PRAVA U PORODICIPrava i dužnosti mu’minke u islamskom braku

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog.Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova, i neka je selam i spas na Allahovog

Poslanika , njegovu porodicu i sve njegove drugove .Uistinu je Uzvišeni Allah propisao zakon i naredio da izvršavamo Njegove

obaveze i određenja. S tim zakonom je Allah objasnio nama dužnosti i obaveze, koje mora izvršavati svaki musliman i muslimanka, a to su zakoni za sve Njegove robove. Pa nema sreće za vjernika osim sa izvršavanjem tih Allahovih obaveza i odredbi, čije izvršavanje mora biti onako kako je to Uzvišeni Allah od nas zatražio. A Uzvišeni Allah je sa izvršavanjem ovih zakona vjerniku učinio put da preko njih zadobija Njegovo zadovoljstvo. Uzvišeni Allah u Kur’anu u suri El-Ahzab od 72 do 73 ajeta kaže:

"Mi smo nebesima, Zemlji i planinama ponudili emanet, pa su se ustegli i

pobojali da ga ponesu, ali ga je preuzeo čovjek, a on je zaista prema sebi nepravedan i lakomislen. Da bi Allah licemjere i licemjerke i mnogobošce i mnogoboške kaznio, a vjernicima i vjernicama oprostio, a Allah prašta i Samilostan je."

Ponio je vjernik ovaj emanet na svojim leđima, a Uzvišeni Allah će ga pitati o njemu na Sudnjem danu. Ove dužnosti i obaveze koje je Allah propisao vjernicima i vjernicama, dužnosti i obaveze u braku između bračnoga para, učinio ih je Allah , emanetom koji je na vratu muža i njegove žene, da bi bili njih dvoje odgovorni za taj emanet. Dužnosti koje je Allah , iznad sedam nebesa zapovjedio i naredio njihovo izvršavanje i Njegov Poslanik naređivao da ispovjedaju ove dužnosti učenjaci, bogobojazni, dobročinitelji u svako vrijeme i mjesto.Naređivali su njihovo izvršavanje zato što su oni doznali da sreća bračnog para zavisi od njih, zavisi od njihovog izvršavanja tih obaveza. Pa zato ako u jednoj kući u kojoj muž izvršava obaveze prema svojoj ženi, i ona izvršava dužnosti prema njemu, oboje se plaše Allaha swt, da jedno drugom nepravdu ne učine, ako u takvoj muslimanskoj kući pogledaš, pogledaš u kuću u kojoj se Božiji zakoni izvršavaju, video bi i našao bi sreću i spokoj, dobročinstvo i milost o kojoj je Allah dž.š., u Kur’anu obavijestio, da zaista je Allah swt, odredio sreću i lijep život, za onu kuću u čijoj se Njegovi zakoni izvršavaju, odredio je Allah dž.š., sreću za svako od njih dvoje muža i ženu, onima koji se Allaha boje i znaju da ih on prati i da zna šta oni rade. Ovo nije čudno kad se zna da poslušnost Allahu swt, je srž svake sreće i berićeta i predstavlja put svake milosti i lijepog života. Zato je Allah dž.š., svakom vjerniku i vjernici onima koji izvršavaju njihove obaveze odredio lijep i srećan život . Evo šta Allah dž.š., u Svojoj knjizi kaže:"Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo mu dati da proživi lijepim životom i doista ćemo ih nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili." (An-Nahl:97)Obavijestio nas je Allah dž.š., da je odredio lijep život za onoga koji Božije zakone i određenja izvršava, pa zato ako bračni par ne bude odgovoran, ne izvršavaju svoje dužnosti, ili ih jedno od njih to ne radi, ili ne znaju uopšte o njihovim obavezama i dužnostima u braku, postače njihov život mračan, život u kojem smisla nema, postače Džehennem koji se podnositi ne može. Ulazi čovjek u kuću kod svoje žene sa ranjenim, skršenim srcem, pa on ne čuje ono što ga čini zadovoljnim niti vidi ono što bi ga radosnim učinilo, tako i žena živi život sa čovjekom koji dužnosti prema njoj ne izvršava, sa čovjekom koji njene vrijednosti ne zna cijeniti, već živi sa čovjekom koji je

1

život njen i sve njeno srušio. Njihov je život doista težak, život pun nesreće, jer žive životom onih koji su se Allaha swt, okrenuli i sa Njegovog puta skrenuli. Pa zato je izvršavanje bračnih obaveza i dužnosti koje je Allah swt, propisao emanet veliki i odgovornost velika. Bilo je vrijeme kada je islamski svijet ove obaveze čuvao, tada kada su očevi i majke činile ono što im je bilo dužnost da čine prema djeci svojoj, tada kada sin u brak stupio nije, a da njegove dužnosti prema ženi svojoj, i njene dužnosti prema njemu naučio nije, niti je ćerka u brak stupila, a da nije njene dužnosti prema mužu, i muževe dužnosti prema njoj naučila nije. Tada kada su oboje bila podsticana da izvršavaju svoje obaveze u braku, tada kada su bili upozoravani o posledicama ako te Allahove swt, zakone ne izvršavaju, tada kada su roditelji čuvali i znali značaj i vrijednost upućivanja i učenja svoje djece o njihovim dužnostima u braku, srećne su te muslimanske kuće i spokojne bile, ali kasnije u ovo naše vrijeme, sada kada se neznanje među muslimanima proširilo, sada kada su obaveze i dužnosti u braku nepoznate postale, poče život tjeći služeći strastima i nagonima, jedno od njih, pa ide onako kako on želi i misli, ili ona kako tražI i smatra, tada su se problemi uveličali i svrha braka promijenila tada su muka i poteškoća, nesporazumi i ljutnja uvijek prisutni bili i sa time normalno i upropastili ono šta će ih naslijediti od sinova i ćerki. Zato je mnogo važno objasniti i podučiti o dužnostima u braku, dužnosti muža prema ženi i dužnosti žene prema njemu.Odmah na početku spomenuču dvije stvari jako bitne, stvari koje čine mladence da izvršavaju svoje bračne obaveze onako kako je to njima propisano.Prva stvar je bogobojaznost (prema) Allahu dž.š., zato što bogobojazni i bogobojazna su oni prvi koji će svoje obaveze u braku izvršavati. Upita jedan čovjek Hasana el-Basrijja: "O učenjače, imam ćerku pa za koga da je udam"? Na šta ovaj odgovori: "Udaj je za bogobojaznog jer ako je za ženu prihvati on će je poštovati, a ako se od nje razvede zulum joj neće učineti (nanijeti).Pa ako bogobojaznost u njihovim srcima prisutna bude, a to značI strahopoštovanje i svijest da ih Allah swt, prati, zna šta oni rade, to bračni par nagoni da izvršavaju svoje dužnosti u braku, onako kako treba. Ovo je ujedno i vjerska pravda i harmonija, jer je Allah dž.š., u srce (bogobojaznog) unio bogobojaznost da bi sa time spoljašnost čovjeka popravio. Kaže Božiji Poslanik a.s.: "Zaista je u tijelu grudka mjesa koja ako ispravna i zdrava bude, cijelo tijelo ispravno i zdravo bude, a ako neispravna i nezdrava bude, cijelo tijelo neispravno i nezdravo bude, a to je srce."Druga stvar koja tjera i podstiče na izvršavanje ovih dužnosti je životna sredina i društvo. Zato ćeš primetiti i vidjeti da svaki onaj koji je u islamskoj sredini živjeo, sredina koja se odgaja u duhu Kur'ana i Sunneta, društvo koje se uputilo i primer od (Esselefus-salih) dobrih prijedaka uzelo, vidjećeš da takva osoba dužnost u braku ispunjava, tako i dobra žena ako bude u lijepoj islamskoj sredini, biće joj to najveća pomoć u ispunjavanju svojih dužnosti i obaveza prema mužu, zato su ove dvije stvari jako bitne za poboljšanje i ispravnost bračnog para i njihovog zajedničkog života.A sada želim spomenuti dužnosti žene prema mužu.Ove dužnosti dijele se na dvije grupe: vidljive-opipljive i apstraktne-zamišljene. Što se tiče njenih apstraktnih dužnosti prema mužu izmedžu ostalog spada i to da je Allah dž.š. učinio muža poglavarom svoje žene, poglavarom svoje porodice i kuće. Pa ne može u braku mirnoće i dobrote biti sve dok žena ne bude čuvala ovo mjesto svome mužu, mjesto koje mu je Allah swt, dao. Allah swt, je učinio u čovjeka osobine i svojstva koja nisu data (nežnijem polu) ženi. Učinio ga je snažnim, jakim, moćnim, strpljivim u podnosivanju.Pa čovjek je sposobniji da bude vođa i da snosi odgovornost i da bude izdržljiv u iskušenja koja ih zadese u njihovom životu. Zato je Allah swt, učinio čovjeka

