Watchman Nee PRAVI KRANSKI IVOT , ali ne ja, nego Krist u meni. Zagreb 1968 Englesko izdanje izalo je pod naslovom THE NORMAL CHRISTIAN LIFE u izdanju VICTORY PRESS Ltd. London, neto skraeno od A. I. Kinnear-a. Preveo dozvolom engleskog izdavaa Branko akovi Copyright 1957 Angus I. Kinnear London Vlastita naklada Izdava: M. Berkovi Zagreb, Kraljevika 38 Umnoeno u Zagrebu, Gajeva 9a C. B. Predgovor prvom izdanju Autor ovog djela, Watchman Nee (Nee To-sheng) iz Fucoa, pravi rob Isusa Krista, mnoge od nas zaduio je kad je za vrijeme svoje posjete Evropi 1938 i 1939 u mnogim krugovima mladih suradnika posluio i tako jasno iznio pred oi temelje kranskog ivota i rada. Mnoga predavanja iz kojih je nastala ova knjiga ve su ponegdje objavljena i bila su na blagoslov mnogima. Druga su opet postojala samo u rukopisu ili konceptu. U uvjerenju da zasluuju da ih se objavi izdava je koristio taj materijal za sastav ove knjige. Uski dodir s g. Nee u toku 1938 god. kao i pomo i kritika drugih koji su zajedno s njim suraivali i bolje ga poznavali nego ja, doprinijeli su tome da se sauva misaono blago autora po najboljoj namjeri. Rad na ovoj knjizi bio je doivljaj koji je duboko dotaknuo sve. Predaje ga se sada itaocu, s molitvom, da bi Bog mogao upotrebiti naroiti prikaz naeg Gospoda i njegovog savrenog djela da dovede njegovu djecu do vee duhovne zrelosti i upotrebivosti. Bangalore, Indija 1957 Angus I. Kinnear Iz predgovora engleskom izdanju Novo izdanje pojavljuje se s nekim popravcima i nadopunama iz novih izvora. itaoci se jo jednom upozoravaju da je sadraj nastao prema govorenoj rijei autora. Zato on nije ni sistematski, niti u nekim podrujima iscrpno obradjen. Knjigu treba uzimati s molitvom u ruke, kao ivu vijest koja je upuena vie naam srcu nego razumu SADRAJ 1. Krv Isusa Krista 2. Kristov kri 3. Rast u kranskom ivotu Znati 4. Rast u kranskom ivotu Drite sebe da ste 5. Kri razdvaja 6. Rast u kranskom ivotu Predajte se sami Bogu 7. Vjeni cilj 8. Sveti Duh 9. Znaenje i vrijednost Rimljanima sedam 10. Rast u kranskom ivotu Hodanje u Duhu 11. Jedno tijelo u Kristu 1. KRV ISUSA KRISTA Normalni ili pravi kranski ivot - to je to? To je neto sasvim razliito nego ivot osrednjeg kranina, toliko recimo ispoetka. itaocu Svetog Pisma, na primjer, Propovijedi na gori, nametnue se vjerojatno pitanje da li je uope netko ivio na zemlji takvim ivotom, osim samog Bojeg Sina? Upravo ovo usredotoenje na Njega sadri odgovor na nae pitanje. Pavao kae u svojoj definiciji kranskog ivota u Gal. 2,20: Ne vie. ja, nego Krist. On time ne izraava neto izuzetno ili zasebno u smislu nekog vrlo visoko razvijenog kranstva. Jednostavno predouje Boju normu za kranina: Ne ivim vie ja, nego Krist ivi svoj ivot u meni.1

Bog sasvim jasno pokazuje u svojoj Rijei da ima samo jedan odgovor za svaki ljudski problem: svog Sina Isusa Krista. Njegov postupak s nama sastoji se u tome da stavi nas na stranu, a Krista postavi na nae mjesto. Boji Sin umro je umjesto nas da mi budemo opravdani. On sada ivi namjesto nas da bi mi bili slobodni. Tako moemo govoriti o dvostrukom zastupanju: zastupanju na kriu koje nam osigurava oprotenje i zastupanju u nama samima koje nam ishodi slobodu. Sauvae nas od mnogo koje zablude, ako emo stalno imati pred sobom injenicu da Bog odgovara na sva naa pitanja samo na jedan jedini nain: to jest, da nam sve vie otkriva svog Sina. Na dvostruki problem: grijesi i grijeh Polazimo od opsenog prikaza pravog kranskog ivota kojeg nalazimo u prvih osam glava poslanice Rimljanima a osvjetliemo ove izjave praktinim iskustvima. Rimljanima 1-8 razdvaja se u dvoje. Paljivi italac otkriva da se tu govori o dvije upadno razliite stvari. Prvi dio see do gl. 5,11 a drugi se preteno upotrebljava rijec grijesi u mnoini, dok je naprotiv u drugom, uvijek iznova rije o grijehu, a jedva jo o grijesima. Zato? Prvi dio bavi se grijesima koje sam poinio pred Bogom, koji se daju nabrojiti i njihov je broj velik. Drugi dio bavi se grijehom kao naelom, koje prebiva u meni. Bez obzira koliko grijeha poinim, uvijek je jedno naelo koje me potie na grijeh. Trebam oprotenje za poinjene grijehe, a trebam izbavljenje i od sile grijeha. Jedno se tie moje savjesti a drugo moga ivotao. Mogu mi se oprostiti svi moji grijesi ali zbog prirode grijeha koja je u meni ipak ne mogu imati trajni mir. Kad zasvijetli po prvi puta Boje svjetlo u moje srce, tada molim za oprotenje, jer mi je jasno da samsagrijeio. Ali kad jednom dobijem oprotenje za svoje grijehe, dolazim do novog otkria, to jest do grijeha. Ne samo da sam poinio grijehe, nego duboko u meni ima neto pokvareno. Imam prirodu grenika, unutranju sklonost prema grijehu, mo koja me vue u grijeh. Kad nadvlada ova sila tada inim grijeh. Mogu traiti i dobiti oprotenje, ali iza toga grijeim ponovo. Tako moj ivot tee u zatvorenom krugu pada u grijeh, traenja oprotenja i ponovog pada. Istina, shvaam sa zahvalnosti dragocjenu injenicu boanskog oprotenja, ali meni treba neto vie: trebam osloboenje. Oprotenje za ono to sam uinio. Osloboenje od toga to jesam. Dvostruki Boji odgovor: Krv i kri U Rimljanima 1-8 prikazane su nam dvije strane naeg izbavljenja, prvo oprotenje poinjenih grijeha i drugo oslonoenje od grijeha. U skladu s tim pokazuje se dalja razlika izmeu oba dijela. U prvom se spominje dva puta krv Gospoda Isusa (gl. 3,25 i gl 5,9). Drugi dio razvija novu misao u gl. 6,6 da smo razapeti s Kristom. Najprije se dakle razlae da je Isusova krv prolivena za oprotenje naih grijeha i za nae opravdanje. Ovaj nain izraavanja ne upotrebljava se vie u drugom dijelu. Tamo je teite na kriu i naem sjedinjenju s Kristom u njegovoj smrti, u njegovom pogrebu i njegovom uskrsnuu. Ova razlika je bitna. Ona pokazuje da krv ima posla s naim djelima a kri s naim biem. Krv odstranjuje nae grijehe, dok kri pogaa nau sposobnost da grijeimo u samom korijenu. O tome e biti jo govora u iduim glavama. Problem naih grijeha Poinjemo dakle sa skupocjenom krvi naeg Gospoda Isusa Krista i njezinog znaenja obzirom na nae grijehe i nae opravdanje pred Bogom. To nam je predoeno u ovim odlomcima: Rim. 3,23: Svi su sagrijeili. Rim. 5,8-9: Bog pokazuje svoju ljubav prema nama u tome, to je Krist umro za nas kad smo jo bili grenici. Koliko vie emo biti sauvani kroz njega od gnjeva kad smo se sada opravdali njegovom krvi. Rim. 3,24-26: opravdani bez zasluge po njegovoj milosti otkupljenjem u Kristu Isusu. Njega je Bog postavio za otkupnu rtvu vjerom u njegovu krv da pokae svoju pravdu, jer je podnosio grijehe prijanjih vremena s Bojim strpljenjem, da bi sada u ovim vremenima pokazao svoju pravdu, da je On sam pravedan i opravdava onoga koji vjeruje Isusa. (slobodni prevod, o.p.) Kasnije emo se jo navratiti na sutinu pada u grijeh i puta naeg obnovljenja. Ustanoviemo ovdje da je grijeh uao inom neposlunosti prema Bogu (Rim. 5,19). Osjeaj krivice uzastopce je slijedio grijeh. Grijeh uzrokuje prije svega razdvajanje izmeu Boga i ovjeka pri emu se ovjek odstranjuje od Boga. (God can no longer have fellowship with him, for there is something now which hinders, and it is that which is known throughout Scripture as `sin'.Bog vie ne moe imati nikakvo zajednice s ??????????????????????????????? koju itava Biblija naziva imenom grijeh.) Najprije Bog kae: Svi su pod vlasti grijeha (Rim. 3,9). Grijeh tada stvara u ovjeku osjeaj krivice koja ne dozvoljava zajednicu s Bogom, i otuenje od Boga. Sam ovjek sad u svojoj probuenoj savjesti kae: Sagrijeio

sam(Luka 5,18). Ali to nije sve, grijeh daje takoer Sotoni povod za optubu pred Bogom; nadalje na osjeaj krivice prilika je da nas optui u naim srcima. Tree, optuiva brae (Otkr.12,10) kae takoer: sagrijeio si. Da nas izbavi i povrati u boansku namisao, morao se Gospod Isus susresti s ova tri pitanja grijeha i krivice i Sotonske optube protiv nas. Morao je najprije unititi nae grijehe. To se ostvarilo njegovom skupocjenom krvi. Naa savjest optereena osjeajem krivice smiruje se, kad nam se pokae vrijednost te krvi. Konano, Isus se morao susresti s napadom neprijatelja i odgovarati na njegove optube. Pismo nam pokazuje kako Kristova krv uspjeno djeluje u ova tri smjera: prema Bogu, prema ovjeku i prema Sotoni. Za nas je neophodna potreba da upamtimo ovu trostruku vrijednost krvi prije. nego poemo dalje. Moramo biti naisto obzirom na vrijednost zastupnike smrti Gospoda na kriu i djelotvornosti njegove krvi na nae grijehe. Bez ovoga ne moemo rei da smo poli na put. Hoemo li zato poblie pogledati ove tri stvari. Krv je za Boga Krv je sredstvo pomirenja i zato je presudna za nae stanje pred Bogom. Da ne bismo doli pod sud, trebamo oprotenje svojih grijeha. Oprotenje ne dobivamo jednostavno tako da Bog previdi to to smo uinili, nego ga dobivamo zato to On vidi krv. Ona je bila prolivena u prvom redu zbog Boga. Ako trebam da shvatim vrijednost krvi, tada moram prihvatiti mjerilo koje Bog upotrebljava. Dok neto ne spoznam u vezi toga, neu moi nikako spoznati ni znaenje krvi za sebe. Tek kad e me uputiti Sveti Duh koliko vrijedi Kristova krv kod Boga, tada sam dolazim do njezinog djelovanja i spoznajem u istini kako je krv dragocjena za mene. Ali njezina vanost presudna je za Boga. Kao sredstvo pomirenja spomenuta je rije krv u Starom i Novom Zavjetu moda stotinu puta i uvijek u smislu da se prolijeva za Boga. U drugoj knjizi Mojsijevoj opisano je klanje pashalnog jagnjeta radi izbavljenja Izraela iz Egipta. To je svakako jedno od najjasnijih ukazivanja Starog Zavjeta na nae izbavljenje. Krvlju se trebao poprskati gornji prag i dovratnici vrata na kuama, dok se meso jagnjeta jelo u kui. da kad vidim krv, prodjem pored vas, rekao je Bog (2. Moj. 12,13). Krv nije bila za ljude. Oni su sjedili kod jela u unutranjosti kue i uope je nisu vidjeli. Ona je bila vani na okvirima vrata da bi je Bog mogao vidjeti. Bog je zadovoljan Boja svetost i pravednost trae bezgreni ivot kao pomirnu rtvu za ovjeka. ivot je u krvi i krv mora biti prolivena za mene, zbog mojih grijeha. Bog to zahtjeva. On je taj koji kae: Krv e biti va znak da kad vidim krv proem pored vas. Krv Isusa Krista potpuno zadovoljava Boga. Rado bih ovdje kazao rije svojoj mlaoj brai i sestrama u vjeri, jer esto ovdje upadamo u potekoe. Kao nevjerni mogli smo biti sasvim na miru u pogledu savjesti, dok nije poela da nas budi Boja Rije. Sasvim sigurno Bog ne moe upotrijebiti ljude s mrtvom savjesti. Ali kasnije, kad smo postali vjerni, moda je nam savjest postala previe osjetljiva i to nam priinja tekoe. Svijest naih grijeha i krivice postala je tako jaka, tako strana, da smo se gotovo ukoili, jer smo izgubili jasan pogled na vanost krvi. Moda nas je optereivao sasvim posebno neki grijeh koji se ponavljao; u svakom sluaju dospjeli smo dotle da je Kristova krv sasvim potisnuta zbog veliine i mnotva naih grijeha. Naa je nevolja u takvom poloaju u tome to hoemo za sebe osjetiti snagu krvi. Ali to nije mogue. Krv je prolivena u prvom redu zato da je Bog moe vidjeti. Moramo prihvatiti vrijednost koju joj Bog daje. Tada emo tek shvatiti to znai krv za nas. Ako naprotiv pokuavamo da je ocijenimo po naim osjeajima, neemo stii do niega i ostaemo u tami. To je sasvim jednostavno pitanje povjerenja u Boju Rije. Moramo vjerovati da je krv dragocjena u Bojim oima, jer je On to rekao (1. Pet. 1,18-19). Ako Bog moe prihvatiti krv kao pomirnu rtvu za nae grijehe i kao cijenu naeg izbavljenja, tada moemo potpuno i sasvim biti sigurni da je krivica plaena. Naa procjena krvi ne moe biti drugaija od Boje, ni via, ali ne smije biti ni manja. Sjetimo se da je On svet i pravedan i da ima pravo kazati da je krv prihvatljiva u njegovim oima i da Ga potpuno zadovoljava. Krv i pristup vjernika Ako je krv dovoljna za Boga, onda mora biti dovoljna i za nas.Ona ima dakle drugu vrijednost za ovjeka. U poslanici Hebrejima nalazimo da krv oiava nau savjest. Trebamo imati srca oiena od neistoa i slobodni od zle savjesti (Hebr. 10,22). Najvanije je da tano shvatimo smisao ovih rijei. Ne kae se da krv Gospodnja isti naa srca. Molitva: Gospode, oisti moje srce od grijeha tvojom krvi! moda pokazuje pogreno razumijevanje onoga to krv izvrava u nama. Bog kae: Misli i tenje ovjejeg srca zle su od mladosti (l. Moj. 8,21). Zato se s naim srcem mora dogoditi puno vie nego samo ienje: Bog nam mora dati novo srce. Odjeu koju hoemo baciti, vie ne peremo i ne glaamo. Tijelo je suvie pokvareno da bi se jo moglo oistiti, ono mora bi ti razapeto. Bog mora3

