pravo-privrednih-društava (prezentacija str 7. - 41 str)

137
PRIVREDNO DRUŠTVO JE SKUP (ZAJEDNICA) DVA ILI VIŠE LICA (pravnih i/ili fizičkih) koja ima pravni status, a čiji je cilj obavljanje registrovane trgovačke djelatnosti pod personalnom ili realnom firmom (zajedničkom).Ova zajednica nastaje udruživanjem određenih uloga (izraženim u dionicama ili udjelima),a cilj njenog nastanka i svrha postojanja je ostvarenje određene dobiti za lica koja su osnovala ili imaju uloge (udjele ili dionice ) u privrednom društvu.Ovu eventualno ostvarenu dobit dijele međusobno prema kriterijumima utvrđenim u ugovoru (ili ponekad odluci) o osnivanju društva. P.D. je u pravilu pravno lice U većini pravnih sistema P.D. je pravno lice •U našem pravu P.D. pravni subjektivitet stiču danom pravosnažnosti rješenja o upisu u registar društava,a taj subjektivitet mogu izgubiti samo brisanjem iz registra •Pravni subjektivitet – svojstvo nekog lica da može biti nosilac,te da može sticati različita prava i obaveze •Svako P.D.u pogledu obima pravnog subjektiviteta ima tkz. posebnu pravnu sposobnost, koja se razlikuje od pravne sposobnosti drugih privrednih subjekata Elementi kroz koje P.D. ispoljava pravnu sposobnost Čvrsta i trajna organizacija •Dopušten cilj osnivanja (nije suprotan pravnom poretku) •Samostalnost u pravnom prometu i odvojenost od subjektiviteta članova društva

Upload: dado

Post on 02-Feb-2016

78 views

Category:

Documents


2 download

DESCRIPTION

pravo privrednih drustava po prezentaciji

TRANSCRIPT

Page 1: Pravo-privrednih-društava (Prezentacija Str 7. - 41 Str)

PRIVREDNO DRUŠTVO JE SKUP (ZAJEDNICA) DVA ILI VIŠE LICA (pravnih i/ili fizičkih) koja ima pravni status, a čiji je cilj obavljanje registrovane trgovačke djelatnosti pod personalnom ili realnom firmom (zajedničkom).Ova zajednica nastaje udruživanjem određenih uloga (izraženim u dionicama ili udjelima),a cilj njenog nastanka i svrha postojanja je ostvarenje određene dobiti za lica koja su osnovala ili imaju uloge (udjele ili dionice ) u privrednom društvu.Ovu eventualno ostvarenu dobit dijele međusobno prema kriterijumima utvrđenim u ugovoru (ili ponekad odluci) o osnivanju društva.

P.D. je u pravilu pravno liceU većini pravnih sistema P.D. je pravno lice •U našem pravu P.D. pravni subjektivitet stiču danom pravosnažnosti rješenja o upisu u registar društava,a taj subjektivitet mogu izgubiti samo brisanjem iz registra •Pravni subjektivitet – svojstvo nekog lica da može biti nosilac,te da može sticati različita prava i obaveze •Svako P.D.u pogledu obima pravnog subjektiviteta ima tkz. posebnu pravnu sposobnost, koja se razlikuje od pravne sposobnosti drugih privrednih subjekata

Elementi kroz koje P.D. ispoljava pravnu sposobnost

Čvrsta i trajna organizacija

•Dopušten cilj osnivanja (nije suprotan pravnom poretku)

•Samostalnost u pravnom prometu i odvojenost od subjektiviteta članova društva

•P.D. ima svoju posebnu imovinu odvojenu od imovine članova

P.D. nastaje udruživanjem kapitala osnivača

Ulaganje kapitala osnov nastanka P.D.

•Minimalni iznos određuje zakon

•Ulog : novac,stvari,prava ( vrijednost uloga mora biti iskazana u novcu)

•Osnivački kapital nije fiksan

Page 2: Pravo-privrednih-društava (Prezentacija Str 7. - 41 Str)

•Ponekad mogu postojati zakonske zabrane i ograničenja upisa i otkupa osnovnog kapitala i fondova društva

P.D. samostalno obavlja registrovanu djelatnost •P.D.u pravnom prometu istupa u svoje ime i za svoj račun,te za obaveze odgovara cjelokupnom svojom imovinom

•Izuzetno može istupati u tuđe ime a za svoj račun (komision) ili u tuđe ime i za tuđi račun (zastupnik)

P.D. je profitna organizacija •Cilj osnivanja P.D. ostvarenje i podjela dobiti

•Dobit dijele članovi društva srazmjerno vrijednosti svojih uloga

•Zabrana tkz. Lavovske klauzule (po kojoj bi određeni član društva učestvovao samo u dobiti,a ne i u pokrivanju gubitaka

P.D. odgovara cjelokupnom svojom imovinom •Odgovornost društva za obaveze prema trećim licima nastupa po proteku roka od petnaest dana od izvršene registracije

•Prije tog roka odgovaraju osnivači svojom imovinom

•Kod društava lica može postojati solidarna odgovornost za imovinske obaveze i društva i osnivača

VRSTE PRIVREDNIH DRUŠTAVA Kriterij uzajamne povezanosti i ličnih odnosa članova društva •DRUŠTVA LICA a)Društvo s neograničenom solidarnom odgovornošću b)Komanditno društvo •DRUŠTVA KAPITALA a)Društvo s ograničenom odgovornošću b)Diooničko društvo

Društva lica

Page 3: Pravo-privrednih-društava (Prezentacija Str 7. - 41 Str)

•Lična povezanost,poznanstvo, povjerenje članova društva

•Dominantni lični elementi –intuitu persone

•Društva lica imaju svoju imovinu,ali i članovi društva svojom imovinom solidarno odgovaraju za obaveze društva.

•Društvo lica ne odgovara za obaveze članova društva

•Članovi društva imaju pravo preče kupovine udjela

Društva kapitala •Odlučujući element nastanka je ulaganje kapitala osnivača,a ne lična povezanost

•Imovina društva odvojena od imovine članova

•Društvo odgovara za svoje obaveze,a članovi ne odgovaraju za obaveze društva (osim do visine svog uloga)

•Članovi društva svoje uloge mogu slobodno prenositi na treća lica

Teorije o pravnoj prirodi privrednih društava 1.Teorija ugovora

2.Teorija institucije

3.Mješovita teorija

Sistemi osnivanja privrednih društava 1.Sistem koncesije – državna dozvola za osnivanje – primjenjuje se vrlo ograničeno u savremenim sistemima

2.Normativni sistem (sistem prijave) – polazna pretpostavka sloboda obavljanja privrednih aktivnosti

3.Sistem zakona ili upravnog akta –osnivanje javnih preduzeće, kompanija,ustanova

Koncesioni sistem •za osnivanje jednog društva, pored zadovoljenja uslova, potrebna i dozvola državnog organa, koje procjenjuje oportunost osnivanja društva.

Danas po našem pravu na ovaj način se osnivaju banke (potrebna dozvola Agencije za bankarstvo), berze (dozvola Komisije za vrijednosne papire), osiguravajuća društva (Ured za nadzor).

Page 4: Pravo-privrednih-društava (Prezentacija Str 7. - 41 Str)

Normativni sistem •ako društvo ispunjava uslove za osnivanje koje propisuje zakon, državni organ (sud ili nadležni upravni organ), po primljenom zahtjevu, će udovoljiti istom i (po pravilu) odobriti osnivanje društva. Ovaj sistem je u pravilu primjenjen u većini savremenih pravnih sistema

Sistem zakona ili upravnog akta •primjenjuje kod osnivanja preduzeća (privrednih subjekata) u javnom sektoru (javna preduzeća), i u oblasti društvenih (nelukrativnih) djelatnosti.

•Osnivački akt državnih organa (država, kanton, grad, općina) može biti zakon ili odluka, kojim se utvrđuje sva bitna pitanja osnivanja i poslovanja privrednih subjekata i ustanova.

INDIVIDUALIZACIJA PRIVREDNIH SUBJEKATA U PRAVNOM PROMETU Elementi za individualizaciju : 1.Ime (firma)

2.Djelatnost

3.Sjedište privrednog subjekta

4.Nacionalna pripadnost (državljanstvo)

5.Jedinstveni identifikacioni broj

Ime (firma) duštva •ime pod kojim privredno društvo posluje. • društva sa personalnom firmom (društva lica - javno trgovačko društvo, komanditno društvo, i individualni trgovac), što znači navođenje imena jednog ili više članova društva i pravnog oblika društva (npr. Hodžić i drugi, d.n.o.), i •društva sa realnom firmom, pod kojom posluju društva kapitala. U ovom slučaju nema imena osnivača ili članova (dioničara), ali obavezno mora stajati (u firmi) oznaka oblika društva (d.o.o. ili d.d.) Obavezni (zakonski) elementi firme - oznaka pod kojom se pobliže označava ime (firma) privrednog društva (npr. Olimpik - turs), -oznaka koja direktno označava djelatnost privrednog društva (cementara), -označavanje sjedišta privrednog društva (uz dodatak adrese),

Page 5: Pravo-privrednih-društava (Prezentacija Str 7. - 41 Str)

-označavanje oblika privrednog društva (d.d., d.o.o., k.d.).

Fakultativni elementi firme •oni koje firma može, ali ne mora sadržavati poput: slika, crteža, skica (npr. Sarajevska pivara 1880).

•Zabranjeni su oni elementi koji su protivni zakonu i javnom moralu, zaštićeni robni i uslužni žigovi drugih pravnih i fizičkih lica, službeni simboli i znakovi, nazivi i znakovi stranih država i međunarodnih organizacija.

Upis firme •Firma privrednog subjekta obavezno se upisuje u sudski ili javni registar privrednih društava. Također, sve promjene firme se moraju registrirati

•Institucija koja vodi registar, po sjedištu firme, (sud ili druga) neće dozvoliti da se u registar upišu dva privredna društva pod istom ili sličnom firmom, koja obavljaju istu ili sličnu djelatnost.

Djelatnost •Svaki privredni subjekt, u pravilu, utvrđuje svoju djelatnost (predmet poslovanja) u osnivačkom aktu slobodno.

•Izuzetak je primjena koncesionog sistema (npr. banke, javno zdravlje, javna sigurnost, ekologija) kada se zahtijeva prethodno odobrenje nadležnog državnog organa.

•Privredni subjekt može započeti obavljanje registrovane djelatnosti

Prekoračenje upisane djelatnosti •Po anglosaksonskoj teoriji (ultra vires) zaključenje pravnih poslova sa trećim subjektima mimo registracije nije dozvoljeno. Takvi pravni poslovi su bez pravnog učinka.

•Po našem Zakonu o privrednim društvima isto kao u pravu Evropske unije, svi pravni poslovi zaključeni izvan registrovane djelatnosti društva pravno su valjani za treća lica, ako su zaključeni od lica koja su svojim položajem, ili na drugi način, ovlaštena za zastupanje i predstavljanje društva, a treće lice je bilo savjesno (nije znalo, niti moralo znati da su poslovi zaključeni mimo registrirane djelatnosti društva).

Sjedište

Page 6: Pravo-privrednih-društava (Prezentacija Str 7. - 41 Str)

•Sjedište privrednog subjekta može se odrediti kao mjesto koje je upisano u registar društava (ili sudski registar), mjesto odakle se upravlja poslovanjem društva, ili mjesto gdje društvo obavlja registrovanu djelatnost.

•Po pravilu sjedište se određuje osnivačkim aktom.

Identifikacijski broj •Identifikacijski broj (matični broj u RS) je jedinstveni broj, koji pravni subjekt, kao porezni obveznik, dobiva od Porezne uprave Federacije BiH.

Imovina privrednih subjekata •Osnovni (osnivački) kapital kod društva kapitala je novčana vrijednost uloga koji članovi (osnivači) moraju uplatiti prilikom osnivanja društva.

•Osnovni kapital društava kapitala (d.d. i d.o.o.) utvrđuje se zakonom.

•Osnovni kapital društava mora biti u cjelosti upisan.

•Osnovni kapital (imovina) ne može biti manji od zakonskog minimuma, koji se utvrđuje osnivačkim aktom i statutom i upisuje u poseban registar.

•Svako povećanje ili smanjenje kapitala mora biti usklađeno sa statutom i provedeno kroz registar. Osnovni kapital kod dioničkog društva (F BiH) iznosi 50.000 KM, a kod društva sa ograničenom odgovornošću (d.o.o.) 2.000 KM. Pojam imovine privrednog subjekta ima šire značenje od pojma osnovnog (osnivačkog) kapitala.

Povećanje osnovnog kapitala privrednog društva •Povećanje osnovnog kapitala privrednog društva prvenstveno se vrši: uplatom novih udjela u novcu, stvarima i pravima, odnosno uslugama kod društava lica, i po osnovu dobiti. Smanjenje osnovnog kapitala može biti prinudno ili dobrovoljno.

•Osnovni kapital je početna imovina društva. Poslovanjem imovina društva se povećava i po pravilu nadmašuje osnivački kapital privrednog društva

Imovina društva

Page 7: Pravo-privrednih-društava (Prezentacija Str 7. - 41 Str)

-je skup imovinskih prava koja pripadaju jednom poslovnom subjektu. Ili, to je skup svih prava i obaveza pravnog subjekta. Ili, imovina je skup subjektivnih prava imovinskog karaktera, koja se mogu izraziti u novcu.

•Imovina obuhvata pravo vlasništva na pokretnim i nepokretnim stvarima, novčana sredstva, vrijednosne papire (obveznice, mjenice, dionice), obligaciona prava, prava industrijske svojine.

Imovinska masa •ukupnost svih ekonomskih dobara koja pripadaju jednom privrednom licu (aktiva i pasiva).

•Po savremenoj pravnoj teoriji samo se aktiva smatra dijelom imovine privrednog subjekta, dok je pasiva teret (obaveza) imovinske mase.

Ekonomski promet predstavlja faktički prijenos stvari koje imaju novčanu vrijednost sa jednog subjekta na drugi, s ciljem ekonomskog iskorištavanja (npr. prijenos prava korištenja, bez prijenosa prava vlasništva).

•Pravni promet podrazumjeva prijenos subjektivnih prava na predmetima imovine sa jednog privrednog društva na drugo.

Pojam poslovnog prava, historijski razvoj, predmet i izvori poslovnog prava

POJAM POSLOVNOG PRAVA

Zakonodavstva niti pravna nauka razvijenih tržišnih zemalja nije mogla dati univerzalni i jedinstven pojam poslovnog prava.

Poslovno pravo je posebna (samostalna) grana prava kako u uporednom tako i u našem pravnom sistemu. Poslovno pravo kao posebna grana prava obuhvata tri vrste pravni normi/pravila: 1. Norme ili pravila kojima je reguliran pravni položaj privrednih subjekata (privrednih društava, finan.instit, osiguravajući društava, javnih kompanija, trgovaca ,samostalnih poduzetnika i dr. pravnih osoba koji se kao privredni subjekti pojavljuju u poslovnom prometu. ( U pravnoj nauci ovo se naziva STATUSNO PRAVO). 2. Pravne norme koji su regulirani pravni poslovi koje obavljaju privredni subjekti u svom medjusobnom poslovanju - privredno pravni poslovi ili poslovi prometa robe i usluga- (U pravnoj nauci –POSLOVNO PRAVO)

Page 8: Pravo-privrednih-društava (Prezentacija Str 7. - 41 Str)

3. Pravne norme kojima se reguliraju međusobni odnosi između privrednih subjekata u oblasti poslovanja na jednoj strani i njihov odnos prema državi i državnim organima na drugoj strani.( U pravnoj nauci zovemo: REGLEMENTARNO PRAVO) • U našoj ranijoj pravnoj tradiciji za pojam ove grane prava koristili su se različiti termini ,koji su u suštini sinonimi za poslovno pravo: privredno pravo i trgovačko pravo.

U naučnim krugovima postavlja se pitanje naziva ove grane prava Razlozi protiv upotrebe naziva “Privredno pravo” su: -Da ovaj termin upućuje da su subjekti privrednog poslovanja samo privredne organizacije, ali ne i fizičke osobe koji profesionalno vrše djelatnost u vidu zanimanja.

-Da ovaj izraz upućuje na dirigovanje države- veliki utjecaj države na pravni status i poslovanje privredni subjekata po osnovu državnog vlasništva.

-Da ovaj izraz upućuje na ograničavanje autonomije volje u privrednom poslovanju planske privrede u odnosu na tržišno poslovanje, gdje vlada princip autonomije volje svi privrednih subjekata.

Razlozi protiv upotrebe naziva “ Trgovačko pravo” su: -Da je to historijski staleško pravo trgovca;

-Da upotreba ovog termina znači prihvaćanje subjektivne teorije o određivanju pojma poslovnih ugovora u koje spadaju samo ugovori osoba koji se smatraju trgovcem, a ne i poslovi osoba koji nemaju status trgovca i ako ti poslovi objektivno spadaju u trgovačko-poslovne transakcije i imaju karakter trgovačkog posla po objektivnom kriteriju.

Pojam trgovine i trgovinskog prava Pojam trgovine u ranijem pravnom sistemu . -U našem ranijem privrednom pravu upotreba termina “Trgovačko pravo” se izbjegavalo jer se polazilo od uskog shvatanja pojma “TRGOVINA” u pozitivnom zakonodavstvu , što znači , da je Trgovina podrazumjelava samo razmjenu roba-kupovina i prodaja roba i trgovinske usluga

-Znači pojam Trgovinsko pravo se odnosilo samo na jednu privrednu granu –TRGOVINU.

Pojam trgovine u zemljama tržišne privrede . U Zemljama tržišne privrede pojam “Trgovina” ima mnog širi značenje u poslovnom pravu nego trgovina u ekonomskom smislu. Trgovinsko ili poslovno pravo po suvremenom shvatanju pod TRGOVINOM podrazumjeva sve privredne odnosno poslovne aktivnosti koje obavljaju poslovni subjekti u oblastima:

Page 9: Pravo-privrednih-društava (Prezentacija Str 7. - 41 Str)

trgovine, transporta, industrije,poljoprivrede ,bankarstva,osiguranja,tržišta vrijednosnih papira, poreznog i mjeničnog prava i dr.

Suvremeno shvatanje poslovnog prava U suvremenom shvatanju poslovno pravo se bavi prvenstveno privrednim transakcijama u poslovnom prometu i pravnim položajem privrednih subjekata. •Smatra se da je upotreba termina”poslovno pravo”adekvatnije, što je suglasno i uporednopravnim sistemima i pravnoj teoriji i saobrazno našim privrednopravnim tendecijama i legislativi, te je ovaj termin sve više zastupljen u pravnoj literaturi i općeprihvaćen naziv za ovu granu prava

•Zbog opširnosti predmeta poslovnog prava,u suvremenom pravnoj teoriji sve je izraženija tedencija specijalizacije poslovnog prava i zbog specifičnosti se iz ove grane prava izdvajaju posebne i samostalne naučne pravne discipline.

Naučne pravne discipline Iz poslovnog prava se izdvajaju mnoge samostalne pravne discipline koje se kao posebne grane prava u BiH, u zemljama u regiji i šire,izučavaju na pravnim ekonomskim, poslovnim i drugim fakultetima u okviru bolonjskog sistema obrazovanja. - Trgovačko pravo odnosno privredno pravo - Pravo industrijskog vlasništva - Pravo osiguranja - Međunarodno poslovno pravo - Bankarsko pravo - Saobraćajno pravo - Berzansko pravo - Mjenično i čekovno pravo - Pravo konkurencije - Kompanijsko pravo - Stečajno pravo - Porezno pravo i dr. Ove naučne discipline se izučavaju kao obvezni ili fakultativni predmeti ovisno od programa svakog fakulteta ponaosob.

HISTORIJKI RAZVOJ POSLOVNOG PRAVA

Page 10: Pravo-privrednih-društava (Prezentacija Str 7. - 41 Str)

- Poslovno pravo kao posebna grana prava povjesno se može posmatrati kroz tri stoljeća/vijeka: stari , srednji i novi vijek ( doba kodifikacije poslovnog prava)

I Stari vijek Poslovno pravo kao posebno pravo nije postojalo zbog nerazvijene trgovine. Tragove poslovnog prava tj. posebnih pravila poslovnog prava nailazimo u tzv. HAMURABIJEVIM ZAKONIKOM iz 2000-te godine prije nove ere, kojim su bili regulirani tadašnji poslovi trgovine: prodaja robe, prijevoza, posredovanja i zajma sa kamatom. Karakteristika razvoja trgovačkog prava u starom vijeku: - Veoma nizak stupanj trgovine i trgovinskih poslova – razlog je ne postojanja trgovačkog prava kao posebne grane prava. -Važeća pravila građanskog prava su zadovoljavale tadašnje potrebe trgovačkog prometa,

- RIMSKO PRAVO nije razvilo posebno poslovno pravo u to vrijeme.

- Javljaju se tragovi prvi pravila poslovnog prava- Hamarubijev Zakonik iz 2000.p.n.e.

•II Srednji vijek – Razvoj trgovačkog prava od 12. st. do 16.st.

•Poslovno pravo kao posebna grana prava pojavilo se tek u srednjem vijeku, razvojem trgovačkih gradova u sjevernoj Italiji, gdje je bio centar evropske trgovine.

-U 12. i 13.vijeku poslovno pravo se javlja kao staleško pravo- IUS MERCATORUM ili pravo trgovca.

-Od strane moćnih trgovaca stvaraju se jake trgovačke organizacije i udruženja , trgovačke korporacije ( ESNAFI, CEHOVI i GILDI) – koji samostalno reguliraju međusobne trgovačke odnose i rješavaju međusobne poslove sporove pred tadašnjim sudovima.

-IUS MERCATORUM u srednjek vijeku je imao čisto staleški karakter jer je bilo pravo trgovca .a trgovačkim poslom se smatrali samo oni poslovi koji su obavljali trgovci kao članovi trgovačkih udruženja -asocijacija (korporacija)

- U Srednjem vijeku na razvoj trgovačkog prava značajno su doprinjeli sljedeći povjesni fakti: - Krstaški ratovi – zbog potrebe osiguranja logistike vojsci- povećena trgovina. - Poznati sajmovi (vašeri) unutar država i sa međunarodnim karakterom iz svih zemalja. - Otkriće Amerike 1492. godine centar svjetske trgovine iz Italije se proširuje na zemlje : Francuska, Španija, Holandija zatim Engleska i itd. •STATUTI pojedinih gradova i asocijacija /udruženja trgovaca( CEHOVI, ESNAFI GILDI) stvorili su zajednička pravila IUS MERCATORUM, kao opće trgovačko pravo i običajna trgovačka pravila koja su odgovarala interesima trgovaca i trgovačkih udruženja koja su se postepeno izuzimali od tada vladjućeg civilnog državnog (Rimskog) prava u Italiji .

Page 11: Pravo-privrednih-društava (Prezentacija Str 7. - 41 Str)

Razvoj trgovačkog prava u novije doba “Novi vijek” period od 17.st. i dalje Karakteriskika razvoja trgovačkog prava u novije doba su: -Ubrzanim razvojem trgovine i internacionalizacijom trgovačkog prava trgovačko pravo gubi staleški karakter te iz “prava trgovca” postaje “pravo trgovine”

-Srednjovjekovno staleško pravo –pravo trgovca je zamjenjeno načelom slobodnog bavljenja trgovinom.

-Dolazi do prva nacionalne kodifikacija poslovnog prava od strane države (Francuske). Izvršena je u drugoj polovini XVII vijeka u Francuskoj kroz 2 ordonanse kralja Luja XIV

1. Ordonansa /Uredba / o suhozemnoj trgovini iz 1673. 2. Ordonansa /Uredba/ o pomorskoj trgovini) iz 1681. Došenjem ovi Uredbi nastaje preokret u razvoju trgovačkog prava tako da: Trgovačko pravo postepeno gubi staleški karakter i postaje pravo trgovine koji iz običajnog prava se pretvara u civilno ozakonjeno pravo ( državno uniformirano pravo). Ovi akti su akti države koji stavljaju van snage Statute gradova i trgovačkih udruženja gdje kodifikovano poslovno pravo važi na u cjeloj državi. Daljna kodifikacija nastavljena je u XIX vijeku donošenjem državnih zakona i to: 1- Prvi moderni trgovački zakonik Francuske” CODE DE COMMERCE iz 1807.-godine Donošenjem ovog Zakona došlo je do odvajanja trgovačkog prava od građanskog prava ( 1804. donesen Francuski građanski zakonik) -.

-Monistički sistem jedinstvenog regulisanja poslovnog i građanskog prava prihvaćaju novije kodifikacije i to: Švicarska: Zakonik o obligacijama iz 1911., Italija: Građanski zakonik iz 1942., SAD: Jednoobrazni trgovački zakonik iz 1962., kao i bivša Jugoslavija – Zakon o obligacionim odnosima iz 1978.

