarajućih knjiga. Po pravilu se predviĎaju graĎevinski dnevnik i graĎevinska knjiga. U graĎevinski dnevnik se unose: - podaci o početku i završetku pojedinih radova i njihovim količinama; - podaci o svim vaţnijim momentima koji mogu uticati na kvalitet radova (temperatura, kiša, testiranje

materijala, inspekcijski pregledi itd); - nalozi i primjedbe investitora, odnosno njegovog nadzornog organa. GraĎevinski dnevnik svakodnevno potpisuju obje strane (investitor i izvoĎač), što je uslov da bi se zapis iz dnevnika mogao upotrijebiti kao dokaz. Podaci iz dnevnika su osnov za izdavanje privremenih situacija. GraĎevinska knjiga sadrţi podatke o završetku pojedinih faza radova i za ureĎivanje odnosa meĎu strankama povodom tih faza. Ona predstavlja jedan od izvora podataka za obračunske situacije. Potpisuju je obje stranke. Solidno izvoĊenje radova je sloţena obaveza koja se sastoji od pridrţavanja projektne dokumentacije, upotrebe odgovarajućeg materijala i pridrţavanja rokova izgradnje. IzvoĎač ne smije odstupiti od projekta bez odobrenja investitora. Duţan je da bez odlaganja obavijesti nadzorni organ odnosno investitora o svim nejasnoćama ili nedostacima koje tokom izvoĎenja radova primijeti u projektu. Investitor je duţan da tim povodom u primjerenom roku i u pismenoj formi pruţi potrebna objašnjenja i stav o nedostacima na koje je ukazano. Ako to ne učini, a radi se o nedostacima koji predstavljaju javnu opasnost, izvoĎač je duţan da o tome obavijesti nadleţni inspekcijski organ. U slučaju akutne opasnosti, izvoĎač mora samoinicijativno privremeno obustaviti radove i po potrebi preduzeti mjere za otklanjanje nedostataka.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


IzvoĎač mora upotrijebiti materijal koji je dobio od investitora. Ako primijeti nedostatke duţan je na to upozoriti investitora. Na zahtjev investitora, koji se po pravilu daje kroz graĎevinski dnevnik, izvoĎač mora ugraditi materijal na koji je imao primjedbe, osim ako bi pr imjena tog materijala ugrozila stabilnost objekta ili kad bi predstavljala opanost po ljude, druge objekte i okolinu. Kvalitet materijala izvoĎač provjerava samo ako je to ugovoreno. Ako sam nabavlja materijal, izvoĎač je obavezan da ugradi materijal koji je predviĎen tehničkom dokumentacijom i snabdjeven atestom. Ako primijeti da izvoĎač koristi neki od nepodobnih materijala, investitor moţe zahtijevati obustavu radova, rušenje dijela koji je napravljen od takvog materijala, primjenu adekvatnog materija la, angaţovanje drugog izvoĎača za izradu porušenog dijela i naknadu pretrpljene štete. Obavještavanje o višku radova. Višak radova su radovi koji nisu predviĎeni u projektu i ugovornoj dokumentaciji, a pojavljuju se kao nuţni ili korisni s obzirom na us love izgradnje konkretnog objekta. Obavještavanje treba izvršiti bez odlaganja kroz graĎevinski dnevnik i na druge ugovorene načine, što predstavlja uslov za naknadu viška radova. Od ovoga postoji izuzetak koji se odnosi na tzv.nepredviĎene radove. To su radovi koji se preduzimaju u slučaju više sila, a sa ciljem otklanjanja moguće štete usljed ugroţavanja stabilnosti objekta ili na drugi način. NepreviĎene radove izvoĎač moţe izvesti i bez saglasnosti naručioca, ako usljed hitnosti tu saglasnost nije mogao blagovremeno pribaviti. Omogućavanje nadzora. IzvoĎač mora učiniti sve da bi naručilac mogao realizovati svoja nadzorna ovlaštenja. Tu prvenstveno spada: omogućavanje pristupa na gradilište i u skladišta, pruţanje dokaza o kvalitetu upotrijebljene opreme i radova, pozivanje na testiranje,omogućavanje proba na licu mjesta itd. Ĉuvanje gradilišta je ugovorna obaveza koja traje od početka izvoĎenja do predaje radova naručiocu. Ako ništa nije ugovoreno, sadrţaj ove obaveze su sve one radnje koje su potrebne da se radovi, materijal i oprema sačuvaju od uništenja, odnošenja ili propadanja. UreĊenje gradilišta. Po okončanju radova, izvoĎač je duţan da o svom trošku povuče radnike i opremu, preostali materijal i otpad. TakoĎe mora ukloniti privremene objekte i raščistiti teren. 2.6. PREDAJA OBJEKATA

Tehniĉki pregled i odobrenje za upotrebu. Tehnički pregled je sistem upravnih i stručnih postupaka kojima posebno imenovana komisija utrvĎuje da li je objekat izgraĎen u skladu sa tehničkom dokumentacijom na osnovu koje je dato odobrenje za graĎenje, kao i da li je objekat izgraĎen u skladu sa potrebnim propisima, standardima i normativima. Obuhvata kontrolu graĎevinskih radova, instalacija, opreme i postrojenja. Zahtjev za tehnički pregled podnose investitor, izvoĎač ili oba zajedno, organu koji je izdao odobrenje za graĎenje. Ako takvog odobrenja nema, organ je duţan odbiti zahtjev. Kada prihvati zahtjev, organ uprave u roku od 8 dana imenuje komisiju od najmanje 3 člana koja vrši pregled i u roku od daljih 8 dana podnosi izvještaj organu koji ju je imenovao. Nadleţni organ na osnovu primljenog izvještaja u roku od 8 dana donosi rješenje kojim moţe odlučiti da se eventualno uočeni nedostaci otklone u roku koji odredi, da se objekat poruši ako ne postoji mogućnost otklanjanja nedostataka, ili moţe izdati odobrenje za upotrebu (upotrebnu dozvolu). Primopredaja objekta odnosno radova je sistem stručnih postupaka koje provode same stranke, odnosno njihovi predstavnici sa ciljem da se utvrdi saobraznost objekta odnosno radova sa ugovorom. Naziva se i kolaudacijom. Osnov kolaudacije je autonomija volje stranaka. U praksi se kolaudacija redovno vrši nakon tehničkog pregleda, odnosno dobijanja odobrenja za upotrebu objekta. Postupak pregleda odreĎuje se sporazumom i po prirodi stvari. O pregledu se vodi zapisnik koji potpisuju obje strane. Ako jedna strana

WWW.BH-PRAVNICI.COM


neopravdano odsustvuje sa pregleda ili odbija potpisati zapisnik, druga strana to moţe učiniti jednostrano. Danom dostavljanja takvog zapisnika drugom ugovaraču nastaju pos ljedice primopredaje. Kad je zapisnik o primopredaji potpisan i eventualni nedostaci otklonjeni, investitor donosi odluku o prijemu objekta. Nakon toga se objekat zapisnički preuzima od izvoĎača. Superkolaudacija je pregled koji stranke vrše po isteku garantnih rokova. Predmet su eventualni skriveni nedostaci objekta ili radova, oni koji se nisu mogli utvrditi kolaudacijom. Superkolaudacija se vrši na osnovu dokumentacije i uvida u stanje graĎevine. 2.7. ODGOVORNOST UĈESNIKA U POSLU

Odgovornost projektanta, davaoca mišljenja o zemljištu i investitora. Projektant prema općim pravilima odgovara za štete nastale zbog propusta u projektovanju. On odgovara za nedostatke graĎevine koji se tiču njene solidnosti, a koji se pojave u roku od 10 godina od primopredaje radova i ugroţavaju stabilnosti i sigurnost objekta. Svoju odgovornost projektant ne moţe isključiti ili umanjiti ugovorom. Stručna geofizička organizacija koja je dala mišljenje o podobnosti zemljišta za gradnju odgovara za stabilnost graĎevine u periodu od 10 godina, kao i projektant. Ove odgovornosti se moţe osloboditi samo dokazom da se u toku graĎenja nisu pojavile okolnosti koje bi dovele u sumnju osnovanost stručnog mišljenja o svojstvima zemljišta. Investitor za novčane obaveze odgovara po opć im pravilima za tu vrstu obaveza. Za štete na objektima odgovara u slučaju da su one nastale kao rezultat izvršenja njegovih naloga, pod uslovom da je na moguće štetne posljedice bio prethodno upozoren od strane izvoĎača radova. Odgovornost graĊevinara. Nepoštivanje najvaţnijih administrativnih obaveza predstavlja privredne prestupe odnosno prekršaje. Imovinsko-pravna odgovornost se moţe svrstati u 3 osnovne grupe slučajeva: 1. U vezi solidnosti graĎevine izvoĎač odgovara na isti način kao i projektant; 2. Odgovornost za nedostatke graĎevine i radova koji ne utiču na njenu stabilnost – primjenjuju se pravila

vezana za odgovornost po ugovoru o djelu; 3. Za povrede ugovora koje nisu predviĎene kod ugovora o djelu, primjenjuju se opća pravila odgovornosti

za ispunjenje nenovčanih obaveza. Isključenje ili umanjenje odgovornosti moguće je samo ako izvoĎač dokaţe da je prethodno upozorio investitora na opasnost od mogućih šteta ako se radovi nastave po tehničkoj dokumentaciji odnosno po uputstvima investitora. Ako su za štetu krivi i izvoĎač i projektant, svaki od njih snosi dio naknade koji je srazmjeran krivici. 2.8. POSEBNE VRSTE POSLA

Kljuĉ u ruke. Pod ugovorom »ključ u ruke« podrazumijeva se takav graĎevinski posao kod kojeg se cijeli objekat i svi radovi koji su potrebni za njegovo izvršenje obuhvataju jednom jedinstvenom cijenom. Ovaj ugovor ima neke specifičnosti u odnosu na opći tip ugovora: 1. Kad na strani izvoĎača učestvuje više subjekata, oni solidarno odgovaraju prema naručiocu; 2. IzvoĎač vrlo često nabavlja materijal; 3. Poslovno pravilo je da ovdje izvoĎač obezbjeĎuje i nadzor; 4. IzvoĎač se gotovo redovno pojavljuje kao komisionar; 5. Reţim odgovornosti izvoĎača je stroţi.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Ostale posebne vrste ugovora o graĊenju. GraĊevinski inţinjering podrazumijeva primjenu naučnih principa i iskustava u svim fazama poduhvata – od davanja ideja, izrade studija, pa do različitih savjeta u toku realizacije projekta, vršenja nadzora i sl. Ugovor o investicionoj izgradnji se moţe definisati kao sporazum kojim se izvoĎač obavezuje da će investitoru uz naknadu izvršiti jednu ili više vezanih radnji koje su potrebne da se odreĎeni investicioni projekat preda u odreĎenom roku sposoban za korištenje u skladu sa ugovorom ili pravilima struke. Od ugovora o graĎenju razlikuje se po tome što izgradnja objekta ili izvoĎenje graĎevinskih radova ne mogu biti jedina obaveza izvoĎača. 2.9. PRESTANAK UGOVORA

Primjena općih pravila. Ugovor moţe prestati iz razloga opće prirode: promijenjene okolnosti, nemogućnost ispunjenja i prekomjerno oštećenje, kao i sporazumno. Da bi bio pravno valjan, sporazum o raskidu mora biti u pismenoj formi.

Jednostrani raskid od stane izvoĎača moguć je kad investitor kasni sa njegovim uvoĎenjem u posao. Investitor moţe ugovor jednostrano raskinuti u slijedećim slučajevima: 1. Zbog znatnog povećanja cijene izazvanog nepredviĎenim radovima ili povećanjem cijena materijala i

radova; 2. Zbog upotrebe neadekvatnog materijala od strane izvoĎača; 3. Zato što je izvoĎač u docnji sa izvoĎenjem pojedinih radova prema vremenskom planu. U posljednja 2 slučaja ugovor se moţe i samo djelimično raskinuti.

3. UGOVOR O OSIGURANJU

3.1. POJAM I ZNAĈAJ

Izvori prava kojima se regulišu poslovi osiguranja su Zakon o osiguranju imovine i osoba (ZOIO) i ZOO. ZOIO ureĎuje poslove osiguranja, taksativno nabraja organizacije za osiguranje, reguliše uslove za njihovo osnivanje i prestanak, unutrašnju organizaciju i upravljanje, način poslovanja i nadzor nad njihovim radom. Norme ZOIO su imperativne prirode.ZOO reguliše prometnu, tj. ugovornu stranu osiguranja. U ovoj oblasti značajni su i Zakon o pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi, Zakon o obligacionim i osnovnim materijalno-pravnim odnosima u zračnoj plovidbi, te pravila osiguranja kao autonomni izvori koje donose osiguravajuće oganizacije, a koji po svojoj pravnoj prirodi predstavljaju opće uslove poslovanja. Posao osiguranja je širi pojam od ugovora o osiguranju. On najprije označava ukupnu pravnu regulativu pojedinog osiguranja, a ne samo onaj dio koji se zasniva na sporazumu stranaka. Prema ZOIO, u poslove osiguranja spadaju: zaključivanje i izvršavanje ugovora o osiguranju imovine i osoba, saosiguranje i reosiguranje, mjere sprečavanja i smanjenja rizika koji ugroţavaju osiguranu imovinu i osobe, mjere na sprečavanju i smanjenju šteta i drugi poslovi osiguranja (poslovi posredovanja i zastupanja u osiguranju, smanjenja rizika, procjene šteta, prodaje ostataka osiguranih uništenih stvari, pruţanje pravne pomoći i drugih intelektualnih i tehničkih usluga u osiguranju). Prema ZOO, ugovorom o osiguranju se ugovarač osiguranja obavezuje da na načelima uzajamnosti i solidarnosti udruţuje odreĎeni iznos u zajednici osiguranja odnosno zajednici rizika (osiguravač), a zajednica se obavezuje da, ako se desi dogaĎaj koji predstavlja osigurani slučaj, osiguraniku ili trećoj osobi isplati

WWW.BH-PRAVNICI.COM


naknadu odnosno ugovorenu svotu ili učini nešto drugo. Obiljeţja ugovora o osiguranju su: sinalagmatičnost, teretnost, formalnost, te u pojedinim slučajevima i svojstva ugovora u korist trećeg lica. O pravnoj prirodi posla osiguranja postoji više teorija, koje se mogu podijeliti na protivugovorne i ugovorne. Protivugovorne teorije polaze od stanovišta da je posao osiguranja uvijek rezultat djelovanja ekonomski jače strane – osiguravača. Kao argument u prilog ovoj teoriji navode se i obavezna osiguranja. Ugovorne teorije su: teorija naknade štete, mješovita teorija, aleatorna teorija, teorija prestacije i teorija organizovanja zaštite od rizika. Zakljuĉivanje ugovora. ZOO predviĎa 3 načina zaključivanja ugovora o osiguranju:

1. Potpisivanjem police osiguranja ili liste pokrića od strane obje ugovorne strane (redovan način);

2. Podnošenjem pismene ponude osiguravaču, koju osiguravač ne odbije izričito u roku od 8 dana (odnosno 30 dana kod ugovora o ţivotnom osiguranju ako je potreban ljekarski pregled);

3. Samim plaćanjem premije, u slučajevima kad je to predviĎeno uslovima osiguranja. Kod obaveznog osiguranja, obaveze i prava stranaka utvrĎene su zakonom i pravilima osiguranja, pa nastaju i bez zaključenja ugovora čim osiguranik podnese prijavu, odnosno uplati premiju. Kod obaveznog osiguranja putnika u javnom saobraćaju, putnik se smatra osiguranim ako su ispunjeni propisani uslovi, bez obzira na to da li je prevoznik zaključio ugovor sa osiguravačem. Polica osiguranja se izdaje po zaključenom ugovoru. Obavezni elementi police su: - ugovorne strane; - osigurana stvar odnosno lice, obuhvaćeni rizici, trajanje osiguranja i period pokrića; - svota osiguranja ili podatak da je osiguranje neograničeno; - premija; - datum izdavanja police i potpis ugovornih strana. Polica mora sadrţavati i uslove osiguranja ili klauzulu da su ti uslovi sastavni dio ugovora i da su predati ugovaraču osiguranja. U polici osiguranja ţivota navodi se ime i prezime lica na čiji se ţivot odnosi osiguranje, datum roĎenja i dogaĎaj ili rok od kojeg zavisi nastanak prava na isplatu osigurane svote – osigurani slučaj. U slučaju neslaganja izmeĎu teksta police i uslova osiguranja, vaţi tekst police. Ako postoji kolizija izmeĎu štampane i rukopisne odredbe police, primjenjuje se rukopisna, za koju se smatra da izraţava pravu volju stranaka. Pod rukopisnom odredbom se podrazumijevaju i one koje su naknadno dodane. Polica se moţe privremeno zamijeniti listom pokrića. Njome osigurvač izvještava osiguranika da prihvata njegovu ponudu i preuzima osiguranje odmah. Lista pokrića ima karakter isprave o osiguranju, ali je privremena – traje dok se ne izda polica i sadrţi iste sastojke. Polica osiguranja je hartija od vrijednosti. Po sporazumu ugovarača moţe glasiti na odreĎeno lice, po naredbi i na donosioca. Polica osiguranja ţivota moţe glasiti na odreĎeno lice ili po naredbi. 3.2. ELEMENTI UGOVORA