stvoriti u nama sasvim neto novo. Dau vam novo srce i novi duh (Ezek. 36,26) Nigdje u Pismu ne nalazimo da krv isti naa srca, nego njezino djelovanje je pred Bogom. Dodue spominje se u Hebr. 10 zajedno sa srcem: poprskani u svojim srcima i osloboeni od zle savjesti, ali njezina mo oienja odnosi se ovdje na nau savjest. Moemo to tako objasniti da je postojalo neto izmeu Boga i mene, i zato sam imao neistu savjest, kad sam mu se htio pribliiti. Ali sada se djelovanjem dragocjene krvi pred Bogom neto dogodilo to je udaljilo ovu ogradu. Bog me je pouio o toj injenici u svojoj Rijei i im to prihvatim vjerom, moja savjest je ista od svake krivice. Svi mi znademo kako je dragocjeno imati istu savjest u naem openju s Bogom. Vjerujue srce i savjest koja je oslobodjena od svake optube, jednako su vani za nas jer jedno uslovljava drugo. I im.nas pritie savjest, isezava takoeri naa vjera i odmah se susteemo stati Bogu suelice. Da bi ostali u stalnoj vezi s Njim, moramo shvatiti stvarnu, uvijek vaeu vrijednost krvi. Kod Boga ne mora se na nita isekivati. Krv nam doputa pristup svakog dana, svakog sata, ak i svake minute. Njezino djelovanje nije nikada oslabljeno, dokle god ga traimo. Ali moramo provjeriti sami da li se stvarno nastojimo pribliiti Bogu jedino putem krvi. to znai praktiki za mene samo kroz krv? To znai. da znam za svoje grijehe, da priznajem potrebu oienja i pomirne rtve i dolazim na temelju savrenog djela izbavljenja Gospoda Isusa. To je svagda Boja zasluga da Mu se smijem pribliiti, a nikada kroz svoj trud. Nikada to ne moe biti okolnost na primjer, da sam bio bolji jednog dana i strpljiviji nego inae, ili da sam neto posebno uinio za Gospoda. Svaki puta moram doi putem krvi. Ako nas je Bog na osobiti nain susreo i otkrio nam vie od svoga bia, i dublje nas doveo na kri, tada postoji za mnoge od nas kunja da vjerujemo da nam je time postavio nova traenja koja moramo udovoljiti da bi zadrali pred njim istu savjest. Ne! Kroz naa djela nikada nemamo istu savjest nego samo kroz prolivenu krv Gospoda Isusa. Ali po mom iskustvu uvijek smo skloni da kaemo: Danas sam bio opreznij. Uinio sam svoj posao malo bolje; danas ujutro bio sam vie srcem prisutan dok sam itao Rije, zato se mogu sad bolje moliti. Ili: Danas sam imao potekoe sa svojim blinjima; ve ujutro sam bio maloduan i zle volje a i sada mi nije bolje. Neto mora da nije u redu; ne mogu doi u blizinu Bogu. to je dakle osnova za na pristup Bogu? Dolazimo li na kolebljivom tlu naih osjeaja? Moda na osjeaju da smo uradili neto za Boga? Ili dolazimo na mnogo sigurnijem tlu injenice da se krv prolila i da Bog vidi krv i to mu je dovoljno. Naravno na pristup bio bi u pitanju, ako bi snaga krvi bila podvrgnuta bilo kakvoj promjeni. Ali to je nemogue. Krv ostaje jednaka za sva vremena. Bogu se smijemo pribliiti uvijek u slobodi, koja nam je darovana kroz krv a nikako naom zaslugom. Kad se svjesno upuujemo u svetinju, togod bismo htjeli tamo dosei to se mora izvesti sigurnim i jedinim putem, a to je prolivena krv. Da li si imao dobar ili lo dan, da li si svjesno grijeio ili ne, krv Gospodnja je tvoj pristup i drugo nita. Kao i u mnogim drugim podrujima naeg ivota vjere, takoer na pristup Bogu temelji se na poetnom inu i neprekidnom postupku. Na poetku na poloaj osiguran je pred Bogom kroz krv. Blizu smo dovedeni kroz Kristovu krv (Ef. 2,13). Ali i poslije toga uvijek iznova pribliujemo se Bogu na temelju krvi. Apostol nas opominje: Jer sada, brao, imamo slobodu ulaziti u svetinju krvlju Isusovom, pristupajmo s iskrenim srcem u punoj vjeri (Hebr. 10,19-22). Nije dakle tako da moje spasenje poiva na jednoj injenici, a moja zajednica s Bogom na drugoj. Moe se kazati da je to ono najosnovnije to pripada evanelju. Nevolja je kod mnogih od nas da smo se udaljili od ovoga to je najosnovnije. Vjerujemo da smo uznapredovali i da moemo ostaviti iza sebe ove osnovne misli. Ali to nije tako. Kroz krv otvoren mi je put k Bogu i samo kroz krv ostaje mi otvoren i nadalje, sve do kraja. To nije poziv na ivot bezbrinosti. Uskoro emo vidjeti na jednoj drugoj strani Kristove smrti da se radi upravo o suprotnom. Ali emo najprije ustanoviti da je krv za nas i da je potpuno dostatna dovesti nas u zajednicu s Bogom. Ako smo slabi tada nas promatranje nae slabosti nee initi jaima. Sve nastojanje da se skruimo i pokajemo ne dovodi nas nimalo blie Bogu. Zato emo smiono i srdano doi k Njemu na temelju krvi i rei: Gospode, ne razumijem potpuno vrijednost krvi, ali znam, da je ona Tebi dovoljna; zato ona zadovoljava takoer i mene i ona je moje jedino opravdanje. Sada vidim, da ne igra nikakvu ulogu, da li sam napredovao u vjeri i postigao neto. Dolazim zato to je prolivena dragocjena krv. Tako stvarno imamo istu savjest. Nema vie nikakve svjesti za grijehe (Hebr.10,2), to su snane rijei. Oieni smo od svakog grijeha i smijemo kazati s Pavlom: Blago ovjeku, kojemu Gospod ne rauna grijehe (Rim. 4,8). Pobjeda nad optuivaem Prema tome to smo rekli moemo se sada suoiti s neprijateljem. Daljnje djelovanje krvi odnosi se na Sotonu. Najvanija sotonska uloga u naem vremenu je optuivaa nae brae (Otkr.12,10) i upravo tu ga susree na Gospod kao poglavar sveeniki svojom vlastitom krvi (Hebr. 9,12).

to moe krv protiv Sotone? Ona dovodi Boga na stranu ovjeka u borbi protiv Sotone. Padom u grijeh dolo je neto u ovjeka da se dao uhvatiti od Sotone, na to se Bog nuno morao povui. Sada se ovjek nalazi izvan raja, vie nema slave koju je trebao imati pred Bogom (Rim. 3,23), jer se udaljio iznutra od Boga. Neto je dolo vlastitom ovjekovom krivicom u njega, da je Bogu nemogue na temelju svog bia stati na njegovu stranu. Ali krv odstranjuje zapreku i ponovo spaja Boga i ovjeka. Ponovo smo ugodni pred njim i jer je Bog na naoj strani, moemo se suprostaviti Sotoni bez straha. Sjetite se stiha u Prvoj Ivanovoj: Krv Isusa Krista, Njegovog Sina isti nas od svakog grijeha (l. Iv. l,7). Ne samo isti od svakog grijeha openito, nego od svakog pojedinog grijeha. Kakva je to udesna stvar! Bog je svjetlo i mi hodamo s Njim u svjetlu, i sve u nama izloeno je tom svjetlu, Bog vidi sve. A ipak krv nas isti od svakog grijeha! Kakvo oienje! To ne znai da se ne poznajem temeljito, ili da me Bog poznaje na nesavreni nain. Ne pokuavam nikako neto sakriti, niti Bog pokuava neto previdjeti. Kao to je On u svjetlosti, tako sam i ja takoer u svjetlosti i upravo tu isti dragocjena krv od svakoga grijeha. Krv toliko moe. Neki od nas, zbog svoje vlastite slabosti, bili smo katkada kuani da pomislimo da ima grijeha koji se ne mogu oprostiti. Sjetimo se rijei: isti nas od svakog grijeha. Veliki grijesi, mali grijesi, grijesi koji su vrlo crni i takvi kojise ne ine da su tako crni, grijesi za koje mislim da se mogu oprostiti i grijesi za koje smatram da se ne mogu oprostiti, svjesni i nesvjesni, svi su ukljueni u ove rijei: Krv Isusa Krista, Nijegovog Sina, isti nas od svakog grijeha. I to zato, jer krv zadovoljava Boga na prvom mjestu. Budui da Bog moe sve nae grijehe, videi ih u svjetlosti, oprostiti na temelju krvi, na emu e onda Sotona temeljiti svoje optube? Sotona nas moe optuivati, ali ako je Bog s nama, tko e biti protiv nas? (Rim. 8,3l). Bog mu pokazuje na krv svog ljubljenog Sina. To je odgovor koji Sotoni zatvara usta. Tko e optuiti Boje izabrane. Bog je tu koji opravdava. Tko e osuditi? Krist je tu koji je umro, to vie uskrsnuo, koji je s desne strane Boga i zastupa nas (Rim. 8,33-34). Ovdje se radi opet o tome da shvatimo potpunu dostatnost krvi. Krist je doao kao Poglavar sveeniki i svojom vlastitom krvi uao jednom za svagda u svetinju i stekao vjeni otkup (Hebr. 9,11-12). Bio je Otkupitelj jednom. Ve skoro dvije tisue godina On je Poglavar sveeniki i Zastupnik. Stoji tamo pred Bogom i rtva je za otkupljenje zbog naih grijeha (1.Iv. 2,2). A u Hebr. 9,14 pie: Koliko e vie krv Krista oistiti nau savjest. Njegovo djelo je savreno za Boga i za nas. Kakav dakle treba biti na stav prema Sotoni? Vano je ovo pitanje, jer nas on optuuje ne samo pred Bogom, nego i u naoj vlastitoj savjesti. Sagrijeio si i dalje grijei. Slab si i Bog ne moe nita uiniti s tobom, to je njegov argument. Tada upadamo u kunju da gledamo sebe i da pokuavamo nai u sebi i svojim osjeajima, ili ponaanju dokaz da Sotona nema pravo. Ili padamo u drugu krajnost, i kuani smo da priznamo svoju bespomonost pa se predajemo potitenosti i oaju. Optuivanje postaje tako jedno od najjaih i najuspjenijih oruja Sotone. On ukazuje na nae grijehe i nastoji nas njima optuiti pred Bogom, i ako prihvatimo njegove optube gubimo tlo pod nogama. Razlog nae spremnosti da sluamo Sotonu jest taj, to se jo uvijek nadamo da postoji neka naa vlastita pravednost. On je uspio da skrene na pogled u krivom smjeru (naime na sebe). Na taj nain on postie svoj cilj, uinivi nas nepokretnim. Ako smo meutim, nauili da se ne uzdamo u tijelo, neemo biti iznenaeni kad naemo grijehe u sebi. Jer je u prirodi tijela grijeiti. Samo tako dugo dok ne upoznamo svoju vlasti tu narav, i svoju potpunu bespomonost, jo se nadamo u sebe i poraeni smo, im Sotona istupi s optubama protiv nas. Bog je zaista u stanju da postupa s naim grijesima, ali On ne moe nita uiniti za ovjeka koji se sam smatra optuenim. Krv govori njemu u prilog, ali za njega jo uvijek vrijedi glas Sotone. Krist je na Zastupnik ali mi, optueni, stavljamo se na stranu optuivaa. Nismo spoznali jo da .ne zasluujemo nita drugo osim smrti, da je u svakom sluaju nae mjesto na kriu. Nismo shvatili da samo i jedino Bog moe odgovoriti optuivau i da je On to ve uinio putem dragocjenekrvi. Naspas je u tome da gledamo na Isusa i da shvatimo da .je krv Jagnjeta dostatna da ukloni itavu nevolju zbog naih grijeha. To je siguran temelj. Nikada ne bismo smjeli pokuati suprostaviti Sotoni naa dobra djela, nego uvijek samo krv. Da, istina je, greni smo ali Bogu hvala, krv nas isti od svakog grijeha! Bog vidi krv kojom je Njegov Sin odgovorio na optube i time je oduzet Sotoni svaki temelj za optubu. Jedino nae pouzdanje u krv i nae odbijanje da napustimo taj poloaj, mogu ga. uutkati i natjerati u bijeg (Rim. 8,33-34). Tako e ostati sve do kraja (Otkr. 12,11). Koliko bismo mogli biti dalje, kad bismo bolje shvatili, kakvu vrijednost ima krv u Bojim oima! 2. KRISTOV KRI Ve smo vidjeli da se prvih osam glava Poslanice Rimljanima dijele u dva dijela. U prvom dijelu rije je o krvi, a u drugom o kriu; krv je za oprotenje toga to smo uinili, kri za osloboenje od toga to jesmo. Ova dioba djela5

