priruČnik iz prostornog planiranja

PRIRUČNIK IZ PROSTORNOG PLANIRANJA 1

P R O J E K A T UPRAVNE ODGOVORNOSTI



Mišljenja koja su izražena u ovoj publikaciji predstavljaju isključivo mišljenje autora, i ne moraju nužno odražavati stavove Američke agencije za međunarodni razvoj, Vlade Sjedinjenih Američkih Država, Švedske agencije za međunarodni razvoj i saradnju, Vlade Švedske ili Vlade Kraljevine Holandije.



S A D R Ž A J TUMAČENJE POJMOVA I KLJUČNIH TERMINA IZ OBLASTI

PROSTORNOG UREĐENJA I PLANIRANJA LISTA AKRONIMA

OSNOVA ZA IZRADU I SVRHA PRIRUČNIKA

KOME JE PRIRUČNIK NAMIJENJEN I NJEGOVI CILJEVI

UVOD

Stanje u prostoru Uloga GAP-ovih projekata u unapređenju stanja u prostoru

POGLAVLJE A: ANALIZA STANJA U OBLASTI PROSTORNOG UREĐENJA I UPRAVLJANJA PROSTORNIM RAZVOJEM U BiH A1. PROSTOR I PROSTORNO UREĐENJE KAO JEDAN OD NAJVAŽNIJIH ČIMBENIKA OPĆEG RAZVOJA

Analiza prostora i prostornog uređenja u BiH Prostorno uređenje entiteta Neki od najvažnijih problema prostornog uređenja

A2. PROSTORNO UREĐENJE I PLANIRANJE U ZAKONSKOJ REGULATIVI BiH

Analiza zakonske regulative iz oblasti prostornog planiranja Usklađenost zakonske regulative iz oblasti prostornog uređenja i

planiranja sa EU standardima

A3. NOVI PRISTUP URBANISTIČKOM PLANIRANJU I UPRAVLJANJU PROSTORNIM RAZVOJEM U USLOVIMA TRANZICIJSKOG DRUŠTVA

Novi pristupi u prostornom planiranju i mjere unapređenja stanja u oblasti prostornog uređenja

Demokratizacija procesa planiranja kroz učešće javnosti u pripremi, izradi i donošenju planskih dokumenata

Standardizacija i primjena GIS-a Nova kategorija planova, ZONING PLANOVI Praćenje stanja u prostoru i izrada programa mjera prostornog uređenja-

osnov uspješnog planiranja



POGLAVLJE B: OSAVREMENJIVANJE PROCESA PLANIRANJA I UPRAVLJANJA PROSTORNIM RAZVOJEM U BiH KROZ PROJEKTE GAP-a

Unapređenje procesa izdavanja dozvola osnivanjem centara za izdavanje dozvola i izrada priručnika

Osavremenjivanje IT opreme i alata u općinskim službama Edukacija i treninzi općinskih službi o zoning planiranju i izrada

priručnika o zoningu Edukacija i osposobljavanje kadrova u općinskim službama za samostalan

i efikasan rad u pripremi za izradu planskih dokumenata, monitoring u toku izrade, vođenje postupka uključivanja javnosti, usvajanje planskih dokumenata i izrada priručnika POGLAVLJE C: SMJERNICE ZA SUVREMENO I ODGOVORNO PLANIRANJE I UPRAVLJANJE PROSTORNIM RAZVOJEM U BiH PRIPREMA ZA IZRADU PLANSKIH DOKUMENATA

Koraci i redosljed aktivnosti u izradi planskih dokumenata Priprema, izrada i donošenje programa i plana aktivnosti za pripremu

izradu planskog dokumenta Priprema, izrade i donošenje odluke o pristupanju izradi planskog

dokumenta Izrada i donošenje smjernica za izradu planskog dokumenta Izrada plana i programa uključivanja javnosti u proces pripreme i izrade

planskog dokumenta Priprema, izrada, praćenje izrade i usvajanje sektorskih studija Praćenje izrade i usvajanje planskih dokumenata



TUMAČENJE POJMOVA I KLJUČNIH TERMINA

Prostor – je skup prirodnih i izgrađenih struktura na površini, iznad ili ispod površine zemlje i vode dokle dopiru neposredni uticaji ljudske djelatnosti;

Prostorno uređenje – je planirani razmještaj djelatnosti i objekata na određenom prostoru;

Prostorno planiranje – je plansko upravljanje, korištenje zemljišta i zaštita prostora; Planski dokument – je podzakonski akt kojim se određuju: svrsishodno organiziranje, korištenje i namjena zemljišta, te mjere i smjernice za zaštitu prostora; Prostorni plan – je razvojni planski dokument koji određuje dugoročne ciljeve i mjere prostornog razvoja u skladu sa planiranim ukupnim privrednim, društvenim i historijskim razvojem prostora koji se tretira; Prostorni razvoj – podrazumijeva razvoj i unapređivanje prirodnog i izgrađenog prostora kao rezultat ljudskih aktivnosti; Prostorni sistem – je sistem fizičkih struktura koje su nastale kao rezultat prostornog razmještaja i organizacije privrednih, društvenih i drugih djelatnosti; Održivi razvoj – je obezbjeđenje takvoga korištenja prostora koji uz očuvanje čovjekove okoline, zaštitu prirode i trajnog korištenja prirodnih dobara, zaštitu nasljeđa i drugih prirodnih vrijednosti, zadovoljava potrebe sadašnjih generacija, bez ugrožavanja potreba budućih generacija; Prostorna cjelina – ili prostorni obuhvat je prostorno i funkcionalno objedinjeni prostor koji je izgrađen ili je planskim aktom predviđen za izgradnju; Prostorna osnova – je akt koji u tekstualnim i grafičkim prilozima daje snimak i ocjenu stanja u prostoru i osnovne ciljeve planiranja prostornog razvoja, koncepciju razvoja, odnosno uređenje prostora; Urbanistička osnova – je prikaz postojećeg stanja sa njegovom analizom i valorizacijom, te procjenom mogućnosti izgradnje i uređenja prostorne cjeline; Osnovna koncepcija prostornog razvoja – je organizacija prostornog razvoja sa jasno izraženom prostornom dimenzijom i pruža potpun uvid u mogućnosti prostora da prihvati planirane funkcije, odnosno da se stekne uvid u stepen racionalnosti i prostorne usklađenosti planiranih aktivnosti u odnosu na prirodne uvjete i resurse;



Projekcija izgradnje i uređenja prostora – je prikaz i obrazloženje uređenja i izgradnje prostorne cjeline sa razmještajem objekata, njihovim vertikalnim gabaritima, orijentacionim horizontalnim gabaritima i namjenama, sa građevinskim i regulacionim linijama, rješenjem saobraćajnica i saobraćaja i drugo; Projekcija razvoja određenog prostornog sistema – je konkretan koncept prostornog razvoja za određeni prostorni sistem i daje smjernice za prostorni razvoj užeg područja; Regulaciona linija – je planska linija određena grafički i numerički, koja odvaja zemljište planirano za javne površine od zemljišta planiranog za druge namjene; Građevinska linija – je planska linija na površini, iznad ili ispod površine zemlje, određena grafički i numerički planom, a koja predstavlja granicu do koje se objekat može graditi, odnosno liniju koju ne smije preći najistureniji dio objekta; Građevinska parcela – je površina zemljišta sa obezbijeđenim pristupom na saobraćajnu površinu koja je planom, ili na osnovu plana, određena numerički i grafički, i namijenjena za izgradnju, održavanje i redovnu upotrebu jednog ili više objekata; Građevinsko zemljište – je izgrađeno i neizgrađeno zemljište koje je odgovarajućim planovima namijenjeno za izgradnju objekata u skladu sa odredbama zakona i donesenim planovima; Javne površine – su zemljišne ili vodene površine koje su planskim dokumentima, ili na osnovu planskih dokumenata, određene numerički i grafički ili samo grafički, a namijenjene su za obavljanje javnih funkcija djelatnosti i aktivnosti koje su kao takve dostupne neodređenom broju fizičkih ili pravnih lica; Zaštitni pojas i zaštitna zona – su površine zemljišta, vodne površine ili vazdušni prostori koji su određeni planom ili na osnovu plana numerički i grafički i namijenjeni za zaštitu života i zdravlja ljudi, bezbjednost objekata, površina ili prostora, u skladu sa odredbama posebnih propisa ili u skladu sa stručnim pravilima koja se primjenjuju u odgovarajućoj oblasti.



LISTA AKRONIMA

BiH – Bosna i Hercegovina

CEMAT – European Conference of Ministers Responsible for Regional Planning

DP – Detaljni plan

EKN – Embassy of the Kingdom of the Netherlands

ESDP – European Commission’s European Spatial Development Perspective

ESPON- European Spatial Planning Observation Network

EU - Evropska unija

FBiH – Federacija Bosne i Hercegovine

GAP – Governance Accountability Project (Projekat upravne odgovornosti)

GIS – Geoinformacioni sistem

IT – Informacione tehnologije

PD – Planski dokument

PP – Prostorni plan

PPl – Provedbeni plan

RP – Razvojni plan

RPl – Regulacioni plan

RS – Republika Srpska

SIDA- Swedish International Cooperation Development Agency

UP – Urbanistički plan

USAID – United States Agency for International Development



OSNOVA ZA IZRADU I SVRHA PRIRUČNIKA Potreba i obaveza da se upravlja prostorom i promjenama u njemu u procesu tranzicije društva, posebno tranzicije vlasništva i novih tržišnih uslova privređivanja, podrazumijeva prije svega društvenu regulaciju života i upravljanje ponašanjem ljudi, reguliranje odnosa i uspostavljanje i harmonizaciju između općeg i posebnog. Uspješno i odgovorno upravljanje odnosno prostorno uređenje i zemljišna politika mogu doprinijeti napretku cijelog društva i, obratno, loše upravljanje prostorom može proizvesti pogubne greške, najčešće neotklonjive i trajnog karaktera, jer JEDNA LOŠA ODLUKA U KORIŠTENJU PROSTORA JE NAJČEŠĆE SAMO JEDNA U NIZU DRUGIH LOŠIH ODLUKA.

UPRAVLJANE PROSTOROM JE CIJELI NIZ PROCESA KOJI SU

USMJERENI KA OBEZBJEĐENJU

RAZLIČITIH POTREBA SVIH DRUŠTVENIH

STRUKTURA I SVAKOG POJEDINCA.

Za upravljanje promjenama neophodno je precizno definirati strategiju upravljanja u svim segmentima života, a instrument za uspostavljanje reda i ostvarenje strateških ciljeva je svakako Zakon o planiranju. ZAŠTITA PROSTORA JE OBAVEZA SVAKOG POJEDINCA I NJEGOVO OSNOVNO LJUDSKO PRAVO, KROZ ZAŠTITU PRAVA NA ŽIVOT, pa je neophodno uključivanje cijele zajednice i njeno zalaganje za unapređenje i očuvanje prostora koje smo posudili od budućih generacija. Pri tome, u procesu zaštite i planiranja prostora, od izuzetne važnosti je korektno i pravovremeno uključivanje javnosti u postupak izrade planova, kako bi se obezbjedilo donošenje „provodivih planova” koji će odgovarati željama i potrebama društva i obezbijediti održivi razvoj. Uspješno uključivanje javnosti je moguće samo kroz dobro informiranje i pristup svim za javnost relevantnim informacijama. Dakle, odgovornost za stvaranje uvjeta za bolju i sretniju budućnost leži kako na onima koji donose odluke i direktno upravljaju zbivanjima u prostoru, tako i na svakom pojedincu, odnosno na građanima kod kojih treba probuditi svijest da imaju pravo i obavezu da se uključe u kreiranje vlastite budućnosti kroz proces izrade planskih dokumenata. Kroz ovaj priručnik, analizirajući aktualno stanje u ovoj oblasti, pokušat ćemo približiti i osvijetliti probleme prostornog uređenja i planiranja, te dati prijedloge i sugestije KAKO DO SAVREMENIH I U SVIJETU PRIHVAĆENIH PRINCIPA DOBROG UPRAVLJANJA, KORIŠTENJA I OPTIMALNE ORGANIZACIJE PROSTORA, KOJA ĆE OBEZBIJEDITI HUMANO I KVALITETNO ŽIVLJENJE NA OVIM PROSTORIMA.



KOME JE PRIRUČNIK NAMIJENJEN I NJEGOVI CILJEVI Ovaj priručnik namijenjen je, prije svega, onima, koji direktno učestvuju u donošenju odluka, dakle izvršnim i zakonodavnim organima i službenicima iz oblasti prostornog uređenja i planiranja, iz oblasti zaštite okoline, iz oblasti upravljanja zemljištem i drugim prirodnim i stečenim resursima. Osim toga, Priručnik treba da bude „korisno štivo” studentima arhitektonsko-urbanističkih fakulteta, da ih uvede u probleme i načine provođenja prostorno-planske regulative sa kojima će se u budućnosti svakodnevno susretati. Najkorisniji će ipak biti direktnim učesnicima u prostornoj regulativi, odnosno onima koji vrše pripremu za izradu prostorne dokumentacije, vrše monitoring izrade, pripremaju i učestvuju u njenom razmatranju i usvajanju. To su: UPOSLENICI I SLUŽBENICI U JEDINICAMA LOKALNE UPRAVE. Bitno je istaknuti da je Priručnik i presjek djelatnosti koje je kroz svoje projekte vrlo uspješno provodio GAP u svom dosadašnjem mandatu. Osnovni cilj priručnika je da, pored informiranja, pruži dovoljno uputstava kako i na koji način kroz donošenje odluka i akata o intervencijama u prostoru, obezbjedi: najkvalitetnije i najoptimalnije korištenje i zaštitu prostora, a u skladu sa savremenim principima, metodologijama i alatima koji se koriste u dobro organiziranim društvima. Priručnik će kroz uputstva o pripremi i izradi pojedinih akata omogućiti nosiocima pripreme za izradu prostornih dokumenata DA CIJELI PROCES UČINE TRANSPARENTNIM I NA TAJ NAČIN DOPRINESU RAZVOJU DEMOKRACIJE I SPREČAVANJU KORUPCIJE. Zbog toga je učešće javnosti i njeno uključivanje kroz provođjenje javnih konsultacija od izuzetnog značaja, uz uvjet da ove konsultacije ne budu formalno provođene zato što je to zakonska obaveza, nego da budu aktivnost koja će se provoditi u skladu sa programom i protokolom, uz stručnu pomoć kvalificiranih institucija i pojedinaca. Imajuči sve ovo u vidu, Priručnik je podijeljen na tri poglavlja: - POGLAVLJE A: ANALIZA STANJA U OBLASTI PROSTORNOG UREĐENJA I UPRAVLJANJA PROSTORNIM RAZVOJEM U BiH. U ovom poglavlju analiziran je značaj prostora i prostornog uređenja i fokusirani osnovni problemi u ovoj oblasti, te analizirano stanje u zakonskoj regulativi BiH, a značajan dio poglavlja čine mjere unapređenja u ovoj oblasti. - POGLAVLJE B: OSAVREMENJIVANJE PROCESA PLANIRANJA I UPRAVLJANJA PROSTORNIM RAZVOJEM U BiH KROZ PROJEKTE GAP-a. Kroz ovo poglavlje, ukratko je dat prikaz aktivnosti GAP-a kroz projekte osavremenjivanja procesa u prostornom planiranju u BiH. - POGLAVLJE C: SMJERNICE ZA SAVREMENO I ODGOVORNO PLANIRANJE I UPRAVLJANJE PROSTORNIM RAZVOJEM U BiH. Ovo poglavlje Priručnika je rezime aktivnosti GAP-ovih projekata i daje konkretna uputstva kako savremeno i odgovorno učestvovati u planiranju i upravljanju prostornim razvojem u BiH.



UVOD

Stanje u prostoru Ratna razaranja i višegodišnji zastoj u razvoju, tranzicija društva, uvođenje parlamentarne demokracije, rehabilitacija privatnog vlasništva i ukidanje društvenog vlasništva, uvođenje tržišnog načina privređivanja, novo teritorijalno ustrojstvo, evropski integracijski procesi i globalizacija, doprinijeli su krizi sistema vrijednosti prostornog uređenja, čija POSLJEDICA JE ZANEMARIVANJE ZAJEDNIČKIH I DUGOROČNIH INTERESA U PROSTORU. Očekivalo se da će BiH u poslijeratnom periodu započeti snažan prostorni razvoj na savremenim principima i ciljevima koji će pospješiti integraciju svih vrijednosnih sistema u prostoru. Nažalost, zbog brojnih društveno-političkih, ekonomskih i drugih razloga, sistem prostornog uređenja razvijao se u smjeru drugačijem od očekivanog, a planiranje i razvoj odvijao se sporije nego sto se predviđalo. Nedostatak planova, neaktualnost postojećih planova i njihova neprimjenjivost jer su zasnovani na principima društvenog vlasništva, doveli su do snažne ekspanzije bespravne izgradnje na cijelom prostoru BiH. Sa ovom pojavom teško bi se mogle izboriti i dobro organizirane službe, a u situaciji kada je evidentan nedostatak kvalificiranih kadrova, a posebno izražena nekompetentnost onih koji donose odluke, pribjegava se lošim rješenjima kao što je legalizacija bespravne gradnje. Ova mjera, ovisno o razvijenosti sredine u kojoj se provodi, predstavlja samo djelimično smanjenje pritiska na zaustavljanje bespravne izgradnje, ali zato proizvodi dalekosežne i neželjene efekte u oblikovno-prostornoj organizaciji urbanih sredina. Zbog siromaštva društva, nezaposlenosti i vrlo skromnih budžeta u lokalnim zajednicama, vrlo je izražena još jedna pojava „prodaje zemljišta”, čak i onog u državnom vlasnistvu, sumnjivim investitorima koji najčešće grade objekte samo zato da bi u njih uložili brzo stečeni kapital. Zbog toga se događa da se grade proizvodne hale koje godinama stoje prazne, da je hiperprodukovana izgradnja malih poslovnih prostora koji vlasnicima služe za rentiranje, a koji su takodje u velikom broju prazni. Izgradnja novih stambenih jedinica je u nesrazmjeru sa brojem porodica, i još puno drugih anomalija. Pri tome, najveći dio javnosti okupiran svakodnevnim društveno-političkim zbivanjima i borbom za preživljavanjem, u odnosu na zbivanja u prostoru je potpuno uspavan, pa ne reagira ni

ZLOUPOTREBA ZEMLJIŠTA, ENORMNO „NARASLA“

BESPRAVNA IZGRADNJA, „USPAVANOST“ JAVNOSTI

PRED PROBLEMIMA U PROSTORU, VODE U

PRODUBLJENJE SIROMAŠTVA I, ŠTO JE JOŠ VAŽNIJE, U

OGROMNU DESTRUKCIJU PROSTORA

GRADITELJSKO NASLJEĐE, URBANI IDENTITET,

HRONOLOŠKO- STILSKE KARAKTERISTIKE NAŠIH GRADOVA SU U VELIKOJ

MJERI ZLOUPOTRIJEBLJENE I NARUŠENE ŠTO KAO

POSLJEDICU IMA UTICAJ I NA PROMJENU MENTALITETA

GRAĐANA, NJIHOVOG OSJEĆAJA I SKLONOSTI ZA

PRAVE VRIJEDNOSTI



na neke potpuno neprihvatljive intervencije u prostoru i ponaša se tako kao da se sve to događa nekome drugom. Najčešće zbog neriješenog finansiranja, a djelimično i zbog nedostatka volje, zatajile su i strukovne organizacije kao sto su: ASOCIJACIJA URBANISTA BiH, SAVEZ ARHITEKATA, NEVLADINE ORGANIZACIJE I DRUGI KOJI BI MORALI POTAKNUTI REAKCIJE NA OVE POJAVE I TAKO BITI AKTIVAN UČESNIK U ZAŠTITI PROSTORA. Zbog svega navedenog, neophodno je stvaranje široke platforme aktivnosti na svim nivoima i u svim segmentima društvenih djelatnosti kako bi se potakle i pokrenule ozbiljne reforme u oblasti prostornog planiranja i zaštite prostora.