2

poglavarom kuće, da on bude starešina žene, a žena ta koja će se pokoravati, a dokaz da je Allah swt, učinio čovjeka vrijednijim od žene je i to što je Allah dž.š. poslanstvo samo u ljude učinio, a poslanstvo je nešto najdragocenije što Allah swt, Svojim robovima daje. Zato su Uleme izneli da je Allah dž.š. čovjeka učinio vrijednijim od žene sa time što ga je odlikovao sa osobinama koje nisu date ženi. Pa ovo zahtijeva da žena bude ispod muža, a ne da muž bude ispod žene, ili da žena pokušava da bude jednaka sa mužem, da se takmiči sa njime. Ovo suprugovo starešinstvo se sastoji od dvije stvari:Određivanje poslova: potreba kuće putem svog truda i shvaćanja, pa on je taj koji zaslužuje da kaže šta je bolje, ispravnije i uspešnije za u kuću od žene i djece;Izvršavanjetih planova koje je svojim shvaćanjem podcrtao.Pa čovjek je taj koji je moćan i zaslužuje izvršavati ove dvije stvari, sa time što je Allah dž.š. učinio u čovjeka svojstva, spoznaje i učenja što nisu dati ženi, čovjek se mješa sa ljudima, spoznaje, a dok bi se kod žene, mješanje sa muškarcima našla samo njena propast, pa kakva bila ili koliko se trudila, zato što je Allah dž.š. takvu stvorio, a promene u Allahovo swt, stvaranje nema.Spomenula je Ulema da stvar starešinstva muža je stvar upućivanja i savjetovanja, a nikako poglavarstvo zuluma, oholosti, veličanja, glavašenja. Za ovaj prvi poglavarluk, i za takvo shvatanje o njemu, Allah dž.š. u Kur'anu kaže: "Muškarci vode brigu o ženama zato što je Allah dao prednost jednima nad drugima." (En-Nisa' 34)Zato nad ženom je da prizna mužu u starešinstvu, da poštuje njegove odluke koje on donosi sa time što će on dati pravo ženi da ona da svoje mišljenje i tako se dobije harmonija u braku. Ali ako žena pokušava da upada u malo i vjeliko, da pokušava da njeno mišljenje bude glavno, mišljenje sa kojim će se upravljati i tjerati muža da bude tako, ako ne postupi kao što ona želi, onda ona se na njega naljuti i učini mu štetu, čineći mu život teškim, a možda i djecu natjera da pritišču njega da postupi onako kako to ona želi. Zato ako se ne poštuje ovo poglavarstvo upropasti se životna harmonija u kući, sa time se i djeca pokvare. Jer se čovjek tada osjeća poniženim, nesposobnim, osjeća da mu je uzeto pravo koje mu je Allah dž.š. dao, pogotovo ako mu takva žena djecu pokvari, tada kada on više svoje mišljenje ne želi dati zato što mu se žena odmah ubaci i na kraju se desi da čovjek u kući starešina ne bude i sa time normalno i njegove dužnosti kao starešina kuće ne izvršava, a sve to zbog nepravde i zla kojeg mu žena čini. Zato je starešinstvo muža u kući i poštovanje i priznavanje tog istog od strane žene, prvi uslov za sretan i ispravan brak, a svako nepoštovanje tog starešinstva je propast i nesreća.Zato ako se žena navikne mješati u poslove muža, a želeći time da se njegovih muških osobina zdobije, onda je na nju riječ Allahovog Poslanika s.a.v.s. u kojoj stoji: "Prokleo je Allah žene koje muškarce oponašaju." Pa zato ona žena koja upada i mješa se u poslove svog muža, bez sumnje oponaša muža u starešinstvu, bez sumnje ne želi biti ispod muža, već želi da budu jednaki ili da da njemu na znanje da je ona pametnija, mudrija od njega.Od ovog muževog poglavarstva u kući proizlazi i to da je žena dužna poštovati svog muža, a to njeno poštovanje i slušanje je ujedno i druga njena obaveza i dužnost koju je Allah dž.š. njoj prema mužu propisao. Pa za ženu je da sluša muža, u svemu šta joj on naređuje, ali pod uslov da se njegovo naređivanje i zabrane ne sukobe sa Allahovim dž.š. zakonima. Žena sluša svoga muža u svemu šta joj on naređuje, pa ako to njegovo naređenje bude u nečemu o čemu je žena već obavezna, izvršavati namaz na primer, takva joj obaveza potvrđena i ujačana bude, kaže Allah dž.š. u Kur'anu:

3

"Naredi čeljadi (porodici) svojoj da obavlja molitvu i ustraj u tome". (Ta Ha : 132)Znači Allah dž.š. je učinio, i naredio čovjeku da upućuje svoju ženu, a Allah swt, je pohvalio Poslanika Svoga koji je već to činio:" I spomeni u Knjizi Ismaila. On je ispunjavao dato obećanje i bio je poslanik, vjerovesnik, i tražio je od čeljadi (porodice) svoje da molitvu obavljaju i da milostinju udjeljuju i Gospodar njegov je bio njima zadovoljan". (Merjem : 55/56)Žena mora poštovati i slušati svog muža, pa ako je muž u postelju pozove, ona se mora odazvati ili to može biti Allahovo prokletstvo nad njom, kaže Božji Poslanik s.a.v.s.: "Nema žene da je muž u postelju ne zovne, pa da se ona ne odazove, a muž joj ljut legne, a da je meleci ne proklinju sve dok ne osvane."Dade nam za pravo ovaj hadis da kažemo, žena ne sme, a da ne poštuje svog muža, pogotovo kada se to radi o namazu, postu ili obaveze njenog odazivanja u postelju njegovu, čime se muž štiti da ne učini preljubu. A ako žena bude imala razlog da se ne odazove svom mužu kao što je bolest onda to ona može učiniti, iako je Ulema napomenula da to ona može učiniti ljepotom, time što će mu dati do znanja da je to van njene volje.Takođe pravo muža nad ženom je i to da ne izlazi iz kuće, osim sa njegovom dozvolom. Kaže Božji Poslanik s.a.v.s.: " Ako neko od vas bude upitan za dozvolu da do mesdžida ide, pa neka joj dozvoli."Kaže Ulema komentirajući ovaj hadis, žena mora pitati muža ako hoće obaviti namaz u Džamiju, a namaz je drugi stub islama, pa kako je njeno izlaženje iz kuće za dunjalučke stvari osim sa njegovom dozvolom.Kaže Ulema: Žena ne sme izaći iz kuće bez dozvole svoga muža, a ako ona izađe bez njegove dozvole smatraće se neposlušnom i bludnom, pogotovo ako joj se muž obraća riječima: "ti se slobodnom osećaš, radiš šta hoćeš" sa ovakvim postupkom bez sumnje da se žena od Allahovog zakona okrenula i njegovog puta udaljila, znači ne sme izaći, osim ako joj to muž prethodno ne dozvoli. Ovdje proizlazi pitanje: Šta ako muž pozove svoju ženu u postelju, pa ona odbije i kod svojih ode bez njegove dozvole? Kaže Ulema da muž nije dužan da nju opskrbljuje u tom stanju.Takođe od njenih dužnosti prema njemu je i to da bude njemu povjerljiva, čuva njegove stvari, a čuvanje emaneta je jedno od najboljih svojstava vjernika. Došlo je u vjerodostojnoj predaji da je Božji Poslanik s.a.v.s. rekao: "Na Sudnjem Danu kada se Sirat preko Džehennema postavi doći će se sa emanetom i rodbinskom vezom pa će na stranama Sirata biti postavljene, a neće se na Siratu spasiti onaj koji bude emanet ili rodbinsku vezu iznevjerio.Pod emanet kod žene podrazumeva se kao prvo:Žena neće pustiti u kuću nikog osim koga muž želi i kome je muž dozvolio ulazak, a dokaz ovog je riječ Božjeg Poslanika s.a.v.s. na Hadžu: "Nek ne uvode u vašim kućama žene vaše osim onog kome vi ulazak dozvolite”.Zato je Ulema rekla da ako žena ne poštuje ovo suprugovo pravo neće biti spokojna od lošeg završetka, sa time što ako ona dozvoli ulazak u kuću čovjeku kome njen muž nije dozvolio, može lahko da posumnja u nju i sa time da se stvore problemi onakvi kakvi su nam većinom poznati.Takođe pod emanetom žene podrazumijeva se i to da ona čuva njegovo bogatstvo, ne troši bespotrebno tako što ako joj muž podari para, ona bude mudra pazi gde ih troši, ne troši ih na njene pohlepe i želje.Takođe pod emanetom žene je i to da se ona čuva samo za muža, pa neće ga iznevjeriti sa drugim čovjekom, a ako je muž spokojan vjeruje ženi svojoj, on to čini

4

zato što je on njoj Allaha ostavio, (Allahu swt, na emanet) On je taj koji sve vidi i zna šta ona radi u njegovom otsustvu.Pa ako ga ona iznevjeri, sa time je prekršila obećanje koje je između njega i nje, a Allah dž.š. će na Sudnjem Danu biti svjedok protiv nje, On je taj koji će joj suditi za njenu proneveru. Zato žena mora čuvati sebe jer je Allah dž.š. dozvoljenom učinio samo za njenog muža, pa ako ona učini preljubu, možda i tuđe dijete u kuću uvede, sa time to dijete kada poraste gledaće u kuću ono što mu nije dozvoljeno da gleda, od familije tog čovjeka, čak će ga naslijediti i sve to nepravdom i neistinom. Zabilježeno je u vjerodostojnom hadisu da je Božji Poslanik s.a.v.s. video jednog čovjeka koji je hteo da uzme ka sebi jednu trudnu zarobljenu ženu posle borbe, pa mu je Božji Poslanik s.av.s. rekao: "Zar hoće pomiješati svoju vodu sa očima i ušima nerođenčeta, tako mi Allaha, poželih da ga prokunem pa da sa prokletsvom u grobu uđe. Kaže Ulema, komentirajući ovaj hadis: "kada je stanje ovakvo čovjeka koji je hteo umešati svoju vodu sa nerođenčetom i to u hadisu se spominju oči i uši, pa kakvo je onda stanje žene koja uvede cijelo tuđe djete u kuću svoga muža”.Čuvanje žene je jako bitna stvar, Allah swt, je iznad sedam nebesa pohvalio one koji se čuvaju i paze. Kaže Allah dž.š. : "Zbog toga su čestite žene poslušne i za vreme suprugovog odsustva vode brigu o onome čemu treba da brigu vode jer i Allah njih štiti". (En-Nisa' : 34) Pa žena čiji je muž otsutan čuva sebe ili ako želi dozvolu za izlazak mora biti iskrena, povjerljiva, svesna da je Allah dž.š. prati i zna šta ona radi, pa čuva sebe zato što je slaba, nije sigurna o sebi, pogotovo u ovo vrijeme kada se blud i nevaljalost proširila.Takođe od tog emaneta je da žena čuva i skriva ono što muž ne želi da drugi znaju o njegovim ličnim stvarima koje su samo između nje i njega, pa ne sme niti on niti ona od toga otkrivati pa makar to bilo uz šalu, činiti isto je kod Allaha veliki grijeh, iako ga neki smatraju malim grijehom. Zato žena mora biti svesna da je to možda ili u vatri ili u Džennet može uvesti. Ovde spadaju i svi njegovi poslovi koje je on njoj na povjerenje rekao, Allah dž.š. će je na Sudnjem Danu pitati ako šta od toga bude otkrila. Ali na žalost danas u čemu žena ponajviše griješi prema mužu je to da ako se u najmanju ruku sa mužom zakače ili nesporazum izbije, ona odmah ide kod svojih ili ode komšinicama, pa objelodani sve šta od njegovih tajni imade, čak možda o njegovim nedostacima ispriča. Ovo je bez sumnje grijeh, čak su neki od Uleme ubrojali ovo djelo od velikih grijehova, a otkrivanje tajni, kako napomenusmo prije, nije dozvoljeno osim da ima šerijatski razlog u tome. Ovo je jedna od obaveza koje ima žena prema mužu, pa ona neće otkrivati od njegovih tajni ništa bez njegove dozvole ili dozvolom Allahovog zakona.A što se tiče njenih vidljivih dužnosti prema mužu je da ga ona mora slušati, jer je Allah nju prigodnom za kućne poslove stvorio, pa ako žena bude to činila onako kako on to želi, on bude spokojan, osjeti da je njegova kuća sačuvana sa time bude spokojan i od nje zadovoljan.Kaže Allah dž.š. u Kur'anu:"One imaju isto toliko prava koliko i dužnosti, prema zakonu-samo, muževi, imaju prednost pred njima za jedan stepen, a Allah je silan i mudar". (El-Bekare : 228)Poznato je po islamskim običajima u svako vrijeme da je žena ta koja sluša svoga muža u kuću, vidi kako su majke vjernika - žene Božjeg Poslanika s.a.v.s. slušale. Prenosi se u vjerodostojnom hadisu od Aiše r.a. da je rekla: "Pripremale smo za Božjeg Poslanika sivak (sredstvo za pranje, čišćenje zuba) i ono čime bi se okupao sve dok ga Allah u noći kod nas ne dovede pa odsjedi onoliko koliko to Allah htjedne."Takođe u vjerodostojnom hadisu prenosi se od majke Mejmune da je rekla:

5

"Pripremala sam za Božjeg Poslanika vodu te bi se okupao od džunupluka." Zato je Ulema saglasna da je žena ta koja sluša muža jer nema boljih žena od majki vjernika, žena Božjeg Poslanika s.a.v.s. a one su bile poslušne. Evo ćerke Božjeg Poslanika s.a.v.s. Fatima r.a. koja je bila služila mužu, čak su joj se na ruke žuljevi pojavili gnjećeći spice koje je pripremala za životinje. Prenosi se od Esme r.a. da je pomagala muža, izlazila na njivu, koja je bila prilično udaljena od kuće noseći tovar na leđima. To je ono što smo čuli od dobrih žena i dobrih ljudi da su pomagale i slušale supruge svoje, a njena poslušnost ne smanjuje od njene časti i mjesta kojeg joj je Allah dž.š. dao, a nije ga imala prije islama.Žena i njeno namirovanje (pospremanje) mada ga neki malim stavom prihvataju i smatraju, ali je od velikog značaja jer su rezultati jako korisni i lijepi pogotovo u spokojstvu muža, kad izlazi ili ulazi u kuću osjeća se mirnim, spokojnim, osjeća se zadovoljnim i za ovakvog čovjeka je bez sumnje daleko da dođe do ikakvog nesporazuma sa svojom ženom.Ali ako žena ne namiruje u kuću, čovjek vidi čime se ne raduje kad pogleda, a možda ustane prati i namirevati, spremati jela i drugo. Kaže Ibni Kajum: "Ako se žena izoholi, pa uzme čovjek prati, čistiti, spremati jelo, to je zaista nevaljalost koju Allah dž.š. nije dozvolio".Pa žena čisti i radi u kuću svoga muža jer je Allah dž.š. prigodnom za to učinio, kao što nije od prigodnosti da muž služi sebe, da on čisti kuću, pa ako mu ona kaže poslušaj se sam, radi sam šta hoćeš, zaista su ove velike riječi koje iz njenih usta izlaze, sa time što ona bez sumnje izlazi od njenih osobina sa kojima je Allah dž.š. stvorio.Loša je ona žena koja viče na svoga muža, a ujedno se nada od njega da on njome bude zadovoljan i tako uđe u Džennet.Prenosi se u vjerodostojnom hadisu da je Božji Poslanik s.a.v.s. rekao: "Umre li ženi muž, a on njome bude zadovoljan, ući će u Džennet".Pa ako ga ona tjera da on čisti kuću, ili traži od njega sluškinju, sve je ovo suprotno onome na čemu je žena stvorena, ali ako je ženi mnogo posla, pa ne može sve sama, onda joj se dozvoljava da traži pomoć tražeći od muža da joj sluškinju donese.Stoji u vjerodostojnoj predaji da je Fatima r.a. došla Božjem Poslaniku s.a.v.s. pitajući ga da joj da onog ko bi joj u kućnim poslovima pomogao, te on reče: "Dali hoćete da vas uputim šta je bolje od čistača razgovor (kada liježete u postelju proučite 33 puta subhanallah, 33 puta elhamdulillah i 33 puta alahu ekber)?Ovo je dokaz da žena može imati sluškinju, jer Božji Poslanik s.a.v.s. nije je odbio već je uputio onome šta je bolje za njih, ali da traži slugu zbog njenog veličanja ili misleći da to njoj ne dolikuje, sve bi ovo bilo suprotno Allahovom zakonu. Zato žena mora vjerovati, biti jako ubeđena da nema ništa bolje i potpunije od Allahovog zakona i vjere, a onaj koji se Allahovom zakonu pokori i zadovoljan bude Allah swt, će njime biti zadovoljan, pa zato ma koliko je neko zao ili je to od običaja, bilo da radi nešto što se Allahovom zakonu suprostavlja, neka to ne čini i neka bude ubeđena da ako tako ne bude postupila rezultati će biti loš, pa makar početak ili izgled toga posla dobar bio. Zato nije za ženu osim da poštuje Allahove propise, poštuje ono na čemu je stvorena, poštuje i praktikuje ono što je čula o životu dobrih, bogobojaznih ljudi, žene drugova Božjeg Poslanika s.a.v.s. koje su slušale muževe i sa time se Allahovom zakonu pokoravale. Ali žena ne može uspeti u ovome osim kao prvo, da moli Allaha dž.š. da joj pomogne da bude poslušna svom mužu, da ga moli da je sačuva od toga da uskrati u tim dužnostima, znajući da će Allah njome biti zadovoljan ako bude postupila tako i da Allah neće biti zadovoljan ako ne postupi onako kako je to njoj propisano. Treba ona znati da je te dužnosti Allah dž.š. propisao, propisao joj je da ga