izbavljenja u dva dijela pokazuje se jo i u daljnjim predmetima. Tako nalazimo dvije strane uskrsnua Gospoda. U Rim. 4,25 spomenuto je uskrsnue obzirom na nae opravdanje: (Na Gospod Isus) zbog naih je grijeha predan i zbog naeg opravdanja podignut. Izloeno nam je u Rim. 6,4 da nam se kroz uskrsnue pribliio novi ivot, koji nam omoguuje sveti ivot. da kao to je Krist podignut iz mrtvih tako trebamo i mi ivjeti u novom ivotu. Ovdje se radi o naem dranju, a tamo onaem poloaju pred Bogom. Drugi primjer za dvostruko postupanje u vezi je mira. Rim. 5,1 govori o miru s Bogom kao o jednom rezultatu opravdanja vjerom. Sada smo se opravdali vjerom i imamo mir s Bogom kroz.naega Gospoda Isusa Krista. Bog vie nije nikakav izvor straha za mene, kad su oproteni moji grijesi. Ja, koji sam bio Boji neprijatelj sada sam pomiren smru njegovog Sina (Rim. 5,10). Ali ubrzo se pokazuje da sam sam izvor nemira i nevolje. U meni je jo uvijek nemir, jer primjeujem da me privlai grijeh. Vladadodue mir s Bogom, ali jo nema mira sa samim sobom. Moje srce pozornica je pravog graanskog rata. Tu situaciju nalazimo jasno opisanu u Rim. 7 gdje su u smrtnom neprijateljstvu tijelo i duh. Ali odatle smo dovedeni u 8 glavu gdje je unutranji mir ivota u Duhu. biti tjelesno usmjeren jest smrt, jer to je neprijateljstvo prema Bogu, ali biti duhovno usmjeren ivot je i mir. Obuhvativi sve, moemo kazati da prva polovica naeg odjeljka u poslanici Rimljanima uglavnom radi o opravdanju (usp. Rim. 3,24-26; Rim. 4,5,25), dok je predmet drugoga, posveenje koje slijedi iz toga (usp. Rim. 6,19-22). Ako smo shvatili skupocjenu istinu opravdanja kroz vjeru tade poznajemo jo uvijek samo prvu polovicu vijesti. Tek smo odgovorili na pitanje o naem stanju pred Bogom. Ali Bog je vie spremio za nas; On takoer rjeava pitanje naeg ivota kao to emo vidjeti u iduoj glavi. Uvijek slijedi drugi korak ivota iza prvoga, koji je Boje postupanje. Dokle god poznajemo samo prvi, na kranski ivot je ispod normalnog stanja. A kako emo doi do pravog kranskog ivota? Na poetku radi se sigurno o oprotanju naih grijeha, opravdanju i miru s Bogom. To je na temelj. Ali kad je stvorena ova osnova naim prvim korakom vjere u Isusa Krista, moramo tada teiti dalje k neem viem. Krv je prolivena za nae grijehe. To je stvarna injenica. Krist ih je kao na Zastupnik odnio na kri i izvojevao za nas oprotenje, opravdanje i pomirenje. Idimo sada korak dalje i vidimo kako Bog postupa s naelom grijeha u nama. Krv moe jamano oprati moje grijehe, ali ne starog ovjeka. On se mora razapeti i zato nam treba kri. Za grijehe imamo krv a za grenika kri. U prve etiri glave poslanice Rimljanima jedva ete nai rije grenik, jer se tamo prvenstveno radi o grijesima. Tek u 5. glavi grenik postaje glavni predmet. Kae se da je ovjek grenik od roenja a ne tek kad uini grijeh. To je vrlo vana tvrdnja. esto se dogaa da neki propovjednik eli presvjedoiti nekog ovjeka na ulici da je grenik, jer je po svjedoanstvu Pisma grijeio kao i svi drugi ljudi. Ali nije sasvim po Pismu tako raspravljati i krije u sebi opasnost, da se poe s krive strane. Poslanica Rimljanima ne ui nas da smo grenici zato to smo sagrijeili, nego zato grijeimo to smo grenici. Grenici smo po svom biu, a ne po svom djelovanju. Rim. 5,19 izraava to ovako: kao to su neposlunou jednog ovjeka mnogi postali grenici Kroz totoje Adam poinio i postao, mi smo po svom biu grenici. Govorim engleski, ali zato nisam Englez, ja sam upravo Kinez. Rimljanima 3 privlai nau panju na to, to smo uinili, svi su sagrijeili (3,23), ali nije na temelju naih grijeha da smo postali grenici. Pitao sam jednom grupu djeaka, tko je grenik? Dobio sam odmah odgovor: Onaj koji grijei. Naravno da je to tano, ali injenica da on grijei samo je dokaz da je grenik, ali ne i uzrok. Onaj koji grijei, grenik je, ali onaj koji ne grijei, isto tako je grenik, koji treba iskupljenje, kad pripada Adamovom pokoljenju. Zato, ima dobrih i zlih grenika, moralno visoko stojeih, kao i pokvarenih grenika. Katkada mislimo da kad ne bismo samo ovo ili ono uinili, bilo bi tada sve u redu. Ali problem je mnogo dublje nego u naim djelima. On je u naem biu. Ako se neki Kinez rodi u Americi i ne razumije ni jednu rije kineski, ipak on je Kinez, jer se rodio od Kineza. Roenje je presudno. Zato sam grenik, jer sam roen od Adama. Ne radi se o mojim djelima, nego o mojoj nasljednoj masi, mojem porijeklu. Potiem od loeg pretka. Moda mislimo da je to to smo uinili svakako za osuditi, ali da mi sami nismo sasvim tako zli. Bog nam pokazuje sa svom ozbiljnosti da smo mi sami u sutini za osuditi. Priroda grenika je korijen zla. Za nae grijehe trebamo krv. Za nas same trebamo kri. Krv nam donosi oprotenje za sve to smo uinili. Kri donosi osloboenje od onoga to jesmo. Prirodno stanje ovjeka Dolazimo sada do Rimljanima 5,12-21. U ovim snanim stihovima stoje nasuprot grijeh i milost, poslunost Kristova i neposlunost Adamova. Tim poinje

ovaj drugi dio naeg odlomka poslanice Rimljanima. Zakljuak u 19 stihu temelj je naih daljih razmatranja: Jer kao to su neposlunou jednoga ovjeka mnogi postali grenici, tako isto poslunou jednoga mnogi su postali pravedni. Boji nam Duh hoe ovdje pokazati najprije to smo i onda kako smo doli do toga. Na poetku svog kranskog ivota mnogo vie promiljamo o svojim djelima nego o svom biu. to smo poinili pritie nas daleko vie, nego to jesmo. Kad bismo mogli ispraviti odreene stvari, mislimo, bili bismo dobri krani i dajemo se na to da promijenimo svoja djela. Ali rezultat je neto drugo, nego to smo oekivali. Otkrivamo na svoj uas da se radi o neem mnogo dubljem, nego o vanjskom neuspjehu da u naoj unutranjosti vlada mnogo vea nevolja. Pokuavamo ugoditi Gospodu, ali u sebi otkrivamo da Mu ne elimo ugoditi. Pokuavamo biti ponizni, ali se neto opire u naoj unutranjosti protiv poniznosti. Pokuavamo ljubiti, ali osjeamo da smo sasvim bez ljubavi. Namjetamo prijateljsko lice i pokuavamo biti ljubazni i predusretljivi, ali smo u stvarnosti izriita suprotnost. to vie nastojimo poboljati svoje ponaanje prema van, to nam postaje jasnije kako duboko je u nama ukorijenjeno zlo. Tada ide tako daleko, da dolazimo Gospodu i kaemo: Gospode, sada mi je to jasno: ne samo to sam uinio da je za osudu, nego sam i ja sam takav. Poinje nam biti jasan rezultat: mi smo grenici. Pripadamo rodu koje je po svom biu drugaije nego to ga je Bog predvidio. Padom u grijeh dogodila se promjena u Adamovom karakteru, kojom je on postao grenik, ovjekom koji je po sebi nemoan da ugodi Bogu. Ali obiteljska slinost koja nam je svima svojstvena nije samo povrno izvanjska, nego dosie duboko u na karakter. Postali smo grenici po svom biu. Kako se to dogodilo? Neposlunou jednog ovjeka, kae Pavao. Pokuau to objasniti na jednom primjeru: moje prezime je Nee, prilino obino kinesko prezime. Kako sam doao do njega? Nisam ga birao, pregledavajui neku listu prezimena. to se zovem Nee uope nije po mojoj incijativi, ali isto tako nita ne mogu uiniti da promijenim svoje prezime. Ja sam Nee, jer je moj otac bio Nee i njegov otac, opet bio je Nee. Ako se ponaam kao Nee, to ostajem Nee, a ako se sasvim drugaije ponaam, tada ipak ostajem to isto. Kad bih postao pretsjednikom republike Kine, ili prosjakom na ulici, uvijek sam samo Nee. Mi nismo po sebi grenici, nego po Adamu. Ne zato to sam lino sagrijeio, nego zato to potjeem od Adama i bio sam u njemu kad je on sagrijeio i zato sam neopozivo grenik. Kad sam jednom govorio o tim stvarima u Kini, odgovorio mi je neki ovjek da ne razumije, kako smo mogli sagrijeiti svi u Adamu. Na to sam pokuao da to objasnim ovim primjerom: Svi Kinezi vuku svoje porijeklo od Huang-tia. Pred vie od etiri tisue godina ratovao je on sa Si-iuom. Njegov protivnik bio je dodue vrlo moan, ali Huang-ti je nadvladao i ubio ga. Iza toga utemeljio je Huang-ti kinesku dravu. to bi se dogodilo da je Huang-ti podlegao svojem protivniku i da ga je on ubio? Gdje bi smo bili mi? Moj sluatelj odgovorio je: Ne bi nas uope bilo. Ali zato ne bi mogao Huang-ti umrijeti svojom smru a ti ivjeti svojim ivotom? pitao sam ponovo. Nemogue, uzviknuo je. Kad bi on umro, tada se ja ne bih uope rodio, jer potjeem od njega. U tome spoznajemo jedinstvo ljudskog ivota. Na ivot potjee od Adama.Kad bi tvoj pradjed umro s tri godine, gdje bi ti bio? Ti bi umro u njemu, jer tvoj ivot ovisi o njegovom. Isto tako smo svi ovisni o Adamu; nitko ne moe kazati: Nisam bio u raju, jer smo stvarno tamo bili svi, kad je Adam popustio na rijei zmije. Zato smo takoer svi ukljueni u Adamov grijeh i od njega nasljedjujemo sve to je on postao kao posljedica njegovog grijeha, naime Adamovu prirodu, prirodu grenika. Pravo zlo je nae porijeklo a ne nae ponaanje, a kako to ne moemo promijeniti, nema nikakvog osloboenja za nas. Ali upravo na toj razini Bog je zahvatio i stvorio rjeenje. Kao u Adamu, tako u Kristu Rim. 5,l2-21 govori ne samo o Adamu, nego isto tako o Isusu. Jer kao to su neposlunou jednog ovjeka mnogi postali grenici, tako isto e posluanjem jednoga mnogi postati pravedni (5,19). U Adamu nasljeujemo sve to je od Adama, u Kristu nasljeujemo sve to je od Krista. Time nam se otvara jedna nova mogunost. U Adamu se sve izgubilo. Kroz njegovu neposlunost doao je grijeh u svijet i s njim smrt. Od pokoljenja do pokoljenja vladao je grijeh za smrt od dana pada. Ali sada pala je zraka svjetla na tamu: Kroz poslunost jednoga drugoga moemo postati pravedni. Ali gdje je grijeh postao moan tamo je milost postala jo monijom, da kao to je grijeh vladao za smrt tako isto da vlada milost kroz pravdu za vjeni ivot u Isusu Kristu, naem Gospodu (Rim. 5,19-21). U Adamu je naa propast, u Kristu naa nada. Boja volja je jasna da se ovim injeninim stanjem trebamo osloboditi od grijeha. Pavao nam to pokazuje sasvim jasno, kad poinje estu glavu svoje poslanice rijeima: Trebamo li dakle ustrajati u grijehu? i odmah na to gotovo ustukne pred takvom mogunosti: To nikako! Kako bi se mogao sveti Bog zadovoljiti s nesvetom djecom7