ULOGA GAP-OVIH PROJEKATA U UNAPREĐENJU STANJA U PROSTORU

GAP je na prostoru BiH prisutan od 2005. g. i dao je vrlo značajan doprinos u stvaranju klime za poticanje reformi u oblasti prostornog planiranja. GAP (Governance Accountability Project - Projekat upravne odgovornosti) djeluje na prostoru cijele BiH pod pokroviteljstvom USAID-a, SIDA-e i EKN-a, a do sada su u različite projekte bile uključene 72 općine iz oba entiteta BiH. Osnovni cilj GAP-ovih projekata je jačanje upravne odgovornosti u nadležnim službama lokalnih uprava što podrazumjeva stvaranje osnovnih uvjeta za reforme u planiranju. Počeci ovih aktivnosti su bili stvaranje prostornih, tehničko-tehnoloških, organizacionih i kadrovskih uvjeta za efikasniji i kvalitetniji rad općinskih službi. Značajni koraci koji su doprinijeli reformi prostornog planiranja su podizanje stručne osposobljenosti kadrova kroz edukaciju i reorganizaciju rada službi, zatim hardverska i softverska unapređenja službi, obuka u razvoju i korištenju GIS-a, te edukacija i upoznavanje sa osnovnim karakteristikama zoning planova kao sredstva efikasnijeg i svrsishodnijeg korištenja zemljišta. U okviru ovih djelatnosti, potaknute su i provedene aktivnosti izmjene zakona o prostornom uređenju u oba entiteta pa je i u zakonima i u podzakonskim aktima uvedena nova kategorija provedbenih planova - ZONING PLAN. Urađen je i distribuiran priručnik o zoningu koji je dao preporuke za pripremu i izradu općinskih zoning planova kao podzakonskih akata. Od novembra 2011. do juna 2012., u 10 općina u BiH, u službama za prostorno uređenje se kroz aktivne treninge, a uz pomoć stručnih konsultanata, radilo na unapređenju stručne osposobljenosti zaposlenih u cilju efikasnijeg upravljanja urbanim razvojem u duhu savremenih principa upravljanja prostorom. Izrada ovog priručnika koji objedinjuje dosadašnja iskustva i daje prikaz stanja i promjena u upravljanju prostorom, kao rezultat uspješno provedenih GAP-ovih projekata, je takođe doprinos u nastavku uvođenja savremenih principa planiranja i upravljanja prostornim razvojem BiH.



POGLAVLJE A: ANALIZA STANJA U OBLASTI PROSTORNOG UREĐENJA I UPRAVLJANJA PROSTORNIM RAZVOJEM U BiH A1. PROSTOR I PROSTORNO UREĐENJE KAO JEDAN OD NAJVAŽNIJIH ČIMBENIKA OPĆEG RAZVOJA

Analiza prostora i prostornog uređenja BiH U vremenu u kojem živimo i u ovom socioekonomskom miljeu, ponašanje prema prostoru je često nedopustivo i neodgovorno, što se može izbjeći samo kvalitetnom zakonskom regulativom i provodivim planovima. Prostorna organizacija, odnosno podjela prostora na regije i lokalne zajednice, se u cijelom svijetu i Evropi zasniva na geografskim, funkcionalnim, ekonomskim, historijskim i drugim kriterijima. Prostorna organizacija BiH je rezultat mirovnog Dejtonskog sporazuma, što je prouzročilo smanjenje prostorne interakcije naročito gradova kao generatora razvoja i smanjila njihovu sposobnost za razvoj i konkurentnost na tržištu.

KAKO SE SVE LJUDSKE AKTIVNOSTI ODVIJAJU U ODREĐENOM PROSTORU,

PROSTOR SE MORA TRETIRATI KAO

NAJZNAČAJNIJI RAZVOJNI POTENCIJAL PA JE ZAŠTITA, RACIONALNO KORIŠTENJE,

PLANIRANJE I UREĐENJE PROSTORA, NAJVAŽNIJA

STRATEŠKA AKTIVNOST U KOJU TREBA DA BUDU

UKLJUČENI SVI

OPĆINE

KANTONI

VLADA FEDERACIJE

OPĆINE

VLADA R. SRPSKE

ENTITETI

VIJEĆE MINISTARA

BOSNA I HERCEGOVINA

EVROPA

ŠEMATSKI PRIKAZ SISTEMA TERITORIJALNOG USTROJSTVA I VLASTI U BiH



Dejtonskim mirovnim sporazumom, odnosno Ustavom BiH, prostorno uređenje i planiranje nije uključeno kao djelatnost od značaja za državu, odnosno na državnom nivou, pa čak ni strateški razvoj nije postavljen na nivo cijele države nego je isključivo kompetencija entiteta. Transformacija u savremenom društvu mora se bazirati na: globalizaciji, regionalizaciji i razvoju lokalne samouprave. Regionalni razvoj (što je neminovnost svugdje u svijetu pa bi trebalo biti svugdje i kod nas) podrazumijeva, u skladu sa konceptom euroregija, formiranje prostornih regija koje će biti zasnovane na geografskim, funkcionalnim, ekonomskim, historijskim i drugim kriterijima. Osnovni funkcionalni sistemi kao što su transportni, telekomunikacioni, energetski, vodoprivredni, ekološki, obrazovni, zdravstveni i drugi, kod nas su podijeljeni na dva ili čak tri dijela, iako se zapravo radi o prirodno i tehnološki jedinstvenim sistemima (vodoprivreda, ekologija i dr.). Time je njihovo planiranje, razvoj, funkcioniranje, kao i uključivanje u međunarodne sisteme, vrlo otežano, što kao rezultat ima zastoj u općem razvoju zemlje. Principi regionalnog i razvoja lokalnih zajednica moraju uvažavati ekonomske, historijske, kulturne i druge kriterije kako bi se stvarali prirodni okviri života i međusobne saradnje koja vodi bržem razvoju. No, bez obzira na aktualnu situaciju i neovisno od politike, regionalni razvoj u BiH se ipak odvija u skladu sa univerzalnim zakonima koji, i pored svega, u ovoj oblasti djeluju svojim tokom. Tako su se u BiH strukturirale 4 makroregije i 3 mezzoregije kao funkcionalno gravitacione regije.

NE POSTOJANJE DRŽAVNE STRATEGIJE I KORELACIJE

MEĐU ENTITETIMA DOVELO JE DO SMANJENJA

SPOSOBNOSTI DRŽAVE KAO JEDINSTVENOG

PROSTORNOG SISTEMA – KANTONA – GRADOVA – OPĆINA, DA GENERIRAJU INTERAKTIVAN RAZVOJ

KAKO BI BILI KONKURENTNI NA GLOBALNOM I

REGIONALNOM TRŽIŠTU



Proces regionalizacije, iako sporo, ali se ipak odvija bez obzira na administrativno ustrojstvo i različite zapreke jer ga potiču životni, privredni i drugi procesi koji neminovno vladaju u društvu - sporo i otežano, ali se ipak odvijaju.

Prostorno uređenje entiteta Prostorna organizacija Federacije BiH je sistem sastavljen od 10 kantona, a gravitaciona područja nekih kantona kao što su Posavski i Goraždansko-podrinjski svedena su na područja veličine prosječne općine. Razvoj, prostorno uređenje, izgradnja i korištenje zemljišta i drugih resursa su najvećim dijelom kompetencija kantonalnih upravnih struktura. Iz ovog su izuzeti sistemi i resursi koji su odlukom federalne vlade proglašeni od interesa za Federaciju BiH, kao i prostori posebnih ili zaštićenih područja. Prostorni razvoj u kantonima odvija se prema zakonima, podzakonskim aktima, planovima i programima koje donosi kantonalna vlast, a uprave lokalnih zajednica su kroz zakonske nadležnosti u oblasti prostornog uređenja i građenja odgovorne za urbani razvoj gradova i urbanih područja. Svi kantoni su bili u obavezi uraditi i donijeti razvojne prostorne planove koji su sa manje ili više uspjeha analizirali stanje u prostoru kroz izradu prostorne osnove i dali viziju razvoja kantona kroz sam prostorni plan. U okviru plana, dati su inputi razvoja lokalnih zajednica, njihove korelacije, te opći i posebni ciljevi. Međutim, normalno je da se kod utvrđivanja općih i posebnih ciljeva polazi od zajedničkih interesa i ciljeva utvrđenih prostornim planom šireg područja, strateških razvojnih dokumenata, državnih i entitetskih, te međunarodnih smjernica, povelja i konvencija što je u slučaju Federacije BiH, kao temelj i osnova, izostavljeno. NA NIVOU DRŽAVE NE POSTOJI NIKAKAV RAZVOJNI I PROSTORNI DOKUMENT, A IZRADA PROSTORNOG PLANA FEDERACIJE BiH JE TEK U TOKU. Kako je zakonom o prostornom planiranju i korištenju zemljišta na nivou FBiH utvrđeno da prostorne planove kantona treba uraditi u roku od 2 godine od dana stupanja na snagu ovog zakona, kantoni su bili u obavezi uraditi i usvojiti prostorne planove bez obzira što prostorni plan Federacije BiH nije donesen. Zakonom je propisano da na snazi ostaje prostorni plan Republike Bosne i Hercegovine urađen za period od 1981. do 2000. godine. To znači da su iz ovog plana u kantonalne planove preuzimani podaci o strateškim ciljevima i svim ostalim opredjeljenjima vezanim za prostorni razvoj. Naravno da je ovo bitno utjecalo na kvalitet i primjenjivost donesenih prostornih planova kantona. Najveći broj općina, uglavnom zbog nedostatka finansijskih sredstava, kao i vrlo komplicirane procedure odabira nosioca izrade planskog dokumenta, nije izradio i donio prostorni plan svoje općine. U nedostatku planskih dokumenata, prostorna regulativa se odvija na osnovu načela, ciljeva i režima gradnje datih u kantonalnim planovima ili, što je još opasnije NA OSNOVU „STRUČNOG MIŠLJENJA“ KOMISIJA KOJE FORMIRAJU OPĆINSKA VIJEĆA U KOJE (U VEĆINI SLUČAJEVA) ULAZE PREDSTAVNICI VIJEĆA POLITIČKIH STRANAKA, RAZLIČITI POLITIČKI AKTVISTI I SLIČNO. DAKLE, STRUČNA MIŠLJENJA NAJČEŠĆE DAJU NESTRUČNE OSOBE, što dovodi do porasta korupcije, neadekvatnog korištenja i zloupotrebe prostora.



U Republici Srpskoj, u neposrednom poslijeratnom periodu, osnovni problem prvih zakona iz oblasti prostornog uređenja ogledao se u činjenici da oni nisu stvorili osnov za fleksibilnije provedbeno planiranje pa su regulacioni planovi (po svom sadržaju identični kao u periodu socijalizma) bili predmet čestih izmjena. Proces izrade planova bio je reduciran bez obaveze izrade i usvajanja programske osnove što je procedure učinilo brzim i efikasnijim, ali je često bio narušen kontinuitet planiranja i utemeljenost planova u strateškim elementima planiranja na višim planerskim nivioima, što se odražavalo na nedovoljnoj i neadekvatnoj zaštiti javnog interesa. Zakon o uređenju prostora i građenju stvorio je osnovu za fleksibilniji pristup definiranju planerskog okvira i skraćenje procedura izdavanja odobrenja za građenje. Međutim, primjena zakona je pokazala da efikasnost i skraćenje procedura nisu obezbijeđene. Vrlo složene procedure izdavanja urbanističkih saglasnosti i odobrenja za građenje u oba entiteta su permanentno predmet kritike domaće i međunarodne javnosti koja ukazuje da BEZ EFIKASNIJE USLUGE INVESTITORIMA NEĆE BITI NI ZNAČAJNIJIH ULAGANJA DOMAĆEG I STRANOG KAPITALA, PA NI RAZVOJA.

Neki od najvažnijih problema prostornog uređenja GEODETSKE PODLOGE I KATASTAR. U skoro svim općinama BiH postoji problem ažurnih geodetskih odnosno katastarskih podloga. Zakonom je propisana izrada planske dokumentacije i u analognoj i u digitalnoj formi. Najveći broj općina nije izvršio digitalizaciju ovih podloga, uglavnom iz razloga nedostatka i neobučenosti kadrova, nedostatka opreme i alata potrebnih za ovu aktivnost. U Federaciji BiH, službe za geodetske i imovinsko-pravne poslove su u okviru administrativnih službi lokalnih uprava, ali često, naročito u većim općinama, saradnja sa službama za prostorno uređenje je otežana jer službe djeluju samostalno, bez obavezne integriranosti u poslove prostornog uređenja. Naravno da se ovo može regulirati kako zakonima iz sfere prostornog uređenja i oblasti katastra tako i pravilnicima o sistematizaciji lokalnih uprava. U Republici Srpskoj, područne jedinice za geodetske i imovinsko pravne poslove su pod ingerencijom republičke uprave za geodetske i imovinsko pravne poslove i izvan su nadležnosti lokalnih uprava što stvara velike poteškoće u radu odjeljenja za prostorno uređenje, jer se i funkcionalno i vremenski jako usložnjava i usporava proces planiranja. Pored toga, u oblasti zemljišno knjižne evidencije u oba entiteta još uvijek postoje dvostruke evidencije (stari i novi premjer) koje nisu međusobno usklađene pa i to predstavlja dodatni problem u planiranju. STANDARDIZACIJA I PROSTORNO- INFORMACIONI SISTEMI. Od donošenja zakona o prostornom planiranju, na sva tri nivoa vlasti se uspostavljaju prostorno-informacioni sistemi. Ovaj proces se odvija bez krovnih pravilnika kojima bi bili propisani standardi i ostali uvjeti kako bi se obezbijedila međusobna usklađenost i po vertikalnoj liniji (entitet, kanton i lokalna zajednica) i po horizontalnoj liniji između entiteta i između lokalnih zajednica.



Nepostojanje standardiziranog pristupa otežava postizanje efikasnosti u radu, a često zbog različitih alata i onemogućava implementaciju i korištenje podataka i planova. U Federaciji BiH je donesena uredba o sadržaju i nosiocima informacionih sistema, metodologiji prikupljanja i obradi podataka, te jedinstvenim obrascima na kojima se vode evidencije. Sve je propisano: kako i na koji način se formira jedinstvena baza podataka ali nije dato uputstvo kako obavezati i međusobno uvezati sve koji raspolažu podacima o prostoru: ministarstva, općinske službe, komunalne i druge organizacije koje vode vlastite baze podataka, razvojne i naučne organizacije i ostale institucije koje raspolažu navedenim podacima. Ovo je zasigurno razlog da do sada ni na jednom nivou nisu na pravi način zaživjele jedinstvene baze podataka. ZA JAVNE KONSULTACIJE, ODNOSNO UČEŠĆE JAVNOSTI U IZRADI PLANSKIH DOKUMENATA, NEOPHODNO JE KROZ PODZAKONSKI AKT (PRAVILNIK, PROGRAM I SLIČNO) PROPISATI KO MOŽE PROVODITI JAVNE KONSULTACIJE I NA KOJI NAČIN. U praksi se pokazalo da povjeravanje ovog dijela planiranja stručnim i za to registriranim institucijama predstavlja nepraktično rijesenje jer usporava proces izrade plana i poskupljuje njegovu izradu, a u vremenu kada su posebno lokalne zajednice u velikim finansijskim problemima, to postaje neizvodljivo. Ako se dobro propišu svi elementi Programa za provođenje javnih konsultacija, način provođenja, kvalifikaciona struktura učesnika i ostali elementi, ove poslove mogle bi, uz dodatni angažman stručnih konsultanata, uspješno obavljati i službe za prostorno uređenje, što bi ubrzalo proces izrade plana i uz to bilo mnogo ekonomičnije. KADROVSKI PROBLEMI. U zakonima oba entiteta propisano je na svim nivoima vlasti da su nosioci pripreme za izradu planskih dokumenata ministarstva odnosno službe u lokalnim zajednicama. Nosilac pripreme ima i obavezu monitoringa na izradi plana, da priprema i organizira javne konsultacije, provodi i učestvuje u razmatranju i usvajanju planskih dokumenata, da radi izvještaje o stanju u prostoru i priprema programe intervencija pa je jasno da dosadašnji odnos prema ovim službama nije zadovoljavajući i da je na planu ojačavanja, boljeg organiziranja i veće podrške službama za prostorno uređenje neophodno i što prije pristupiti. U manjim općinama, prostorno uređenje je obično u sastavu neke službe sa srodnim djelatnostima (geodetski, imovinsko-pravni poslovi, stambeni poslovi i drugo), pa su poslovi prostornog uređenja i planiranja potpuno marginalizirani i svode se uglavnom na upravni postupak, odnosno rad na urbanističkim saglasnostima i odobrenjima za gradnju. Najčešće je i kvalifikaciona struktura nezadovoljavajuća, stupanj obrazovanja nedovoljan za ovako složene i zahtjevne multidisciplinarne poslove kakvo je prostorno planiranje. U vrlo malom broju općina u okviru službe za prostorno uređenje postoji definirano jedno ili dva radna mjesta, odnosno izvršioca, koji se bave isključivo poslovima prostornog planiranja. Neophodno je kroz pravilnike o sistematizaciji unijeti obavezu formiranja radnog tima ili pododjela (u većim općinama) ili radnog mjesta (za male općine) koji bi obavljali poslove prostornog planiranja, odnosno pripreme za izradu planske dokumentacije, praćenja izrade iste, te kontrolu i provođenje usvojene planske dokumentacije u skladu sa Zakonom i Metodologijom. Ovo, dakle, podrazumijeva potrebnu dodatnu edukaciju, obezbjeđivanje potrebnih prostornih uvjeta, opreme i alata, IT opreme i drugo. Ovo je zasigurno osnovni uvjet za efikasno i kvalitetno upravljanje prostorom.