Faze razvoja poslovnog prava -Historijski razvoj poslovnog prava se može svrstati u 3 faze:

(1)Dezintegracija- faza u kojem su stvarana običajna trgovačko pravila – ius mercatorum –opća trgovačko pravo izvan tada državnog civilnog prava,

Page 12: Pravo-privrednih-društava (Prezentacija Str 7. - 41 Str)

kroz pravila i statute trgovačkih udruženja i asocijacija (esnafi i cehovi, gildi) i statute pojedinih trgovačkih gradova, koji su odgovarali interesima tadašnjih trgovaca i trgovačkih udruženja. (2) inkorporacija u ius mercatoria u nacionalne kodifikacije 18. i 19. vijeka Ovdje razlikujemo starije i novije kodifikacije poslovnog prava - Starije kodifikacije poslovnog prava temelje se na dualističkom sistemu ( odvojenost trgovačkih zakona od građanskih, tj. odvojeno reguliranje građanskog i poslovnog prava ) - Novije kodifikacije poslovnog prava usvajaju monistički sistem- što znači jedinstveno regiliranje poslovnog i građanskog prava. (3) ponovne tendencije integracije na regionalnom i internacionalnom planu stvaranje modernog i suvremenoh evropskog i međunarodnog poslovnog prava kroz međunarodne multilateralne i bilateralne konvencije iz onlasti poslovnog prava.

PREDMET POSLOVNOG PRAVA - U pravnoj teoriji nema jedinstvenog stajališta o određivanju predmeta poslovnog prava odnosno pojma trgovačkog posla. -Prema suvremenom shvatanju poslovno pravo nije staleško pravo već “pravo trgovine”koja podrazumjeva mnogo brojne poslovne operacije i pravne radnje posl. subjekata u pravnom prometu.

-U pravnoj nauci se istuču dva različita sistema određivanja pojma trgovačkog posla i to:

1. Sistem prema kome se krug trgovačkih/privrednih poslova određuje samim zakonom- (sistem prihvaćen u najvećem broju evropskih zakonodavstava). -Nedostatak ovog sistem –što zakonodavci u nacionalnim zakonodavstvima polaze od različitih kriterija pri određivanju pojma trgovačkog posla tako da nema jednoobraznog rješenja niti jedinstvenog stajališta. 2. Sistem u kojem se sudu daje mogućnost da odredi i odluči da li je određeni posao trgovački polazeći od općeg pojma trgovine(. Španski trgovački zakon) -Poteškoće i nedostaci ovog sistema je neujednačenost i nepreciznost odluka sudova kod ocjene šta je trgovački posao što otežava poslovanje i neujednačenu sudsku praksu.

Pojam trgovačkog posla Najstariji trgovački zakoni Francuske i Njemačke određuju pojam “trgovačkog posla” Francuski trgovački zakonik iz 1807. (Code de commerce) određuje pojam trgovačog posla na način:

Page 13: Pravo-privrednih-društava (Prezentacija Str 7. - 41 Str)

-Određeni poslovi smatraju se trgovačkim poslom sami po sebi, po svojoj prirodi bez obzira ko ih obavlja u i bez obzira dali se obavljaju često u vidu zanimanja ili pojedinačno , to su : kupovina prehrane i dr.robe radi preprodaje, svi bankarski poslovi, mjenični poslovi i posrednički poslovi .

-Neki poslovi su trgovački poslovi ako se vrše putem pravne osobe i to profesionalno,kao npr. komisioni, prevoznički , agencijski poslovi i dr.

-Sve obligacione transakcije trgovaca i ,veletrgovaca i bankara.

Opći njemački trgovački zakonik iz 1861. određuje trgovačke poslova na dva načina: a) Poslovi koji se smatraju trgovački bez obzira ko ih obavlja , da li je u pitanju trgovac ili ne - Ovi poslovi se nazivaju OBJEKTIVNI ili APSOLUTNI trgovački poslovi. b) Poslovi koji su smatrani trgovačkim samo ako ih obavlja osoba sa statusom trgovca. Ovi poslovi se nazivaju SUBJEKTIVNI ili RELATIVNI . Drugi trgovački njemački Zakonik iz 1897.godine ( kojie je stavio van snage zakon iz 1861. određuje samo na jedan način: - da je trgovački posao samo onaj koji obavlja trgovac u vidu zanimanja. Dakle napušta objektivne ili apslolutne trgovačke poslove. Po uzoru na ovaj zakon donesen je Zakon o obligacionima odnosima (ZOO) iz 1978. koj se primjenjuje i sada u BiH kao zakon BiH po Uredbi sa zakonskom snagom o preuzimanju svih propisa bivše SFRJ kao republički zakoni iz 1992. Godine

Vrste trgovački poslova U pravnoj teoriji razlikujemo dvije vrste trgovačkih poslovi : 1.OBJEKTIVNI ili APSOLUTNI - svi trgovački poslovi u poslovnom prometu bez obzira ko ih obavlja i kakav mu je statut.

2.SUBJEKTIVNI ili RELATIVNI - su samo oni poslovi koji se vrše od strane osoba sa statusom trgovca i koji to obavlja u vidu stalnog zanimanja.

Subjektivni trgovački poslovi se djale na podvrste na: a)Osnovne trgovačke poslove- su oni poslovi čije je obavljanje u vidu zanimanja a svako ko ih obavlja ima status trgovca ( kupoprodaja pokretnih stvari , poslovi osiguranja, bankarski , mjenjački, komisioni , špediterski poslovi, skladištenje itd

Page 14: Pravo-privrednih-društava (Prezentacija Str 7. - 41 Str)

b)Akcesorni ili sporedni poslovi , ovi poslovi se ne obavljaju u vidu profesionalnog zanimanja, nego se izvršavaju u vezi sa obavljanjem osnovnih poslova u obimu svoje redovne djelatnosti ili u okviru registrirane djelatnosti.

Sistemi određivanja predmeta- pojma trgovačkog posla -U nauci poslovnog prava i nacionalnim zakonodavstvima postoje dva glavna sistema određivanja predmeta poslovnog odnosno pojma privrednog (trgovačkog) posla .

a)Objektivni sistem ili sistem francuskog Trgovačkog zakonika iz 1807. Trgovačkim poslovima se smatraju svi poslovi poslovnog prava , nezavisno ko ih vrši i bez obzira na njegov pravni status (trgovac ili netrgovac).

b)Subjektivni sistem ili sistem germanskog prava (novog njemačkog Trgovačkog zakonika iz 1897.), po kome se trgovačkim poslovima smatraju samo poslovi koje obavlja osoba koja ima status trgovca i koja je registrovana za obavljanje trgovačkih poslova.

Predmet poslovnog prava : - svi poslovi i odnosi koji nastaju u poslovnom prometu ; - svi odnosi koji nastaju u toku poslovanja ili su sa njima u funkcionalnoj vezi ( platne transakcije i sl. promet vrijednosnim papirima i sl.) • Predmet poslovnog prava obuhvata : 1. Pravni položaj status privrednih subjekata- ( pravila statusnog prava)

2. međusobne privredno pravne poslove privrednih subjekata (robni i novčani promet) - Pravila ugovornog poslovnog prava 3. Odnos poslovnih subjekata i države - ( pravila reglementarnog prava). Pojam trgovačkog /privrednog prava je uži od pojma poslovnog prava – jer se odnosi na trgovinu odnosno propise koji reguliraju samo trgovinsku djelatnost. Poslovno pravo je šire i obuhvata pravila kojima je regulirano cjelokupno privredno poslovanje.

Određivanje subjekata poslovnog prava Subjekti poslovnog prava su fizičke i pravne osobe -privredna društva ,koja u vidu

Page 15: Pravo-privrednih-društava (Prezentacija Str 7. - 41 Str)

stalnog zanimanja obavljaju određenu privrednu djelatnost (proizvodnja,prodaja i vršenje usluga) koja je registrirana u registar društva. U poslovnom pravu pojam i pravni položaj poslovnog subjekta zavisi od prirode poslova koje subjekat obavlja i da li ga obavlja profesionalnoo ili ne. U pravnoj nauci postoje dva metoda određivanja pojma poslovnih subjekata : 1.objektivni metod – Po ovom sistemu trgovac –posl.subjekat je ona osoba koja se bavi određenim trgovačkim poslom.

- Ovo je objektivni metod jer je trgovina objektivna kategorija pa se njome može svaka osoba baviti koja ispunjava zakonske uvjete. - Primarno po ovoj metodi je pravna priroda trgovačkog posla pa od toga zavisi i pojam trgovačkog subjekta. 1. Subjektivni metod - po ovom, trgovačkim poslom se mogu baviti samo one osobe koje ispunjavaju poptrebne uvjete za obavljenje trgovačkih poslova. Znači subjektivni –njemački metod polazi od osoba /subjekta koji se bavi trgovinskim poslom i da je registriran za obavljanje takvih poslova.

Vrste trgovaca-poslovnih subjekata U uporednom pravu postoje više vrsta - pojmova trgovaca: 1.Trgovac po zanimanju- je osoba koja se trajno i profesionalno bavi zakonom određenim apsolutnim trgovačkim poslovima. Oni obavljaju poslove u vidu stalnog zanimanja u cilju sticanja dobiti. Ovim kategorijama nije potrebna registracija u registru da di dobili status trgovca. Sama činjenica da obavlja određene trgovačke poslove daje mu status trgovca. 2.Trgovac po upisu-je osoba koja ne spada u osnovne trgovačke poslove već obavlja sporedne akcesorne poslove koji su u vezi sa osnovnim trgovačkim poslovima.

Ova kategorija trgovaca se upisuje u registar društva da bi dobili status pravne osobe odnosno trgovačkog subjekta-trgovca. 3.Trgovac po načinu postanka su privredna društva koja nastaju po zakonu propisanom postupku i podliježu obaveznoj registraciji.

4.Mali trgovac- su osobe koji obavljaju trajno određene djelatnosti manjeg obima u vidu stalnog zanimanja.(To su individualni trgovci i smostalne trg. radnje i sl.koji se registriraju u općinskim službama privrede( STR i sl.)

5.Prividni trgovac-su subjekti koji su upisani u javni registar sa trgovačkom firmom iako ne ispunjavaju sve zakonom propisane uvjete za takvo organizovanje i samo registracijom ovih osoba dobijaju status trgovca.

Page 16: Pravo-privrednih-društava (Prezentacija Str 7. - 41 Str)

IZVORI POSLOVNOG PRAVA Pravna teorija poslovnog prava razlikuje : materijalne i formalne izvore poslovnog prava Formalni izvori poslovnog prava – podrazumjevaju se oblici u kojima se pojavljuju pravila koja reguliraju privrednopravne odnose u poslovnom prometu. Formalni izvori poslovnog prava su: ustav, zakon, podzakonski akti, međunarodne multilateralne konvencije, poslovni trgovački običaji, uzanse, opći uslovi poslovanja, formularni ugovori, sudska i arbitražna praksa i pravna nauka. Glavna podjela izvora poslovnog prava je na: a)Opće izvore ili državne koje donose uglavnom državni organi

b)Autonomne izvore čija osnovanost se temelji na autonomnom regulisanju materije poslovnog prava od nedržavnih organa- donose ih Privredne /trgovačke komore i dr. strukovne komore ,trgovačke asocijacije , strukovna udruženja, javno-privatne institucije i sl.

1.Ustav se ne pojavljuje kao neposredan izvor poslovnog prava. Ovaj akt sadrži opće norme kojm se uređuju imovinski odnosi i služe koa osnova za zakosko reguliranje pojedinih pitanja .

Ustavne odredbe se dakle ne primjenjuju direktno u praksu kao izvori poslovnog prava, već samo ustavna načela koja se dalje raealiziraju kroz donošenja odgovarajućih zakona.

2. Zakoni kao izvori poslovnog prava Zakoni su najvažniji i najmnogobrojniji izvori poslovnog prava. U uporednom pravu posebni trgovački zakoni reguliraju specifična pitanja poslovnog prava u odnosu na građanske zakone i kao takvi imaju prednost u odnosu na njih u oblasti trgovačkog prava .

Građansko pravo u odnosu na poslovno pravo smatra se kao opće ,koje regulira odnose između osoba uopće. Pa ako nema pravila poslovnog prava ,kao posebna njih treba tražiti u građanskim zakonim . Među najznačajnijima zakonima u ovoj oblasti su:

-Zakon privrednim društvima

-Zakon o trgovini

-Zakon o stranim ulaganjima,

Page 17: Pravo-privrednih-društava (Prezentacija Str 7. - 41 Str)

-Zakon o zadrugama,

-Zakon o osiguranju imovine i lica,

-Zakon o bankama,

-Zakon o društvima za upravljanje fondovima i o investicionim fondovima,

-Zakon o Registru vrijednosnih papira,

-Zakon o Komisiji za vrijednosne papire i dr.

Svi ovi zakoni u BiH su na entitetskom nivou

Zakon o obligacionim odnosima iz 1978.godine ima poseban značaj kao izvor poslovnog prava koji prvi put na jedinstven način regulira neka pitanja iz oblasti građanskog prava i poslovnog prava po uzoru na suvremeno zakonodavno reguliranje privrednopravnih i obligaciono pravnih pitanja po načelima MONISTIČKOG SISTEMA.

DUALISTIČKI SISTEM -dvojno reguliranje materije poslovnog i građanskog prava . Ovaj sistem je bio zastupljeno u ranijoj kodifikaciji državnog prava gdje su se donosila posebni trgovački zakonici i građanski zakonici.)

Višestrane međunarodne konvencije - ratificirane od strane zakonodavnog organa. kao izvor poslovnog prava su: multilateralna međunarodna konvencija u oblasti transporta željeznicom, morem,međunarodne kupoprodaje mjenica ček itd. Njima se unificira pravno raguulisanje mnogobrojnih instituita iz poslovnog prava. I koji sudovi i dr organi neposredno primjenjuju.

Podzakonski akti (uredbe, pravilnici, uputstva i naredbe) – kao izvor poslovnog prava su najvažniji akti poslje zakona i služe za lakšu primjenu i provedbu te interpretaciju zakona na koje se odnose . To su uglavnom akti vlade- izvršnih organa vlasti . Npr. Uredba o upisu u sudki registar pravnih osoba.

Izvori autonomnog poslovnog prava 1.Običaji kao izvor prava Prema ZOO, učesnici u obligacionim odnosima su dužni da u pravnom prometu postupaju »u skladu sa dobrim poslovnim obicajima«. Osim termina »dobri poslovni obicaji«, ZOO korist i i termin »trgovinski poslovni običaji«, »Dobri poslovni običaji« su pravila poslovne etike. Osnov za primjenu »dobrog poslovnog običaja« je izričita zakonska odredba. »Trgovinski poslovni običaj« je običaj u užem pravno-tehnickom smislu.

Page 18: Pravo-privrednih-društava (Prezentacija Str 7. - 41 Str)

Da bi postao izvor prava, potrebno je da ispuni određene uslove : -mora bit i razuman, izvjestan, notoran i prihvaćen od većine privrednika.

- Trgovinski poslovni običaj se može definisati kao u praksi stvoreno pravilo postupanja koje je u skladu sa pravnim poretkom i moralom, i čija se primjena očekuje jer je ono izvjesno, opće poznato i prihvaćeno od većine privrednika.

Klasifikacija trgovinskih poslovnih običaja Trgovinski poslovni običaji mogu se klasificirati: •1. Na osnovu teritorijalne obuhvatnosti – - opći važe na teritoriju cijele države / teritorijalni nacionalni okvir) - regionalni – važe na teritoriji određene regije ,oblasti kantona i sl. - lokalni vezani su za lokalnu teritoriju –općina, grad, naselja i sl.

•2. Prema strukama u kojima važe - opći (horizontalni) važe u svim privrednim djelatnostima, a - posebni (vertikalni) se primjenjuju samo u pojedinim strukama.

Običaji kao nepisano pravilo se mogu dokazivat i na više nacina i to:

- putem uzansi, ako su kodificirani; - uvjerenjima trgovačkih asocijacija (komore -berze); - putem sudskih odluka; - ponekad i sam zakon upućuje na primjenu običaja, a njihova sadržina predstavlja faktičko pitanje

Uzanse kao izvor prava Uzanse su poslovni običaji sistematizirani u zbornike – pisana dokumenta. Mogu se podijeliti na - opće - važe za sve poslove u privredi

- posebne- važe za pojedine struke odnosno vrste poslova.

U slučaju međusobne kolizije, one uzanse koje dolaze sa užeg područja su načelno jače. Donošenjem ZOO 1978.godine, Opće uzanse su od manjeg značaja, jer je zakon svojevrsna kodifikacija obligacionog odnosno poslovnog prava.

Page 19: Pravo-privrednih-društava (Prezentacija Str 7. - 41 Str)

Prema ZOO, na obligacione odnose se primjenuju uzanse ako su stranke njihovu primjenu ugovorile ili ako iz okolnosti proizilazi da su htjele njihovu primjenu. Uzanse su supsidijaran izvor poslovnog prava i u slučaju suprotnosti uzansi i dispozitivnih normi ZOO, do primjene uzansi može doći samo ako stranke izričito ugovore njihovu primjenu.

Postojeće posebne uzanse se mogu klasificirat i u 3 grupe : 1. Posebne uzanse za promet poljoprivrednim proizvodima;

2. Posebne uzanse koje regulišu poslove vezane za određeno mjesto – tu spadaju Lučke uzanse;

3. Trecu grupu čine :

- Posebne uzanse za promet blokova i ploča od kamena, mermera i granita, - Posebne uzanse o građenju, - Posebne uzanse za ugostiteljstvo, - Posebne uzanse za promet robe na malo i dr.

Opći uslovi poslovanja i formularni ugovori kao izvor prava Opći uslovi poslovanja sadrže pravila i uslove poslovanja koje samostalno donose privredni subjekti i njihove transnacionalne korporacije. Mogu bit i izdati kao -opći uslovi na formularu ugovora (formularni ugovor) ili

-u obliku tipskih ugovora.-tipski ugovori.

U teoriji je sporno da li opći uslovi poslovanja i tipski (formularni) ugovori čine tzv.formularno pravo, mogu li biti izvori poslovnog prava i kakva je njihova pravna priroda. S tim u vezi postoje 3 teorije: 1. Normativna teorija, koja opće uslove upoređuje sa propisima; 2. Ugovorna teorija koja općim uslovima daje karakter ugovora i 3. Mješovita normativno-ugovorna teorija, po kojoj opći uslovi i formularni ugovori sadrže i javnopravne i obligacionopravne elemente.

Page 20: Pravo-privrednih-društava (Prezentacija Str 7. - 41 Str)

Formularni ugovori -Formularni ugovori su ugovori koji su napisani na formularima koje unaprijed sastavljaju privredni subjekti.

Postoje 2 vrste ovih ugovora: tipski i adhezioni. Tipski formularni ugovor je ponuda drugoj strani da zaključi ugovor. Druga ugovorna strana može ugovor prihvatiti u cjelini ili tražiti određene izmjene pojedinih klauzula.

Dakle, moguće je pregovaranje i obezbjeđenje ravnopravnost i ugovornih strana. Adhezioni ugovori ili ugovori po pristupu su takođe jedan od oblika formularnih ugovora.

Ugovor je sačinjen na formularu jedne ugovorne strane i druga ako hoce da ga zaključi mora ponuđeni formular prihvatiti u cjelosti. Nema mogućnosti izmjene niti pregovora u tom pravcu

Sudska i arbitražna praksa •Sudska i arbitražna praksa nije izvor poslovnog prava u pravnom smislu.

•Ona ima samo interpretativni karakter jer odluke viših sudova ne obavezuju niže sudove.

•Temelji se na poštivanju odluka sudova kojima je presuđena pojedina stvar ili na prihvaćanju prijašnjih arbitražnih odluka pri odlučivanju u novim pravnim stvarima.

•U BiH sudska praksa je samo sporedan izvor prava koji može djelovati samo snagom svoje uvjerljivosti. U anglosaksonskim zemljama sudska praksa može biti i temelj za donošenje odluka suda.

•-U kontinentalnim pravnim sistemima, sudska i arbitražna praksa nisu formalni izvor prava, kao u anglosaksonskim pravnim sistemima.

- Anglosaksonski pravni sistem u kojem vlada precedentno pravo. Presedentski sistem važi i danas u američkom i engleskom pravu tako da presuda suda u jednom slučaju služi za sve buduće slučajeve iste pravne problematike.

Pravna nauka kao izvor prava Pravna nauka nije izvor prava jer ona ne stvara pravo.

U pravnoj teorijji ima shvatanja da je i pravna nauka indirektan izvor poslovnog prava.

Page 21: Pravo-privrednih-društava (Prezentacija Str 7. - 41 Str)

Pravna nauka proučava i upoređuje pravne norme domaćeg prava sa normama stranog prava i na osnovu tog saznanja vrši uticaj na zakonodavne i sudske organe u stvaranju odnosno primjeni prava od strane sudova.

Hijerarhija izvora poslovnog prava

-Redoslijed izvora poslovnog prava je slijedeći:

1.ustavi,

2.ratifikovani međunarodni ugovori,

3. zakoni, drugi obavezni opći akti zakonodavnih organa,

4. podzakonski akti upravnih organa općeg karaktera,

5. opći akti poslovnih subjekata,

6. ugovori, običaji, uzanse, građansko pravo i

7. odluke upravnih i sudskih organa.

Zastupanje privrednih subjekata -Zastupanje je pravni odnos na osnovu kojeg fizičko lice (zastupnik) obavlja neku pravnu radnju za zastupanog (privredno društvo, holding, koncern i sl). Ta radnja proizvodi dejstva neposredno za zastupanog, sve dok se zastupnik kreće u granicama svojih ovlaštenja. -Osnov za zastupanje može biti: - zakon, statut ili osnivački akt ( ugovor ili Odluka o osnivanju društva).

- ugovor o zastupanju (punomoćstvu),

- sudsko rješenje kojim se imenuje stečajni ili likvidacioni upravnik.

-Zastupnici poslovnih subjekata tradicionalno se dijele na slobodno i vezano osoblje.

-Slobodno osoblje: čine fizička lica koja na osnovu zakona, sudskog akta ili iz prirode društva imaju ovlaštenja za zastupanje poslovnog subjekta. To su: generalni direktor, predsjednik uprave društva, članovi DSNO (javni drugari), komplementari, te stečajni i likvidacioni upravnik.

Page 22: Pravo-privrednih-društava (Prezentacija Str 7. - 41 Str)

-Vezano osoblje (officers) su lica koje imenuje i razrješava generalni direktor ili predsjednik uprave. Tu spadaju: izvršni direktor i, pomoćnici direktora, punomoćnici, rukovodno osoblje svih rangova.

Funkcija zastupanja i predstavljanja Funkcija zastupanja sastoji se u obavljanju pravnih radnji u ime i za račun privrednog društva u pravnom prometu s trećom osobama ili u postupcima pred sudovima ,upravnim i drugim organima.

Predstavljanje društva podrazumjeva istupanje u ime društva u raznim protokolarnim susretima ,učešće na seminarima ,konferencijama ,marketinškim manifestacijama , sajmovima i sl. sa trećimosobama ali bez stvaranja obaveze. - Razlika funkcije zastupnika i predstavnika društva 1. Zastupnik u ime društva stupa u poslovne odnose i stiče u ime društva određena prava i preuzima obaveze. Predstavnik ne stupa u poslovne odnose sa trećim osobam , tj. ne može zaključivati i poduzimati bilo kakve pravne radnje u ime društva radi sticanja nekih prava društvu i stvarati obaveze društvu koja su imovinskog karaktera funkcije predstavljenja je manifestacionog karaktera 2. Zastupnik se upisuje u sudski registar ( direktor kao zakonski zastupnik)- Predstavnik se ne upisuje 3. Zastupnik ( npr. direktor- kao zakonski zastupnik je istovremeno i predstavnik društva- Predstavnik nije istovremeno i zastupnik)

Vrste privrednih zastupnika U teoriji poslovnog prava razlikujemo : Zakonske i statutarne zastupnike , zastupnici određeni aktom suda ,zastupnici po punomoći (poslovno punomoćstvo ,punomoćstvo po zaposlenju .trgovački putnik i prokura koa oblik trgovačke punomoći. 1.Zakonski zastupnici (ZZ) - osobe čija ovlaštenja za zastupanje se zasnivaju na samom zakonu. To su: generalni direktor ili predsjednik uprave društva kapitala, odnosno članovi društva lica. - Društvo ne može postojati bez zakonskog zastupnika, jer sud neće izvršiti registraciju. - Sadržaj ili obim ovlaštenja zakonskog zastupnika obuhvata dvije funkcije: 1.Funkcije zastupanja i predstavljanja društva -(zaključivanje ugovora i vršenje drugih pravnih poslova i radnji ) u okviru registrirane djelatnosti društva. 2. Poslovodnu funkciju - (uključuje i odgovornost za nezakonit rad društva. -Ovlaštenja zakonskog zastupnika mogu biti ograničena. Ograničenja se obavezno upisuju u registar, jer u suprotnom nemaju dejstvo prema trećim licima.

Page 23: Pravo-privrednih-društava (Prezentacija Str 7. - 41 Str)

Ovlašćenja zakonskih zastupnika mogu biti ograničene i neograničena što se utvrđuje posebnim zakonom ili osnivačkim aktom –statutom društva.