koja su vezana grijehom? Zato on pie dalje: Kako bismo mogli eljeti da ivimo u grijehu? (Rim. 6,1-2). Zato je Bog uinio sve potrebne pripreme da bismo se mogli osloboditi vlasti grijeha. Kako se moemo osloboditi mi grenici svog porijekla? U Adamu smo roeni. Kako da. umaknemo iz ovih okova? Krv nas ne moe osloboditi od Adama. Zato postoji samo jedan put: roenjem smo doli u ovaj ivot, a smru ga ostavljamo. Odloiti svoju grenost znai odloiti svoj ivot. Ropstvo grijehu dolo je posredstvom rodjenja, oslaboenje dolazi kroz smrt. To je put kojega je Bog predvidio. Smrt je klju za nae osloboenje. Umrli smo grijehu. Ali kako se umire? Gdjekoji od nas s bolom smo pokuali osloboditi se ovog grenog ivota, ali on se pokazao krajnje ilav i tvrdokoran. Kako mu umaknuti? Odgovor glasi da nismo mi ti, koji bismo se trebali ubiti, nego da je Bog postupao s nama u Kristu. Zato kae apostol uiduem stihu: Svi koji smo se krstili u Isusa Krista, krastili smo se u njegovu smrt (Rim. 6,3). Kad je Bog u Kristu postupao s nama, tada je za nas sve u tome da smo u Njemu. Ali kako emo biti u Kristu? Nema ba nikakav put kojim se sami moemo nai u Kristu, ali - i to je najvanije, ne trebamo ga takoer ni traiti, jer mi jesmo u Kristu.to mi sami nismo mogli, Bog je za nas uinio, i stavio nas u Krista. U 1. Kor. 1,30 nalaze se za mene neke od najdragocjenijih rijei Novog Zavjeta: Ali kroz njega ste u Kristu Isusu. Bogu hvala! Ne stoji na nama da naemo ulaz i dase probijamo. Niti plan ak ne trebamo sastaviti. Bog je sve predvidio. I ne samo predvidio, nego i izveo. Ali kroz njega ste u Kristu Isusu! Boanskim inom dogodilo se to, i tome se nema to dodati. Kad se propovijeda u kineskim selima, esto se mora upotrebljavati jednostavne slike da bi objasnili duboke boanske istine. Sjeam se da sam jednom uzeo u ruku neku malu knjigu i poloio komad papira u nju. Gledajte paljivo, rekao sam svojim sluateljima. Imam ovdje komad papira. On je sam za sebe sasvim neovisan o knjizi, ali ga sada polaem u knjigu. Tada poaljem knjigu potom u angaj. Moe li knjiga otputovati u angaj, a da papir ostane ovdje? Svakako da ne. Gdje je knjiga tamo je i komad papira. Kad bacim knjigu u rijeku, tada je i papir zajedno s njom; izvadim li knjigu ponovo, tada dobivam natrag svoj papir. to se dogaa s knjigom, dogaa se i s papirom, jer se nalazi u knjizi. Kroz njega ste u Kristu Isusu. Sam Gospod Bog postavio nas je u Krista i njegovo postupanje s njegovim Sinom istovremeno je postupanje s itavim pokoljenjem. Naa sudbina poklapa se s njegovom. to je on doivio, to smo doivjeli i mi, jer biti u Kristu znai poistovjetiti se s njim sve do smrti i uskrsnua. Znademo da je on bio razapet. Trebamo li i mi moliti Boga za to da se razapnemo? Nikada! Kad je on bio razapet, to isto dogodilo se i s nama. Njegovo raspee je u prolosti, zato nae ne moe biti u budunosti. U itavom Novom Zavjetu ne moe se nai jedno mjesto koje prebacuje nae raspee u budunost. Sva paralelna mjesta izraena su grkim aoristom koje opisuje trenutnost i trajnu prolost. (Usp.Rim. 6,6 Gal. 2,19 5,24 6,14). Kao to je praktiki nemogue da bi neki ovjek izvrio samoubistvo na kriu, Bog takoer ne zahtjeva, ako to prenesemo u duhono, da bismo mi sami trebali sebe razapeti. Mi smo bili kod Isusovog raspea suraspeti, jer nas je Bog postavio u Njega. Da smo umrli u Kristu, nije samo izreka, nego jedna za uvijek vaea injenica. Zadnji Adam i drugi ovjek Kad je Isus na kriu umirao, prolio je svoju krv kao rtva za pomirenje za nae grijehe, jer je to zahtjevala Boja svetost i pravednost. Ovaj zadatak imao je jedino Boji Sin, nikakav ovjek nije mogao u tome sudjelovati. Biblija nigdje ne kae da smo mi prolili svoju krv s Kristom. U djelu pomirenja stajao je On sasvim sam pred Bogom. Ali On je takoer umro da bismo i mi mogli umrijeti. On je umro kao na Zastupnik. Ako je jedan umro za sve, tada su svi umrli (2. Kor.5,14). U njegovoj smrti ukljuen si ti i ja. Kao to smo ukljueni u Isusovu smrt, tako isto ukljueni smo u uskrsnue. U prvoj glavi Poslanice Korinanima, nali smo da smo u Kristu Isusu. Obrnimo se sada kraju te iste Poslanice, koja nam jo dalje daje o tome objanjenje. l. Kor. 15,45 i 47 donose nam dva znaajna imena ili naslova za Krista. Nazvan je naime posljednji Adam i drugi ovjek. U tome je vrlo vana, dragocjena spoznaja. Kao posljednji Adam Krist je zbir itavog ovjeanstva; kao drugi ovjek, On je glava novog pokoljenja. Na dvostruki se nain povezao Krist s ovjeanstvom: jednom u svojoj smrti i potom u svom uskrsnuu. Sve to je bilo u Adamu, On je ujedinio u sebi i iznio to pod sud i na smrt. Staro se pokoljenje ugasilo. Kao drugi ovjek, sjedinio se s nama poam od uskrsnua pa sve do vjenosti. Nae sjedinjenje nikada ne prestaje zato, jer nakon to je prvi ovjek po Bojem planu bio prekrien i u Isusovoj smrti s njime umro, ustao je Isus iz smrti kao Glava novog pokoljenja ljudi u kojemu se treba potpuno dovesti do ostvarenja Boji plan. Jer kad smo usadjeni u njega jednakom smru, tako emo takoer biti jednaki s njim u uskrsnuu (Rim. 6,5). Umrli smo u njemu, posljednjem Adamu; ivimo u Njemu, drugom ovjeku. Kri je Boje mono sredstvo da nas presadi iz Adama u Krista.

3. RAST U KRANSKOM IVOTU Znati Na stari ivot zavrava kriem, na novi zapoinje uskrsnuem. Ako je netko u Kristu, novo je stvorenje, staro je prolo, gle, sve novo je postalo! (2. Kor. 5,17). Kri zakljuuje prvo stvorenje i iz smrti izrasta novo stvorenje u Kristu, drugom ovjeku. Dokle smo u Adamu, zapada nas sve, to je Adamovo i to potpuno bez naeg doprinosa. Nije potrebno da se odluimo razljutiti se ili uiniti bilo koji drugi grijeh. Oni dolaze nepozvani i protiv nae volje. Ali na isti nain, dolazi nam sve, to je u Kristu, bez naprezanja iz iste milosti po jednostavnoj vjeri, ako smo u Kristu. Nekome moe se initi ova tvrdnja kao nestvarna, kako god je istinita. Kako je to u svakodnevnom ivotu? Kako e postati ova tvrdnja praktiki doivljena stvarnost? Kod prouavanja 6, 7 i 8 glave poslanice Rimljanima, otkriemo da pravi kranski ivot poiva na etiri pretpostavke: Znanje Bojeg plana spasenja, drati mrtvim svoje ja Predanje Bogu i ivot u Duhu. Potrebna. su sva etiri uslova, ako hoemo na taj nain ivjeti. Pouzdajemo se u Gospoda, da e nam svima dati pravilno razumijevanje ovoga i s Njegovom pomoi uinimo prvi veliki korak. Naa smrt s Kristom kao injenica Sada dolazimo do Rim. 6,l-11. Ovdje se objanjava da je Isusova smrt zastupnika i sveobuhvatna. U njegovoj smrti umrli smo takoer i mi. Nitko ne moe duhovno napredovati, koji to ne zna. Kao to nema opravdanja, a da ne uvidimo da je On odnio nae grijehe na kri, nemogue je posveenje, ako ne spoznamo da nas je on same odnio na kri. Ne samo da su nai grijesi poloeni na njega, nego smo mi sami bili u njemu. Kako smo dakle dospjeli do oprotenja? Spoznali smo da je Isus kao na Zastupnik uzeo na sebe nae grijehe i oprao nau prljavtinu svojom krvi. to vie nismo molili da umre za nae grijehe. Preostalo nam je samo da mu zahvalimo na svemu to je uinio. to vrijedi za oprotenje, odnosi se takoer na nae osloboenje. Djelo je svreno. Bog nas je premjestio u Krista i kad je Krist bio razapet, bili smo zajedno s njim razapeti. Dakle potpuno je pogreno, moliti moda ovako: Ja sam skroz na skroz pokvaren ovjek. Raspni me, Gospode! Sve je ve uinjeno. Slavimo ga i ivimo u svjetlu te istine! Tada su povjerovali njegovim rijeima i pjevali mu hvalu (Ps. 106,12). Vjeruje dakle da je Isus Krist umro za nas? Naravno, kae. Ali Bog pokazuje svoju ljubav prema nama u tome, to je Krist umro za nas (Rim. 5,8). To isto Sveto Pismo koje nam obznanjuje da je on umro za nas kae takoer, da je na stari ovjek razapet zajedno s njim (Rim. 6,6) i tako smo mi umrli s Kristom (Rim. 6,8). Zato vjerujemo da je Isus umro? Moemo li to osjetiti? Svakako ne. Vjerujemo to na temelju jedine, potpuno dostatne injenice, da je to Bog kazao. Osjetili to ili ne, Krist je umro. Osjeamo li ili ne, i mi smo takoer umrli. To su boanske. istine. Kristova smrt i tvoja smrt su injenice. Ti si umro, proao, maknut s puta. Ono tebi omraeno ja je u Kristu na kriu. tko je umro, osloboen je grijeha (Rim. 6,7 prevod Menge). To je radosna vijest za krane. Naa smrt na kriu ne dogaa se naom voljom ili naim nastojanjem, nego time to lino prihvatimo to to je Isus uinio na kriu. Nae oi moraju biti otvorene da bi vidjele svreno djelo na Golgoti. Moda su neki od nas prije svog spasenja pokuali da se sami izbave. itali su Bibliju, molili se, ili u crkvu i davali za siromane. Ali jednoga dana su im se otvorile oi i vidjeli su da je itavo djelo izbavljenja ve izvreno na kriu.Trebali su to samo prihvatiti i zahvaliti Bogu za to i nakon toga je strujao mir i radost u njihovo srce. Spasenje i posveenje imaju potpuno isti temelj. Kao to primamo oprotenje za svoje grijehe, tako isto primamo osloboenje od grijeha. Boji nain je tako potpuno drugaiji nego ljudski. Mi pokuavamo grijeh priguiti u sebi. Bog, uklanja grenika s puta. Mnogi krani su oaloeni zbog svoje slabosti i vjeruju da bi sve bilo dobro, kad bi samo smogli vie volje.Uvijaju da zbog linog neuspjeha ne napreduju u posveenju i ive u uvjerenju de se mnogo vie oekuje od njih. Dokle god usmjeravamo svoje misli na mo grijeha i nau nemo, dolazimo razumljivo do zakljuka da nam treba vi snage, da bi mogli vladati nad grijehom. Kad ne bih bio tako slab, kaemo, mogao bih obuzdati svoje ispade bijesa i molimo Gospoda za snagu samosavlaivanja. Ali u tome smo potpuno na pogrenom putu.To nije kranstvo. Boji put naeg osloboenja nije da nas uini sve9

snanijim, nego uvijek slabijim. Svakako, neobian put, moda emo rei. Ali to je Boji put. Bog nas ne oslobaa od grijeha tako da podupire naeg starog ovjeka u svom djelovanju, nego da ga stavi na stranu kroz kri. Moda ve godinama uzaludno pokuava da se sabere. Na kraju svih naih napora dolazimo do spoznaje da smo nesposobni za svaki napredak i stoga nas je Bog potpuno stavio na stranu i sam sve uinio. jer znamo Normalni kranski ivot poinje, ne samo upoznavanjem istine ili razumijevanjem nekog nauavanja, nego znanjem. Uope se ne radi o razumskom znanju, nego o tome, da nam se otvore oi i srce da bi spoznali to imamo u Kristu. Kako zna da su ti grijesi oproteni? Zato to ti je to kazao tvoj propovjednik? Svakako ne. Jednostavno zna. Takvo znanje je Boje otkrivenje. Naravno u Bibliji stoji da e se grijesi oprostiti, ali da pisana Boja Rije postane ivom Bojom Rijei za tebe On mora dati Duha mudrosti i otkrivenja da ga se upozna (Ef. 1,17). Takva spoznaja uvijek upuuje na osobu Isusa Krista i tako nas obuzima, da znademo u svom srcu i vidimo u Duhu. Svjetlo dolazi u nae srce i potpuno smo svjesni jedne nove istine. Kao kod oprotenja grijeha, tako je isto i kod osloboenja od grijeha: kad je zasjalo u naem srcu Boje svjetlo, tada znademo da smo u Kristu, ne samo, jer nam je to netko rekao ili zato to pie u poslanici Rimljanima, nego zato to nam je to Bog otkrio svojim Duhom. Ne moramo nita osjetiti od toga ili razumjeti, ali znademo o tome, jer smo vidjeli. Tko se jednom sam vidio u Kristu, tome se ne moe vie ukrasti ta skupocjena sigurnost. Ona je postala vrsti temelj. Ako pitate razliite vjernike, kako su nali pristup u normalni kranski ivot tada ete dobiti razliite odgovore. Svaki naglasuje svoje vlastito lino iskustvo i poziva se na neka mjesta iz Pisma, koja odgovaraju tom iskustvu. Naalost, mnogi krani koriste svoj neki posebni doivljaj i svoje biblijske citate zato da bi se svaali s drugim kranima. Ali bitno je da ne smatramo kao iskljuiv ni jedan od razliitih puteva kojima su krani dospjeli do dubljeg ivota, nego se svi oni nadopunjuju. Ipak, jedno je sigurno: stvarni doivljaj koji neto znai u Bojim oima uvijek ima posla sa spoznajom osobe i djela Isusa Krista. To je odluan i siguran znak. Pavao govori o takvoj spoznaji kao pretpostavci za novi ivot: znajui ovo da se na stari ovjek zajedno s njim razape, da bi se ponitilo tijelo grijeha i da od sada ne bismo vie sluili grijehu. (Rim. 6,6) Spoznaja putem otkrivenja Na prvi korak prema tome je teiti za spoznajom koja dolazi od otkrivenja svrenog Isusovog djela na kriu. Hudson Taylor, osniva kineske unutranje misije (CIM), poeo je svoj normalni kranski ivot, na taj nain. On opisuje kako se morao dugo boriti za ivot u Kristu a nije znao kako da dobije snagu od okota. On je dobro znao da bi Gospdnji ivot morao istjecati od njega a osjeao je ipak da on to nema. Znao sam, pisao je kasnije svojoj sestri u Hinkiang, da bi mi pomoglo, da sam samo mogao ostati u Kristu. Ali nisam mogao. to se vie trudio za ovaj trajni odnos, to je vie osjeao kako mu on izmie, dok ga jednog dana nije prosvjetlilo svjetlo otkrivenja. On pie. Ovo je tajna: ne moram se truditi primati sok od okota u sebe. Uvijek iznova moram si samo predoiti da je sam Isus itav okot s korijenom, stablom, granama, lozama, liem, cvatom i plodom. Prijatelj koji mu je pri tome pomogao, pisao je: Ne moram se sam uiniti lozom. Gospod Isus kae ja sam loza. Ja sam dio njega samoga i samo to moram vjerovati i po tome postupati. Dovoljno dugo sam to itao u Pismu, ali sada mi je to iva stvarnost. Bilo je to kao neto, to je svakako uvijek postojalo kao istina, ali je iznenada, za njega lino postala sasvim nova istina, tako da je mogao pisati svojoj sestri: Ne znam kako da to ispravno opiem, jer to nije nita novo ili udesno u stvari, a ipak sve je novo! Jednom rjeju: Jedno znam dobro, da sam bio slijep a sada vidim. S Kristom sam umro i pokopan i istinito uskrsnuo i uzaao. Bog me tako vidi i meni zapovijeda da se tako vidim. A on zna najbolje. Kakva radost je vidjeti ovu istinu! Zato se molim, da se i tvoje oi rasvjetle i da moe prepoznati bogatstvo koje nam je dano u Kristu. To je neto veliko spoznati da smo u Kristu. Moemo li si pretstaviti zbunjenost ovjeka, koji hoe da stupi u sobu, u kojoj se ve nalazi. im spoznamo da smo unutra, nemojmo se truditi vie da uemo. Kad bismo imali vie otkrivenja, manje bismo molili a mnogo vie zahvaljivali. Nae mnoge molbe za nas same nastaju samo zato jer smo slijepi za ono to je Bog ve uinio. Sjeam se nekog brata u angaju koji se vrlo muio sa svojim duhovnim ivotom. Tako mnogi vode sveti, udesni ivot, govorio je. Stidim se nazvati se kraninom. elim iskusiti to to znai biti razapet i uskrsnut, ali ne vidim put kako bih mogao doi do toga. Razgovoru je prisustvovao jo jedan brat koji se sa mnom trudio oko dva sata da uinimo jasnim ovjeku da on nita ne moe imati za sebe bez Krista. Nita nismo postigli. Na prijatelj je rekao: Najbolje, to se konano moe

