pravni fakultet u zagrebu katedra za građansko procesno pravo

of 41/41
Pravni fakultet u Zagrebu Katedra za građansko procesno pravo Katarina Logožar KONSEKUTIVNO PRIKAZIVANJE PROCESNIH INSTITUTA KROZ OBRAĐIVANI SPOR seminarski rad Voditelj seminara: mr. sc. Jasnica Garašić Zagreb, lipanj 2002.

Post on 31-Dec-2016

220 views

Category:

Documents

3 download

Embed Size (px)

TRANSCRIPT

  • Pravni fakultet u Zagrebu Katedra za graansko procesno pravo

    Katarina Logoar

    KONSEKUTIVNO PRIKAZIVANJE PROCESNIH INSTITUTA KROZ OBRAIVANI SPOR

    seminarski rad

    Voditelj seminara: mr. sc. Jasnica Garai

    Zagreb, lipanj 2002.

  • S A D R A J

    1. UVOD................................................................................................................................... 1

    2. OPIS SADRAJA, TIJEKA I ZAVRETKA SPORA........................................................ 2

    3. O TUBI............................................................................................................................... 10

    3.1. OPA PRAVILA O SADRAJU PODNESKA..................................................................................... 10 3.2. POBLIE ODREDBE O SADRAJU TUBE (l. 186 ZPP)................................................................ 12 3.3. SUPARNIARSTVO SUBJEKTIVNA KUMULACIJA.................................................................... 12

    4. NADLENOST I SASTAV SUDA..................................................................................... 14

    5. ZASTUPNICI....................................................................................................................... 16

    6. PRESUDA ZBOG IZOSTANKA....................................................................................... 19

    7. PRIJEDLOG ZA POVRAT U PRIJANJE STANJE I ALBA..................................... 22

    8. DOKAZIVANJE.................................................................................................................. 25

    9. PRESUDE............................................................................................................................ 27

    10. ALBE................................................................................................................................. 29

    11. REVIZIJA............................................................................................................................ 32

    12. DOJMOVI S ROITA...................................................................................................... 34

    LITERATURA

    IZVORI

  • 1

    1. UVOD

    Svakodnevno nastaju razliiti pravni odnosi meu ljudima,

    koji su regulirani razliitim materijalnopravnim propisima. Ti

    propisi odreuju kako bi se stranke pravnih odnosa trebale

    ponaati. Stranke tih odnosa smo mi ljudi, gledajui izvanjski

    vrlo slini (svi, u pravilu, imamo oi, nos, ruke, noge...),

    ali ipak sutinski smo toliko razliiti, posebni, jedinstveni

    i neponovljivi. Ljudska razliitost rezultat je genetskog

    nasljea i okoline u kojoj ivimo, a reflektira se u svim

    ivotnim situacijama, pa tako i u pravnim odnosima. Naime,

    ljudi esto povreuju i ugroavaju svojim ponaanjem

    (injenjem, proputanjem...) druge ljude. Ponekad to ine

    svjesno i namjerno, a ponekad nesvjesno, djelujui ak i u

    najboljoj namjeri. Mnoge se ivotne situacije, problemi,

    nesporazumi... mogu rijeiti razgovorom, sporazumijevanjem

    meu ljudima. I u tome se ogleda ljudska osobnost,

    tolerantnost, miroljubivost, demokratinost,... No, postoje

    neke situacije koje nismo u mogunosti rijeiti sami, a nuno

    nam je potrebna zatita tih povrijeenih ili ugroenih

    subjektivnih prava. Na podruju graanskog prava tada smo

    ovlateni pokrenuti parnini postupak i povjeriti rjeavanje

    nastalog spora treem, sudu. Sud je u obavljanju te zadae

    samostalan i nezavisan, vezan je samo pri ocjeni dokaza opim

    zakonima logike, iskustvom, psihologijom, dostignuima

    znanosti...

    U ovom seminarskom radu pokuat u, na temelju

    obraivanog spisa, konsekutivno obraditi procesnopravne

    institute koji su se u njemu primjenjivali. Pri pisanju ove

    radnje sluila sam se udbenikom iz graanskog procesnog

    prava, sudskim spisima, zakonima i jednim dijelom vlastitim

    iskustvom. Na kraju seminarskog rada izloit u svoje dojmove

    sa sudskih roita i boravka na sudu.

  • 2

    2. OPIS SADRAJA, TIJEKA I ZAVRETKA SPORA

    Pred Opinskim sudom u akovcu pokrenut je 5. studenog

    1992. parnini postupak, neposrednim podnoenjem tube sudu u

    tri primjerka, pod brojem P-909/92. Time je zasnovan dvostrani

    procesni odnos izmeu 1. tuitelja L. T. i 2. tuiteljice L.

    B., zastupanih po punomoniku koji nije odvjetnik S. V., i

    suda.

    Tubom je pokrenut radni spor radi ponitenja odluke koju

    je donio tuenik G. d.o.o. zastupan po direktoru te pravne

    osobe R. Z. U tubi se navodi da su tuitelji bez pisanog

    ugovora zasnovali kod tuenika radni odnos na neodreeno

    vrijeme. Direktor tuenika im je 7. listopada 1992. usmeno

    priopio da su tehnoloki viak i da im radni odnos prestaje.

    Na takvu odluku tuitelji su uloili prigovor. Oni su tvrdili

    da je ta usmena odluka nezakonita i zato su sudu podnijeli

    tubu istaknuvi dva zahtjeva, da se poniti odluka o otkazu i

    da ih tuenik vrati na njihova radna mjesta.

    Dostavom tube tueniku poela je tei parnica i zasnovan

    je trostrani procesni odnos. Ujedno su zasnivanjem

    litispendencije nastupili i odreeni procesnopravni i

    graanskopravni uinci.1

    25. sijenja 1993. odrano je pripremno roite u

    nazonosti predsjednika vijea suca M. D., zapisniara P.

    1 O uincima litispendencije opirnije v. u knjizi Triva, Sinia; Belajec, Velimir; Dika, Mihajlo, Graansko parnino procesno pravo, Zagreb, 1986., str. 334. ( u daljnjem tekstu: Triva et al., GPPP)

  • 3

    D., tuitelja uz punomonika dok za tuenika nije pristupio

    nitko iako je dostava poziva uredno iskazana. Punomonik

    tuitelja izjavio je da ostaje kod tube i tubenog zahtjeva

    te je sudu predloio da donese presudu zbog izostanka i traio

    je trokove sudskih taksi. Sud je usvojio prijedlog tuitelja

    i donio traenu presudu i rjeenje o naknadi parninih

    trokova.

    Odluka suda (presuda s poukom o pravu na albu i rjeenje

    o naknadi parninih trokova ) temeljem l. 142 Zakona o

    parninom postupku2 osobno se dostavila tueniku. Punomonik

    tuenika je 4. veljae 1993. neposredno podnio sudu prijedlog

    za povrat u prijanje stanje i albu ukoliko pak prijedlogu

    sud ne bi udovoljio...3.