A2. URBANISTIČKO PLANIRANJE U ZAKONODAVNOJ REGULATIVI BiH

Analiza zakonske regulative iz oblasti prostornog uređenja Dugo vremena se prostorni razvoj temeljio na skupu propisa i administrativnih odluka koje su predstavljale spisak želja i vizija fizičkog razvoja, neutemeljenjih na ekonomskim kriterijima. Međutim, nigdje nije bila propisana obaveza da planovi moraju odgovoriti na tri ključna pitanja: KOLIKO JE POTREBNO INVESTIRATI ZA REALIZACIJU POJEDINIH PLANSKIH RJEŠENJA, KO SU INVESTITORI I ZBOG ČEGA ĆE ONI INVESTIRATI SVOJ KAPITAL, ALI JE IPAK POSTOJALA REPUBLIČKA (DRŽAVNA) STRATEGIJA RAZVOJA. U novom Ustavu BiH, strategija prostornog uređenja i planiranja nije tretirana kao državna kompetencija pa niti u okviru Vijeća ministara a niti bilo kojeg drugog oblika administrativnog organiziranja, prostorno uređenje se ni na kakav način ne tretira. Posljedica ovoga je činjenica da ovako značajna problematika i još značajniji okvir mogućeg razvoja nije zakonski reguliran. Na nivou države ne postoji ni strategija prostornog razvoja, a bilo koja razvojna strategija (ekonomska, socijalna i sl.), ako nije utemeljena u prostoru i nema kao podlogu prostornu dimenziju, ostaje „mrtvo slovo na papiru“. Svaki entitet za sebe, bez međusobne koordinacije, planira i izvodi najznačajnije intervencije u prostoru kao što su transportni i energetski koridori, zaštićena područja i drugo. Samo državna strategija može osigurati kvalitetno planiranje i realizaciju primarnih transportnih i energetskih koridora, definiranje prostornih obuhvata i kategoriziranje zaštićenih područja, kulturno-historijskog nasljeđa i druga pitanja od interesa za državu. Pri tome mora biti osiguran jedinstven pristup i adekvatna metodologija donošenja strateških ciljeva.

NEPOSTOJANJE BILO KAKVOG

ADMINISTRATIVNOG OBLIKA UPRAVLJANJA

PROSTOROM I NEDOSTATAK DRŽAVNE

STRATEGIJE PROSTORNOG UREĐENJA

DOVODE U PITANJE REALIZACIJU ISPRAVNOG REGIONALNOG RAZVOJA

I POLICENTRIČNOG SISTEMA RAZVOJA SA

GRADOVIMA-CENTRIMA REGIJA KOJI ĆE BITI

GENERATORI UKUPNOG RAZVOJA

Planiranje, i razvojno i provedbeno, definirano je na entitetskim nivoima, a krovni zakoni su:

- Zakon o uređenju prostora i građenja u Republici Srpskoj (Sl. glasnik br. 55/10). - Zakon o prostornom planiranju i korištenju zemljišta na nivou Federacije

BiH (Sl. novine FBiH 2/06) i izmjene i dopune u 2007., 2008., i tri izmjene u 2010.

U FBiH, zakonom se uređuje sljedeće: planiranje i korištenje zemljišta, izrada i donošenje planskih dokumenata, njihovo provođenje, vrsta i sadržaj planskih dokumenata, korištenje zemljišta, nadzor nad provođenjem planskih dokumenata i dr.



PLANIRANJEM SE, U SMISLU ZAKONA, SMATRA PLANSKO UPRAVLJANJE, KORIŠTENJE ZEMLJIŠTA I ZAŠTITA PROSTORA FEDERACIJE BiH KAO OSOBITO VRIJEDNOG I OGRANIČENOG DOBRA. Plansko upravljanje prostorom se osigurava provedbom planskih dokumenanta zasnovanih na cjelovitom pristupu planskom uređenju prostora i održivom razvoju, a nivoi planiranja, vrste planova i odnosi među planovima prikazani su na sljedećim šemama.

PROSTORNI PLAN FEDERACIJE BIH

PROSTORNI PLAN PODRUČJA POSEBNIH OBILJEŽJA

REGULACIONI PLAN

ZONING PLAN

URBANISTIČKI PROJEKAT

URBANISTIČKI PLAN

PROSTORNI PLAN OPĆINE

PROSTORNI PLAN GRADA

PROSTORNI PLAN KANTONA

VRSTE I HIJERARHIJSKI ODNOS IZMEĐU POJEDINIH PLANSKIH DOKUMENATA U FEDERACIJI BiH U Republici Srpskoj, zakonom se uređuje sjedeće: osnove organizacije, planiranja i uređenja prostora, vrste i sadržaj dokumenata prostornog uređenja, način izrade i postupak usvajanja dokumenata prostornog uređenja, pravila i plan provođenja dokumenata prostornog uređenja, vrsta i sadržaj tehničke dokumentacije, obaveza i međusobni odnosi između učesnika u građenju, izdavanje lokacijskih uslova i odobrenja za građenje, odobrenja za upotrebu i odobrenja za uklanjanje objekta. U REPUBLICI SRPSKOJ, ENTITETSKI ZAKON TRETIRA PLANIRANJE PROSTORA I UPRAVLJANJE PROSTORNIM RAZVOJEM NA NIVOU ENTITETA I LOKALNIH ZAJEDNICA KAO I IZGRADNJU OBJEKATA U PROSTORU.



REGULACIONI PLAN

ZONING PLAN

PLAN PARCELACIJE

URBANISTIČKI PROJEKAT

PROSTORNI PLAN OPŠTINE

PROSTORNI PLAN ZA DVIJE I VIŠE OPĆINA

PROSTORNI PLAN PODRUČJA POSEBNE NAMJENE

STRATEGIJA PROSTORNOG RAZVOJA PODRUČJA POSEBNE NAMJENE

PROSTORNI PLAN R. SRPSKE

STRATEGIJA PROSTORNOG RAZVOJA R. SRPSKE

VRSTE I HIJERARHIJSKI ODNOS IZMEĐU POJEDINIH PLANSKIH DOKUMENATA U FEDERACIJI BiH Pored zakona na nivou Federacije, donesena je i Uredba o jedinstvenoj metodologiji za izradu planskih dokumenata (Sl. novine FBiH broj 63/2004 i izmjene i dopune u 2007. i 2010. godini). Metodologijom se utvrđuje postupak pripreme i izrade kao i sadržaj planskih dokumenata na svim nivoima prostornog planiranja u Federaciji. Pored metodologije, donesen je i niz drugih podzakonskih akata, te cijeli set okolinskih propisa kojima se reguliraju pitanja aktivnosti vezanih za prostorno planiranje.



Prostorno planiranje i uređenje prostora na nivou kantona u Federaciji BiH odvija se takođe prema Federalnom zakonu o prostornom planiranju i korištenju zemljišta na prostoru Federacije BiH, kao i prema kantonalnim zakonima koje je za svaki kanton donijela skupština tog kantona. Kantonalni zakoni su urađeni u skladu i prema potrebama i mogućnostima razvoja te specificnostima svakog kantona pojedinačno, ali su u osnovnim postavkama i preporukama u cjelosti oslonjeni na krovni zakon Federacije. Općine su u postupku pripreme i izrade, razmatranja i usvajanja planske dokumentacije u obavezi da se pridržavaju kantonalnih zakona o prostornom planiranju koji zbog toga moraju biti usaglašeni sa krovnim zakonom. U Republici Srpskoj, donesen je, pored zakona, i Pravilnik o sadržaju i kontroli tehničke dokumentacije (Sl. glasnik RS broj 8/2011), kojim se propisuju dijelovi i sadržaj tehničke dokumentacije, vrste projekata, formiranje tehničke dokumentacije, kontrola, naknada za izradu, reviziju i nostrifikaciju tehničke dokumentacije. Iako su zakoni u oba entiteta imali zajednički cilj: postizanje veće efikasnosti u oblasti prostornog uređenja, poticanje brže izgradnje i efikasnijeg općeg razvoja, socio-ekonomski, društveno-politički i drugi razlozi u bosanskohercegovačkom društvu nisu omogućili ostvarenje većeg progresa u ovoj oblasti.

Usklađenost prostornog uređenja i zakonske regulative iz oblasti prostornog uređenja i planiranja sa EU standardima

Postavši od prvog marta 1992. g samostalna država, Bosna i Hercegovina je zakoračila u nove razvojne procese koji, da bi joj omogućili prosperitet, moraju biti usklađeni sa evropskim trendovima u svim društveno političkim sferama pa i u sferi prostornog planiranja. U tom smislu, stvoreni su potpuno novi zahtjevi i pretpostavke za zaštitu, korištenje i uređenje prostora. To podrazumijeva respektiranje i primjenu čitavog niza međunarodnih pravila i preporuka utvrđenih od strane Organizacije ujedinjenih naroda i Vijeća Evrope, i njihovih organizacionih tijela, kroz brojne konvencije i povelje. Između ostalog, to je usklađivanje mjera prostorne politike sa zakonskom regulativom i mjerama Evropske Unije koje su sadržane u PROGRAMU ESDP (EUROPEAN COMMISSION'S EUROPEAN SPATIAL DEVELOPMENT PERSPECTIVE 1999), CEMAT (EUROPEAN CONFERENCE OF MINISTERS RESPONSIBLE FOR REGIONAL PLANNING), VODEĆI PRINCIPI ZA ODRŽIVI PROSTORNI RAZVOJ, POVELJA O REGIONALNOM PROSTORNOM RAZVIJANJU i drugim aktima. Vrlo važan mehanizam za usaglašavanje sa evropskim trendovima prostornog razvoja je učestvovanje u programima prekogranične, regionalne i međudržavne saradnje u ovoj oblasti kao što su projekti INTERREG, AGENDA21, HABITAT AGENDA i druge. Do sada su postignuti određeni pomaci. U skladu sa evropskim načelima demokratizacije procesa prostornog planiranja u oba entiteta, i u zakon i u podzakonske akte (metodologija) unesena je obaveza uključivanja javnosti, odnosno javne konsultacije u toku izrade planskih dokumenata. Pored toga, uvođenjem kroz zakonsku regulativu zoning planova kao fleksibilnih planskih dokumenata, trebao bi biti obezbijeđen svrsishodniji i brži prostorni razvoj, te omogućeno jednostavnije i brže pribavljanje potrebnih saglasnosti i odobrenja za građenje, što bi trebalo pospješiti veća investiranja u izgradnju kako domaćih tako i inostranih investitora.



Kroz podzakonski akt metodologija, metodološki pristup je usaglašen sa principima Panevropske ekološke mreže, a to znači da će, prije svega, analiza prirodnih vrijednosti i resursa, te preporuke za njihovo korištenje i zaštitu, predstavljati ulazne parametre i faktore ograničenja za sva strateška opredjeljenja vezana za namjenu i korištenje prostora. Međutim, to su samo izvjesni koraci i pomaci u pravcu evropskih integracija. Na ovom planu treba učiniti još mnogo promjena i aktivnosti. Prije svega, svi faktori (zakonodavni i izvršni donosioci odluka) nadležni za prostorni razvoj se moraju prije svega upoznati sa osnovnim ciljevima i načelima prostornog razvoja EU da bi ih mogli poštovati i implementirati u zakone i podzakonske akte.

PERSPEKTIVA EVROPSKOG PROSTORNOG RAZVOJA

ZASNIVA SE NA NAČELIMA UJEDNAČENOG I ODRŽIVOG

RAZVOJA KROZ JAČANJE PRIVREDNE, DRUŠTVENE I

PROSTORNE POVEZANOSTI ŠTO, U SLUČAJU BiH,

USLOVLJAVA DRŽAVNU STRATEGIJU, INTEGRACIJU

PROSTORA I OBEZBJEĐIVANJE

KORELACIJE INTERESA U PROSTORU

A3. NOVI PRISTUPI PROSTORNOM PLANIRANJU I UPRAVLJANJU PROSTORNIM RAZVOJEM U USLOVIMA TRANZICIJSKOG DRUŠTVA

Novi pristupi prostornom planiranju i mjere unapređenja stanja u oblasti prostornog uređenja

U bosanskohercegovačkoj planerskoj praksi jos uvijek je djelimično prisutan (iako su doneseni novi zakoni) stari model planiranja. FLEKSIBILNOST, ADAPTABILNOST, EFIKASNOST I TRANSPARENTNOST PLANSKIH DOKUMENATA SU OSNOVNE ODLIKE NOVIH PRISTUPA U PLANIRANJU koje kod nas, nažalost, ne mogu u cjelosti zaživjeti iz više razloga. Konkretne promjene u smislu novih pristupa u prostornom planiranju (a koje su i zakonom propisane) su:

- PRIMJENA GIS-a U PLANIRANJU (geoinformacionog sistema), - DEMOKRATIZACIJA PROCESA PLANIRANJA, kroz uvođenje javnih

konsultacija u procese planiranja, - UVOĐENJE ZONING PLANOVA sa fleksibilnim regulatornim elementima, - UNAPREĐENJE PROCESA PROSTORNE REGULATIVE, kroz povećanje

efikasnosti i kvaliteta rada službi lokalnih uprava koje se bave prostornim uređenjem.

U svim ovim segmentima napretka u procesu planiranja, vrlo značajnu ulogu, reklo bi se vodeću ulogu, su imali projekti GAP-a (projekat jačanja upravne odgovornosti), pod pokroviteljstvom USAID-a, SIDA-a i EKN-a. Analizom stanja u oblasti prostornog planiranja u lokalnim zajednicama BiH može se zaključiti da je najznačajniji napredak postignut upravo u općinama koje su bile uključene u GAP-ove projekte.



- Šta su novi društveni normativi sa kojima se moraju suočiti prostorni planeri u ostvarenju novih savremenih principa planiranja?

o TO SU PRAVNA DRŽAVA, DEMOKRACIJA I TRŽIŠNI ODNOSI. - Kako se u planerskoj praksi postaviti u skladu sa novim društvenim normativima?

o UMJESTO PLANIRANJA ŽELJENOG IDEALNOG STANJA U PROSTORU, PROVODITI INTEGRALNI PROSTORNI RAZVOJ, ODNOSNO DOPUSTITI STVARIMA DA SE DOGODE U PROSTORU KROZ FLEKSIBILNO PLANIRANJE.

- Kako i kojim putem doći do poboljšanja stanja u prostoru?: o OBEZBIJEDITI PROVOĐENJE PROSTORNOG UREĐENJA NA

NIVOU DRŽAVE BIH KROZ STRATEŠKO PLANIRANJE I UPRAVLJANJE PROSTOROM;

o PERMANENTNO MIJENJATI I DOPUNJAVATI ZAKONSKU REGULATIVU U SKLADU SA ZAHTJEVIMA PROSTORNOG RAZVOJA I ZAHTJEVIMA EVROPSKIH I REGIONALNIH INTEGRACIJSKIH PROCESA;

o RELAKSIRATI KRITERIJE KOJI NEGATIVNO UTIČU NA JAČANJE KAPACITETA ZA IZRADU PLANSKE DOKUMENTACIJE;

o UVESTI MJERE PROFESIONALNOG LICENCIRANJA I UDRUŽIVANJE EKSPERATA U STRUKOVNE KOMORE U CILJU KVALITETNIJE IZRADE PLANSKIH DOKUMENATA;

o KROZ DONOŠENJE PODZAKONSKIH AKATA, DEFINIRATI STANDARDE ZA:

- Provođenje zoning planiranja - Uspostavljanje jedinstvene baze podataka o prostoru - Obezbjeđenje obavezne razmjene i sigurne distribucije podataka - Svrsishodno i učinkovito provođenje javnih konsultacija - Obezbjeđenje adekvatne sistematizacije i organizacije službi

prostornog uređenja o PERMANENTNO NOVELIRANJE KAPACITETA PROSTORNIH

INFORMACIONIH SISTEMA I PROVOĐENJE POTREBNE EDUKACIJE KADROVA NA LOKALNOM NIVOU

o OBEZBJEĐIVANJE KONTROLE PROVOĐENJA PLANOVA I MONITORING STANJA U PROSTORU

o UKLJUČIVANJE STRUKOVNIH ORGANIZACIJA I KOMORA U IZRADU KRITERIJA, STANDARDA, NORMATIVA I PLANOVA GRAĐENJA ZA URBANISTIČKO PLANIRANJE I PROJEKTOVANJE

o ANALIZIRANJE POSTOJEĆIH PLANSKIH DOKUMENATA o PRIPREMANJE I RAD NA NOVELACIJI POSTOJEĆIH PLANSKIH

DOKUMENATA UZ PROGRAME MJERA PROSTORNOG UREĐENJA NA SVIM NIVOIMA

o UNAPREĐIVANJE STANJA U URBANISTIČKOM PLANIRANJU KROZ UVOĐENJE NOVE DISCIPLINE TOWN BRANDING – IDENTITET GRADA IZRAŽEN KROZ NJEGOVE OSOBENOSTI I MOGUĆNOSTI STVARANJA DOBRIH POZICIJA NA TRŽIŠTU GRADOVA, A U CILJU POSTIZANJA SIGURNOG I PROSPERITETNOG RAZVOJA (primjer TUZLA-PANONICA)



o Demokratizacija procesa planirajna kroz učešće javnosti u izradi i

donošenju planskih dokumenata Metodologija kreiranja prostorno-planskih dokumenata uz uključivanje građana podrazumijeva iskrenu posvećenost demokratskim principima uređivanja nekih životnih područja koja su do sada bila privilegija države i uskog kruga eksperata. Ako polazimo od toga da „ciljevi u čije su utvđivanje uključeni implementatori“ imaju veću šansu da budu ostvareni, onda je logično očekivati da će planovi u čijem planiranju učestvuju građani mnogo realnije odražavati njihove stvarne potrebe a oni će biti spremniji da ih implementiraju. Uključivanje građana ne isključuje a ni ne umanjuje ulogu eksperata niti klasičnih ekspertskih studija, odnosno zakonom propisanih stručnih podloga. Participacijom i učešćem građana u kreiranju planova, planovi ne gube na legalitetu ali znatno dobijaju na legitimitetu jer primjena ove metodologije predstavlja iskreno prihvatanje građana kao ravnopravnih partnera u planiranju. Uključivanjem građana u fazu analiziranja valorizacije prostornih resursa, definiranje razvojnih ciljeva i prioriteta te izradu koncepcije prostorne organizacije, postižu se višestruki efekti:

o OSTVARUJE SE DOTOK INFORMACIJA O STVARNIM POTREBAMA I ASPIRACIJAMA GRAĐANA, PODRUČJA ZA KOJE SE KREIRA PLAN, ALI I DOTOK „SVJEŽIH IDEJA“ I NOVIH POGLEDA NA KONKRETNI ŽIVOTNI PROSTOR,

o TRANSPARENTIRAJU SE PLURALIZAM INTERESA I PROBLEMSKA POLJA VEZANA ZA ODREĐENI PROSTOR NA KOJA ĆE SE FOKUSIRATI EKSPERTI ZA PLANIRANJE,

o IZNALAZE SE NAJPRIHVATLJIVIJA RJEŠENJA ZA SVAKI KONKRETNI SLUČAJ „KONFLIKTA INTERESA“ VEĆ U FAZI KONCIPIRANJA PRVIH PROJEKCIJA PROSTORNOG RAZVOJA,

o RAZVIJA SE OTPORNOST PLANA KAO RAZVOJNOG ILI PROVEDBENOG DOKUMENTA NA PROMJENE U OKRUŽENJU.