Stranke. ZOO stranke naziva osiguravačem (osiguravateljem) i ugovaračem osiguranja (osiguranikom). Redovno je osiguranik istovremeno i korisnik osiguranja, ali ima ugovora u kojima su osiguranik i korisnik osiguranja različite osobe.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Kod osiguranja imovine, moţe se osigurati i tuĎa stvar za čije je očuvanje ugovarač osiguranja pozitivno zainteresiran. Takvo osiguranje za tuĎi račun postoji u poslovanju špeditera, komisionara, skladištara, zanatlija, gostioničara i hotelijera za stvari koje su im predate. Osiguravač je pravno lice, organizacija u čiju djelatnost spada obavljanje poslova osiguranja. Najrasprostranjenija statusna forma osiguravača je DD za osiguranje, a moţe se javiti i kao društvo za uzajamno osiguranje. Ugovarač osiguranja i osiguranik su po pravilu isto lice. Ugovarač osigurava stvar, odnosno imovinski interes kod imovinskog osiguranja, a ţivot odnosno tjelesni integritet kod ličnog osiguranja. Ugovarač uvijek sklapa ugovor u svoje ime, a moţe ga sklopiti za svoj ili tuĎi račun, tj. naknada se isplaćuje njemu ili nekom drugom. Predmet osiguranja je stvar ili lice koje se osigurava. Rizik. Da bi se neki dogaĎaj mogao smatrati r izikom u osiguranju, potrebno je da su ispunjeni slijedeći uslovi: 1. Da postoji mogućnost njegovog nastupanja – ova mogućnost cijeni se objektivno; 2. Da je pogodan da prouzrokuje posljedicu protiv koje se osigurava – npr.ako se osigurava od poplave,

predmet osiguranja treba da se nalazi u predjelu koji moţe biti poplavljen. 3. Da je budući, neizvjestan i nezavisan od volje ugovarača. Dakle, rizik je budući neizvjesni dogaĎaj koji u konkretnom slučaju moţe prouzrokovati štetnu posljedicu. Odlučujući element rizika je neizvjesnost. Ako je nema, nema ni rizika, pa ni ugovora o osiguranju. Da bi bio neizvjestan, dogaĎaj mora biti budući. Neizvjesnosti nema u slijedećim slučajevima: - ako se u trenutku zaključenja ugovora dogaĎaj (osigurani slučaj) već desio ili je bio u nastajanju; - ako je već isključena mogućnost da se dogaĎaj desi ili je bilo izvjesno da će se desiti. Izuzetak od navedenog postoji u slučaju tzv.putativnog rizika, tj. ako su u trenutku zaključenja ugovora stranke bile ubijeĎene u postojanje neizvjesnosti, odnosno rizika. Da bi rizik mogao biti pokriven osiguranjem, moraju biti ispunjena još 2 zakonska uslova:

1. Da je veza osiguranika i imovine koju osigurava zakonom zaštićena (legalna) – npr. da stvari nisu ukradene, odnosno da radnje kojima se osiguranik izlaţe nisu protivpravne;

2. Ponavljanje, tj. da se dogaĎaj koji se uzima kao rizik ponavlja. Premija je iznos koji ugovarač osiguranja plaća u fond osiguranja kao cijenu za rizik koji preuzima osiguravač. UtvrĎuje se tarifom, u zavisnosti od rizika, vremena trajanja osiguranja i sume na koju se osigurava, tj. visine naknade koju će osiguravač isplatiti u slučaju ostvarenog rizika. Ovako izračunata premija se u teoriji naziva teorijskom, statističkom ili neto premijom, a ZOIO koristi termin »tehnička premija«. Kad se na nju dodaju naknade za organizovanje preventive, dobije se tzv.funkcionalna premija. Konačni iznos ili bruto premija dobije se kad se na funkcionalnu premiju doda alikvotni dio sredstava potrebnih za pokrivanje ukupnih troškova osiguranja (troškovi naplate premija, upravni troškovi osiguravača, porezi, takse itd). Na sve to osiguravač dodaje i srazmjeran dio vlastite dobiti. Osigurana suma je ugovorom utvrĎena vrijednost imovinskog interesa. Ona ne mora biti jednaka stvarnoj vrijednosti stvari. Ako je niţa (podosiguranje), premija i naknada se smanjuju proporcionalno osiguranoj vrijednosti stvari. MeĎutim, ZOO načelno ne prihvata nadosiguranje: ako je ugovorena svota veća od vrijednosti stvari, sniziće se do njene stvarne vrijednosti. Isto vaţi i za premiju. Zakon toleriše slučajeve u

WWW.BH-PRAVNICI.COM


kojima je nadosiguranje izvršeno u manjoj mjeri ili »iz opravdanih razloga«. Opravdani razlozi su primjerice navedeni kao: - osiguranje upotrebljavane stvari na vrijednost nove (staro za novo); - osiguranje subjektivne vrijednosti. U nekim slučajevima uslovi osiguranja ili ugovor predviĎaju da se naknada ograničava odreĎivanjem najveće sume osiguranja (maksimuma). Takav slučaj predviĎen je kod osiguranja stoke. Kod osiguranja lica ugovara se osigurana suma koja predstavlja iznos naknade. U policu se unosi osigurana svota, a ne naknada. Pravila odnosno uslovi osiguranja imovine predviĎaju na koju vrijednost se osiguravaju pojedine vrste stvari. Npr. graĎevinski objekti se osiguravaju na cijenu izgradnje uman jenu za iznos rabata, zalihe robe i materijala na nabavnu odnosno trţišnu cijenu (zavisno koja je niţa) itd. Trajanje osiguranja je period u kome je osiguranik pokriven osiguranjem. Prvenstveno se odreĎuje ugovorom, a stranke mogu sklopiti ugovor i na neodreĎeno vrijeme. Ugovor o osiguranju proizvodi učinak počev od dvadeset četvrtog sata dana koji je u polici označen kao dan početka trajanja osiguranja. Od ovog pravila postoje 2 izuzetka:

1. Ako je ugovoreno da se premija plaća odjednom i nakon zaključenja ugovora, osiguranje počinje narednog dana po uplati premije, a ne od dana koji je naznačen u polici;

2. Kada se ispostavlja lista pokrića, osiguranje djeluje od dana izdavanja police. 3.3. OBAVEZE STRANAKA

Obaveze osiguranika:

1. Davanje podataka o riziku – osiguranik je duţan prilikom zaključenja ugovora prijaviti osiguravaču sve okolnosti koje su od značaja za ocjenu rizika, a koje su mu poznate ili mu nisu mogle ostati nepoznate. Ovo se u praksi ostvaruje putem upitnika koje sačinjava osiguravač. Pored toga, tokom trajanja ugovora osiguranik je duţan da osiguravača obavijesti o svakoj promjeni okolnosti koja je značajna za ocjenu rizika.

2. Plaćanje premije – Ako ništa nije posebno ugovoreno, mjesto plaćanja je mjesto sjedišta odnosno prebivališta osiguranika. Premija se plaća u ugovorenim rokovima i početak dejstva ugovora vezan je za uplatu prve premije, što znači da obaveza osiguravača na naknadu štete nastaje tek pošto osiguranik uplati premiju, a ugovorom se moţe predvidjeti drugačije rješenje. Pravila i uslovi za osiguranje od pojedinih rizika sadrţe i odredbe o sankcijama ako premija ne bude uredno uplaćena. Osnovna sankcija je raskid ugovora. Osiguravač po pravilu nije duţan prethodno opominjati na plaćanje premije. Izuzeci su kod osiguranja na neodreĎeno vrijeme i osiguranja ţivota. Kod osiguranja ţivota osiguravač ne moţe raskinuti ugovor ako su premije u ranijem periodu uredno uplaćivane najmanje 3 godine. Tada on moţe samo smanjiti osiguranu svotu.

3. Obavještenje o osiguranom sluĉaju i promjeni rizika – Osiguranik je duţan da obavijesti osiguravača o štetnom dogaĎaju najkasnije u roku od 3 dana nakon što se slučaj desio. Ako to ne učini, osiguravač mu moţe umanjiti naknadu za iznos štete koju je on zbog toga pretrpio. MeĎutim, osiguranik ne moţe izgubiti prava iz osiguranja zbog propuštanja roka za prijavu štetnog dogaĎaja. Osiguranik je takoĎe duţan da osiguravača obavijesti o svakoj okolnosti koja moţe biti od značaja za ocjenu rizika kod osiguranja imovine. Ako je rizik povećan postupkom osiguranika, osiguravač se mora obavijestiti bez odlaganja, a u suprotnom rok za obavještavanje je 14 dana. Rok za obavještavanje o smanjenju rizika nije postavljen, jer je u interesu osiguranika da o tome što prije obavijesti osiguravača. Promjena rizika kod

WWW.BH-PRAVNICI.COM


imovinskih osiguranja daje pravo na zahtjev za promjenu premije.Ako druga strana odbije zahtjev, zainteresirani partner moţe raskinuti ugovor.

4. Staranje o osiguranom predmetu – Osiguranik je duţan preduzimati sve potrebne mjere i ugovorene radnje sa ciljem otklanjanja opasnosti od nastanka štetnog dogaĎaja. Ova obaveza vaţi i prije i nakon nastanka osiguranog slučaja. Osiguravač ima pravo da prema ocjeni okolnosti umanji odštetu u mjeri u kojoj je šteta prouzrokovana usljed nepridrţavanja propisanih mjera od strane osiguranika. MeĎutim, osiguranik ne moţe potpuno izgubiti prava iz osiguranja, osim ako je preduzimanje njegovih radnji imalo uticaj na nastanak štete. Osiguravač ima pravo da vrši kontrolu nad izvršavanjem preventivnih i represivnih mjera koje preduzima osiguranik.

Obaveze osiguravaĉa:

1. Plaćanje naknade – Rok za isplatu naknade je najviše 14 dana od dana dobijanja obavještenja da se osigurani slučaj desio. Ako iznos obaveze nije utvrĎen u navedenom roku, osiguravač je duţan isplatiti predujam, odnosno dio naknade koji nije sporan. Ako je postojanje ili visina obaveze osiguravača sporna, rok od 14 dana teče od dana kad su oni konačno utvrĎeni. Osnovne faze postupka kojim se utvrĎuje postojanje obaveze na naknadu i njen iznos su: (1) UtvrĎivanje osiguranog s lučaja; (2) Procjena štete; (3) UtvrĎivanje veličine naknade. Naknada se isplaćuje u novcu, ali je osiguravač ovlašten i da je izvrši u naturi (popravak kvara). UtvrĎuje se po formuli: (osigurana svota/stvarna vrijednost) x stvarna šteta. U nekim slučajevima se moţe ugovoriti da osiguravač nadoknaĎuje samo štetu koja preĎe odreĎenu granicu. Štete koje su ispod odreĎenog minimuma snosi sam osiguranik. Taj dio koji osiguravač ne isplaćuje naziva se franšiza. Franšize su predviĎene u osiguranju vozila, mašina, aparata, instalacija, usjeva itd.

2. Ostale obaveze osiguravaĉa: - da obezbijedi pokriće svojih obaveza putem reosiguranja ili saosiguranja; - da svoju ekonomsku djelatnost organizira saglasno ekonomskim načelima osiguranja; - da svoje opće akte kao što su pravila, tarife, uslovi osiguranja i sl. učini dostupnim javnosti; - da prilikom zaključenja ugovora osiguranike upozna sa uslovima osiguranja i da ih upozori da su ti uslovi

sastavni dio ugovora o osiguranju, te da osiguraniku izda policu ili drugu ispravu o osiguranju; - da organizuje zaštitu od rizika i preduzima mjere prevencije i represije. Osiguravač je duţan da prati i

analizira uzroke šteta i preduzima mjere na otklanjanju tih uzroka, kao i mjere na smanjenju šteta. 3.4. KUMULIRANJE ZAHTJEVA ZA NAKNADU I VIŠESTRUKO OSIGURANJE

Kumuliranje zahtjeva za naknadu. Postavlja se pitanje da li oštećeni koji je ujedno i osiguranik, ima pravo na dvostruku naknadu štete, tj. i po osnovu graĎanskog delikta i po osnovu osiguranja. Kod imovinskog osiguranja nema kumuliranja naknade – osiguranik se moţe obeštetiti samo po jednom osnovu, ali po kome hoće: po osnovu osiguranja ili po osnovu delikta trećeg lica. Ako naplaćenom naknadom šteta nije potpuno izmirena, razliku moţe traţiti od drugog. Ako osiguranik naplati naknadu od osiguravača, osiguravač ima regresno pravo prema trećem odgovornom licu do iznosa isplaćene naknade. Kod osiguranja ţivota postoji kumulacija zahtjeva, a osiguravač nema pravo na regresnu naknadu isplaćene svote od odgovornog lica. Višestruko i dvostruko osiguranje. Kod dvostrukog osiguranja se vodi računa o savjesnosti osiguranika. Ako je postupio nesavjesno, svaki osiguravač moţe traţiti poništenje ugovora i zadrţati premije. Ako nije postupio nesavjesno, svaki osiguravač ima pravo na svoju premiju, a osiguraniku pripada naknada od svakog osiguravača po ugovoru s tim što obje naknade zajedno ne mogu preći iznos štete. Svaki osiguravač snosi dio ukupnog iznosa koji je srazmjeran svoti osiguranja po njegovom ugovoru.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


3.5. PODJELA OSIGURANJA

Kriteriji podjele. Najčešća podjela je na osiguranje imovine, osiguranje lica i pomorsko osiguranje. Prema načinu nastanka, osiguranje se dijeli na obavezno i dobrovoljno. Osiguranje imovine se dijeli na osiguranje stvari i osiguranje od imovinskih šteta. Kod osiguranja stvari, predmet je stvar imovinske vrijednosti i naknaĎuje se šteta u slučaju propasti ili oštećenja stvari. Kod osiguranja od imovinskih šteta, obaveza osiguravača se sastoji u naknadi imovinske štete koja nastaje kad se desi osigurani slučaj, bez obzira na to da li ima oštećenja stvari. Postoji više vrsta osiguranja imovine, npr: od poţara i nekih drugih opasnosti, od provalne kraĎe, osiguranje ţivotinja, osiguranje dobitka itd. Neki od njih su netaksativno nabrojani u ZOIO. Osiguranje lica. U ovu grupu spadaju osiguranje ţivota i osiguranje od nesrećnog slučaja (osiguranje za slučaj bolesti, nezgode i nesposobnosti za rad). Plovidbeno (pomorsko) osiguranje pokriva rizike kojima su tokom plovidbe izloţeni brod, ureĎaji i oprema broda (kasko), te roba i druge stvari koje se prevoze brodom (kargo). Osiguranje se vrši od pomorskih nezgoda, elementarnih nepogoda, eksplozija, poţara, te od razbojništva na moru i unutrašnjim vodama. Obavezno osiguranje uvodi se zakonom. Prema ZOIO, obavezne su 4 vrste osiguranja i to: osiguranje putnika u javnom saobraćaju od posljedica nesrećnog slučaja, te osiguranje od odgovornosti za štete počinjene trećim licima koje je obavezno za vlasnike odnosno korisnike m/v, zrakoplova i brodica na motorni pogon. Kad je u pitanju osiguranje putnika u javnom saobraćaju, osiguranim se smatraju sva lica koja su namjeravala da putuju, pa i kad se ne nalaze u prevoznom sredstvu, već u krugu (stanica, pristanište, aerodrom) i to bez obzira da li imaju kartu za to putovanje ili ne. Kod obaveznog osiguranja u saobraćaju nema kumuliranja zahtjeva za naknadu. Od iznosa naknade štete koju prevoznik duguje putniku po osnovu sudske odluke, odbija se iznos koji je putnik već naplatio od osiguravača po osnovu obaveznog osiguranja putnika u javnom saobraćaju. 3.6. REOSIGURANJE

Pojam. Reosiguranje predstavlja posebnu vrstu osiguranja koju obavljaju subjekti registrovani za tu djelatnost. To je ustvari osiguranje osiguravača. Osiguravač reosiguranjem prenosi dio rizika na drugog osiguravača, plaćajući mu za to dio premije, a reosiguravač se obavezuje da će učestvovati u isplati naknade štete odnosno sume osiguranja. Organizacija za osiguranje je duţna da svojim općim aktom predvidi iznos (limit) koji pokriva vlastitim sredstvima, i da reosigura preostale obaveze, tj. one koje prelaze predviĎeni limit. Ponuda za zaključivanje ugovora o reosiguranju se mora dati najprije reosiguravačima u zemlji, a za dio obaveza koji se eventualno ne moţe pokriti na taj način, osiguravač je obavezan da ugovor o reosiguranju zaključi u inostranstvu. Vrste. Reosiguranje moţe biti uspostavljeno na osnovu osigurane sume ili na osnovu štete. U drugom slučaju, moţe se organizirati kao reosiguranje viška štete i reosiguranje viška (godišnjeg) gubitka. Osnovni način osiguranja je tzv.ekscedentno reosiguranje, kod kojeg osiguravač posebno za svaki ugovor o osiguranju ocjenjuje koji će dio rizika zadrţati, a koji će prenijeti na osiguravača, ali u svakom poslu

WWW.BH-PRAVNICI.COM


osiguranja u snošenju rizika učestvuje i reosiguravač. Drugi način osiguranja, tzv.«kvotni« se danas rjeĎe koristi, a sastoji se u tome da se unaprijed odreĎuje kvota (npr.10%) po kojoj se dio rizika prenosi na reosiguravača. 3.7. PRESTANAK UGOVORA O OSIGURANJU

Prestanak ugovora po sili zakona nastupa u slijedećim slučajevima: 1. Ako u trenutku sklapanja ugovora nema rizika, smatra se da ugovor nije ni zaključen. To su slučajevi kad

se u trenutku sklapanja ugovora osigurani slučaj već desio ili je bio u nastanku ili je postalo izvjesno da će se desiti, kao i ako je postalo izvjesno da se osigurani slučaj ne moţe desiti. Stranke su duţne jedna drugoj vratiti sve što su primile po osnovu ugovora.

