OceanografijaBosiljka MustaPomorski odjelSveuilite u Zadru

Oceanografija, takoer zvana oceanologija je znanost o zemljinim oceanima i njihovim meusobno povezanim ekosustavima te kemijskim i fizikim procesima.

Bioloka oceanografija je znanost o oceanskim biotima i njihovim ekolokim interakcijama;Kemijska oceanografija je znanost o kemiji oceana;Geoloka oceanografija ili pomorska geologija ukljuuje tektoniku ploa i ostale znanosti o oceanskom dnu;Meteoroloka oceanografija se bavi pitanjem kako atmosfera i ocean meusobno djeluju unutar hidrosfere;Fizikalna oceanografija se bavi fizikalnim obiljejima oceana (kao to su valovi, struje te struktura temperature i slanoe).

Povijest oceanografijePrva istraivanja oceana su bila ograniena na njegovu povrinu i malobrojne biljne i ivotinjske vrste koje su ribari vadili u svojim mreama

Bougainville i Cook izveli su opisali svoja istraivanja u junom Pacifiku i u svojim su izvjetajima spomenuli i mora koja su posjetili.

Prethodnicom oceanografskih istraivanja, odnosno istraivanja otvorenih mora (high seas) moe se smatrati putovanje HMS Beagle (Njukalo) (1831-1836) , na kojem je Charles Darwin postavio znanstvene osnove za istraivanje Zemljine povijesti (stvaranje vrsta evolucijom), te promiljanjima o gibanju morskoga dna u nastojanju da objasni stvaranje koraljnih otoka (atola).

Mauryjeva Fizikalna geografija mora iz 1855. je bio prvi udbenik iz oceanografije.

Poeci oceanografije kao kvantitativne znanosti zapravo su zapoeli 1872. kada su Charles Wyville Thompson i John Murray (oceanograf) krenuli u Challenger ekspediciju (1872-76).

Ekspedicija se uputila se s ciljem da odredi "uvjete u dubokom moru u svim velikim oceanskim bazenima."Na temelju te ekspedicije odreena je opa morfologija dubokomorskog dna te tipovi sedimenta koji ga pokrivaju.Prola je 70 000 morskih milja u 4 godine (1872-1876).Obavljeno je 500 mjerenja dubine, istraene su 362 postaje i uzeti uzorci s morskog dna na 133 lokacije.

Challenger

Temeljni opis dubokomorskih sedimenata, njihovorasprostiranje i klasifikaciju postavio je John Murray(1841-1914). Postavio je temelje sedimentologiji dubokomorskog dna i ocrtao temeljnu dihotomiju (razliitost) izmeu plitkomorskih, elfnih sedimenata i dubokomorskih taloina. Istovremeno je unio zabludu da je duboko more vrlo miran okoli, te da se pravi dubokomorski sedimenti ne mogu nai nigdje na kopnu. U narednih 70 godina nakon ekspedicije Challenger, sakupljeno je malo novih geolokih i geofizikih podataka o oceanskim dnima.Veliku revoluciju u znanosti/geologiji donio je Harry H. Hess (1906-1969), podmorniar, vanim, prekretnikim radom History of Ocean Basins (1962), u kojem je povezao gravitacijske anomalije, irenje hrptova I subdukciju u suvislu cjelinu (nova paradigma).

Morsko je dno ve prilino izbueno!

Vrlo su aktualna istraivanja morskoga dna Arktika(pretpostavlja da ima 25 % rezervi nafte i zemnogplina)

1772. god. Lavoisier provodi prve ozbiljnije analize morske vode i pokuava izdvojiti pojedine sastojke.1819. god. Marcet na temelju analize uzoraka morske vode Arktika, Atlantika, Mediterana, Baltika, Crnog, Bijelog i Kineskog mora zakljuuje:sve svjetske morske vode sadre iste makrokonstituente koji su u relativno konstantnom meuodnosu, i pojedina se mora razlikuju samo u totalnom iznosu njihovog sadraja soli.1925.god. Ekspedicija Meteor i 1929.god. Ekspedicija Discovery II, nakon razvoja fotometrijskih analiza, prva odreivanja koncentracija hranjivih soli, utjecaj upwellinga na koncentracije soli.