6

sluša, poštuje, ceni, da traži dozvolu prije njenog izlaženja, da čuva njegove tajne i emanete, a ako ona bude svesna svega ovog bez sumnje da će izvršavati njene dužnosti prema mužu i to onoliko koliko joj iman bude jak.Ona treba biti svesna da je vjernica i da vjernici su ti koji izvršavaju Allahova određenja, zato je Ulema rekla komentirajući Allahove riječi: "O vi koji vjerujete...." i da se Allah obraća u Svojim naređivanjima sa "o vi koji vjerujete" zato što su vjernici ti koji izvršavaju njegove dužnosti onako kako On to od njih zahtjeva.Takođe ona sa svojim poštovanjem svog muža ne treba čekati njegovo zahvaljivanje niti nagradu, već će to ona raditi željeći Božije zadovoljstvo, i nadajući se Božije milosti. Pa nema supruge vjernice da bude svesna svega ovog, a da nije najposlušnija, najpovjerenija i najmilija svome mužu, takva osoba ako se muž na nju naljuti i mada on greši, ona ne leže u postelji, a da oprost od njega ne zatraži, zato što želja za Allahovim zadovoljstvom je jača od same nje.Rekoh njeno poštovanje muža nije nikakav nedostatak ili sramota, to da žena mužu bude zahvalna, već je to za nju čast i uzdignuće i spas i uspjeh na ovom i budućem svijetu. Takođe treba čitati o ženama drugova Poslanika s.a.v.s., o njihovom poštovanja muža , čitati riječi Božjeg Poslanika s.a.v.s. šta je sve čeka ako se mužu pokori i poslušna njemu bude, nagrada na ovom i budućem svijetu, pa nedopuštanje da se slomi suprugovo starešinstvo u kuću jer se muž osjeća nejakim želeće dokazati svoju ljudskost, pa će je možda zbog toga i udariti ili možda je ostaviti, zato ako ona ne ispuni svoje dužnosti njen kraj će biti gorak, jer zlo se zlom ne odstranjuje već sa ljepotom i dobrom. Njeno razmišljanje o svim ovim stvarima joj jako pomaže da poboljša svoje stanje i vezu sa svojim mužem. Ovim se žena savjetuje da ona ne dozvoljava da joj se iko u braku mješa, jer ima žene koje ne poštuju svoje muževe pa nagovaraju druge da isto to čine, zato se treba dobro paziti kakve je drugarice prihvatila da na Sudnjem Danu ne kaže ono o čemu nas je Allah dž.š. već obavjestio:"Kamo sreće, teško meni, da toga i toga za prijatelja nisam uzeo". (Furkan : 28)Kaže Allah takođe: "Tog dana će oni koji su jedni drugima bili prijatelji postati neprijatelji, samo to neće biti oni koji su se Allaha bojali i grijeha klonili". (Az-Zuhruf : 67)Zato žena neće pričati o stvarima koje se dešavaju u njenoj kući sa mužem, niti ispoljavati probleme, sa time će uspešnija u braku biti osim da to Allahov zakon ne zahtijeva od nje.Molim Allaha Uzvišenog da nam pomogne i sačuva nas smutnja, a naša zadnja dova je hvala Allahu Gospodaru svih svjetova, i neka je selam i spas na Allahovog Poslanika, njegovu porodici, drugove i na sve one koji ga budu slijedili do Sudnjeg Dana.

Prava i dužnosti mu’mina u islamskom braku

U ime Allaha Milostivog Samilosnog. Hvala Allahu Gospodaru svih svijetova, svedočim da nema boga kome se klanja osim Allaha, koji druga nema, on je Bog prvih i zadnjih, i svedočim da je Muhammed Njegov rob i poslanik, neka je selam i spas na njega, njegovu porodicu i drugove.Govorimo o dužnostima u braku, a već smo objasnili o dužnostima koje je Allah propisao supruzi prema svom mužu, a sada ćemo govoriti o tome šta je Allah dž.š. propisao od dužnosti muža prema svojoj ženi, i to zbog Allahove pravde, jer je Allah uistinu pravedan među njima bio; sa time što je njima obojema naredio, pa nije samo

7

jednoj stranu od njih naredio da ne bude nepravedna, kaže Allah dž.š. :"Riječi Gospodara tvoga su vrhunac istine i pravde, Njegove riječi niko ne može promeniti i On sve čuje i sve zna". (El-En'am : 115)Propisao je Allah dž.š. muževima dužnosti koje imaju prema svojim ženama, pa onaj koji bude izvršavao ove dužnosti onako kako je to Allah od njega zatražio sa time je izvršio i oporuku koju mu je Muhammed s.a.v.s. ostavio u njegovoj porodici. Kaže Božiji Poslanik s.a.v.s. : "Preporučujem vam dobro ophodženje sa ženama. Pa zato onaj koji bude izvršavao ove dužnosti bez sumnje je od Allahovih izabranih robova". Kaže Božiji Poslanik s.a.v.s. :"Najbolji između vas su oni koji su najbolji svojoj porodici, a ja sam najbolji za moju porodicu (hadis je vjerodostojan)".To su ogromne dužnosti, dužnost muža koji se Allaha swt, boji i koji je bogobojazan, onome koji je ubeđen da će ga Allah dž.š. o tim dužnostima pitati, pa nagraditi ili kazniti.To su dužnosti koje ako muž izvrši sreća i spokojstvo u njihovoj kući bude, tada kada žena osjeti dobrotu svoga muža, osjeti da je on vjernik onaj koji dužnosti prema Allahovim robovima izvršava. Ali ako muž svoje dužnosti koje prema ženi ne izvršava, tada žena u muke i brigu zapadne, čak možda i svoj namaz (ibadet) ne može da obavi zbog misli i osjećanja i boli koje joj je muž učinio. Zato je Ulema rekla da nepoštovanje dužnosti prema ženi su veće nego nepoštovanje žene prema mužu, zato što ako je muž ne poštuje i njegove dužnosti prema njoj ne izvršava, tada žena ne zna šta da radi, niti zna gde da ide, od muža koji je drži samo da joj štetu ne učini, ali ako žena muža ne poštuje, muž ima pravo da je pusti da se od nje razvede, muž je jači i može da podnosi dok je žena slabo i nežno stvorenje i za nju spasa kod lošeg muža nema, osim dovom koju će upućivati Allahu swt, i Njemu se žaliti, a Allah swt, je njoj dovoljan pomagač i zato je Allah swt, obavjestio u Kur'anskom ajetu da je čuo žaljenje žene, kaže Aiša r.a.: "Bila sam iza zavjese, ne mogah dobro čuti sve njene riječi, a ona kaže: "žalim se Allahu zbog Sa'leba, žalim se Allahu od Sa'leba (njenog muža). Reče Aiša r.a. : "Nek je slava Allahu koji je iznad sedam nebeskih pola čuo, slava Allahu koji je svojim sluhom sve glasove obuhvatio".Kaže Allah dž.š.: "Allah je čuo riječi one koja se sa tobom o mužu svome raspravljala i Allahu se jadila, a Allah čuje razgovor vaš međusobni jer Allah uistinu sve čuje i sve vidi". (El-Mudžadele : 1) Zato ako muž zulum nad svojom ženom čini, žena nema gde da ide, čak se desi da se ne može požaliti ni svojima, a kamoli mužu, a nekad ne može da protiv njega Allahu dovu izuči zato što ga voli i ne želi da mu se nešto loše desi, tako da ova bude između dvije vatre, nema se kome obratiti osim Allahu dž.š.Mnogo je ajeta objavljeno zbog njih, dužnosti muža prema njegovoj ženi, , i onoga dana kada je Božji Poslanik s.a.v.s. stojao na Arafatu i govor njegovim drugovima održao, tada su drugovi Božjeg Poslanika najveći broj bili na (oprosnom hadžu) između ostalog je rekao: "Bojte se Allaha zbog žena vaših".Pa prva dužnost, i najvažnija, je tjeranje muža ženu da Allahu dž.š. pokorna bude, i zato je Ulema spomenula da prva dužnost koju muž ima prema ženi je da je tjera da Allahu pokorna bude, to je ujednom dužnost zbog koje se ustvari brak stvorio, jer uistinu je Allah swt, propisao vjenčavanje i dozvoljenim ga učinio za da bude pomoć u pokornosti Njemu i za da bude put do milostivosti Njegovoj, pa dužnost muža je da naređuje ženi ono što naređuje Allah, i da joj zabrani ono što je Allah zabranio, da je sa time sačuva Allahove kazne i vatre. Upozorio je Allah swt, o ovoj dužnosti sa riječima: "Naredi čeljadi (porodici) svojoj da obavlja molitvu i ustraj u tome; Mi ne tražimo od tebe da se sam hraniš; Mi ćemo te hraniti. A samo one koji se budu Allaha bojali i grijeha klonili čeka lijep svršetak". (Ta Ha : 132)