    Temeljem l. 121 st. 2. ZPP sud je zakazao i odrao

    roite 1. oujka 1993. u vezi s prijedlogom za povrat u

    prijanje. Punomonik tuenika je ostao kod prijedloga za

    povrat u prijanje stanje dok se punomonik tuitelja protivio

    prijedlogu jer nije bilo opravdanog razloga za izostanak s

    roita4. Sud je izvrio uvid u priloenu dokumentaciju i

    donio rjeenje kojim je dozvolio povrat u prijanje stanje te

    ukinuo presudu zbog izostanka br. P-909/92 od 25. sijenja

    1993. Takva odluka suda u skladu je s l. 117 st. 2. ZPP.

    2 Zakon o parninom postupku iz 1976. ( preuzet kao zakon RH Zakonom o preuzimanju ZPP od 26. o6. 1991., Narodne novine, 53/91, stupio na snagu 8. 10. 1991., noveliran u dva navrata 1992. i 1999., Narodne novine, 91/92, 112/99; u daljnjem tekstu: ZPP). 3 Opinski sud u akovcu, P-909/92 od 25. sijenja 1993., list 15. ( u daljnjem tekstu: Os u k P-909/92). 4 Os u k P-909/92, list 22.

  • 4

    Ujedno je na to roitu punomonik tuenika dao odgovor na

    tubu kojim se upustio u raspravu o glavnoj stvari. Sud je

    donio rjeenje kojim se rasprava odgodila za 10. oujak 1993.

    to su nazoni primili na znanje usmenim proglasom, a pisanim

    putem sud je pozvao zastupnika tuenika R. Z. s naznakom, u

    pozivu, da e se on sasluati kao stranka u svrhu dokazivanja.

    Zakazano roite odrano je u nazonosti sudskog vijea,

    zapisniara, pozvanih stranaka i njihovih punomonika. Sud je

    na tom roitu proveo dokazni postupak itajui priloene

    isprave i sasluavanjem stranaka u svrhu dokazivanja. Nakon

    toga sud je zakljuio glavnu raspravu, povukao se na vijeanje

    i glasanje i donio je presudu koju je predsjednik vijea javno

    objavio. Sud je presudom jedan tubeni zahtjev tuitelja

    usvojio, a drugi je odbio. Ujedno je donio rjeenje o naknadi

    parninih trokova prema kojem je svaka stranka bila duna

    snositi svoje trokove. Takva odluka u skladu je s l. 154 st.

    2. ZPP jer je stranka djelomino uspjela u parnici.

    7. svibnja 1993. Opinski sud je primio albu tuitelja

    protiv donesene prvostupanjske presude. U albi su tuitelji

    djelomino pobijali presudu u dijelu u kojem nisu uspjeli.

    albu je razmatrao i o njoj odluivao Okruni sud u

    Varadinu kao drugostupanjski sud. On je rjeenjem usvojio

    albu tuitelja, ukinuo je prvostupanjsku presudu u pobijanom

    dijelu te ju je u tom dijelu vratio prvostupanjskom sudu na

    ponovno suenje. Kao temelj svoje odluke okruni sud je naveo

    l. 370 st. 1.

  • 5

    Za 20. rujna 1993. prvostupanjski sud je zakazao novo

    roite na kojem su od stranaka bili samo 1. tuitelj L. T. uz

    punomonika za oboje tuitelja. Sud je utvrdio da nije

    pristupio punomonik tuenika za kojeg dostava poziva nije

    bila uredno iskazana te je donio rjeenje kojim se ta rasprava

    odgodila i odredio je dan i sat nove rasprave. Na novu

    raspravu odluio je pisanim putem pozvati punomonika

    tuenika, zastupnika pravne osobe R. Z. i drugu tuiteljicu L.

    B.. R. Z. i L. B. bili su pozvani radi sasluanja stranaka u

    svrhu dokazivanja.

    21. listopada 1993. na novo roite nisu pristupili ni

    druga tuiteljica L. B. ni punomonik tuenika, za koje je

    dostava poziva bila uredna, te ni R. Z. Izostanak R. Z.

    opravdala je njegova supruga R. K. uz navoenje da R. Z. nije

    dobio poziv za dananje roite poto je u negdje u

    inozemstvu5. ini mi se da je i za R. Z. dostava poziva bila

    uredno iskazana jer temeljem l. 141 st. 1. njegova supruga R.

    K. bila je duna primiti pismeno kao odrasli lan domainstva,

    ali ga ona nije uspjela obavijestiti o sadraju pismena. Sud

    je i to roite odgodio zakazavi slijedee za 9. prosinaca

    1993. to su nazoni primili na znanje usmenim proglasom, a

    pisanim putem sud je pozvao punomonika tuenika, zastupnika

    pravne osobe R. Z. i drugu tuiteljicu L. B.

    5 OS u k P-909/92, list 38.

  • 6

    Izvan roita za glavnu raspravu u sud je stigao 16.

    studenog 1993. podnesak punomonika tuenika kojim je on

    otkazao punomo, a 18. studenog 1993. podnesak punomonika

    tuitelja. U njemu je punomonik tuitelja naveo : Ve sada

    je izvjesno da tuenikov tzv. direktor R. Z. nee doi na

    raspravu obzirom da je pobjegao u inozemstvo zbog dugova koje

    je uinio u Republici Hrvatskoj. Stoga se predlae da se u

    svrhu dokazivanja saslua njegova supruga R. K. koja se sada

    izdaje za direktora, a i prije je bila na funkciji izvrnog

    direktora te sve znade o ovom sluaju. Dostava poziva moe se

    izvriti na adresu tuenika.6 7. prosinca 1993. stigao je u

    sud podnesak gospoe R. K. kojim je ona molila odgodu

    zakazanog roita jer se njen suprug R. Z. nalazi u Ukrajini.

    Roite za glavnu raspravu, zakazano za 9. prosinca 1993.

    odrano je iako mu nije pristupio nitko za tuenika, a dostava

    poziva je bila uredno iskazana i unato zamolbi R. K. za

    odgodu roita. Sud je donio rjeenje o odravanju rasprave u

    odsutnosti tuenika. Tako je sud iskoristio zakonsku mogunost

    da ne odgodi roite. Teorija graanskog procesnog prava

    takoer podrava takav stav: Odravanje rasprave u odsutnosti

    jedne od stranaka samo je mogue, ali nije i obavezno. Kad za

    to postoje opravdani razlozi sud moe odgoditi roite.7 Na

    tom roitu punomonik tuitelja izjavio je da druga

    tuiteljica L. B. povlai tubu, dok je prvi tuitelj L. T.

    6 Os u k P-909/92, list 42. 7 Triva et al, op. cit. (u bilj. 1), str. 455.

  • 7

    ostao kod tube i tubenog zahtjeva. Sud je o toj izjavi donio

    rjeenje o povlaenju, proitao je isprave priloene uz spis.

    Druge dokaze sud nije izvodio te je tako glavna rasprava

    zavrena. Nakon vijeanja i glasanja sud je donio

    kondemnatornu presudu kojom je naloio tueniku da tuitelja

    L. T. vrati na radno mjesto komercijalnog direktora u roku od

    8 dana.

    Novi punomonik tuenika, odvjetnik B. D., je protiv

    donesene presude podnio albu. albu je pobijao zbog pogrenog

    i nepotpuno utvrenog injeninog stanja. Punomonik tuitelja

    daje odgovor na albu na to je punomonik tuenika podnio

    dopunu albe. Dopuna albe stigla je u sud 11. oujka 1994.

    kada je ve istekao rok za podnoenje albe. Teorija je u

    takvoj situaciji zauzela slijedei stav: Drimo da nakon

    isteka roka za albu ne bi trebalo primati podneske u kojima

    se alba izjavljena u roku objanjava ili dopunjuje u

    granicama pravodobno podnesene albe, jer bi dunost

    potivanja naela sasluanja stranaka utjecala na

    odugovlaenje postupka unedogled.8

    upanijski sud u Varadinu kao drugostupanjski sud donio

    je rjeenje kojim je usvojio albu tuenika i ukinuo presudu

    Opinskog suda u akovcu br. P-710/93 te je predmet vratio na

    ponovno suenje.

