KANTONALNA JAVNA USTANOVA “PORODIČNO SAVJETOVALIŠTE

Prevencija nepoželjnih oblika ponašanja djece i adolescenata u porodici i školi – saradnja u mreži

26.02.2010

Irina Puvača-HodžićDipl.psihologPorodični savjetnik

Normativna i rizična ponašanja

• Paleta ponašanja kod djece školskog uzrasta je veoma šarolika

• Neka od ponašanja su u jednom trenutku normalna dok u određenim situacijama mogu predstavljati opasnost

• Jako je važno napraviti distinkciju između normativnih i rizičnih ponašanja koja su tipična za uzrast školskog djeteta

Puvača-Hodžić I.

Karakteristike adolescentnog perioda

Psihološke promijene tokom adolescencije:• Slika o sebi koju mlada osoba ima može biti

privremeno poljuljana značajnim promijenama u fizičkom izgledu. Tijelo i lice se mijenjaju, a u skladu s tim i način na koji adolescent vidi sebe.

Socio-emocionalni razvoj:• Socio-emocionalni razvoj je taj koji utiče da se

mladi odnose prema roditeljima s većom nezavisnošću, prema prijateljima s novom bliškoću, prema društvu s novim angažiranjem, a prema sebi samima s novim razumijevanjem i spoznajom. On pomaže mladima da na kraju dostignu zrelost i status odraslog.

Puvača-Hodžić I.

Glavni razvojni zadaci:

1.Daljni razvoj sposobnosti i talenta2.Izbor školskog usmjerenja3.Izbor vrste školovanja za zanimanje4.Priprema za zanimanje5.Postizanje emocionalne nezavisnosti od roditelja6.Uspostavljanje efikasnih socijalnih odnosa s

vršnjacima istog i suprotnog spola7.Stvaranje vlastitog pogleda na svijet8.Stvaranje nove slike o sebi i svojim ciljevima9.Pronalaženje identiteta

Puvača-Hodžić I.

Razlika izmedju normalnog – socijalno prihvatljivog i neprihvatljivog ponašanja zavisi od socio/kulturnih normi

Zajednička obilježja:

• Socijalna neprilagođenost, narušeni soc.odnosi i oštećenje svakodnevnog života djeteta

• Izraženi stepen, učestalost i obim poremećaja ponašanja – trajni oblici (6. meseci i duže), prijestupi veći od socijalno očekivanih za taj uzrast, ne predstavlja izolovane antisocijalne akte

• Ignorisanje prihvaćenih standarda ponašanja ineuspjeh da se usvoje socijalna pravila

• Neuspjeh da se koriguju ili da se odupru antisocijalnom ponašanju putem ubjeđivanja ili kazni

Puvača-Hodžić I.

Rizična ponašanja

• Sklonost laganju i varanju• Druženje sa problematičnim vršnjacima• Neosjećanje krivnje• Provociranje autoriteta• Bezosjećajnost• Nesaradnja sa vršnjacima i neučestvovanje u organizovanim 

slobodnim aktivnostima (sport,sekcije,društva za mlade i sl.)• Izostajanje sa nastave• Neadekvatno slobodno vrijeme (prekomjerno korištenje 

interneta.kafići,lutanja na ulicama,dugotrajno spavanje,nemanje hobija i sl.)

• Neodgovornost za svakodnevne obaveze• Loša komunikacija

Puvača-Hodžić I.

Normativna i rizična ponašanjaRizična ponašanja

• Rizična ponašanja koja su dugotrajna, intenzivna postaju konstantan obrazac ponašanja

• Rizična ponašanja se ne dešavaju “nekom drugom”

• Rizična ponašanja su međusobno povezana i kontinuirano prisutna

Puvača-Hodžić I.

Direktni riziko faktori

1. Individualne karakteristike:

- genetika- temperament (impulsivnost, nemir, agresivnost) - fizička bolest ili nesposobnost/ bolesti CNS

(epi,cerebralna paraliza)- kognitivni nedostaci (nizak IQ, teškoće čitanja)

Puvača-Hodžić I.