Ograničenja zakonskog zastupnika •U teoriji poslovnog prava su poznata 3 modaliteta ograničenja zakonskog zastupnika koja se u pravilu u poslovnoj praksi kombinuju:

•a) Da je za zaključivanje ugovora potrebna saglasnost određenog državnog organa ili organa društva , koje se može dati prethodno, istovremeno ili naknadno;

•b) kvalitivna ograničena zastupnika znače da određene ugovore bez obzira na vrijednost zastupnik može sklopiti samo uz saglasnost nadležnog organa društva; ( npr. ugovor o kreditu, ugovor o građenju. Licenci i sl. •c) kvantitativna ograničenja, koja se odnose na vrijednost zaključenog ugovora bez obzira na vrstu.( npr. ugovor na vrijednost preko 100.000 KM jer mu je potrebna suglasnost nadležnog organa društva.

• Ograničenja zakonskog zastupnika se obvezno upisuju u sudski ili registar društva u interesu pravne sigurnosti prema trećim osobama u pravnom prometu Ukoliko u javni registar nije upisano nikakvo ograničenje ZZ pravno se smatra da je ZZ bez ograničenja tj. Da može zaključivati sve poslovne ugovore bez obzira na vrstu i visinu vrijednosti ugovora u okviru poslovanja društva.

2. Statutarni zastupniciStatutarni zastupnik je pravno-tehnicki izraz za sve osobe koja su na osnovu statuta ili ugovora o osnivanju društva ovlaštena za zastupanje. - Statutarni zastupnici mogu biti samo zaposlenici društva, s tim što mogu biti iz slobodnog ili vezanog osoblja. Statutarni zastupnici su: - predsjednik nadzornog odbora, - predsjednik društva ili skupštine društva, - razno rukovodno osoblje, sekretar društva, i - rukovodioci pojedinih organizacijskih cjelina -Statutarno zastupništvo i eventualna ograničenja se obavezno upisuju u javni registar društva.

-Pravni učinak/dejstvo stat. zastupništva prema trećim osobama nastaje registracijom i prestaje brisanjem određene osobe iz javnog registra zbog pravne sigurnosti.

Page 24: Pravo-privrednih-društava (Prezentacija Str 7. - 41 Str)

-Statutarni zastupnici postoje uporedno sa zakonskim zastupnicima, ali se međusobno ne isključuju već koordiniraju. U pravnoj teoriji se smatra da određivanjem stat.zastupnika djelimično dolazi do odvajanja zastupničke funkcije od poslovodno operativne funkcije.

3. Zastupnici određeni aktom sudom. “ Sudski zastupnici” -Provođenjem stečajnog postupka privrednih subjekata, sud svojom odlukom imenuje stečajnog upravnika, kao zastupnika stečajnog dužnika u likvidaciji. -Stečajni upravnik, kao zastupnik i poslovodni organ stečajnog dužnika, ima niz ovlašćenja u cilju očuvanja imovine stečajnog dužnika, njenog unovčenja, provođenja mjera obezbjeđenja i utuženja potraživanja stečajnog dužnika uz kontrolu stečajnog sudije. -Situacije kada je stečajnom upravniku potrebna saglasnost stečajnog sudije: 1.Da može raspolagati imovinom stečajnog dužnika

2.Da može dovršiti izvršenje ranije zaključenih ugovora u cilju sprečavanja štete po stečajnog dužnika

3.Da može odustati od dvostrano teretnih ugovora koji nisu izvšni

4.Da može u toku stečajnog postupka zaključivati nove ugovore samo u cilju unovčanja imovine dužnika

4. Poslovno punomoćstvo Poslovni punomoćnik je zaposleno lice koje privredno društvo odnosno individualni trgovac ovlašćuje da u ime zastupanog zaključuje ugovore i druge pravne radnje koji su uobičajeni za poslovnu djelatnost zastupanog. - Ovo punomoćstvo sadrži zakonska ograničenja. Poslovni punomoćnik ne može otuđiti ni opteretiti nekretnine zastupanog, ne može preuzeti mjenične niti obaveze jemstva i ne može uzeti zajam niti voditi spor za zastupanog. Za ovakve radnje poslovni punomoćnik morao bi imati specijalnu punomoć. Osim navedenih, vlastodavac svojom voljom može nametnuti i dodatna ograničenja.

5. Punomoćstvo po zaposlenju Punomoćnik po zaposlenju je pravnotehnički termin za punomoć lica koja u društvima rade na takvim poslovima čije je obavljanje vezano za zaključivanje i izvršenje određenih ugovora (prodavči u prodavnicama, ugostiteljstvo, turizam itd). Da bi jedno lice bilo punomoćnik po zaposlenju, nije potreban poseban ugovor o punomoćstvu.

Page 25: Pravo-privrednih-društava (Prezentacija Str 7. - 41 Str)

6. Trgovački putnik Trgovački putnik je lice koje je u ime društva ovlašteno preduzimati samo one poslove koji se odnose na prodaju robe i koji su navedeni u punomoći. -Ovlaštenje na zaključivanje ugovora mora biti nesumnjivo, u suprotnom se smatra da može samo prikupljati ponude (porudžbine).

-Iako je ovlašten da proda robu, trgovački putnik nije ovlašten da naplati cijenu, niti da proda robu na kredit. Za te radnje mora imati specijalnu punomoć.

- Pored ovlaštenja na prikupljanje ponuda, punomoć trgovačkog putnika standardno sadrži i slijedeća ovlaštenja:

- da prima reklamacije na pravne i materijalne nedostatke isporučene robe; - da prima izjave u vezi sa izvršenjem ugovora zaključenih njegovim posredovanjem; - da u ime vlastodavca preduzima potrebne mjere radi očuvanja njegovih interesa iz tog ugovora.

7 . PUNOMOĆSTVO Punomoćstvo je posebna vrsta voljnog zastupanja koje se ne zasniva na zakonu i statutu društva već se zasniva na pravnom poslu, odnosno ugovoru o punomoćstvu nastalom izjavom voleju zastupanog. Punomoćnici su lica koja na osnovu ugovora o punomoćstvu, u ime i za račun zastupanog, zaključuju ugovore i obavljaju druge pravne radnje. -Za punomoc u poslovnom pravu važe slijedeca pravila : - daje se u pisanoj formi; - punomoćnik može biti pravno ili fizičko lice; -punomoćnik može preduzimati samo one radnje na koje je ovlašten i u granicama ovlaštenja; - ako je dobio opću (generalnu) punomoć, punomoćnik može preduzimati samo poslove koji spadaju u redovno poslovanje društva, iznad toga mora imati posebnu punomoć; - prema zakonu, punomoćnik mora imati posebnu punomoć u slijedećim slučajevima: mjenični poslovi, preuzimanje jemstva i svih vrsta garancija, poravnanje i oprost duga, besplatna cesija, intercesija, zasnivanje realnih tereta na imovini, odlučivanje o arbitraži, te odricanje od tužbenog zahtjeva.

Page 26: Pravo-privrednih-društava (Prezentacija Str 7. - 41 Str)

- statutom može biti predviđeno da je za davanje punomoći potrebna saglasnost organa upravljanja ili zakonskog zastupnika.

Vrste punomoćstva Prema pravilima obligacionog prava postoji više vrsta punomoćstva:

•1) opća (generalna);obuhvaća ovlašćenja punomoćnika na poduzimanju pravnih poslova koja se odnose na redovno poslovanje društa –vlastodavca.

•2) posebna (specijalna)

•3) poslovna punomoć po zaposlenju;

•4) punomoć trgovačkog putnika.

Genaralno punomoćstvo ima dvije vrste ograničenja : 1. Ograničenje koje proizilazi iz pravne prirode općeg punomoćstva - samo one pravne poslove koji su vezani za redovno poslovanje zastupanog ( u okviru reg.djelatnosti), 2. Generalni punomoćnik ne može po samom zakonu otuđivati ili opterećivati nekretnine ,zaključivati ugovore o investicionoj izgradnji , o licenci ,rsapolagaati osnovnim sredstvima , uzimati zajam ) bez odobrenja nadležnog organa. •2) posebna (specijalna) – je vsrta punomoći u kome se izričito punomoćnik ovlašćuje da može u ime i za račun zastupanog zaključivati određene poslove koji imaju poseban ekonomski značaj za društvo, i to:

-Preuzimanje mjenične obvaze;

-Zaključivanje ugovora o licenci

-Zaključivanje poravnanja o izabranom sudu

-Svako odricanje nekog prava zastupanog bez naknade.

•3) poslovna punomoć po zaposlenju;

•4) punomoć trgovačkog putnika.

Prestanak punomoćstva Punomoćstvo može prestati na više načina i to: 1.voljom ugovornih strana i

2.nezavisno od njihove volje u sljedećim slučajevima:

a.- Zaključenjem pravnog posla zbog koji je data punomoć;

Page 27: Pravo-privrednih-društava (Prezentacija Str 7. - 41 Str)

b.- Istekom vremana za koje je punomoć izdata; c.- Opozivom punomoći od zastupanog (vlastodavca), d.- Prestankom pravne osobe kao punomoćnika e.- Otvaranjem stečaja nad punomoćnikom kao pravnom osobom ili nad zastupanim društvom kao pravnim subjektom; f.- Otkazom punomoćnika g.- Smrću punomoćnika ili gubitkom poslovne sposobosti. - Ugovor o punomoćstvu mora biti u pisanoj formi što je bitan konstitutivan uvjet za pravnu valjanost punomoći iz dva raloga: 1.- što može doći do prevare lažnog punomoćnika 2. što je pismena punomoć uvjetovana propisanom frmom.(npr .za prodaju nekretnina ugovor o otuđenju mora biti formalan tako i punomoć mora biti pismena). -Punomoć se može dati poslovnosbosobnoj fizičkoj osobi i pravnoj osobi koja je registrirana za zastupničke poslove.

8. Prokura -Prokura je najširi oblik trgovačke punomoći, čiji su sadržaj i obim ovlaštenja usmjereni na sveukupno poslovanje poslovnog subjekta. -Sadržaj ovlaštenja i ograničenja prokure isključivo su određeni zakonom i on ne zavis i od volje trgovačkog društva , odnosno ne može biti izmijenjen statutom ili ugovorom o osnivanju. -Izvan zakonskih ograničenja, prokurista je neograničen.

-Zakonsko ograničenje odnosi se na:

1. raspolaganje nepokretnom imovinom( prodaja nekretnina društva)

2.opterećivanje nepokretne imovine društva (stavljenje pod hipoteku)

3. Prokura se ne može dati pravnoj osobi

Prokurista ne može vršiti raspolaganje i opterećivanje nepokretne imovine zastupanog, osim ako za to nije izričito i posebno ovlašten.

Bitne karakteristike prokure u uporednom pravu i prema našem domaćem pravu: - Ovlašćenja prokuriste su isklučivo određeni zakonom ;

Page 28: Pravo-privrednih-društava (Prezentacija Str 7. - 41 Str)

- Svako ograničenje prokure protivno zakonu je bez pravnog učinka prema trećim osobama;

Pravila prokure Za davanje prokure važe slijedeća pravila : -prokuru daje generalni direktor , odnosno uprava društva i to u pisanoj

formi; -ne može sadržavati nikakva ograničenja zasnovana na statutu, ugovoru o osnivanju ili odluci organa društva -poslovodstva; -prokura je neprenosiva, upisuje se u sudski registar i javno objavljuje u službenom glasilu. - prokurator (prokurista) može biti samo poslovno sposobno fizičko lice koje je stručno i kod kojeg nepostoji konflikt interesa u odnosu na društvo . -može se dati uposlenoj i neuposlenoj osobi u društvu. •Za prestanak prokure važe opća pravila o prestanku punomoći, uključujući stečaj i likvidaciju principala, kao i opoziv.

•Prestanak se upisuje u sudski registar i javno objavljuje.

Vrste prokure •Razlikuju se 2 vrste prokure:

1.Pojedinačna (samostalna, individualna) i

2.Zajednička (kolektivna).

3.U uporednom pravu moguća je i njihova kombinacija.

Pojedinačna (individualna) prokura postoji kad je data jednom ili više lica, s tim što svaki od prokurista djeluje samostalno i ima puna ovlaštenja koja prokura sadrži po zakonu. - Kad je prokura data dvjema ili više osoba bez oznake da je zajednička uvjek se pretpostavlja da je pojedinačna prokura. Kod zajedničke (kolektivne) prokure, pravni poslovi i radnje su punovažni samo ako postoji saglasna volja svih prokurista . -Mora biti izričito označeno u pismenoj ispravi o davanju prokure da se radi o zajedničkoj prokuri i tako registrovatise u sudu. Dakle, razlika između ove dvije prokure je u načinu vršenja poslova prokuriste i pravnim

Page 29: Pravo-privrednih-društava (Prezentacija Str 7. - 41 Str)

učincima zajedničke prokure.

Imovinska odgovornost PS -Osnov odgovornosti privrednih subjekata može bit : - zakon (zakonska odgovornost)

- ugovor (ugovorna odgovornost)i

- drugi osnovi nastanka obligacija (odgovornost za štetu, delikt, neosnovano bogaćenje , poslovodstvo bez naloga).

-Građanskopravna odgovornost je imovinska odgovornost privrednog subjekta koja obuhvata ugovornu i vanugovornu odgovornost za civilne delikte kojima je prouzrokovana šteta nekom drugom pravnom subjektu. Ugovorna odgovornost je imovinskopravne prirode jer je povređen ugovor na osnovu koga se stiče prava i obaveza za ugovorne strane. ( npr. zbog neizvršavanja ili neurednog izvršavanja ugovornih obveza.) U našem pravu razlikujemo dvije vrste imovinske odgovornosti : 1.Odgovornost PS za sopstvene obveze

2.Odgovornost za obveze drugih subjekata

Odgovornost privrednog subjekta za sopstvene obaveze -Odgovornost poslovnog subjekta za vlastite obaveze zasnovana je na zakonu, ne može se isključiti ili ograničiti autonomnim aktom poslovnog subjekta, a obuhvata cjelokupnu njegovu imovinu. Izuzetno, neki objekt i imovine privrednog subjekta u izvršnom postupku ne mogu bit i predmet individualnog izvršenja , jer se izuzimaju u cilju omogućavanja poslovanja društva. Ovo ne važi za postupak stečaja kao generalnog (općeg) izvršenja, kad se kompletna imovina , bez izuzetka, pretvara u stečajnu masu.

Odgovornost za drugogPostoji nekoliko slučajeva kad poslovni subjekt (društvo, holding) odgovara za obaveze ili radnje drugih lica zbog posebnog pravnog odnosa koji ima sa tim licem. Vrste odgovornosti za drugog Odgovornost za drugog po vrsti može biti

Page 30: Pravo-privrednih-društava (Prezentacija Str 7. - 41 Str)

-solidarna i

- supsidijarna,

Po obimu može biti: -ograničena

- i neograničena.

Ako drugačije nije izričito navedeno u aktu na kome se odgovornost zasniva , zakonska pretpostavka je da se radi o neograničenoj solidarnoj odgovornosti. Solidarna odgovornost znači svi dužnici odgovaraju istovremeno i bezuslovno, s tim da sepotraživanje povjerioca može naplatiti samo jednom. Solidarna odgovornost se ustanovljava zakonomili ugovorom između solidarnih dužnika i upisuje u javni ili sudski registar, kako bi se treća lica moglaupoznati da solidarnost postoji.

•Zakonska solidarna odgovornost postoji kod članova d.n.o. i komplementara u komanditnom društvu.

•Svaki solidarni dužnik može prema povjeriocu isticati objektivne prigovore, kao što su:

- prigovor dospjelosti (da obaveza nije dospjela), -prigovor zastarjelost i,

-prigovor kompenzacije,

-prigovor ništavosti obaveze,

-te prigovor da povjerilac nije izvršio uzajamnu obavezu.

Solidarna odgovornost za drugog ustvari je solidarno jemstvo.

Povjerilac može tražiti izvršenje obaveze od svih solidarnih dužnika , ali za svakog posebno mora izdejstvovati izvršni naslov.

Supsidijarna odgovornost po svojoj pravnoj prirodi je obično jemstvo.

Uspostavlja se ugovorom.

Povjerilac je ovlašten da isplatu svog potraživanja zatraži od jemca samo ako se nije uspio naplatit i od glavnog dužnika.

Odgovornost članova kod društva lica Svaki član odnosno i komplementar u kd za obaveze društva odgovaraju neograničeno solidarno cjelokupnom svojom imovinom.

Page 31: Pravo-privrednih-društava (Prezentacija Str 7. - 41 Str)

Članovi društava kapitala po pravilu ne odgovaraju za obaveze društva. Izuzetno, u slučaju zloupotrebe, dioničar u dd, vlasnik udjela u doo i komanditor u kd će odgovarati za obaveze društva u slijedećim slučajevima: - kada koriste društva za ostvarenje ličnog cilja , koji nije kompatibilan sa ciljem društva; - kad upravljaju imovinom društva kao svojom imovinom; - kad koriste društvo za prevaru ili oštećenje svojih povjerilaca; - kad utiču na smanjenje imovine društva u svoju korist ili u korist trećih lica, ili utiču da društvo preuzme obaveze, za koje znaju ili moraju znati da ih društvo nije u mogućnosti ispuniti. Pored ovoga, komanditor može odgovarati kao komplementar za obaveze društva koje neovlašteno zasnovao u ime društva.

OSTALE ODGOVORNOSTI Odgovornost za drugog kod statusnih promjena i oblika društva zasniva se na zakonu po principu univerzalne sukcesije. (sukcesori preuzimaju sva prava i obaveze prethodnika). -Odgovornost za obaveze kod promjene oblika društva se ne mijenja obzirom da ne dolazi do likvidacije , već samo do promjene oblika postojećeg društva koje zadržava iste članove i imovinu. -Odgovornost kontrolnog za supsidijarno društvo postoji u slučaju da su obaveze supsidijarnog društva nastale izvršenjem obavezujućih instrukcija kontrolnog društva. Odgovornost je neograničena solidarna. -Odgovornost za štetu koju prouzrokuje organ i zaposleni u društvu. Društvo odgovara za štetu koju uzrokuju njegovi organi trećim licima usljed namjere ili krajnje nepažnje.

Statusne promjene privrednog subjekta -Statusne promjene predstavljaju izmjene u ekonomskom i pravnom identitetu subjekata, što ima odraza u pravnom prometu. Ovim promjenama dolazi do stvaranja većih ili manjih subjekata, jer se spajaju odnosno pripajaju, ili se cijepaju imovine postojećih pravnih lica. -Osnovne vrste statusnih promjena su: 1. spajanje 2. pripajanje 3. podjela

Vrste statusnih promjena

Page 32: Pravo-privrednih-društava (Prezentacija Str 7. - 41 Str)

1. Spajanjem dolazi do prestanka 2 ili više društava, od kojih nastaje jedno novo društvo. Bitno je naglasiti da se društva kapitala ne mogu spajati sa društvima lica. Osnovna pitanja koja se pri spajanju postavljaju jesu zaštita članova i zaštita povjerilaca . Na zaštitu članova primjenjiva su pravila o zaštiti manjine – član ili dioničar koji je glasao protiv odluke o spajanju imao bi pravo od društva zahtijevati da otkupi njegov udio po tržišnoj cijeni. Zaštita povjerilaca ostvaruje se tako što je propisano odvojeno upravljanje imovinom spojenih društava, sve do namirenja povjer ilaca ili njihovog obezbjeđenja. 2. Pripajanje je mnogo češće u praksi. Ovdje se jedno ili više društava pripaja nekom drugom društvu. Pripojena društva prestaju postojati, a njihov pravni sljednik je društvo kome su se pripojila. Društva kapitala se ne mogu pripajati društvu lica i obrnuto. Ako dolazi do pripajanja različitih oblika društva (npr.doo se pripaja dd-u), prvenstveno se moraju primijeniti pravila o transformaciji organizacijskih oblika društva. Zaštita dioničara i povjerilaca ostvaruje se na isti način kao kod spajanja. 3. Podjela ili cijepanje je statusna promjena u kojoj od jednog društva nastaje više novih manjih društava. Društvo koje se dijeli prestaje postojati, a nastala društva su njegovi univerzalni sukcesori. Novonastala društva po zakonu odgovaraju neograničeno solidarno za obaveze svog pravnog prethodnika. Pravno je moguće podijeliti svaki oblik društva na 2 ili više novih društava u istom ili drugom obliku.

Prestanak privrednih subjekata -U ekonomskom smislu, prestanak znači da je subjekat prestao obavljati poslovnu djelatnost. U pravnom smislu prestanak označava gubitak pravnog subjektiviteta, bez obzira na to da li je imovina tog subjekta i dalje u funkciji ili ne. Po našem pozitivnom pravu, privredni subjekti mogu prestati: - istekom vremena za koje je društvo osnovano; - statusnom promjenom (spajanje, pripajanje, podjela); - okončanjem stečajnog postupka i postupka redovne likvidacije; - prestankom na osnovu sudske odluke; - odlukom članova, odnosno skupštine društva

Stečaj privrednog subjekta Stečaj je zakonom utvrđeni postupak po kome se imovina prezaduženog poslovnog subjekta (stečajnog dužnika) povjerava posebnim organima , imenovanim od suda, koji unovčavaju imovinu (stečajna masa) radi namirenja njegovih povjerilaca.

Page 33: Pravo-privrednih-društava (Prezentacija Str 7. - 41 Str)

Načela stečajnog postupka su: 1. Načelo ravnopravnosti ( jednakosti) povjerilaca – podrazumijeva njihov ravnopravan i jednak tretman, što isključuje načelo prior tempore potior iure. Svi povjerioci se srazmjerno namiruju iz stečajne mase, po isplatnim redovima. Izuzetak od ovog načela postoji kod razlučnih i izlučnih povjerilaca. 2. Načelo univerzalnosti podrazumijeva da stečajnu masu cini cjelokupna dužnikova imovina, bez obzira na to gdje se nalazi u trenutku otvaranja stečaja. 3. Načelo unovčenja imovine stečajnog dužnika – sva imovina stečajnog dužnika se unovčava putem stečajnog upravnika, po pravilu putem javne prodaje. 4. Načelo ograničenja stečajnog dužnika podrazumijeva nemogućnost raspolaganja imovinom stečajnog dužnika, a u cilju zaštite i održavanja postojeće imovine stečajnog dužnika. Sva dužnikova prava i ovlaštenja se ex lege prenose na organe stečajnog postupka. 5. Načelo atrakcije sastoji se u tome što stečajni sud u svoju nadležnost pr ivlači sve druge sporove koji nastanu u vezi sa stečajnim postupkom, u kojima je dužnik aktivno ili pasivno legitimisan. 6. Načelo ekonomičnosti se ogleda u hitnosti postupka, kao i činjenicama da se ne može tražiti povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja rokova ili ročišta, ne može se podnositi prijedlog za ponavljanje postupka niti izjaviti revizija.

Stečajni postupak Stečajni postupak se pokreće pismenim prijedlogom stečajnog dužnika ili bilo kojeg povjerioca koji ima pravni interes. U slučaju insolventnosti pravnog lica, njegov zakonski zastupnik je ex lege dužan da podnese prijedlog za pokretanje stečajnog postupka u roku od 30 dana od nastupa insolventnosti.

Subjekt i nad čijom imovinom se može pokrenuti stečajni postupak su: a) Svi privrednopravni subjekti sa pravnim subjektivitetom; b) Dužnik pojedinac, tj.član d.n.o. ili komplementar u komanditnom društvu; c) Javnopravni subjekt i (javna preduzeća)

Page 34: Pravo-privrednih-društava (Prezentacija Str 7. - 41 Str)

Razlog za pokretanje stečajnog postupka je insolventnost dužnika. Ona postoji u slijedećim slučajevima: 1. Ako je trajnije nesposoban za plaćanje – smatra se da nesposobnost za plaćanje postoji ako dužnik u periodu od 30 dana neprekidno ne izmiruje svoje dospjele novčane obaveze. Činjenica da dužnik izmiruje neke od obaveza ne znači da je sposoban za plaćanje; 2. Zbog očekivane insolventnost i za buduće obaveze. Iz ovog razloga prijedlog za pokretanje postupka može podnijeti samo stečajni dužnik.

Nadležnost za stečajni postupak -Nadležan je kantonalni sud na čijem području je sjedište stečajnog dužnika. Stečajni postupak vodi sudija pojedinac (stečajni sudija) , koji po službenoj dužnosti provodi sve radnje. Postupak je hitan i dvostepen. -Po žalbi u drugostepenom postupku odlučuje vijeće od trojice sudija. -Zbog kratkih rokova i ekonomičnost i postupanja, u stečajnom postupku nije dopušten povrat u prijašnje stanje, obnova postupka niti izjavljivanje revizije.