uiniti je da se molimo za to. Ali ako ti je Bog ve sve dao, emu se onda jo moliti? pitali smo. Nije misve dao, bio je odgovor. Jo uvijek gubim svoje strpljenje i stalno padam. Zato se moram jo vie moliti. Dobija li onda to za to se moli? pitali smo. Na alost ne, odgovorio je. Pokuali smo mu objasniti da on za svoje posveenje isto tako malo moe uiniti, kao i za svoje opravdanje. U tom asu razgovora naiao je neki brat koji je mnogo bio koriten od Gospoda. Uzeo je termos bocu koja je upravo stajala na stolu i rekao: Pretpostavimo za asak, da bi se ova boca mogla moliti i da moda kae ovako: Gospode, rado bih bila neka termos boca. Nee li me nainiti takvom bocom? Daj mi milost da mogu postati termos boca! Molim te uini mi tako! to bi ti rekao na to? Ne vjerujem da bi termos boca mogla bi ti tako bezumna, odgovorio je na prijatelj. Ona ve ima to za to se moli. Na to je rekao brat: Upravo tako ini i ti. Bog te je ve dugo ukljuio u Krista. Kad je on umro, umro si i ti, a kad On ivi i ti ivi s njim. Zato ne moe kazati sada: elim umrijeti, elim biti raspet, elim ivot uskrsnua. Gospod te vidi i kae: Ti si mrtav! Ti ima novi ivot!Sve tvoje traenje tako je neosnovano kao u primjeru termos boce. Ti ne treba Gospoda za nita drugo moliti, nego da ti se otvore oi da vidi da je On sve uinio. O tome se radi. Ne moramo se truditi da umremo, ne ekamo na to, jer smo mrtvi. Moramo samo, spoznati to je Gospod uinio i za to mu zahvaliti. Onom ovjeku dolo je svjetlo. Imao je suze u oima kad je rekao: Gospode, slavim te, da si me ukljuio u Krista! Sve ono to je njegovo, takoer je i moje. To je bilo otkrivenje na koje se mogla osloniti vjera. Kakva se promjena dogodila u bratu kad smo ga kasnije opet sreli! Kri see do korijena Volio bih jo jednom izloiti ono bitno to je Gospod uinio na kriu. To je stvar koju se ne moe dovoljno podvui, zato je moramo shvatiti. Pretpostavimo, da se posluim jednim primjerom, vlada neke zemlje htjela bi rijeiti problem alkohola na drastian nain i uvesti potpunu apstinenciju (bez alkohola). Kako moe ostvariti taj zakljuak? Da li bi bilo rjeenje, kad bi se pretraio svaki duan i svaka kua i ako bi se unitila svaka zaliha vina, rakije i piva? Svakako ne! Mogli bismo zemlju osloboditi dodue u asu i zadnje kapi alkohola, ali ostale su jo piritane i fabrike alkohola koje proizvode ta pia. Tako dugo dok se bavimo samo s punim bocama, a ne s fabrikama, problem nije rijeen. Morale bi se zatvoriti pivare, fabrike vina i destilacijski pogoni. Mi smo takva jedna fabrika, naa djela su proizvodi. Isusova krv bavila se proizvodima, naim grijesima. Ali moe li Bog ovdje stati? A to e se desiti s nama samima? Moemo li zamisliti da Bog odstrani proizvode a nama ostavi da dokrajimo izvore proizvodnje? Odgovor se ve nalazi u pitanju. Razumije se da On nije uinio samo polovicu posla. Proizvodi i sirovine bespovratno su odstranjeni. Svreno djelo Gospoda obuhvatilo je itav na problem do korijena i rijeilo. Kod Boga nema polovinosti. znajui da se na stari ovjek zajedno s njim razape Znademo li mi to? Ili vrijedi za nas: Ne znate li? (Rim. 6,3) Neka bi nam Gospod u svojoj milosti otvorio oi! 4. RAST U KRANSKOM IVOTU Drite sebe da ste Dolazimo sada do predmeta o kojemu vlada svakovrsna zbrka medju Bojom djecom. To je korak koji slijedi iza znanja, i spoznaje. Rim. 6,6: znajui da se na stari ovjek zajedno s njim razapeo izreeno je u prolosti i oznauje zavreni, jednokratni neopozivi doivljaj. Na stari ovjek jednom je zauvijek razapet i ne moe vie biti nita drugo. To je odluna, neobino slavna izjava. to slijedi sada iz ovog znanja? U 11 stihu nalazimo poziv: Takoer i vi dakle, dri te sebe da ste umrli grijehu! To je prirodni nastavak stiha 6. Ako itamo zajedno tada tekst glasi: znajui da se na stari ovjek zajedno s njim razapeo, drite sebe da ste umrli grijehu. Kad imamo jednom spoznaju da se na stari ovjek razapeo s Kristom, tada je idui korak da se lino podredimo toj injenici. Kad je rije o naem sjedinjenju s Kristom, esto se na alost stavlja naglasak na ovaj drugi korak, kao da je on ishodna taka. Ali je jasno iz Boje Rijei da znanje dolazi iz ovoga drati se. Redoslijed je zato tako vaan, jer na stav prema nama samima mora biti utemeljen na boanski objavljenoj spoznaji da vjera ima vrstu polaznu11

taku. Kad znademo, povlaimo prirodno zakljuak za same sebe. Ne smijemo dakle previe naglaavati ovaj drugi korak. Tako esto pokuavaju vjerni drati se za mrtve bez otkrivenog saznanja. Tada dospjevaju u sve mogue tekoe. Dodje li kunja na njih tada: ponu grozniavo govoriti sebi: Mrtav sam, mrtav sam! ali usred toga nastojanja padaju. Tada ustanovljuju: Rim. 6,11 nije primjenjivo. U stvari moramo kazati da stih 11 ne koristi nita bez prethodnog stiha 6. Bez spoznaje da smo umrli s Kristom, uvijek e biti tea unutranja borba da drimo sebe za mrtve i njezin ishod je poraz. Godinama su me poduavali iza mog obraenja da se trebam drati za mrtvog. Pokuavao sam to od 1920. do 1927. to vie sam se smatrao umrlim grijehu, to sigurnije sam vie bio iv za njega. Jednostavno je bilo nemogue pokoriti se ovom traenju. Kad sam traio pomoi kod prijatelja, uputili su me da itam Rim. 6,11. Ali to nije dovelo do niega. Jasno sam spoznao da se trebam smatrati mrtvim, ali nisam shvatio zato mi to ne uspijeva. Borba je trajala mjesecima, dok nisam jednog dana rekao Gospodu: kad ne mogu doi do toga da zadobijem ovu osnovnu istinu, prestau s mojim radom. Neu vie propovijedati ni bilo to initi da ti sluim. Moram imati najprije potpunu jasnou. Traenje je trajalo mjesecima. Katkada sam postio, ali nikakav odgovor nisam dobio. Tada je dolo jutro koje mi je nezaboravno. Sjedio sam kod svog pisaeg stola i itao Pismo s molitvom: Gospode, otvori mi oi! Tada sam sve spoznao kao u svjetlu reflektora. Vidio sam da sam bio jedno s Kristom, da sam s njim umro kad je on umro, da moja smrt pripada prolosti a ne budunosti. Umro sam kao to je on umro jer sam bio u njemu. Sve je bilo jasno. Moja radost zbog ovog otkria bila je tako prelijevajua da sam skoio i povikao: Bogu hvala, ja sam mrtav! Pourio sam niz stepenice i sreo nekog brata koji je pomagao u kuhinji. Brate, rekao sam, zna li ti da sam ja umro? To je postala za mene pobjednika stvarnost. Najradije bih obznanjivao svoje otkrie po ulicama angaja. Od tada nisam imao ni najmanju sumnju o smislu rijei: S Kristom sam razapet (Gal. 2,19). To ne znai da ne trebamo iz toga povui nikakve praktine posljedice. Uskoro emo vidjeti da naa smrt ima praktine posljedice. Ali temelj za sve jo uvijek je ovaj: bio sam razapet. To se dogodilo. Kako dakle dolazimo do toga da se drimo i za to? Ponovo moramo rei: to je Boje otkrivenje (Mat. 16,17; Ef. l,17-l8), koje nas dovodi do toga. Sam Bog nam mora otvoriti oi za injenicu da smo s Kristom sjedinjeni da nam to postane vie nego samo nauavanje. Takvo otkrivenje nema nita s nesigurnosti i nejasnoom. Veina nas se sjea tano dana kad smo spoznali da je Krist umro za nas. Isto tako trebali bismo se sjetiti vremena, kad smo uvidjeli da smo umrli s Kristom. To mora biti vrsto znanje, jer je to podloga na kojoj gradimo. Ne zato to se drim da sam mrtav, mrtav sam, nego zato to jesam mrtav, jer spoznajem, to mi je Bog uinio u Kristu zato se drim za mrtvog. to to znai drati se? Grka osnovna rije je zapravo u korijenu sa znaenjem, raunajte se za to i pripada u podruje brojeva i knjigovodstva. Raunanje je jedino na svijetu to neki ovjek moe tano uiniti. Moe li neki slikar sasvim vjerno predoiti neki krajobraz? Moe li neki povjesniar jamiti za apsolutnu pouzdanost svojih izvora, ili neki geograf za krajnju tanost neke zemljopisne karte? Svi oni ine, u najboljem sluaju samo dobro prilagoivanje. ak kad trebamo opisati samo neki dogaaj iz naeg svakidanjeg ivota i imamo najbolju namjeru da budemo poteni i istiniti, ne moemo ga potpuno tano prikazati. Veinom nastaju kroz ovu ili onu rije pretjeravanja ili podcjenjivanje. Ali to ovjek s potpunom tanosti moe initi to je raunati. Ovdje nema mjesta pogreci. Jedna stolica vie jedna stolica su dvije stolice.To vrijedi u Londonu, kao i u cijelom svijetu. U svim vremenima i posvuda jedan i jedan su dva. Zato kae Bog da se trebamo brojiti u naem raunu za mrtve? Zato to srno mrtvi! Uzmimo primjer knjienja. Pretpostavimo da posjedujem, recimo pedeset dinara, to u upisati? Ne etrdeset, ali ne i esdeset, nego taan iznos koji je u mom depu. Raun se obavlja prema injenicama a ne prema iluzijama. Bog eli, da se drim za mrtvog, jer u stvarnosti tako to jest. Ovdje se ne radi o varanju samog sebe. Ako imam samo dvanaest dinara tada ja tu injenicu neu promijeniti niti, ako unesem u svoj registar petnaest dinara i sa svom ozbiljnou se uvjeravam da imam petnaest dinara. Moj upis nee promijeniti neistinu u istinu. Bog nam kae da se trebamo registrirati kao mrtvi, ne da tim upisivanjem trebamo umrijeti, nego zato to smo ve umrli. On nikada ne zahtjeva da drimo neto kao injenicu to to nije u stvarnosti. Rekli smo da se moemo drati za mrtve kao posljedica boanskog otkrivenja. Ali ne smijemo previdjeti da nam je dan zahtjev, gotovo zapovijed: tako drite se da ste! Moramo zauzeti odreeno dranje. Bog eli da izvrimo upis: Umro sam, i da se prema tome ponaamo. Pavao daje uputu: drite se da ste umrli grijehu a ivite Bogu Kako je to mogue? u Kristu Isusu, nastavlja Pavao. Nemojmo nikada zaboraviti da ta istina uvijek postoji samo u Kristu. Ako gledamo na nas same, tada nam se ini naa smrt nestvarnom. Ali ovdje se radi o vjeri u njega, a ne u nas. Trebamo gledati na Gospoda, tada emo znati to je on uinio za nas i moi emo kazati: Gospode, u tebe u vjerovati i to drati za istinito to je u tebi istina.