2. Porodični faktori (od najvećeg značaja):

- porodična veličina i struktura (“rastureni dom”, porodice sa velikim brojem djece)

- porodični i bračni nesklad ličnost i zdravlje roditelja (antisocijalni poremećaj ličnosti roditelja, kriminalitet, depresija majke)

Puvača-Hodžić I.

-emocionalni odgovor roditelja na dijete (hostilan stav, otvoreno ili prikriveno odbacivanje, zanemarivanje djeteta,

kriticizam)

- deficitne roditeljske vještine (nedosljednost u primjeni pravila i kontroli djetetovog ponašanja/neslaganje roditelja u pogledu vaspitnih postupaka, oštro kažnjavanje za loše ponašanje, prije nego nagrađivanje za dobro), stav prema disciplini koji varira izmedju pretjerano čvrstog i labavog

Puvača-Hodžić I.

3. Socijalni faktori:

- nizak socio/ekonomski status- loši uslovi stanovanja- kriminal i nezaposlenost u susjedstvu- škola i mediji

Puvača-Hodžić I.

Porodični faktori

• Kada roditelji nisu u stanju da razriješe međusobni konflikt skreću fokus brige na dijete i prevazilaze sukobe ili emocionalnu distancu udružujući se protiv djeteta

• Roditelji se svađaju preko djeteta, otac zamijera majci da je pretjerano popustljiva, a ona ocu da je strog, ovo može dovesti do povlačenja oca i formiranje krosgeneracijske koalicije između majke i djeteta (majka umrežena sa djetetom, često se sreće kod hiperaktivne djece).

Puvača-Hodžić I.

• Neke porodice funkcionišu dobro dok je djete malo, ali nisu u stanju da se prilagode potrebama rastućeg djeteta za kontrolom i disciplinom, ne uspijevaju da uspostave adekvatne granice i kontrolu, previše umreženi sa djetetom, odnose se jedni prema drugima kao jednaki, defektna hijerarhijska struktura (roditelji ne uče dijete pravilima ipoštovanju autoriteta, te ona mogu biti neposlušna i imati disciplinske probleme u školi….)

• Poremećaji ponašanja mogu se javiti kada se dešavaju bitne promjene porodične strukture – razvod, separacija, ulazak u novi brak/partnersku relaciju i sl.

Puvača-Hodžić I.

Prevencija rizičnog ponašanja

Jačanje saradnje sa roditeljima

Preporuke za roditelje:

• Emocionalna podrška djeci• Jasna, otvorena i svakodnevna komunikacija sa djetetom• Izgradnja povjerenja između roditelja i djece• Prepoznavanje i zadovoljavanje potreba u skladu sa uzrastom djeteta• Jačanjem samopouzdanja i samopoštovanja djeteta• Kontinuirana podrška djeci u odgoju i obrazovanju • Isticanje pozitivnih osobina i vrijednosti djeteta• Atmosferom razumijevanja roditelja kao bračnih partnera• Roditeljskom usaglašenošću u odgojnim stavovima

Puvača-Hodžić I.

Strukturalna porodična terapija

Osnovne karakteristike:

•Simptom je u funkciji cjelokupnog porodičnog sistema i obično se javlja kada se nefleksibilna porodična struktura ne može adekvatno prilagoditi situacionim ili razvojnim promjenama.•Cilj terapije – reorganizacija porodične strukture – što će dovesti i do eliminisanja simptomatskog ponašanja – rješenje problema je produkt sistemske promjene.•Ova terapija je aktivna i direktivna, usmjerena na “ovdje i sada” situacije.• Uključuje se cijela porodica u tretman

Puvača-Hodžić I.

Strukturalna porodična terapija

•Uvažava individualni, porodični i socijalni kontekst

•Osnovni koncepti: granice, moć, subsistemi, savezi ikoalicije

•Terapijski proces: kroz pridruživanje (zadobijanje porodičnog povjerenja, savladavanje otpora, prilagođavanje terapeuta porodici), dijagnozu (u terminima granica, subsistema, saveza) i tehnike (promjena moći u subsistemima/promjena saveza, koalicija, uspostavljanje efikasne hijerarhijske strukture/ i promjena granica itd).