2. Ako za vrijeme trajanja ugovora predmet osiguranja propadne usljed dogaĎaja koji nije osiguran, ugovor prestaje a osiguravač je duţan da osiguraniku vrati srazmjeran dio premije.

3. Istekom ugovorenog roka. 4. U slučaju stečaja nad osiguravačem, ugovor prestaje u roku od 30 dana od dana otvaranja stečajnog

postupka. 5. Kod osiguranja lica, ugovor o osiguranju ţivota je ništav ako je osiguranik prešao starosnu granicu do

koje osiguravač vrši ova osiguranja. 6. Ugovor o imovinskom osiguranju prestaje i zbog neplaćanja premija koje dospijevaju nakon zaključenja

posla (30 dana nakon dospjelosti premije). 7. Ako osiguranik nenamjerno da pogrešne podatke ili propusti pruţiti potrebna obavještenja, osiguravač

moţe da se opredijeli za raskid ugovora ili povećanje premije srazmjeno novoutvrĎenoj veličini rizika. Ako osiguranik ne prihvati prijedlog o povećanju premija ni u roku od 14 dana, ugovor se raskida po samom zakonu.

Prestanak ugovora jednostranim raskidom moguć je kad postoje zakonom predviĎeni uslovi. Osiguranik ima opće ovlaštenje da svakodobno raskine ugovor, s tim što je duţan osiguravaču nadoknaditi eventualno prouzrokovanu štetu. S druge strane, osiguravač moţe raskinuti ugovor u slijedećim slučajevima:

1. Ako je osiguranik namjerno dao netačnu prijavu ili prešutio relevantne podatke. Subjektivni rok raskida je 1 mjesec, a osiguravač nakon raskida ima pravo zadrţati primljene premije i zahtijevati naplatu onih premija koje pokrivaju period osiguranja u kome je zatraţio poništenje ugovora;

2. Ako se u periodu nakon sklapanja ugovora rizik toliko poveća da on u takvim uslovima uopće ne bi zaključio ugovor;

3. Kod ugovora sa neodreĎenim rokom trajanja, ugovor se moţe raskinuti sa danom dospjelosti premije, uz otkazni rok od 3 mjeseca. To znači da je osiguravač duţan dati izjavu o raskidu najmanje 3 mjeseca prije dospjelosti premije.

4. U slučaju stečaja osiguranika. Objektivni rok je 3 mjeseca od dana otvaranja stečaja. Pod istim uslovima ugovor moţe raskinuti i osiguranik koji je pao pod stečaj.

5. Ako je izvršeno nadosiguranje usljed prevare od strane osiguranika. Isto pravo pripada i osiguraniku.

DIO PETI

HARTIJE OD VRIJEDNOSTI (VRIJEDNOSNI PAPIRI)

1. ZAJEDNIĈKI PRAVNI ELEMENTI HARTIJA OD VRIJEDNOSTI

WWW.BH-PRAVNICI.COM


1.1. UOPĆE O HARTIJAMA OD VRIJEDNOSTI

Pravni izvori. Opća pravila o hartijama od vrijednosti sadrţana su u ZOO. Mjenica je regulisana Zakonom o mjenici, a ček Zakonom o čeku. Zakonom o vrijednosnim papirima regulisana je materija koja se odnosi na dionicu i obveznicu kao dugoročne, te blagajnički zapis, komercijalni zapis i certifikat kao kratkoročne vrijednosne papire. Značajan izvor predstavljaju zakoni kojima se regulišu statusna pitanja odreĎenih institucija (dioničkih društava, banaka, osiguravajućih i investicionih društava), zatim propisi o deviznom i bankarskom poslovanju, kao i pravni akti specijaliziranih institucija kao što su berze. Zakonom o vanparničnom postupku regulisan je postupak amortizacije nestalih ili izgubljenih vrijednosnih papira. Pojam i osobine. Hartija od vrijednosti je pismena isprava kojom se njen izdavalac obavezuje da ispuni obavezu upisanu na toj ispravi njenom zakonitom imaocu. Kod hartija od vrijednosti postoje 2 vrste prava: pravo na hartiju i pravo iz hartije. Pravo na hartiju je vlasničko pravo na samoj hartiji koje je isto kao vlasničko pravo na bilo kojoj stvari. Njegov nosilac ima pravo da hartiju drţi i njome raspolaţe, a posebno da je pusti u promet. Prava iz hartije su prava koja pripadaju povjeriocu (maocu hartije) prema načelima i propisima. Prenošenjem hartije prenose se i jedna i druga prava. Znaĉaj hartija od vrijednosti. U zavisnosti od vrste, hartije od vrijednosti sluţe kao instrumenti plaćanja, instrumenti kratkoročnog ili dugoročnog kreditiranja, instrumenti akumulacije kapitala, te kao instrumenti robnog prometa. Zbog njihovog značaja nacionalna prava im pruţaju posebnu zaštitu – propisan je način izdavanja, forma, način korištenja, prenos, postupak amortizacije, kao i stroge sankcije protiv zloupotrebe i falsifikata. Bitni elementi hartija od vrijednosti su:

1. Oznaka vrste vrijednosnog papira;

2. Firma, odnosno naziv i sjedište ili ime i prebivalište izdavaoca hartije;

3. Firma odnosno naziv ili ime lica na koje hartija glasi odnosno po čijoj naredbi glasi ili oznaku da je papir na donosioca;

4. Tačno označenu obavezu izdavaoca koja proizilazi iz hartije od vrijednosti (čekovnu ili mjeničnu sumu);

5. Mjesto i datum izdavanja hartije, te serijski broj ako se hartija izdaje u seriji;

6. Potpis izdavaoca, odnosno faksimil potpisa izdavaoca za hartije koje se emituju u seriji Posebnim zakonom se kao bitni mogu odrediti i drugi sastojci. 1.2. OSNOVNE TEORIJE O HARTIJAMA OD VRIJEDNOSTI

Osnovno pitanje koje se u teoriji postavlja jeste kada nastaje obligacioni odnos izdavanjem hartije od vrijednosti. Prema teoriji kreacije, obligacioni odnos nastaje izdavanjem hartije od vrijednosti, tj.njenim sastavljanjem i potpisivanjem. Za nastanak obaveze izdavaoca nije potreban i prijem hartije, ali pravna dejstva ovako nastale obligacije se odlaţu do trenutka predaje hartije njenom sticaocu, odnosno povjeriocu. Teorija emisije smatra da obligacioni odnos nastaje u trenutku stavljanja papira u opticaj.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Teorija ugovora polazi od toga da obligacioni odnos nastaje ugovorom, tj. voljnim radnjama izdavaoca i primaoca hartije od vrijednosti. Po ovoj teoriji, obligacioni odnos nastaje u trenutku kad izdavalac preda hartiju njenom korisniku. Dosljedno ovoj teoriji, kad bi neko lice došlo u posjed hartije bez predaje upravo od strane izdavaoca, ne bi se smatralo nosiocem prava bez obzira na savjesnost takvog lica. Obaveza iz hartije nije uopće nastala, jer nema voljne predaje hartije tj. nije zaključen ugovor. Da bi se otklonio ovaj nedostatak teorije ugovora, razvila se teorija pravnog privida. Naime, stvaranjem hartije od vrijednosti izdavalac je stvorio vanjski pravni privid o valjanom puštanju hartije u promet. Onaj ko je stvorio takav privid, po zakonu je duţan jamčiti svakom savjesnom pribaviocu hartije od vrijednosti. 1.3. VRSTE HARTIJA OD VRIJEDNOSTI

Prema sadrţini prava iz hartije, one se dijele na: korporacione ili hartije sa učešćem, stvarnopravne i obligacionopravne.

- Korporacione hartije sadrţe pravo članstva u nekoj korporaciji, kompaniji tipa DD. Daju pravo na dividendu i pravo na učešće u upravljanju (pravo glasa). Zato se nazivaju i papiri sa učešćem, a ponekad i ličnopravni papiri. Tipičan primjer ovih hartija je dionica.

- Stvarnopravne (robne, dispozicione) hartije od vrijednosti sadrţe neko stvarno pravo koje se moţe koristiti samo na osnovu te hartije. (zaloţnica, skladišnica). Predaja hartije proizvodi iste pravne posljedice kao i fizička predaja stvari naznačenih na hartiji.

- Obligacionopravne hartije sadrţe neko potraţivanje. Ono najčešće glasi na novac kao što je slučaj kod mjenice, čeka i obveznice. Potraţivanje moţe biti usmjereno i na neku drugu činidbu, posebno na predaju stvari.

Prema nosiocu prava hartije se dijele na one koje glase na donosioca, na ime i po naredbi.

- Hartije od vrijednosti na donosioca su papiri kod kojih je povjerilac svaki savjesni drţalac hartije. Na ovim hartijama upisana je klauzula “na donosioca”. Nosiocem prava smatra se svaki imalac hartije, a prenos prava se vrši prostom predajom (tradicijom) hartije. Hartija od vrijednosti na donosioca moţe se preinačiti da glasi na ime. Takva preinaka naziva se vinkulacijom. Vlasnik ove hartije i njen izdavalac se mogu sporazumjeti da se vinkulacija briše i tako hartija opet postaje na donosioca. To brisanje naziva se

devinkulacijom.

- Hartije od vrijednosti na ime se najčešće nazivaju rekta hartijama. Ostvarenje prava iz hartije pripada licu koje je poimenično navedeno u hartiji. Pravo iz ove hartije prenosi se cesijom.

- Hartije od vrijednosti po naredbi su hartije kod kojih je povjerilac lice imenovano u hartiji, ali i svako drugo lice za koje naredi u hartiji imenovano lice. Ova hartija sadrţi klauzulu “po naredbi”. Pravo iz ove hartije prenosi se indosiranjem. Kod ovih hartija od vrijednosti se takoĎe moţe upotrijebiti rekta klauzula i tako zabraniti njihov prenos.

Prema dospjelosti se hartije od vrijednosti dijele na oročene, po viĎenju i sa neodreĎenim rokom.

- Oroĉene hartije od vrijednosti su takvi papiri kod kojih je rok dospjelosti tačno odreĎen i upisan na hartiji.

- Hartije od vrijednosti po viĊenju tu takve hartije kod kojih je duţnik obavezan na izvršenje činidbe iz hartije u trenutku kad mu je povjerilac prezentira. Hartija o tome sadrţi posebnu klauzulu, ili ne sadrţi ništa jer ako ništa nije naznačeno, po zakonu se smatra da je izvršenje obaveze po viĎenju.

- Hartije bez utvrĊenog roka su one u kojima nije upisan rok dospjelosti činidbe. Imalac ostvaruje svoje pravo u roku koji se posebno ugovara ili utvrĎuje nekim aktom (skladišnica, obveznica, dionica, komercijalni zapis).

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Ostale vrste hartija od vrijednosti:

- Prema predmetu obaveze – stvarne i novčane;

- Prema izdavaocu – javnopravne i privatnopravne;

- Prema prihodu koji donose svom imaocu – neke hartije (investicione) daju stalan prihod (obveznice), druge daju promjenjiv prihod (dionica, komercijalni zapis), a treće ne daju nikakva prihod (ček, skladišnica, teretnica);

- Prema odnosu sa osnovnim poslom povodom kojeg su izdate – apstraktne i kauzalne;

- Tradicione, na osnovu kojih se moţe traţiti predaja stvari i dispozicione , na osnovu kojih se moţe raspolagati stvarima navedenim u hartiji.

- Prema naĉinu i obimu izdavanja – masovne i pojedinačne. Pojedinačne se izdaju za svaki individualni slučaj. Masovne hartije od vrijednosti koje imaju trţišnu ili berzansku cijenu nazivaju se trgovačkim efektima (dionica i obveznica).

1.4. PRENOS HARTIJA OD VRIJEDNOSTI

Cesija je ustupanje potraţivanja ugovorom izmeĎu dotadašnjeg povjerioca (cedenta) i trećeg lica (cesionara) koje tom cesijom postaje novi povjerilac. Cesijom se prenose hartije na ime. Prilikom ovog prenosa vrše se slijedeće radnje: na samoj hartiji se upisuje naziv odnosno ime cesionara, stavlja potpis cedenta, obavještava izdavalac i vrši upis prenosa u registar, ako se on vodi za tu vrstu hartije od vrijednosti. Naznačene radnje se traţe i kod svakog novog prenosa. Izdavalac hartije od vrijednosti na ime moţe zabraniti njen prenos. Izjava o zabrani se mora upisati na samoj hartiji. Prenošenje ovih hartija moţee biti zabranjeno i propisom. Prenos indosamentom (indosmanom) je najčešći način prenošenja. Njime se prenose hartije po naredbi. Na poleĎini hartije dotadašnji nosilac prava (indosant) stavlja bilješku da ostvarenje prava ubuduće pripada drugom licu (indosatar), uz upisivanje tog lica. Na isti način se moţe vršiti dalji prenos, tako da nastaje čitav niz indosamenata odnosno stvara se lanac povjerilaca. Prenos hartije od vrijednosti po naredbi se moţe zabraniti, ali je zabranu potrebno upisati na samoj hartiji ili stavljanjem slične klauzule koja ima isto značenje. Zabranu moţe staviti sam izdavalac ili indosant i takva hartija se prenosi isključivo cesijom. Hartije po naredbi se mogu pretvoriti u hartije na ime. To se čini unošenjem na hartiju odredbe “ne po naredbi”. Indosament moţe biti puni, blanko i na donosioca. Kod punog se na hartiji naznačava ime indosatara. Blanko indosament nastaje kad se na hartiji ne upisuje ime indosatara, već samo potpis indosanta, mjesto i datum prenosa. Blanko indosament se naziva i otvorenim ţirom. U slučaju prenosa na donosioca, umjesto imena indosatara stavlja se naznaka “donosiocu”. Indosament na donosioca vaţi kao blanko indosament. Indosatar, tj. novi indosant u oba slučaja moţe dalji prenos vršiti onom vrstom indosamenta koju sam izabere. Indosiranje mora biti bezuslovno. Prenositi se moraju sva prava iz hartije od vrijednosti a ne samo neka. Djelimični indosament je ništav. Prenos predajom (tradicijom) vrši se kod hartija na donosioca. Tipična takva hartija je ček.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


1.5. PRESTANAK PRAVA IZ HARTIJA OD VRIJEDNOSTI

Prestanak prema općim pravilima – prava iz hartije od vrijednosti mogu prestati na jedan od općih načina: izvršenjem činidbe na koju glasi hartija, oprostom duga, novacija, kompenzacija, konfuzija,zastara. Specijalni naĉini prestanka prava iz hartija od vrijednosti su: otkupljivanje hartije i sudska amortizacija (samo za hartije koje glase na ime ili po naredbi).

2. MJENICA

2.1. POJAM I FUNKCIJE MJENICE

Pojam. Mjenica je hartija od vrijednosti kojom jedno lice daje bezuslovno obećanje da će licu naznačenom na hartiji ili trećem licu za koje naznačeni to naredi biti isplaćena odreĎena svota novca. Izdavalac obavezu isplaćivanja mjenične svote uzeti na sebe i tada se radi o sopstvenoj (vlastitoj, solo) dionici. U drugom slučaju, izdavalac moţe dati bezuslovan nalog trećem licu da ono isplati mjeničnu svotu i tada se govori o trasiranoj (vučenoj, trata) mjenici. Ekonomske funkcije mjenice. Mjenica tradicionalno sluţi kao sredstvo bezgotovinskog plaćanja. Danas je prisutnija u ulozi kreditnog sredstva kod osiguranja potraţivanja ili odobravanja kratkoročnog kredita. Osim toga, mjenica predstavlja i sredstvo kratkoročnog ulaganja kapitala. 2.2. SASTOJCI (ELEMENTI) MJENICE

Zakon o mjenici prihvata teoriju omisije. Ova teorija dozvoljava da se svi mjenični elementi ne moraju unijeti u pismenu ispravu u trenutku sastavljanja mjenice. Dakle, dopušteno je sukcesivno dopunjavanje mjenice onim elementima koje je njen izdavalac propustio unijeti prilikom izdavanja. Radi očuvanja pravne sigurnosti, teorija omisije ističe 2 momenta:

1. Svi sastojci mjenice koje zakon zahtijeva moraju biti uneseni u trenutku podnošenja mjenice na isplatu;

2. Postoji pravna pretpostavka da je izdavalac ovlastio svakog savjesnog imaoca mjenice da u ispravu upiše neki od nedostajućih elemenata koji po zakonu moraju postojati.