Istraivanja dna Jadranskog mora1806 Morfologija i prva batimetrijska snimanja priobalja 1912 ekspedicija Najade i Cyclope.Austrougarska i Talijanska zajednika istraivanja sjevernog Jadrana (29 uzoraka sedimenata).1913, 1914 (1973) ekspedicijaVila Velebita (Kvarner, sj. Jadran, takoer i uzorkovanje sedimenata)1948 ekspedicija Hvar (srednji Jadran,sedimenti)1962 Horizon, Nuovo San Pio (sedimentne jezgre, juni Jadran).

Oceanografija

Ciljevi oceanografije

Potrebe ovjeanstva trae sve vee iskoritavanje mora i podmorja. Sve to pred oceanografiju postavlja nove zadatke: usvajanje ekonominih procesa desalinizacije morske vode kako bi se osigurale zalihe slatke vode,upoznavanje biljnog i ivotinjskog svijeta mora radi njihovog to racionalnijeg iskoritavanja kao izvora hrane,traenje i iskoritavanje izvora energije i nalazita rudnoga blaga, iskoritavanje energetskih potencijala mora (morskih struja, valova i toplinske energije) i praenje kvalitete morske vode te zatita od zagaenja.

Ocean (latinski oceanus; grcki , prema grkom bogu mora i voda Oceanu), u uem smislu jedinstvena, kontinuirana vodena masa golemih dimenzija, u irem smislu ukupna vodena masa mora na Zemlji koja pokriva skoro tri etvrtine (71%) Zemljine povrine.Ta globalna, meusobno povezana masa slane vode, nazivana i Svjetskim oceanom, podijeljena je kontinentima i otojima na sljedeih pet cjelina: Tihi ocean, Atlantski ocean, Indijski ocean, Juni ocean i Arktiki ocean.Njihove slubene granice definirala je Meunarodna hidrografska organizacija.

KLASIFIKACIJA MORARaspodjela mora i kopna utjee na gibanje, hidroloke znaajke i klimu Zemlje.Na sjevernoj polutci 155 mil km2 (61%) morskih povrina i 100 mil km2 (39%) kopnenih povrina, a na junoj 207 mil km2 (81%) morskih i 48 mil km2 (19%) kopnenih povrina.More na Zemlji je povezano i jedinstvena je prirodna cjelina. Podjela mora na manje dijelove posljedica je: razmjetaja kopna (kontinenti, razliiti tipovi otoja) geografskih i geolokih znaajki i biolokih uvjeta.

Klasifikacija morskih stanitaKlasifikacija na temelju topografije

Podjela na oceane i moraPodjela na temelju profila (reljefa) morskog dnaKlasifikacija na temelju povrinske temperature

Klasifikacija na temelju batimetrije

Klasifikacija na temelju topografije1. Podjela na oceane i mora

180 mil. km2106 mil. km2

75 mil. km2

75 mil. km2

Ocean je ukupna vodena masa mora na Zemlji koja pokriva skoro tri etvrtine Zemljine povrine.

More ine vodene mase na povrini Zemlje prosjeno jednakih fizikalnih i kemijskih svojstava, koje su u meusobnoj vezi.

Dvije bitne znaajke razlikuju mora od kopna:1.Vea povezanost mora od kopna2.Vea uniformnost ivotnih uvjeta (temperatura, salinitet)

Klasifikacija na temelju topografije1. Podjela na oceane i mora

- Rubna ili epikontinentalna moraSredozemna moraUnutranja moraZatvorena mora

Rubna ili epikontinentalna moraEpikontinentalna mora-plitka i pokrivaju dijelove kontinenata. Dnoim se sastoji od kontinentalne kore.

Sredozemna moraSredozemno more (Mediteran) dio svjetskog mora uvuen izmeu kontinenata(Sredozemno more ili Euroazijsko-afriki Mediteran, Ameriki Mediteran, Australazijski Mediteran).

Unutranja moraUnutranje more dio svjetskog mora koji je dublje uvuen u kontinent, a s otvorenim morem povezan je uskim tjesnacem ili s vie prolaza (Baltiko more, Perzijsko-arapski zaljev, Hudsonov zaljev, Jadransko more)

Zatvorena moraZatvorena ili poluzatvorena mora podrazumijevaju zaljev, bazen ili more okrueno sa dvije ili vie drava i spojeno sa drugim morem ili oceanom uskim prolazom.

Klasifikacija na temelju topografije

2. Podjela na temelju profila (reljefa) morskog dna

Obalna linija (litoral, al)Kontinentalna podina (elf)Kontinentalni slazAbisalna ravnicaKotline i jarci

PREGLED MORSKIH STANITA

Obalna linija

Kontinentalna podina (elf)7% morskog dna; do 200 m dubine; prosjena irina oko 70 km.