    8 Triva et al, op. cit. (u bilj. 1), str. 555.

  • 8

    Pod br. P-385/94 zapoeo je ponovni postupak 20. lipnja

    1994. Na pripremnom roitu bili su tuitelj i njegov

    punomonik te punomonik tuenika. Sud je na pripremnom

    roitu odredio roite za glavnu raspravu za 15. rujna 1994.

    Na zakazano roite za glavnu raspravu bile su pozvane stranke

    i njihovi punomonici. Ujedno sud je zatraio dokumentaciju od

    Policijske uprave Varadinske u vezi s dogaajem od 24. oujka

    1993. na koji se pozvao tuenik u albi. Tako je opinski sud

    zatraio pravnu pomo od drugog upravnog tijela na to je

    ovlaten temeljem l. 232 st. 2.

    Na zakazano roite pristupio je punomonik tuitelja, a

    za tuenika nije pristupio nitko iako je dostava poziva bila

    uredno iskazana. Tuitelj L. T. pristupio je roitu sa

    zakanjenjem to je sud zabiljeio u zapisniku. Na temelju

    rjeenja sud je odrao roite u odsutnosti tuenika i

    njegovog punomonika, izvrio je uvid u spis, proitao

    odreene isprave te je sasluao tuitelja kao stranku u svrhu

    dokazivanja. Nakon zakljuene glavne rasprave sud je donio

    presudu kondemnatornog sadraja.

    Punomonik tuenika izjavio je albu protiv presude, a

    punomonik tuitelja podnio je odgovor na albu u kojem se

    osvrnuo na navode istaknute u albi.

    upanijski sud u Varadinu donio je presudu kojom je albu

    odbio kao neosnovanu te je potvrdio prvostupanjsku presudu br.

    P-385/94. Drugostupanjski sud je samo ispravio izreku

    prvostupanjskog suda.

  • 9

    Punomonik tuenika D. B. je protiv drugostupanjske

    presude podnio reviziju prvostupanjskom sudu. U skladu s l.

    390 st. 1. predsjednik vijea prvostupanjskog suda M. D.

    dostavio je primjerak revizije tadanjem Dravnom javnom

    odvjetnitvu u Zagrebu na izjanjavanje. Uz primjerak revizije

    dostavio mu je i prvostupanjske i drugostupanjske odluke.

    Vrhovni sud Republike Hrvatske sastavljen u vijeu od

    sudaca, M. V. kao predsjednik vijea, I. G., M. V., T. G. i V.

    D. kao lanova, donio je presudu kojom se revizija tuenika

    odbija kao neosnovana. upanijski sud u Varadinu vratio je

    prvostupanjskom sudu dopunu revizije u predmetu br. P-385/94

    od 27. lipnja 1996. kao bespredmetnu budui da je odluka

    Vrhovnog suda donijeta 6. oujka 1996., a u upanijski sud u

    Varadinu je stigla 24. lipnja 1996. Odluka Vrhovnog suda

    dostavljena je prvostupanjskom sudu u akovcu preko

    drugostupanjskog suda u Varadinu u skladu s l. 398 st. 1.

    ZPP. Time je ovaj postupak zavren.

  • 10

    3. O TUBI

    Tuba je parnina radnja kojom se pokree parnini

    postupak. U tom smislu tuba je neposredna parnina radnja

    tuitelja jer proizvodi krajnji procesnopravni uinak bez

    interpoliranja odreene sudske aktivnosti izmeu radnje

    stranke i toga procesnopravnog uinka.9 Podnoenjem tube sudu

    zasniva se dvostrani procesni odnos izmeu suda i tuitelja te

    se izaziva odreena procesna djelatnost suda kako bi se na

    temelju provedenog parninog postupka mogla pruiti odreena

    zatita.

    Zakon o parninom postupku propisao je u l. 106., 109. i

    186. elemente koje treba sadravati tuba. Tako je njima

    odreen minimalni, obavezni sadraj tube i mogui ili

    preporuljivi.

    3.1. OPA PRAVILA O SADRAJU PODNESKA

    Tuba koja je neposredno dostavljena Opinskom sudu u

    akovcu podnesena je u pisanom obliku. U njoj je navedena:

    oznaka suda, ime i prezime tuitelje i njihovo prebivalite,

    ime i prezime njihovog zajednikog punomonika te ime odnosno

    naziv tuenika koji je pravna osoba.

    9 Triva et al, op. cit. (u bilj. 1), str.277.

  • 11

    ZPP u l. 106 st. 2. odreuje da uz ime stranaka treba

    stajati i njihovo zanimanje to u ovom konkretnom sluaju, i u

    veini drugih koje sam proitala na praksi, nije naznaeno.

    Nadalje, navedeno je da se radi o radnom sporu redi ponitenja

    odluke o otkazu radnog odnosa. Na kraju tube navedena su

    imena tuitelja, ali je tubu vlastoruno potpisao njihov

    punomonik i to ispred teksta tube. Pravilo o potpisu

    podnosioca tube najprije sam shvatila kao potrebu da se on

    vlastoruno potpie. Kad bi se ovo pravilo tako striktno

    tumailo ova tuba bi na temelju l. 109 st. 1. bila vraena

    na ispravak. Ispravan odgovor o problemu potpisa podnosioca

    nala sam u udbeniku prof. Trive u okviru tema: Podnesci i

    alba protiv presude. U njima se navodi kako bi se pravila o

    potpisu podnosioca trebala meke tumaiti i stoga uvaavati

    podneske iz kojih je vidljivi tko ih podnosi.10 Time je

    ispunjena odredba l. 106 st. 2. ZPP.

    Tuba je podnesena u tri primjerka sa etiri priloga, to

    znai da je podnesena u dovoljnom broju primjeraka i za su i

    za protivnu stranku to zahtijeva l. 107 st. 1. ZPP.

    10 Opirnije o tome v. u poglavljima Podnesci i alba protiv presude u Triva et al., op. cit. (bilj. 1), str. 292. i 557.

  • 12

    3.2. POBLIE ODREDBE O SADRAJU TUBE (l. 186 ZPP)

    l. 186 st. 1 ZPP odreuje da tuba treba sadravati

    zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traenja,

    injenice na kojima tuitelj temelji zahtjev, dokaze kojima se

    utvruju te injenice i druge podatke koje mora imati svaki

    podnesak to je odreeno l. 106 ZPP. U konkretnom sluaju

    tuitelji su naveli injenino stanje i nakon svakog navoda su

    predloili dokazna sredstva kojim se te tvrdnje o injenicama

    mogu dokazati. U tubi su istaknuli dva zahtjeva. U jednom su

    traili ponitaj odluke o otkazu (konstitutivna tuba), a u

    drugom da ih tuenik po odluci suda, vrati na njihova radna

    mjesta (kondemnatorna tuba). Ujedno ovo predstavlja

    objektivnu obinu kumulaciju tubenih zahtjeva ureenu l. 188

    st.1. ZPP.

    Zakon je u stavku 3. l. 186. propisao i fakultativan

    element, a to je pravna osnova. Pravnu osnovu tuitelj moe

    navesti no sud za nju nije vezan - iura novit curia, a ako je

    ne navede sud tubu nee odbaciti.