Uključivanje građana u proces izrade planova odvija se u tri kruga javnih konsultacija:

PRVI KRUG JAVNIH KONSULTACIJA je najsveobuhvatniji, usmjeren je na opću javnost sa ciljem da se dobije što više odziva, pribavi što više mišljenja, ideja, prijedloga, sugestija i potreba različitih skupina društva. Preduvjet za uspjeh ovog kruga je dobro osmišljena i realizirana informativna kampanja kroz koju bi građane trebalo upoznati sa sadržinom procesa i mogućnostima koje im se pružaju primjenom nove metodologije. Informativni osnov za prvi krug javnih konsultacija (ovisno o vrsti plana, da li se radi o razvojnom ili provedbenom planu) čini kroki prostorne ili urbanističke osnove i koncepcija prostornog razvoja data u najskraćenijoj verziji i prezentirana popularnim jezikom prihvatljivim i za laičku javnost. Rezultati uključivanja građana ( pitanja, primjedbe, prijedlozi) prezentiraju se u formi sinteznog dokumenta koji se kao jedan od inputa uključuje u daljnji proces planiranja.



DRUGI KRUG JAVNIH KONSULTACIJA se odvija oko prednacrta planskog dokumenta. Dijelom je usmjeren na opću javnost (tribine građana), ali većim dijelom se fokusira na ekspertne i druge grupe od kojih se očekuje poseban doprinos u definitivnom opredjeljenju oko alternativnih rješenja. Toj činjenici su prilagođene i tehnike komuniciranja (intervjui, panel rasprave i sl.). Inicijalni informativni materijal za ovaj krug je skraćena verzija plana propisana metodologijom kao obavezan nosilac izrade plana. Informacije generirane u ovom krugu su input za prijedlog planskog dokumenta.

TREĆI KRUG JAVNIH KONSULTACIJA se fokusira na vijećnike ili

zastupnike u kantonalnim skupštinama (ovisi o nivou na kojem se plan izrađuje i donosi), učesnike u radu vlade, ali uključuje i opću javnost. Rasprava se vodi o nacrtu planskog dokumenta a rezultati rasprave uz nacrt plana kao prijedlog idu na usvajanje odgovarajućem nivou zakonodavne vlasti.

Aktivno uključivanje građana u proces izrade planskih dokumenata započeto je sa izradom prostornog plana Tuzlanskog kantona.



NA SLJEDEĆOJ ŠEMI PRIKAZANI SU SVI UČESNICI U PROCESU ODVIJANJA JAVNIH KONSULTACIJA, NJIHOVE MEĐUSOBNE RELACIJE, HRONOLOŠKI REDOSLJED UKLJUČIVANJA POJEDINIH UČESNIKA I ODVIJANJE KONSULTACIJA, KAO I FAZE USVAJANJA PLANSKOG DOKUMENTA



Standardizacija i primjena GIS-a Primarni cilj uvođenja metodologije geografskih informacionih sistema (GIS) u rad organa uprave na svim nivoima je postizanje efikasnijeg funkcioniranja tih uprava. GIS analize treba da podrže planiranje i donošenje odluka, a samim tim i obezbijede bolje upravljanje prostorom i resursima u njemu i to u različitim oblastima koje participiraju u prostornom uređenju, a kao krajnji cilj imaju brže i efikasnije rješavanje zahtjeva stranaka u postupku izdavanja urbanističkih saglasnosti i odobrenja za građenje. ŠTA JE, U STVARI, GIS? Uže govoreći, GIS je softverski sistem sposoban da pohranjuje, prikazuje, manipulira i analizira informacije identificirane njihovom lokacijom u prostoru. GIS integrira prostornu bazu podataka (grafička baza) i atributnu (alfanumerička) bazu podataka u jedinstvenu bazu zahvaljujući vezama ostvarenim između objekata, crteža i atributa. Upravo ova veza između dvije različite baze podataka omogućava da se GIS koristi kao alat za geoprostornu analizu. Ovaj sistem ujedinjuje različite tehnologije GPS, daljinska istraživanja, ortofoto, stereofotogrametriju, CAD i druge tehnologije. Pored primjene u državnoj administraciji i prostornom planiranju, GIS je našao svoju primjenu i u rudarstvu, energetici (električna energija, plin, nafta, voda), zaštiti okoline, poljoprivredi i šumarstvu, saobraćaju (cestovni, željeznički, riječni, pomorski, avio saobraćaj, telekomunikacije i drugo), i u svim drugim aktivnostima vezanim za prostor. Zadatak GIS-a u prostornom planiranju nije samo proizvodnja „lijepih mapa i planova“. Svi fajlovi se arhiviraju i pristupa im se lako putem računara. Sve operacije su kompjuterizirane pa je rezultate prikupljanja, obrade, i analize podataka lako importirati u ostale programe radi jednostavne i profesionalne „proizvodnje“ planova i izvještaja. GIS ostavlja više prostora za definitiranje metoda i procedura za analizu i, što je najvažnije, omogućava grupi ili timu ljudi da imaju više vremena za prosuđivanje i odlučivanje, što doprinosi da odluke budu donesene pravovremeno i objektivno. Nedostatak i standardizacija pristupa, odnosno nedostatak krovnih pravilnika za uspostavu prostornih informacionih sistema, onemogućava postizanje efikasnonsti u radu službi za prostorno uređenje na svim administrativnim nivoima. Postojeće uredbe koje daju upute za formiranje baze podataka, ne daju upute o održavanju i obavezi međusobne razmjene

GIS POVEĆAVA EFIKASNOST RADA, A

SMANJUJE TROŠKOVE, OMOGUĆAVA DA SE

REZULTATI RADA (PRIKUPLJANJE

PODATAKA, OBRADA I ANALIZA) DIJELE U

ZAJEDNIČKOM DIGITALNOM FORMATU

KAO I DA SE VELIKE KOLIČINE PODATAKA

OBRAĐUJU I ANALIZIRAJU U VRLO KRATKOM VREMENU.

ZA USPJEŠNU IMPLEMENTACIJU GIS-a

OD PRESUDNOG ZNAČAJA JE STANDARDIZACIJA I MEĐUSOBNA SURADNJA

SVIH NADLEŽNIH INSTITUCIJA I USTANOVA

KOJE SE BAVE PRIKUPLJANJEM, ODRŽAVANJEM I DISTRIBUCIJOM

PODATAKA



podataka, što stvara poteškoće u međusobnom povezivanju vlasnika i korisnika podataka. Neophodno je u Bosni i Hercegovini uspostaviti odgovarajući mehanizam u vidu jedinstvenog prostornog informacionog sistema te standardizirati modele prikupljanja podataka i procesa, distribuciju i razmjenu istih, interoperabilnost postojećih informacionih sistema i drugo. Međutim, razvoj GIS-a kao tehnologije koja će se koristiti na cijelom prostoru BiH (što je i propisano entitetskim zakonima) je skup i dugotrajan proces, pa se on mora realizirati postepeno i planski, sa utvrđenim prioritetima i okvirnim redosljedom njihovih izvođenja. Prioritete treba birati tako da se uvođenjem GIS tehnologije najkritičnije aktivnosti učine efikasnim i time u što kraćem roku naprave uštede, kako u pogledu korištenja resursa, tako i u vremenu potrebnom za izvođenje pojedinih poslova.

PRI TOM NE SMIJEMO ZABORAVITI DA JE

CENTAR CIJELOG GIS-a ČOVJEK. BEZ STRUČNOG ZNANJA KORISNIKA GIS-a

IZ OBLASTI U KOJOJ SE GIS PRIMJENJUJE, CIJELI

SISTEM POSTAJE BEZVRIJEDAN

Nova kategorija planova – ZONING PLANOVI

Evidentni problemi u prostornoj regulativi: sporo pribavljanje urbanističkih saglasnosti i odobrenja za gradnju, nemogućnost provođenja provedbe postojećih provedbenih planova zbog promjene vlasništva nad zemljištem, neminovno nameću promjene koncepta upravljanja i planiranja prostorom. Postojeći regulacioni planovi su postali neprimjenjivi, jer su rađeni na principu društvenog vlasništva iz socijalističkog sistema razvoja. ORGANIZACIJA PROSTORA SE ZASNIVALA NA VIZIJI „IDEALNOG PROSTORNOG RASPOREDA“, ŽELJENIH OBJEKATA I NAMJENA U PROSTORU, A NE POTREBA I STVARNIH MOGUĆNOSTI. Zato su u izmijenjenim uvjetima vlasničkih odnosa planovi postali neprovodivi pa su i po nekoliko puta mijenjani i dopunjavani u svrhu ubrzavanja procesa izdavanja odobrenja za gradnju. Naravno, sve ovo je dovelo do diskontinuiteta u odvijanju planskog procesa uređenja prostora.

IZVOD IZ RADNE VERZIJE IZRADE ZONING PLANA NA TESTNOM PODRUČJU ZONA RADA U GRAČANICI



Zato je, u cilju podizanja upravne odgovornosti, GAP, pod pokroviteljstvom USAID-a i SIDA-e, 2006. godine započeo pilot projekat uvođenja novog provedbenog planskog dokumenta - zoning plana, koji je kao fleksibilan planski dokument trebao pospješiti realizaciju i ubrzati provođenje regulative. Zoning je pravno sredstvo – podzakonski akt kojim se osigurava ispravna regulacija korištenja zemljišta, raspoloživost adekvatnog prostora za sve vrste gradnje, te dovoljna prostranost građevina kao i adaptabilna namjena. Zoning planiranje, kao osnovna planska regulativa u prostoru, u Americi i Evropi se primjenjuje preko 100 godina. Osnovne karakteristike zoning plana su sljedeće:

o Zoning plan se izrađuje na geodetskim podlogama koje imaju vertikalni prikaz i prikaz katarstarskih čestica sa mogućnošću pristupa, i podacima o vlasništvu;

o Plan je fleksibilan u pogledu gabarita fizičkih struktura, njihovih namjena i arhitektonsko oblikovnih karakteristika;

o Parcelacija zemljišta se vrši uz poštovanje granica katastarskih čestica, što omogućava bržu prostornu regulativu;

o Svi uvjeti za namjene fizičkih struktura su dati u rasponu: dozvoljene namjene, uvjetno dozvoljene i nedozvoljene namjene. Pri tome, spisak namjena je uopćen pa se koriste pojmovi koji naglašavaju aktivinost, a ne funkcionalne karakteristike (isto se tretiraju namjene - banka i osiguravajuća firma). Cilj je da se konkretnom namjenom ne blokira izgradnja, ali da se uvođenjem „nedozvoljenih namjena“, eliminira mogućnost štetnih uticaja jedne vrste namjene na drugu;

o Gabariti objekata su takođe postavljeni fleksibilno u rasponu od minimalnih dimenzija, dopuštenih i maksimalnih horizontalnih gabarita, a prema mogućnostima građevinske parcele;

o Vertikalni gabariti su također postavljeni fleksiblino, osim u slučajevima kada prostorna organizacija zahtijeva precizno definiranje visina objekata;

o Zoning planovi moraju biti kompatibilni s urbanističkim, odnosno regulacionim planom, odnosno u skladu sa generalnim namjenama datim u ovim planovima (stanovanje, zone rada, zona sporta i rekreacije, itd.);

o Za razliku od urbanističkog i regulacionog plana koje karakterizira dugoročna projekcija prostornog odnosno urbanog razvoja sa strategijom za postepen razvoj, zoning planovi su kratkoročne prirode pa je prilikom njihove izrade potrebno posebno voditi računa o strategiji rasta, odnosno interesu tržišta;

o Osnovni faktori koji utiču na organizaciju prostora-infrastruktura (cestovna mreža, saobraćaj u mirovanju, vodovod, kanalizacija, elektro mreža, plinska mreža, itd.), namjene sporta i rekreacije, komunalni objekti i drugo preuzimaju se odnosno preuzima se njihova namjena i makrolokacija iz planova višeg reda-urbanističkog ili regulacionog plana.

Naveli smo samo neke od osnovnih karakteristika zoning planova, radi boljeg razumijevanja potrebe za uvođenje istih u zakonsku regulativu BiH. Istina, u zakonima oba entiteta kao i u jedinstvenoj metodologiji za izradu planskih dokumenata u Federaciji BiH, pa i u kantonalnim zakonima, ugrađene su odredbe donošenja zoning planova u kojima se kaže (citiramo): „Zoning plan je detaljan planski dokument koji se donosi za ostala urbana područja općine, ukoliko je ta obaveza utvrđena prostornim planom općine. Granice područja za koje se izrađuje prostorni



plan, definiraju se prostornim planom općine“, (završen citat). Zoning plan je, kako smo naveli, plan kratkoročne prirode i promjenjiv pa tako uopćeni i globalni podaci dati kroz prostorne planove nisu nikako dovoljni za ispravno koncipiranje zoning planova. Pri tome treba imati u vidu da nakon ugradnje obaveze donošenja zoning planova u zakon i metodologiju NISU URAĐENI OBAVEZNI STANDARDI, NORMATIVI I PRINCIPI IZRADE I PROVOĐENJA ZONING PLANOVA. U okviru GAP-ovog projekta, izrađen je Priručnik o zoningu koji daje uputstva kako doći do zoning plana, no kako ova uputstva nisu utemeljena na podzakonskim aktima (pravilnicima, kriterijima i slično), napredak uvođenja zoning plana u prostornu regulativu BiH, kao sredstva kvalitetnijeg i efikasnijeg upravljanja prostorom i bržeg razvoja, zaustavljen je sa završetkom GAP-ovog pilot projekta kao ekspermentalni primjer za testna područja.

Praćenje stanja u prostoru i izrada programa mjera prostornog uređenja osnov uspješnog planiranja

Osnovni uvjet za izradu planskog dokumenta je analiza stanja u prostoru, koja podrazumijeva analizu stanja svih raspoloživih resursa, prirodnih i stečenih (zemlja, voda, zrak, mineralne i druge sirovine, šume, poljoprivredna zemljišta, kulturno- historijske i prirodne vrijednosti, zaštićeni prostori i drugo), a na osnovu prikupljenih podataka dobijenih iz baza podataka iz statističkih ureda ili provjerom i snimanjem na terenu, po provedenoj analizi sintetiziraju se rezultati i formira osnova za izradu projekcije razvoja. Zakon o prostornom planiranju i korištenju zemljišta Federacije BiH propisuje kao obavezu da organi uprave nadležni za poslove prostornog uređenja na svim nivoima vlasti vode dokumentaciju potrebnu za praćenje stanja u prostoru, izradu i praćenje provedbe planskih dokumenata. Izvještaj o stanju u prostoru radi se po isteku 4 godine od donošenja prostornog plana. Izvještaj o stanju u prostoru sadrži analizu provođenja planskih dokumenata i drugih dokumenata, ocjenu provedenih mjera i njihovih učinkovitosti u prostoru na zaštiti vrijednosti prostora i okoliša, te druge elemente od značaja za plansko uređenje prostora. Da bi se ova zakonska mjera istinski mogla implementirati neophodan je niz predradnji kao osnov realizacije istog. Istina je da se na nivou općina vodi evidencija izdatih odobrenja za građenje, da većina općinskih službi vodi katastar nadzemnih i podzemnih instalacija komunalne infrastrukture (takođe prema datim saglasnostima), međutim stvarno stanje na terenu najčešće nije onakvo kako je dato kroz odobrenje. Sliku o stanju u prostoru značajno mijenja i bespravna izgradnja čiji je trend rasta zabrinjavajući, pogotovo ako se uzme u obzir činjenica da bespravna izgradnja ne podrazumijeva samo izgradnju objekata bez odobrenja za gradnju nego i odobrenu gradnju koja je izvršena mimo datih urbanističko-tehnickih uvjeta, ili se izgradnjom djelimično ili potpuno odstupilo od odobrene projektne dokumentacije. Zbog toga je neophodno na svim nivoima vlasti osigurati vođenje jedinstvene baze podataka o stanju u prostoru u kojoj bi imali obavezu participiranja svi korisnici prostora od komunalnih preduzeća, privrednih organizacija, institucija i organizacija koje upravljaju prirodnim resursima, i svi drugi koji koriste i prostor i njegove resurse, i njime upravljaju i od toga ostvaruju korist.