Bitni elementi vučene (trata, trasirane) mjenice su:

a) Oznaka da se radi o mjenici;

b) Bezuslovan nalog da se isplati odreĎena svota novca – obično se svota navodi brojem i slovima. Kod neslaganja svote napisane brojem i slovima, vaţi svota napisana slovima. Ako je naznačeno više svota u istoj mjenici, vaţi najmanja svota koja je napisana slovima.

c) Ime trasata (onoga ko treba da plati) – obično stoji u donjem lijevom uglu. Na mjenici moţe biti navedeno i više lica u ulozi trasata. Zakon ne odreĎuje izričito da li ulogu trasata mogu imati kumulativno ili alternativno, a teorija prihvata oba rješenja;

d) Ime remitenta – mjenica nije hartija na donosioca i zbog toga ime remitenta mora biti navedeno u mjenici. Na istoj mjenici moţe biti navedeno više remitenata i to kumulativno ili alternativno. Ako su navedeni alternativno, duţnik će mjenicu isplatiti onom remitentu koji mu mjenicu podnese na isplatu. Ako su označeni kumulativno, svoja mjenična prava mogu ostvarivati samo zajedno;

e) Potpis trasanta (izdavaoca mjenice) – na istoj mjenici moţe biti označeno i više lica za trasante. Oni mogu biti samo kumulativni duţnici;

WWW.BH-PRAVNICI.COM


f) Oznaka dospjelosti – dospjelost je vrijeme kad se mjenica treba isplatiti.Ako se rok dospjelosti ne naznači, mjenica ipak vaţi i zakonska pretpostavka je da se radi o mjenici po viĎenju. Rok dospjelosti moţe biti odreĎen na 4 načina: (1) mjenica sa dospjelošću na odreĎeni dan, (2) mjenica na odreĎeno vrijeme od izdavanja; (3) mjenica po viĎenju i (4) mjenica na odreĎeno vrijeme po viĎenju.

g) Mjesto plaćanja – bitan element mjenice, ali nije neophodan. Ako je taj podatak izostavljen, zakonska pretpostavka je da je mjesto plaćanja ono koje je na mjenici označeno pored imena trasata. Ako ni to mjesto ne bi bilo navedeno, mjenica bi bila ništava jer joj nedostaje jedan bitan element. Prema teoriji omisije, savjesni imalac mjenice moţe sam popuniti ovaj element.

h) Dan i mjesto izdavanja mjenice. Pretpostavljeni bitni sastojci mjenice su oni koji se mogu pretpostaviti iako nisu izričito navedeni u mjeničnom tekstu. Zakon o mjenici navodi 3 pretpostavke bitnih sastojaka: 1. Oznaka dospjelosti moţe biti ispuštena, jer se trasirana mjenica u kojoj nije naznačena dospjelost smatra

mjenicom po viĎenju; 2. Mjesto plaćanja – ako nije navedeno, mjestom plaćanja se smatra ono koje je označeno pored trasatovog

imena; 3. Mjesto izdavanja – ako nije naznačeno, smatra se da je mjenica izdata u mjestu koje je navedeno pored

trasantovog potpisa. Domicilirana mjenica. Mjenica na kojoj je kao mjesto plaćanja naznačeno drugo mjesto, izvan sjedišta ili prebivališta trasata, naziva se domiciliranom mjenicom. Pri ocjeni da li je mjenica domicilirana mjerodavno je samo ono što je upisano na mjenici, a ne stvarno stanje. Mjenicu moţe domicilirati samo trasant. Nebitni sastojci mjenice (mjeniĉne klauzule). Najčešće mjenične klauzule su:

1. Podatak o broju mjeničnog primjerka (duplikatna klauzula);

2. Oznaka “po naredbi”;

3. Klauzula o moneti (klauzula o efektivnosti) – trasant njome odreĎuje da se mjenica ima platiti u odreĎenoj valuti;

4. Klauzula o pokriću (revalirajuća klauzula) – pokazuje trasatu koga on treba da zaduţi u računu ili kom računu će odobriti mjeničnu svotu;

5. Klauzula valute (valutna klauzula ili klauzula o primljenoj vrijednosti) ima graĎanskopravna a ne mjenična dejstva i pokazuje odnos izmeĎu trasanta i remitenta;

6. Avizna klauzula (avizo, klauzula o izvještaju) govori o tome da li trasat, prije nego što prihvati nalog iz mjenice, treba da sačeka izvještaj od trasanta ili ne;

7. Kasatorna klauzula – upisuje se samo u slučaju izdavanja mjenice u više primjeraka, a sa ciljem da se mjenična svota isplati imaocu samo jednog odreĎenog primjerka mjenice;

8. Rekta klauzula (negativna klauzula po naredbi) – ovom klauzulom se mjenica pretvara u hartiju od vrijednosti na ime i moţe se prenositi samo cesijom, a ne indosiranjem;

9. Klauzula “bez troškova” ili “bez protesta” – unošenjem ove klauzule imalac mjenice se oslobaĎa obaveze na podizanje protesta. Klauzulu mogu unijeti trasant, indosant ili avalist. Ako je upiše trasant, ona djeluje prema svim potpisnicima, a ako je stavi indosant ili avalist, onda djeluje isključivo prema njima.

10. Klauzula “bez obaveze” ili “bez regresa” – njome indosant isključuje svoju mjeničnopravnu odgovornost kao regresnog duţnika prema daljim imaocima mjenice. Vaţi samo prema indosantu koji ju je napisao.

11. Klauzula o kamati – unosi je trasant kod mjenice plative po viĎenju ili na odreĎeno po viĎenju, uz upis kamatne stope.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


12. Oznaka adrese – u mjenicu se unosi bliţa adresa trasanta, trasata, kao i mjesta plaćanja. 2.3. MJENIĈNE RADNJE

Uopće. Mjenične radnje se mogu podijeliti na osnovne mjenične radnje i mjenične radnje koje se preduzimaju radi očuvanja i ostvarenja mjeničnih prava. U osnovne spadaju: izdavanje, prenos, akceptiranje, mjenično jemstvo (aval), isplata, intervencija, te umnoţavanje i prepis mjenice. Radnje kojima je cilj očuvanje mjeničnih prava su: regres, protest, amortizacija mjenice i podizanje mjenične tuţbe. Izdavanje mjenice se sastoji u popunjavanju isprave i potpisivanju trasanta. Da bi bilo punovaţno, trasant mora imati poslovnu sposobnost. U mjeničnom pravu, sposobnost za izdavanje mjenice naziva se pasivnom mjeničnom sposobnošću, što znači sposobnost za preuzimanje mjeničnih obaveza. Aktivna mjenična sposobnost je sposobnost lica da bude povjerilac po mjenici. U privrednom ţivotu mjenicu izdaje poslovna organizacija (trgovačko društvo) kao duţnik, radi ispunjenja neke obaveze prema povjeriocu. Obično povjerilac i duţnik ugovaraju da za vrijednost prodate robe ili izvršenih usluga prodavac vuče (trasira) mjenicu na kupca, odnosno primaoca usluga, označavajući sebe kao remitenta. Kao remitenta moţe označiti i nekog svog povjerioca (treće lice) sa kojim je ugovoreno plaćanje na ovaj način. Prenos mjenice ostvaruje se cesijom ili indosamentom. Kod indosamenta se pored naziva indosant i indosatar, koriste i termini ţirant i ţiratar. Postoji više vrsta indosamenta i to:

a) Puni indosament - navodi se ime indosatara. Indosament mora biti bezuslovan. Ako je stavljen uslov, smatra se kao da nije napisan.

b) Blanko indosament – stavlja se samo potpis indosanta. Indosatar je lice koje drţi mjenicu;

c) Prokura indosament – preduzima se radi opunomoćenja. Indosant samo ovlašćuje indosatara da u njegovo ime i za njegov račun vrši neka prava iz mjenice, da obavi i neke radnje. Indosatar ne stiče samostalno pravo iz mjenice. Nije stekao vlasničko pravo na mjenici i ne moţe je prenositi ni na kakav način osim kao punomoć, jer je to sadrţaj njegovih ovlaštenja;

d) Zaloţni indosament – mjenica se zalaţe indosamentom koji sadrţi odredbu iz koje je vidljivo da se radi o zalogu. U pogledu prava zaloţnog povjerioca (indosatara) situacija je slična prokura indosamentu sa specifičnostima koje ima svaka zaloga.

e) Rekta indosament – ovim indosamentom se mjenici po naredbi oduzima svojstvo prenosivosti tako što se izjavi o prenosu dodaju riječi kao “ne po naredbi” ili “ne po njegovoj naredbi”. Posljedica je da se mjenica nakon toga moţe prenositi samo cesijom. Bitno je naglasiti da indosant ne moţe trajno mjenicu pretvoriti u rekta mjenicu. To moţe samo trasant. MeĎutim, indosant koji je zabranio indosiranje rekta indosamentom neće biti odgovoran licima na koja mjenica bude kasnije indosirana.

f) Povratni indosament – postoji u slučaju kad je mjenica indosirana na trasata, trasanta ili lice koje je već ranije bilo indosant na istoj mjenici.

g) Indosament sa klauzulom straha – opće pravilo je da indosant garantuje, odnosno odgovara da će mjenica biti akceptirana i isplaćena. MeĎutim, on svoju odgovornost moţe isključiti tako što indosamentu doda klauzulu straha (kao “bez obaveze” ili “bez garancije”). Bitno je naglasiti da bi ništava bila klauzula straha koja bi se odnosila na isključenje trasantove odgovornosti.

Prijem mjenice (prihvat, akcept) je mjeničnopravna radnja kojom trasat stavljanjem odgovarajuće klauzule i svojim potpisom na mjenici potvrĎuje da prihvata mjeničnu obavezu. Akceptom se mijenja glavni duţnik u mjenici. Dotad je duţnik bio izdavalac, a akceptom trasat postaje glavni duţnik, a ostali potpisnici postaju regresni obveznici. Imalac mjenice stiče pravo da se naplati od njih ako glavni duţnik ne plati dug. Dalji

WWW.BH-PRAVNICI.COM


značaj akcepta je u tome što mjenične obaveze prestaju jedino ako mjenicu isplati akceptant. Ako je isplati bilo koji drugi mjenični obveznik, ona se ne gasi. Za akcept nije propisana forma. Obično se daje riječima: »priznajem«, »prihvatam«, »akceptiram« i sl. i stavlja se potpis. Postoji i blanko akcept. To je trasatov potpis na mjenici, jer je zakonska pretpostavka da kao akcept vaţi i sam potpis trasata na licu mjenice. Podnošenje mjenice na akcept zavisi od volje imaoca, meĎutim ako mjenica nije blagovremeno akceptirana trasat moţe odbiti njenu isplatu. Mjenica se moţe podnijeti na akcept do dana njene dospjelosti. Od pravila da se mjenica moţe, a ne mora podnositi na akcept postoje 2 izuzetka:

1. Trasant moţe u mjenici odrediti da se ona obavezno podnese na akcept, a moţe odrediti i rok u kome je to obavezno učiniti. Takvu odredbu moţe unijeti i inodosant, ali ne moţe doći u sukob sa trasantom. Ako naredbu o obaveznom akceptiranju ne izvrši, imalac mjenice gubi pravo na regres i zbog neakceptiranja i zbog neisplate.

2. Trasant moţe zabraniti da se mjenica podnosi na akcept. Zabrana moţe biti opća ili se podnošenje moţe zabraniti do isteka odreĎenog roka. MeĎutim, ako i pored zabrane mjenica bude akceptirana, taj akcept će biti valjan. Postoje i 2 slučaja u kojima trasant ne moţe zabraniti podnošenje mjenica na akcept:

a) mjenica trasirana na odreĎeno vrijeme po viĎenju se mora podnijeti na akcept u roku od 1 godine od dana izdavanja. Ovaj rok trasant moţe skratiti ili produţiti, a indosanti ga mogu samo skratiti.

b) Domicilirana mjenica se mora podnijeti na akcept, jer se trasat na taj način obavještava da treba plaćanje izvršiti u nekom drugom mjestu ili kod nekog trećeg lica.

Kad se mjenica podnese na akcept, trasat alternativno ima jedno od slijedećih prava:

1. Akceptirati mjenicu i time preuzeti obavezu postajući glavni duţnik;

2. Odbiti akcept. U tom slučaju povjerilac ima pravo pokrenuti sudski postupak prema regresnim duţnicima.

3. Traţiti deliberacioni rok (da bi donio odluku), tj. da mu se mjenica još jednom podnese sutradan.

4. Ograničiti akcept na dio mjenične svote, a za neakceptirani dio povjerilac preduzima radnje protiv regresnih duţnika (akceptiram 50.000, a mjenična svota glasi 90.000).

Akcept mora biti bezuslovan. Ako je uslovljen, smatra se da nije ni dat, a mjenica vaţi. Akcept se ne mora datirati, izuzev u 2 slučaja: (1) ako je trasiranja mjenica plativa na odreĎeno vrijeme po viĎenju i (2) ako je posebnom odredbom utvrĎeno da se mjenica mora podnijeti na akcept po isteku odreĎenog vremena. Ako se mjenica ne datira, imalac mora podignuti protest da bi odrţao regresna prava protiv indosanata i trasanta. Radnja akceptiranja je konačna, a akcept neopoziv nakon što je akceptiran mjenica predata povjeriocu. Mjeniĉno jemstvo (aval) je pismena izjava sa potpisom ili samo potpis na mjenici kojom neko lice (avalist) garantuje da će mjenični duţnik isplatiti mjenicu. Aval se daje samo za isplatu, a ne i za druge obaveze. Moţe se dati za cijelu svotu ili za njen dio. Avalom se zasniva samostalan, a ne akcesoran pravni odnos, a avalista moţe biti i prije glavnog duţnika pozvan da plati mjenicu. Dakle, avalista odgovara povjeriocu neposredno, samostalno i solidarno. Kao avalista se moţe pojaviti svako lice koje ima pasivnu mjeničnu sposobnost, izuzev glavnog mjeničnog duţnika.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Zakonska pretpostavka je da se svaki potpis na licu mjenice smatra avalom (na poleĎini se smatra blanko indosamentom). Ako avalista nije naveo za koga garantuje, tj. ko je honorat, smatra se da se radi o avalu za trasanta. Obaveza avaliste postoji i u slučaju kad je obaveza honorata ništava, osim u slučaju kad je ništavost posljedica formalnih mjeničnopravnih nedostataka. Ako avalista isplati mjeničnu sumu, on postaje vlasnik mjenice i stiče status regresnog povjerioca. Umjesto avala često se koristi prikriveno jemstvo (ţiro), koje se ostvaruje potpisivanjem na poleĎini mjenice. Isplata (plaćanje) mjenice. Podnošenje mjenice na isplatu je obavezno. Mjenica se po pravilu prezentira i plaća na dan dospjelosti. Ako dospijeva u neradni dan, dan plaćanja je prvi naredni radni dan. Isplata mjenice po viĎenju moţe se traţiti bilo kad u roku od 1 godine od dana izdanja. Lice ovlašteno za podnošenje mjenice na isplatu je isključivo ono koje je formalno legitimisano, pa se njemu ili punomoćniku vrši isplata mjenice. Mjenica se podnosi u poslovnom lokalu duţnika, a ako se to ne vidi iz mjenice onda u njegovom stanu. Mjenica se po pravilu isplaćuje u cijelom iznosu. MeĎutim, duţnik moţe isplatiti dio mjenične svote, a povjerilac ne moţe odbiti djelimičnu isplatu. Ostatak neisplaćenog iznosa povjerilac će traţiti od regresnih duţnika, nakon što se kod suda utvrdi djelimična isplata glavnog duţnika. Mjenica se gasi samo ako je isplati glavni mjenični duţnik. Ako ju je isplatio neki drugi duţnik, on ima pravo da u regresnom postupku traţi naplatu od glavnog i ostalih mjeničnih duţnika koji su njemu odgovorni po mjeničnom pravu. U mjeničnu svotu uračunata je kamata. Ona se priračunava glavnici već prilikom izdavanja mjenice. Regres. Kada trasat odbije akcept ili odbije isplatu, imalac mjenice stiče pravo da se obrati ostalim (regresnim) duţnicima. Regresni duţnici su trasant, indosanti i njihovi avalisti. Postoje 2 vrste regresa:

1. Regres o dospjelosti ili regres zbog neisplate – ako glavni duţnik ne plati mjenicu na dan plaćanja ili 2 radna dana po dospjelosti;

2. Regres prije dospjelosti koji se podnosi zbog neakceptiranja ili nesposobnosti za plaćanje. Regresni zahtjev prije dospjelosti moţe se postaviti u slučajevima koji su odreĎeni zakonom i to: a) Ako je akceptiranje odbijeno; b) Ako je prije ili poslije akceptiranja otvoren stečaj ili prinudna likvidacija imovine trasata odnosno

akceptanta ili ako je trasat odnosno akceptant obustavio plaćanje, ili ako je izvršenje na imovini tih lica ostalo bezuspješno;

c) Ako je otvoren stečaj ili prinudna likvidacija nad imovinom trasanta, a radi se o mjenici koja se ne smije podnijeti na akceptiranje.