    3.3. SUPARNIARSTVO SUBJEKTIVNA KUMULACIJA

    Teorija procesnog prava istie da suparniarstvo postoji

    kad se u istoj stranakoj ulozi u parnici pojavljuje vie

    procesnih subjekata. Ono moe nastati na strani tuitelja

  • 13

    (aktivno suparniarstvo) i na strani tuenika (pasivno

    suparniarstvo), a to ovisi, u pravilu, o dispoziciji

    tuitelja. Iznimku od ovog pravila predstavlja nuno

    suparniarstvo.11

    U skladu s l. 196 ZPP podnoenjem tube sudu zasnovano je

    aktivno, prvobitno, formalno i obino suparniarstvo. Na

    strani tuitelja formirano je formalno suparniarstvo jer su

    predmet spora zahtjevi iste vrste koji se temelje na bitno

    istovrsnoj injeninoj i pravnoj osnovi (simile factum

    simile jus), a za svaki zahtjev i za tuenika bio je stvarno i

    mjesno nadlean Opinski sud u akovcu. Tuitelji su bili samo

    procesnopravno povezani pokretanjem zajednike parnice. Na taj

    se nain ostvaruje naelo ekonominosti jer je svaki od

    tuitelja moga pokrenuti zasebnu parnicu.

    Buduu da su formalni suparniari tuitelji su i obini

    suparniari. Svatko od njih je, u skladu s l. 200 ZPP, bio

    samostalna stranka i radnje ili proputanja jednog niti su

    koristila niti su tetila drugom. To je vodljivo jer je druga

    tuiteljica L. B. u tijeku postupka povukla tubu, no u odnosu

    na prvog tuitelja L. T. postupak se nastavio.

    11 Opirnije o suparniarstvu v. u Triva et al, op.cit. (u bilj. 1), str. 357.

  • 14

    4. NADLENOST I SASTAV SUDA

    Opinski sud u akovcu bio je stvarno nadlean za ovaj

    spor zato to je Zakon o redovnim sudovima12, koji je tada

    vaio do 1994. kada je donesen Zakon o redovnim sudovima, u

    l. 33 ST.3. odreivao da su opinski sudovi u graanskim

    predmetima nadleni u sporovima iz radnih odnosa.

    Mjesnu nadlenost ureuje ZPP u l. 65. U sporovima iz

    radnih odnosa ova nadlenost je posebna i izberiva. Zakon

    odreuje da je za suenje nadlean sud koji je opemjesno

    nadlean za tuenika, zatim sud na ijem se podruju rad

    obavlja ili se obavljao ili se morao obavljati ili sud gdje je

    radni odnos zasnovan ako je tuitelj radnik. Tuitelji su u

    ovom sluaju bili radnici, oni su se odluili za opemjesno

    nadlean sud tuenika sud u akovcu, iako su mogli tubu

    podnijeti i Opinskom sudu u Varadinu gdje su rad obavljali.

    Danas bi za taj spor, izmeu istih stranaka prema

    prebivalitu tuenika, bio opemjesno nadlean Opinski sud u

    Prelogu koji je ustanovljen za taj dio Meimurja.

    Okruni sud u Varadinu i kasnije upanijski sud u

    Varadinu bili su nadleni za postupanje po albi, temeljem

    zakona, jer su oni u to vrijeme bili drugostupanjski sudovi

    nadleni i za podruje Meimurja. Zakon odreuje da o reviziji

    12 Zakon o redovnim sudovima od 20. 01. 1977., (proieni tekst Narodne novine 32/88, 16/90, 41/90, 14/91, 66/91).

  • 15

    odluuje Vrhovni sud Republike Hrvatske to je u ovom sluaju

    i uinjeno.

    U prvostupanjskom postupku sudilo je vijee sastavljeno

    od predsjednika vijea-sudac i dva suca porotnika.

    Druostupanjski sud sudio je u sjednici vijea od tri suca, a

    revizijski sud je odluivao u vijeu od pet sudaca. Time su

    ispunjene procesne pretpostavke koje se tiu suda, sudska

    nadlenost, relativna nadlenost, sastav suda i objektivnost

    sudaca.

  • 16

    5. ZASTUPNICI

    Ugovorni zastupnici punomonici su fizike osobe

    potpuno poslovno i parnino sposobne, koje se ne bave

    nadripisarstvom, koje u ime stranke i za njen raun poduzimaju

    procesne radnje u parnici. Zastupanje je rezultat unutranjeg

    graanskopravnog, u pravilu ugovornog odnosa izmeu stranke i

    osobe koja je zastupa13 a u odnosu na tree izdaje se punomo

    (obavezno u pisanoj formi ili usmeno na zapisnik kod suda) kao

    jednostrana izjava volje stranke kojom ona svog partnera iz

    graanskopravnog odnosa ovlauje na zastupanje pred sudom.

    l. 98 st. 1. Zahtjeva da punomo mora podnijeti punomonik

    pri prvoj radnji u postupku.

    U ovom sluaju tuitelji su angairali zajednikog

    punomonika koji nije bio odvjetnik ve diplomirani pravnik.

    Tuitelji su odredili opseg punomoi svom punomoniku,

    ovlastili su ga poduzima sve radnje u postupku, a u skladu s

    l. 96 ZPP izdali su mu potrebno izriito ovlatenje za

    poduzimanje odreenih radnji. Ujedno su ga ovlastili da moe

    primati novac i druga sredstva. Takvo izriito ovlatenje

    stranaka prema punomoniku koji nije odvjetnik u teoriji se

    naziva pozitivnom enumeracijom.

    Tuenik je u ovom sluaju bila pravna osoba. U pravnom

    prometu za pravne osobe radnje poduzimaju fizike osobe

    13 Triva et al, op. cit. (u bilj. 1), str. 263.

  • 17

    njihovi zastupnici po statutu, drugom opem aktu ili po

    zakonu. U ovom sluaju tuenika G. d.o.o. Zastupao je u

    pravnom prometu direktor R. Z. On je sklopio ugovor s

    odvjetnikom na temelju kojeg ga je ovlasti na zastupanje u

    ovoj parnici. Prema sudu i treima izdana je parnina punomo

    za poduzimanje svih zakonom predvoenih radnji u skladu s l.

    95 ZPP. Sud je ovog zastupnika nazvao zakonski zastupnik.

    Vjerujem da je on dobro mislio, ali da se krivo izrazio.

    (Stara poslovica kae: Tko radi i grijei. No, to nije

    argument da uoenu pogreku ne popravimo, ako ne odmah, onda

    barem u slijedeoj slinoj situaciji.) Pravne osobe nikako ne

    mogu imati zakonskog zastupnika.

    Zanimljivo je to je u tijeku postupka ovaj odvjetnik

    punomonik tuenika otkazao punomo. Tuenik je angairao

    drugog odvjetnika. No, unato tome i nakon zakonom odreenih

    mjesec dana (l. 99 st. 4. ZPP) potrebnih za obavljanje radnji

    kojima bi se mogla otkloniti teta, u odlukama

    prvostupanjskog, drugostupanjskog i revizijskog suda stajalo

    je u uvodu ime i prezime prvog punomonika tuenika K. I. U

    zakonu nisam naila na eventualnu sankciju ove pogreke, ali

    smatram da sudovi omakom nisu uzeli u obzir punomonikovo

    pravo da otkae punomo (l. 99 st. 1. ZPP) i raskine ugovor o

    zastupanju.14

    14 Prof. Triva smatra da pogreke u sadraju uvoda ne mogu biti razlog apsolutno bitne povrede odredaba parninog postupka i da se nepravilnosti mogu ispraviti po pravilima o ispravljanju podneska. Opirnije v. u Triva et al, op. cit. (u bilj. 1), str. 571.