Na nivou Federacije, donesen je podzakonski akt o formiranju baza podataka ali bez pravilnika, kriterija, mjerila i standarda koji nisu urađeni. Zato još uvijek nisu „zaživjele“ baze podataka. Takođe, nije regulirana ni međusobna povezanost vlasnika pojedinačnih baza (koje neke organizacije i institucije vode za vlastite potrebe). Prema tome, podzakonske akte treba što prije novelirati i dopuniti kako bi se ove aktivnosti mogle istinski i kvalitetno „provoditi u život“. Drugi bitan osnov za donošenje prostornih planova je Program mjera prostornog uređenja. Program mjera se donosi za preiod od 4 godine, a sadrži: procjenu potrebe izrade novih, odnosno izmjene i dopune postojećih planskih dokumenata, potrebu pribavljanja dokumenata i stručnih podloga za njihovu izradu, te druge mjere od značaja za izradu i donošenje planskih dokumenata. Programom mjera utvrđuje se uređenje zemljišta za obuhvat za koji se donosi planski dokument (prostor Federacije ili prostor kantona, ili područja posebnih obilježja) te program mjera za područje općine. Pored navedenih mjera, Program može sadržati i druge mjere politike planskog uređenja, specifične za prostor koji se uređuje. Izvještaj o stanju u prostoru, kao i program mjera prostornog uređenja, su nove obaveze koje zakon postavlja pred zakonodavnu i izvršnu vlast u Federaciji BiH, i predstavljaju značajan korak u unapređenju korištenja i upravljanja prostorom, te pomak u demokratizaciji procesa u oblasti planiranja. Činjenica da je prije donošenja programa mjera na višem nivou propisano neophodno pribavljanje mišljenja zakonodavnih tijela nižeg nivoa (odnosi Federacija-kanton; kanton-općina) govori da se planovi donose sa mišljenjem i stavom šire zajednice i da kao takvi artikuliraju i interese i zahtjeve šire zajednice, što je u skladu sa demokratskim principima u planiranju. POGLAVLJE B: OSAVREMENJIVANJE PROCESA PLANIRANJA I UPRAVLJANJA PROSTORNIM RAZVOJEM U BiH KROZ PROJEKTE GAP-a

Unapređenje procesa izdavanja dozvola osnivanjem centara za izdavanje dozvola i izrada priručnika

Problem sporog provođenja prostorne regulative (rješavanja u upravnom postupku izdavanja urbanističke saglasnosti i odobrenja za građenje) naznačen je kao jedan od ključnih razloga u zastoju značajnijeg investiranja, posebno inostranog, u BiH. Spor i dugotrajan postupak, veliki broj saglasnosti koje se prethodno moraju obezbijediti, spora administracija i drugi razlozi bili su predmet stalnih kritika kako strane tako i domaće javnosti. Pod pokroviteljstvom USAID-a i SIDA-e, GAP je započeo novi projekat-USPOSTAVLJANJA CENTARA ZA DOZVOLE koji treba da omoguće povezivanje sistema međusobne razmjene informacija i iskustava u cilju unapređenja procesa izdavanja urbanističkih saglasnosti i odobrenja za gradnju. U 40 općina uključenih u ovaj GAP-ov pilot projekat, osnivanjem centra za izdavanje dozvola započele su reforme



rada općinskih službi za izdavanje dozvola. Kroz rad Centara treba da bude obezbijeđeno permanentno nadograđivanje i unapređivanje procesa izdavanja dozvola, primjenjujući važeće zakonske i podzakonske propise, i omogućeno brže primanje i davanje informacija građanima. Centri treba da obezbijede lakši i brži postupak izdavanja saglasnosti i dozvola. Takođe, putem centara, građanima treba da postanu dostupne sve relevantne informacije pa bi na taj način bila ostvarena mogućnost učešća građana u kreiranju prostora i implementaciji planskih dokumenata. Centar za dozvole predstavlja osnovnu sponu između građana koji žele graditi, investitora koji žele ulagati svoja sredstva u izgradnju objekata, infrastrukture itd., sa jedne strane, i lokalne uprave sa druge strane. Osnovni GAP-ov koncept centra za dozvole zasniva se na sljedećim elementima:

o Osnivanje centra za dozvole po jednom od modela o Tehničko opremanje i međusobno povezivanje (hardverski i softverski)

svih službi u upravnim organima koji učestvuju u procesima prostornog uređenja i planiranja i u upravnom postupku

o Uspostavljanje partnerskih odnosa (kroz aktivnost savjetodavnog odbora centra) sa svim eksternim institucijama i komunalnim organizacijama uključenim u upravni postupak izdavanja dozvola

o Izrada prostorno-planske dokumentacije sa regulatornim elementima zoning planova u GIS formatu

o Kreiranje novih procedura zasnovanih na boljoj koordinaciji i lakšem pristupu informacijama iz digitalne baze podataka.

U toku provođenja ovog projekta, izrađen je i priručnik koji je distribuiran službama pa i općinama koje nisu bile uključene u ovaj projekat. Zahvaljujući svemu navedenom, djelimično je ubrzan i pojednostavljen proces primanja zahtjeva. Međutim, zbog mnogih sistemskih problema koji su ranije navedeni u priručniku, izdavanje urbanističkih saglasnosti i odobrenja za građenje nije u cjelosti postiglo željeni rezultat.

Osavremenjivanje IT opreme i alata u općinskim službama Ovaj projekat GAP-a je postigao višestruke rezultate. U više općina u BiH GAP je prema obimu posla i općinskim potrebama obezbijedio kompletnu IT opremu i alate, te proveo obuku kadrova u korištenju iste. Posebno je provedena obimna obuka i treninzi u primjeni GIS tehnologije za unošenje, analiziranje i korištenje podataka za potrebe analiziranja stanja u prostoru, i izrade izvještaja o stanju u prostoru. Konkretni rezultati su, naravno, i pored izuzetno stručnih instruktora, bili najviše ovisni o zainteresiranosti kandidata koji su učestvovali u obuci. Simptomatična je činjenica da je u manjim općinama, gdje je i najviše problema u prostornom uređenju, rezultat obuke najbolji. Nakon završene obuke, stekavši određeni nivo znanja iz primjene obezbijeđenih softvera, kandidati su samostalno nastavili obuku i skoro svi (naročito mlađi kandidati) su stekli zavidna znanja. U više općina, samostalno su geodetske i katastarske podloge iz analogne forme prebacili u digitalnu formu i na taj način ubrzali transport podataka među službama i stvorili jedan od uvjeta za formiranje jedinstvene baze podataka. No, i u ovom segmentu postoje problemi sistemske prirode. Različiti softveri koje su ugrađivale natječajem odabrane organizacije, prema vlastitim mogućnostima, odnosno odabirima, stvorili su u nekim općinama (primjer Gračanica), situaciju da se zbog



inkopatibilnih softvera ne mogu preuzimati podaci iz plana višeg reda u općinske planove. Ali, i pored ovih problema, moramo naglasiti da je procedura osavremenjivanja procesa u prostornom uređenju, prije svega zahvaljujući dobrom projektu GAP-a, u BiH pokrenuta.

Edukacija i treninzi općinskih službi o zoning planiranju i izrada priručnika o zoningu

U preko 50 općina BiH u periodu od 2006.-2010. godine provođen je projekat treninga općinskih službi o zoning planiranju. GAP-ovi konsultanti su sa odabranim predstavnicima u općinama u prvoj fazi projekta kroz više radionica vršili obuku kandidata o samom planu kao sto su: prednosti primjene zoning planova, osnovne karakteristike plana, način izrade, uvjeti za izradu i drugo. Pri obavljanju treninga o zoning planovima, primjenjivana su ranije stečena znanja u primjeni GIS tehnologije, a koje su kandidati stekli takođe kroz provođenje GAP-ovog projekta. Na kraju obuke, izrađen je i distribuiran priručnik o zoningu koji je dao vrlo detaljna uputstva kako se pristupa izradi zoning plana, na šta treba obratiti posebnu pozornost, kako se dolazi do prijedloga i rjesenja, i slično. Na osnovu uspjeha postignutog u ovom projektu, došlo je do izmjena zakona o prostornom uređenju i metodologije za izradu prostornih planova u Federaciji BiH, a u Republici Srpskoj, u novi zakon koji je usvojen 2010. godine je takođe uključena obaveza izrade zoning plana kao detaljnog plana na osnovu kojeg treba da se rade realizacije u prostoru. U drugoj fazi ovog projekta koja je provođena u 2010. godini, izvršeno je provjeravanje stečenog znanja, odnosno korisnost ovog projekta. Na odabranim testnim područjima, kandidati, koji su prošli obuku u prvoj fazi projekta, su uz pomoć GAP-ovih konsultanata izradili nacrt zoning plana za testno područje, takođe primjenjujući znanja iz korištenja GIS tehnologije. Rezultati su bili zadovoljavajući. Kandidati, iako sami na pozicijama u službama neće biti u prilici izrađivati zoning planove, stekli su znanje o tome kako treba vršiti pripreme za izradu zoning planova, kako vršiti monitoring u toku izrade i šta treba tražiti od nosioca izrade ovih planova kao adekvatno rjesenje primjereno karakteru zoning plana. Takođe su stekli znanje kako provoditi zoning plan i koje koristi od provođenja zoning planova će direktno imati njihova služba kao neko ko provodi prostornu regulativu.



Primjer transformacije regulacionog plana u zoning plan na radionicama u okviru GAP-ovog projekta edukacije o zoning planovima u općini Čelić



Edukacija i osposobljavanje kadrova u općinskim službama za samostalan i efikasan rad u pripremi za izradu planskih dokumenata, monitoring u toku izrade, vođenje postupka uključivanja javnosti, usvajanje planskih dokumenata i izrada priručnika

Od novembra 2011. do juna 2012. godine, u 10 odabranih partnerskih općina sa kojima je GAP od početka svoga mandata imao uspješnu saradnju, proveden je vrlo značajan projekat edukacije i osposobljavanja osoblja u općinskim službama s ciljem uspješnog i samostalnog obavljanja poslova pripreme na izradi planske dokumentacije, vođenja procesa izrade planova, organiziranja javnih konsultacija, te pripreme za usvajanje

NA RADIONICAMA SU SVI UČESNICI POKAZALI VELIKI INTERES I ZALAGANJE planova. Kroz više radionica, učesnici su prvo prošli kroz teoretsku obuku o osnovnim znanjima iz oblasti prostornog planiranja: vrste planova i njihove karakteristike, način korištenja planova, način na koji treba vršiti uvid u izrađene planove u smislu revizije istih kao i sve ostale elemente na koje ih zakon obavezuje kao nosioce pripreme za izradu planske dokumentacije. Timovi koji su učestvovali u radionicama su predloženi od strane načelnika općine koji su sa velikim zadovoljstvom prihvatili ovaj projekat i ovaj vid pomoći u cilju osavremenjivanja rada u službi za prostorno uređenje. Prvo što je obavljeno u praktičnoj primjeni stečenog teoretskog znanja bio je pregled i analiza važeće planske dokumentacije koja se koristi u postupku izdavanja urbanističkih saglasnosti. Zajedno sa konsultantom, pregledani su svi planovi, izvršena selekcija planova na one koji se mogu primjenjivati i na planove na kojima se moraju vršiti intervencije, odnosno izmjene, da bi postali provodivi. Napravljen je takođe redosljed aktivnosti koje treba provesti da bi se izvršilo noveliranje planova. U službama za prostorno uređenje, praktično u najvećem obimu, se vrši samo prostorna regulativa, odnosno rad na izradi urbanističkih saglasnosti i odobrenja za građenje, tako da se poslovi pripreme za izradu planskih dokumenata obavljaju površno i sa nedovoljno posvećenosti. Neophodno je odvojiti poslove planiranja, odnosno pripremu za izradu planova, od poslova regulative, pa je zajedno sa konsultantom tim izradio



prijedlog nove sistematizacije službe u smislu formiranja pododjela u službi prostornog uređenja, koji bi se bavio isključivo prostornim planiranjem, odnosno pripremom za izradu planskih dokumenata. U opis poslova, pored pripreme, uključena je i obaveza provođenja monitoringa pri izradi planskih priprema za izradu i donošenje sektorskih studija, priprema smjernica za izradu planova i priprema odluka o pristupanju izradi planova, kao i ostali poslovi koji su zakonom povjereni nosiocima pripreme za izradu planova. Na kraju, poslije više održanih radionica, zajedno sa stručnim konsultantom GAP-a, kao provjera stečenih znanja, za sve nabrojane aktivnosti urađeni su cjeloviti i kompletni primjeri potrebnih akata. POGLAVLJE C: SMJERNICE ZA SUVREMENO I ODGOVORNO PLANIRAJNE I UPRAVLJANJE PROSTORNIM RAZVOJEM U BiH PRIPREMA ZA IZRADU PLANSKIH DOKUMENATA

Koraci i redosljed aktivnosti u izradi planskih dokumenata

Držeći se maksime da je dobra organizacija i dobra priprema za obavljanje nekog posla pola završenog posla, u ovom priručniku je posebno poglavlje posvećeno pripremi za izradu planskih dokumenata. Pri tome, kao osnov je pored oba entitetska zakona korištena i jedinstvena metodologija za izradu planskih dokumenata u prostoru BiH kao i rezultati aktivnosti koje je GAP u svom zadnjem projektu obavljao u 10 odabranih partnerskih općina.

SVAKA USPJEŠNA ANALIZA, PA I ANALIZA U

OBLASTI PROSTORNOG PLANIRANJA, ZAPOČINJE

ISTRAŽIVANJEM U PROSTORU,

KONTINUIRANIM PRAĆENJEM ODVIJANJA PROCESA U PROSTORU I

PROVJERA MOGUĆNOSTI PRIRODNIH I STEČENIH

UVJETA U PROSTORU

PLANIRANJE KAO MULTIDISCIPLINARNA DJELATNOST JE PROCES KOJI SE DETERMINIRA KROZ TRI FAZE: ANALIZA, SINTEZA I PROJEKCIJA. Kroz oba entitetska zakona, službe za prostorno uređenje na svim nivoima vlasti su dužne da permanentno prate i provode proces kontinuiranog razvoja kroz analiziranje dostignutog stepena razvoja, nastalih promjena u prostoru, kao i potreba i mogućnsti koje prostor pruža. Paralelno analizama stanja u prostoru, potrebno je provoditi i analizu postojeće planske dokumentacije, a u smislu aktualnosti te dokumentacije, mogućnosti njene provodivosti, te realnosti i aktualnosti ciljeva i preporuka, te vršiti usaglašavanje tih planskih dokumenata sa dokumentima višeg reda.



IZVOD IZ PROSTORNOG PLANA OPĆINE GRAČANICA-ANALIZA USAGLAŠENOSTI PLANOVA

IZVOD IZ PROSTORNOG PLANA TUZLANSKOG KANTONA – PLAN VIŠEG REDA Ako za prostor za koji se rade analize ne postoji adekvatna planska dokumentacija, onda se analizira aktualnost i usaglašenost ciljeva i smjernica iz dokumenta višeg reda, sa zahtjevima i potrebama prostora za koji treba da se radi planski dokument. Za potrebe izrade provedbenih-detaljnih planskih dokumenata, vrši se analiza stanja fizičkih struktura u prostoru obuhvata. Za ovu analizu koju provodi služba prostornog uređenja izrađuje se poseban anketni list. Sve ove analize čine IZVJEŠTAJ O STANJU U PROSTORU koji i poslije usvajanja na zakonodavnim organima vlasti postaje osnov za izradu PROGRAMA MJERA PROSTORNOG UREĐENJA. Program mjera, kao sinteza stečenih saznanja o prostoru, definira sljedeće:

o Da li se vrši izmjena i dopuna ili se izrađuje novi planski dokument i koja vrsta dokumenta

o Utvrđuju se mjere uređenja zemljišta o Provođenje potrebnih analiza u prostoru o Izrada potrebnih sektorskih studija i drugi specifični uvjeti koje je

potrebno obezbijediti za izradu planskog dokumenta.



U Federalni zakon unesena je i obaveza pribavljanja mišljenja nižih nivoa vlasti na program mjera prostornog uređenja za planski dokument višeg nivoa, što naravno predstavlja pomak u demokratizaciji procesa prostornog planiranja. DALJNJI KORACI U PRIPREMI IZRADE PLANSKOG DOKUMENTA BIT ĆE RADI BOLJE PREGLEDNOSTI PRIKAZANI KAO POSEBNA TAČKA OVOG PROGRAMA TAKOĐE, U SVRHU BOLJEG RAZUMIJEVANJA OBAVEZA I ZADATAKA U PRILOGU, DAT JE I PRIMJER IZRADE ANKETNOG LISTA ZA PROVOĐENJE ANALIZA U PROSTORU A U CILJU IZRADE PROVEDBENIH PLANOVA

Katastarska čestica br.

Katastarska općina

Površina parcele

ZONA

AN

KE

TN

I K

AR

TO

N

BOSNA I HERCEGOVINA Federacija Bosne i Hercegovine Tuzlanski kanton Općina Gračanica Služba za prostorno uređenje, geodetske i imovinsko-prave poslove

KATASTARSKA PODLOGA FOTOGRAFIJA

IME I PREZIME VLASNIKA

POTPIS VLASNIKA

Ulica i broj Vrsta objekta Prvobitna namjena Sadašnja namjena Godina gradnje

Dimenzije objekta Spratnost objekta BRUTO razvijena površina

NETTO razvijena površina

br.obitelji u objektu

OPĆ

I P

OD

AC

I

Materijalizacija konstrukcije

Materijalizacija zidova

Krovna konstrukcija

Fasade Kvalitet materijalizacije

Vrsta gradnje Nosiva konstrukcija Krovna konstrukcija

Vertikalne komunikacije

Otvori

FIZ

IČK

O S

TA

NJE

I

MA

TE

RIJ

AL

IZA

CIJ

A



Period gradnje Uslovnost u pogledu funkcije

Uslovnost u pogledu veličine

Stilske karatkeristike

Objekat kulturno- historijskog značaja

Ambijentalna i memorijalna vrijednost

Objekat u neskladu s ambijentom

Neutralan objekat Procjena

KA

RA

KT

ER

IST

IKE

I

PO

SE

BN

E V

RIJ

ED

NO

ST

I O

BJE

KT

A

NAPOMENA

Priprema, izrada i donošenje programa i plana aktivnosti za pripremu

i izradu planskog dokumenta Prije izrade nacrta odluke o pristupanju izradi planskog dokumenta, resorna služba priprema dokument - Program i plan aktivnosti za pripremu i izradu planskog dokumenta (u daljnjem tekstu Program), koji zajedno sa odlukom o pristupanju izradi planskog dokumenta razmatra i usvaja nadležni zakonodavni organ. Program i plan aktivnosti definira sve potrebne aktivnosti za izradu planskog dokumenta, kao i vremenski okvir njihovog izvođenja, kroz slijedeće segmente:

o RAZLOZI ZA DONOŠENJE PLANSKOG DOKUMENTA. U ovom segmentu Programa prezentiraju se razlozi potrebe donošenja planskog dokumenta, koji se dijele na razloge službe za prostorno uređenje, i ostale razloge. Razlozi službe su rezultat problema sa kojima se u svom svakodnevnom radu susreće služba za prostorno uređenje, a koji su evidentirani kao smetnja za uspješno provođenje planskog razvoja ili pak razlozi koji treba da budu poticaj za uspješniji razvoj. Ostali razlozi su vezani za konkretne postojeće realizacije u prostoru ili su uzrok nemogućnosti provođenja budućih realizacija.

o UČESNICI U IZRADI I PRIPREMI PLANSKOG DOKUMENTA. U ovom segmentu predlaže se Parlamentu da kroz svoju odluku o pristupanju izradi planskog dokumenta definira učesnike u izradi, njihove uloge i obaveze. Mogući učesnici u pripremi i izradi planskog dokumenta su:

- Nosilac pripreme - Nosilac izrade - Ekspertni timovi za izradu sektorskih studija - Savjet plana - Građani (kroz javne konsultacije).

Parlament ne mora nužno formirati savijet plana, nego o tome odlučuje ovisno o vrsti i kategoriji planskog dokumenta. Parlament je obavezan donijeti pojedinačne odluke o ukljucivanju učesnika (alineja 3, 4 i ), sa svim potrebnim elementima: načinu uključivanja, uvjetima pod kojima se uključuju, načinu finansiranja i drugo.



o OBIM I VRSTA STRUČNIH PODLOGA. U ovom dijelu se precizira: - koji će konkretno postojeći planski dokument biti korišten u

procesu izrade novog planskog dokumenta. Pri tome se uključuju planovi višeg reda kao i planovi istog reda (kada su u pitanju detaljni planovi) koji mogu biti od uticaja na nova opredjeljenja i ciljeve.