Uloga vjere Prve etiri i pol glave poslanice Rimljanima bave se vjerom i uvijek iznova vjerom. Opravdali smo se kroz vjeru (Rim. 3,28; 5,1). Pravednost, oprotenje grijeha i mir s Bogom udjeljuju nam se samo putem vjere. U drugom dijelu poslanice Rimljanima ne ponavlja se tako esto rije vjera i moglo bi se najprije zakljui ti da je naglasak stavljen na neto drugo. Ali to nije sluaj, jer tamo gdje ispada vjera i vjerovati stoji sada drati se. U tom smislu znae oba pojma praktiki isto. to je vjera? To je moj pristanak na ono to je istinito kod Boga. Vjera se uvijek temelji na prolosti. to se odnosi na budunost, nada je, dok se sadraj ili cilj vjere esto nalazi u budunosti kao u Jevr. 11. Iz tog razloga moda je izabrana rije drati se kao rije koja se usmjerava samo na prolost, na neto to se dogodilo, to gledamo natrag, a ne na neto to jo treba da bude. Ova vrsta vjere opisana je u Mar. 11,24: Sve to molite u molitvi, vjerujte samo, da ete primiti i bie vam dano (prevod po Menge-u). Vjerovati da e naa molba moda biti usliana, ili da je mogue da se uslia neto je drugo. Vjerovati da smo ve u Kristu primili ono za to molimo, o tome se ovdje radi. Kako se pokazuje da vjerujem da sam razapet? Ne, ako kaem da e me, ili da me se mora razapeti, nego kad s radosti kliem: Gospodu neka je hvala, u Kristu sam razapet. U Rimljanima 3 pokazan nam je Isus kao na Zastupnik, koji nosi nae grijehe i umro je za nas, da bismo mi postigli oprotenje. Po ovoj objavljenoj spoznaji primamo u vjeri opravdanje. Rimljanima 6 ui nas da smo ukljueni u njegovu smrt, ime nam je pribavljeno osloboenje od grijeha. Bog nas upuuje da primimo takoer ovu injenicu u vjeri radi naeg linog osloboenja. Naglasak dakle stoji u svakom sluaju na vjerovanju. Poetak i rast u normalnom kranskom ivotu izvrava se uvijek u vjerovanju u Krista i njegov kri. Kunja i vjera Obe najvee injenice ivota za nas krane su da su nai grijesi uklonjeni kroz krv a mi sami kroz kri. Ali to da radimo s kunjom? Kako zauzimamo stav, nakon to smo uvidjeli i uzvjerovali one injenice, kad se iznova podignu stare elje? Ili jo gore, ako ponovoupadnemo u stare, svjesne grijehe? Ne pokazuje li se na itav poloaj kroz to kao pogrean? Hoemo li se potsjetiti na to, da je avolu vrlo stalo da nas navede na to da posumnjamo u Boje istine (usp. l. Moj. 3,4). Kad nam je Boji Duh otkrio da smo umrli s Kristom i da se drimo za takve, dolazi Sotona i kae: Ali jo se neto podie u tvojoj unutranjosti. Kako je s tim? Moe li to oznaiti kao mrtvo? Ovdje je sada za nas odluna proba. Hoemo li povjerovati u opipljive injenice prirodnog svijeta koje su jasne pred naim oima ili neopipljivim injenicama iz duhovnog podruja koje se nevide, niti se mogu nauno dokazati. U takvom poloaju bie osobito vano da se potsjetimo na to se opire naa vjera, na koje izreke u Bojoj rijei. to je Bog kazao obzirom na nae osloboenje od grijeha? On nikako nije rekao, da je grijeh istrijebljen iz nas. Ukoliko tako mislimo, na raun je lo i slini smo ovjeku koji je upisao u svoju glavnu knjigu petnaest dinara umjesto dvanaest. Grijeh kao naelo postoji sasvim u nama. Ako mu se prui mogunost nadvlada nas i potie da grijeimo svjesno ili nesvjesno. Zato moramo imati u svako vrijeme silu dragocjene krvi pred oima. S naim grijesima postupa Bog na direktan nain, kad ih jednostavno izbrie krvlju. Ali s naelom grijeha u nama, postupa na indirektan nain. On ne udaljava grijeh, nego grenika. Na stari ovjek zajedno s njim je razapet, zato je tijelo koje je do tada bilo orue grijeha, uinjeno nemonim (Rim. 6,6 po cirikom prevodu). Stari gospodar, grijeh jo uvijek je tu, ali njegov rob je ubijen i izvan njegovog dosega; njegovi udovi su bez sile. Ruka igraa nepokretna je, jezik psovaa zanijemio. Ovi udovi sada su postali oruje pravde za Boga (Rim. 6,13). Zato je pojam osloboenje od grijeha blii Pismu nego pobjeda nad grijehom. Citati u Rim. 6,7 i 11oslobodj eni od grijeha (Menge-ov prevod) i umrli grijehu ukazuju na to da se kod grijeha radi o sili koja je jo uvijek jako prisutna i stvarna. Ali poznajemo osloboenje i doivljavamo ga u pojaanoj mjeri od dana u dan. Ovo osloboenje tako je stvarno da Ivan moe napisati: Tko je roen od Boga taj ne grijei(1. Iv. 3,9), rije, koju ako krivo razumijemo, moe nas zavesti u bludnju. Ivan nee time kazati da je grijeh izbrisan iz naeg postojanja i da vie nismo u stanju poiniti nikakav grijeh. On vie eli da kae da nije u prirodi novoroenog ovjeka da grijei. Kroz novoroenje usaen je u nas Kristov ivot, koji je slobodan od grijeha. Na prirodu nekog bia ili stvorenja vrlo esto utjeu prilike. Moemo na primjer kazati, premda je poredba nedovoljna, da drvo pliva po svojoj prirodi. Ali prilike mogu biti takve, da ga neka ruka dri pod vodom i ono zato tone na dno. U oba sluaja imamo posla sa sutinom koja je tako stvarna u jednom kao i u drugom. Kristova priroda u nama ne moe grijeiti; Adamova priroda moe i ini to, tako esto kako pruamo priliku Sotoni da vri svoju mo. Zato je pitanje s kojom injenicom raunamo i elimo ivjeti: onom opipljivom po naem svakidanjem iskustvu ili po daleko monijoj koja je na ivot u Kristu. Sila njegovog uskrsnua, itava Boja sila, koja spasava (Rim. 1,16) nalazi nam se pri ruci u Kristu. Ali uvijek ovisi o tome da li emo dozvoliti da boansko stanje stvari postane13

naom stvarnosti. Ali vjera je vrsto pouzdanje u ono emu se nadamo i pouzdanost u ono to se ne vidi (Jevr. 11,1) i to je nevidljivo to je vjeno (2. Kor. 4,18). Vjera ini boansku stvarnost mojom vlastitom stvarnosti. Vjerom postaje Kristovo djelo, djelom za mene. Tisue ljudi itaju Rim. 6,6, Na stari ovjek razapeo se s njim. Za onoga koji vjeruje to je istina, a za onoga koji sumnja ili koji odobrava samo ono to moe razumom shvatiti to je neistinito. Moramo biti isto tako na istu, da ovdje nemamo posla s obeanjima nego s injenicama. Boja obeanja objavljena su nam njegovim Duhom, da ih moemo shvatiti; ali injenice su objektivne i ostaju, bilo da im vjerujemo ili ne. Ako mi ne vjerujemo to to se dogodilo na kriu, tada to usprkos ostaje istinito, ali nema vrijednosti za nas. Vjera ne treba da bi to postalo stvarno po sebi, ali vjera ih moe uiniti stvarnim u naem vlastitom ivotu. Moramo smatrati avolskom lai sve to se suproti istini Boje Rijei. Pri tome moe se raditi o sasvim konkretnim pojavama, ali ih ipak smatramo laima ako Bog suprostavlja tome neku viu istinu. to se tie injenice kria, tu ne moe postojati ni najmanja sumnja, pa makar Sotona jo kako elio uvjerljivo je opovrgnuti. Vjeti laac ne sprovodi svoje djelo samo u rijeima nego u djelima i pokretima. On moe isto tako staviti u kolanje lani novac kao i kazati neistinu. Budui da je Sotona takav jedan vjeti laac, ne moemo oekivati da e se on zadrati kod rijei. U svom nastojanju da nas zavede u naem pouzdanju u Boju Rije, on e posegnuti za znacima, osjeajima i doivljajima. Ne elim time osporiti da tijelo po sebi predouje stvarnost. O tome emo morati jo mnogo govoriti. Ali nai konkretni doivljaji u tijelu ne smiju nas odvesti od naeg poloaja koje smo zadobili otkrivenjem. Kao to je za nas postala injenica da smo s Kristom umrli, Sotona e uiniti sve da bi nas uvjerio u naim dnevnim iskustvima o tom da smo jo u ivotu. Trebamo dakle izabrati hoemo li vjerovati sotonskoj lai ili Bojoj istini? Da li emo se dati voditi vanjtinom ili tim to Bog kae. Ja sam Watchman Nee. To je za mene pouzdana injenica. Naravno mogu izgubiti svoje pamenje ili sanjati da sam netko drugi. Ali da li ja to osjeam ili ne, da li sam budan ili spavam, da li sam svjestan ili to zaboravljam, uvijek sam Watchman Nee. Tee je, ako bih pretpostavio da sam netko drugi. Ako bih se elio izdavati za gicu K. tada bih neprestano morao govoriti: ti si gospoica K., ne zaboravi to. I usprkos svih napora koja bih inio da se uvjerim u to, vjerojatno bih se izdao i odgovorio na svoje vlastito ime kad bi me netko zovnuo: Gospodin Nee. Istina bi pobijedila nad prevarom i itavo moje nastojanje da se izdam za nekoga drugoga sruilo bi se u odlunom asu. Kad sam stvarno Watchman Nee, ne pada mi teko da se tako drim. Nita u mom iskustvu ne moe izmjeniti ovo injenino stanje. Da li ja to osjeam ili, ja sam umro s Kristom. Kako sam siguran u to? Zato to je Krist umro; i kad je jedan umro za sve, tada su svi umrli (2. Kor. 5,14). Bez obzira na to da li to potvruje moje iskustvo ili ne, injenica je nepromjenjiva. Sotona nema nikakve moi nada mnom. Ali moramo oekivati da e on uvijek iznova pokuati poremetiti tu sigurnost. Ako nas moe dovesti do toga da posumnjamo u Boju Rije, on je postigao svoj cilj i mi smo u njegovoj vlasti. Ali ako ostanemo nepokolebivo na strani Boje Rijei sigurno je da Sotona ne moe nita protiv Boje Rijei i djela, zavodnik moe primijeniti tada svaku taktiku koju eli, a mi mu se smijemo narugati. ivimo po vjeri a ne po gledanju (2. Kor. 5,7) Po uskom zidu hodale su zajedno injenica,Vjera i Iskustvo. injenica se nije okretala ni desno ni lijevo, niti natrag, nego je odluno ila naprijed. Dok je vjera imala svoj pogled na injenici bilo je sve dobro. Ali kad se poela brinuti za Iskustvo i gledati gdje je, izgubila je ravnoteu i pala sa zida, a dobro staro Iskustvo palo je za njom. Svaka kunja sastoji se u prvom redu u tome da odvrati poglede od Gospoda i umjesto toga pazi se na vanjtinu. Vjeri se uvijek isprijei brdo na putu: protivljenje Bojoj Rijei, praktika iskustva, osjeaji ili slutnje. Tada se mora maknuti ili vjera ili brdo i po neki puta mie se na alost vjera. Ali to nije potrebno.Ako se pouzdamo u svoje osjeaje da bi spoznali istinu tada dosta esto nalazimo da se sotonske lai slau s naim opaanjima. Ali kad odbijamo sve, to se suproti Bojoj Rijei i ustrajemo u vjeri jedino u njega, tada primjeujemo umjesto toga da se sotonske lai rasplinu u nita i nae iskustvo sve vie i vie dolazi u sklad s Bojom Rijei. Da bi stigli do toga cilja treba da se bavimo Kristom, jer to znai da On postaje sve vie stvaran za nas u naim praktinim pitanjima.Tada vidimo u njemu stvarnu pravednost, pravu svetost i pravi ivot uskrsnua. to objektivno primjeujemo na njemu, to tada u nama poluuje svoj oblik. To je znak zrelosti. To je Pavao stvarno imao na umu piui Galaanima: Moja draga djeco, koju ponovo u mukama raam, dok se Krist ne pokae u vama Gal. 4,19). Vjera prisvaja vjene injenice, to to e u cijeloj vjenosti ostati istinom. Ostati u njemu Poznajemo rjei Gospodnje iz Iv. 15,4: Ostanite u meni i ja u u vama. Samim Bojim inom premjeteni smo u Krista. Na nama je da ostanemo u njemu. Od odlune, praktine vanosti je da shvatimo u vjeri da sve to vrijedi za Krista, vrijedi takoer i za nas: da smo u njemu. Jer Sotona se stalno trudi da nas izvue iz naeg poloaja u Kristu i da nas uvjeri da smo vani. On koristi napast, poraz, stradanje i kunje da bi nam jasnije dao na znanje da nismo u