Svi regresni duţnici povjeriocu odgovaraju samostalno, solidarno i neposredno. Zahtjev se moţe postaviti prema svakom pojedinačno, prema više njih po izboru ili prema svima zajedno. Regres u mjeničnom pravu nije ustanovljen samo u korist mjeničnog povjerioca, nego pravo regresa postoji i u meĎusobnim odnosima regresnih duţnika (iskupni regres). Plaćanje u regresnom postupku moţe se izvršiti povratnom mjenicom, ako suprotno nije ugovoreno. To je nova mjenica trasirana po viĎenju, koju vuče povjerilac (vršilac regresa) na nekog od svojih prethodnika (regresnih duţnika).

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Protest predstavlja mjeničnopravnu radnju koja se preduzima radi očuvanja prava iz mjenice prema regresnim duţnicima. Istovremeno, protest je i javna isprava kojom se utvrĎuje da duţnik nije izvršio odreĎenu radnju iz mjenice -–nije akceptirao ili datirao akcept, nije isplatio mjenicu i dr. Podizanje protesta je pravo, ali i obaveza imaoca mjenice ako hoće da očuva svoja prava prema regresnim duţnicima. Razlozi za protest su utvrĎeni zakonom i u zavisnosti od njih postoje različite vrste protesta: 1. Protest zbog neakceptiranja ili djelimičnog akceptiranja; 2. Protest zbog neisplate ili djelimične isplate; 3. Protest zbog nedatiranja akcepta; 4. Perkvicizioni protest – podiţe ga imalac kopije mjenice i njime traţi predaju akceptiranog primjerka od

drţaoca tog primjerka, kako bi od akceptanta traţio isplatu mjenice. Protest podiţe imalac mjenice odnosno njene kopije (protestant) protiv trasata, akceptanta ili imaoca akceptiranog primjerka mjenice (protestat). Rokovi za protest propisani su zakonom, a različito su odreĎeni za pojedine vrste protesta. Ako je na mjenici upisana klauzula »bez protesta«, imalac ne mora podizati protest da bi očuvao regresna prava, ali je obavezan na notifikaciju (obavještavanje indosanta i trasanta). Protest se podiţe kod nadleţnog suda. Mjesna nadleţnost utvrĎuje se prema sjedištu protestata. Protestni organ (sud) poziva protestata da izvrši mjeničnu radnju zbog koje je podignut protest. Ako udovolji zahtjevu, postupak se obustavlja. U suprotnom protestni organ sastavlja protestnu ispravu koja se bez odlaganja dostavlja protestantu, a zavodi se i u poseban registar (registar protesta) koji ima karakter javne knjige. Intervencija je mjeničnopravna radnja kojom neko lice (intervenijent) vrši akceptiranje ili isplatu mjenice umjesto nekog mjeničnog duţnika (honorata). Do intervencije moţe doći kad imalac mjenice stekne regresno pravo, a njen cilj je da se od regresa zaštiti odreĎeni mjenični duţnik i njegovi pov jerioci (lica čiji se potpis nalazi na mjenici iza potpisa honorata koji se štiti od regresa. Prema naĉinu na koji dolazi do intervencije razlikuju se pozivna i spontana intervencija. Pozivna intervencija ili adresa po potrebi odnosno adresa u nuţdi, postoji onda kad intervenijenta odredi trasant, indosant ili avalist. Poziv se upisuje u mjeničnu ispravu. Ako se ispune uslovi za regres, imalac mjenice je duţan da se obrati licu naznačenom za intervenciju, koje postaje intervenijent kad prihvati poziv. Do spontane intervencije dolazi kad treće lice ili bilo koji potpisnik na mjenici osim akceptanta, po vlastitoj volji interveniše. Za razliku od pozivne intervencije, kod spontane intervencije imalac mjenice moţe odbiti akcept jer ne ţeli intervenijenta kao duţnika. MeĎutim, isplatu mora prihvatiti. Prema razlogu intervencije, postoje intervencija zbog neakceptiranja i zbog neisplate . Do obje vrste intervencije moţe doći po pozivu ili spontano. Intervencija zbog neakceptiranja se primjenjuje samo u slučaju ako bi do vršenja regresa došlo prije dospjelosti. Intervenijent na mjenici upisuje izjavu o akceptu, ime honorata i potpisuje. Ako honorat nije naznačen, zakonska pretpostavka je da je to trasant. Bitno je napomenuti da sam potpis intervenijenta koji nije trasat ili trasant na licu mjenice ima pravno značenje avala, a na poleĎini blanko indosamenta. Ako trasat interveniše pa samo potpiše na licu mjenice, takvim potpisom on postaje akceptant. Akceptiranjem mjenice intervenijent ne postaje glavni mjenični duţnik, već odgovara isto kao i njegov honorat.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Kod intervencije zbog neisplate, ako ima više intervenijenata, imalac je duţan prihvatiti intervenciju onoga intervenijenta koja oslobaĎa najviše duţnika. Plaćanjem intervenijent stiče prava koja ima njegov honorat. MeĎutim, on ne stupa na mjesto honorata pa se prema njemu ne mogu isticati prigovori koji bi se mogli stavljati honoratu. Intervenijent ne moţe mjenicu dalje indosirati. Umnoţavanje i prepisi mjenice. Mjenica moţe biti izdata u više primjeraka (duplikat, triplikat), od kojih je svaki jednak sa prvim primjerkom i nosi svoj tekući broj. Oznaku tekućih brojeva moţe staviti samo trasant. Ako se oznaka ne bi stavila, svaki primjerak smatrao bi se posebnom mjenicom. Više primjeraka jedne mjenice izdaje se da bi se povjerilac osigurao za slučaj gubitka mjenice. Izdavanje više primjeraka moţe se spriječiti unošenjem »solo« klauzule. Pošto izdavanjem novih primjeraka nije izdata nova mjenica, već svi primjerci čine jednu obavezu, isplatom jednog primjerka se gasi obaveza i potpisnici se oslobaĎaju obaveze po svim ostalim primjercima. Izuzetno, ako je na mjenici napisana kasatorna klauzula, onda se moţe isplatiti samo po tom primjerku. Ako je trasat akceptirao više primjeraka, obavezan je po svakom primjerku na kome ima njegov potpis. Tada se isplatom jednog primjerka ne gase ostali primjerci koje je akceptirao. Kad se jedan primjerak uputi na akceptiranje, to se mora naznačiti na svim ostalim primjercima i upisati ime onoga kod koga se taj primjerak nalazi (depozitara). Depozitar je duţan akceptirani primjerak čuvati i predati ga ovlaštenom licu, imaocu duplikata, kad ga zatraţi. Ako bi odbio predaju, imalac duplikata podiţe perkvizicioni protest. Svaki imalac mjenice ima pravo sačiniti njen prepis. Prepis se moţe indosirati i avalirati kao i original, ali se ne moţe podnijeti na akcept. Prepis mora biti vjeran originalu sa svim indosamentima, klauzulama i naznačenjem potpisa. Mora se naznačiti gdje se prepis završava, da bi se u slučaju indosiranja ili avaliranja znalo odakle počinje originalni tekst na prepisu. U prepisu se mora naznačiti da je to prepis i kod koga se nalazi original. Ako takve naznake nema, prepis gubi snagu mjeničnopravne isprave, te imalac nema pravo regresa na osnovu njega niti ga moţe indosirati. ObezbjeĊenje mjeniĉnog potraţivanja (pravo zaloga i pridrţaja). Uz lične mjenične garancije (aval, intervencija i ţiro), kao sredstva za obezbjeĎenje mjeničnog potraţivanja sluţe zaloga i pridrţaj (retencija). Mjenični zaloţni povjerilac moţe od zalogodavca traţiti i pismenu izjavu o zasnivanju zaloţnog prava na datoj stvari, potraţivanju ili mjenici. Kada ima takvu izjavu, a u slučaju da duţnik ne isplati mjenicu na vrijeme, povjerilac moţe bez tuţbe i saslušanja zalogodavca od suda traţiti javnu prodaju zaloţene stvari. Potraţivanje ili mjenicu moţe zadrţati ili iste naplatiti i bez posredovanja suda. Da bi osigurao svoje potraţivanje i ako nema zaloţnog prava, mjenični povjerilac moţe zadrţati duţnikov novac, hartije od vrijednosti, dokaze o potraţivanjima i pokretne stvari koji su zakonitim putem došli u njegove ruke (pravo retencije). Pritom nije nuţno postojanje pravnog koneksiteta. Postoje 2 vrste retencije: 1. Redovna retencija – stiče se po dospjelosti mjenice, tj. kad mjenični povjerilac stekne pravo na tuţbu; 2. Kvalificirana retencija – stiče se prije dospjelosti mjenice, u 3 slučaja: (1) ako je duţnik pao pod stečaj;

(2) ako je izvršenje novčanog duga iz duţnikove imovine ostalo bezuspješno ili (3) ako je kao trgovac obustavio plaćanje.

2.4. OSTALE MJENIĈNE RADNJE (MJENIĈNI ZAHTJEVI)

Amortizacija mjenice je vanparnični sudski postupak u kome se nestala mjenica proglašava nevaţećom (amortizovanom). Postupak je slijedeći: imalac podnosi prijedlog sudu uz prezentiranje odgovarajućih dokaza. Sud, ako naĎe da su podneseni podaci dovoljni, objavljuje oglas u Sluţbenim novinama putem kojeg

WWW.BH-PRAVNICI.COM


poziva drţaoca mjenice da je podnese sudu. Ako se u odreĎenom roku niko ne pojavi, sud mjenicu oglašava nevaţećom. Ako se neko pojavi, moguće su 2 situacije: 1. Da lice preda sudu mjenicu - postupak se obustavlja; 2. Da lice odbije predati mjenicu – postupak se prekida, a povjerilac upućuje na vlasničku parnicu. Mjeniĉne tuţbe i prigovori. Imalac mjenice svoje zahtjeve iz mjenice moţe ostvariti u mjeničnoj parnici koja se pokreće mjeničnom tuţbom. Postoje 2 vrste mjeničnih tuţbi: redovna i regresna. Redovna se podnosi protiv glavnog duţnika, a regresna protiv regresnih duţnika po mjenici. Zaštitu uţiva isključivo savjesni imalac mjenice. Postoje 3 vrste mjeničnih prigovora: 1. Prigovori koji se zasnivaju na ličnom odnosu duţnika i povjerioca koji je postavio mjenični zahtjev; 2. Prigovori koji se zasnivaju na mjeničnoj ispravi (objektivni prigovori); 3. Prigovori koji se zasnivaju na nesavjesnosti imaoca mjenice. Neosnovano bogaćenje i drugi zahtjevi graĊanskopravne prirode. Trasant, akceptant i indosant čije su se mjenične obaveze ugasile usljed zastare ili propuštanja radnji propisanih za odrţanje mjeničnih prava (protest), odgovaraju imaocu mjenice ako su se na njegovu štetu neopravdano obogatili. Ostali mjenični obveznici se oslobaĎaju ove mjenične odgovornosti. Potraţivanje zbog neosnovanog bogaćenja zastarijeva za 3 godine. 2.5. VRSTE MJENICA

Prema tome ko plaća mjeničnu svotu: - trasirana (vučena) i vlastita (sopstvena) mjenica; Prema trgovačkom poslu kod kojeg se primjenjuje i funkciji koju zadovoljava- poslovna i finansijska. Prema formi i sadrţini u momentu izdavanja - potpuna i bjanko mjenica. Vlastita (sopstvena, solo) mjenica. Razlika u odnosu na trasiranu mjenicu je u tome što nema naredbe trećem licu (trasatu), već postoji obećanje samog izdavaoca da će izvršiti mjeničnu obavezu. Trasirana mjenica se moţe svesti na sopstvenu u slučaju ako trasant označi samog sebe za trasata. Bjanko (blanko) mjenica izdaje se u skladu sa teorijom omisije (propuštanja). U trenutku izdavanja moţe sadrţavati samo potpis trasanta ili samo potpis akceptanta (bjanko akcept). U suštini bjanko mjenica predstavlja buduću mjenicu, koja će postati punovaţna u trenutku kad se u nju unesu zakonom predviĎeni sastojci. U savremenom mjeničnom prometu preovladava ovaj tip mjenice. U njoj se najčešće izostavlja svota i dospjelost. Razlog tome je što se mjenica daje kao osiguranje u odreĎenom poslu, a za neko buduće potraţivanje. Poslovna (trgovaĉka, robna) mjenica se koristi kod jednokratnih kratkoročnih poslovnih odnosa (dugovanja i potraţivanja) iz ugovora robnog prometa. Pogodna je kod poslova u kojima se ne ţeli otvoreno dati kredit. Finansijska mjenica se koristi kod dugoročnijih kreditnih i drugih finansijskih odnosa. Njena najčešća varijanta je kreditna mjenica, koja sluţi kao pokriće za kredit. Lice koje traţi kredit predaje kreditoru mjenicu vučenu na sebe i odmah akceptiranu, na iznos do visine odobrenog kredita. Kod kreditne mjenice se često koristi ţiro (jemstvo) umjesto avala. Davalac kredita zahtijeva da prvi ţirant potpiše mjenicu 2 puta – na licu mjenice kao trasant, a zatim i na poleĎini kao bjanko indosant. Cirkulaciona mjenica se koristi kao instrument plaćanja. Izda je je banka licu koje poloţi odreĎenu svotu novca.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Komisiona mjenica. Kod ovog tipa mjenice trasant je komisionar koji vuče mjenicu za račun svog poslovnog partnera (komitenta). Često se koristi kod isplate kupoprodajne cijene iz ugovora o prodaji: trasant (prodavac) vuče mjenicu na trasata (kupčevu banku), stavljajući na mjeničnoj ispravi da za isplaćenu mjeničnu svotu kupčeva banka (trasat odnosno akceptant) tereti račun kupca, a ne trasanta (prodavca). Za izdavanje komisione mjenice potrebno je da prethodno postoje ugovori izmeĎu banke i kupca, te izmeĎu kupca i prodavca. Mjenice kod kojih se jedno lice javlja u više uloga su: 1. Trasirana mjenica po vlastitoj naredbi – isto lice je trasant i remitent. Koristi se kod izvršenja obaveza iz

ugovora; 2. Trasirana vlastita mjenica – isto lice je trasant i trasat jer vuče mjenicu na sebe u korist povjerioca; 3. Trasirana vlastita mjenica po vlastitoj naredbi – isto lice je trasant, trasat i remitent. Mada je moguća, vrlo

rijetko se javlja u praksi. 2.6. ZASTARA I PRESTANAK MJENIĈNIH PRAVA I OBAVEZA

Zastara. Rokovi zastare odreĎeni su prema tome ko je duţnik:

a) Ako je duţnik akceptant, rok zastare je 3 godine od dana dospjelosti mjenice. Nakon toga, ostaje graĎanskopravni rok od još 3 godine ako se akceptant neosnovano obogatio.

b) Duţnik je trasant ili indosant – rok zastare je 1 godina od podignutog protesta. Ako je unesena klauzula »bez troškova«, zastarjelost se računa po dospjelosti.

c) MeĎusobni zahtjevi indosanata, kao i njihovi zahtjevi prema trasantu zastarijevaju za 6 mjeseci od dana kad je indosant mjenicu iskupio, odnosno od dana podnošenja tuţbe;

d) Za avalistu jer rok zastarjelosti isti kao i za lice za koje je avalirao. Sud ne vodi računa o zastari po sluţbenoj duţnosti. Zastoj i prekid su slični kao u graĎanskom pravu. Prestanak. Mjenična prava i obaveze prestaju na jedan od općih načina prestanka obaveze:

1. Isplata mjenice - ako se isplati prije dospjelosti, obaveza se ne gasi i mjenica se moţe indosirati;

2. Gubitak prava prema svim obveznicima osim akceptanta nastupa ako imalac mjenice blagovremeno ne preduzme potrebne radnje – podnošenje mjenice na akcept, viĎenje ili isplatu; protest;

3. Amortizacija;

4. Poništenje mjenice – ako imalac namjerno poništi mjenicu upisujući odgovarajuću izjavu na mjeničnoj ispravi (»ne vaţi« ili »poništava se«);

5. Oprost duga – mjenica se gasi pod uslovom da je dug oprošten glavnom duţniku. Oprost regresnom duţniku vaţi za njega i lica koja na mjenici dolaze iza njega.