- navode se konkretne podloge za primjenu GIS-a i to: vrste podloga, broj i razmjera i ostali podaci koji definiraju podloge.

- svi raspoloživi elaborati i projekti koji se odnose na stanje u prostoru i to prirodne i stečene uvjete.

o POSTUPAK I DINAMIKA IZRADE PLANSKOG DOKUMENTA. U ovom dijelu Programa, a prema uvjetima iz Zakona i Metodologije, hronološkim redom navode se konkretne aktivnosti i terminski plan njihovog odvijanja.

o POTREBNA FINANSIJSKA SREDSTVA I IZVORI FINANSIRANJA. KAO PRILOG UZ OVAJ DIO PRIRUČNIKA (PRIPREMA, IZRADA I DONOŠENJE PROGRAMA I PLANA AKTIVNOSTI ZA PRIPREMU I IZRADU PLANSKOG DOKUMENTA) DONOSIMO KONKRETAN PRIJEDLOG OVOG AKTA URAĐEN NA GAP-ovim RADIONICAMA U OPĆINI GRAČANICA. Bosna i Hercegovina Federacija Bosne i Hercegovine Tuzlanski kanton Općina Gračanica Služba za prostorno uređenje, geodetske i imovinsko‐pravne poslove

PROGRAM I PLAN AKTIVNOSTI ZA PRIPREMU I IZRADU REGULACIONOG PLANA „CENTAR“ GRAČANICA

Uvod

Jedinice lokalne samouprave dužne su da prate i provode proces urbanizacije i prostornog uređenja, da kontinuirano provode i usklađuju dokumente prostornog uređenja sa dostignutim stepenom razvoja, nastalim potrebama, rezultatima istraživanja u prostoru, te mogućnostima koje prostor pruža, a u cilju ostvarivanja usvojenih ciljeva. Općina Gračanica ima dugu tradiciju uređenja prostora općine, u skladu sa dokumentima prostornog uređenja, a za različite dijelove prostora općine kao i općine u cijelini. Jedan od značajnijih prostorno‐planskih dokumenata je regulacioni plan „Centar“ Gračanice, koji je bio osnov za realizaciju većeg broja objekata u obuhvatu pa je istinski bio osnov za formiranje gradske matice. Prvi urađeni regulacioni plan za ovaj obuvat izrađen je 1984. godine i utemeljio je osnovne postavke razvoja i prostornog uređenja ovog obuhvata sa akcentom na unošenje potrebnih sadržaja koji čine osnovnu namjenu gradskog centra. Od vremena usvajanja, u više navrata regulacioni plan „Centar“ je noveliran i mjenjan u skladu s potrebama, zahtjevima razvoja, zahtjevima zainteresiranih subjekata u skladu sa društvenim promjenama i promjenama koje nastaju u procesu planiranja, a u skladu sa razvojem i promjenama u društvu.



Plan je dorađivan i noveliran 1990. godine, izmijenjen i dopunjen 2001. godine i noveliran 2006. godine. U skladu sa tranzicijom društva, prije svega u skladu sa promjenom strukture vlasništva zemljišta, zatim razvojem društva u cijelini, pojavom informatičkih tehnologija, izmijenjeni su i Zakon o prostornom uređenju i građenju kao i Metodologija za izradu dokumenata prostornog uređenja. Navedenim dokumentima propisani su način rada, sadržaj, vrsta, način pripreme, način izrade i donošenja dokumenata prostornog uređenja. Posebna novina u Zakonu i u Metodologiji je obaveza izrade planova i u analognoj i u digitalnoj formi, kao i obaveza uključivanja javnosti u proces izrade dokumenta prostornog uređenja. Razlozi za pristupanje izradi regulacionog plana A) Razlozi službe za prostorno uređenje Služba za prostorno uređenje, provodeći realizaciju regulacionog plana, nailazi na velike probleme rješavajući zahtjeve fizičkih i pravnih lica za potrebom izgradnje u okviru obuhvata regulacionog plana. Najčešće, zahtjevi nisu usaglašeni sa postavkama plana, iako su u većini slučajeva realni i razložni. Neka od rješenja datih u planu nisu u potpunosti primjenjiva zbog neusaglašenosti tih rješenja sa odredbama novog Zakona o prostornom uređenju i građenju. Navodimo osnovne probleme:

- Zakonom obavezna primjena instituta lokacijske informacije najčešće se ne može provoditi iz razloga što plan ne sadrži sve elemente koji su potrebni za izdavanje lokacijske informacije. Kao primjer navodimo činjenicu da parcelacija data planom nije usklađena sa katastarskim planovima.

- U lokacijskoj informaciji je obavezno dati analizu koeficijenta izgrađenosti i procenta izgrađenosti za svaku parcelu, građevinsku liniju, nivelacione podatke i druge potrebne elemente koji nisu dati kroz plan za svaku građevinsku parcelu.

- U planu nije urađena valorizacija fizičkih struktura po njihovoj građevinskoj vrijednosti, stanju objekta, njegovim kulturno‐historijskim i arhitektonsko‐oblikovnim odlikama, pa nije moguće izvršiti pravilnu procjenu i odrediti mjere intervencije na postojećim objektima.

- Parametri koji u planu definišu građevinsku parcelu ne baziraju se na katastarskim planovima, pa zbog vlasničkih odnosa najčešće planom predviđeni sadržaji ne mogu biti realizovani.

- Namjene objekata, horizontalni i vertikalni gabariti i ostali parametri koji se unose u lokacijsku informaciju, dati su konkretno i precizno za svaki objekat umjesto da se daju kao okvirni parametri za davanje dozvoljenih, uslovno dozvoljenih, zabranjenih namjena, gabarita itd.

- Aktualni plan urađen je u analognoj i digitalnoj formi, geokodiran i urađen u programu AutoCAD, umjesto u programu GIS pa je nemoguća njegova primjena u postupku usaglašanja sa planovima višeg reda.

- Planski period za koji je urađen novelirani regulacioni plan je od 2006. do 2012. godine pa je i ovo razlog da se pristupi izradi novog plana.

- Služba je obavezna obezbijediti usaglašavanje dokumenata prostornog uređenja sa Zakonom o prostornom uređenju i korištenju zemljišta („ Sl. novine FBiH“,br.2/06; 72/07;32/08;4/10; 13/10 i45/10) , Zakonom o prostornom uređenju i građenju („Sl.novine TK“,br. 6/11) i sa Uredbom o jedinstvenoj metodologiji za izradu planskih dokumenata („Sl. novine FBiH“,br.63/04 i 57/07).

B) Ostali razlozi za izradu regulacionog plana



- Da bi plan bio provodiv, neophodno je u novom planu izvršiti analiziranje predloženih rješenja sa aspekta imovinskih odnosa kako bi se omogućilo rješavanje zahtjeva bez provođenja posebnih procedura rješavanja imovinskih odnosa.

- Paralelno sa općim razvojem mijenjaju se i zahtjevi u pogledu sadržaja i namjena na pojedinim mikrolokalitetima (prostor između „Pošte“ i „Kapetanuše“, prostor „bivše robne kuće“, prostor između ulice Bosanskih kraljeva i ulice Riječke i drugih) pa je potrebno novi plan uskladiti sa realnim zahtjevima vlasnika, odnosno investitora.

- Postojećim planom nisu ponuđena kvalitetna, funkcionalna i oblikovna rješenja koja bi doprinijela kvalitetnijem oblikovnom i funkcionalnom rješenju gradskog centra, pa je neophodno u novom planu povesti računa i dati sadržaje i oblikovno prostorna rješenja koja će doprinijeti poboljšanju urbanog identiteta kako gradskog centra tako i grada u cjelini. Potrebno je razmotriti i predložiti lokaciju i rješenje gradskog trga, forme; površina i sadržaja u okviru pješačke zone; pitanje saobraćaja u mirovanju – parkirališta; odnos prema vodotoku rijeke Sokoluše, izanalizirati mogućnost njenog djelomičnog natrkrivanja ili davanja novih sadržaja uz vodotok; pitanje zelenih površina; rekreacije u okviru gradskog centra (pasivne i aktivne); urbanog mobilijara i dr.

Učesnici u izradi i pripremi dokumenata regulacionog plana

- Poslove nosioca pripreme dokumentacije za izradu regulacionog plana obavljaće Služba za prostorno uređenje, geodetske i imovinsko‐pravne poslove Općine Gračanica, a u skladu sa kantonalnim Zakonom o prostornom uređenju i građenju i u skladu sa Uredbom o jedinstvenoj metodologiji za izradu planskih dokumenata.

- Nosilac izrade regulacionog plana biće izabran putem javnog natječaja u skladu sa Zakonom o javnim nabavkama.

- Kroz Program uključivanja javnosti, kao učesnike u izradi plana, uključiće se i građani, strukovne organizacije, komunalna i javna preduzeća, privredne i druge organizacije, nevladine organizacije i drugi učesnici zainteresovani za izradu ovog plana.

- Posebnu ulogu u izradi i donošenju plana imaće Savjet plana koji formira Općinski načelnik svojim rješenjem, a koji će od samog početka pa do usvajanja plana učestvovati u pripremi, izradi i usvajanju plana u skladu sa poslovnikom o radu Savjeta koji će donjeti Općinsko vijeće.

Obim i vrsta stručnih podloga

A) Za izradu regulacionog plana, osnova će biti planovi višeg reda i to: usvojeni Prostorni plan

TK i Prostorni plan Općine Gračanica koji je u fazi izrade, zatim, ranije doneseni regulacioni planovi ovog obuhvata, urbanistički projekti za sljedeće obuhvate: „Tržnica i pijaca“, „Bivša robna kuća“, Projekat uređenja pješačke zone, projekat „Regulacije vodotoka rijeke Sokoluše“, projekat „Kružnog toka i mosta na Gračaničkom skveru“, idejna rješenja objekata za koja je izdata urbanistička saglasnost i drugi projekti i elaborati koji mogu biti od značaja i mogu uticati na opredjeljenja nosioca izrade za pojedina rješenja.

B) Skenirane i georeferensirane, vektorizirane i geokodirane, ažurirane katastarske podloge za prostor obuhvata regulacionog plana u mjerilu 1:1000 (Gračanica 25,Gračanica 26, Gračanica 22 i Gračanica 19).

C) Skenirani, georeferensirani, vektorizirani i geokodirani geodetski planovi sa visinskom predstavom za prostor obuhvata regulacionog plana u mjerilu 1:1000 (Gračanica 25, Gračanica26, Gračanica 22 i Gračanica 19 ).

D) Georeferensiran orto‐foto snimak za prostor obuhvata u mjerilu 1:5000. E) Svi raspoloživi elaborati i projekti koji se odnose na stanje u prostoru i to prirodne i stečene

uslove.



Postupak i dinamika izrade regulacionog plana

Izrada, razmatranje i usvajanje regulacionog plana odvijat će se u skladu sa federalnim Zakonom o prostornom uređenju i korištenju zemljišta , kantonalnom Zakonu o prostornom uređenju i građenju i Uredbi o jedinstvenoj metodologiji za izradu planskih dokumenata. Izrada, razmatranje i usvajanje plana, odvijati će se po sljedećoj dinamici:

1. Plan i program aktivnosti, Odluka o potrebi izrade plana, Smjernice za izradu plana, Program uključivanja javnosti. april i maj 2012. godine

2. Raspisivanje natječaja za odabir najpovoljnijeg ponuđača za izradu regulacionog plana i sklapanje ugovora sa nosiocem izrade plana. juni i juli 2012. godine

3. Prikupljanje, priprema i ažuriranje podloga za izradu regulacionog plana. maj, juni i juli 2012. godine

4. Prva faza izrade plana (urbanističke osnove i koncepcija prostornog uređenja) kao i skraćena verzija ove faze plana za potrebe javnih konsultacija. avgust i septembar 2012. godine

5. Javne konsultacije o prvoj fazi plana. oktobar 2012. godine 6. Izrada druge faze ‐prednacrt Regulacionog plana oktobar, novembar

i Odluke o provođenju regulacionog plana i decembar 2012. godine 7. Razmatranje i usvajanje Prednacrta plana

od strane Nosioca pripreme i Savjeta Plana januar 2013. godine 8. Razmatranje i usvajanje nacrta plana i

Odluke o provođenju regulacionog plana od strane Općinskog vijeća februar 2013. godine

9. Obavljanje javnog uvida i javne rasprave pod uslovima i u vremenskom roku utvrđenom u odluci o pristupanju

izradi Plana. mart 2013. godine 10. Sumiranje rezultata javne rasprave i pribavljanje

saglasnosti Ministarstva za prostorno uređenje i zaštitu okolice. april 2013. godine

11. Prijedlog plana i usvajanje Plana od strane Općinskog vijeća. maj 2013. godine

Potrebna sredstva i izvori sredstava za izradu regulacionog plana

Sredstva za pripremu i izradu podloga, sredstva za izradu regulacionog plana i sredstva za provođenje javnih konsultacija obezbjediti će Općina Gračanica u budžetu za 2012. i 2013. godinu.



Priprema, izrada i donošenje odluke o pristupanju izradi planskog dokumenta

Odluku o pristupanju izradi planskog dokumenta priprema resorna služba ili resorno ministarstvo ovisno o vrsti planskog dokumenta za koji se donosi odluka o potrebi izrade: Federalni parlament ako se radi o planskom dokumentu od interesa za Federadiju BiH, kantonalno ministarstvo ako se priprema prostorni plan kantona ili područja od posebnih obilježja, a ako se radi o planu čiji obuhvat tretira prostor dvije ili više općina, odluku o načinu usvajanja sporazumno utvrđuju zakonodavna tijela tih općina. U Republici Srpskoj, dokument prostornog uređenja donosi Narodna skupština ili skupština jedinice lokalne samouprave. Odlukom se definiraju sljedeći elementi:

o Vrsta planskog dokumenta i njegov naziv o Precizne granice obuhvata determinirane po granicama katastarskih čestica

ili postornih granica (vodotok, cesta, željeznička pruga, škarpa, rub šume i slično)

o Vremenski period za koji se donosi planski dokument, odnosno period realizacije planskog dokumenta

o Smjernice za izradu plana o Rok za izradu plana o Način osiguranja sredstava za izradu plana o Odredbe o javnoj raspravi o Nosilac pripreme za izradu planskog dokumenta o Nosilac izrade planskog dokumenta o Obavezni elementi planskog dokumenta: za prostorni plan, za plan područja

posebnih obilježja i izradu detaljnih planova o Drugi elementi zavisno od vrste planskog dokumenta i specifičnosti područja

na koje se on donosi; Odluka treba da sadrži i režim gradnje u toku izrade i donošenja planskog dokumenta:

- Zabrana gradnje na prostoru cijelog obuhvata, ili - Dijelimična zabrana gradnje i na kojim lokalitetima, ili - Mogućnost gradnje prema određenim uvjetima.

Kako je odluka o pristupanju izradi nekog planskog dokumenta pravni akt koji treba da bude sačinjen u sažetom obliku i u duhu pravnog načina izražavanja to se preporučuje da dio koji se odnosi na smjernice (opće i posebne), dio koji se odnosi na javnu raspravu i dr., budu precizirani kao posebni prilozi uz odluku kao što su:

o grafički prilog sa ucrtanim granicama prostornog obuhvata, o program i plan aktivnosti za pripremu i izradu planskog dokumenta, o plan i program uključivanja javnosti u proces pripreme i izrade planskog

dokumenta, i o smjernice za izradu planskog dokumenta.

Svi ovi prilozi predstavljaju sastavni dio Odluke što treba definirati posebnim članom u odluci. Uz prijedlog odluke obavezno je dati i obrazloženje u kojem će biti navedeni razlozi i potreba donošenja planskog dokumenta, hronološki prikaz dotadašnjih planerskih



aktivnosti u prostoru obuhvata, faktori za pokretanje inicijative za donošenje odluke o potrebi izrade planskog dokumenta, razlozi odabira vrste plana i drugi elementi iz kojih će se moći utvrditi opravdanost izrade planskog dokumenta i opravdanost uvjeta pod kojima je potpisana njegova izrada i donošenje. Po donošenju odluke o potrebi izrade planskog dokumenta, nosilac pripreme sklapa ugovor sa nosiocem izrade kojim se definiraju međusobne obaveze. Nosilac pripreme može povjeriti nosiocu izrade i dio aktivnosti iz sfere pripreme (pripremu smjernica, programa učešća javnosti i sl.) što se definira navedenim ugovorom. Nosilac pripreme dužan je dostaviti nosiocu izrade planskog dokumenta svu raspoloživu dokumentaciju relevantnu za izradu plana, a naročito: dokumentaciju plana šireg područja, vodoprivredne i šumskoprivredne osnove, strategiju zaštite okoliša, planove razvoja poljoprivrede, saobraćaja, geološke podloge, podatke o mineralnim resursima i dr. Nosilac pripreme dužan je takođe osigurati saradnju i usaglašavanje stavova nosioca izrade planskog dokumenta sa svim korisnicima prostora i relevantnim učesnicima u izgradnji i uređenju prostora, koji su dužni dati raspoložive podatke i druge informacije. U PRILOGU OVOG PODNASLOVA JE KONKRETAN PRIMJER ODLUKE O PRISTUPANJU IZRADI PROSTORNOG DOKUMENTA, NA PRIMJERU REGULACIONOG PLANA „CENTAR“ GRAČANICA Na osnovu članova 22., 37. i 41. Zakona o prostornom uređenju i građenju (Sl. novine TK", broj: 6/11), Odluke o provođenju Prostornog plana za područje Tuzlanskog kantona (Sl. novine TK", broj: 6/09) i čl. 16. Statuta Općine Gračanica ("Sl. glasnik Općine Gračanica", broj: 4/09), Općinsko vijeće na sjednici održanoj dana ____________2012. godine, d o n o s i ODLUKU O PRISTUPANJU IZRADI REGULACIONOG PLANA "CENTAR“ U GRAČANICI Vrsta plana

Član 1. Pristupa se izradi regulacionog plana “Centar” u Gračanici (u daljem tekstu Plan). Granice područja na koje se Plan donosi

Član 2. Granica počinje na jugozapadnoj strani od tačke 1 na tromeđi parcela označenih kao k.č. broj: 4160/2 i 4159 odakle skreće u smjeru jugoistoka granicama parcela k.č. 4159 i 4158, izlazi na ulicu Mehmeda Ahmedbegovića, presijeca ulicu dolazeći do rijeke Sokoluše. Presijeca rijeku Sokolušu izlazeći na Riječku ulicu dolazeći do tačke 2 na tromeđi granice ove ulice i parcela k.č. broj 4402 i 4404. Granica dalje nastavlja desnom granicom ulice Riječka do ulice Bosanskih kraljeva, a zatim u smjeru sjeveristoka prati desnu stranu ove ulice do tačke 3 na granici parcele k.č. broj 4705. U istom smjeru stavlja presijecajući navedenu parcelu od tačke 3 do tačke 4, a zatim nastavlja granicama parcela k.č. broj 4595/1, 4596 i 4597. Obuhvata ove parcele izlazeći na ulicu Stubljanska strana do tačke 5 . Presijeca ovu ulicu izlazeći na njenu drugu stranu dolazeći do tačke 6. Od ove tačke granica skreće u smjeru jugozapad prateći desnu stranu ulice do tromeđe ulice i parcela k.č. broj 4594 i