Organi stečajnog postupka Organi stečajnog postupka su: 1. Stečajni sudija 2. Privremeni stečajni upravnik 3. Stečajni upravnik 4. Skupština povjerilaca 5. Privremeni odbor povjerilaca 6. Odbor povjerilaca

Stečajni upravnik Stečajni upravnik je organ stečajnog postupka kojeg imenuje stečajni sudija rješenjem o ot varanju stecajnog postupka. Prava i obaveze stečajnog upravnika su: - da stupi u posjed imovine koja čini stečajnu masu, upravlja imovinom i po mogućnost i nastavi poslovanje do izvještajnog ročišta ako to nema štetnih posljedica za povjerioce, te da unovči imovinu stečajnog dužnika u skladu sa odlukom skupštine stečajnih povjerilaca;

Page 35: Pravo-privrednih-društava (Prezentacija Str 7. - 41 Str)

- da na osnovu rješenja o otvaranju stečajnog postupka izuzme važne pokretne stvari i dokumentaciju stečajnog dužnika i da sve to posebno pohrani i sačuva; - da u roku od 45 dana od imenovanja detaljno popiše stečajnu masu i popis preda stečajnom sudiji. - da izvrši popis svih povjerilaca na osnovu dokumentacije stečajnog dužnika; - da vodi poslovne knjige, sačini početni bilans i o tome izvijesti nadležne organe

Skupština povjerilaca -Skupština povjerilaca se sastoji od svih povjerilaca stečajnog dužnika. Prvu skupštinu saziva stečajni sudija odlukom o otvaranju stečajnog postupka. Ostale se sazivaju na zahtjev stečajnog upravnika, odbora povjerilaca ili najmanje 5 povjerilaca koji zajedno predstavljaju najmanje 1/5 prijavljenih potraživanja. Pravo glasa u skupštini povjerilaca imaju povjerioci koji su svoja potraživanja prijavili stečajnom sudu, a koja nije osporio stečajni upravnik ili neko od povjerilaca sa pravom glasa. -Povjerioci nižih isplatnih redova nemaju pravo glasa u skupštini. -Skupštinom rukovodi stečajni sudija.

Odbor povjerilaca -Skupština povjerilaca bira odbor povjerilaca, u kome moraju biti zastupljene sve strukture povjerilaca – oni sa najvišim potraživanjima, oni sa malim potraživanjima, izlučni povjerioci, kao i predstavnik zaposlenika stečajnog dužnika. Odbor se sastoji od neparnog broja povjerilaca, najviše 7. Prvu sjednicu odbora saziva stečajni sudija, a na sjednici se bira predsjednik odbora. Odluke se donose prostom vecinom, a ako su glasovi podijeljeni odlučuje stečajni sudija. Odbor povjerilaca vrši kontrolu rada stečajnog upravnika i ima pravo od njega tražiti podnošenje izvještaja i polaganje računa, a nadležan je i da daje saglasnost za važnije pravne radnje stečajnog upravnika. Ako odbor nije izabran, ove nadležnost i pripadaju skupštini povjerilaca ili stečajnom sudiji.

Pojam stečajne mase Stečajna masa obuhvata cjelokupnu imovinu stečajnog dužnika u vrijeme otvaranja stečajnog postupka , kao i imovinu koju dužnik eventualno stekne tokom postupka. Prije stečajnih povjerilaca, iz stečajne mase se isplaćuju troškovi stečajnog postupka i dugovi stečajne mase. U dugove stečajne mase spadaju obaveze koje nastanu radnjama stečajnog upravnika.

Page 36: Pravo-privrednih-društava (Prezentacija Str 7. - 41 Str)

Isplatni redovi stečajnih povjerilacaStečajni povjerioci rangiraju se u isplatne redove, zavisno od vrste njihovih potraživanja (tražbina). Povjerioci kasnijeg isplatnog reda mogu se isplatiti tek pošto se u cijelosti isplate povjerioci prethodnog isplatnog reda. -Isplata povjerilaca iz slobodnih sredstava stečajne mase vrši se po slijedećem redoslijedu: 1) Prvi isplatni red obuhvata stečajne povjerioce viših isplatnih redova u koje spadaju isplate prije ostalih potrativanja: a) Izmirenje potraživanja koja je za vrijeme privremen uprave zasnovao privremeni stecajni upravnik ili stecajni dutnik uz njegovu saglasnost b) Izmirenje cjelokupnih potraživanja zaposlenih radnika do visine zakonom utvrđene najniže plate, doprinosa po osnovu rada i naknada ukupne štete zbog prijevremenog prestanka radnog odnosa i šteta zbog povreda na radu. Ovo se pravo odnosi samo na radnike koji su ostali u radnom odnosu nakon otvaranja stečaja. c) potraživanja iz trajnih obligacionih odnosa, ako je tako dogovorio privremeni stečajni upravnik. U suprotnom, ta potraživanja spadaju u drugi (opći) isplatni red. 2) Stečajni povjerioci općeg isplatnog reda – ovdje spadaju povjerioci koji imaju osnovan imovinski zahtjev prema stečajnom dužniku u vrijeme otvaranja stečajnog postupka; 3) Stečajni povjerioci nižih isplatnih redova. Ovdje spadaju: a) Kamate na potraživanja stečajnih povjerilaca koje teku od otvaranja stečajnog postupka; b) Troškovi koji su pojedinim stečajnim povjeriocima nastali njihovim učešćem u stečajnom postupku; c) Novčane kazne, prekršajne novčane kazne i naknade imovinske štete; d) Potraživanja koja se odnose na neku besplatnu obavezu stečajnog dužnika; e) Potraživanja koja se odnose na vraćanje zajma.

Izlučni i razlučni povjerioci -Izlučni povjerioci su povjerioci koji imaju izlučno pravo nad određenim stvarima koje su se u trenutku otvaranja stečaja zatekle kod stečajnog dužnika na korištenju po nekom pravnom osnovu. To mogu bit i pokretne i nepokretne stvari. One su ustvar i vlasništvo izlučnih povjerilaca. Novac ne može biti predmet izlučnog zahtjeva. Izlučno pravo se može ostvariti najranije nakon održanog izvještajnog ročišta. Ako je stvar čije se izlučenje traži neophodna za nastavak poslovanja stečajnog dužnika, stečajni upravnik može zahtijevati da se izlučenje odgodi za 90 dana od izvještajnog ročišta, a uz saglasnost stečajnog sudije za još 90 dana. -Razlučni povjerioci. Razlučno pravo je pravo povjerioca čije je obezbijeđeno potraživanje postojalo najkasnije 60 dana prije otvaranja stečajnog postupka. Obezbjeđenje se može

Page 37: Pravo-privrednih-društava (Prezentacija Str 7. - 41 Str)

sastojati u hipoteci, zalogu na pokretnim stvarima ili potraživanjima, te pravu retencije. Iz imovine stečajnog dužnika se formira posebna stečajna masa za namirenje ovih povjerilaca.

Faze stečajnog postupka 1.Prethodni postupak

2.Otvaranje stečajnog postupka

3.Prijavljivanje i ispitivanje tražbina

4.Unovčavanje imovine stečajnog dužnika

5.Namirenje stečajnih povjerilaca diobom stečajne mase

6.Zaključivanje stečajnog postupka

7.Reorganizacija stečajnog dužnika

Prethodni postupak -Prethodni postupak je prva faza koja počinje podnošenjem prijedloga za pokretanje stečajnog postupka. -Cilj prethodnog postupka, koji se pokreće na osnovu valjanog prijedloga, jeste utvrđivanje ekonomsko-finansijskog stanja dužnika, odnosno da li postoje uslovi za otvaranje stečaja, kao i očuvanje buduće stečajne mase. -Primarni zadaci privremenog stečajnog upravnika su da preduzme mjere osiguranja imovine kod osiguravajućeg društva, da ispita da li postoje razlozi za otvaranje stečaja, da li ce imovina stečajnog dužnika moći pokriti troškove postupka i da li se poslovanje stečajnog dužnika može nastavit i bez štetnih posljedica za buduću stečajnu masu. -Na osnovu izvještaja privremenog stečajnog upravnika, stečajni sudija zakazuje ročište radi utvrđivanja da li postoje uslovi za otvaranje stečajnog postupka. Na ročište se pozivaju predlagač, stečajni dužnik, privremeni stečajni upravnik i ako je to potrebno, vještak. -Na osnovu utvrđenih činjenica donosi se rješenje kojim se otvara stečaj ili postupak obustavlja.

Otvaranje stečajnog postupka

Page 38: Pravo-privrednih-društava (Prezentacija Str 7. - 41 Str)

Stečajno vijeće donosi odluku o otvaranju stečaja u formi rješenja koje sadrži: firmu i sjedište stečajnog dužnika, ime stečajnog upravnika i datum i sat otvaranja stečajnog postupka. Rješenjem se povjerioci pozivaju da u roku od 30 dana prijave svoja potraživanja stečajnom sudu i da stečajnog upravnika obavijeste o postojećem ili traženom obezbjeđenju svojih potraživanja. Istovremeno se dužnici stečajnog dužnika pozivaju da izvrše svoje obaveze prema stečajnom dužniku. Rješenje se objavljuje u službenom glasilu entiteta, a dostavlja se predlagaču, stečajnom dužniku i javnom tužiocu. Činjenica otvaranja stečaja se upisuje u javne knjige (sudski registar, zemljišne knjige i registar prava industrijske svojine).

Pravne posljedice stečajnog postupka 1.Prenošenje prava upravljanja i raspolganja na stečajnog upravnika

2.Pravne posljedice na potraživanja stečajnih povjerilaca

3.Razvrgnuće imovinske zajednice i preuzimanje sudskih i arbitražnih sporova

4.Pravne posljedice zabrane prinudnog izvršenja i obezbjeđenja

5.Pravne posljedice na ispunjenje pravnih poslova

6.Pravne posljedice na teretne ugovore zaključene prije otvaranja stečaja

7.Pravne posljedice na mogućnost zaključivanja novih ugovora i jednostrane pravne poslove

8.Pravne posljedice na ugovore o zakupu na nekretninama

9.Pravne posljedice stečaja na ugovore o radu

10.Pravne posljedice na račune i firmu stečajnog dužnika

11.Kompenzacija u stečajnom postupku.

Statusne promjene privrednog subjekta -Statusne promjene predstavljaju izmjene u ekonomskom i pravnom identitetu subjekata, što ima odraza u pravnom prometu. Ovim promjenama dolazi do stvaranja većih ili manjih subjekata, jer se spajaju odnosno pripajaju, ili se cijepaju imovine postojećih pravnih lica. -Osnovne vrste statusnih promjena su: 1. spajanje

Page 39: Pravo-privrednih-društava (Prezentacija Str 7. - 41 Str)

2. pripajanje 3. podjela

Vrste statusnih promjena 1. Spajanjem dolazi do prestanka 2 ili više društava, od kojih nastaje jedno novo društvo. Bitno je naglasiti da se društva kapitala ne mogu spajati sa društvima lica. Osnovna pitanja koja se pri spajanju postavljaju jesu zaštita članova i zaštita povjerilaca . Na zaštitu članova primjenjiva su pravila o zaštiti manjine – član ili dioničar koji je glasao protiv odluke o spajanju imao bi pravo od društva zahtijevati da otkupi njegov udio po tržišnoj cijeni. Zaštita povjerilaca ostvaruje se tako što je propisano odvojeno upravljanje imovinom spojenih društava, sve do namirenja povjer ilaca ili njihovog obezbjeđenja. 2. Pripajanje je mnogo češće u praksi. Ovdje se jedno ili više društava pripaja nekom drugom društvu. Pripojena društva prestaju postojati, a njihov pravni sljednik je društvo kome su se pripojila. Društva kapitala se ne mogu pripajati društvu lica i obrnuto. Ako dolazi do pripajanja različitih oblika društva (npr.doo se pripaja dd-u), prvenstveno se moraju primijeniti pravila o transformaciji organizacijskih oblika društva. Zaštita dioničara i povjerilaca ostvaruje se na isti način kao kod spajanja. 3. Podjela ili cijepanje je statusna promjena u kojoj od jednog društva nastaje više novih manjih društava. Društvo koje se dijeli prestaje postojati, a nastala društva su njegovi univerzalni sukcesori. Novonastala društva po zakonu odgovaraju neograničeno solidarno za obaveze svog pravnog prethodnika. Pravno je moguće podijeliti svaki oblik društva na 2 ili više novih društava u istom ili drugom obliku.

Likvidacija privrednih subjekata

-Likvidacija je način prestanka solventnog poslovnog subjekta po zakonom utvrđenom postupku i usljed postojanja zakonom utvrđenih razloga.

Ti razlozi su slijedeći:

1. ako je rješenjem nadležnog organa poslovnom subjektu izrečena trajna mjera zabrane rada ili obavljanja djelatnosti

2. ako je pravosnažnom sudskom odlukom utvrđena ništavost upisa u sudski registar;

Page 40: Pravo-privrednih-društava (Prezentacija Str 7. - 41 Str)

3. ako je protekao rok na koji je osnovano privredno društvo;

4. zbog provedenih statusnih promjena;

5. kad ne postoje zakonski uslovi za dalje postojanje društva u obliku u kome je registrovano.

-Organi likvidacionog postupka su likvidacioni sudija i likvidator. Pravni položaj i ovlaštenja likvidatora su jednaki pravnom položaju stečajnog upravnika.

-Dioba likvidacione mase. Iz likvidacione mase prvenstveno se isplaćuju troškovi postupka, a zatim srazmjerno potraživanja povjerilaca.

Subjekti poslovnog prava

Sistematizacija subjekata poslovnog prava:

1. Samostalni obrtnik (preduzetnik)

2. Privredna (trgovačka) društva – društva lica, društva lica i kapitala , te društva kapitala;

3. Povezana društva – zavisna i supsidijarna;

4. Finansijske institucije i tržišta kapitala – banke i druge finansijske ogranizacije, osiguravajuća i reosiguravajuća društva, društva za upravljanje fondovima , berze , te fondovi kao institucionalizovani oblici kapitala;

5. Mikrokreditne organizacije i agencije za osiguranje depozita;

6. Javna preduzeća (kompanije);

7. Zadruge, zadružne organizacije i savezi;

8. Privredne komore i poslovna udruženja

9. Ostala pravna lica (neprofitne organizacije) – udruženja građana, fondacije i zadužbine i sl.

Page 41: Pravo-privrednih-društava (Prezentacija Str 7. - 41 Str)

Samostalni poduzetnik - obrtnik

-Samostalni poduzetnik (obrtnik) je fizičko lice koje samostalno i trajno, pod

svojim imenom obavlja dopuštene registrovane djelatnost i u osnovnom i dopunskom zanimanju u cilju postizanja dobiti.

-Pravni položaj obrtnika u našem sistemu je regulisan posebnim Zakonom o obrtu, tako da on ima status posebnog poslovnog subjekta. Individualni poduzetnik može biti domaće fizičko lice koje ispunjava predviđene uslove. U ovoj ulozi se može javiti i stranac koji ima dozvolu federalnog organa, uz primjenu načela uzajamnosti.

Da bi mogao dobiti status obrtnika i obavljati registrovanu djelatnost, individualni poduzetnik mora imat i tzv.obrtnicu, tj. dozvolu za rad koju izdaje nadležni kantonalni odnosno općinski organ.

Uz registrovanu dje latnost, samostalni poduzetnik mote obavljati i druge dje latnost i, pod uslovom da sporedna djelatnost s luti obavljanju registrovane, da njome obrt nik ne ostvaruje više od 25% ukupnog godišnjeg prihoda i da je to prijavio organu koji je izdao obrtnicu.

Za obaveze nastale u pravnom prometu samostalni poduzetnik odgovara cjelokupnom svojom imovinom. Uz njega solidarno odgovaraju i pos lovoDe za štetu koja je trecim lic ima nastala njihovim nezakonitim i protivpravnim poslovanjem.

Uslovi za obavljanje samostalnog poduzetništva

Uslovi za obavljanje samostalnog poduzetništva se mogu podijeliti na formalne i materijalne.

Formalni uslovi su postojanje pismenog zahtjeva i dokaza o postojanju materijalnih uslova.

Materijalni uslovi se mogu podijeliti na opće, dopunske i posebne. U opće spadaju:

-državljanstvo BiH,

-poslovna sposobnost

-nepostojanje zabrane za obavljanje obrtničke djelatnosti

Page 42: Pravo-privrednih-društava (Prezentacija Str 7. - 41 Str)

-nepostojanje neizmirenih obaveza prema državi

Dopunski materijalni uslovi određuju se posebnim propisima za pojedine vrste djelatnosti, a sastoje se od: posjedovanja poslovnog prostora i opreme, te stručne spreme i osposobljenosti obrtnika ili zaposlenog lica.

Prestanak rada individualnog poduzetnika

-Prestanak rada individualnog poduzetnika utvrđuje se rješenjem, a može nastupiti: odjavom, po sili zakona i u drugim zakonom određenim slučajevima.

-Po sili zakona do prestanka može doci u slijedećim slučajevima:

1. smrću ili trajnim gubitkom poslovne sposobnost i poduzetnika, ako nasljednici ne nastave rad;

2. kad prestanu prirodni i drugi uslovi za obavljanje djelatnosti (npr. iscrpljena ruda);

3. ako je izrečena mjera zabrane obavljanja djelatnosti;

4. danom stupanja individualnog poduzetnika na izdržavanje zatvorske kazne duže od 6 mjeseci;

5. ako je utvrđena ništavost upisa u registar.

Društvo sa neograničenom solidarnom odgovornošću (Javno trgovačko društvo)

-Javno trgovačko društvo je poslovni subjekt čiji osnivači za obaveze društva odgovaraju neograničeno solidarno cjelokupnom svojom imovinom. Nastaje ugovorom između najmanje 2 osnivača (fizička ili pravna lica). svi članovi društva imaju jednake uloge i ravnopravno upravljaju društvom s tim što neki član

svoje upravljačko pravo može ugovorom u cjelini ili djelimično prenijeti na jednog ili više drugih članova.

-Osnivanje društva. Kao osnivači se mogu pojavit i svi pravni subjekti – domaća i strana lica, fizička ili pravna. Osnivački akt, a istovremeno i najviši opći akt društva je osnivački ugovor. Zaključuju ga osnivači u pismenoj formi.

Page 43: Pravo-privrednih-društava (Prezentacija Str 7. - 41 Str)

Obavezni element i osnivačkog akta su:

- podaci o osnivačima – imena i adrese, odnosno nazivi i sjedišta;

- odredbe o firmi pod kojima posluje društvo (mora sadržavati ime najmanje jednog člana);

- sjedište društva;

- djelatnost u skladu sa standardnom klasifikacijom djelatnosti (u nekim djelatnostima se ovaj tip društva ne može osnovat i, npr. u bankarskim i poslovima osiguranja).

Pravni odnos između članova društva

1.Osnivački kapital i imovina društva

Minimum osnivačkog kapitala nije propisan. Određuje se osnivačkim ugovorom, a on po pravilu predstavlja zbir jednakih uloga osnivača odnosno članova.

Društvo ima svoju imovinu koja je različita od imovine njegovih članova, a sastoji se od osnivačkih uloga članova i ekonomskih vrijednosti koje društvo stekne svojim poslovanjem.

2.Ulozi članova javnog trgovačkog društva

-Ulozi članova javnog trgovačkog društva mogu biti u novcu, stvarima i pravima, te radu i uslugama.

-Ulozi su po pravilu jednake vrijednost i, ali se ugovorom može utvrdit i i drugačije.

Javno trgovačko društvo se po pravilu osniva simultano, što znači da su osnivači obavezni odjednom unijeti svoje uloge i to prije upisa društva u javni registar. Međutim, federalni zakon omogućava da ulozi ne budu uneseni prije registracije društva, već u roku koji je određen osnivačkim ugovorom. Ako rok nije utvrđen ugovorom, zakonom je propisano da je krajnji rok za uplatu odnosno unošenje uloga 2 mjeseca od dana upisa društva u registar. Osnivačkim ugovorom se mora riješiti i pitanje pravnih posljedica u slučaju da neki od osnivača ne unese ugovoreni ulog u roku.

-Ulozi osnivača po pravilu ulaze u imovinu društva, tj. nad njima prestaje vlasništvo ulagača. Član društva ne može jednostrano smanjiti, povećati nit i povući svoj ulog.

Page 44: Pravo-privrednih-društava (Prezentacija Str 7. - 41 Str)

-Raspolaganje udjelima je pravno moguce, ali je različit režim predviđen za interni i eksterni promet udjela.

-Interni prenos udjela na članove društva je slobodan i može bit i na jednog ili više članova u zavisnosti od toga da li je ugovorom omogućeno da udjeli budu različite vrijednosti.

-Eksterni promet , tj. prenos trećim licima, je ograničen jer članovi društva imaju pravo preče kupovine.

3.Upravljanje javnim trgovackim društvom

-Svaki član ima pravo i obavezu da upravlja društvom u skladu sa ugovorom. Sadržaj, obim i način upravljanja se po pravilu određuje osnivačkim ugovorom.

Može se regulisati da društvom upravlja samo jedan član ili nekoliko članova, a mogu upravljati i svi članovi društva.

-Termin upravljanja društvom odgovara i terminu vođenja poslova društva. Način vođenja poslovanja može bit i organizovan kao pojedinačno ( individualno) i skupno (kolekt ivno) poslovodstvo.

-Individualno poslovodstvo podrazumijeva da je svaki od ovlaštenih članova u mogućnost i sam voditi cjelokupno poslovanje društva.

-Skupno (kolektivno) poslovodstvo podrazumijeva upravljanje i vođenje poslova od strane svih ovlaštenih članova za jedno, tj. za preduzimanje svakog posla potrebna je jednoglasnost tih članova.

-Obzirom da su odredbe o načinu organizovanja poslovodnog organa i izvršenju poslovodne funkcije dispozitivne prirode, mogu se ugovoriti i drugi načini vođenja poslova.

-Po obimu ovlaštenja u vođenju poslovodne funkcije, razlikuju se redovno i vanredno poslovodstvo.

-Redovno se odnosi na uobičajeno poslovanje društva u okvir u registrovane djelatnost i, a vanredno je ono koje prelazi okvire redovnog poslovanja.

Pravo na dobit i pokrivanje gubitaka

Page 45: Pravo-privrednih-društava (Prezentacija Str 7. - 41 Str)

-Članovi javnog trgovačkog društva imaju pravo na dobit i obavezu pokrivanja gubitaka u jednakim iznosima, ako ugovorom nije predviđeno drugačije.

Dobiti gubitak se mogu dijeliti po 2 principa: kapitalnom i personalnom ili kombinacijom jednog i drugog.

-Kapitalni način podrazumijeva da se jedan dio (obično 1/3) ukupne dobiti društva za tekuću poslovnu godinu dijeli na članove društva srazmjerno njihovim udjelima u kapitalu. Po ovom načelu, oni čiji je ulog u radu i uslugama su bez učešća u dobiti.

-Personalni princip se primjenjuje na preostali dio godišnje dobiti, tako što se prvo pokrije eventualni poslovni gubitak društva, pa se ostatak dijeli na sve članove društva u jednakim iznos ima “po glavama”. Bitno je naglasiti da je jednom utvrđeni omjer u raspodjeli dobiti i pokrivanju gubitaka stalan i može se promijeniti samo izmjenom osnivačkog ugovora.

Zabrana konkurencije

Zabrana konkurencije ispoljava se u 2 pravca:

1. zabrana djelatnosti – član javnog trgovackog društva ne može bez izričite saglasnosti ostalih članova voditi izvan društva poslove iz registrovane djelatnosti društva;

2. zabrana članstva – član javnog trgovačkog društva ne može biti član drugog trgovačkog društva u kome je lično odgovoran, tj. ne može bez saglasnosti ostalih članova postati član nekog drugog javnog trgovačkog društva, komplementar u komanditnom društvu, niti samostalni obrtnik.

Institut zabrane konkurencije traje dok postoji društvo, a ugovorom se može i produžiti, ali najduže 2 godine od dana gubitka članstva ili svojstva na koje se zabrana odnosi.

U slučaju povrede odredaba o zabrani konkurencije, društvo ima osnov da traži:

( 1) naknadu štete,

(2) ustupanje poslova kao da su zaključeni za društvo

Page 46: Pravo-privrednih-društava (Prezentacija Str 7. - 41 Str)

(3) prenos ostvarene koristi ili prava iz zaključenih poslova od lica koje je prekršilo zabranu.

Istupanje iz društva i pristupanje društvu

Postoje 3 osnovna načina prestanka članstva u društvu:

a) dobrovoljno – istupanjem ili otkazom člana ako je društvo osnovano na neodređeno vrijeme. Otkazni rok traje najmanje 6 mjeseci i mora isticati posljednjeg dana poslovne godine. Otkaz mora biti pismen, jasan i bezuslovan. Može se opozvati, ali opoziv mora stići prije samog otkaza ili istovremeno sa njim;

b) isključenjem člana iz društva – ovo pitanje u većini prava nije detaljno regulisano, pa se mora uredit i osnivačkim ugovorom;

c) neovisno od volje članova društva – usljed smrti ili gubitka poslovne sposobnosti fizičkog lica, ili stečaja pravnog lica.

4.Pravni odnosi društva i članova prema trećim licima

-Svaki član je ex lege ovlašten za zastupanje društva , ali se osnivačkim ugovorom može regulisati drugačije. Zastupanje javnog trgovačkog društva može biti pojedinačno i skupno. Prezumira se pojedinačno.

-Skupno zastupništvo se ugovorom može regulisati u 2 varijante : kao skupno zastupništvo svih članova društva i kao skupno zastupništvo samo nekih članova, ali najmanje 2.