Kristu. On poinje s milju da ne bismo mogli biti u takvom stanju slabosti, kad bismo se stvarno nalazili u njemu i mi molimo: Gospode, premjesti me u Krista. Kakva zabluda! Boja izriita zapovijest je da trebamo ostati u Kristu. To je put osloboenja, jer on omoguuje Bogu da zahvati u na ivot i da ostvari svoj plan u nama. Samo tako stvara mogunost za djelovanje sile uskrsnua (Rim. 6,4,9,10), da sve to vrijedi za Krista, moe vie i vie postati istinom takoer u naem svakodnevnom iskustvu. Gdje je prije vladao grijeh za smrt (Rim. 5,21), doivljavamo sada radosno otkrie da od sada vie ne sluimo grijehu (Rim. 6,6). Ali ako se vraamo na tlo svog vlastitog bia, tada nalazimo da sve to je od stare prirode, i nadalje se ostvaruje u nama. Ako ostanemo u Kristu imamo sve. U nama samima nemamo nita. Tako esto idemo na pogreno mjesto da naemo smrt naeg ja. Ono je u Kristu. Samo ako gledamo na sebe, odmah ustanovljujemo koliko smo ivi za grijeh. Ali kad gledamo na Gospoda, tada se Bog brine za to, da smrt djeluje u nama, s jedne strane, a s druge strane, da doe takoer do izraaja novi ivot (Rim. 6,4). Vi ivite Bogu u Kristu Isusu (Rim. 6,11). Ostanite u meni i ja u u vama. Ova reenica sadri jednu zapovijest i istovremeno obeanje. Ja u vama posljedica je naeg ostajanja u njemu. Ako mi samo posluamo zapovijed, tada e se Bog nai potaknut da izvri svoje obeanje. On je to ve uinio. To je kao s elektrinim svjetlom. Kad hoemo osvjetliti neku mranu sobu tada neemo ustrajno gledati u svjetiljku da vidimo hoe li doi svjetlo. Neemo uzeti ni krpu i obrisati sijalicu, nego emo doi do prekidaa da bi ukljuili struju. To je uslov kojega trebamo ispuniti da nastane svjetlo. Tako moramo u svom ivotu s Bogom usmjeriti svoju panju na Isusa, da bi rasla u nama njegova prilika. Ostanite u meni i ja u vama, boanska je zapovijed. Vjera u objektivne injenice ini ove injenice subjektivnu istinu. Pavao ih izraava u 2. Kor. 3,18: Ali mi svi, koji odraavamo slavu Gospodnju, biemo preoblikovani u tu istu sliku.(prevod Menge) Isto vrijedi i za donoenje ploda naeg ivota. Tko ostane u meni i ja u njemu taj e donijeti mnogi rod (Iv. 15,5). Naa briga nije proizvesti plod, nego trebamo gledati na njega. Kad to inimo vjeran je da izvri svoju rije u nama. Kako ostajemo u njemu? Ali kroz Boga ste u Kristu Isusu (1. Kor. l,30). Bog nas je postavio u Krista. Sada, ostanimo u njemu. Ne dajmo se opet premjestiti na svoje vlastito tlo! Ne dajmo se sami nikada vidjeti izvan Krista! Radije gledaj na njega i prepoznajmo se u njemu! Ostanimo u njemu! Zbog toga to nas je Bog premjestio u svojega Sina, smijemo biti potpuno zaklonjeni i ivjeti u oekivanju da on dovri svoje djelo u nama. On je taj, koji dovodi do ispunjenja slavno obeanje: Jer grijeh vie nee moi vladati nad vama (Rim. 6,14). 5. KRI RAZDVAJA Vladavina ovog svijeta nije vladavina Boja. Bog je planirao svoje stvorenje kao svjetski poredak, na ijem elu trebao je stajati Krist, Njegov Sin (Kol. l,16,17). Ali Sotona se posluio ovjekom i podigao svoju suprotnu vladavinu, koja je u Pismu oznaena kao ovaj svijet. Svi smo ukljueni u tu vladavinu koju provodi Sotona. On je knez ovog svijeta (Iv. 12,31). Staro i novo stvorenje U sotonskim je rukama Boje prvo stvorenje postalo staro stvorenje, ali Bog izgrauje novo stvorenje snovom vladavinom i novi svijet. Nita se ne moe preuzeti iz staroga stvorenja u novo. Pitanje je kojemu mi od ova dva carstva pripadamo. Pavao nas ne ostavlja u sumnji koje je od ovih carstava stvarno nae. On kae da nas je Bog spasio u djelu izbavljenja od sile tame i premjestio nas u carstvo svoga ljubljenog Sina (Kol. 1,12,13). Ali da bi nas mogao dovesti u svoje novo carstvo, Bog mora uiniti neto novo u nama. Mora uiniti od nas nova stvorenja. Ako nismo nanovo stvoreni, nikako nismo prikladni za novo carstvo. to je od tijela roeno, tijelo je (Iv. 3,6) i tijelo i krv ne mogu naslijediti Boje carstvo; niti propadljivo nasljedjuje nepropadljivo (l. Kor. 15,50). Svoju tjelesnu prirodu moemo razviti i njegovati, kako samo hoemo, ali tijelo ostaje tijelo. Naa podesnost za novo carstvo ovisi o stvorenju kojemu pripadamo. Pitanje nije dobar ili zao, nego tijelo ili Duh. to je od tijela roeno, tijelo je i nikada nee biti neto drugo. Ako smo stvarno razumjeli da Bog eli neto, sasvim novo za sebe, tada uviamo zato ne moemo iz starog stvorenja donijeti neki prilog ovom novom. Bog nas je htio imati za sebe. Ali kakvi smo bili, nije nas mogao upotrijebiti za svoj plan. Zato nas najprije odstranjuje putem Kristovog kria u smrt a potom nam daje novi ivot kroz uskrsnue. Ako je netko u Kristu, tada je novo stvorenje; staro je prolo, gle, sve je postalo novo (2. Kor. 5,17). Za nova stvorenja s novim sposobnostima, mjesto je u novom carstvu. Kroz kri Bog je uinio kraj svemu starom, takoer naem starom ovjeku, da bi nam kroz uskrsnue sve pribavio to je potrebno za ivot u ovom novom svijetu. Tako smo se snjim pokopali kroz krtenje u smrt da kao to je Krist ustao iz mrtvih slavom Oca, isto tako dakle trebamo i mi hoditi u novom ivotu (Rim. 6,4). Kri je znak najveeg poricanja u svemiru, jer Bog njim brie sve to nije od njega. Ali uskrsnue je najvea15

sigurnost, jer Bog njom budi u ivot sve to treba postojati po njegovoj volji u novom stvorenju. Uskrsnue je prag novog stvorenja, ono je Boja polazna taka. Tako imamo pred sobom dva svijeta, stari i novi. Sotona ima apsolutnu vlast nad starim svijetom. Tamo moe biti dobrih ljudi, ali tako dugo dok pripadaju tamo, pod osudom su smrti. Kri je Boje objanjenje da sve to je od starog stvorenja mora umrijeti. Nita od Adama ne moe dospjeti s one strane kria. to prije to uvidimo, tim bolje, jer se kroz kri izbavljamo iz starog stvorenja. Bog je skupio sve to je bilo od Adama u osobu svog Sina i Njega razapeo. Zatim je dao proglas slijedeeg sadraja da odjekne itavim svemirom: Sve to nije od mene, odstranjuje se kroz kri. Tko pripada starom stvorenju, ukljuen je u taj akt, on je razapet zajedno s Kristom. Nitko od nas ne moe izbjei toj presudi. S tim dolazimo do krtenja. Ne znate li da, svi koji smo se krstili u Isusa Krista, krstili smo se u njegovu smrt? Tako smo se s njim pokopali kroz krtenje u smrt (Rim. 6,3,4). to znae ove rijei? Krtenje u Pismu stoji u vezi sa spasenjem. Tko vjeruje i krsti se, bie spaen (Mar. 16,16). Prema Pismu ne moemo govoriti o novom roenju kroz krtenje, nego o izbavljenju kroz krtenje pri emu se ne misli na izbavljenje od naih grijeha ili moi grijeha, nego se misli iz sotonskog gospodstva. Biti izbavljen znai izbjei iz njegove vlasti u Boje carstvo. Pavao se slavi jedino kriem naeg Gospoda Isusa Krista, kroz kojega mi se svijet razapeo a ja svijetu (Gal. 6,14). Krtenje dakle potvruje jednu stranu kria kojom smo izbavljeni od sadanjeg pokvarenog svijeta. Krtenje u njegovu smrt, znai svretak starog stvorenja. Ali je to takoer krtenje u Isusa Krista imajui u vidu u novo stvorenje. ovjek se uranja u vodu i s njim itav njegov svijet. On se podie u Kristu, ali njegov svijetostao je potopljen. Vjeruj u Gospoda Isusa Krista, i bie spaen, rekao je Pavao tamniaru u Filipima i rekao mu je Boju Rije i svima koji su bili u njegovoj kui i on se krstio i svi njegovi odmah. Tim inom posvjedoili su pred Bogom, njegovim narodom i duhovnim silama da su izbavljeni iz svijeta koji potpada pod osudu. Na to itamo, radovao se s itavom svojom kuom to je uzvjerovao u Boga (Dj. 16,31-34). Iz toga vidimo jasno, da krtenje nije jednostavno pitanje ae vode ili krstionice. Ono je neto daleko vee, vezano uz smrt i uskrsnue naeg Gospoda, imajui pred oima dva svijeta. Tko je radio u nekoj neznaboakoj zemlji iskusio je kakvo se ogromno znaenje pridaje krtenju. Biti pokopan znai kraj Kakav je sada moj odgovor na Boju presudu nad starim stvorenjem? elim krtenje. Pavao objanjava u Rim. 6,4 da krtenje znai biti pokopan. Tako smo se mi s njim pokopali kroz krtenje u smrt..Vidjeli smo da krtenje povezuje smrt i uskrsnue. Krtenje po sebi ne znai dakle nijedno od obojega, nego pokop. Koga se pokopa? Samo umrloga! Ako se elimdati krstiti, obznanjujem da sam mrtav i spreman za grob. Kakva je to zabluda uiti ljude da gledaju na pokop kao sredstvo smrti! Oni pokuavaju umrijeti na taj nain da se dadu pokopati! Moram kazati sa svom ozbiljnosti: dok nam se ne o tvore oi za spoznaju da smo s Kristom umrli i pokopani, nemamo pravo na krtenje. Razlog zato silazimo u vodu je taj to smo spoznali da smo u Bojim oima ve umrli. O tome svjedoimo. Boji poziv jasan je i jednostavan: Krist je umro i ja sam te ukljuio u njegovu smrt. Moj odgovor je krtenje, u kojemu javno svjedoim svoj pristanak na Boji postupak sa mnom. Kaem da, na smrt i pogreb, na to me je odredio. Neka ena u Kini toliko se umno poremetila nakon smrti svog mua, da se suprostavljala pokopu. etrnaest dana leao je le kod kue. On nije mrtav, govorila je. Svaku no govorim s njim. Ona jednostavno nije mogla vjerovati da je bio mrtav i zato ga nije htjela dati pokopati. I mi takoer pokapamo nae mrtve tek onda, kad smo apsolutno sigurni da su umrli. Tako dugo dok postoji i najmanja nada da ive, ne mislimo na to da ih pokapamo. Kad u zato traiti krtenje? Kad uvidim da je Boji postupak savren, da sam zasluio smrt i kad vjerujem da me je Bog ve razapeo. Mogu se krstiti kad mi je moja smrt u Bojim oima postala sigurnost. Tada mogu kazati: Bogu hvala, mrtav sam! Gospode, ti si me pogubio, pokopaj me sada! Izmeu starog i novog svijeta nalazi se grob. Bog me je ve razapeo, ali moram dati svoj pristanak za grob. Moje krtenje osnauje Boju presudu nada mnom, koja se izvrila na kriu njegovog Sina. Ona potvruje da sam izaao iz starog svijeta i pripadam sada novom. Krtenje tako znai svjesni prekid sa starim nainom ivota. Kako bismo htjeli dulje ivjeti u grijehu, kad smo umrli? (Rim. 6,2). Drugim rijeima kae Pavao: ako elite dalje nastaviti u starom svijetu, zato ste se onda krstili? Naim pristankom za pokapanje starog ovjeka pripremio se put za novo stvorenje. U Rim. 6,5 Pavao jo uvijek govori onima koji su se krstili (stih 3), da smo se sjedinili s njim u jednakoj smrti. inom krtenja potvrujemo sjedinjenje izmeu nas i Krista u ovom predmetu smrti i uskrsnua. Htio sam jednom objasniti ovu injenicu nekom bratu, upravo dok smo pili aj. Uzeo sam komad eera i stavio ga u aj da se rastopi. Nakon nekoliko minuta pitao sam ga, da li mi moe kazati gdje je aj, a gdje je eer. On nije mogao da kae jer se,