4586. Nastavlja dalje stražnjim granicama parcela k.č. broj 4594, 4593/1, 4592, 4591/2, 4591/1, 4590/3, 4589/2, 4589/3 4589/1, 4578 i 4577 obuhvatajući ove parcele, zatim izlazi na put k.č. broj 4572, i presijeca ga do spoja sa granicom parcela k.č. 4570/1 i 4568. Prati granicu ove parcele i nastavlja granicom parcele k.č. 4567/4, izlazi na granicu parcela k.č. broj 4565/2, 4565/1 i 4567/3. U smjeru istoka prati zajedničku granicu navedenih parcela dolazeći na kraj granice parcele k.č. 4565/1. Odavde u smjeru sjevera nastavlja istočnom granicom navedene parcele i parcele k.č. 4566, a zatim granicama parcela k.č. 4564 i 4563/1, obuhvatajući ove parcele izlazi na ulicu Muhameda Seida Mašića, skreće u smjeru istoka prateći desnu granicu ove ulice do kraja ulice izlazeći na ulicu Stubo dolazeći do tačke 7 . Presijeca ovu ulicu od tačke 7 do tromeđe parcela k.č. 4537 i 4535, skreće u smjeru sjevera desnom granicom navedene ulice dolazeći do spoja sa ulicom Potok Mahala. U smjeru istoka prati desnu stranu ove ulice do tačke 8 na tromeđi parcela k.č. 3386/1 i 3384/2. Od tačke 8 granica se nastavlja u smjeru sjevera presjecajući ulicu Potok Mahala na granicu parcela k.č. 3391 i 3401, nastavlja granicom ove parcele i parcela k.č. 3400/2 i 3393/2 obuhvatajući granice ove parcele, a zatim nastavlja u cik-cak liniji prateći granice parcela k.č. 3394, 3399, 3407/1 i 3411, izlazi na put k.č. 3413, presijeca ga do granice parcele k.č. 3479, nastavlja granicom ove parcele i parcela 3484/3, 3484/2, 3484/1 i 3485/2 dolazeći do puta k.č. 3486. Presijeca put do granice parcele k.č. 3489, nastavlja granicom ove parcele i parcela k.č. 3496/1 i 3494. Izlazi na raskršće ulica Mejdanić i Hazima Vikala. Presijeca navedene ulice dolazeći do tačke 9. U smjeru sjeverozapada granica nastavlja granicama parcela k.č. 3575, 3574, 3561/1 do tačke 10 na tromeđi parcela k.č. 3562 i 3564/2. Skreće u smjeru sjeveroistoka od tačke 10 do tačke 11, zatim izlazi i presijeca Hadžikadijinu ulicu. Desnom stranom ove ulice skreće u smjeru sjeverozapada do spoja sa ulicom 111. Gračaničke brigade, a zatim nastavlja desnom granicom ove ulice u smjeru sjevera do spoja sa Bosanskom ulicom. Prelazi na desnu stranu Bosanske ulice, presijeca je a zatim nastavlja u smjeru sjeverozapada, dolazeći do spoja sa ulicom Armije BiH u tački 12 . Nastavlja ulicom Armije BiH do tačke 13 presijeca ovu ulicu izlazeći na desnu stranu ulice Kotoruša. Prati granicu ove ulice do tačke 14 na rijeci Sokoluši, presijeca rijeku izlazeći na granicu parcele k.č. 2469/1 i nastavlja granicom ove parcele do tačke 15 . Od ove tačke granica skreće u smjeru jugozapada, prateći granicu postojeće saobraćajnice u naselju Bazen do spoja sa granicom parcele k.č. 2820/3. Odavde se lomi u smjeru jugoistoka prateći jugozapadnu granicu ove parcele do njenog kraja, zatim ponovo skreće u jugozapadnom smjeru granicama parcela k.č. 2820/4, 2816/2, 2815 i 2813 izlazeći na tačku 16 na granici parcele k.č. 2806/1. Odavde granica izlazi na raskršće ulica Mustafe Rešidbegovića i Sarajevske, prelazi na desnu stranu ulice Mustafe Rešidbegovića i nastavlja u smjeru jugoistoka desnom stranom ove ulice do spoja sa ulicom Čiriš. Zatim u smjeru jugozapada nastavlja desnom stranom ove ulice do spoja sa ulicom Patkovača. Presijeca ovu ulicu izlazeći na ulicu Lipa, zatim prati desnu stranu ove ulice do granice parcele k.č. 3960, presijeca ulicu na granici parcela k.č. 3979 i 3969/2. Dalje prati granicu parcela 3979, 3980 i 3982 do spoja sa tačkom 17 na ulici Mladih muslimana. Presijeca ulicu na granici parcele k.č. 3984/1 i nasavlja granicom ove parcele i parcela k.č. 3990, 3989, 3988, 3997, 4098, 4096, 4110, 4112, 4114, 4122/1, 4122/3 i 4128/2 dolazi do granice parcele k.č. 4124, zatim nastavlja u smjeru jugoistoka do tačke 18. Presijeca ulicu i izlazi na granicu parcele k.č. 4142. Nastavlja granicom ove



parcele i parcela k.č. 4127, 4144, 4145, 4146, 4150, 4152, 4156 i 4160/2 dolazeći na tromeđu ove parcele sa parcelom k.č.4159 do tačke 1, odnosno do početne tačke.Sve naprijed navedene parcele se nalaze u K.O. Gračanica. Površina obuhvata P=31,55 ha. Karta sa grafičkim prikazom navedenih granica je sastavni dio ove odluke. Vremenski period na koji se plan donosi

Član 3. Plan se donosi na vremenski period od 10 godina (2012.-2022.godine). Smjernice za izradu Plana

Član 4. Plan se radi u cilju donošenja provedbeno-planskog dokumenta kojim se određuje svrsishodno organiziranje, korištenje i namjena prostora, te mjere i smjernice za uređenje i zaštitu prostora. Smjernice za izradu Plana predstavljaju jednu od polaznih osnova za izradu plana na osnovu Zakona o prostornom uređenju i građenju (Sl. novine TK", broj: 6/11) i Uredbe o jedinstvenoj metodologiji za izradu planskih dokumenata (“Sl. Novine F BiH”,br. 63/04 i 57/07) i poseban prilog ovoj Odluci! Sadržaj Plana

Član 5. Sadržaj plana u svemu se formira u skladu sa odredbama čl. 57. do čl. 69. Uredbe o jedinstvenoj metodologiji za izradu planskih dokumenata (“Sl. Novine F BiH”,br. 63/04 i 57/07) i čl. 37. Zakona o prostornom uređenju i garađenju (“Sl. Novine TK”, br. 6/11), između ostalog naročito:

detaljnu namjenu površina, gustinu naseljenosti, koeficijent izgrađenosti, regulacionu i građevinsku liniju, nivelacione podatke, uređenje prostora, način opremanja zemljišta prometnom, komunalnom, energetskom,

telekomunikacionom i drugom infrastrukturom sa uvjetima i obvezama priključivanja na istu,

uvjete za građenje i druge zahvate u prostoru, programske uvjete za raspisivanje javnog konkursa za određene

lokalitete, mjere zaštite stanovnika i materijalnih dobara od prirodnih i ljudskim

djelovanjem izazvanih nepogoda i katastrofa i ratnih djelovanja, mjere zaštite prava osoba sa smanjenim tjelesnim sposobnostima, mjere za zaštitu okolice, očuvanje prirodnog i kulturno povjesnog

nasljeđa, plan parcelacije, podatke o vlasničkom statusu zemljišta, uvjete uređenja građevinskog zemljišta, druge elemente od značaja za područje na koje se plan donosi.

Rok za pripremu i izradu Plana Član 6.

Izrada, razmatranje i usvajanje regulacionog plana odvijat će se u skladu sa federalnim Zakonom o prostornom uređenju i korištenju zemljišta,



kantonalnim Zakonom o prostornom uređenju i građenju i Uredbom o jedinstvenoj metodologiji za izradu planskih dokumenata. Izrada, razmatranje i usvajanje plana odvijati će se po sljedećoj dinamici: 1. Plan i program aktivnosti, Odluka o potrebi izrade plana, Smjernice za izradu plana, Program uključivanja javnosti. april i maj 2012.

Raspisivanje natječaja za odabir najpovoljnijeg ponuđača za izradu regulacionog plana i sklapanje ugovora sa nosiocem izrade plana. juni i juli 2012.

2. Prikupljanje, priprema i ažuriranje podloga za izradu regulacionog plana. maj, juni i juli 2012.

3. Prva faza izrade plana (urbanistiĉke osnove i koncepcija prostornog uređenja) kao i skraćena verzija ove faze plana za potrebe javnih konsultacija. avgust i septembar 2012.

4. Javne konsultacije o prvoj fazi plana. oktobar 2012. 5. Izrada druge faze -prednacrt Regulacionog plana i Odluke o provođenju regulacionog plana oktobar, novembar i decembar 2012. 6. Razmatranje i usvajanje Prednacrta plana od strane Nosioca pripreme i Savjeta Plana januar 2013.

7. Razmatranje i usvajanje nacrta plana i Odluke o provođenju regulacionog plana od strane Općinskog vijeća februar 2013. 8. Obavljanje javnog uvida i javne rasprave pod uslovima i u vremenskom roku utvrđenom u odluci o pristupanju izradi Plana. mart 2013. 9. Sumiranje rezultata javne rasprave i pribavljanje saglasnosti Ministarstva za prostorno uređenje i zaštitu okolice. april 2013.

10. Prijedlog plana i usvajanje Plana od strane Općinskog vijeća. maj 2013.

Način osiguranja sredstava za izradu Plana

Član 7. Okvirna sredstva za pripremu podloga i izradu Plana obezbijedit će Općina Gračanica u budžetu za 2012. i 2013. godinu. Stvarni troškovi će se utvrditi kroz provođenje tenderskog postupka i na bazi zadataka.



Nosilac pripreme Plana i Nosilac izrade Plana Član 8.

Nosilac pripreme Plana je Služba za prostorno uređenje, geodetske i imovinsko- pravne poslove. Nosilac izrade Plana biće izabran putem javnog natječaja u skladu sa Zakonom o javnim nabavkama („ Sl. glasnik Bosne i Hercegovine“,broj: 49/04, 19/05, 52/05, 8/06, 24/06, 70/06 i 105/06). Javna rasprava i donošenje Plana

Član 9. Plan i program uključivanja javnosti u procesu pripreme i izrade regulacionog plana „Centar“ Gračanica sa svim potrebnim elementima i terminima za uključivanje javnosti u pripremu i izradu plana je sastavni dio ove Odluke. Javna rasprava i za prvu i za drugu fazu plana traje po 30 (trideset) dana.

Član 10. Na osnovu rezultata javne rasprave i stava o Nacrtu Plana, Nosilac pripreme Plana utvrditi će Prijedlog Plana i podnijeti ga Općinskom vijeću Gračanica na donošenje. Ostale odredbe

Član 11. Subjekti planiranja su: Općina Gračanica, komunalna i javna preduzeća, vjerske zajednice, vlasnici i korisnici zemljišta, potencijalni investitori i drugi zainteresovani subjekti koji iskažu svoj interes.

Član 12. Utvrđuje se režim zabrane građenja do donošenja Plana na prostoru užeg urbanog jezgra (ul. Alije Izetbegovića, Kej Fridriha Foglara i 22.Divizije). Režim zabrane građenja ne odnosi se na investitore koji su stekli pravo gradnje na ovom lokalitetu na osnovu donesenih rješenja u upravnom postupku (rješenja o dodjeli građevinskog zemljišta u svrhu izgradnje, važeće urbanističke saglasnosti ili odobrenja za građenje) i koji mogu nastaviti započetu proceduru, kao i na aktivnosti (rekonstrukcija, dogradnja, sanacija, nadziđivanje i drugi zahvati) što podrazumijeva pribavljanje stručnog mišljenja nosioca izrade Plana. Mišljenja nosioca izrade Plana moraju biti u skladu sa smjernicama iz člana 4. ove Odluke.

Član 13. Sastavni dio ove Odluke su:

- grafički prilog sa ucrtanom granicom prostora obuhvata za koji se radi plan

- program i plan aktivnosti za pripremu i izradu regulacionog plana „Centar“ Gračanica

- plan i program uključivanja javnosti u proces pripreme i izrade regulacionog plana „Centar“ gračanica

- smjernice za izradu regulacionog plana „Centar“ Gračanica

Član 14. Ova Odluka stupa na snagu danom objavljivanja u "Službenom glasniku Općine Gračanica”.

P R O J E K A T UPRAVNE ODGOVORNOSTI 49

PRIRUČNIK IZ PROSTORNOG PLANIRANJA

OBRAZLOŽENJE UVOD

Zadatak društveno-političkih zajednica je da prate proces urbanizacije i prostornog uređenja, kontinuirano usklađuju planove sa dostignutim stepenom i ciljevima razvoja, nastalim potrebama, rezultatima naučnih istraživanja i mogućnostima ostvarivanja zacrtanih ciljeva.

Općina Gračanica ima dugu tradiciju uređenja prostora općine u cjelini i prostora višeznačajnih za sam grad i općinu. Jedan od takvih je centar grada koji se nizom godina mijenjao i koji se mijenja, a opet ostaje isti po značenju i okviru, koji suštinski daje pečat ovom gradu predstavljajući oduvijek njegovo urbano jezgro –čaršiju.

Nizom godina Općina Gračanica je nastojala da ovaj prostor uredi na način da uvijek predstavlja ono što on i jeste - zanačajna urbanistička i istorijska komponenta i prostor za sve ljude i građane ovog grada. U skladu s metodama planiranja i zakonskim okvirima, Općina ga je regulisala donošenjem Regulacionog plana „Centar“ još davne 1984.godine.

Regulacioni plan „Centar“ Gračanica jedan je od planova koji je utemeljio osnovne postavke razvoja centra grada dodatno podupirući njegove vrijednosti.

Od vremena usvajanja, u određenim vremenskim periodima, Regulacioni plan „ Centar“ je nadograđivan, noveliran i mijenjan u skladu s potrebama, određenim zahtjevima i pri tome, poštujući zakonsku regulativu, i uz sagledavanje trenutnih potreba građana, zainteresovanih subjekata, novih društvenih kretanja i pristupa procesu planiranja i primjenu novih informatičkih tehnologija. Plan je dorađivan i mijenjan 1990. godine, mijenjan i dopunjen 2001. godine i noveliran 2006. godine.

S pojavom informatičkih tehnnologija promijenio se i proces planiranja, a u skladu sa Zakonom o prostornom planiranju i građenju i propisima donesenim na osnovu zakona i Uredbom o jedinstvenoj metodologiji za izradu dokumenata prostornog uređenja kojom je propisan način rada i izvršenje poslova i zadataka organa uprave i organizacija u pripremi i izradi planova, razrađen sadržaj i dokumentacija planova, obavljanje rasprave i drugo, proističe, neophodnost analiziranja stepena provodivosti ovog planskog dokumenta i njegovo usaglašavanje s propisima i metodama izrade planova.

Zakonski osnov za donošenje i izradu planskih dokumenata je Zakon o prostornom uređenju I građenju (“Sl. novine TK”,br. 6/11) .

OSNOVNI FAKTORI ZA PRISTUPANJE IZRADI PLANA A)

U prethodnim periodima, u postupku primjene regulacionog plana „Centar“, Služba za prostorno uređenje u konstelaciji propisa i stanja plana ne može udovoljiti i odgovoriti pojedinim zahtjevima građana u skladu sa Zakonom iz razloga što zahtjevi prevazilaze postavke plana, iako su u većini slučajeva realni i razložni, te što određena rješenja plana u potpunosti nisu



primjenjiva zbog neusklađenosti s odredbama Zakona o prostornom uređenju i građenju („Sl. Novine TK“, br. 6/11), kao što su:

primjena instituta lokacijske informacije, parcelacija, analiza koeficijenta izgrađenosti i procenta izgrađenosti svake

građevinske parcele, fizičke strukture prostorne cjeline - bonitet objekata, fizička dimenzija,

namjena, istorijska i ambijentalna vrijednost objekata, zaštićeno kulturno-historijsko i prirodno nasljeđe, nivo intervencija za svaki pojedinačni objekat uzevši u obzir i

mogućnosti koje pruža parcela (rekonstrukcija, izgradnja, revitalizacija, nadogradnja, dogradnja itd.),

okvirni parametri koji određuju i definišu građevinsku parcelu, namjene objekata, blokova, cjelina (dozvoljene, uslovno dozvoljene,

zabranjene), primjena novih standarda planiranja i primjena GIS-a.

B)

Ostali faktori za pokretanje inicijative za izradu Regulacionog plana su: Od perioda donošenja izmjena i dopuna regulacionog plana „Centar“

2006. godine proteklo je punih pet godina što daje zakonsku mogućnost za pristupanje i izradi novog plana,

Usaglašavanje planskih akata s propisima koji uređuju sadržaj i način izrade planskih dokumenata: Uredba o jedinstvenoj metotodologiji za izradu planskih dokumenata („Sl. novine F BiH“, br. 64/04, 50/07 i Zakon o prostornom uređenju i građenju („Sl. novine TK“, br. 6/11),

Zahtjevi pojedinih vlasnika parcela i samih građana za preispitivanje postojećih i mogućnost drugačijih rješenja pojedinih lokacija u okviru postojećeg regulacionog plana „Centar“: prostor, odnosno parcele između objekta pošte i kapetanuše, prostor između ulice Bosanskih kraljeva i Riječke ulice, kao i zasebne parcele u navedenoj ulici, prostor postojećeg rukometnog igrališta (regulacionim planom obavezna izrada urb. projekta), prostor robne kuće (izdefinisan izmjenom regulacionog plana 2010. godine, a po pitanju izgradnje rješenja prostora od strane investitora stvari se ne pokreću), prostor sadašnje autobuske stanice, prostor u okviru dvorišta pravoslavne crkve (zahtjev za izgradnju parohijskog doma), trasa planiranih saobraćajnica (na pijaci i naselju Lamele), pijačni trg i niz drugih lokacija i parcela za koje su vlasnici zainteresovani za detaljnije i drugačije rješavanje u okviru postojećeg plana i koja se nameću kao nerazriješena pitanja,

Definisanja užeg dijela gradskog centra sa aspekta valorizacije svakog objekta ponaosob i u okviru uličnog niza, uličnog niza u cjelini s posebnim definisanjem fasada u formi kataloške dokumentacije i s ciljem poboljšanja urbane i ambijentalne kvalitete u okviru obavezujućeg dokumenta: obuhvat ove vrste nadogradnje planskog dokumenta odnosi se na ulice Alije Izetbegovića, Ahmed–Paše Budimlije, Kej Fridriha Foglara (s obje strane) i ulicu 22. Divizije,



Analiziranje realnosti datih rješenja i njihova provodivost sa aspekta imovinskih odnosa i uključivanja općine u rješavanje ove vrste problema, a u cilju provođenja planom zacrtanih rješenja. Iz gore navedenog, Služba za prostorno uređenje predlaže da se pristupi

aktivnostima izrade novog regulacionog plana „Centar“ koji će u skladu sa Zakonom i propisima odgovarati principima savremenog planiranja uz učešće svih aktera planiranja, uz pripremu i izradu prostorne osnove na bazi primjene savremenih tehnologija, te na ovakav način dugoročno zacrtati smjer razvoja samog užeg centra: ul. Alije Izetbegovića, Kej F. Foglara, Ahmed–Paše Budimlije i 22. Divizije, i šireg područja, te tako odgovoriti na neodgovorena i nedefinisana pitanja ranijim rješenjima plana. Plan i rješenja plana učiniti realnim, provodivim u svim segmentima i na dobrobit svih građana ovog grada i onih koji žive i rade na području tretiranim planom i na kraju biti primjer za rješenja ostalih dijelova urbanog područja i urbanih cjelina na prostoru Gračanice. Usvajanjem Odluke o pristupanju izradi Regulacionog plana “Centar”, moguće je započeti s potrebnim aktivnostima propisanim Zakonom o prostornom uređenju i građenju (“Sl. novine TK”,br. 6/11), odnosno procedurom pripreme i izrade Plana. KRAJ TEKSTA ODLUKE.