-Član društva kao ovlašteni zastupnik može preduzimati sve pravne radnje , uključujući i raspolaganje nekretninama. Njegova ovlaštenja se mogu ograničiti ugovorom, s tim što ta ograničenja nemaju dejstvo prema savjesnim trećim licima , već djeluju samo unutar društva.

-Bitno je naglasiti da članovi društva koji su ovlašteni za zastupanje ne mogu preduzimat i pravne radnje kojima bi se mijenjao pravni status d.n.o.

Odgovornost za obaveze društva

Page 47: Pravo-privrednih-društava (Prezentacija Str 7. - 41 Str)

Javno trgovačko društvo, kao pos ovnopravni subjekt odgovara neograničeno za svoje obaveze. Osim toga, za obaveze društva njegovi članovi odgovaraju neograničeno solidarno cjelokupnom svojom imovinom (svojom ali ne i imovinom drugih lica sa kojima živi). Ova odgovornost je zakonska i ne može se isključiti niti ograničiti voljom članova.

Odgovornost člana društva po svojoj pravnoj prirodi je solidarno jemstvo. Povjerilac može zatražiti ispunjenje obaveze od društva kao glavnog dužnika, od člana kao jemca, ili od oba subjekta istovremeno, s tim što povjerilac mora protiv svakog od njih izdejstvovati izvršni naslov.

Član društva koji je istupio iz društva je odgovoran za obaveze društva koje su nastale za vrijeme njegovog članstva. S druge strane, novi član društva će odgovarati i za obaveze društva koje su nastale prije njegovog pristupanja.

Prestanak javnog trgovačkog društva

Opći osnovi za prestanak društva su:

1. Istek vremena na koje je društvo osnovano;

2. Statusne promjene – spajanje, pripajanje, podjela;

3. Stečaj i likvidacija;

4. Odluka suda, na osnovu zahtjeva nadležnog organa ili zainteresiranog lica (ako ne posluje duže od 2 godine ili ako ne postoje zakonski uslovi za njegovo dalje postojanje u obliku u kome je osnovano);

5. Odluka članova društva.

Mogući posebni osnovi za prestanak javnog trgovačkog društva su:

6. Pismeni zahtjev jednog člana društva za istupanje iz društva ili raskid ugovora zaključenog na neodređeno vrijeme, ako ugovorom nije regulisano drugačije;

7. Smrt člana društva, osim ako ugovor omogućava da nasljednik postane član;

8. Prestanak pravnog lica kao člana društva;

9. Gubitak ili prestanak pravne sposobnosti jednog od članova društva ;

Page 48: Pravo-privrednih-društava (Prezentacija Str 7. - 41 Str)

10. Odluka suda o prestanku društva.

Karakteristike komanditnog društva

-Komanditno društvo je tip trgovačkog društva u kome postoje 2 kategorije članova: komplementari ( javni članovi) i komanditori (tajni članovi). Društvo mora imati najmanje 2 člana – jednog komplementara i jednog komanditora, a maksimalan broj članova nije ograničen.

-Članovi društva mogu biti domaća i strana, fizička i pravna lica. Zakon ne propisuje minimalni osnivački kapital.

-Ulozi članova mogu biti u novcu, stvarima i pravima. Ulozi komplementara mogu biti u radu i uslugama, a ulozi komanditora ne.

-Komplementari učestvuju u upravljanju, zastupanju i predstavljanju društva u skladu sa osnivačkim ugovorom. Istovremeno, oni za obaveze društva odgovaraju neograničeno solidarno cjelokupnom svojom imovinom.

-Komanditori ne učestvuju u upravljanju, zastupanju i predstavljanju društva, niti odgovaraju za obaveze društva.

Osnivanje komanditnog društva

Društvo se osniva pismenim ugovorom koji zaključuju osnivači. Ugovor je formalan, a zakonom je određen njegov minimalni sadržaj:

- firma i sjedište;

- imena i adrese odnosno nazivi i sjedišta osnivača;

- određenje koji članovi su komplementari, a koji komanditori;

- vrsta i vrijednost uloga svakog člana;

-djelatnost društva.

Page 49: Pravo-privrednih-društava (Prezentacija Str 7. - 41 Str)

Uz navedene elemente, ugovor treba sadžavati i odredbe o načinu podjele dobiti i pokrivanja gubitaka, načinu upravljanja društvom, prestanku članstva, prometu udjelima i prestanku društva.

Pravni odnosi između članova društva

Osnivački kapital se utvrđuje ugovorom, jer zakon nije propisao minimum osnivačkog kapitala. Svoje uloge osnivači moraju unijeti u ugovorenom roku. Uneseni ulozi postaju imovina društva.

Raspolaganje udjelima komanditnog društva:

Interni prenos udjela među članovima iste kategorije je u principu slobodan. Prenosom između različitih kategorija mijenja se broj komplementara odnosno komanditora.

Eksterni prenos udjela je ograničen kogentnim normama. Za prenos udjela od strane komplementara potrebna je saglasnost svih članova društva – i komplementara i komanditora. Isto važi i za prenos udjela komanditora na treća lica, ali se za komanditore ugovorom može predvidjeti i drugačije. Pravilo je da kod eksternog prometa udjelima, ostali članovi društva imaju pravo preče kupovine.

Upravljanje komanditnim društvom

-Komanditnim društvom upravljaju komplementari – svi, nekoličina ili jedan od njih, što se reguliše ugovorom. Upravljanje se uz saglasnost svih komplementara može povjeriti i trećem licu. Ako društvom upravlja samo jedan ili nekoličina komplementara, za vanredne poslove mora tražiti saglasnost svih ostalih komplementara.

Komanditori ne mogu učestvovati u upravljanju društvom, niti se mogu protiviti odlukama

komplementara u okviru redovnog poslovanja društva. Protivljenje komanditora dopušteno je samo kod odluka u vanrednom poslovanju. Pored ovoga, komanditori imaju pravo uvida u poslovne knjige i isprave društva, te godišnji finansijski izvještaj.

-Učešće u dobiti i snošenju poslovnog rizika komanditnog društva. Ako ugovorom nije drugačije regulisano, dobit među komplementarima se dijeli na jednake dijelove, a dio

Page 50: Pravo-privrednih-društava (Prezentacija Str 7. - 41 Str)

dobiti namijenjen komanditorima se među njima dijeli srazmjerno njihovim ulozima. Ista pravila primjenjiva su i na pokriće gubitaka.

-Zabrana konkurencije odnosi se na komplementare, a ne i na komanditore. Članovi dr uštva mogu osnivačkim ugovorom regulisati i drugačije.

Pravni odnosi prema trećim licima

-Komanditno društvo ex lege zastupa svaki komplementar, ako ugovorom nije predviđeno drugačije. Neki komplementari se mogu isključiti iz zastupanja, što se obavezno upisuje u sudski registar. Komanditori ne mogu zastupati društvo, jer bi to bilo suprotno kogentnim normama. Međutim, nema pravnih prepreka da se komanditorima da posebna punomoć ili trgovačka prokura. Inače, komanditor koji bez ovlaštenja zaključi ugovor u ime društva, odgovara za obaveze iz tako zaključenog ugovora kao komplementar, tj. neograničeno solidarno.

-Za obaveze društva primarno odgovara društvo, a supsidijarno, solidarno i neograničeno komplementari. Komanditori snose rizik samo do visine svog uloga. Izuzetno, postoje slučajevi i kad komanditor može odgovarati za obaveze komanditnog društva i to:

- ako je u firmu upisano ime komanditora;

- ako je komanditor preduzeo akt zastupanja;

- za obaveze koje su za društvo nastale prije upisa u sudski registar, a komanditor je pristao na njih;

Prestanak komanditnog društva

-Prestanak komanditnog društva može nastupiti iz istih razloga kao i prestanak javnog trgovačkog društva, kad je u pitanju promjena statusa komplementara. Što se tiče komanditora, komanditno društvo neće prestati u slučaju prestanka članstva komanditora. Međutim, komanditno društvo može promijeniti oblik prestankom članstva svih komanditora (nastaje d.n.o).

-Komanditno društvo se može transformirat i u komanditno društvo na dionice (akcije).

Page 51: Pravo-privrednih-društava (Prezentacija Str 7. - 41 Str)

Komanditno društvo na dionice

- Komanditno društvo na dionice se može definisati kao poseban oblik društva u kome postoje 2 kategorije članova : komplementari i komanditori-dioničari. Na komplementare se primjenjuju pravila

koja važe i u prostom komanditnom društvu, a na komanditore-dioničare pravila koja važe za dioničko društvo.

-Osnivanje i upravljanje:

Društvo može nastati na 2 načina : osnivanjem, ili promjenom oblika prostog komanditnog društva. Pravilo je da osnivači mogu biti domaća pravna i fizička lica, najmanje 2 – 1 komplementar i 1 komanditor-dionicar.

Ugovor o osnivanju komanditnog društva na dionice obavezno

se sastavlja u pisanoj formi i sadrži elemente koji su određeni za obično komanditno društvo, kao i odredbe o dionicama (vrsta, serija, prava komanditora-dioničara, raspodjela, prenos dionica itd).

Organi upravljanja komanditnog društva

Zbog mješovite pravne prirode kdd, moraju se uskladit i zakonska i ugovorna rješenja kad je u pitanju upravljanje. Po pravilu se u uporednim pravima predviđa donošenje statuta i

skupštine odnosno nadzornog odbora kao organa dioničara ( kako dioničara komanditora, tako i dioničara komplementara). Osim toga, komplementar i u kdd ustvari su uprava (menadžment) društva, koja vodi poslovanje i zastupanje društva.

Raspolaganje udjelima i dionicama kdd. Komplementari svoje udjele mogu prenosit i po istom režimu koji važi u prostom komanditnom društvu. Prenos udjela (dionica) od strane komanditora –dionicara načelno je slobodan.

Učešće u dobiti i snošenju rizika. Komanditori-akcionari po pravilu učestvuju u dobiti po kapitalnom načelu. Komplementari pored kapitalnog načela mogu u dobiti učestvovati i po drugim kriterijima, ako je to predviđeno ugovorom ili statutom. Snošenje rizika je kao i u prostom komanditnom društvu.

Page 52: Pravo-privrednih-društava (Prezentacija Str 7. - 41 Str)

Prestanak komanditnog društva na dionice može nastupiti kao i kod drugih privrednih subjekata: stečajem, odlukom organa upravljanja, statusnim promjenama, protekom vremena, zabranom rada, odlukom suda i sl. Ako u društvu ostane samo jedna kategorija članova, ono bi moralo promijeniti oblik.

Dioničko društvo

-Dioničko društvo je poseban oblik privrednog društva čiji osnovni kapital je unaprijed određeni podijeljen na dionice i koje za obaveze u prometu odgovara cjelokupnom svojom imovinom. Dioničari ne odgovaraju za obaveze društva.

-Dioničko društvo je društvo kapitala. Može ga osnovati jedno ili više domaćih ili stranih, fizičkih ili pravnih lica. Ulozi dioničara ne moraju biti jednaki, izražavaju se u dionicama koje su sastavni dio osnovnog kapitala. Minimalni osnovni kapital je 50.000KM. To je opći minimum, a posebnim zakonima se može propisati drugačije. Za banke npr. taj osnovni kapital je 15 miliona, a za osiguravajuća društva 1 ili 2 miliona, u zavisnosti od toga da li se društvo bavi samo poslovima osiguranja života, ili i drugim poslovima osiguranja odnosno reosiguranjem.

-Osnovni kapital je podijeljen na dionice, čiji nominalni zbir čini osnovnu glavnicu društva.

-Dioničko društvo ima posebne organe upravljanja – skupštinu i nadzorni odbor. Osniva se ugovorom ili odlukom, a pored osnivačkog akta mora imat i i statut kao najviši akt.

Osnivanje dioničkog društva

-Osnivački akt društva je ugovor ili odluka o osnivanju, što zavisi od

broja osnivača. Osnivač je svako lice koje potpiše ugovor o osnivanju i otkupi osnivačke dionice.

-Dioničari koji kupe dionice narednih emisija postaju članovi društva, ali nisu osnivači.

-Postoje 3 opća uslova za osnivanje DD: osnivački akt, osnovna glavnica i upis društva u registar.

Page 53: Pravo-privrednih-društava (Prezentacija Str 7. - 41 Str)

-Načini osnivanja dd su simultani i sukcesivni.

Simultano osnivanje društva

-Simultano osnivanje postoji kad osnivači (maksimalno 40) ili određeni krug kupaca prilikom potpisivanja osnivačkog ugovora preuzmu sve dionice društva koje se osniva, bez upućivanja javnog poziva na upis i uplatu dionica.

-Kod simultanog osnivanja nije potrebna prethodna dozvola Komisije za vrijednosne papire, jer se radi o emisiji dionica putem zatvorene prodaje.

-Prije upisa društva u registar, osnivači su dužni u cjelost i uplatiti osnivački kapital. Zakonom određeni novčani minimum je 50.000KM.

Sukcesivno osnivanje društva

Sukcesivni način osnivanja postoji kad osnivači upuće javni poziv za upis i uplatu dionica, uz prethodno odobrenje Komisije za vrijednosne papire.

- Osnovna glavnica društva konstituira se iz uloga osnivača i lica koja su prihvatila javni poziv. Zakoni redovno traže da osnivači obavezno preuzmu jedan dio dionica, tj. ne mogu se sve osnivačke dionice ponuditi javnoj prodaji.

-Kod sukcesivnog načina osnivanja, osnivači moraju podnijet i zahtjev Komis iji za odobrenje javne ponude dionica.

-Uz zahtjev se prilaže: ugovor o osnivanju društva, prijedlog statuta i prijedlog prospekta sa detaljnim podacima o dionicama budućeg dd. Komisija u roku od 30 dana odnosi rješenje o odobrenju emisije dionica putem javne ponude.

Kvalifikovano osnivanje društva

-U pravnoj teoriji poznato je i tzv.kvalifikovano osnivanje, koje nije poseban način osnivanja, jer i simultani i sukcesivni načini mogu biti kvalifikovani.

Page 54: Pravo-privrednih-društava (Prezentacija Str 7. - 41 Str)

-Kvalifikovano osnivanje društva postoji ako osnivači ugovore da svi ili neki od upisnika umjesto novcem svoje dionice plate ulogom u naturi (nekretnine, mašine, oprema, prava industrijske svojine i sl).

Po Zakonu o preduzećima, na taj način može biti konstituisano najviše ¾ osnovne glavnice.

Osnivačka skupština dioničkog društva

-Osnivačka skupština dioničkog društva obavezno se saziva od strane osnivača, i to u roku od 60 dana od dana prijema rješenja Komisije o uspjelom upisu dionica. Zakazuje se javnim oglasom, sa utvrđenim dnevnim redom i materijalom u koji upisnici dionica moraju imati uvid. Kada je skupština prvi put sazvana, kvorum čine dioničari koji predstavljaju preko 1/2 ukupnog broja dionica sa pravom glasa. Ako nema kvoruma, skupština se ponovo saziva i kvorum čine dioničari koji predstavljaju preko 1/3 ukupnog broja dionica sa pravom glasa.

-Osnivačka skupština usvaja izvještaj o osnivanju društva, usvaja prvi statut društva, bira predsjedavajućeg skupštine, imenuje prve članove nadzornog odbora i potvrđuje vrijednost uloga u stvarima i pravima i utvrđuje broj dionica emitovanih po tom osnovu. Odluke donosi prostom većinom, osim usvajanja statuta za što je potrebna dvotrećinska većina.

Statut dioničkog društva

-Statut je najviši akt dioničkog društva.

Obavezni elementi statuta su:

- firma, sjedište i djelatnost društva;

- iznos osnovnog kapitala, klasa broj i nominalna vrijednost dionica;

- oznaka vrste dionica, kao i to da li su izdate na ime ili na donosioca;

- broj glasova po klasi dionica;

- postupak u slučaju neuplate upisanih dionica;

- način smanjenja i povećanja osnovnog kapitala;

Page 55: Pravo-privrednih-društava (Prezentacija Str 7. - 41 Str)

- podjela dobiti i pokrivanje gubitaka;

- način formiranja i korištenja fonda rezervi;

- način sazivanja skupštine i donošenja odluka;

- sastav, način imenovanja i razrješenja, ovlaštenja nadzornog odbora i uprave društva;

- postupak statusnih promjena i promjene oblika društva

- prestanak društva;

- postupak izmjena i dopuna statuta.

Osnovni kapital dionickog društva

Osnovni kapital dioničkog društva formira se iz uloga i uplate dionica. Minimum je 50.000KM.

Određuje se statutom, pa svaka njegova promjena povlači promjenu statuta. -Minimalni nominalni iznos dionice je 10KM. Ulozi osnivača se mogu sastojati od novca, stvari i prava, a osnovni kapital se iskazuje u novčanoj vrijednosti.

-Cijena dionice nakon emitovanja ne može biti manja od njene nominalne vrijednosti.

-Javna ponuda dionica može se vršiti na 2 načina: po fiksnoj cijeni i na tender. U prvom slučaju cijena je fiskna, a u drugom ona predstavlja minimalnu cijenu po kojoj upisnici daju ponude, a dionica se prodaje po najvišoj ponuđenoj c ijeni po kojoj se mogu prodat i sve dionice.

Povećanje osnovnog kapitala

-Povećanje se vrši na osnovu odluke koju na prijedlog nadzornog odbora donosi skupština dvotrećinskom većinom, obzirom da ono podrazumijeva i izmjenu statuta.

Povećanje se može izvršiti na više načina:

1.emisijom novih dionica,

2.uslovnim povećanjem,

Page 56: Pravo-privrednih-društava (Prezentacija Str 7. - 41 Str)

3.povećanjem iz vlastitih sredstava

4.integrisanim povećanjem.

1. Emisija novih dionica je redovan način povećanja osnovnog kapitala. Moguća je samo ako su sve dionice društva ranijih emisija uplaćene u cjelini. Postojeći dioničari imaju zakonsko pravo preče kupnje. Ono se može odlukom skupštine za pojedinačne emisije isključiti ili ograničiti. Pravilo je da su novi ulozi u novcu.

2. Uslovno povećanje kapitala društva. Pod uslovnim povećanjem kapitala podrazumijeva se konverzija potraživanja u trajne uloge. Naime, uz saglasnost povjerilaca društva, njihova se potraživanja mogu pretvoriti u trajne uloge odnosno dionice, tako da praktično i nema stvarnog povećanja osnovnog kapitala.

3. Povećanje iz vlastitih sredstava se po pravilu može vršiti samo iz rezervnog fonda društva , i samo za iznos iznad zakonske obaveze rezervi od 25% fonda. Odluku donosi skupšt ina dvotrecinskom većinom. U odluci se navodi da li se povećanje vrši srazmjernim povećanjem nominalne vrijednosti dionica ili emisijom novih, besplatnih dionica. Pravni osnov za donošenje odluke o povećanju može biti samo finansijski izvještaj sa izvještajem revizora o pozitivnom poslovanju koji ne može bit i stariji od 3 mjeseca.

4. Integrisano povećanje osnovnog kapitala vrši se emisijom novih dionica u nepovoljnim uslovima zbog poremećaja na tržištu. Cilj ovakve emisije je dodatno prikupljanje novčanih sredstava u uslovima poremecaja na tržištu. Pravilo je da u takvim uslovima prodajna cijena dionica bude niža od njihove nominalne vrijednosti. Razliku između prodajne i nominalne vrijednosti snosi društvo na teret vlastitih sredstava.

Smanjenje osnovnog kapitala društva

Postupak smanjenja osnovnog kapitala provodi se slijedećim redoslijedom:

1. povlačenjem vlastitih dionica;

2. smanjenjem nominalne vrijednosti dionica koje drže dioničari, do minimalnog iznosa od 10KM;

Page 57: Pravo-privrednih-društava (Prezentacija Str 7. - 41 Str)

3. otkupom i povlačenjem ostalih dionica od dioničara;

4. odustajanjem od emisije dionica koje nisu u cjelini plaćene do dana donošenja odluke o smanjenju osnovnog kapitala.

-Smanjenje osnovnog kapitala može biti nominalno i efektivno.

Nominalno smanjenje obuhvata povlačenje vlastitih dionica i smanjenje nominalne vrijednosti svih izdatih dionica.

Efektivno smanjenje, uz isplatu naknade dioničarima obuhvata otkup i povlačenje ostalih dionica (osim vlastitih) , te odustajanje od emisije dionica koje nisu u cjelini plaćene i povlačenje izdatih privremenica.

Dionice i dioničari

Dionica je dugorocni vrijednosni papir koji emit uje dionicko dr uštvo i kojom se

izratava dio osnovnog kapita la društva i pravo clanstva u dionickom društ vu. Svaka dionica glas i na određeni nominalni iznos, koji u našem pravu ne mote bit i manji od 10KM.

Dionice imaju specifične karakteristike:

-Izdavalac može bit i samo registrovano DD ili KDD

- Dionica je pisana isprava (certifikat). Dionice su deponovane, a u pravnom prometu se pojavljuju

samo u obliku elektronskih zapisa kod Registra

-Dionica je korporativni papir koji nosi varijabilni prihod. Dionica je nedje ljiva hartija od vrijednosti. Dionica je zamjenjiva hartija od vrijednosti.

Članska prava i obaveze dioničara

-Članska prava se po pravilu dijele na upravljacka i imovinska.

Upravljacka obuhvataju:

Page 58: Pravo-privrednih-društava (Prezentacija Str 7. - 41 Str)

1. Ucešce u radu skupštine društva (licno ili putem punomocnika);

2. Pravo glasa po principu 1 dionica – 1 glas;

3. Podnošenje zaht jeva za sazivanje skupštine društva;

4. Pravo izmjene dnevnog reda i prijedloga odluke skupšt ine;

5. Uvid u isprave i dokumenta društva o poslovanju;

6. Pravo pobijanja odluka skupštine društva;

7. Pravo ucešca u izboru upravnog/ nadzor nog odbora (aktivno i pasivno);

8. Informisanje o radu i poslovanju dd.

Imovinska prava ukljucuju pravo na dividendu, promet dionicama, pravo prece kupovine pr ilikom emis ije novih dionica, te ucešce u podjeli ostatka stecajne ili likvidacione mase u s lucaju stecaja ili likvidacije.

Klasa dionica

Najpoznatija klasifikacija dionica je na:

1. Obične ili redovne dionice;

2. Prioritetne dionice;

3. Dionice bez prava glasa ili dividendne;

4. Dionice zaposlenih;

5. Vlastite dionice dioničkog društva.

Redovne obične dionice

Page 59: Pravo-privrednih-društava (Prezentacija Str 7. - 41 Str)

Obične (redovne) dionice – common shares su dionice koje nose normalna prava: pravo glasa, pravo na učešće u dividendi i pravo na isplatu dijela ostatka likvidacione odnosno stečajne mase.

-U ovoj klasi mogu postojat i razlike (diferencijacije) na klasu “A” i klasu “B”. Obične dionice klase “A” su bez prava glasa, ali imaocu daju pravo prvenstvene naplate dividende. Obično ih kupuju mali dioničari, koji nisu zainteresirani za upravljanje društvom. Obične dionice klase “B” daju pravo glasa (po pravilu 1 dionica-1glas).

Povlašćene (prioritetne) dionice

-Prioritetne (povlaštene ) dionice sadrte pravo pr ior itetne naplate dividende i srazmjernog dije la ostatka imovine nakon likvidacije ili stecaja, uz ograniceno pravo glasa. Pravo glasa se ne mote ogranic it i u s lucajevima odvojenog izjašnjavanja za svaku klasu dionica u skupšt ini društ va. Naše

pravo ogranicava emisiju povlaštenih dionica, c ija nominalna vrijednost ne mote iznos it i preko 50% osnovnog kapitala dd.

-Zavisno od vrste i obima preferencija postoje preferencijalne kumulativne i nekumulativne dionice,preferencijalne participativne i neparticipativne dionice, preferencijalne konvertibilne, te preferencijalne aukcijske dionice.

Dionice bez prava glasa

-Dionice bez prava glasa daju vlasniku isključivo pravo na naplatu dividende.

-Kako su dionice bez prava glasa, vlasnik ovih dionica ne može učestvovati u upravljanju dioničkim društvom.

Dionice zaposlenih radnika

-Dionice zaposlenih radnika su posebna klasa dionica koju d.d. može emitovati u slučaju uslovnog povećanja osnovnog kapitala. To su besplatne dionice, a sadrže ista prava kao i

Page 60: Pravo-privrednih-društava (Prezentacija Str 7. - 41 Str)

obične dionice osim ako zakon ne propisuje izuzetke. Zbir nominalne vrijednosti svih dionica za zaposlene ne može preći 5% osnovnog kapitala.

-Ove dionice se mogu prenositi samo na druge zaposlene i penzionisane radnike d.d.

-Kad vlasnik izgubi svojstvo zaposlenog zbog smrt i ili prestanka rada, društvo je obavezno otkupiti te dionice jer se one ne mogu prenijet i na “vanjske” dioničare, niti se mogu nasljeđivati.

Vlastite dionice dioničkog društva

-po našem pravu, društvo vlastite dionice može steći na 3 načina: povlačenjem dionica, besplatno i komisionim putem. Pravilo je da dionicko društvo kad stiče vlastite dionice, mora smanjiti osnovni kapital za iznos nominalne vrijednosti vlastitih dionica, ali ne ispod zakonskog minimuma osnovnog kapitala i fonda rezervi.