8

Kaže Ulema komentirajući ovaj ajet: Naredio je Allah dž.š. svog poslanika, a naređenje je za sve, za sve ljude da naređuju porodice svoje ono što je Allah dž.š. naredio, da ih pozivaju ka činjenju onog što je Allah dž.š. naredio, da se čini i da im zabranjuju ono što je Allah dž.š. zabranio. Pa zato čovjek mora u svojoj kući upućivati ka dobru i odvraćati od zla, pa ako je vidi na dobrom onda, nek je poddrži, učvrsti joj srce da tako produži, a ako je na lošotiji vidi, onda je odvrati, upozori, posavjetuje, opomene, pa makar to i sa silom bilo samo da Allahov zakon u kući poštuje.Neka je se Ulema divila i čudila onom gore spomenutom ajetu: "Naredi čeljadi svojoj da molitvu obavlja, pa onda, Mi ne tražimo od tebe da se sam hraniš, Mi ćemo te hraniti" reče Ulema: nema muža koji svoju porodicu na izvršavanje Allahovih dž.š. odredbi tjera a da ga Allah dž.š. ne opskrbi na ovom dunjaluku, podari mu sreću, spokojstvo, radost u njegovoj kući, kuća koja Allahove zakone izvršava.Znači dužnost muža je da naređuje ženi da poštuje Allaha dž.š. zato je Islam preporučio za dječaka koji se hoće ženiti da izabere vjernicu dobru, onu koju vjeru svoju poštuje, zato što je ona ta koja će učiniti da se Božja naređenja izvršavaju u njegovoj kući. Kaže Božji Poslanik s.a.v.s.: "Vjenčava se žena za četiri nešta: Zbog njenog bogatstva, njene ljepote, njenog porekla i njene vjere, pa budi spašen sa onom sa vjerom, ". (Hadis je vjerodostojan)Kaže Ulema pa spasi se sa onom koja vjeru ima rekao je Božji Poslanik s.a.v.s. zato što je ova bogatstvo i to kakvo bogatstvo ako joj naredi da Allaha dž.š. poštuje naređenje izvrši, a ako joj ono što je Allah dž.š. zabranio zabrani, povrati se i taj haram ne učini.Ovu dužnost koju muž ima, ako je ne izvrši Allah dž.š. ga u njegovoj kući poniži, poniži ga sa djecom i ženom, pa nećeš naći čovjeka da ne naređuje porodicu o onome što je Allah dž.š. naredio, niti mu lice se promjeni kad u kuću nevaljalost vidi, a da ga Allah dž.š. u muke i poniženje ne stavi a da ne dođe dan kada će vidjeti rezultate njegovog neizvršavanja onog što mu je Allah dž.š. u njegovoj porodici naredio.Naredio nam je Allah dž.š. da čuvamo svoje porodice od vatre čiji će potpaljak biti ljudi i kamenje. Kaže Allah dž.š.: "O vi koji vjerujete, sebe i svoje porodice čuvajte od vatre čije će gorivo biti ljudi i kamenje..." (Et-Tahrim : 6)Zato onaj čovjek koji ovu dužnost ne izvršava Allah dž.š. ga poniži i učini da ga njegova djeca i njegova žena poniži. A dok onaj koji ovu dužnost izvrši naći ćeš ga srećnim i spokojnim, jer onaj koji za Allaha dž.š. radi, Allah ga uspešnim učini, zato je Allah dž.š. rekao u Kur'anu: "One koji su vjerovali i dobra djela činili Milostivi će sigurno voljenim učiniti". (Merjem : 96)Pa zato onaj koji tjera svoju ženu da čini ono što joj je Allah dž.š. naredio, Allah swt, ga uspešnim učini, srećnim, voljenim u porodici, zato prvo što treba uraditi muž je da ženu svoju tjera da Allaha poštuje i Njega se boji.Ali muž ne može uspjeti u ovome ako ne bude imao neke stvari na umu od njih je kao što je neka Ulema spomenula ; prvo: zašto čovjek tjera i savjetuje svoju ženu, da želi time zadovoljstvo Božje, što znači ako bude želio da joj naredi ono što joj je Allah dž.š. naredio ili bude želio da je spreči onog što joj je Allah dž.š. zabranjenim učinio. Neće to uraditi bojeći se slave i časti pa kaže, osramoti me ili šta će reći ljudi o meni ili slično ovom. Zato je Ulema rekla da Allah dž.š. ne daje uspjeh mnogima koji savjetuju svoje žene zato što to oni zbog njihove lične časti rade, a ne rade radi Allaha dž.š.Ali onaj koji svoju ženu radi Allaha dž.š. posavjetuje, bojeći se da je Allahova kazna neće stignuti, takvim će Allah dž.š. berićet u njegovim riječima i savjetima dati sa time što će njegove savjete žena prihvatiti. Znači prvo što treba činiti onaj koji želi svoju porodicu savjetovati da to samo za Allaha dž.š. radi.Druga stvar na koju muž mora paziti je kada savjetuje svoju ženu je da njoj bude uzor