Izrada i donošenje smjernica za izradu planskog dokumenta Smjernice za izradu planskog dokumenta zajedno sa programom mjera prostornog uređenja čine polazni osnov za izradu planskog dokumenta, jer sadrže načela, ciljeve razvoja i planska opredjeljenja u skladu sa zakonskim odredbama. Kako se u toku provođenja regulative u službama za prostorno uređenje na svim nivoima iskristaliziraju problemi svakodnevnog provođenja planskih dokumenata i provođenja regulacije u prostoru, to se ukazuje kao nužnost potreba da se u smjernice ugrade i preporuke i prijedlozi službe o načinu rješavanja nekih problema u prostoru. Zato se obično smjernice koncipiraju kao opće (koje predlaže služba, a predstavljaju prijedloge za riješenje problema u radu službe) i posebne smjernice koje predstavljaju prijedloge konkretnih prostornih riješenja. Smjernice kao prilog odluci o pristupajnu i izradi planskog dokumenta (uz ostale priloge) dostavljaju se nosiocu izrade planskog dokumenta koji je obavezan da uz prostornu osnovu ili uz urbanističku osnovu (ovisno o vrsti planskog dokumenta) dostavi obrazloženje koje smjernice i zašto nije ugradio u osnovnu kocepciju prostornog razvoja ili u projekciju izgradnje i uređenja prostora (ovisno o vrsti planskog dokumenta).

KAO PRIMJER PRILOŽEN JE PRIJEDLOG SMJERNICA KOJE SU U GAP-ovom PROJEKTU NA RADIONICAMA U POSTUPKU EDUKACIJE FORMULIRANE ZA IZRADU REGULACIONOG PLANA „OSKOVA“ ŽIVINICE


53 PRIRUČNIK IZ PROSTORNOG PLANIRANJA



KRAJ TEKSTA SMJERNICA

Izrada plana i programa uključivanja javnosti u proces pripreme i izrade planskog dokumenta

Kako je ranije u poglavlju A, podnaslov A3, opisano, javne konsultacije se sastoje iz tri dijela i to: prvi dio PROVOĐENJE ANKETE i drugi dio - PRVA FAZA I DRUGA FAZA rasprave o planskom dokumentu.

o PROVOĐENJE ANKETE. Prije donošenja odluke i prije donošenja programa mjera, provodi se široka anketa među građanima i korisnicima prostora u svrhu prikupljanja osnovnih podataka o potrebama, željama i namjerama te prijedlozima za intervenciju u prostoru. Predlaže se (kad je u pitanju izrada detaljnog planskog dokumenta) da tu anketu putem anketnih formulara provodi služba za prostorno uređenje uz pomoć stuktura u mjesnim zajednicama. Ako je u pitanju izrada razvojnog odnosno prostornog plana, predlaže se da uz prethodno dobro obavljenu medijsku kampanju, anketa bude provedena kroz organiziranje tribina, okruglih stolova i slično. Za potrebe ove ankete se izrađuje posebna afiša ili letak koja se u velikom broju distribuira građanima, a pruža u najsažetijem obliku osnovne podatke o prostoru, ciljeve razvoja, vizije i prijedloge prezentirane popularno i na jeziku razumljivom građanima. Prije održavanja tribina, putem medija i na druge načine, građani se pozivaju na aktivno učešće, a u toku održavanja tribina prezentiraju im se osnovni ciljevi, smjernice i vizije razvoja kao i moguće realizacije u prostoru. Mišljenja, prijedlozi i sugestije se sintetiziraju u poseban izvještaj koji se sa svim ostalim podlogama dostavlja nosiocu izrade planskog dokumenta.



Javna rasprava o planskom dokumentu odvija se u dvije faze: o PRVA FAZA RASPRAVE - NAKON IZRADE PROSTORNE ODNOSNO

URBANISTIČKE OSNOVE I KONCEPCIJE PROSTORNOG UREĐENJA ODNOSNO KONCEPCIJE IZGRADNJE I UREĐENJA PROSTORNE CJELINE (ovisno da li se radi o razvojnom ili planskom dokumentu).

o DRUGA FAZA RASPRAVE - NAKON IZRADE PREDNACRTA I NACRTA PLANSKOG DOKUMENTA SA ODLUKOM O PROVOĐENJU PLANA.

Poseban vid javnih konsultacija predstavlja uključivanje članova parlamenata koji razmatraju prijedlog planskog dokumenta sa kompletnim izvještajem o provođenju obje faze javnih konsultacija i uključuju se u donošenje planskog dokumenta davanjem prijedloga, primjedbi i sugestija. Način javnog informiranja građana, način prezentiranja planskog dokumenta, organiziranje skupova i ostalo se definiraju u Planu i programu odvijanja javnih konsultacija. Terminski plan odvijanja javnih konsultacija utvrđuje se zajedno sa nosiocem izrade planskog dokumenta, i treba da bude usklađen sa terminskim planom iz programa i plana aktivnosti za pripremu i izradu planskog dokumenta. Ukoliko dođe do promjene termina, nosilac pripreme obavještava blagovremeno parlament i javnost uz obrazloženje razloga promjene termina. UZ OVAJ PODNASLOV PRILAŽE SE PRIJEDLOG PLANA I PROGRAMA UKLJUČIVANJA JAVNOSTI U PROCES PRIPREME I IZRADE REGULACIONOG PLANA „CENTAR“ GRAČANICA



Bosna i Hercegovina Federacija Bosne i Hercegovine Tuzlanski kanton Općina Gračanica Služba za prostorno uređenje, geodetske i imovinsko‐pravne poslove

PLAN I PROGRAM UKLJUČIVANJA JAVNOSTI U PROCES PRIPREME I IZRADE REGULACIONOG PLANA „CENTAR“ GRAČANICA

UVOD

Na osnovu člana 41. Zakona o prostornom uređenju i građenju („Sl.novine TK“,br. 6/11) i člana 7. Uredbe o jedinstvenoj metodologiji za izradu planskih dokumenata („Sl. novine FBiH“,br.63/04 i 57/07), nosilac pripreme obavezan je izraditi plan i program uključivanja javanosti u proces pripreme i izrade plana.

Proces uključivanja javnosti započinje anketom koju će nosilac pripeme provesti na sliedeći način:

- na posebno pripremljenim anketnim listićima koji će biti dostavljeni vlasnicima nekretnina i drugim zakonitim korisnicima fizičkih struktura na prostoru obuhvata plana biće postavljena pitanja o stanju objekta, imovinskom statusu i pitanja u pogledu zahtjeva u vezi sa planom,

- Anketiranje će se provoditi u fazi pripreme plana, odnosno prikupljanja, pripreme i ažuriranja podloga za izradu regulacionog plana, a terminski, to je u mjesecu maju 2012. godine.

- Anketiranim će biti ostavljeno 15 dana za ispunjavanje anketnog listića koji potpisan, odnosno ovjeren, treba da dostavi nosiocu pripreme u toku mjeseca maja.

- Svi prikupljeni listići, odnosno provedena anketa, biće dostavljeni nosiocu izrade zajedno sa ostalim podlogama za izradu plana,

Javna rasprava o planu odvijaće se u dvije faze i to:

1. nakon izrade urbanističke osnove i koncepcije izgradnje i uređenja prostorne cjeline,

2. nakon izrade prednacrta i nacrta plana sa odlukom o provođenju plana.

Vrijeme trajanja javnog uvida, odnosno javnih konsultacija u obje faze je 30 dana i to 10 dana je vrijeme izlaganja plana a 20 rasprave o fazi plana u kojoj se vrše konsultacije. Plan se izlaže na fizički pristupačan, tehnički i informativno adekavatan način uz prisutvo stručne osobe u prostorijama koje će naknadno uz poziv odrediti nosilac pripeme plana. Rasprave o planu odvijaće se na tribinama građana, panel‐raspravama koje će biti organizirane za strukovne organizacije i raspravama sa nevladinim i drugim organizacijama i zainteresiranim pojedincima.



I FAZA JAVNIH KONSULTACIJA

- Nakon izrade urbanističke osnove i koncepcije izgradnje uređenja prostorne cjeline od 01.‐10. oktobra 2012. godine, biće organizirana izložba na kojoj će i u analognoj i digitalnoj formi nosilac izrade plana prezentirati ovu fazu plana. Na izložbi će u vremenu od 12‐18h svaki dan prisusutovati stručno lice koje će moći pružiti sve potrebne informacije o izloženom planu.

- Za potrebe rasprave o ovoj fazi plana nosilac izrade obavezan je uraditi skraćenu verziju, odnosno sažetak ove faze plana sa jasno i na pristupačan način prikazanim osnovnim postavkama plana. Ovu skraćena verziju nosilac pripeme distribuiraće strukovnim organizacijama, nevlednim organizacijama, udruženjima i MZ‐ama u fazi izlaganja plana odnosno prije faze rasprava o planu.

- Od 10.‐30. oktobra, a po terminskom planu koji će nosilac pripreme naknadno utvrditi, biće održana tribina građana, zatim panel‐rasprava strukovinih organizacija i udruženja, zatim tribina za nevladine i druge organizacije. Po završetku rasprava, putem sredstava informisanja, nosilac pripreme će obavijestiti javnost o toku odvijanja javnih konsulatacija, postignutinm rezultatima i redosljedu daljnjih aktivnosti.

II FAZA JAVNIH KONSULTACIJA

- Nosilac pripreme će od 01.‐10. marta 2013. godine organizovati izložbu nacrta plana i odluke o provođenju plana na kojoj će u analognoj i digitalnoj formi prezentirati ovu fazu plana. Na izložbi će u vremenu od 12‐18 h svaki dan prisusutovati stručno lice koje će moći pružiti sve potrebne informacije o izloženom planu.

- Nosilac pripreme će blagovremeno obavijestiti javnim oglasom vlasnike nekretnina i druge zakonite korisnicike fizičkih struktura na prostoru obuhvata plana i pozvati ih da izvrše uvid u plan te da se uključe u javnu raspravu na skupovima i daju svoje pisane primjedbe, sugestije i prijedloge. Ukoliko se pozvani ne odazovu na javnu raspravu, smatraće se da su saglasni sa postavkama i rješenjima datim u planu.

- Primjedbe, prijedlozi i mišljenja o planu upisuju se u posebnu svesku sa numerisanim stranama koja se nalazi u prostorijama u kojima se izlaže plan, a mogu se i dostaviti poštom u pisanoj formi.

- Pored izlaganja plana na izložbi koju organizuje nosilac izrade plana uz prisustvo nosioca pripreme, nosilac pripreme će organizovati i posebne rasprave o planu i to na sljedeći način: javne rasprave za građane, strukovne organizacije, nevladine organizacije i druge u za to određenom prostoru, a prema terminskom planu koji će biti naknadno utvrđen organizovaće se rasprave na kojima će biti prisutni i nosilac pripreme i nosilac izrade plana. Javne rasprave organizovaće se kao tribine, panel‐diskusije, okrugli stolovi i sl. ovisno o tome s kim se organizuje rasprava.

- Putem elektronskih medija, nosilac pripeme i nosilac izrade plana će na početku javne rasprave informisati javnost o osnovnim postavkam plana i toku njegove izrade, a po završetku javne rasprave obavijestiti će javnost o rezultatima javne rasprave i daljnjim koracima u postupku izrade i usvajanja plana. Termini održavanja izložbe, tribina, panel‐rasprava i drugih oblika prezentacije i učešća javnosti biće utvrđeni naknadno u skladu sa Zakonom i metodologijom kojim je regulisana ova oblast, u svakom slučaju blegovremeno kako bi se obezbijedilo što aktivnije i svrsishodnije učešće javnosti.

- Primjedbe, prijedlozi i mišljenja i za I i za II fazu javnih konsultacija biće formulisani u izvještaju o provođenju javnih konsultacija i biće sastavni dio Dokumentacije uz



Regulacioni plan. Za primjedbe koje se ne mogu prihvatiti iz objektivnih razloga, nosilac izrade plana dužan je dati obrazloženje zašto se ne prihvataju.

KRAJ TEKSTA JAVNE KONSULTACIJE

Priprema, izrada, praćenje izrade i usvajanje sektorskih studija

Po donošenju odluke o pristupanju izradi planskog dokumenta, izrađuju se potrebne relevantne sektorske studije, studijski prilozi, separati, ekspertize i dr., ovisno o vrsti planskog dokumenta i o fondu raspoložive dokumentacije potrebne za izradu planskog dokumenta. Ukoliko se za određene oblasti od posebnog značaja za planiranje razvoja ne raspolaže odgovarajućim informacijama, vrše se dodatna istraživanja u cilju izrade posebnih studija, elaborata i ekspertiza u pojedinim oblastima, a u cilju dobijanja konkretnih i stručnih mišljejna i prijedloga u vezi sa nekim problemima u prostoru. Vrlo značajno mjesto u ekspertskim studijama (pored studija stanovništvo i stanovanje, prirodni resursi, energetika, infrastruktura i dr.) predstavlja studija ranjivosti prostora, koja sadrži vrednosnu analizu uticaja pojedinih djelatnosti na:

o Okoliš, posebno na prirodu i čovjekovu okolinu, kulturno-historijsko i graditeljsko nasljeđe, prirodne resurse i dr.

o Pejzaž, posebno sa aspekta njegove prepoznatljivosti, o Regionalni i urbani razvoj sa aspekta upotrebe prostora i mogućnosti za

učinkovito odvijanje posebnih djelatnosti. Nosilac pripreme sa Savjetom plana raspisuje natječaj za odabiranje najpogodnijeg nosioca izrade pojedinih studija, a po izradi studija organizira razmatranje i usvajanje studija na savjetu plana, uz prethodno obavljeno vještačenje. Nakon usvajanja studija zajedno sa potrebnim podlogama (analognim i digitalnim), te rezultatima anketa, studije se dostavljaju nosiocu izrade planskog dokumenta kao podloga za izradu prostorne osnove, odnosno urbanističke osnove.

Praćenje izrade i usvajanje planskih dokumenata Nakon uspješno obavljene pripreme za izradu planskog dokumenta i donošenja na parlamentu odluke o pristupanju izrade planskog dokumenta, nosilac pripreme odnosno služba za prostorno uređenje pristupa raspisivanju natječaja za odabir nosioca izrade planskog dokumenta, a u skladu sa Zakonom o javnim nabavkama. Po izboru nosioca izrade, služba dostavlja sve zakonom utvrđene podloge i započinje monitoring na izradi planskog dokumenta. Kontroliraju se i koordiniraju sve relacije među učesnicima u kreiranju plana tj. relacije između nosioca izrade i stručnih timova koji rade na izradi ekspertskih studija, članovima savjeta, organizatorima javnih konsultacija i drugim relevantnim učesnicima i o tome podnosi povremene izvještaje parlamentu koji je donio odluku o pristupanju izradi planskog dokumenta.



Po izradi prve faze plana prostorne osnove ili urbanističke osnove, nosilac pripreme i savjet plana zauzimaju stavove u odnosu na predložena riješenja, usvajaju osnovnu koncepciju prostornog uređenja i istu stavljaju na javni uvid odnosno u postupak javnih konsultacija. Primjedbe, prijedloge i zahtjeve službe, savjeta plana kao i primjedbe i prijedloge date u toku javnih konsultacija, nosilac pripreme dostavlja nosiocu izrade planskog dokumenta u svrhu nastavka izrade plana. Druga faza planskog dokumenta je prednacrt plana i sastoji se od tri dijela:

o projekcije prostornog razvoja (što je razrada usvojene osnovne koncepcije razvoja)

o projekcija razvoja prostornih sistema, i o odluka o provođenju prostornog plana

Uz propisani tekstualni i grafički sadržaj plana, nosilac izrade dužan je izraditi i dostaviti nosiocu pripreme skraćenu verziju plana za potrebe odvijanja javnih konsultacija. Nosilac pripreme za izradu prostornog plana provjerava da li je dostavljena dokumentacija izrađena u skladu sa Zakonom, metodologijom, usvojenom prostornom osnovom, odnosno osnovnom koncepcijom prostornog razvoja kao i to da li dostavljena dokumentacija ispunjava uvjete ugovora zaključenog sa nosiocem izrade plana. Ukoliko su ispunjeni navedeni uvjeti nakon razmatranja prednacrta, savjet plana prednacrt stavlja na javni uvid – javne konsultacije. Po obavljenom javnom uvidu, prednacrt zajedno sa zapisnikom sa obavljenih javnih konsultacija, savjet plana stavlja na razmatranje parlamentu kao nacrt plana. Primjedbe, prijedlozi i sugestije zajedno sa usvojenim nacrtom plana dostavljaju se nosiocu izrade koji je dužan otkloniti primjedbe i dostaviti pismeno obrazloženje sa razlozima zbog kojih nije mogao prihvatiti određene primjedbe i prijedloge. Svi ovi sadržaji kao Prijedlog plana dostavljaju se na usvajanje parlamentu čime se završava proces izrade prostornog plana. Napomena: U ovoj tački priručnika opisan je postupak razmatranja prostornog plana sa napomenom da je zakonom utvrđeni postupak za razmatranje i usvajanje detaljnih planova identičan.

priruČnik iz prostornog planiranja

Documents