  • 18

    Tako su se ispunile procesne pretpostavke koje se tiu

    stranaka (uredno zastupanje stranaka, postojanje stranaka i

    njihova stranaka sposobnost, parnina sposobnost, procesno

    ovlatenje za voenje parnice i pravni interes, koji je u

    konkretnom sluaju presumiran).

  • 19

    6. PRESUDA ZBOG IZOSTANKA

    Presuda zbog izostanka jedna je od moguih pozitivnih

    presuda reguliranih procesnim zakonom. U njoj dolazi do

    specifine primjene sistema tzv. afirmativne

    litiskontestacije, iako to zakon izriito ne spominje. U tom

    sistemu pasivnost tuenika tumai se kao suglaavanje s

    injeninim navodima protivnika, koji su nepovoljni za

    tuenika. Pasivnost mora biti totalna da bi se mogle izvoditi

    konzekvencije propisane zakonom pa iz toga proizlazi da se ova

    presuda moe donositi samo u odnosu na tuenika. Jedino

    tuenik moe ostati totalno pasivan. Ova presuda rezultat je

    specifinog disponiranja tuenika jer se on sam odluuje za

    pasivnost i izostanak unato upozorenju suda kako e se njegov

    stav tumaiti i sankcionirati. Temeljem l. 114 st. 3.ZPP sud

    je duan u pozivu upozoriti na zakonske posljedice izostanka.

    Profesor Triva istie: Smatramo da se stranci moe imputirati

    odreeni stav prema injeninim navodima njenog protivnika ako

    joj se prui prilika da se o tim navodima uredno upozna (arg.

    iz 332/1. t.1; v. 133/2) i ako joj se prui mogunost da se o

    tim navodima izjasni (arg. iz 5/1; v. 27).15

    Da bi se mogla donijeti ova presuda moraju se ispuniti

    odreene ope procesne pretpostavke (od ijeg postojanja

    zavisi dopustivost svake presude)i specifine pretpostavke

    15 Triva et al, op. cit. (u bilj. 1), str. 401.

  • 20

    regulirane l. 332 st. 1. t. 1-6 i st. 2 ZPP. To su:

    1) tuenik mora biti uredno pozvan na roite, to ukljuuje

    i upozorenje na posljedice izostanka i proputanja16

    2) tuitelj mora predloiti donoenje presude zbog izostanka

    3) tuenik nije podneskom osporio tubeni zahtjev do

    zakljuenja pripremnog roita, odnosno ako ovo nije odrano

    do zakljuenja prvog roita za glavnu raspravu

    4) osnovanost tubenog zahtjeva mora proizlaziti iz

    injenica navedenih u tubi

    5) injenice na kojima se temelji zahtjev tuitelja ne smiju

    biti u protivnosti s dokazima koje je tuitelj naveo niti s

    injenicama koje su ope poznate

    6) ne smiju postojati ope poznate okolnosti iz kojih bi

    proizlazilo da je tuenik opravdano bio sprijeen doi na

    roite

    7) parnica se mora voditi o zahtjevima kojim stranke mogu

    slobodno raspolagati

    Donoenje ove presude vremenski i ogranieno na zakonom

    odreene stadije. Ona se moe donijeti samo kad tuenik ne

    doe na pripremno roite do njegova zakljuenja ili na prvo

    roite za glavnu raspravu, ako pripremno roite nije

    odrano. Nedoputena je primjena teze o odreenom dranju

    tuenika ako ovaj izostane s nekog sljedeeg roita, a ne s

    16 Opirniji stav o sadrini ove toke zakonske odredbe v. Triva et al., op. cit. (bilj. 1), str. 499.

  • 21

    prvog.17 Zakon u l. 332 st. 1. navodi i mogunost da tuenik

    doe na spomenuta roita, ali se nee upustiti u raspravu ili

    se s njih udalji, a ne ospori tubeni zahtjev.

    U konkretnom sluaju 25. sijenja 1993. odrano je

    pripremno roite u nazonosti od suda: predsjednik vijea M.

    D. i zapisniar P. D.; za tuitelja: oboje osobno uz

    punomonika S. V., dok za tuenika nije doao nitko. Dostava

    poziva za tuenika bila je uredno iskazana, to znai da on

    bio upoznat sa zakonskom posljedicom izostanka. Punomonik

    tuitelja je izjavio da ostaje kod tube i tubenog zahtjeva i

    predloio je donoenje presude zbog izostanka. Sud je usvojio

    prijedlog punomonika tuitelja, naao je da su ispunjene

    potrebne procesne pretpostavke i donio je presudu zbog

    izostanka. Presudom je prihvatio oba tubena zahtjeva iz tube

    i donio je rjeenje o naknadi parninih trokova u skladu s

    l. 154 st.1. ZPP, koje je traio punomonik tuitelja. U

    obrazloenju presude sud je naveo samo razloge zbog kojih je

    donio takvu odluku to je u skladu s l. 338 st. 5. ZPP. Moram

    primijetiti da sud nije nita spomenuo o ispunjenju zahtjeva

    istaknutih u l. 332 st. 1 t. 4. i 5. ZPP. U pouci pravu na

    albu naveo je da se protiv donesene presude moe izjaviti

    alba u roku od osam dana ( budui da se radi o radnom sporu

    rok je krai), ali da se ne moe pobijati zbog pogreno ili

    nepotpuno utvrenog injeninog stanja. To nije doputeno l.

    353 st. 2. ZPP zato to sud to nije ni inio.

    17 Triva et al., op. cit. (u bilj. 1), str. 499.

  • 22

    7. PRIJEDLOG ZA POVRAT U PRIJANJE STANJE

    Punomonik tuenika podnio je opinskom sudu, koji je

    donio presudu zbog izostanka, prijedlog za povrat u prijanje

    stanje zbog proputenog roita i albu ukoliko pak

    prijedlogu sud ne bi udovoljio predlae se drugostupanjskom

    sudu da uvai ovu albu i ukine prvostupanjsku presudu.18 U

    albi je naveo samo minimalne potrebne elemente (oznaku

    presude protiv koje ulae albu i potpis podnosioca).

    ZPP u l. 118 st. 4. navodi da se s podnoenjem

    prijedloga za povrat u prijanje stanje mora obaviti i

    proputena radnja, ako se povrat trai zbog proputenog roka

    ali ne i roita. Stoga smatram da je alba tuenika

    nepotrebno podnijeta.

    U prijedlogu je navedeno zastupnik tuenika R. Z.

    propustio roite, na koje je bio uredno pozvan , iz

    opravdanih razloga. Kao razlog izostanka naveden je boravak R.

    Z. na otoku Koruli gdje se potonji razbolio te zbog toga nije

    bio u mogunosti da se vrati u Meimurje.

    Sud je, u skladu s l. 121 st. 2. ZPP, zakazao roite na

    kojem je dozvolio povrat u prijanje stanje te je ukinuo

    presudu zbog izostanka P-909/92 na temelju l. 117 st. 2. ZPP.