9

i primjer, jer žena ga neće poslušati ako on njoj uzor u tome istom ne bude, i zato je obaveza muža da bude primjer njegovoj ženi, a kako će ga ona poslušati ako je tjera da nekakvu obavezu izvrši, a on to sam to isto ne radi, kako će ona njega poslušati kada joj kaže boj se Allaha, a on se sam ne boji, ne klanja, dužnosti prema Allahu dž.š. i prema ljudima ne izvršava.Pa zato ako muž bude primjer njegovoj ženi ona osjeti kad je on savjetuje da te riječi izlaze iz imana i zadovoljstva, pa će shvatiti da treba biti kao on i uzeti njegov put i pravac, zato što ona čuje riječi koje se slažu sa djelima njegovim pa ih prihvata.A kao treća stvar na koju muž mora paziti kad svoju ženu hoće savjetovati, da upotrebi lijepe riječi, riječi koje će srce žene njegove privući, ovo je uostalim i stvar koju mora znati svaki onaj koji poziva u Allahovu vjeru, kaže Allah dž.š. : "...i reci o njima ono što će ih dirnuti". (An-Nisa' : 63)Znači onaj koji želi da svoju ženu posavjetuje i učini je da poštuje Allaha, on mora izabrati lijepe riječi, riječi koje će uticati na dušu njegove žene, pa ako se ona odaziva iz straha, sa time što će je on kazniti ako ne bude to činila obavjestiti ili tako treba činiti sa podsticanjem sa time što će je o Božjoj nagradi obavjestiti ako poslušna Allahu dž.š. bude.Ovo je jako bitno za muža koji želi da svoju ženu savjetuje, zato će se on jako paziti svega onog što se ovom suprostavlja kao njegove riječi, ti ništa ne razumiješ, ti si grešna, ti si ovakva, ti si onakva, ovo ne smije činiti muž, već mora, ako je bude savjetovao, a pogotovo ako je to u svađi, nesporazumu i da je ne vređa sa rječima, kaže Ulema za njegovo vređanje, da je ne opisuje sa lošim svojstvima, a njoj ne dolikuje takav opis, ako bi muž tako postupio, nek zna da je to svojstvo i stanje licemjera munafika jer munafik ako se naljuti loše riječi govori (psuje, viče, ne može kontrolisati sebe).Zaista ima od ljudi koji ako mu žena malo pogreši počne na nju vikati, psovati, opisivati rječima koje njoj ne dolikuju, pa ako je supruga dobra ona se posle njegovih prljavih riječi uvrijedi, te riječi imadnu uticaja na njeno srce, i čast, zato mora muž paziti šta priča a ujedno kao što rekoh ovo je suština i put svakog ko želi Allahovoj vjeri pozivati. Kaže Allah dž.š. u Kur'anu : "Na putu Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i sa njima na najljepši način raspravljaj".( An-Nahl : 125)Lijepe, korisne i meke riječi - to znači lijepim savjetoj pozivaj, riječi sa kojima će se doći do određenog cilja.Kao drugu dužnost i obavjezu koju muž ima prema svojoj ženi, dužnost koju mu je Allah dž.š. propisao je njeno opskrbljkivanje, dokaz ovoga postoji u Kur'anu, sunnetu i riječi islamskih pravnika. Kaže Allah dž.š. : "Neka imoćan prema bogatstvu svome troši, a onaj koji je u oskudici prema tome koliko mu je Allah dž.š. dao, jer Allah nikog ne zadužuje više nego što mu je dao, a Allah će sigurno posle tegobe, slast dati". (At-Talak : 7)Znači čovjek će trošiti prema bogatstvu svome. Komentirajući ovaj ajet Ulema je rekla da su u njemu dvije stvari: prva je ta da dužnost muža je da troši na svoju porodicu jer Allah dž.š. kaže: "Neka imućan prema bogatstvu svome troši" , a trošenje je obaveza. A druga stvar je da će on trošiti prema bogatstvu svome, prema tome koliko mu je Allah dž.š. dao (bogatstva). Da se zaključiti od ovoga da je trošenje obaveza i da je za bogataša da troši prema bogatstvu, i da je za siromaha da troši prema tome koliko mu je Allah dž.š. dao.Takođe kaže Allah dž.š. : "Muškarci vode brigu o ženama zato što je Allah dao prednost jednima nad drugima i zato što oni troše imetke svoje". (An-Nisa' : 34)