Kontinentalni slaz15% morskog dna; do 1500-2500 m dubine

Abisalna ravnica78% morskog dna (2/5 ukupne Zemljine povrine); do 6000-7000 m dubine

Kotline i jarci do najveih dubina (11 km)

Kontinentalni slaz

Oceanske brazde izdiu se 2000-4000 m iznad dna, a ponegdje sve do povrine gdje formiraju otoke (npr. Island)

Dubokomorski jarci

OCEANOGRAFSKE KLASIFIKACIJE MARINSKIH OKOLIA SEDIMENTACIJE

Riedel (1963) engleska terminologija njemaka terminologija hrvatski nazivi zona do koje dopire morska voda (prskanje, visoki valovi) SUPRALI-TORAL SUPRATIDAL SPRITZWASSERBEREICHT NATPLIMNA ZONA najvia razina plime EULITORAL INTERTIDAL GLEICHZEI-TENBEREICH PLIMNA ZONA najnia razina oseke SUBLITORAL SUBTIDAL UNTERWASSERBEREICH POTPLIMNA ZONA donja granica fotike zone (100-200 m) BATHYAL BATHYAL BATIAL priblino 4000 m (1500 5000 m)ABYSSAL ABYSSAL ABISAL >5000 m HADAL HADAL HADAL

Klasifikacija na temelju povrinske temperature

Polarna mora:uvijek

Polarna mora

ANTARKTIKA

ANTIBOREALNA (Juna umjereno hladna)

JUNA UMJERENO TOPLA

TROPSKA

BOREALNA (Sjeverna umjereno hladna)

ARKTIKA SJEVERNA UMJERENO TOPLA

Klasifikacija na temelju batimetrije

Porastom dubine bitno se mijenjaju tri parametra: temperatura, svjetlost i tlak. Razina svjetla moe posluiti kao parametar za klasifikaciju pojedinih zona u moru.A) Fotika (trofogena) zona1. Eufotika ili osvijetljena zona (do 200 m)2. Disfotika (oligofotika) ili sumrana zona (od 200 do 1000-1500 m)B) Afotika (trofolitika) zona

Neritika i oceanska provincija obuhvaaju dijelove vodene mase i morskog dna koje te vodene mase prekrivaju

Neritika provincijasainjava je skup epikontinentalnih mora (mora koja prekrivaju kontinentalnu podinu ili elf); obuhvaa 7% morske povrine

Oceanska provincijasainjavaju je preostala mora koja prekrivaju morska dna koja se proteu ispod kontinentalne podine; obuhvaa 93% morske povrine

Vertikalna i horizontalna struktura pelagikog podruja

Epipelagika zona u neritikoj provinciji se ponekad naziva i neritopelagika

Poklapa se s eufotikom zonom

Poklapa se s disfotikom zonom

Pelagijal i bental

MORSKA VODAPelagiko podrujeobuhvaa slobodnu vodu (vodeni stupac) ili puinu Svi organizmi koji ive u vodenom stupcu zajednikim se imenom nazivaju pelagijal ili pelagosMORSKO DNOBentosko podrujeobuhvaa morsko dnoSvi organizmi koji ive na morskom dnu ili su o njemu ovisni nazivaju se bental ili bentos

Tipovi morskog dna

Sediment materijal od kojega je izgraeno morsko dno koji se sastoji od anorganskih i organskih tvari, te porne vode (vode koja ispunjava prostore izmeu estica sedimenta)

Sediment vodi porijeklo od troenja i erozije stijena, aktivnosti organizama, vulkanskih erupcija, te kemijski procesa u morskoj vodi

Podjela sedimenata prema teksturi (veliini estica)

Wentworthova skala ukljuuje:

STIJENA: >2 mmPIJESAK: 62m 1 mmMULJ: 4 31 m GLINA:

Kako nastaju sedimenti u moru?

Podjela sedimenata prema porijekluSedimenti terigenog porijeklaSedimenti organskog porijeklaSedimenti halmirogenog porijeklaSedimenti koji vode porijeklo od prvobitnog sastava Zemljine kore

Podjela dna prema strukturi supstratavrsta (hridinasta) ili nepomina dna tvrdoa i heterogenostLjuturna dna prijelazni oblik izmeu vrstih i pominih dna Pomina dna:

ljunkovita dnaPjeskovita dnaMuljevita dnaiva dna