6. Kompenzacija – mogu se kompenzirati mjeničnopravna meĎusobno, kao i mjeničnopravna za graĎanskopravna potraţivanja.

7. Novacija – duţnik se sa povjeriocem moţe dogovoriti da umjesto isplate mjenične svote izvrši drugu činidbu. Takva novacija bi se morala upisati na mjeničnu ispravu. Tipičan način novacije u mjeničnom pravu je prolongacija mjenice, kada se umjesto postojeće izdaje nova mjenica sa novim rokom dospjelosti.

8. Konfuzija – u ovom slučaju se mjenična obaveza po pravilu ne gasi, jer povjerilac istu mjenicu moţe pustiti dalje u cirkulaciju i po njoj ponovo postati duţnik. U slučaju konfuzije kod regresnog duţnika, gase se samo obaveze onih duţnika koji su nakon njega potpisali mjenicu.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


3. ĈEK

3.1. POJAM, EKONOMSKA ULOGA, SLIĈNOSTI I RAZLIKE SA MJENICOM

Pojam. Ček plativ u zemlji predstavlja hartiju od vrijednosti kojom izdavalac (trasant) daje bezuslovan nalog banci (trasatu) da korisniku čeka (remitentu) po viĎenju isplati novčanu svotu upisanu na čeku iz pokrića koje trasant ima kod trasata (banke). Ista definicija vaţi i na ček izdat u inostranstvu, a plativ u BiH (loro ček) . Nostro ček je ček izdat u BiH a plativ u inostranstvu. Kod ovih čekova trasat pored banke moţe biti i drugi poslovni subjekt odreĎen zakonom zemlje u kojoj se vrši plaćanje čeka. Materija čeka regulisana je Zakonom o čeku, a na mnoga pitanja se analogno primjenjuju odredbe Zakona o mjenici. TakoĎe se koristi i ZOO kao opći izvor prava. Ekonomska uloga ĉeka. Ček je sredstvo bezgotovinskog plaćanja, instrument platnog prometa. Omogućava distanciona plaćanja prostim slanjem isprava, bez korištenja gotovog novca. Čekovni obračun je dana postao glavna tehnika podmirivanja računa izmeĎu duţnika i povjerilaca. Razlike izmeĊu ĉeka i mjenice su:

- Ekonomska funkcija; - Ličnost trasata i pokriće kod trasata – kod čeka je trasat banka; - Ček moţe glasiti na donosioca, a dospijeva po viĎenju; - Kod čeka je isključen akcept i sve što je vezano za akcept, isključena je intervencija, a nije bezuslovno

potreban protest za regres kao što je to slučaj kod mjenice; - Nema domiciliranja niti kamate, a načelno ima djelimične isp late.

3.2. BITNI I NEBITNI SASTOJCI ĈEKA

Bitni sastojci. Kod čeka nije prihvaćena teorija omisije, tj. ček mora biti popunjen svim elementima u trenutku predaje trasatu (banci). Bitni sastojci čeka su: oznaka da se radi o čeku; bezuslovan nalog da se isplati odreĎena svota novca iz trasantovog pokrića; naziv trasata; mjesto gdje treba platiti – ovo je pretpostavljeni sastojak, pa ako nije izričito navedeno smatra se da je to

mjesto koje je označeno pored trasatovog imena. Ako nije navedeno ni pored imena, onda nedostaje bitan element pa isprava neće vaţiti kao ček;

mjesto i datum izdavanja čeka, te potpis izdavaoca (trasant) – ako mjesto izdavanja nije navedeno, pretpostavlja se da je to mjesto koje je navedeno pored potpisa trasanta. Ako ni to mjesto nije navedeno odnosno ako se ne moţe pretpostaviti, ček je nevaţeći.

Bitni pretpostavljeni elementi su mjesto izdavanja i mjesto plaćanja čeka. Dospjelost se ne odreĎuje jer se radi o tipičnoj hartiji po viĎenju. Nebitni sastojci su odreĎene klauzule koje upisuju subjekti u čekovnopravnom poslu, kao i kod mjenice. MeĎutim, za razliku od mjenice neke od tih klauzula su kod čeka nedopuštene (o akceptu, o kamatama, o domiciliranju, o platištu, o neodgovornosti trasanta i o broju čekovnih primjeraka osim kod nostro čekova).

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Najčešće klauzule kod čeka su: “po naredbi”, “za obračun”, te klauzula o moneti i deviznom kursu kod meĎunarodnih plaćanja. Ako se u ček unese neka od nedopuštenih klauzula, smatra se da ona nije ni unesena, a ček je punovaţan.

3.3. ĈEKOVNE RADNJE

Uopće. Osnovna obiljeţja čekovnih radnji su: a) Kod čeka ne postoje neke radnje poznate u mjeničnom pravu. Ne postoji akceptiranje niti intervencija; b) Kod čeka postoji opoziv, radnja nepoznata u mjeničnom pravu; c) Ostale čekovne radnje (aval, protest, prezentacija i dr) su specifične u odnosu na mjenicu; d) Izdavanje čeka bez pokrića povlači imovinskopravnu, administrativnopravnu i krivičnopravnu

odgovornost. Osnovne čekovne radnje su: izdavanje, prenos, aval, isplata, opoziv i umnoţavanje čeka. Kao radnje za ostvarivanje i očuvanje čekovnih prava pojavljuju se: protest, regres, obezbjeĎenje čekovnog potraţivanja, amortizacija i čekovne tuţbe. Izdavanje ĉeka. Pitanje čekovne sposobnosti riješeno je kao i kod mjenice. Pravna sposobnost je pretpostavka za postojanje aktivne, a poslovna sposobnost za postojanje pasivne čekovne sposobnosti. Pravni osnov čekovnopravnog odnosa predstavlja ugovor o čeku, koji se zaključuje izmeĎu banke (trasata) i njenog komitenta (trasanta). U trenutku izdavanja čeka mora postojati pokriće za cjelokupnu čekovnu svotu. Ono se mora sastojati u novcu: gotovini, novčanom potraţivanju trasanta prema trasatu ili u otvorenom kreditu koji je banka trasat otvorila izdavaocu čeka. Nedostatak pokrića ne povlači ništavost samog čeka. Posljedica izdavanja čeka bez pokrića je odgovornost trasanta – administrativna, krivična i imovinska. Vlastiti trasirani ček moţe se izdati samo ako glasi na ime ili po naredbi. U takvom slučaju isti subjekt je i trasant i trasat: npr.jedna filijala vuče ček na drugu filijalu iste banke. Ček trasiran po vlastitoj naredbi postoji kad su trasant i remitent isto lice. Ovakvim čekom komitent povlači gotov novac sa svog računa koji ima u odreĎenoj banci. Prenos ĉeka. Ček moţe glasiti na ime, po naredbi, na donosioca i alternativno. Čeka na ime postoji kad je uz ime komitenta unesena i rekta klauzula (“ne po naredbi”). Kao i mjenica, ček se prenosi indosamentom, cesijom i prostom predajom. Prenos indosamentom vaţi za ček po naredbi, alternativni ček, kao i ček na ime (ne vaţi opće pravilo da se hartije od vrijednosti na ime prenose isključivo cesijom). Pravila mjeničnog prava o indosamentu vaţe uglavnom i za ček. Razlike se naročito ogledaju u slijedećem: - trasatov indosament je ništav, jer banka ne moţe prenositi ček; - indosament na trasata (banku) ima pravni značaj priznanice o isplati čekovne svote; - ako bilo ko osim trasata na poleĎinu čeka na donosioca stavi svoj potpis bez izjave o indosamentu,

odgovaraće kao trasantov avalista; - kod čeka na donosioca nema blanko indosamenta; - ne postoji zaloţni indosament i indosament prije dospjelosti jer ček dospijeva po viĎenju i nema funkciju

instrumenta kredita. - ček na donosioca se moţe samo punim indosamentom pretvoriti u ček na ime ili ček po naredbi

(vinkulacija čeka). Cesijom se prenose samo čekovi koji sadrţe rekta klauzulu. Oni su u praksi vrlo rijetki. Predajom se prenosi ček koji glasi na donosioca.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Aval je čekovnopravno jemstvo kojim neko svojim potpisom na čeku garantuje da će čekovna svota biti isplaćena. Rijetko se koristi zbog kratke cirkulacije čeka, kao činjenice da se isplaćuje iz pokrića trasanta koje mora postojati u trenutku njegovog izdavanja. Isplata ĉeka. Da bi naplatio ček, imalac je obavezan da ga u zakonom utvrĎenim rokovima podnese (prezentira) trasatu na isplatu. Rokovi za prezentaciju čekova koji se isplaćuju u BiH su slijedeći: a) Ako je mjesto izdavanja i plaćanja isto i nalazi se u našoj zemlji- 8 dana; b) Ako su mjesta izdavanja i plaćanja različita, ali su oba u zemlji – 15 dana; c) Ako je ček izdat u nekoj evropskoj zemlji – 20 dana; d) Ako je izdat u nekoj zemlji izvan evrope, a koja je na Sredozemlju ili Crnom moru – 40 dana; e) Za čekove izdate u ostalim zemljama – 70 dana. Ugovaranje duţih rokova nije dopušteno. Ako korisnik čeka propusti rok za prezentaciju na isplatu, ček postaje prejudiciran i imalac gubi regresna prava. Imalac po zakonu ima pravo podnijeti i takav ček na isplatu, a banka je obavezna isplatu izvršiti ako ček nije opozvan i ako drugačije nije ugovoreno sa trasantom. Isplata čeka se moţe vršiti na različite načine: a) Plaćanjem u gotovini, ako nije predviĎeno plaćanje na drugi način; b) Uplatom čekovne svote u korist računa korisnika čeka, ako je on s tim saglasan; c) Prenosom čekovne svote sa računa trasanta u korist računa korisnika čeka (kod obračunskih čekova); d) Putem kompenzacije; e) Predajom korisniku drugog čeka. Isplata se po pravilu vrši u cjelosti. Korisnik čeka moţe, ali ne mora primiti djelimičnu isplatu. Pravno dejstvo isplate isto je kao kod mjenice. Kad isplati ček, trasat ima pravo traţiti predaju čeka i da se na ispravi konstatuje da je ček isplaćen. Opozivanje ĉeka moţe izvršiti isključivo trasant i to pod zakonom predviĎenim uslovima. Kod opoziva čeka razlikuju se 2 slučaja: (1) prije roka odreĎenog za njegovu prezentaciju na isplatu mogu se opozvati ček na ime i ček po naredbi; (2) nakon isteka roka za prezentaciju moţe se opozvati svaki ček, pa i onaj na donosioca. Opoziv moţe biti opći (generalni) i pojedinačni (individualni). Generalnim opozivom se unaprijed stipuliše zabrana isplate svih čekova komitenta (trasanta) koje on vuče na banku (trasata), a kojima je istekao rok za prezentaciju. Pojedinačni opoziv odnosi se na zabranu isplate svakog čeka pojedinačno. Protest čeka je radnja sa ciljem očuvanja regresnih prava. Moţe se podići zbog: - odbijanja isplate ili djelimične isplate; - odbijanja obračuna kod obračunskog ili bariranog čeka; - odbijanja isplate protestnih troškova; - odbijanja isplate u naznačenoj valuti; - perkvizicioni protest imaoca duplikata (ne i kopije) čeka radi pribavljanja originala. Odbijanje isplate se moţe utvrditi na 3 načina: (1) putem javne isprave; (2) potpisanom i datiranom izjavom trasata na čeku kojom on odbija isplatu i (3) datiranom potvrdom obračunske ustanove kojom se utvrĎuje da je ček bio podnesen na vrijeme i da nije namiren. Protest mora biti učinjen prije isteka roka za prezentaciju čeka na isplatu. U pogledu forme, nadleţnosti i postupka vaţe pravila mjeničnog prava. Korisnik čeka moţe biti osloboĎen obaveze na podizanje protesta ako je u ispravi upisana klauzula “bez troškova” ili “bez protesta”. Mogu je upisati trasant, indosant ili avalist sa pravnim dejstvima kao i kod mjenice.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Regres. Prema Zakonu o čeku, imalac čeka moţe vršiti regres protiv indosanta, trasanta i ava lista ako bude odbijena isplata čeka koji je podnesen na vrijeme. Uslov za to je blagovremeno podizanje protesta ili konstatacija o neisplati čeka na drugi način (izjava trasata na čeku ili potvrda obračunske ustanove). Odgovornost potpisnika u čekovnom poslu je uglavnom ista kao i kod mjenice (solidarna odgovornost). Kao tvorac čeka, trasant odgovara za isplatu svakom korisniku čeka i ne moţe se osloboditi te odgovornosti. Njegova odgovornost prestaje kad ček isplati trasat ili on u regresnom postupku, ili kad potraţivanje zastari. Umnoţavanje ĉeka. Vaţe slijedeća pravila: - umnoţavanje čekova u unutrašnjem prometu nije dozvoljeno; - dozvoljeno je umnoţavanje nostro čekova pod uslovom da glase na ime ili po naredbi; - ček na donosioca se ne moţe umnoţavati; - kad se ček umnoţava, u slogu svakog primjerka se mora staviti njegov tekući broj, jer u suprotnom svaki

primjerak vaţi kao poseban ček. Na sve ostalo se primjenjuju pravila o umnoţavanju mjenice. 3.4. OSTALE ĈEKOVNE RADNJE

Amortizacija ĉeka – vaţe pravila za amortizaciju mjenice. ObezbjeĊenje potraţivanja, kao i u mjeničnom pravu, moţe biti putem zaloge i retencije. Tuţbe kod ĉeka. Postoje 3 vrste tuţbi: 1. Regresna tuţba je čekovnopravna tuţba koja osnov ima u čekovnom odnosu. Podiţe se kad su provedene

sve potrebne radnje, ali je naplata čekovne svote izostala. Pasivno su legitimisani regresni duţnici, uključujući i trasanta;

2. Tuţba iz osnovnog posla je redovna graĎanska (parnična) tuţba, čiji je pravni osnov izvan samog čekovnog odnosa. Osnov je u poslu koji je bio razlog izdavanja ili prenosa čeka. Zakon daje mogućnost korištenja ove tuţbe u 2 slučaja: (a) umjesto regresne tuţbe koju korisnik čeka neće da koristi i (b) kad je ček postao prejudiciran ili su prava iz čeka zastarjela. Da bi ova tuţba mogla biti podignuta moraju se ispuniti 2 uslova: (a) da korištenje ove tuţbe nije sporazumom isključeno i (b) da je korisnik čeka vratio čekovnu ispravu licu protiv kojeg podiţe tuţbu. Pasivno legitimisana lica su trasant i neposredni indosant tuţioca;

3. Tuţba zbog neosnovanog bogaćenja je graĎanskopravna tuţba koja se podiţe u slučaju kad nema mjesta tuţbi iz osnovnog posla (nema mogućnosti kumulacije zahtjeva).

Delikti u ĉekovnom pravu. Najteţa inkriminisana radnja je izdavanje čeka bez pokrića, a prekršajno se kaţnjavaju i: trasiranje čeka bez datuma ili sa neistinitim datumom; preuzimanje, prenos i isplata takvog čeka; trasiranje čeka na drugo lice, a ne na banku; poništaj precrtaja na bariranom čeku i pretvaranje posebnog u opći precrtaj. 3.5. VRSTE ĈEKOVA

Kriteriji podjele. Prema oznaci korisnika, čekovi mogu biti na ime, po naredbi, na donosioca i alternativni. Prema garancijama, čekovi mogu biti akceptirani, neakceptirani, certificirani i vizirani. Po namjeni i specijalnim tehnikama koje se primjenjuju postoje isplatni, obračunski, barirani, cirkulacioni, putnički i dokumentarni ček.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Bankarski ček postoji u slučaju kad su u ulozi trasanta i trasata različite banke. Mogu biti loro i nostro čekovi. Loro čekove inostrana banka vuče na domaću banku, a kod nostro čekova je obrnuto. Osnovne vrste ĉekova prema namjeni su:

Isplatni (gotovinski) ĉek – njime se čekovna svota isplaćuje korisniku u gotovini na blagajni banke trasata;

Obraĉunski (virmanski) ĉek – ne moţe se isplatiti u gotovom novcu. Isplata se vrši samo putem obračuna tj. prenosom čekovne svote sa računa trasanta na račun remitenta odnosno indosatara. Forma obračunskog čeka je konačna i ne moţe se opozvati, tj. obračunski ček se ne moţe kasnije pretvoriti u isplatni. Ako bi trasat i pored zabrane isplatio ček u gotovini, on će odgovarati za uzrokovanu štetu najviše do iznosa čekovne svote.