Puvača-Hodžić I.

Strukturalna porodična terapija

Ciljevi terapijskog rada:

1. Jasna pravila i uloge u porodici

2. Modifikacija granica: umrežena porodica –diferencijacija individua i subsistema – pojačati granice između njih; dezorganizovane porodice– povećati interakcije između članova porodice, čineći granice propustljivim

3.Unaprijeđenje roditeljskih vještina

Puvača-Hodžić I.

Bihevioralni treninzi

Žetoniranje (bodovanje) Serketich i Dumas (1996) su u meta analizi preko sto studija bihejvioralnog treninga zaključili da je to efikasan način za tretiranje ovakvih teškoća.

Bihejvioralni trenining pomaže roditeljima da:• razviju vještine uočavanja i praćenja pozitivnih i negativnih ponašanja djeteta i • modifikuju negativna ponašanja promjenom njihovog uzroka i posledica.

Najefikasniji je kada se sprovodi u intenzivnom ritmu od makar dvadeset susreta (tri do šest meseci), sa jednom porodicom (ne sa grupama porodica) i to kad je deo multisistemskog i multimedijalnog paketa koji uključuje i individualnu terapiju sa detetom (kognitivni trening usavršavanja veština rešavanja problema). U ovu intervenciju uključuju se roditelji i nastavnici

Puvača-Hodžić I.

Funkcionalna porodična terapija

Rezultati meta studija ukazuju da je porodična terapija efikasna urješavanju mentalnih teškoća kod djece i adolescenata, kao i urazriješavanju relacijskih poteškoća.

Ciljevi su: obezbjeđivanje visokog nivoa kooperacije roditelja u razrešavanju problema vezano za problematično funkcionisanje djeteta uspostavljanje intergeneracijske hijerarhije i razgraničenje subsistema toplinarazvijanje podržavajućih porodičnih relacijajasna komunikacijajasna porodična pravila, uloge i rutina

Multisistemska terapija uz navedeno je usmjerena i na faktore koje Pripisujemo samom adolescentu i na faktore iz šire socijalne sredine.Ovom sistemu pripadaju sam adolescent, porodica, škola, vršnjaci i širazajednica. Puvača-Hodžić I.

Pozitivan odnos nastavnik- učenik

•Zainteresovanost za probleme djece, poticanje, ohrabrivanje, motiviranje i uvažavanje djece• Principijelni odnos (pravedan i dosljedan u ocjenjivanju) u radu sa djecom• Izražene komunikacijske vještine, demokratski stil rada• Vrstan je sručnjak u svom predmetu• Pregledno, zanimljivo i razumljivo izlaže novu građu • U podučavanju dopušta učenicima da slobodno iskažu svoja mišljenja• Povezanost sa pedagoškom i psihološkom službom kao i drugim profesionalnim institucijama

Puvača-Hodžić I.

Negativna svojstva nastavnika

•Stigmatiziranje djece•Loše poruke•Odbojan i hladan nastavnik•Neindividualiziran pristup u radu sa djecom•Nepravednost i nedosljednost u ocjenjivanju•Disciplinu održava vikom, galamom i kažnjavanjem•Slabo poznavanje predmeta i nekreativna predavanja

Puvača-Hodžić I.

Saradnja u mreži

• Postojanje odgojnih dilema razriješiti konsultacijama sa školskim psihologom i pedagogom• Posjetiti i obratiti se ustanovama za podršku i pomoć porodici KJU “Porodično savjetovalište”• Tražiti pomoć drugih ustanova kao što su CMZ, CSR i sl.• Učešće na predavanjima o roditeljstvu• Aktivno uključivanje u preventivne projekte u psihosocijalnoj mreži

Puvača-Hodžić I.

Puvača-Hodžić I.

HVALA VAM NA

PAŽNJI !!!