    U ovom sluaju ispunile su se zakonom predviene, i u teoriji

    opirnije obraivane, pretpostavke zbog kojih je povrat u

    18 Os u k P-909/92, list 19.

  • 23

    prijanje stanje dozvoljen. To su:

    1) tuenik je propustio roite za poduzimanje procesne

    radnje, konkretno propustio je osporiti injenine navode

    tuitelja

    2) zbog proputanja je izgubio pravo da poduzme tu radnju

    3) zbog prekluzije je za stranku nastala odreena teta koja

    se sastoji u nemogunosti da na drugi nain ostvari cilj koji

    je elio proputenim osporavanjem injeninih navoda. U ovom

    sluaju teorija navodi: Povrat e biti doputen zbog

    proputanja roita na kome je donesena presuda zbog

    izostanka, ako je tuenik namjeravao osporiti istinitost

    injeninih navoda u tubi, jer stranka ni na koji nain nije

    vie u mogunosti da u nastavku postupka iznese novote u

    pogledu merituma spora (353/2)19

    4) u ovom sluaju zakon nije izriito zabranio dopustivost

    povrata, dakle ne primjenjuje se l. 119 ZPP

    5) postojali su opravdani razlozi, u ovom sluaju boravak na

    otoku Koruli, bolest R. Z., a zastupnik tuenika R. Z. u to

    vrijeme jo nije angairao punomonika koji bi poduzimao

    radnje u parnici

    6) punomonik tuenika predloio je povrat i to u zakonskom

    roku

    19 Triva et al., op. cit. (u bilj. 1), str. 311.

  • 24

    Nakon to je sud dopustio povrat u prijanje stanje

    punomonik tuenika dao je odgovor na tubu te se na taj nain

    upustio u raspravu o glavnoj stvari. U odgovoru je priznao

    veinu injeninih navoda koji su bili nepovoljni za tuenika.

    Samo u pogledu jednog injeninog navoda iznio je tada

    prigovor-exceptio. Nesporno je izmeu parninih stranaka da

    su tuitelji zasnovali radni odnos kod tuenika. Meutim, ne

    odgovara istini da bi taj radni odnos bio zasnovan bez

    pismenog ugovora.20 Tako je u pogledu tog navoda tuenik

    prigovarajui postao tuitelj jer je bio duan dokazati svoju

    tvrdnju.

    20 Os u k P-909/92, list 22.

  • 25

    8. DOKAZIVANJE

    Dokazivanje predstavlja niz parninih radnji procesnih

    subjekata (stranaka i suda) koje se poduzimaju radi

    utvrivanja istinitosti tvrdnji stranaka i hipoteza suda o

    injenicama koje su vane za primjenu prava. Samo kad nije

    mogue ili nije doputeno utvrivati istinitost tvrdnji na

    neki drugi nain, provodi se dokazivanje. U ostalim

    sluajevima moe se istinitost tvrdnji provjeravati na druge

    naine.21 Dokazuju se sam tvrdnje o vanim injenicama, sporne

    tvrdnje, indicije i one o kojima se protivnik nije izjasnio.

    Koje su tvrdnje o injenicama vane sud utvruje na temelju

    pravilne pravne kvalifikacije, koja prethodi dokazivanju.

    Pravna kvalifikacija spora obavlja se primjenom materijalnog

    prava.

    U ovom sluaju sud je o relevantnosti tvrdnji o

    injenicama zakljuivao na temelju Zakona o osnovnim pravima

    iz radnog odnosa22 koji se primjenjivao do 1995. kada je

    donesen Zakon o radu. Kao relevantnu injeninu tvrdnju

    dokazivanjem je utvrivao zakonitost/nezakonitost usmenog

    otkaza, je li radni odnos zasnovan pisanim ugovorom ili usmeno

    te nain na koji je donesena odluka, ujedno je dokazivanjem

    utvrivao pravnu prirodu sporne izjave o obustavi postupka.

    Tijekom itavog postupka dokazivanje se provodilo itanjem

    21 Opirnije o tome v. u Triva et al., op cit. (u bilj.1), str. 392.- 415. 22 Sudac u obrazloenju nije naveo br. Narodnih novina u kojima je taj zakon objavljen.

  • 26

    priloenih isprava stranaka i isprava koje je sud traio po

    slubenoj dunosti. Osim toga sud je u dokaznom postupku

    sasluavao stranke u svrhu dokazivanja.

  • 27

    9. PRESUDE

    Sudska odluka kojom se odluuje o osnovanosti tubenog

    zahtjeva iznijetog u tubi, u pravilu, se zove presuda. Ona

    predstavlja akt kojim se konkretizira pravilo sadrano u

    apstraktnoj pravnoj normi.23 l. 338 st. 1. ZPP odreuje da

    pismeno izraena presuda mora imati: uvod, izreku i

    obrazloenje. Sjeam se jo prologodinjeg seminara iz

    kaznenog procesnog prava na kojem je prof. Josipovi naglasio

    da je vaan element pismeno izraene presude i pouka o pravu

    na izjavljivanje pravnog lijeka, to ZPP propisuje u l. 337

    st. 3. Izreka presude predstavlja glavni dio presude. Prof.

    Triva istie da se ona manifestira kao zakljuak (conclusio)

    logikog silogizma u kome je praemissa major apstraktno pravno

    pravilo, a praemissa minor utvreno injenino stanje.

    U ovom postupku donesene su ak tri prvostupanjske

    presude, jedna presuda u povodu albe na prvostupanjsku

    presudu i jedna presuda revizijskog suda. Sve su ove presude

    ispunile zakonske zahtjeve iz l. 338. ZPP. Iz svih

    obrazloenja presuda vidljiva je ozbiljnost i predanost suda u

    izvravanju njegove osnovne zadae. Naime, u svima se navode

    obavijesti o subjektivnim i objektivnim elementima spora te su

    objanjeni razlozi zbog kojih je sud donio odreenu odluku.

    Time je i ispunjen zadatak obrazloenja to ga je razradila

    23 Tako Triva et al., op. cit. (u bilj. 1), str. 479.

  • 28

    teorija u skladu sa zakonom.24Samo mi se ini da je sud premalo

    navodio na emu temelji svoj stav, na kojem materijalnom

    propisu.

    24 Tako Triva et al., op. cit. (bilj. 1), str. 506.

  • 29

    10. ALBE

    alba protiv presude je redovni, devolutivan,

    suspenzivan, dvostrani i samostalan pravni lijek kojeg moe

    podnijeti samo osoba koja ima pravni interes. albom se mogu

    napadati sve aktivnosti suda zbog bitnih povreda odredaba

    parninog postupka (l. 354 ZPP), zbog pogreno ili nepotpuno

    utvrenog injeninog stanja (l. 355 ZPP) i zbog pogrene

    primjene materijalnog prava (l. 356 ZPP). Kad se u albi

    navode razlozi potrebno je ukazati na konkretne povrede i

    propuste koje je sud uinio. To znai da nije dovoljno samo

    pozvati se na zakonske formulacije o povredama zbog kojih se

    presuda moe pobijati.25 U albi se mogu, u pravilu, temeljem

    l. 352 st. 1. iznositi nove injenice i predlagati novi

    dokazi. Stav je procesne teorije da nove injenice koje se

    tiu merituma spora moraju nastati do momenta zakljuenja

    glavne rasprave, ali alitelj moe za njih saznati i kasnije.

    Takve injenice nazivaju se subjektivnima. Za dokaze je

    irelevantan as nastanka, bitno je da se njime dokazuju

    injenice koje su nastale u razdoblju koje je prethodilo

    presudi. Osim subjektivnih injenica procesna teorija

    razlikuje i objektivne injenice. To su injenice koje su

    nastale nakon zakljuenja glavne rasprave pa teorija smatra da

    se one ne mogu iznositi u albenom postupku.

    25 Triva et al., op. cit. (u bilj. 1), str. 556.

  • 30

    alba se podnosi prvostupanjskom sudu koji e ocijeniti

    njenu podobnost (pravovremenost, doputenost, potpunost) za

    daljnje meritorno odluivanje.