Precrtani (barirani) ĉek – ne isplaćuje se neposredno imaocu, već nekoj banci za njegov račun. Na ovom čeku dijagonalno su povučene 2 paralelne linije. Pravo na precrtavanje ima trasant i svaki imalac čeka. Precrtavanje moţe biti opće i posebno. Kod općeg precrtavanja se izmeĎu paralelnih linija ne upisuje ništa ili se upiše “preko banke” i ovakav ček se moţe naplatiti od bilo koje banke koja sluţi kao posrednik. Kod posebnog precrtavanja se izmeĎu linija upisuje naziv banke i samo ta banka moţe naplatiti ček. Opći precrtaj se moţe pretvoriti u posebni, ali obrnuto ne. Barirani ček se izdaje kad se ţeli znati kome je ček isplaćen ili ako korisnik čeka ţeli da mu svota bude isplaćena kod njegove banke, a izdavalac nema pokrića u toj banci. U ovom drugom slučaju izdavalac vuče ček na svoju banku, a u precrtaj upisuje naziv banke korisnika čeka.

Bariranim čekom se vrše meĎusobna plaćanja preko banaka, slično kao i virmanskim, čime se smanjuje upotreba gotovog novca.

Cirkulacioni (cirkularni) ĉek – izdaje banka trasant korisniku čeka (komitentu) koji kod nje ima pokriće, i tim čekom poziva svoje filijale, kao i banke korespondente, da isplate ček. Uloga ovog čeka je vrlo značajna, jer on zamjenjuje gotov novac. Umjesto da nosi gotovinu, poslovan čovjek nosi cirkulacioni ček, koji moţe unovčiti u bilo kojoj filijali date banke ili korespondirajućih banaka. Osim toga, ček moţe indosirati i time izmiriti odreĎenu obavezu prema indosataru. Cirkulacioni ček se moţe prezentirati na naplatu u roku od 6 mjeseci od dana izdavanja.

Putniĉki ĉek – varijanta cirkulacionog čeka kojim se plaćaju usluge u putničkom i turističkom prometu. Izdaju ih banke, turističke agencije ili putnički biroi, a radi korištenja u plaćanju usluga. U uporednim pravnim sistemima je praksa da je indosiranje ovih čekova ograničeno. Poslovni subjekti koji prime ove čekove ne mogu ih dalje indosirati.

Ĉek za potrošaĉki kredit – izdaje banka koja je odobrila kredit odreĎenom licu, pri čemu je ista banka i trasat. Korisnik njime moţe izvršiti plaćanje odreĎene robe, što je obično navedeno na poleĎini čeka.

Dokumentovani (dokumentarni) ĉek – prilikom prezentacije ovog čeka na isplatu remitent mora na uvid podnijeti odreĎena dokumenta koja su naznačena na čeku. Radi se o robnim dokumentima (faktura, tovarni list, konosman) iz kojih se vidi da je remitent prethodno izvršio odreĎene obaveze. 3.6. ZASTARJELOST I PRESTANAK ĈEKOVNOPRAVNOG ODNOSA

Zastarjelost. Rokovi zastare su:

1. Za regresne zahtjeve korisnika čeka prema indosantima i trasantu – 6 mjeseci od dana isteka roka za podnošenje čeka na isplatu;

2. Za meĎusobne regresne zahtjeve indosanata, kao i njihove zahtjeve prema trasantu – 6 mjeseci od dana kad je indosant iskupio ček ili kad je protiv njega postupljeno kod suda radi naplate u regresnom postupku.

Trasat (banka) nije u čekovnopravnoj obavezi, pa zbog toga ne moţe ni biti tuţena.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Prestanak čekovnopravnog odnosa moţe nastupiti na sve one načine na koje prestaje i mjeničnopravni odnos, sa istim značenjem i posljedicama.

4. OBVEZNICA

4.1. POJAM I PRAVNE KARAKTERISTIKE

Pojam. U širem značenju pojam obveznice podrazumijeva trgovačku obveznicu. To je hartija od vrijednosti kojom se izdavalac (registrovani trgovac) bezuslovno obavezuje da će imaocu obveznice (povjeriocu) po dospjelosti isplatiti iznos novca na koji obveznica glasi ili predati odreĎenu količinu zamjenjivih stvari ili hartija od vrijednosti. Za izdavanje trgovačke obveznice nije potrebno posebno odobrenje drţavnog organa. U uţem značenju, obveznica podrazumijeva hartiju od vrijednosti koja glasi na odreĎeni iznos novca. Za njeno izdavanje uvijek je potrebno odobrenje nadleţnog drţavnog organa. Zakon o vrijednosnim papirima u vidu ima obveznicu u uţem smislu. Prema Zakonu, obveznica je pisana isprava koja glasi na ime ili na donosioca i kojom se njen izdavalac (pravno lice) bezuslovno obavezuje imaocu obveznice da po dospjelosti isplati nominalni iznos obveznice (glavnicu) sa fiksnom ili pr omjenjivom kamatom, a ponekad i odrĎeeni iznos učešća u dobiti. Pravne karakteristike obveznice ispoljavaju se u slijedećem: a) Obveznica je novčana, finansijska hartija od vrijednosti; b) Izdavalac obveznice moţe biti samo pravno lice (poslovni subjekti i drţavne organizacije); c) U obveznici je inkorporirano obligaciono pravo konstituirano na dugoročnoj i kreditnoj osnovi. Zato je

obveznica duţnička, dugoročna i kreditna hartija; d) Obveznica nosi prihod u vidu kamate. Participativna obveznica nosi i učešće u dobiti; e) Pored dionice, obveznica je tipičan trgovački efekat. Izdaje se masovno u serijama; f) Obveznica je negocijabilan papir koji glasi na ime ili na donosioca. Prenosi se punim indosamentom,

odnosno prostom predajom. g) Obveznica je zamjenjiva hartija od vrijednosti. 4.2. DIJELOVI I BITNI SASTOJCI OBVEZNICE

Dijelovi. Ako se isplaćuje u cjelini, obveznica se sastoji iz jedne isprave. Kad se isplaćuje u dijelovima, što je uobičajeno, obveznica predstavlja sloţenu hartiju koju čini glavna isprava (obveznička isprava, plašt) i sporedne isprave (kamatni kupon i talon). U glavnoj ispravi je inkorporirano osnovno pravo (nominalni iznos obveznice). Kamatni kupon sadrţi sporedno potraţivanje – zahtjev za naplatu kamata i učešće u dobiti ako se radi o participativnoj obveznici. Sastavljen je u vidu kuponskog tabaka. Ako je odvojen od glavne isprave, kupon predstavlja hartiju od vrijednosti na donosioca. Talon je uputnica na nove kupone (kuponski arak). Njime se izdavalac obavezuje da imaocu glavne isprave izda nove kupone kad se postojeći iskoriste. Bitni sastojci obveznice odreĎeni su Zakonom o vrijednosnim papirima:

a) Oznaka da se radi o obveznici;

b) Firma i sjedište emitenta;

c) Firma odnosno ime kupca obveznice ili oznaka da glasi na donosioca;

d) Nominalna vrijednost obveznice;

WWW.BH-PRAVNICI.COM


e) Visina kamatne stope, odnosno procenat učešća u dobiti ako se radi o participativnoj obveznici;

f) Rokovi otplate glavnice i kamata;

g) Prava rezervisana u korist izdavaoca i imaoca obveznice;

h) Serija i kontrolni broj, mjesto i datum izdavanja, potpis ili faksimil ovlaštenog lica izdavaoca. Svi navedeni elementi se upisuju na licu obveznice. Na poleĎini se unosi amortizacioni plan koji sadrţi anuitete za otplatu glavnice i isplatu kamata. Klauzule o pravima izdavaoca i imaoca obveznice. Uobičajene klauzule su:

a) Klauzula o garanciji – sadrţi garanciju drugog pravnog lica da će izdavalac obveznice isplatiti preuzete obaveze. Obveznica koja sadrţi ovu klauzulu naziva se garantovanom obveznicom;

b) Klauzula o konverziji – daje mogućnost konverzije za druge hartije (akcije, nove obveznice). To je obveznica sa warrantom;

c) Klauzula o pozivu na iskup daje pravo izdavaocu da otkupi obveznice prije rokova dospjelosti;

d) Klauzula o garancijama za neiskupljenje – izdavalac garantuje imaocu da njegova hartija neće biti iskupljena za odreĎeni period (npr. 5 godina);

e) Klauzula o refinansiranju – izdavalac ima pravo da emisijom novih obveznica otkupi već postojeće;

f) Klauzula o otplatnom fondu – izdavalac se obavezuje da u odreĎenim vremenskim periodima (godišnje) povlači odreĎeni broj obveznica neke serije otkupom.

4.3. RADNJE SA OBVEZNICAMA

Izdavanje i emisija. Izdavanje se moţe podijeliti u nekoliko faza:

1. Donošenje odluke o izdavanju obveznica – odluku donosi organ upravljanja trgovačkog društva, odnosno nadleţni organ DPZ. Obavezni elementi odluke su: ukupan iznos na koji se izdaju obveznice, namjena, način izdavanja, rokovi otplate glavnice, visina kamatne stope, način obračuna i plaćanja kamata, udio u dobiti ako se izdaju participativne obveznice, izvori iz kojhi će se otplaćivati obveznice, posebna prava koja se odnose na prenos, zamjenu i garanciju, te sudska zaštita.

2. Dobijanje odobrenja za izdavanje obveznica – odobrenje u formi rješenja daje Komisija za vrijednosne papire;

3. Izdavanje obveznica;

4. Registracija izdatih obveznica kod Ministarstva finansija. Prenos. Obveznica koja glasi na ime se moţe prenositi samo punim indosamentom. Dejstva prenosa prema izdavaocu nastaju upisom prenosa u matičnu knjigu. Obveznice na donosioca prenose se prostom predajom. Amortizacija i promjene. Obveznice na ime se amortiziraju u sudskom vanparničnom postupku kao i ostali vrijednosni papiri. Obveznice na donosioca i samostalni kamatni kuponi se ne mogu amortizirati. Na zahtjev i o trošku imaoca obveznice, izdavalac moţe vršiti slijedeće promjene : pretvaranje obveznice na donosioca u obveznicu na ime i obrnuto (vinkulacija i devinkulacija), sjedinjenje više obveznica jedne serije u jednu, te podjela obveznice jedne serije u više manjih obveznica. 4.4. VRSTE OBVEZNICA

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Prema naĉinu odreĊivanja nosioca prava, obveznice mogu biti na ime i na donosioca. Prema poloţaju izdavaoca (emitenta) razlikuju se 2 vrste obveznica: obveznice javnopravnih subjekata i obveznice poslovnih (privatnopravnih) subjekata. Obveznice javnopravnih subjekata se dijele na obveznice drţavne organizacije i obveznice javih korporacija. Obveznice drţave nemaju rizika (nulti rizik) pa je i kamata niţa a poresko opterećenje isključeno ili ograničeno. Ako drţava ne vraća dug već samo plaća kamatu, takve obveznice se nazivaju drţavnom rentom i mogu se unovčiti isključivo vraćanjem obveznica. Prema roku dospijevanja obveznice se dijele na kratkoročne (rok otplate do 5 godina), srednjoročne (do 20 godina) i dugoročne (preko 20 godina). Postoje i obveznice bez fiksnog roka dospijeća. Prema naĉinu amortizacije – obveznice se mogu amortizirati jednokratno ili postepeno (prema amortizacionom planu, što je pravilo). Prema stepenu garancije obveznice mogu biti obične, za koje se po pravilu ne izdaju posebne garancije, zatim hipotekarne obveznice, obveznice sa zalogom na pokretnim stvarima uključujući i hartije od vrijednosti, te garantovane obveznice (obezbjeĎenje dato od strane drugih lica za emitenta, najčešće banke). Prema prihodu koji nose, obveznice mogu biti obične, koje nose fiksnu kamatu; obveznice sa promjenjivom kamatom, te obveznice sa indeksom. Pored ovih, postoje i obveznice bez kamate, koje se prodaju uz veliki diskont (umanjenje za iznos kamata). Participativne obveznice pored kamata nose i učešće u dobiti izdavaoca obveznice. Za razliku od participativnih dionica, obveznice ne daju pravo učešća u upravljanju trgovačkim društvom. Prema naĉinu odreĊivanja kamate i rokovima isplate postoji više vrsta obveznica, obzirom na činjenicu da se u savremenim uslovima privreĎivanja koriste vrlo različiti načini odreĎivanja kamatne stope. Prema mogućnostima zamjene obveznice mogu biti nekonvertibilne, sa ograničenom konverzijom i sa punom konvertibilnošću. Ove posljednje se mogu zamijeniti za druge dugoročne hartije, novac ili trajna dobra. Kamata kod konvertibilnih obveznica je redovno manja, a rok za konverziju najčešće nije odreĎen. Prema valuti na koju glase, obveznice mogu biti na domaću i stranu valutu, a postoje i obveznice koje su denomirane u dvije različite valute. U posljednjem slučaju isprava u obveznici glasi na jednu, a isplata kupona se vrši u drugoj valuti. Prema teritoriji obveznice se dijele na domaće i inostrane. Domaće su one kod kojih su i kupac i emitent domaći subjekti, a inostrane su one kod kojih je izdavalac iz jedne, a kupci iz drugih zemalja, odnosno one kojima se trguje na inostranom trţištu.

5. OSTALE HARTIJE OD VRIJEDNOSTI

5.1. BLAGAJNIĈKI ZAPIS

Pojam i karakteristike. Blagajnički zapis je pisana isprava na ime ili donosioca, sa rokom dospjelosti do 1 godine, a kojom se izdavalac obavezuje da će ovlašteniku isplatiti nominalni iznos sa kamatom. Pravne karakteristike blagajničkog zapisa su slijedeće:

1. Izdavalac moţe biti centralna (narodna) banka, poslovne banke i depozitne organizacije, te društveno političke zajednice;

WWW.BH-PRAVNICI.COM


2. Od izdavaoca zavisi kategorija kupca – blagajnički zapis centralne banke mogu upisivati banke i depozitne organizacije. Blagajničke zapise ostalih subjekata mogu upisivati sva pravna i fizička lica;

3. Blagajnički zapis je novčana isprava na kratkoročnu obligaciju. To je trţišni efekat koji se izdaje u serijama, ima svoju trţišnu vrijednost, negocijabilan je i fungibilan papir.

Bitni sastojci blagajničkog zapisa odreĎeni su Zakonom o vrijednosnim papirima: a) Oznaka da se radi o blagajničkom zapisu; b) Firma i sjedište emitenta; c) Identifikacija kupca ili oznaka da je zapis na donosioca; d) Nominalna vrijednost; e) Visina kamatne stope; f) Rok otplate glavnice i kamate (do 1 godine); g) Mjesto i datum izdavanja; h) Serija i kontrolni broj blagajničkog zapisa; i) Potpisi ili faksimili potpisa ovlaštenih lica izdavaoca. Radnje sa blagajniĉkim zapisom. Izdavanje ne podlijeţe odobrenju posebnog drţavnog organa. Plasman i distribucija zavise od toga ko je izdavalac i ko su kupci, a izdavalac vodi matičnu knjigu. Prenos se vrši po istim pravilima kao i kod ostalih hartija od vrijednosti (punim indosamentom ako glasi na ime, odnosno prostom predajom ako glasi na donosioca). Prestaje po općim pravilima prestanka obligacije, odnosno hartije od vrijednosti. Redovno prestaje isplatom duga od strane emitenta. 5.2. KOMERCIJALNI ZAPIS

Komercijalni zapis je pisana isprava na ime ili donosioca, sa rokom dospjelosti do 1 godine, a kojom se izdavalac obavezuje da će ovlašteniku isplatiti nominalni iznos sa ili bez kamata ili obezbijed iti druge pogodnosti. Dakle, za razliku od blagajničkog zapisa, komercijalni zapis ne mora u cjelini predstavljati novčanu obavezu. Pravne karakteristike komercijalnog zapisa su: a) Komercijalni zapis je isključivo hartija trgovaca, pa ga mogu izdavati trgovačka društva i druga pravna

lica. Kupci mogu biti pravna i fizička lica; b) To je kratkoročni papir sa prihodom. Izdaje se u serijama, ima svoju trţišnu cijenu, a negocijabilan je i

fungibilan. Bitni sastojci komercijalnog zapisa su: a) Oznaka da se radi o komercijalnom zapisu; b) Firma i sjedište emitenta; c) Identifikacija kupca ili oznaka da je zapis na donosioca; d) Nominalna vrijednost; e) Visina kamatne stope, ako je predviĎena; f) Rok otplate glavnice i kamata (do 1 godine); g) Mjesto i datum izdavanja; h) Serija i kontrolni broj zapisa; i) Potpisi ili faksimili potpisa ovlaštenih lica izdavaoca. Radnje sa komercijalnim zapisima. Za izdavanje nije potrebno odobrenje Komisije za vrijednosne papire. Odluka o izdavanju mora sadrţavati: iznos emisione mase, namjenu za koju se izda ju komercijalni zapisi, rok otplate i kamate odnosno pogodnosti za imaoce komercijalnih zapisa. 5.3. CERTIFIKAT I POTVRDA DEPOZITARA

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Pojam i karakteristike. U uporednim pravima, potvrda depozitara je pisana isprava koju izdaje banka ili druga depozitna organizacija na deponovana dobra u vidu pokretnih stvari. Ova hartija od vrijednosti kod nas nije izričito regulisana, ali zakonska rješenja ostavljaju mogućnost njenog izdavanja. Naš zakon izričito reguliše certifikat, kao posebnu vrstu finansijske hartije od vrijednosti. Certifikat je pisana isprava na ime ili donosioca, koju izdaje banka ili druga depozitna organizacija na deponovana novčana sredstva. Certifikatom se izdavalac bezuslovno obavezuje da o roku dospjelosti koji je preko 1 godine, isplati deponovana sredstva (glavnicu) uz plaćanje kamate. Certifikat se izdaje na osnovu zaključenog ugovora o novčanom depozitu. Da bi se mogao izdati, ugovorom mora biti predviĎeno da je depozit oročen preko 1 godine, da je isključen otkaz ugovora do godinu dana i da banka raspolaţe deponovanim novčanim kapitalom. Pravne karakteristike certifikata su: a) Izdaje ga banka ili druga depozitna organizacija na deponovani novčani iznos, ali ne i za druge pokretne

stvari; b) Rok dospijeća je preko 1 godine; c) Imaocu donosi prihod u vidu kamate; d) Novčanim depozitom po osnovu kojeg je izdat certifikat raspolaţe izdavalac certifikata (depozitar); e) Emituje se u serijama, prenosiv je i zamjenjiv, ima trţišnu vrijednost.