kao to ree, jedno pomjealo s drugim. Bio je to jednostavan primjer ali mu je pomoglo da spozna jakost i konanost nae povezanosti s Kristom u smrti. Bog nas je tamo stavio, a njegovi postupci su neopozivi. Pravo znaenje krtenja u tome je da se krstimo u historijsku smrt Kristovu. Tako postajemo jednaki s njim, da je nemogue odvojiti njegovu smrt od nae. Kad stupamo u vodu, tada otvoreno svjedoimo da je Isusova smrt pred dvije tisue godina tako silna i sveobuhvatna da je dolo dokraja sve u nama to nije od Boga. Uskrsnue u novi ivot Krstio sam se u Isusovu smrt. Sadraj tog postupka je Ja u Kristu. Za uskrsnue vrijedi isto ali k tome dolazi jo jedan novi elemenat: Krist u meni. Sila njegovog uskrsnua prodire u mene i prua mi novi ivot. Kako se to dogaa? Pavao upotrebljava vrlo slikovitu sliku kad kae: Kad smo se sjedinili s njim jednakom smru, to emo mu biti jednaki takoer u njegovom uskrsnuu (Rim. 6,5). Rije za sjediniti ima takoer u grkom jezikusmisao biti pricijepljen i daje nam pretstavu o tome kako Kristov ivot dospjeva u nas. U Fukienu sam jednom posjetio nekog ovjeka koji ima nasad od oko tri stotine drveta long-iena. Long-ien (Euphoria longana) je domaa biljka u Kini. Njezini plodovi slini su kajsijama po veliini ploda s okruglom koticom, suhom, svjetlo smeom koom, slinom papiru i dragocjenim, bijelim mesom slinimgrou. Jedu se svjee ili suene i Kinezi ih vrlo cijene radi ukusa i hranjivosti. Pitao sam ga da li su njegova stabla cijepljena. Mislite li da bih rasipao svoju zemlju na uzgoj necijepljenih stabala? odgovorio je. Molio sam ga da mi objasni postupak cijepljenja, to je on rado uinio.Kad jedno drvo dosegne odreenu visinu, rekao je, tada reem kronju i pricijepim novu mladicu. Pogledajte ono drvo tamo? To je moje matino stablo, jer sve plemke potiu od toga stabla. Kad bi ostala stabla bila preputena svom prirodnom rastu, plodovi bi bili jedva veliki kao maline i to bi bila samo kotica i kora. Ali ovo drvo ima sone, plodove veliine ljive sasvim tanke koe i male kotice. Sva cijepljena stabla nose prirodno plodove kao i ono. Jednostavno uzmem malo od prirode jednog drveta i presadim to na drugo stablo. Plemenita plemka se pricijepi i spoji na divljaku i ostavi da raste. Ali kako moe rasti? pitao samo. To ne znam ni ja, ali raste, bio je odgovor. Na to mi je pokazao jadne plodove starog stabla ispod cijepljenog mjesta i debele, sone plodove iznad cijepljenog mjesta. Ostavio sam stare izdanke s njihovim neplodnim plodovima da bih mogao pokazati razliku, rekao je. Sada vidite sami zato imam cijepljene voke. Kako moe neko stablo nositi plodove nekoga drugoga? Kako moe loe drvo proizvesti dobre plodove? Samo postupkom oplemenjivanja da seivot dobrog stabla presadi u njega. Ali ako ovjek moe pricijepiti cijep stabla na drugo drvo, ne moe li tako isto Bog pricijepiti u nas neto od ivota Njegovog Sina? Kako se to dogaa, ne znam. Vjetar pue gdje hoe i ti uje njegov um, ali ne zna odakle dolazi i kamo ide. Tako je svaki koji je roen od Duha.(Iv. 3,8). Mi ne znamo kako se vri Boje djelo u nama, ali ono se vri. Mi ne moemo i ne trebamo nita da to proizvedemo, jer je Bog to ve uinio uskrsnuem. Ima sada samo jedanplodonosan ivot na svijetu i taj ivot je pricjepljen u milione drugih ljudi. Nazivamo to novim roenjem. To je primanje ivota kojega prije nisam imao. Nije se promijenio moj prirodni ivot uope, to je onaj drugi ivot, potpuno novi, boanski ivot koji je postao mojim ivotom. Kriem njegovog Sina Bog je odsjekao staru prirodu da unese novo stvorenje u Kristu uskrsnuem. On je zatvorio vrata tog starog carstva tame i premjestio me u carstvo njegovog ljubaznog Sina. Diim se sada injenicom da se sve odigralo, da mi se kroz kri naeg Gospoda Isusa Krista svijet razapeo i ja svijetu (Ga1. 6,14). Moje je krtenje javno svjedoanstvo toga dogaaja. Kroz to i svjedoanstvom mojih usta, dobija se spasenje (Rim. 10,10). 6. RAST U KRANSKOM IVOTU Predaj te se sami Bogu Sada smo tako daleko u naem prouavanju da moemo govoriti o pravoj prirodi posveenja. Kao osnova za to slui nam druga polovica Rimljanima 6 od 12 stiha do kraja.Tamo pie: Ne dajte da grijeh vlada u vaem smrtnom tijelu, i ne budite posluni njegovim eljama. Niti dajte grijehu svoje udove za oruje nepravde, nego se predajte sami Bogu, kao oni iz mrtvih koji su oivljeni i svoje udove Bogu za oruje pravde(Rim. 6,12,l3). Najvanija rije koja se ponavlja pet puta u odlomku u stihovima 13,16,19 je predajte.To oznaava in posveenja, a ipak se esto upotrebljava u pogrenom smislu. To ne znai posveenje naeg starog ovjeka sa svojim prirodnim sposobnostima i strastima, svojom prirodnom mudrosti, silom i drugim darovima Gospodu na upotrebu. Pravo znaenje postaje jasno iz stiha 13, kad Pavao kae: Predajte se sami Bogu, kao oni iz mrtvih koji su oivljeni. To pokazuje trenutak gdje zapoinje posveenje. Nije tu rije o posveenju bilo kojeg dijela starog stvorenja, nego samo onoga to je prolo kroz smrt u uskrsnue. Samo to se moe posvetiti Gospodu. Predanje je rezultat mog17

znanja da je moj stari ovjek razapet. Znanje, drati se za mrtvog, predati se Bogu, to je boanski redoslijed. Kad sam stvarno spoznao da sam s njim razapet tada se prirodno drim za mrtvog (stih 6 i 11); a kad znam da sam s njim podignut iz smrti, tada se smatram isto tako iv u .Kristu Isusu (stih 6 i 11). Tada moe uslijediti moje predanje. Kroz uskrsnue Krist je izvor moga ivota, on je ak moj ivot. Zato ne mogu nita nego mu predati sve, jer sve je njegovo. Ali bez prolaska kroz smrt nemam nita za posvetiti, jer je Bog osudio sve to je od starog stvorenja na kri. Smrt je odrezala sve to mu se ne moe posvetiti. Samo uskrsnue omoguuje posveenje. Predanje Bogu znai da od sada gledam na itav svoj ivot tako da pripada Bogu. Ovo predanje odnosi se kao to itamo na udove moga tijela, onoga tijela koje je sada umrlo grijehu.Predajte se i svoje udove kae Pavao i ponovo: predajte takoer svoje udove (Rim. 6,13-19). Bog zahtjeva od mene da njemu jedinome stavim na raspolaganje sve svoje udove i sve svoje sposobnosti. Velika je stvar kad spoznam da vie ne pripadam sebi, nego Gospodu. Kad deset dinara u mom depu pripada meni, tada raspolaem s njima. Ali ako pripadaju nekom drugom koji mi ih je samo povjerio na uvanje te ih ne mogu po svojoj volji izdati i pazim da ih ne izgubim. Pravi kranski ivot poinje kad to znam. Koliki od nas stvarno znamo da zato to je Krist uskrsnuo, mi ivimo Bogu a ne sebi? Koliki od nas se ne usuujemo raspolagati svojim novcem, svojim vremenom i svojim sposobnostima po vlastitoj volji, jer smo spoznali da pripadamo Gospodu a ne sebi? Koliki od nas imamo tako jak osjeaj da pripadamo drugome da se ne usuujemo rasipati niti jedan dinar svoga novca ili jedan sat naeg vremena ili bilo koji duhovni ili tjelesni dar? Jednom se vozio neki brat u vozu i naao se s tri nekranina u kolima koji su htjeli kratiti vrijeme kartanjem. Kako su trebali etvrtoga za igru, pozvali su brata da igra s njima. Moram vas na alost razoarati, rekao je, ali ne mogu sudjelovati, jer nemam svoje ruke sa sobom. to je to? pitali su oni zaueno. Ove obje ruke vie mi ne pripadaju, odgovorio je on i objasnio im tada veliki prenos vlasnitva koji se desio u njegovom ivotu. Taj brat smatrao je da udovi njegovog tijela pripadaju jedino Bogu. Pavao kae: predajte takoer svoje udove u slubu pravdi da budete sveti (Rim. 6,19). Uinimo to konanim inom! Predajte se Bogu! Odvojeni za Boga Mnogi ljudi vjeruju da postajemo sveti iskorjenjivanjem zla u sebi. To ne stoji. Postajemo sveti kad se odvojimo za Boga. Kad je u Starom Zavjetu Bog izabrao nekog ovjeka da postane Gospodnje vlasnitvo, tada bi javno bio pomazan uljem i smatrali bi ga za posveenog. Iza toga gledali bi ga kao odvojenog za Boga. Na slian nain mogle su se posvetiti ivotinje ili materijalne stvari, jagnje ili zlato hrama, ali ne iskorjenjivanjem neke mane, nego kad su se iskljuivo stavile na stranu za Gospoda. Svetost znai na hebrejskom stanje odvojenosti za Gospoda. (2. Moj. 28,36). Kad se potpuno predam Kristu, tako postajem svet. Tko se predaje Bogu zna da mu potpuno i sasvim pripada. Predanje je neto odreeno, svjesno, tano kao i drati se mrtvim. Mora postojati trenutak u kojemu prelazi moj ivot iz mojih ruku u Boje ruke. To ne znai nipoto da se posveujem Gospodu da budem propovjednik ili misionar. Naalost mnogi su ljudi postali misionari premda se nisu predali Gospodu u smislu u kojemu smo govorili. Oni su posvetili Bogu neto sasvim drugo, naime svoje prirodne, nerazapete sposobnosti. Ali to nije nikakvo stvarno predanje. Ne posveujemo se krsanskom radu, nego Bojoj volji da budemo i radimo to on zahtjeva. David je imao mnoge silne ljude. Jedni su bili vojskovoe, drugi tjelesna straa, sasvim kako je to odgovaralo volji kralja.Takoer i mi moramo biti spremni sluiti ili kao vojskovoe, ill kao tjelesna straa, sasvim kao to nam Bog dodjeljuje nau slubu, a ne kako mi izabiremo. Ako si kranin tada je Bog ocrtao tvoj put. To ne vrijedi samo za Pavla, koji govori u 2. Tim. 4,7 o trci, nego za svakog kranina i od najvee je vanosti da svaki od nas spozna svoj put i ide njim. Gospode, predajem ti se i hou samo jedno: znati tvoj put za mene i njim stupati. To je pravo predanje. Stvarno smo blagoslovljeni, ako na kraju svog ivota moemo kazati s Pavlom: Zavrio sam trku. S druge strane nema nita traginijega, nego zavriti ivot i znati da sam iao krivm putem. Imamo samo jedan ivot na ovoj zemlji i na raspolaganju nam je kako emo ivjeti. Ali ako biramo vlastito zadovoljstvo nikada nee na ivot proslaviti Boga. uo sam jednom kazati vjernog kranina: Nita neu za sebe, sve elim za Boga. Ulijevaju li se sve tvoje elje u Boju volju? Moe li kazati od srca da je Boja volja za tebe dobra, prijatna i savrena? (Rim. 12,2). To je pitanje nae volje. Moja jaka samosvjesna volja mora na kri, kad se predajem Gospodu. Ne moemo oekivati da nam kroja saije kaput, ako mu nismo dali tkaninu, ili da nam zidar kuu zida ako mu nismo stavili na raspolaganje graevni materijal. Ne moemo takoer oekivati od Gospoda da ue u na ivot, ako mu uskraujemo

nas ivot. to vie moramo mu se bez uslova i bez protivljenja predati da on po svom nahoenju raspolae s nama. Sluga ili rob? Tko se bezuslovno predaje Bogu, morae mnogo toga mijenjati ui svom obiteljskom ivotu i pozivu, u svom odnosu prema crkvi i u svom linom svijetu misli. Bog ne dozvoljava da ostane bilo to od starog ja. On e staviti svoj prst na jednu stvar za drugom i rei: To mora napolje. Da li si spreman na to? Uvijek je glupo opirati se Bou, a mudro pokoriti mu se.Moramo priznati da se mnogi od nas jo uvijek bore s Gospodom, jer hoe neto drugo nego on. Ima poneto za im se ne usuujemo ii, za to se ni ne molimo, niti hoemo o tome misliti iz straha da ne izgubimo svoj unutranji mir. Moemo izbjei nekim stvarima na taj nain, ali nas to stavlja izvan njegove volje. Uvijek je jednostavno istupiti iz usklaenosti s njim, ali je blagoslovljeno potpuno mu se predati i dati slobodu njegovoj volji. Kako je dobro znati da pripadamo Gospodu a ne sebi! Nema nita dragocjenije na svijetu. Iz toga saznanja doivljavamo stalno njegovu prisutnost. Ako je jednom razjanjeno pitanje vlasnitva, tada neu vie nita initi u vlastitom interesu, jer pripadam jedino njemu. Vi znate svakako, da kad se nekom predate kao sluga u pokornost, tada postajete njegov sluga i duni ste mu poslunost (Rim. 6,16 Menge). Rije sluga znai ovdje zapravo rob. Nalazimo to vie puta u drugom dijelu Rimljanima 6. Sluga slui nekom ovjeku, ali nije njegovo vlasnitvo. Ako mu se svia njegov gospodar, tada ostaje kod njega. Ako mu se ne svia, tada daje otkaz i trai novog gospodara. Ali rob ne moe takao. On nije samo sluga, nego vlasnitvo svoga gospodara. Kako sam postao rob Gospodnji? Prije svega kroz to, to me je on iskupio a drugo kroz to, da sam mu se predao. Djelom otkupljenja postao sam Boje vlasnitvo, ali mu se moram predati dobrovoljno sam jo kao rob, jer me Bog nee na to nikada siliti. Nevolja je kod tako mnogih krana danas da oni imaju nesavrenu pretstavu o tome, to Bog hoe od njih. Kako lako kau: Gospode, spreman sam na sve. Da li nam je jasno da Bog ne eli nita manje od nas nego na ivot? To ukljuuje vis