    U ovom konkretnom sluaju podnesene su etiri albe. Prva

    je podnesena zajedno s prijedlogom za povrat u prijanje

    stanje zbog proputenog roita. Ta alba imala je samo

    osnovni minimalni sadraj (oznaku presude koja se pobija i

    potpis podnosioca), dok ostale poeljne elemente nije imala.

    Drugu albu podnijeli su tuitelji pobijajui prvostupanjsku

    presudu u dijelu u kojem nisu uspjeli iz svih albenih

    razloga, koje su kasnije u albi konkretno naveli. Treu albu

    podnio je punomonik tuenika zbog pogreno i nepotpuno

    utvrenog injeninog stanja neposredno sudu 3. veljae 1994.

    U njoj je naveo kako od 24. oujka 1993. spor izmeu stranaka

    vie ne postoji jer su se stranke tada van suda nagodile o

    obustavi postupka. U prilog te tvrdnje podnio je izjavu koju

    je potpisao tuitelj L. T. Ta izjava o obustavi nastala je u

    albenom roku protiv prve potpune prvostupanjske presude,

    dakle nakon zakljuenja glavne rasprave. U odgovoru na albu

    tuitelj je naveo da je on potpisao nekakvu izjavu tueniku,

    ali pod fizikom prijetnjom. Drugostupanjski sud je na

    sjednici vijea primjenom l. 370 st. 1. ZPP rjeenjem usvojio

    albu, ukinuo presudu prvostupanjskog suda i vratio je na

    ponovno suenje prvostupanjskom sudu. U obrazloenju je naveo

    da izjava predstavlja novu injenicu i novi dokaz, da je ona

    sporna meu strankama i da njenu pravnu prirodu treba utvrditi

  • 31

    prvostupanjski sud na novoj raspravi. Po mom miljenju takva

    izjava predstavlja objektivnu injenicu, prvostupanjski sud o

    njoj nije mogao raspravljati jer ona u to vrijeme nije ni

    nastala, niti su stranke obavijestile sud o toj nagodbi da

    bi ona mogla izazvati procesni uinak predvien zakonom.

    Procesna teorija razlikuje objektivne i subjektivne novote,

    dok prof. Triva o razlikovanju potonjih u praksi kae: Ni

    sudska praksa u pravilu ne razlikuje subjektivne od

    objektivnih novota, pa doputa i jedne i druge.26 Mislim da je

    to konkretno vidljivo u ovom sluaju. Meutim, vjerujem da je

    drugostupanjski sud elio unijeti pravnu sigurnost u taj spor,

    pridonijeti da se postupak pravomono okona nakon dugo

    vremena (postupak u radnim sporovima je hitan), da se stranci

    ija su prava povrijeena prui potrebna zatita i da je

    upravo zbog tih razloga drugostupanjski sud odluio usvojiti

    albu i vratiti postupaka na ponovno suenje.

    etvrtu albu podnio je takoer punomonik tuenika zbog

    svih albenih razloga. Primjerice kao bitnu povredu odredbi

    parninog postupka naveo je povredu iz l. 354 st. 2. t. 13.

    tvrdei da su razlozi presude nejasni i nerazumljivi, pa je i

    izreka presude u proturjenosti sa razlozima presude.

    Drugostupanjski sud je ovu albu presudom odbio kao neosnovanu

    i potvrdio presudu drugostupanjskog suda.

    26 Triva et al., op. cit. (u bilj. 1), str. 557.

  • 32

    11. REVIZIJA

    Revizija protiv presude je izvanredan, dvostran (ak i

    trostran), nesuspenzivan, devolutivan i samostalan pravni

    lijek protiv pravomonih drugostupanjskih presuda. ona se moe

    izjaviti u roku od 30 dana od dana dostave prijepisa presude

    (l. 382 st. 1. ZPP). Zakon izriito propisuje da je revizija

    doputena i u radnom sporu koji je pokrenuo zaposlenik protiv

    odluke o prestanku radnog odnosa. U l. 385 ZPP navode se

    razlozi za izjavljivanje revizije dok se l. 386 ZPP odreuju

    granice ispitivanja pobijane presude.

    Punomonik tuenika podnio je prvostupanjskom sudu

    reviziju protiv presude drugostupanjskog suda zbog pogrene

    primjene materijalnog prava. Naveo je da je u cijelom postupku

    bilo masu razliitih situacija, izjava, pismenih dokaza koji

    su bili proturjeni jedan drugome te da se zbog toga nije

    moglo utvrditi to je istina. Zbog toga se nije mogao ni

    pravilno primijeniti materijalni propis.

    Primjerak revizije s prvostupanjskim i drugostupanjskim

    presudama dostavljen je tadanjem Dravnom javnom odvjetnitvu

    u Zagrebu. Na dostavljen primjerak nije stigao nikakav

    odgovor.

    Vrhovni su Republike Hrvatske presudom je odbio reviziju

    kao neosnovanu utvrdivi da materijalno pravo nije pogreno

    primijenjeno, a niti da se ostvarila bitna povreda odredaba

    parninog postupka iz l. 354 st. 2. t. 10. ZPP na koju je

  • 33

    pazio po slubenoj dunosti. Iako je punomonik tuenika naveo

    da presudu pobija zbog pogrene primjene materijalnog prava,

    revizijski sud je utvrdio da se on u reviziji bavi injeninim

    pitanjima koja u tom stadiju postupka ne mogu biti predmet

    razmatranja (temeljem l. 385 st. 3. ZPP).

  • 34

    12. DOJMOVI S ROITA

    Od 11. do 22. veljae 2002. hospitirala sam na Opinskom

    sudu u akovcu. Odlukom predsjednice suda J. V. S. moja

    mentorica bila je sutkinja S-M. G. Budui da je S-M. G. mlada

    sutkinja, sa samo tri godine sudakog iskustva, ona dijeli

    sudnicu sa sutkinjom S. J. pa samo tri dana u tjednu ima

    roita. Kako bi mi omoguila da budem nazona to veem broju

    roita, sutkinja S-M. G. dogovorila se sa sutkinjom S. J. da

    dva dana u tjednu sluam njena roita. Tako sam imala dvije

    mlade mentorice, susretljive prilikom mojih pitanja. Pokazale

    su zadovoljstvo to su sutkinje i mislim da to pridonosi

    kvaliteti njihova rada.

    Sud poinje s radom u 7:30, u periodu od 8:30 do 13:00

    odravaju se roita. Zanimljivo je da u vrijeme pauze sudskom

    zgradom vlada mir, tu i tamo naie neka stranka i udi se

    tiini. Neki mrmljaju sebi u bradu ili glasno: opet nitko ne

    radi, kad god doem ovdje uvijek pauza... ao mi je to mi

    ljudi ne shvaamo jedni druge, potrebe jedni drugih, to

    osuujemo ljudsko ponaanje prije nego to promislimo i tako i

    dalje njegujemo brzopletost. Znam da i ljudi ponekad imaju

    pravo kad se ljute, neki djelatnici koriste preesto odmore,

    neljubazni su prema strankama (osobito neki upravni

    slubenici). Mislim da mnogima nedostaje strpljivosti,

    tolerantnosti prema drugima i odgovornosti prema obvezama (ne

    zaobilazim pri ovoj kritici sebe). Ostatak radnog vremena

  • 35

    sutkinje su koristile za pismenu izradu odluka, za pripremanje

    roita koja su bila zakazana za sljedei dan, jednom su ile

    na sjednicu sudskog odjela. U dane kad nemaju roita zakazuju

    terenski rad, a u sluaju da trokovi nisu predujmljeni ostaju

    u svojim uredima itajui spiseve, sudsku praksu, zakone...,

    priaju o roitima ili ostalim ivotnim problemima.