-Vrijednost vlast it ih dionica ne mote bit i veca od 10% osnovnog kapitala društva. Njihovo sticanje po pravilu podlijete posebnom pravnom retimu – d.d. ne stiče akcionarska prava i dionice moraju biti otuđene u određenom roku.

Lista dioničara

- Lista dioničara je evidencija o dionicama i dioničarima koju vodi Registar vrijednosnih papira. D.D. je obavezno da Registru dostavi podatke o dionicama i dioničarima u roku od 30 dana od dana upisa društva u registar emitenata, te da ga redovno izvještava o promjenama.

- U listu dioničara se upisuju vlasnici dionica koje glase na ime. Upis u listu dioničara je deklarativne prirode , ali samo dioničar koji je upisan u listu može ostvariti prava inkorporirana u dionicu.

Upravljanje dioničkim društvom

- U svijetu danas postoje 3 osnovna sistema upravljanja : angloamerički, njemački i japanski, sa svojim varijantama. Razlike između ovih sistema ogledaju se u strukturi i sastavu organa upravljanja , učešću institucionaliziranih oblika kapitala (prvenstveno banaka), te u odnosu

Page 61: Pravo-privrednih-društava (Prezentacija Str 7. - 41 Str)

sa sitnim dioničarima, a posebno u odnosu između vanjskih i unutrašnjih članova odnosno vlasnika. Struktura

upravljanja dioničkim društvom u FBiH se zasniva na njemačkom modelu, sa 2 nivoa, što znači da postoji upravni i nadzorni odbor.

- Prema važećem zakonu u FBiH, organi d.d. su:

1. Skupština

2. Nadzorni odbor

3. Uprava

4. Odbor za reviziju

Skupština dioničkog društva

-Skupština dioničkog društva je organ dioničara. Ona je najviši organ u društvu. Čine je svi dioničari kao trajni ulagači kapitala, ali pri donošenju odluka glasaju samo imaoci dionica sa pravom glasa.

-Zahtjev za sazivanje skupštine nadzornom odboru mogu podnijeti: dioničar ili grupa dioničara sa više od 10% od ukupnog broja dionica sa pravom glasa, svaki član nadzornog odbora i odbor za reviziju.

-Prema Zakonu o preduzećima, u nadležnosti skupštine su slijedeća pitanja:

1. promjene osnovnog kapitala;

2. emisija novih dionica, obveznica ili drugih vrijednosnih papira;

3. statut, njegove izmjene i dopune;

4. usvajanje godišnjeg finansijskog izvještaja , raspodjela i upotreba dobiti, isplata dividende i pokriće gubitaka;

5. statusne promjene, promjena oblika i prestanak društva;

Page 62: Pravo-privrednih-društava (Prezentacija Str 7. - 41 Str)

6. osnivanje, reorganizacija i likvidacija supsidijarnih društava i odobravanje njihovih statuta;

7. transakcije koje prelaze 1/3 knjigovodstvene vrijednosti ukupne imovine društva;

8. izbor i razrješenje članova nadzornog odbora, kao i lica i organa za revizi ju, te naknade ovim licima;

9. druga bitna pitanja koja po svojoj prirodi spadaju u nadležnost skupštine.

Zaštita manjina u odlučivanju i pobijanju odluka skupštine

Prema našem pravu, zaštita manjine dioničara se ogleda u slijedećem:

1. Dioničar ili grupa sa više od 10% ukupnog broja dionica sa pravom glasa može podnijeti nadzornom odboru zahtjev za sazivanje vanredne skupštine i predložiti dnevni red;

2. Dioničar, odnosno grupa sa najmanje 5% ukupnog broja dionica sa pravom glasa može pismeno predložiti promjenu dnevnog reda i prijedloga odluke skupštine, kao i predložiti člana nadzornog odbora;

3. Svaki dioničar ili manjina dioničara ima pravo da od društva zahtijeva otkup i isplatu njegovih dionica po pravičnoj tržišnoj cijeni, ako se izjasni protiv prijedloga odluke skupštine društva

4. Kvalificirana manjina dioničara od 20% ima pravo zahtijevati vanredno ispitivanje cjelokupnog poslovanja društva za posljednjih 5 godina;

5. Dionička manjina ima pravo na informisanje i uvid u poslovanje društva , te da pokrene sudski postupak za utvrđivanje ništavosti odluke skupštine koja je donesena u suprotnosti sa zakonom ili statutom.

Nadzorni odbor

-Nadzorni odbor je obavezan stručni organ koji bira i razrješava skupština d.d. iz reda zaposlenih i vanjskih članova.

Page 63: Pravo-privrednih-društava (Prezentacija Str 7. - 41 Str)

-Nadzorni odbor izvršava slijedeće poslove:

- nadzor nad poslovanjem društva i radom uprave;

- usvaja izvještaj direktora po polugodišnjem i godišnjem obračunu;

- godišnje podnosi skupštini izvještaje o poslovanju i radu nadzornog odbora i odbora za reviziju, kao i plan poslovanja za narednu godinu;

- imenuje upravu društva;

- predlaže raspodjelu, način upotrebe dobiti i način pokrivanja gubitaka;

- odobrava transakcije u obimu 15-33% knjigovodstvene vrijednost i ukupne imovine društva;

- obrazuje povremene komisije, utvrđuje njihov sastav i zadatke;

- saziva skupštinu društva;

- odobrava emisiju novih dionica postojeće klase u iznosu do 1/3 nominalne vrijednost i postojećih dionica;

- odlučuje o drugim pitanjima u skladu sa statutom.

Uprava dioničkog društva

-Uprava dioničkog društva je poseban organ koji vrši funkciju vođenja operativnog poslovanja društva ili menadžment u užem smislu.

-Uprava organizuje rad i rukovodi poslovanjem društva, zastupa i predstavlja d.d. i odgovara za zakonitost poslovanja.

-Upravu imenuje nadzorni odbor. Ona se sastoji od direktora i izvršnih direktora, zavisno od toga kako je regulisano statutom. Princip je u pravnoj teoriji i zakonodavstvu da je za rad uprave odgovoran direktor d.d, na čiji prijedlog se od strane nadzornog odbora imenuju izvršni direktori i pomoćnici. –Iza svih odluka uprave stoji direktor , bez obzira da li su sa konkretnom odlukom saglasni ostali članovi uprave ili ne. Direktor predsjedava upravom, rukovodi poslovanjem, zastupa i predstavlja d.d. i odgovara za zakonitost rada. Nadzorni odbor ga imenuje na 4 godine, bez ogranicenja broja mandata.

Page 64: Pravo-privrednih-društava (Prezentacija Str 7. - 41 Str)

Prava i obaveze direktora se regulišu ugovorom između njega i nadzornog odbora..

Odbor za reviziju

-Odbor za reviziju je poseban organ stalne unutrašnje kontrole koji se formira u dioničkom društvu. On vrši kontinuiranu finansijsku kontrolu rada i poslovanja d.d.

-Radi se o kolektivnom organu kojeg bira i razrješava skupština d.d. i pod čijim nadzorom se nalazi. U svom radu je nezavisan od uprave i nadzornog odbora. Zakon ne precizira broj i strukturu članova odbora za reviziju, obično je taj broj najmanje 3 lica.

-Članovi odbora za reviziju mogu biti samo fizička lica odgovarajuće stručne osposobljenosti, koja nemaju nikakvu vezu niti finansijski interes u dioničkom društvu (moraju biti vanjski članovi).

-Odbor za reviziju obavezan je vršiti reviziju polugodišnjeg i godišnjeg obračuna i reviziju finansijskog poslovanja d.d., na zahtjev dioničara sa najmanje 10% dionica sa pravom glasa. O tome podnosi pismeni izvještaj skupštini i nadzornom odboru u roku od 8 dana.

Prestanak i likvidacija dionickog društva

Dioničko društvo može prestati:

1.odlukom skupštine,

2.statusnim promjenama,

3.odlukom Komisije za vrijednosne papire i nadležnog suda,

4. stečajem.

-Odluka skupštine o prestanku d.d. mora biti donesena dvotrećinskom većinom, što je jedini uslov za prestanak na ovaj način.

Statusne promjene i promjene oblika dioničkog društva

Page 65: Pravo-privrednih-društava (Prezentacija Str 7. - 41 Str)

-Po našem pravu, dioničko društvo se može spojiti odnosno pripojiti samo sa društvima kapitala, tj. drugim d.d. ili d.o.o.

-D.D. se spaja prenosom imovine na novo društvo, koje u zamjenu za dionice spojenih društava emituje svoje dionice ili udjele (zavisno da li nastaje novo d.d. ili d.o.o.).

-Društvo se pripaja prenosom imovine i obaveza drugom d.d. ili d.o.o., koje emituje svoje dionice ili udjele u zamjenu za dionice pripojenog društva.

-Promjena oblika d.d. moguća je u d.o.o. na osnovu odluke skupštine dioničara donesene dvotrećinskom većinom zastupljenih dionica sa pravom glasa. Dionicari umjesto dionica stiču uloge d.o.o., koji moraju biti u srazmjeri sa njihovim učešćem u osnovnom kapitalu bivšeg d.d.

-Promjenom oblika se ne provodi postupak likvidacije i društvo ne mijenja pravni i ekonomski subjektivitet prema trećim licima.

Društvo sa ograničenom odgovornošću

-Društvo sa ograničenom odgovornošću je poseban oblik privrednog društva sa pravnim subjektivitetom, koji mogu osnovati 1 ili više f izičkih ili pravnih lica koja ulažući sredstva u osnivački kapital društva stiču udjele i ne odgovaraju za obaveze društva.

Karakteristike:

a) Minimalni iznos osnivačkog kapitala u novcu je 2.000 KM. Vrijednost pojedinačnog uloga ne može biti manja od 100KM. Ulozi mogu biti u novcu, stvarima i pravima.

b) Društvo ima status pravnog lica koji stiče registracijom. Može se osnovati za obavljanje bilo koje privredne djelatnosti;

c) Za svoje obaveze društvo odgovara cjelokupnom svojom imovinom. Članovi društva ne odgovaraju za obaveze društva;

d) Pored ugovora o osnivanju, D.O.O. obavezno ima statut, kao najviši organizaciono-pravni akt koji se deponuje kod registracionog suda;

e) Firma obavezno sadrži skraćenicu d.o.o. i jedinstveni identifikacioni broj.

Page 66: Pravo-privrednih-društava (Prezentacija Str 7. - 41 Str)

Osnivanje D.O.O.

-Za osnivanje općeg tipa D.O.O. važi normativni sistem. Uslovi za osnivanje društva su osnivački akt, uplata osnovne glavnice i upis društva u registar.

-Društvo mogu osnovati jedan ili više osnivača, koji mogu biti domaća i strana fizička i pravna lica. Osnivanje je simultano, jer se minimalni

osnivački ulog mora u cjelosti uplatiti prije registracije društva.

-Osnivački akt je ugovor ili odluka. Mora biti u pismenoj formi i potpisan od strane osnivača.

Osnovni kapital društva sa ograničenom odgovornošću

Minimum novčanog kapitala je 2000 KM, a minimalni pojedinačni ulog 100KM. Pored novca, ulozi mogu bi ti u stvarima i pravima.

-Minimalni novčani ulog, kao i ulozi u stvarima i pravima u cjelini, moraju biti uneseni u imovinu društva do dana podnošenja zahtjeva za registraciju.

-Osnovni kapital je promjenjiva kategorija.

-Povećanje se može vršiti na 3 načina: uplatom novih uloga članova, sticanjem novih udjela na osnovu novih uloga članova i povećanjem nominalne vrijednost i postojećih uloga.

-Smanjenje osnovnog kapitala može biti dobrovoljno i prinudno. Dobrovoljno se vrši u cilju svođenja osnovnog kapitala na nivo koji će članovima društva donijeti očekivanu dobit, a prinudno je posljedica lošeg poslovanja društva.

Statut društva sa ograničenom odgovornošću

-Statut je obavezan akt društva. Društvo se može registrovati i bez statuta, ali se on mora kod registracionog suda deponovati u roku od 60 dana od dana registracije.

-Statut društva sa ograničenom odgovornošću mora biti u skladu sa osnivačkim aktom društva, jer se statutom kasnije detaljnije uređuju sva pitanja vezana za rad i funkcionisanje društva kao poslovnog subjekta.

Page 67: Pravo-privrednih-društava (Prezentacija Str 7. - 41 Str)

-Statut sadrži obavezne i fakultativne elemente.

Prava i obaveze društva sa ogranicenom odgovornošću

Članovi privrednih društava imaju dvije vrste prava:

1.Imovinska prava

2. Upravljačka prava ili članska prava u privrednim društvima

Imovinska prava članova društva

-Imovinska prava članova društva obuhvataju pravo na udio u društvu i pravo na učešće u dobiti.

-Udio predstavlja skup svih prava koja pripadaju članu d.o.o. Stiče se na osnovu uloga u osnovni kapital.

-Mada se ne može izraziti u dionicama, udio članu da je pravo na učešće u raspodjeli dobit i, pravo upravljanja društvom i pravo učešća u podjeli imovine preostale nakon provedenog stečaja ili likvidacije društva.

-Udjeli članova društva mogu se prenositi isključivo ugovorom ili aktom suda o nasljeđivanju.

Sticanje udjela od strane društva i njegovo zalaganje

Društvo može steći i isplatiti vlastite udjele teretnim pravnim poslom samo iz imovine koja prelazi osnovni kapital društva ( iz slobodnih rezervi).

Vlastiti udio pravno ne prestaje i zadržava svoju samostalnost. Jedina posljedica je prestanak vlasništva prethodnika, odnosno prestanak njegovog članstva u društvu.

-Kako društvo ne može biti samo sebi član, prava i obaveze iz tog udjela miruju za vrijeme dok je on u vlasništvu društva. Prenosom na članove društva ili treća lica, ponovo se aktiviraju sva prava i obaveze koji proizilaze iz tog udjela.

Page 68: Pravo-privrednih-društava (Prezentacija Str 7. - 41 Str)

-Bitno je naglasiti razliku između sticanja vlastitih udjela i amortizacije udjela. Amortizacija za posljedicu ima poništenje udjela i prestanak svih prava i obaveza u vezi s tim, što nije slučaj kod vlastitih udjela.

Zalaganje udjela društva i članova

D.O.O. može i zalagati vlastite udjele, ali uz slijedeća ograničenja:

- da se ne smije umanjiti imovina, odnosno osnovni kapital društva;

- da vrijednost uloga u cjelosti mora obezbijediti potraživanje društva u svakom pojedinačnom slučaju;

- da ukupna vr ijednost založenih udjela ne smije premašiti polovinu iznosa osnovnog kapitala.

Pored toga, svaki član društva može svoj udio dati u zalog.

Nasljeđivanje udjela članova društva

-Udjeli članova d.o.o. se mogu nasljeđivati i to pravo se ne može ograničiti ugovorom niti statutom.

-Mada je udio jedna cjelina , on je ipak djeljiv, za razliku od dionice koja je apsolutno nedjeljiva. Naime, u praksi je moguće (najčešće nasljeđivanjem) da više lica postanu suvlasnici jednog udjela.

-Zbog toga je zakonom omogućena podjela udjela na idealne dijelove , tako da svaki suvlasnik može tražiti diobu udjela u više samostalnih udjela, koji ne mogu biti manji od 100KM.

-Djeljivost udjela se može osnivačkim ugovorom ili statutom isključiti ili ograničiti.

Prenos udjela članova d.o.o.

-U principu je prenos udjela slobodan, uz mogućnost uvođenja specifičnih

Page 69: Pravo-privrednih-društava (Prezentacija Str 7. - 41 Str)

ogranicenja, po pravilu osnivačkim ugovorom.

-Interni prenos udjela načelno je slobodan. Izuzetak predstavlja prenos udjela za koje je vezana ugovorna obaveza dodatne činidbe (imovinske ili lične) u korist društva.

-Eksterni prenos je ograničen i formaliziran. Pravo preče kupovine imaju svi članovi d.o.o. pod jednakim uslovima, ako prihvate pismenu ponudu za kupovinu udjela i ugovor zaključe u roku od 30 dana. U suprotnom, vlasnik može svoj udio u razumnom roku prodati trećim licima, pod uslovima koji ne

mogu biti povoljniji od uslova iz ponude.

-Ako je po ugovoru potrebna saglasnost društva za prenos udjela na treće lice, a društvo odbije dati tu saglasnost ili se ne izjašnjava po zahtjevu člana društva, član može tužbom kod suda zahtijevati dozvolu za namjeravani prenos udjela trećim licima.

Knjiga udjela članova društva

Knjiga udjela članova društva je registar suvlasničkih udjela u društvu. To je evidencija članova i njihovih udjela koja mora biti uspostavljena u roku od 8 dana od dana registracije društva.

-Knjiga udjela mora sadržavati: imena i adrese članova društva (nazive i sjedišta), vrstu i iznos ugovorenog uloga i uplaćeni iznos, te posebna prava i obaveze vezane za udio.

-Svaki akt sa podacima iz knjige koji je izdat savjesnim trećim licima smatra se tačnim.

Pravo na dobit (dividendu)

Dobit društva utvrđuje se godišnjim bilansom, tako da se prvo podmiruju obaveze društva (fiskalne i druge), a ostatak se dijeli između članova društva srazmjerno udjelima, ako drugačije nije regulisano osnivačkim ugovorom.

Pravo na dio dobiti je samostalno imovinsko pravo sa kojim svaki član društva može raspolagati. Ovo pravo, bez istovremenog prenosa ili drugog raspolaganja udjelom, je prenosivo i može se naslijediti,

može se davati u zalog i na uživanje (usus), a podobno je i za kompenzaciju.

Page 70: Pravo-privrednih-društava (Prezentacija Str 7. - 41 Str)

Upravljačka prava članova d.o.o.

1.Pravo upravljanja i pravo glasa u organima upravljanja društva

Pravo upravljanja članovi d.o.o. ostvaruju na skupštini d.o.o. Radi se o pravu, a ne o obavezi učešća u radu skupštine.

U skupštini društva se odlučuje “po kapitalu” , a ne “po glavama”.

Ukupan iznos osnovnog kapitala predstavljen je u skupštini d.o.o. sa 100 glasova, a svaki član društva ima onaj broj glasova koji je srazmjeran njegovom udjelu u osnovnom kapitalu.

2.Pravo informisanja

Svaki član društva ima pravo biti informisan o radu društva i njegovih organa, što se posebno odnosi na godišnji obračun, izvještaje revizora i uvid u poslovne knjige. Ovo pravo član može ostvarivati lično ili angažovanjem eksperata.

3.Pravo pobijanja odluka društva

Svaki član skupštine društva može pobijati odluku skupštine podnošenjem tužbe nadležnom registarskom sudu u prekluzivnom roku od 30 dana od dana donošenja pobijane odluke. Osnov za pobijanje je povreda materijalnih ili procesnih propisa iz zakona ili statuta. Presuda djeluje ex tunc.

4.Pravo na istupanje člana društva

Svaki član ima pravo istupiti iz društva, a može biti i isključen kad se ispune uslovi predviđeni zaknom, ugovorom odnosno statutom društva, te na osnovu odluke suda.

Bez obzira na uslove iz ugovora ili statuta, član može svoje pravo istupanja iz društva ostvariti tužbom kod suda.

Što se tiče isključenja člana društva, razlozi mogu biti zloupotrebe, prekoračenje ovlaštenja ili neizvršavanje obaveza prema društvu ( zakonskih, ugovornih ili statutarnih).

Page 71: Pravo-privrednih-društava (Prezentacija Str 7. - 41 Str)

5.Pravne posljedice zbog istupanja i isključenja člana društva -Istupanjem i isključenjem člana d.o.o. prestaje njegovo članstvo i sva lična prava i obaveze koja iz toga proizilaze. Svaki član koji je istupio,odnosno isključen, ima pravo da mu se nadoknadi tržišna vrijednost njegovog udjela.

-Ako je ulog bio u stvarima ili pravima datim samo na korištenje društvu, isključeni član ima pravo da mu se uloženo vrati po isteku roka određenog ugovorom ili statutom. Taj rok ne može bit i duži od 3 mjeseca od dana

istupanja odnosno isključenja. Ako član ima neizmirenih obaveza prema društvu, društvo ima pravo nastavit i korištenje stvari i nakon isteka roka za povrat, sve dok bivši član te obaveze ne izmiri.

-Da bi ispunilo svoju obavezu da isključenom članu isplati tržišnu vrijednost njegovog udjela, d.o.o. može postupit i na 3 načina :

(1) da udio stekne kao vlastiti;

(2) da udio proda trećem licu i iz prodajne cijene isplat i isključenog člana, odnosno člana koji je istupio i

(3) da amortizuje udio, čime se smanjuje osnovni kapital, a naknada se isplaćuje iz rezervi društva.

Obaveze članova društva sa ograničenom odgovornošću

-Obaveze članova društva sa ograničenom odgovornošću su:

-Uplata osnivačkog uloga

-Dopunska uplata

-Ispunjenje dopunskih činidbi i

-Poštivanje klauzule o zabrani konkurencije

Page 72: Pravo-privrednih-društava (Prezentacija Str 7. - 41 Str)

Upravljanje društvom sa ograničenom odgovornošću

-Obavezni organi upravljanja d.o.o. su:

1.skupština društva

2.uprava društva

-Osnivačkim ugovorom ili statutom se može predvidjeti i nadzorni odbor.

Nadležnost skupštine

- donošenje, izmjene i dopune statuta;

- imenovanje i opoziv članova uprave i nadzornog odbora;

- raspodjela dobiti i pokriće gubitaka;

- promjene osnovnog kapitala društva;

- povećanje (amortizacija) udjela članova društva;

- statusne promjene, transformacija i prestanak društva;

- davanje prokure za društvo i organizacione dijelove;

- sticanje vlastitih udjela;

- istupanje i isključenje članova itd.

Nadzorni odbor društva

Nadzorni odbor društva je obavezan organ kod d.o.o. koje ima više od 10 članova, kao i kod d.o.o. koje ima osnovni kapital u iznosu većem od 1 miliona KM i najmanje 2 člana društva. U ostalim slučajevima d.o.o. je fakultativan organ.

-Nadzorni odbor je nadležan da :

Page 73: Pravo-privrednih-društava (Prezentacija Str 7. - 41 Str)

- saziva skupštinu, priprema prijedloge i izvršava odluke skupštine;

- imenuje i razrješava upravu društva, nadzire njen rad i usvaja polugodišnje i godišnje obračune;

- podnosi skupštini društva godišnji izvještaj o poslovanju, predlaže način raspodjele dobiti i pokrivanja gubitaka;

- podnosi skupštini izvještaj o radu nadzornog odbora i predlaže plan za poslovanje nadzornog odbora za narednu godinu;

- odobrava transakcije imovinom društva u obimu većem od ugovorom i zakonom utvrđenog limita.

Uprava društva

-Uprava društva je organ koji vodi poslovanje i zastupa društvo. Čine je direktor i (eventualno) izvršni direktori.

-Upravu društva sa ograničenom odgovornošću imenuje i razrješava skupština ili nadzorni odbor, a izvršne direktore na prijedlog direktora.

-Direktor uprave predstavlja društvo, rukovodi poslovanjem i odgovora za zakonitost rada. Kod uprave se ne odlučuje glasanjem, već iza svake odluke stoji direktor, bez obzira da li su ili ne saglasni ostali članovi uprave.

-Uprava društva je zakonski zastupnik društva i njena ovlašćenja se ne mogu ograničiti ugovorom, statutom ili odlukom članova društva.

Povećanje i smanjenje osnovnog kapitala društva

-Odluku o promjeni osnovnog kapitala donose članovi društva na skupštini ili pismenim glasanjem, većinom koja se propisuje statutom doo.

Page 74: Pravo-privrednih-društava (Prezentacija Str 7. - 41 Str)

Povećanje je moguće na 2 načina:

1.efektivno

2.nominalno.

Efektivno povećanje osnovnog kapitala

Efektivno povecanje osnovnog kapitala mote se ostvarit i unošenjem novih ili povecanjem postojecih uloga. Ako se radi o povecanju postojec ih uloga , odluka skupštine se po pravilu mora donijeti jednoglasno, jer za clanove društva nastaju nove obaveze.

Ako drugacije nije odreDeno autonomnim aktom dr uštva, kod efektivnog povecanja postojec i clanovi društva imaju u r oku od 30 dana pravo prvenstva uplate novih uloga, srazmjerno svojim postojecim ulozima. Kod doo je pravilo da se kapital mote efektivno povecati samo novim ulozima, za razliku od dd kod kojeg je moguce i uslovno povecanje osnovnog kapitala. Pravno dejstvo povecanja nastupa registracijom novog iznosa kapitala u sudskom registru.

Nominalno povećanje osnovnog kapitala

Nominalno povećanje osnovnog kapitala vrši se iz rezervi društva, povećanjem nominalnih iznosa članova društva.

-Povećanje je moguće pod uslovom da je po finansijskom izvještaju i posljednjem godišnjem obračunu društvo pozitivno poslovalo i da ima slobodnih rezervi, odnosno dobiti koji je zadržan u tu svrhu. Ovo povećanje se realizuje knjigovodstvenom promjenom u bilansu stanja.