Bitni sastojci: a) Oznaka da se radi o certifikatu; b) Firma i sjedište emitenta; c) Identifikacija imaoca ili oznaka da glasi na donosioca; d) Nominalna vrijednost; e) Rok na koji su novčana sredstva deponovana (preko 1 godine) f) Visina kamatne stope, način obračuna i isplate; g) Posebna prava imaoca certifikata; h) Mjesto i datum izdavanja; i) Serija i kontrolni broj isprave; j) Potpisi ili faksimili potpisa ovlaštenih lica izdavaoca.

Radnje sa certifikatom. Za izdavanje nije potrebno odobrenje drţavnog organa. Finansijska organizacija certifikat izdaje na osnovu prethodno zaključenog ugovora o depozitu. Moţe glasiti na ime ili na donosioca (ne i po naredbi). Na prenos, amortizaciju i prestanak se primjenjuju opća pravila. ROBNE HARTIJE OD VRIJEDNOSTI su teretnica/konosman, prenosivi tovarni list i skladišnica.

DIO ŠESTI

PRAVO KONKURENCIJE

1. POJAM PRAVA KONKURENCIJE

1.1. POJAM KONKURENCIJE

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Ekonomski pojam konkurencije. Izraz konkurencija je latinskog porijekla i znači nadmetanje, suparništvo, takmičenje. U ekonomiji se odnosi na takmičenje subjekata privreĎivanja radi postizanja istog ili sličnog poslovnog cilja. Razlikuju se 3 osnovna tipa konkurencije: potpuna (perfektna), nepotpuna (imperfektna) i monopolska konkurencija. Pravni pojam konkurencije. Konkurencija se definiše kao »neograničeno nadmetanje privrednih subjekata koja funkcioniše na bazi lične slobode i ustanove individualne svojine«, kao »teţnja ka istom ili sličnom cilju« ili »rivalstvo radi osvajanja klijentele«. 1.2. PRETPOSTAVKE I IZVORI PRAVNOG UREĐIVANJA KONKURENCIJE

Pretpostavke prava konkurencije su: privatno vlasništvo, s lobodna trţišna ekonomija i individualne slobode. Pravno tehničkih pretpostavki ima više: 1. dominacija normativnog sistema u osnivanju preduzeća; 2. sloboda odreĎivanja djelatnosti poslovnih subjekata; 3. slobodno vršenje statusnih promjena, uključujući spajanje i pripajanje; 4. sloboda trgovine, ravnopravnost trgovaca, slobodno odreĎivanje cijena i jedinstvenost trţišta. Izvori prava konkurencije hijerarhijski su: 1. Ustavi; 2. Zakoni (Zakon o trgovini, o kontroli cijena, o trţišnoj inspekciji, o obligacionim odnosima, dobri

poslovni običaji, te trgovačka pravila – poslovni običaji i uzanse). 1.3. PREDMET I METOD PRAVA KONKURENCIJE

Predmet prava konkurencije su društveni i poslovni odnosi ekonomsko-političkog i imovinskog karaktera koji izraţavaju način privredne utakmice u oblasti prometa robe i usluga na jedinstvenom trţištu. Metod prava konkurencije ima više značajnih karakteristika:

1. Osobenost izvora prava – dominiraju zakoni, interpretativna uloga običaja je pojačana, a sistem moralnih normi je direktno uključen u izvore regulisanja konkurencije;

2. Preteţnost prinudnih normi;

3. Specifično jedinstvo zabranjujućih i nareĎujućih normi;

4. Jedinstven tretman svih subjekata koji djeluju prema trţištu i na trţištu;

5. Sloţen sistem organa kontrole (trţišne inspekcije i kontrole cijena);

6. Kombinovanje imovinskih, krivičnih i administrativnih sankcija;

7. Korištenje generalne klauzule i imenovanih slučajeva. Generalna klauzula daje opću definiciju djela kojim se narušava konkurencija, a imenovani slučajevi predstavljaju navoĎenje najtipičnijih i najčešćih pojavnih oblika svakog tipa zabranjenog djela konkurencije.

2. INSTITUTI I ODGOVORNOSTI U PRAVU KONKURENCIJE

2.1. INSTITUTI PRAVA KONKURENCIJE

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Monopolistiĉko djelovanje. Monopol označava trţišne odnose u kojima postoji isključiva vlast ili nesumnjiva dominacija jednog privrednog subjekta ili homogene grupe privrednih subjekata nad ponudom ili potraţnjom robe ili usluga na odreĎenom trţištu. Monopolističko djelovanje obuhvata monopolističko sporazumijevanje i monopolističko ponašanje. Prema Zakonu, monopolistiĉko sporazumijevanje je odnos izmeĎu 2 ili više trgovaca o uslovima poslovanja koji je usmjeren na narušavanje ili sprečavanje slobodne konkurencije, a kojim se jedan ili više trgovaca dovodi ili moţe dovesti u povlašten poloţaj u odnosu na druge trgovce ili potrošače. Radi se o generalnoj klauzuli, a imenovani slučajevi koji su netaksativno navedeni su: a) Podjela trţišta u pogledu kupovine ili prodaje robe; b) Obavezivanje prodavca da odreĎenu robu neće prodati drugom kupcu, odnosno da će kup ljenu robu

prodavati samo na odreĎenom trţištu ili odreĎenom kupcu; c) UtvrĎivanje cijena i uslova prodaje robe iste vrste; d) Ograničavanje obima proizvodnje; e) Zatvaranje trţišta radi isključivanja drugih trgovaca; f) Uskraćivanje prodaje ili prodaja robe protivno dobrim poslovnim običajima. Monopolistiĉko ponašanje je zloupotreba dominantnog poloţaja na trţištu i radnje usmjerene na stvaranje monopolističkog poloţaja. “Zloupotreba” se procjenjuje objektivizirano. “Dominantan poloţaj” je onaj koji trgovačkom društvu omogućava značajnu mjeru individualnog uticaja na stanje konkurencije. Radi se o faktičkom pitanju. Imenovani slučajevi monopolskog ponašanja navedeni u Zakonu o trgovini su:

a) Korištenje posebnih pogodnosti pri uvozu robe uz povećanje troškova trgovine iznad stvarnih radi sticanja protivpravne imovinske koristi;

b) Kupovina robe iz uvoza po cijeni višoj od traţene cijene. Špekulacija. Zakonska definicija generalne klauzule glasi: “Špekulacija je korištenje stanja na trţištu nastalog poremećajima u snabdijevanju ili nezakonitog povećanja cijena radi sticanja protivpravne imovinske koristi”. Elementi špekulacije kao krivičnog djela sadrţani su u Krivičnom zakonu. Imenovani slučajevi su naročito:

a) Prikrivanje robe, ograničavanje ili obustavljanje prodaje robe i druge radnje kojima se uzrokuje poremećaj na trţištu;

b) Uslovljavanje kupovine jedne robe kupovinom druge robe ili uslovljavanje kupovine i prodaje robe na drugi način ;

c) Prodaja robe na način i pod uslovima kojima se kupcima oteţava ili onemogućava kupovina robe;

d) Zaključivanje fiktivnih ugovora o kupovini i prodaji robe ili drugim poslovima trgovine;

e) Neugovaranje roka isporuke ili isporuka robe poslije ugovorenog roka po cijeni višoj od cijene koja je vaţila na dan isporuke robe utvrĎene ugovorom.

Ograniĉavanje trţišta. Prema Zakonu o trgovini, “Ograničavanjem trţišta se smatra opći ili pojedinačni pravni akt i radnja nadleţnog organa, trgovca ili drugog pravnog lica, kojima se protivno Ustavu i zakonu, ograničava slobodna razmjena robe i slobodno nastupanje na trţištu ili na drugi način narušava konkurencija”. Kad su u pitanju imenovani slučajevi, prema Zakonu se aktima ograničavanja trţišta smatraju “akti i radnje kojima se trgovac dovodi u neravnopravan poloţaj tako da mu se onemogućava širenje prodajne mreţe, prodaja robe ili se prisiljava na prodaju robe koja nije u skladu sa njegovom poslovnom politikom”. Dakle, svaki imenovani slučaj se sastoji iz 2 elementa: dovoĎenje trgovca u neravnopravan poloţaj i neke od 3 tačno odreĎene radnje.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Nelojalna konkurencija. Prema Konvenciji Pariske unije za zaštitu industrijske svojine, “Akt nelojalne konkurencije predstavlja svaki akt koji je protivan poštenim običajima u industriji i trgovini”. Prema Zakonu o trgovini, “nelojalna konkurencija je radnja trgovca koja je protivna dobrim poslovnim običajima i kojom se nanosi ili moţe nanijeti šteta drugom trgovcu, drugom pravnom licu ili potrošaču”. Imenovani slučajevi u Zakonu su:

1. Reklamiranje, oglašavanje ili nuĎenje robe navoĎenjem podataka ili upotrebom izraza kojima se stvara ili moţe stvoriti zabuna na trţištu, čime se odreĎeni trgovac dovodi ili moţe dovesti u povoljniji poloţaj;

2. Davanje podataka o drugom trgovcu koji mogu biti štetni po ugled ili poslovanje tog trgovca;

3. Prodaja robe sa oznakom ili podacima koji stvaraju ili mogu stvoriti zabunu u pogledu porijekla, načina proizvodnje, količine, kvaliteta ili drugih svojstava robe;

4. Prikrivanje mana robe ili dovoĎenje kupca u zabludu na drugi način;

5. Preduzimanje radnji usmjerenih na raskidanje poslovnih odnosa izmeĎu drugih trgovaca ili radi sprečavanja, odnosno oteţavanja zasnivanja takvog poslovnog odnosa;

6. Neopravdano neizvršavanje ili jednostrano raskidanje ugovora o kupovini ili prodaji robe ili drugog trgovinskog ugovora zbog zaključenja istog ili sličnog ugovora sa drugim, čime se nanosi ili moţe nanijeti šteta saugovaraču;

7. Oglašavanje prividne rasprodaje ili prividnog sniţenja robi ili obavljanje drugih sličnih radnji koje dovode ili mogu dovesti potrošača u zabludu u pogledu cijena;

8. Neovlaštena upotreba tuĎeg imena, firme, ţiga ili druge oznake ako se time stvara ili moţe stvoriti zabuna na trţištu;

9. Davanje ovlaštenja drugom trgovcu da moţe koristiti njegova vanjska obiljeţja, ako se time stvara ili moţe stvoriti zabuna na trţištu;

10. Neovlašteno korištenje usluga trgovačkog putnika, trgovinskog predstavnika ili zastupnika drugog preduzeća.

2.2. ODGOVORNOST U PRAVU KONKURENCIJE

Sistem odgovornosti ima slijedeća obiljeţja: 1. Uključenost društvenih i pravnih sankcija; 2. Mogućnost kumulativne primjene pojedinih vrsta sankcija za isto počinjeno nezadovoljeno

konkurencijsko djelo; 3. Preteţno represivan karakter; 4. Postojanje specifičnosti u podsistemu sankcija za svaki institut prava konkurencije. Sankcije prema aktima. Ugovori i drugi pravni akti kojima bi bila počinjena zabranjena konkurencijska djela nesumnjivo su protivni Zakonu o trgovini. Posljedica je ništavost tih akata. Izvršene faktičke radnje nemaju svojstvo pravnih akata, te se zbog toga mogu suzbijati samo kao graĎanskopravni delikti. Sankcije prema licima. Kad su u pitanju imovinskopravne sankcije, moguće je utvrditi 5 tuţbi koje su na raspolaganju aktivno legitimisanom licu:

a) Zahtjev da se ukloni izvor opasnosti – tuţba glasi na uklanjanje konkretnog izvora opasnosti, ili ako to nije moguće, na obustavu čitave djelatnosti. Uslovi za podizanje tuţbe su realnost opasnosti i mogućnost da iz nje proistekne “znatnija šteta”. Realnost opasnosti se moţe dokazivati u 3 slučaja: (1) neposredno predstoji izvršenje konkurencijskog delikta, (2) izvršenje je u toku i (3) vjerovatno je ponavljanje jednom već učinjene zabranjene radnje. Krivica lica koje vrši ugroţavanje ne mora postojati.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


b) Zahtjev da se prestane s povredom prava ličnosti. Ovdje povreda prava mora biti već izvršena. Štetnu radnju i štetu dokazuje tuţilac prema općim pravilima.

c) Zahtjev za otklanjanje stanja stvorenog konkurencijskim deliktom – ustvari se radi o tuţbi za naturalnu restituciju.

d) Tuţba na novčanu naknadu učinjene štete – primjenjuju se generalna pravila obligacionog prava.

e) Zahtjev za utvrĎivanje izvršenog djela i prava koje se na tome zasniva. Ova tuţba ima opći karakter. Značajna je iz 2 razloga: utvrĎena potraţivanja ne zastarijevaju za 3 nego za 10 godina, a njihovo ostvarivanje je znatno olakšano.

Kriviĉnopravne sankcije. Monopolističko djelovanje je sankcionirano sa 2 krivična djela: “Povreda ravnopravnosti u vršenju privredne djelatnosti” i “Stvaranje monopolističkog poloţaja i izazivanje poremećaja na trţištu”. U oba slučaja kazna je zatvor od 6 mjeseci do 5 godina. Špekulacija je takoĎe krivično djelo u 2 slučaja: (1) nagomilavanje robe ili njeno povlačenje iz prometa, ako je to prouzrokovalo poremećaje na trţištu i (2) povlašćivanje kupaca za vrijeme aktuelne ili potencijalne nestašice robe. Krivično djelo protiv jedinstva trţišta postoji kod “povrede ravnopravnosti u vršenju privredne djelatnosti”, za koje je djelo zaprijećena kazna zatvora od 6 mjeseci do 5 godina. Djelo moţe biti izvršeno zloupotrebom sluţbenog poloţaja, kao i korištenjem društvenog poloţaja ili uticaja. Kad je u pitanju krivičnopravna zaštita od nelojalne utakmice, zabranjeno je intervenisanje u pregovore domaće firme sa stranim partnerom ako to rezultira odustankom stranog partnera od zaključivanja ugovora ili zaključivanjem ugovora pod nepovoljnim uslovima. Drugi slučaj je zloupotreba tuĎe firme ili drugih distinktivnih znakova. Ovo djelo mora biti učinjeno sa namjerom obmane kupaca. Privredni prestup je “povreda pravila o privrednom i finansijskom poslovanju koju je učinilo pravno lice ili odgovorno lice u pravnom licu, koja je prouzrokovala ili mogla prouzrokovati teţe posljedice i koja je odlukom nadleţnog organa odreĎena kao privredni prestup”

5. Zakonom o trgovini sve generalne klauzule i

svi imenovani slučajevi monopolističkog djelovanja, špekulacije i nelojalne utakmice proglašeni su privrednim prestupima. MeĎutim, izostavljene su radnje narušavanja jedinstva trţišta. Kazne su novčane, mogu se izreći pravnom licu i odgovornom licu unutar pravnog lica. Uz kazne se mogu izreći i zaštitne mjere oduzimanja predmeta, zabrane bavljenja odreĎenom djelatnošću do 1 godine i zabrana vršenja odreĎenih duţnosti fizičkom licu do 1 godine (u ponovljenom slučaju do 3 godine).

5 Zakon o privrednim prestupima (Sl.list RBiH 2/92)

privredno pravo ii - skripta

Documents