    Mislim da su radni uvjeti sudaca na niskoj razini i da bi

    ih s vremenom trebali mijenjati. Uredi sutkinja S-M. G. i S. J

    su mali, manji i od moje studentske sobe, djeluju tmurno i

    demotivirajue. S njima u uredu rade i zapisniarke. No, i

    malim detaljima moe se izgled promijeniti (ponekom slikom,

    cvjetiem..), to dakako ovisi i od samih sutkinja. Osobno bih

    tim malim sitnicama sebi poboljala radni ambijent. nadalje,

    ljudi esto kucaju na njihova vrata, ulaze, pitaju o stvarima

    koja ni ne spadaju u njihova podruja rada. To je ujedno i

    problem slabe informiranosti graana o radu suda. Ljudi ne

    znaju kome da se obrate. Sutkinje su u takvim situacijama

    djelovale mirno, objasnile su to su mogle i u veini

    sluajeva poklonile osmijeh.

    Sva roita na kojima sam bila nazona sutkinje su sudile

    kao suci pojedinci. Tako rad u vijeu nisam ni upoznala.

    Sutkinja S-M. G. rekla mi je da suci porotnici, u pravilu, na

    glavnoj raspravi i u donoenju odluka nemaju znaajnu ulogu.

    Mnogi im odriu znaaj, ali mislim da to ponekad nije posve

    opravdano. Nedavno sam susrela svoju profesoricu pedagogije i

    sociologije koja ni je spomenula da je neko vrijeme bila sudac

  • 36

    porotnik. Ona nema pravnu naobrazbu, ali vjerujem da je svojom

    strunou mogla pridonijeti radu suda. Nisu svi suci

    porotnici umirovljenici.

    Dnevno je bilo zakazano do pet roita, ali neka nisu ni

    odrana. U tom sluaju sud je sastavio samo zapisnik s

    naznakom uzroka odgode i s novim rjeenjem o upravljanju

    postupkom. Mislim da neka roita nisu bila odrana zbog

    neuredne dostave strankama ili jer su se pozvani opravdali da

    ne mogu doi. U tijeku glavne rasprave dolazilo je do odgode

    jer su stranke ili njihovi punomonici predloili izvoenje

    novih dokaza. Mnoga roita zavrila su meritornim odlukama,

    tako da je sutkinja S-M. G. bila prilino zadovoljna.

    Veina sporova vodila se radi isplate nekog novanog

    iznosa, u kojima su tuitelji, najee, bile pravne osobe, a

    tuenici fizike osobe, korisnici njihovih usluga. Ovi

    postupci su bili najprije ovrni, ali su zbog tuenikovog

    prigovora protiv platnog naloga preli u parnini postupak.

    Nadalje, bila sam nazona sporu radi ukidanja i brisanja prava

    slunosti, sporu radi naknade tete zbog pretrpjelih duevnih

    boli, sporu radi utvrivanja brane steevine (sutkinje su je

    nazivale teevinom), sporu u kojem se trailo trpljenje

    tuenika dok tuitelji ne naprave buku na kui te na nekoliko

    ostavinskih izvanparninih postupaka. Neki od ostavinskih

    postupaka bili su malo ivahniji jer se roaci nisu mogli

    dogovoriti kako bi podijelili ostavinu. Sutkinja S. J.

    opomenula ih je jer su bili prebuni i objasnila im je ako se

  • 37

    ne dogovore sami, da e sve morati dijeliti prema zakonu.

    Njeno upozorenje je djelovalo i bura se stiala.

    Sutkinje su na svako roite dolazile pripremljene.

    Uvijek su imale ispisana pitanja koja su postavljala

    svjedocima, vjetacima ili strankama kad su sasluavane u

    svrhu dokazivanja. Pripremajui se koristile su zakone,

    konzultirale su jedna drugu pa i neke druge suce traei

    njihova miljenja.

    Na prijedloge stranaka ili njihovih punomonika, o

    potrebi izvoenja novih dokaza ili ponovnom sasluanju

    svjedoka, izrazile su svoj osobni stav i nakon izjanjenja

    predlagaa donijele rjeenje. Tako su pridonijele ostvarenju

    naela otvorenog pravosuenja.

    Roita za glavnu raspravu odravala su se i u odsutnosti

    jedne stranke, to je u skladu sa zakonom. Punomonicima je

    redovito dana mogunost da postavljaju pitanja svjedocima,

    vjetacima, strankama, ali oni su to rijetko koristili.

    Sutkinje su imale korektan odnos sa svim sudionicima postupka.

    Veina tuenika, koji su bili fizike osobe, nisu imali

    punomonike odvjetnike. Pred sudom su sami poduzimali radnje.

    Bila sam oduevljena odnosom sutkinja prema njima. One su

    nastojale tim neukim strankama na jednostavan i njima

    razumljiv nain objasniti to se dogaa, kako se trebaju

    ponaati, to mogu koristiti. Tako su one svoje struno znanje

    pretoile u jednostavne reenice, kojima su pruile pomo

    neukima. Bilo je nekoliko stranaka koje nisu iskljuile

  • 38

    mobitele za vrijem roita. Sutkinje su ih samo hladno

    opomenule i nastavile s radom. Ne znam zato ljudi

    zaboravljaju ugasiti mobitele kad su na sudu, to treba uiniti

    i na mnogim drugim mjestima. Time samo iskazuju nepotovanje

    prema sudu, a kad ih se opomene prihvaaju to kao najei

    napad (tako mi se inilo iz izraza njihovih lica).

    Bio je to moj prvi susret sa pravosuem. Sve mi je

    izgledalo vrlo dinamino, toliko toga se uini u jednom danu.

    Na tim roitima dogaale su se neke stvari koje tada nisam

    ba shvaala (npr. donesena je presuda zbog izostanka, zbog

    dvaput ispunjenih uvjeta za mirovanja presumiralo se

    povlaenje tube, tueniku nepoznata boravita sutkinja je

    postavila privremenog zastupnika...). No, prilikom uenja kao

    da se slagala slika sa tonom. Procesne institute koje sam

    susrela na sudu prisjetila sam se pri uenju i svaki put sam

    si rekla :Aha, to mi je ve poznato, sad kuim zato je to

    tako). Ovo hospitiranje pomoglo mi je pri uenju, obogatilo me

    novim iskustvom i novim poznanstvima, a sve to zahvaljujui

    realizaciji dobre ideje Katedre za graansko procesno pravo.

  • LITERATURA:

    1. Triva, Sinia; Belajec, Velimir; Dika, Mihajlo: Graansko

    parnino procesno pravo, Zagreb, 1986.

    IZVORI:

    1. Zakon o parninom postupku iz 1976. ( preuzet kao zakon

    RH Zakonom o preuzimanju ZPP od 26.06.1991., Narodne

    novine, 53/91, stupio na snagu 08.10.1991., noveliran u

    dva navrata 1992. i 1999., Narodne novine, 91/92,

    112/99)

    2. Zakon o radnim odnosima (Narodne novine, 25/92)

    3. Zakon o redovnim sudovima iz 1977., (proieni tekst

    Narodne novine, 32/88, 16/90, 41/90, 14/91, 66/91)

    4. Opinski sud u akovcu, P-909/92 od 25. sijenja 1993.

    Logozar1.pdfKONSEKUTIVNO PRIKAZIVANJE PROCESNIH INSTITUTA KRO