Smanjenje osnovnog kapitala

Osnovni kapital se može smanjit i odlukom društva, u kojoj se mora navesti obim i cilj smanjenja. Smanjenje se mora registrovati u sudskom ili registru društava, a odluka se objavljuje i u službenom glasilu.

Page 75: Pravo-privrednih-društava (Prezentacija Str 7. - 41 Str)

Društvo istovremeno oglasom obavještava povjerioce o spremnosti na isplatu i obezbjeđenje obaveza društva, što je zakonska pretpostavka za validno smanjenje osnovnog kapitala.

Smanjenje mote bit i efektivno i nominalno.

Efektivno se može izvršiti na 2 načina: vraćanjem dijela uplaćenih uloga i oslobađanjem plaćanja dijela neuplaćenih uloga.

Nominalno smanjenje kod doo nije posebno regulisano, te je moguće supsidijarno primijenit i odgovarajuće odredbe koje se odnose na dd.

Prestanak d.o.o

D.o.o. može prestati:

- istekom roka na koje je osnovano – skupština donosi odluku o otvaranju likvidacije i imenuje likvidatora;

- odlukom skupštine odnosno članova društva;

- statusnim promjenama i promjenom oblika društva, bez provođenja likvidacije;

- stečajem;

-odlukom suda.

Promjena oblika društva može nastupiti odlukom skupštine koja je donesena dvotrećinskom većinom svih članova. D.o.o. oblik može promijeniti samo u d.d.

POVEZANA DRUŠTVA

Razlozi povezivanja poslovnih subjekata je ostvarivanje poslovnih ciljeva i to:

- Fiskalna prednost i podjela rizika;

- Ostvarenje veće racionalizacije kao i lakše upravljanje;

Page 76: Pravo-privrednih-društava (Prezentacija Str 7. - 41 Str)

- Proširenje izvora financiranja;

- Diktiranje uvjeta na tržištvu i sprečavanje uzajamne konkurencije između povezanih društava;

- Poduzimanje efikasniji mjera za poboljšanje prodaje proizvoda i vršenje usluga na svjetskom tržištu;

- Postizanje povoljnijeg položaja povezanih društava kako u državi sjedištu tako i na globalnom tržištu.

- Pojam , vrsta i načini popvezivanja poslovnih subjekata regulirani su u manjem broju evropsklih zakonodavstava. Dok u SAD-u to nije regulirano propisima i ako postoje povezana društva u poslovnoj praksi.

- Zakonodavstvo u BiH je oskudno u regulativi ove oblasti .( samo ZPD F BiH pod naslovom “ Supsidijarna društva “ ima šest članova ).

- U Komunitarnom pravu EU ima posebnu Uredbu o evropskom intersenom Udruživanj / Uredba Vijeća Evrope EU iz 1988/. Povezivanjem putem kapitala se provodi tako

-da jedno ili više društava drži dionice i/ili udjele drugog društva ili više drugih društava , ili

-da dva ili više društava uzajamno drže dionice odnosno udjele.

- Druga karakteristika je da se odnosi i svojstva povezanih društava mogu zasnivati na poduzetničkim ugovorima.

Vrste i oblici povezanih društava

Pod povezanim društvima podrazumijeva se povezivanje više pravno samostalnih privrednih društava koja su faktički podvrgnuta jedinstvenom ekonomskom cilju.

Povezivanje poslovnih subjekata se može zasnivati na :

1. povezivanju putem kapitala(kapital ušešće)- učešćem jednog društva u drugom u cjelini ili djelimično ( npr. mješoviti holding ili koncern i dr.)

2. putem ugovora o vođenju poslova i drugih poduzetničkih ugovora;

Page 77: Pravo-privrednih-društava (Prezentacija Str 7. - 41 Str)

3. stvarnim statusnopravnih povezivanja.

Kod povezanih društava ( bez obzira na oblik povezivanja) uvjek imamo pojam vladajućeg društva (kontrolnog , matičnog ,dominantnog ,upravljačkog društva ili -Društva majke) u zavisnim /ovisnim ( supsidijarnim, podređenim kontrolisanim društvima - ili društvima kćerima)

Opća definicija

Povezana društva su pravnosamostalni poslovni subjekti ,koja su međusobnim odnosima povezana tako da su u ekonomskloj ovisnosti ili pak ako jedno društvo nije ovisno od drugog ,ipak su spojena zajedničkim vođenjem poslovanja.

ELEMENTI POVEZANIH DRUŠTAVA

-Svi poslovni subjekti (bez obzira na oblik povezivanja) zadržavaju poslovnu i pravnu samostalnost –pravni subjektivitet. Svi oblici povezivanja se realiziraju bilo putem kapital učešćem u ovisnom društvu ili statusnopravnim povezivanjem, Da se povezivanje vrši poduzetničkim ugovorima.

KONCERNSKO PRAVO

-pravna disciplina koja ima za predmet izučavanje prava povezanih društava. Skup pravnih pravila koja reguliraju prava povezivanja privrednih društva naziva se tzv. KONCERNSKO PRAVO- koji svojim normama na pravičan način štiti ovisna (supsidijarna društava), njihove članove ui povjerioce povezanijh društava.

Vrste povezanih društava- oblici povezivanja

Prema uporednom zakonodavstvu, među povezanim društvima mogu postojati slijedeći odnosi (ili oblici povezanih društava):

Page 78: Pravo-privrednih-društava (Prezentacija Str 7. - 41 Str)

1.Oblik: da jedno (većinsko) društvo ima većinski udio u drugom (sup idijarnom) ili većinsko pravo odlučivanja;

2. Oblik: dva ili više društava su koncernska društva (društva koncerna)

3. Oblik: da je jedno (ovisno) društvo ovisno o vladajućem društvu;

4. Oblik: da društva imaju uzajamne udjele;

5. Oblik: da su 2 ili više društava vezana poduzetničkim ugovorima;

6.Oblik: da se jedno (priključeno) društvo priključuje drugom (vladajućem) društvu.

Povezana društava smatraju se i ona pravnosamostalna društva koja su povezana kapitalom (kapital učešće) i /ili poduzetničkim ugovorom.- Dakle, zadržavaju pravnu samostalnost.

Poslovna samostalnost društva ovisi od osnova i stupnja povezanosti i položaja svakog od povezanih društava.

Kapital učešća u teoriji se naziva odnos između matičnog i ovisnog društva koji se ostvaruje sticanjem učešća od strane jednog društva u kapitalu drugog društva i vršenjem upravljačkih prava (pravo odlučivanja) na osnovu tog učešća.

-U kontinentalnim pravima pretežan oblik povezivanja poslovnih subjekata se ostvaruje putem KONCERNA.

-U anglosaksonskom pravu najčešći oblik povezivanja posl.subjekata je putem HOLDINGA.

Oba oblika povezivanja imaju određene sličnosti i razlike sa tedencijom suvremenog poslovnog prava da se te razlike u pravnoj regulativi prevaziđu tako da se u poslovnom svijetu prisutni svi oblici povezivanjan od koji su i nastale multinacionalne kompanije koje posluju na nacionalnim i međunarodnom tržištu.

Kompanija dobiva karakter multinacionalne kompanije po dva kriterija:

1.Poslovna rasprostranjenost na međunarodnom tržištu.

2.Okupljaju (koncentriraju) veome veliki broj samostalnih poslovnih subjekata povezanih kapitalom i vođenjem poslovanja u mnogim državama i regionima u svijetu.

Page 79: Pravo-privrednih-društava (Prezentacija Str 7. - 41 Str)

Multinacionalne kompanije su u pravilu organizovana najčešće u kao dionička društva.

I OBLIK: Društvo sa većinskim udjelom i većinskim pravom odlučivanja.

Ovaj oblik povezivanja podrazumijeva da jedno društvo ima većinu udjela (preko 50%) ili većinsko pravo odlučivanja u drugom (supsidijarnom, ovisnom) društvu.

Dakle većinsko društvo je ono koje ima većinu dionica / udjela ili većinsko pravo odlučivanja u drugom ovisnom(samostalnom,supsidijarnom ) društvu, s tim da se podrazumjeva da vlasnik dionica ili udjela ima većinu glasova u supsidijarnom društvu.

Ima slučajeva da jedno društvo ne mora istovremeno imati i većinsko učešće u osnovnom kapitalu (preko 50%) i ili većinsko pravo odlučivanja u drugom društvu, jer obim upravljačkih prava ne mora biti srazmejran sa udjelima dok u dioničkom društvu mogu postojati dionice koje izražavaju srazmjernoučešće u temaljnom kapitalu ali ne sadrži pravo glasa ( prioritetne obične dionice bez prava glasa)

- ODNOS VEĆINSKOG I OVISNOG DRUŠTVA MOŽE BITI PO DVA OSNOVA:

1. PO OSNOVU VEĆINSKOG KAPITAL UČEŠĆA

2. KAD VEĆINSKO DRUŠTVO IMA VEĆINU GLASOVA I BEZ VEĆINSKOG UČEŠĆE U TEMELJNOM KPAITALU OVISNOG DRUŠTVA

Obvezujuća pismena upustva

Većinsko društvo može supsidijarnom društvu davati obavezujuća pismena uputstva, ako je tako utvrđeno ugovorom. Ta uputstva ne mogu biti u koliziji sa odredbama statuta ovisnog društva niti uticati na reviziju ugovora o vođenju poslova.

Supsidijarno društvo je dužno izvršavati obavezujuća uputstva, čak i ako su po njega nepovoljna (štetna) IZUZEV ako takva uputstva ne služe interesima vladajućeg društva ili pak društva koje je sa njim i sa ovisnim društvom povezano u koncern.

Većinsko društvo solidarno odgovara za obaveze koje je supsidijarno društvo preuzelo postupajući po obavezujućim uputstvima.

Page 80: Pravo-privrednih-društava (Prezentacija Str 7. - 41 Str)

- Po našem pravu većinsko društvo može supsidijarnom društvu davati obvezujuća pismena uputstva , ta ko da na ovaj način većinsko društvo ostvaruje utjecaj na upravu supsidijarnog društva. Ova Uputstva se odnose na cjelokupno vođenje poslovanja ovisnog (supsidijarnog) društva

IMOVINSKA ODGOVORNOST VEĆINSKOG DRUŠTVA

- Imovinska odgovornost ovog drtuštva je neograničeno solidarna za obaveze koje je ovisno društvo preuzelo postupajući po obvezujućim upustvima vladajućeg društva.u ciljku zaštite ne samo ovisnog društva već i njegoviv povjerilaca.

-Imovinsku odgovornost imaju zakonski zastupnici vladajućeg društva koji izdaju obvezujuća uustva ako pri davanju takvih upustava nisu postupali savjesno i profesionalno sa pažnjom dobrog privrednika , tako da mogu odgovarati za nakanadu štet koje je prtpjelop ovisno društvo po takvim uputstvima.

-Ako zbog obveznog uputstva nastupi insolventnost ovisnog društva , većinsko društvo odgovara neograničeno solidarno povjeriocima u postupku stečaja ovisnog društva ali samo onim povjeriocima ovisnog društva čija su potraživanja posljedica provođenja obvezujućih uputstava od uprave ovisnog društva.

II oblik: Ovisno i vladajuće društvo

Ovisno društvo je pravno samostalno društvo na koje vladajuće društvo ima direktan ili indirektan uticaj po osnovu kapital učešća ili većine glasova u organima upravljanja.

Taj utjecaj se naročito izražava kroz vođenje poslovanja ili odlučivanja u ovisnom društvu.

Utjecaj vladajućeg društva direktan je na upravu ovisnog društva u: - vođenju poslovanja ovisnog društva;

- imenovanju većine članova nadzorgog odbora ovisnog društva;

- na izbor ili imenovanje članova uprave ovisnog društva,

Na odgovornost i zaštitu ovisnog društva od štetnih pismenih naloga vladajućeg društva važe ista pravila kao i kod prvog oblika.

Page 81: Pravo-privrednih-društava (Prezentacija Str 7. - 41 Str)

III oblik: Koncern i koncernsko društvo

- Koncern je forma povezivanja društvakoja nastaje na temelju vladajućeg (matičnog )

društva i ovisnog (podređenog) društva,uz odgovarajuće kapital učešće tj. jedinstvenim

vođenjem poslova društvaod uprave vladajućeg društva zaključivanjm ugovora-

UGOVORNI KONCERN

- U koncernu uvjek postoji vladajuće društvo(vodeće) i bar jedno ovisno/ podređeno

društvo uz pretpostavku da ta društva čine koncern.

-Da bi jedno povezano društvo imalo status koncerna, treba zaključiti ugovor o vođenju poslova između vodećeg i ovisnog društva ( ili više ovisnih društava). –Naš Zakon o PD omugućava zaključenje ugovora o koncernu.

U pravnom smislu, koncern je jedinstveni poslovbni subjekt u kojem se uspostavlja poduzetničko planiranje za cijeli poslovni sistem. Alio i ne za pojedina društva koncerna.

U organizaciono- pravnom smislu , koncern je oblik društava upisanih u sudski registar /registar društva koji ima svoju organizaciju a vođenje društva je zasnovano na statusu koncerna kao vladajućeg društva..

Kad je koncern vladajuće društvo članice u njemu su ovisna društva, a kada je samo vodeće članice u njme su ravnopravne

VRSTE KONCERNA

Uporedno pravo poznaje:

-vertikalni i

- horizontalni koncern.

Vertikalni je koncern sa elementom dominacije.

- U njemu se vladajuće (dominantno) društvo i jedno ili više ovisnih društava grupišu pod jedinstvenu upravu dominantnog društva. Pretpostavka zavisnosti je kapital-učešće.

Page 82: Pravo-privrednih-društava (Prezentacija Str 7. - 41 Str)

Ovaj koncern može nastati na više načina : zaključenje ugovora o ugovoru o koncernu , inkorporiranjem jednog društva u drugo i faktičnim putem- faktični koncern

Horizontalni koncern je koncern sa elementom koordinacije.

Društva koja su ovisna jedna od drugog ugovorom se stavljaju pod jedinstvenu upravu.

Rukovođenje poslovanjem u horizontalnom koncernu ne može se sastojati u davanju obaveznih uputstava jednog društva drugom društvu. Dakle ovdje društva nisnu ovisna jedna od drugog i stavljaju se ugopvorom pod jednisntevnu upravu a ad time ne postavnu ovisna i tako formiraju koncern sa elemntom jednakosti.

Osnivanje koncerna

-KONCERN NASTAJE OVISNO OD POLOŽAJA DRUŠTVA U NJEMU.

Dva su pravna osnova nastanka koncerna: faktični i ugovorni

1.Faktični koncern (veza vladajućeg i ovisnog društva i veza priključenog društva)- nastaje na osnovu stvarnog 8faktičnog) vođenja drugih privrednih društava.

Faktični koncern imamo kada jedno društvo ima u derugiom društvu većinski udio a da o tome ne postoji nikakav ugovor.

2. Ugovorni koncern (ugovor o vođenju poslova društva)- predstavlja povezivanje više samostalnih privrednih društava zaključivanjem imenovanog ugovora

U praksi koncern nastaje povezivanjem kapitalom. Jedno društvo osniva drugo (ovisno) društvo, prenoseći na njega dio svoje imovine i određuje mu djelatnost.

Zavisno od položaja povezanih društava, u teoriji se razlikuje više vrsta koncerna: ugovorni, faktični i koncern ravnopravnih društava.

Koncern ravnopravnih društava imamo kad ni jedno povezano društvo nema ststus ovisnog društva od drugog društva. Oni su povezani zajedničkim vođenjem poslova.

Page 83: Pravo-privrednih-društava (Prezentacija Str 7. - 41 Str)

IV oblik: Povezana društva sa uzajamnim udjelima

Privredna društva mogu bit i povezana uzajamnim kapital učešćem. (npr. društvo “A” ima učešće udruštvu “B” a društvo “B” u društvu “A”.

Prema uporednim pravima, društva sa uzajamnim udjelima su društva kapitala, koja su povezana tako da svako društvo ima više od 1/4 udjela u drugom društvu, s tim da povezana društva imaju sjedište u istoj državi.

U poslovnoj praksi je moguće : - da jedno društvo sa uzajamnim udjelima ima većinski kapital-udio u drugom društvu ,ili ako jedno društvo direktno ili indirektno može imati vladajući utjecaj u drugom društvu. U oba ova slučaja jedno od tih društava pravno se smatra smatra vladajućim a drugo je ovisno društvo

UGOVORNI OBLICI POVEZIVANJA

Suvremeni ekonomski poredak poslovanja karakteriše stvaranje korporacija-(multinacionalnih kompanija) sa velikom koncentracijom kapitala spajanjem više poslovnih subjekata. Ova koncentracija u pravnoj teoriji se djeli na dva oblika:

- statusna i

- ugovorna forma.

Kod statusnih oblika povezivanja dominantno je povezivanje putem kapitala sticanjem većinskog učešća u temeljnom kapitalu društva u većinskim odlučivanjem –upravljenjem bilo preuzimanjem postojećih društava ili stvaranjem novih društava. (to su tzv. povezana društva matična/vladajuća - ovisna/supsidijarna društva). Kod ugovornih oblika povezivanja (za razliku od statusnih ) nema uticaja na statusne i organizacione promjene povezanih društava .

Ovim ugovorima kreiraju se raznovrsni oblici povezivanjka ,koji su slični privrednim društvima ,ali za razliku od njih ne registriraju se kod nadležnog organa i pravni profil im se određuje u pravilu ugovorom između subjekata povezivanja.

OBLICI(VRSTE) UGOVORNOG POVEZIVANJA PD

Page 84: Pravo-privrednih-društava (Prezentacija Str 7. - 41 Str)

Ugovorna povezivanja poslovnih subjekata vrše se putem neimenovanih ugovora autonomnog poslovnog prava. U pravnoj teoriji poslovnog prava i uporednom zakonodavstvu imamo sljedeće ugovorne oblike povezivanja:

1.Tajno društvo

2.Ugovor o kartelu

3.Ugovor o konzorcijumu

4.Preduzetnički ugovor ( ugovor o joint venture)

Tajno društvo

Tajno društvo je oblik ugovornog povezivanja više poslovnih subjekata (privrednih društava) i poduzetnika (obrtnika). Osnov nastanka je ugovor između tajnog člana, koji ulaže ugovoreni iznos kapitala u ostvarenje poduhvata, i druge ugovorne strane kao poduzetnika. Forma ugovora nije propisana, pa se on može zaključiti usmeno, pismeno ili konkludentnim radnjama. Tajno društvo nema pravni subjektivitet niti se upisuje u registar. U našem pozitivnom pravu tajno društvo nije posebno regulisano, te je uobičajeno da seprimjenjuju pravila ortakluka. Tajno lice može biti bilo koja osoba, a druga ugovorna strana mora biti privedno društvo. Tajni član učestvuje imovinskim ulogom, a prema trećim licima istupa samo poduzetnik. U skladu s tim se reguliše pravo na podjelu dobiti i imovinska odgovornost za obaveze prema trećim licima.

Karakteristike tajnog društva:

1.Tajno društvo nije privredno društvo jer prema trećim osobama ne nastupa kao poslovni subjekt. Ono je isključivo unutarnje društvo jer ulog tajnog člana postaje imovina poduzetnika druge ugovorne strane- javnog člana.

2. Tajno društvo se ne upisuje u sudski registar. Ono ne vodi poslovanje niti ima poslovnu i pravnu sposobnost.

3. Tajno društvo nastaje ugovorom (pismenim ili usmenim).

4. Tajno društvo učestvuje u privrednom društvu drug ugovorne strane -javnog člana. Tajni član može biti svaka osoba trgovac ili netrgovac.

Page 85: Pravo-privrednih-društava (Prezentacija Str 7. - 41 Str)

5.Tajno društvo nema status pravne osobe i nema firmu. U poduzetnikovu firmu-javnog člana ne može se unositi ime niti firma tajnog društva.

6. Tajni član učestvuje u tajnom društvu imovinskim ulogom koji ulazi u imovinu poduzetnika a može biti u novcu,stvarima i pravima.

7. Prema trećim osobama u pravnom i poslovnom prometu istupa samo poduzetik i on je isključivi nosilac prava i obveza iz poslovanja tajnog društva.

8. Tajni član stiče pravo učešća u dobiti i pokrivanju gubitaka poduzetnika-javnog člana

9. U ispunjenju svojih obveza iz tajnog društva ,javni član mora poslovati kao dobar privrednik i profesionalno.

10. Poduzetnik (javni član) tajnog društva smije se koristiti ulogom tajnog člana samo na ugovoreni način tj . namjenski radi čega je i osnovano tajno društvo.

11. Tajni član ne može svoj ulog prenjeti na treću osobu van društva bez suglasnosti javnog člana.

12. Imovina tajnog društva je poduzetnikova imovina tanog društva i tajno društvo odgovara prema trećim osobama i prema povjeriocima svojom imovinom.

13. Zabrana konkurencije odnosi se samo na poduzetnika ako nije drugačije ugovoreno.

14.Tajno društvo je pogodan oblik personalnog društva u kome tajni član učestvuje u unutarnjem odnosu kao ugovorna strana bez odgovornosti za obveza društva prema trećim osobama –povjeriocima.

15. Tajni član društva nije obvezan vratiti primljenu dobit zbog kasnijih guitaka .

16. Obveza tajnog člana je samo uplata ugovorenog uloga (udjela).

Prestanak tajnog društva

Tajno društvo može prestati:

- istekom vremena na koje je zaključen ugovor o tajnom društvu ,

-Ostvarenjem cilja zbog koga je zaključen ili ako taj cilj postane nemoguć za ostvarenje.

Page 86: Pravo-privrednih-društava (Prezentacija Str 7. - 41 Str)

- Smrću fizičke osobe ili prestankom poduzetnika kojim ima status pravne osobe ;

- sporazumno ,-voljom ugovornih strana

-otkazom bilo koje strane. ( najčešći razlog prestanka u praksi)

-Otvaranjem stečajnog postupka nad poduzetnikom odnosno tajnim članom.

U slucaju prestanka poduzetnik i tajni clan sastavljaju obracun, na osnovu kojeg poduzetnik isplacuje tajnom clanu vrijednost njegovog uloga i neisplacenu dobit. Obracun se ne sastavlja u slucaju stecaja nad poduzetnikom, vec se postupak vodi po pravilima stecajnog prava. U tajnom društvu nema zajedničke imovine pa se zbog toga ne provodi likvidacija društva. Tajno društvo može biti osnovano na neodređeno i na određeno vrijeme kao i ostali PD.

Karteli

-Karteli su ugovorni oblici horizontalnog povezivanja privrednih subjekata koji proizvode iste ili slične proizvode radi regulisanja zajedničkog nastupa na tržištu i drugih ekonomskih ciljeva.

KARTEL nastaje na temelju ugovor aizmeđu više poslovnih subjekata (kartelni sporazum)koji zadržavaju svoju samostalnost (pravni subjektivitet) a podvrgavaju se određenim pravilima ponašanja iz kartelnog sporazuma.

CILJ osnivanja kartela je :

-Smanjenje međusobne konkurentnosti i postizanje monopolnog položaja;

-Postizanje zajedničke cijene.

-KARTELI utvrđuju:

-cijenu –najnižu koja važi za sve članice kartela ( kartel cijena;

-teritorijalnu podjelu tržišta (kartel tržište) i

- makximalnu količinu prodaje i proizvodnje svakoj članici kartela ( kartel proizvodnja ) i

-po određenom ključu dijeli dobit (kartel dobit)

Page 87: Pravo-privrednih-društava (Prezentacija Str 7. - 41 Str)

VRSTA KARTELA

U pravnoj nauci karteli se dijele na:

•a) Kartele kojima se reguliše proizvodnja, prodaja i sistem cijena (tzv.kontingent ni karteli) i

•b) Kartele za repatrijaciju prihoda , tj. zajednički fond za subvenciju članova koji zbog članstva u kartelu trpe gubitke ili za suzbijanje eventualnih konkurenata i podjelu tržišta.

Klasičan primjer kartel sporazuma (kartela) je OPEKA u naftnoj industriji gdje je regulirana proizvodnja ,njena količina i cijena na svjetskom tržištu.

CILJ kartelnog sporazuma je izbjegavanje oštre konkurencije cijena između članica kartela. Tzv rat cijena.

Karteli kao ugovorna forma povezivanja su u SAD zabranjeni dok se u evropskim zemljama tolerišu.

Konzorcijum

-Konzorcijum je ugovorno udruženje pojedinaca ili privrednih društava radi zajedničkog finansiranja ili izvođenja nekog poduhvata, pri čemu članovi konzorcija dijele rizik i dobit.

-Ugovorom se jednom članu konzorcija daje uloga punomoćnika – pilot društva, koje zastupa sve članice grupacije pred naručiocem. Zaključuje ugovor i zastupa članice tokom njegove realizacije.

-Ugovor o konzorciju se najčešće zaključuje ad hoc, za konkretan poduhvat čija realizacija je vremenski ograničena.

Ugovori o konzorciju mogu bit i otvorenog i zatvorenog tipa, što zavis i od mogućnosti pristupa novih članova.

Page 88: Pravo-privrednih-društava (Prezentacija Str 7. - 41 Str)

V. oblik: Poduzetnički ugovori

Osim putem kapitala privredna društva se mogu povezivati i ugovorima tzv. formalno ugovorno povezivanje

-Ugovori o povezivanju društava se u poslovnom pravu, a posebno u njemačkom i pravima pod njegovim uticajem, nazivaju poduzetnički ugovori.

PODUZETNIČKIM UGOVORIMA – u pravilu ovisno društvo povjerava vođenje poslova vladajućem (matičnom) društvu ili pak ovisno društvo prenosi svoju dobit na vladajuće društvo.

Zavisno od funkcije koja se njima želi postići, razlikuju se:

a) Ugovor o vođenju poslova – ugovor o upravljanju;

b) Ugovor o prenosu dobiti;

c) Ugovor o zakupu pogona i propuštanju pogona

d) Ostali preduzetnički ugovori sa specifičnim klauzulama.

a) Ugovor o vođenju poslova

-Ugovor o vođenju poslova je ugovor kojim društvo kapitala povjerava vođenje poslova drugom privrednom društvu (društvu lica ili kapitala).

-U poslovnoj praksi u trenutku zaključenja ugovora najčešće već postoji faktička povezanost vladajućeg i ovisnog društva.

-Ovisna društva su dužna izvršavati sve upute matičnog društva , čak i u slučaju da im mogu biti štetne. Samo izuzetno, ovisna društva neće izvršiti upute ako su one protivne ugovoru i za posljedicu imaju prestanak ovisnog društva.

-Ugovorom se vladajuće društvo obavezuje da će snositi sve poslovne gubitke ovisnih društava dok taj ugovorni odnos traje.

-Ostvarena dobit se dijeli na članove vladajućeg (matičnog) i ovisnih

društava u vidu tzv.primjerene naknade.

Page 89: Pravo-privrednih-društava (Prezentacija Str 7. - 41 Str)

b). Ugovor o prenosu dobiti

-Ugovor o prenosu dobiti je ugovor o povezivanju, kojim se društvo kapitala obavezuje da će drugom društvu prenijeti cjelokupnu i/ili djelimičnu svoju dobit.

-Društvo na koje se dobit prenosi obavezuje se na pokriće

gubitaka i davanje primjerene naknade ili otpremnine članovima društva čija mu je dobit prenesena.

-U praksi se ugovor o prenosu dobiti najčešće kombinuje sa ugovorom o vođenju poslova.

c) .Ugovor o zakupu i propuštanju pogona

Ugovorom o zakupu pogona jedno društvo (zakupodavac) daje u zakup drugom društvu (zakupoprimcu) svoj pogon, da on vodi pogon u svoje ime i za svoj račun uz obvezu plaćanja zapukpnine. Kod ovog govora pogon ostaje u lasništv zakupodavca ,stim što ga samo predaje u posjed i na korištenje društvu zakupcu uz naknadu.

Ugovor o propuštanju pogona je takva vrst a poduzetničkog ugovora kojim jedno društvo vlasnik propušta vođenje pogona drugom društvu nevlasniku da ga vod u nime davaoca (vlasnika) ali za svoj račun. Tj račun zakupoprimca koji preuzima pogon u posjed i iskorištava .

Na osnovu oba ugovora zasnivaju se odnosi ovsnog i vladajućeg društva ,tako da je vladauće društvo obvezno pokriti sve godinje gubitke koji nastanu za vrijeme trajanja ugovora .

Na ove ugovore se supsidijarno primjenjuje zakon o obligacionim odnosima pored ugovornih pravila iz ugovora.

Zaključivanje ,otkaz i raskidanje poduzetničkih ugovora

-Svi poduzetnički ugovori se zaključuju u pismenoj formi na koje skupština vladajućeg i ovisnog društva daju suglasnost sa 2/3 većinom zbog vrijednoszi i značaja ugovora i zbog zaštite manjinskih prava i interesa povezanih društava( dioničara ili vlasnika udjela)

Page 90: Pravo-privrednih-društava (Prezentacija Str 7. - 41 Str)

-Otkaz poduzetničkih ugovora može nastupiti samo krajem poslovne godine ili krajem drugog obračunskog perioda. Otkazni rok određuju ugovorne strane, a za otkaz nije potrebna saglasnost skupština.

-Raskidanje preduzetničkih ugovora može iz važnih razloga nastupiti i bez otkaznog roka. Razlozi za raskid mogu bit i viša sila, ozbiljne teškoće na strani koja raskida ugovor, te ako se može predvidjeti da druga ugovorna strana neće moći da ispuni svoje obaveze.

O raskidu je potrebno pismeno obavijestiti drugu ugovornu stranu. Smatra se da raskid nije dopušten kod poduzetničkih ugovora o vođenju poslova i prenos u dobiti, jer on zadire u prava vanjskih dioničara.

VI. Oblik: Priključeno društvo

-Priključenje znači potpunu ekonomsku integraciju jednog (priključenog) društva s drugim (glavno društvo), u kojoj oba društva zadržavaju svoju pravnu samostalnost.

-Do priključenog društva može doći samo između društava kapitala, sa odnosom vladajućeg i zavisnog društva.

-Vladajuće društvo daje obavezujuće upute priključenom društvu u pogledu vođenja poslova, s tim što preuzima odgovornost prema trećim licima (kao kod ugovora o vođenju poslova).

-Priključenje je slično statusnoj promjeni spajanja i pripajanja (fuziji), s tim što se od nje u pravnom dejstvu razlikuje po tome što priključeno društvo zadržava svoj pravni subjektivitet , dok se spojena odnosno pripojena društva gase.

Zaštita povjerilaca priključenog društva

Zaštita povjerilaca priključenog društva se po uporednim zakonodavstima ostvaruje na 2 načina:

1. davanjem obezbjeđenja i

2. solidarnom odgovornošću glavnog društva za obaveze priključenog društva.

U uporednom pravu su poznata 2 načina provođenja priključenja :

Page 91: Pravo-privrednih-društava (Prezentacija Str 7. - 41 Str)

a) Redovno priključenje – kad u priključenom društvu sve dionice odnosno udjele drži glavno društvo;

b) Priključenje odlukom većine – kad glavno društvo drži 95%-100% nominalnog kapitala.

Prestanaka priključenja

Prestanak priključenja može nastupit i iz više razloga :

•1. odlukom skupštine ,

•2. ako vladajuće društvo izgubi status društva kapitala,

•3. ako ne drži sve dionice priključenog društva,

•4. prestankom glavnog društva.

BANKE

•Banke su financijske institucije depozitnog i kreditnog karaktera

Upravljanje bankom:

Skupština banke

Upravni odbor

Nadzorni odbor

Generalni odbor

Poslovanje banke

Page 92: Pravo-privrednih-društava (Prezentacija Str 7. - 41 Str)

Osiguravajuća i reosiguravajuća društva

Dioničko društvo za osiguranje i reosiguranje je poslovni subjekt sa statusom pravnog lica, čija je djelatnost osiguranje imovine, lica i poslovi reosiguranja.

Društva za osiguranje, u našem pravom, mogu se osnovati kao:

1.Dioničko društvo za osiguranje ili reosiguranje

2.Društvo za uzajamno osiguranje

Za osnivanje svih statusnopravnih oblika društva za osiguranje potrebno je daosnivači pribave odobrenje za rad od Ureda za nadzor

Društvo za osiguranje

- Za osnivanje ovog dr uštva potrebno je prethodno odobrenje Ureda za nadzor. Osnivaci mogu biti fizicka i pravna lica, domaca ili strana. Ako ulog stranog ulagaca prelazi 50% osnovnog kapitala, potrebna je saglasnost Ministarstva finansija FBiH.

Zakonom je propisan minimalni iznos osnovnog kapitala i to:

- 1 000 000 KM ako se društvo osniva samo za poslove osiguranja

- 2 000 000 KM ako se društvo osniva za više vrsta osiguranja i

- 2 000 000 KM ako se društvo osniva za poslove reosiguranja.

Društvo za uzajamno osiguranje

Page 93: Pravo-privrednih-društava (Prezentacija Str 7. - 41 Str)

-Društvo za uzajamno osiguranje je pravno lice u kome članovi uplatom uloga međusobno garantuju da će na principu uzajamnosti i solidarnosti pokriti štete nastale ostvarenjem ugovorenih rizika.

-Za osnivanje je potrebno da najmanje 250 pravnih subjekata zaključi ugovor o uzajamnom osiguranju od istih rizika. Uz to, potrebno je i odobrenje Ureda za nadzor. Ovo društvo se ne može baviti poslovima reosiguranja.

-Postoje 2 varijante ovog društva : sa ograničenim ulogom i sa neograničenim ulogom.

-U prvoj varijanti, zakonski minimum osnivačkog kapitala je najmanje 30%, a u drugoj najmanje 50% kapitala koji se traži za osnivanje dioničkog društva osiguranja. Na upravljanje se shodno primjenjuju propisi o upravljanju DOO.

Društvo za upravljanje fondovima

-Društvo za upravljanje fondovima je poseban oblik privrednog subjekta koje se osniva radi upravljanja fondovima kao posebnim finansijskim institucijama.

Postoje 2 vrste ovih društava:

1.Društva za upravljanje uzajamnim i investicionim fondovima i

2.Društva za upravljanje privatizacijskim investicionim fondovima

Društva za upravljanje uzajamnim i investicionim fondovima

Ova društva djeluju u formi DD ili DOO, uz primjenu općih pravila koja važe za te tipove društava.

Upisuju se u sudski registar i u registar Komisije za vrijednosne papire.

Osnivači društva mogu biti domaća ili strana, fizička ili pravna lica. Komisija za vrijednosne papire odobrava osnivanje.

Ona može to odobrenje i svakodobno ukinut i.

Page 94: Pravo-privrednih-društava (Prezentacija Str 7. - 41 Str)

-Zakonski minimum osnovnog kapitala je 1. 000 000 KM ako druš tvo upravlja jednim fondom, a za svaki naredni fond taj minimum se povećava za 250.000 KM.

Strano lice može imati više od 10% dionica u društvu samo uz odobrenje Komisije.

Domaće pravno lice u većinskom državnom vlasništvu ne može biti osnivač niti dioničar u društvu za upravljanje fondovima.

Imovinu fonda kojim upravlja društvo drži kod depozitara, sa kojim zaključuje poseban ugovor u skladu sa propisima Komisije.

Društva za upravljanje fondovima su privredni subjekt i koji posluju kao dd ili doo, čija je isključiva nadležnost upravljanje fondovima raznih namjena, u kojima imaoci investicionih kupona ili dionica nemaju upravljačka, već samo imovinska prava.

Fondovi kao posebni oblici kapitala

Investicioni fondovi

-Investicioni fondovi se osnivaju kao specijalne finansijske institucije radi prikupljanja finansijskog kapitala, zajedničkog i višepartnerskog investiranja u prenosive vrijednosne papire na načelima smanjenja i disperzije rizika.

Postoje 3 vrste investicionih fondova:

1. uzajamni investicioni fond

2. investicioni fond i

3. privatizacijski investicioni fond.

Uzajamni investicioni fond

-Uzajamni investicioni fond je posebna finansijska institucija koja nema status pravnog lica. Formira ga društvo za upravljanje uzajamnim fondom. Osnivač prethodno mora izdejstvovat i dozvolu Komisije za vrijednosne papire, zatim donijet i pravila o upravljanju fondom, zaključiti posebne ugovore sa Agencijom za osiguranje depozita FBiH i Registrom vrijednosnih papira FBiH, te

Page 95: Pravo-privrednih-društava (Prezentacija Str 7. - 41 Str)

obezbijediti najmanje 1 milion KM emisijom investicionih kupona kao posebnih vrijednosnih papira.

Investicioni kupon se otkupljuje samo novcem, glasi na ime i prenosiv je u pravnom prometu. Kao hartija od vrijednosti imaocu daje slijedeca prava:

- pravo srazmjernog učešća u vrijednosti imovine uzajamnog fonda;

- pravo isplate i povrata investicionog kupona u svakom trenutku;

- pravo istupanja iz članstva uzajamnog fonda, uz vracanje investicionog kupona društvu.

Mogućnost sticanja kupona od strane fizickih i pravnih lica ograničena je na 5% imovine fonda.

Upravljanje uzajamnim fondom

-Fondom upravlja društvo u svoje ime a za račun vlasnika investicionih kupona (udjela). Društvu je zabranjeno da vrijednosne papire koje kupuje za račun uzajamnog fonda kupuje i za svoj račun, i da fondu prodaje vrijednosne papire koje je kupilo za svoj račun – dakle mora svoje poslovanje odvojiti od poslovanja za račun fonda kojim upravlja.

-Funkciju upravljanja fondom društvo može ugovorom prenijeti na drugo društvo, uz prethodnu saglasnost 70% vlasnika udjela u imovini fonda i odobrenje Komisije za vrijednosne papire.

-Društvo je obavezno da najmanje 5% imovine uzajamnog fonda drži u gotovini i vrijednosnim papirima, sa rokom dospijeća do 6 mjeseci, radi solventnosti i likvidnost i fonda.

Ograničenja investiranja društva

-Društvo koje upravlja uzajamnim fondom ne može za račun fonda kupovati na berzi ili drugim javnim tržištima koji su emitovani od:

- fonda kojim upravlja ,

- društva koje upravlja fondom,

Page 96: Pravo-privrednih-društava (Prezentacija Str 7. - 41 Str)

- registra koji vrši poslove po ugovoru za fond i društvo,

- depozitara i

- Profesionalnih posrednika koji vrše poslove za društvo.

Pravila uzajamnog fonda

Društvo za upravljanje donosi pravila o upravljanju uzajamnim fondom. Ta pravila regulišu:

-naziv i sjedište društva, uzajamnog fonda, registra i depozitara;

-ciljeve investicione politike uzajamnog fonda;

-pravila o emisiji i otkupu investicionih kupona;

-način obavještavanja vlasnika investicionih kupona o poslovanju;

-postupak izmjene pravila o upravljanju uzajamnim fondom;

-postupak likvidacije fonda.

Likvidacija fonda

Likvidacija fonda se mora pokrenuti u slijedećim slučajevima :

- kad se oduzme dozvola društvu koje je upravljalo fondom ili se pokrene postupak stečaja ili likvidacije;

- kad je prosječna godišnja neto vrijednost imovine uzajamnog fonda u 2 uzastopne poslovne godine bila ispod 1 milion KM;

- u drugim slučajevima koji su predviđeni pravilima o upravljanju uzajamnim fondom.

Komisija može umjesto likvidacije uzajamnog fonda donijeti odluku o prenosu upravljanja fondom drugom društvu, koje želi preuzeti upravljanje.

Page 97: Pravo-privrednih-društava (Prezentacija Str 7. - 41 Str)

Investicioni fond

- Investicioni fond je finansijska institucija cija je iskljuciva djelatnost prikupljanje finansijskog kapitala i investiranje u prenosive vrijednosne papire i druge profitabilne poduhvate. Posluje kao dioničko društvo.

- Osniva se upisom dionica na osnovu javne ponude, uz prethodnu dozvolu Komisije za vrijednosne papire. Minimalni osnivački kapital je 4 miliona KM, mora biti u cjelosti uplaćen u novcu prije registracije fonda kod Komisije za vrijednosne papire FBiH.

-Osnovni kapital podijeljen je na dionice iste klase, što znači da dioničari imaju ista prava. I sve naredne emisije dionica su iste klase.

- Emituju se na donosioca, što je pogodno za pravni promet. Individualni pravni subjekt ne može biti vlasnik više od 5% invest icionog fonda.

Investicioni fond ima statut, odnosno pravila fonda, kojim se regulišu pitanja:

- osnivanja i poslovanja fonda,

- investicione politike,

- organi upravljanja,

- iznos osnivačkog kapitala i emisiji dionica,

- zastupanju fonda itd.

Organi upravljanja investicionim fondom su :

- skupština

-nadzorni odbor, i

-direktor fonda.

Page 98: Pravo-privrednih-društava (Prezentacija Str 7. - 41 Str)

•-Upravljanje investicionim fondom je kao i kod uzajamnog fonda, uz obavezu društva za upravljanje investicionim fondom da najmanje šestomjesecno izvještava dioničare o poslovanju i ostvarenoj dobiti.

•Osim toga, zakonska obaveza društva je da javno objavljuje relevantne informacije o vlastitom poslovanju, kao i poslovanju fondova kojima upravlja.

Prestanak ugovora o poslovanju

- Ugovor o upravljanju investicionim fondom može prestati:

-jednostranim otkazom fonda,

-sporazumno i po sili zakona.

-Ugovor ne može jednostrano otkazati društvo koje upravlja fondom, jer poslove obavlja uz naknadu (2% ukupne imovine fonda + troškovi upravljanja) i jer mu je to jedina funkcija i uslov postojanja.

-Nadzorni odbor fonda ima pravojednostrano raskinuti ugovor na pismeni zahtjev vlasnika najmanje 30% dionica investicionog fonda.

Ako je taj procenat 50%, nadzorni odbor ima obavezu jednostranog raskida.

- Na osnovu zakona, ugovor prestaje ako je društvu ukinuta dozvola za upravljanje fondom ili ako je nad društvom otvoren postupak stečaja ili likvidacije.-

Prestanak investicionog fonda

-Prestanak investicionog fonda može nastupiti na sve nacine na koje mote prestati i svaki drugi privredni subjekt.

-Ako je pokrenut postupak likvidacije , društvo je obavezno unovčiti imovinu fonda u roku od 8 dana.

Privatizacijsko društvo

Page 99: Pravo-privrednih-društava (Prezentacija Str 7. - 41 Str)

-Privatizacijsko društvo se može osnovati kao dd i doo. Osnivači mogu biti domaća i strana, fizička i pravna lica. Ako je organizovano kao dd, vlasnici dionica ne mogu biti državni organi i organizacije, niti pravna lica u čijem kapitalu država učestvuje sa više od 50%.

-Uslovi za osnivanje privatizacijskog društva su minimalni iznos osnivačkog kapitala i odobrenje Komisije za vrijednosne papire.

-Po pravu FBiH, osnivački kapital mora biti uplaćen najmanje 50%, a ostatak u roku od 2 godine.

Po pravu RS, osnivački kapital mora u cjelosti biti uplaćen prije registracije.

-Da bi moglo upravljati privatizacijskim investicionim fondovima, privatizacijsko društvo mora imati zaključen pismeni ugovor o upravljanju fondom, koji odobrava Komisija za vrijednosne papire.

Privatizacijski investicioni fond

-Privatizacijski investicioni fond je fond zatvorenog tipa i privremenog karaktera, u obliku dd. Osniva ga privatizacijsko društvo na osnovu odobrenja Komisije. Njegov cilj je omogućavanje lakšeg provođenja procesa privatizacije – prikupljanje certifikata i njihovo investiranje u privatizaciji državnih preduzeća.

-Osnovni kapital fonda ne može biti manji od 200 miliona KM. Dionice fonda se prodaju putem javne ponude. Uplata u cjelosti treba biti obavljena prije upisa fonda u sudski registar.

-PIF ne može posjedovati više od 30% dionica jednog privrednog društva i sa njim povezanih lica. Osim toga, PIF u kupovinu dionica jednog privrednog društva može uložiti najviše 20% od ukupno prikupljenih certifikata.

-Poslovanje PIF-a je zakonom ograniceno na 5 godina. Istekom tog roka PIF-ovi su obavezni da se transformišu u investicijske fondove.

Berza i druga javna tržišta kapitala

-Berza predstavlja stalno mjesto na kome se u određeno vrijeme i na utvrđen način obavlja kupovina i prodaja zamjenjive , tipizirane ili standardizirane robe i upravlja poslovnim

Page 100: Pravo-privrednih-društava (Prezentacija Str 7. - 41 Str)

transakcijama. Pod robom se podrazumijeva novac, hartije od vrijednosti, proizvodi, sirovine i usluge.

-U odnosu na predmet trgovanja, berze se dijele na: berze efekata (vrijednosnih

papira), novčane (valutne), robne (produktne), berze usluga (franta) i mješovite. U okviru svake od tih vrsta, berze mogu biti opće i specijalizirane.

Po pravnoj strukturi i odnosu države prema berzi, postoje 3 tipa berzi:

1. službene berze, koje osniva i kontroliše država i koje posluju po zakonskim propisima;

2. javne berze, kao javne tržišne institucije pod administrativnom kontrolom, poznate u kontinentalnom pravu;

3. berze organizirane kao privatnopravni subjekti, karakteristične za angloameričko pravo.

Agencija za osiguranje depozita

-Agencija za osiguranje depozita je samostalna neprofitna institucija sa pravnim subjektivitetom, čija djelatnost je regulisana Zakonom o osiguranju depozita.

-Postoji državna i entitetske agencije.

-Djelatnost agencija je zaštita depozita fizičkih i pravnih lica u bankama BiH.

-Maksimalan osigurani iznos je 5.000 KM. Agencija ima organe upravljanja i rukovođenja. Organ upravljanja je petočlani odbor , a organ rukovođenja direktor.

-Djelatnost upranog odbora propisana je Zakonom, a odbor donosi i statut agencije.

Mikrokreditne organizacije

-Mikrokreditne organizacije su neprofitne i nedepozitne organizacije sa pravnim subjektivitetom. Cilj njihovog osnivanja je davanje mikrokredita socijalno ugroženim licima u cilju razvoja malog poduzetništva.

-Po Zakonu o mikr okreditnim organizacijama, organizaciju mogu osnovati domaća i strana fizička i pravna lica, s tim da osnivači moraju biti 3 fizička i 1 pravno lice.

Page 101: Pravo-privrednih-društava (Prezentacija Str 7. - 41 Str)

-Osnivački akt može biti odluka ili ugovor, u zavisnosti od broja osnivača.

-Pravni subjektivitet stiče registracijom u jedinstveni registar nadležnog ministarstva.

-Organ upravljanja je skupština, koja nije obavezan organ.

JAVNA PODUZEĆA/PREDUZEĆA

•-Javna preduzeća (public company), prema pravu EU, su sva ona preduzeća koja se baziraju na sticanju svojine iz tzv. javne ruke i koja na osnovu finansijskog učešća, odlučivanja ili davanja saglasnosti, neposredno ili posredno sprovode vladajuću politiku.

•-Po našem pravu, javna preduzeća se definišu kao »preduzeća koja obavljaju djelatnost i proizvodnje i prometa određenih proizvoda i pružanje usluga koje su nezamjenjiv uslov života i rada drugih preduzeća u određenom području ili, ako je to neophodno, za rad kantona, grada, entiteta odnosno države i jedinica lokalne samouprave«.

Osnivanje Javnih preduzeća

•-Kao osnivači javnog preduzeća mogu se pojaviti: državne organizacije (općina, grad, kanton, FBiH); pravna i fizička lica, domaća ili strana na bazi privatnog kapitala; istovremeno oblic i državne organizacije i privatnopravna lica na bazi mješovite svojine.

•-Osnivački akt može biti odluka nadležnog organa ili ugovor.

•-Javno preduzeće se upisuje u sudski registar kao i svaki subjekt poslovnog prava, sa statusom pravnog lica.

•-Ako ima oblik nekog od trgovačkih društava, tada u odnosu na visinu osnivačkog kapitala i za javno preduzeće vrijede zakonske odredbe o tom obliku društva.

Page 102: Pravo-privrednih-društava (Prezentacija Str 7. - 41 Str)

Upravljanje Javnim preduzećem

•Javnim preduzećem upravljaju osnivači odnosno članovi, srazmjerno učešću u kapitalu.

•-U zavisnosti od pravnog oblika, organi javnog preduzeća su skupština odnosno odbor osnivača, upravni odbor i direktor. Njihova nadležnost je načelno ista kao i u privrednim društvima općeg tipa. Specifičnost je u

•tome što se posebnim propisom ili aktom osnivača može predvidjeti davanje saglasnosti ili odobrenja državnog organa na planove razvoja, osnove poslovne politike, statut, statusne promjene, određene odluke , itd.

•-Generalno, zakonsko ovlaštenje države postoji u pogledu kontrole ispunjenja javnog interesa, a distribucija nadležnost i državnih organa prema javnom preduzeću utvrđuje se zakonom ili osnivačkim aktima

Kontrola nad javnim preduzecem

•Kontrola nad javnim preduzećima vodi se kao kontrola poslovnog uspjela preduzeća, ali i kao kontrola ispunjavanja javnih interesa i zadataka zbog kojih je preduzeće osnovano.

•-Kontrola se provodi u više aspekata:

•- kao interna kontrola, koju provode interni kontrolni organi samog preduzeća;

•- kao sveobuhvatna privredna kontrola, koja se reguliše budžetskim pravom i finansijskim propisima;

•- kao eksterna kontrola u javnom sektoru, pod kojom se podrazumijeva kontrola države da li javna preduzeća izvršavaju i u kojoj mjeri povjerenu djelatnost uz racionalno korištenje budžetskih sredstava;

•- stručna kontrola koju provode nadležni inspekcijski organi i specijalizirane stručne institucije.

Page 103: Pravo-privrednih-društava (Prezentacija Str 7. - 41 Str)