10

Obavjestio nas je Allah dž.š. u ovom Kur'anskom ajetu da je prednost muža nad ženom i to što on troši imetak svoj nad njom.Zabilježeno je u vjerodostojnom hadisu riječi Allahovog Poslanika s.a.v.s. koje tjeraju muža da troši na svoju porodicu, čak je dozvoljeno ženi uzeti od njegovih para bez njegovog znanja ako on to ne čini. Prenosi se da je rekao Božiji Poslanik s.a.v.s. pošto se Hind r.a. požalila riječima: "O Božiji Poslaniče, zaista je Eba Sufjan (njen muž ) skržav, tvrd čovjek, pa hoću li uzeti od njegovih para?" pa joj Božiji Poslanik s.a.v.s. reče: "Uzmi onoliko koliko je dovoljno za tebe i dijete, al’ nek to bude sa dobrom." (hadis je vjerodostojan)Primećeno je da je Hind r.a. rekla: "Zaista je Ebu Sufjan, moj muž skržav i tvrd, što znači ne troši na familiju, ili troši ali to nije dovoljno.Kaže neka Ulema da je Hind r.a. pretjerala u opisu svoga muža, jer je ona poreklom iz bogate kuće i zato ona reče da je on skržav i čvrst čovjek. Dok neki od Uleme rekoše da ona nije pretjerala u opisu svoga muža. Oni koji su rekli da je pretjerala u opisu dokaz im je riječ Božjeg Poslanika s.a.v.s. u spomenutom hadisu: "al' nek to bude sa dobrom" znači Božji Poslanik je ograničio kako to treba biti i nije je ostavio da čini kako to ona hoće.A dok oni koji rekoše da nije pretjerala i ovi su ispravniji, dokaz im je riječ Božjeg Poslanika s.a.v.s. : "Uzmi" i ovo potvrđuje da je nad njom zulum učinjen i to da žena ima udjeo u bogatstvo svoga muža.Stoji u drugom vjerodostojnom hadisu da je Božji Poslanik s.a.v.s. rekao: "Zaista vaše žene imaju obaveze prema vama i vi imate obaveze prema njima, što se tiče vašeg prava kojeg žena mora izvršavati, je da neće dozvoljavati u krevetu onog koga vi mrzite, niti da dozvoljavaju ulazak u kuću onome koga vi mrzite, a vaša obaveza prema njima je da trošite za njih, da se lijepim prema njome ponašate, i lijepo to činite u njihovom jelu i oblačenju.Riječ Božjeg Poslanika: "Zaista vaše žene imaju obaveze prema vama i vi imate obaveze prema njima" je dokaz da je trošenje za ženu obaveza koju mora suprug izvršavati.Takođe u hadisu Muavije r.a. stoji da je jedan čovjek upitao Božjeg Poslanika s.a.v.s. "Koja je moja obaveza prema ženi?" Reče Božji Poslanik s.a.v.s. : "Da je hraniš sa čime se i ti hraniš, i da je oblačiš sa čime se ti oblačiš". Pa ovaj vjerodostojan hadis je dokaz da obaveza muža prema ženi je da se hrani i oblači.Saglasila se Ulema da je obaveza muža da troši na svoju ženu sa dobrom, a ujedno su spomenuli razlog te obaveze, pa rekoše: Obaveza muža da troši na svoju ženu je to što je žena kući zatvorena, ne radi, ovo je i pravilo da žena radi i čuva kućne poslove i na ovo potsjeća i riječ Božjeg Poslanika na hadžu: "Savjetujem vas dobro se ophodite prema ženama svojim zaista su one kod vas (u kućama vašim) radnici". Pa reče Ulema zato bi naređeno mužu da opskrbljuje ženu svoju. A drugi razlog koji je obavjeza muža u opskrbljivanju su njihove međusobne obaveze i koristi, pa svako od njih dvoje ima koristi jedno od drugog, čovjek zadovoljava svoju strast njome, kaže Allah dž.š. : "A ženama vašim sa kojima ste imali bračne odnose vjenčane darove njihove kao što je propisano..." (An-Nisa' : 24)Pa žena zasluži uzeti nagradu za to što obavlja dužnost koju ima prema mužu, zato kaže Ulema: "Ako žena ne dozvoli mužu da opći sa njome, otpada sa njega dug trošenja nad ženom.Pa baš zbog svega ovog Allah dž.š. je obavezao čovjeka da opskrbljuje svoju ženu i izvršava svoje dužnosti prema njoj.Sada se postavlja pitanje koje su te vrste nafake koje treba čovjek izvršavati prema njegovoj ženi?

11

I drugo pitanje je koja su pravila po kojima čovjek daje tu nafaku ako ta pravila izvrši.Što se tiče vrste nafake tu spadaju: jelo, oblačenje i smeštaj. Ove su tri stvari na koje čovjek mora misliti pri izvršavanju dužnosti nafake prema ženi, porodici i djeci. Što se tiče jela Božji Poslanik s.a.v.s. je spomenuo o njemu u predaji Amra ibn Ahves r.a. u svom govoru na Hadžu: "A vaša obaveza prema njima je da se lijepo sa njima ponašate, u jelu i oblačenju".Poznato je u običaje ljudi da je muž taj koji opskrbljuje svoju ženu, hrani je i oblači. Pa obaveza muža je da donese stvari sa kojima će se jelo pripremiti od sudova i namirnica, a ovo će biti povezano sa običajima ljudi, pa ako bude bogat trošiće onoliko koliko troše njemu slični u bogatstvu, pa neće bogataš hraniti porodicu hranom siromaha, niti će siromah hraniti porodicu hranom bogataša niti će žena to od njega zahtjevati.Rekla je Ulema da se jelo u običaje ljudi djeli na tri djela: dobro jelo, loše i srednje koje nije dobro niti loše. Pa ako stanje čovjeka je stanje bogataša, obavjezuje se da hrani porodicu sa dobrim jelom, a ko to ne čini smatraće se zulumćarom i u tom stanju dozvoljava se (kadiji) islamskom sudiji da ga primora da hrani porodicu sa najljepšim jelom. Tako bi bilo i suprotno kad bi čovjek bio siromah, a njegova žena zahtjevala ili njen otac od njega zahtjevao od (zeta) da je hrani hranom bogataša, on ne bi bio obavezan to izvršiti, zato što Allah dž.š. ne traži od čovjeka ono što ne može izvršiti. Kaže Allah dž.š.: "A onaj koji je u oskudici prema tome koliko mu je dao (neka troši prema svom bogatstvu)" (At-Talak : 7)Ovdje moramo spomenuti da ako čovjek bude bogat ali se desi da ima poslove sa kojima uskraćuje u hranjenju porodicu sa lijepim jelom, kao dug u ovakvom stanju on je opravdan. Ali ako bude na primjer želio da kupi lijepa kola ali sa time bi otežao porodici u jelo onda bi se smatrao zulumćarom i ovo mu se ne dozvoljava, već mora hraniti porodicu lijepim jelom, a kupovanje lijepih kola nije razlog da bi se mogao sa njime opravdati već sudi mu se da je griješan.Druga stvar koju mora čovjek činiti je da kupi sudove i namirnice za spremanje jela, ako ne bi to učinio kadija bi imao pravo da ga natjera znači kada bi muž tražio od žene da ona kupi sudove i namirnice ili to zahtjevao od njenog oca bio bez sumnje grešan i smatrao bi se zulumćarom, takođe i kada bi sad njega žena tjerala da kupi ono najskuplje i najbolje, muž bi imao pravo da to ne čini da ne bi bilo preterivanja.Sada se postavlja pitanje, dali će muž dati njoj pare u ruke ili će kupiti namirnice i dati joj. Rekla je Ulema da ako bude žena pametna i zna rukovoditi parama, onda se dozvoljava da joj da pare, a ako nije takva onda ne, ali pravilo u ovome je da joj čovjek kupuje namirnice, neki od Uleme su rekli da ovo pitanje ovisi od običaja ljudi u sredini u kojoj žive.Ako čovjek bude siromah, obavezuje se dati ili opskrbljivati svoju ženu svaki dan, ako bude srednjeg stanja može to biti nedeljno, a ako bude bogat čovjek onda to može činiti na duže vrijeme, znači dati višu količinu do određenog vremena.Druga dužnost: Njeno oblačenje. Oblačenje je spomenuto u vjerodostojnom hadisu kao što malo pre rekosmo. On se obavjezuje da joj kupi odjeću proljeća i zime, ali ako je u običaje ljudi da on kupuje njoj više puta, može to činiti. Ali da žena traži za svaku prigodu novu odjeću, to je bez sumnje razbacivanje koje Allah dž.š. nije dozvolio, niti je dužnost muža takvo nešto uraditi ako bude to njegova žena zahtjevala od njega, već će trošiti onoliko koliko je to u narodu poznato i koliko je to njoj potrebno a sve što je više od ovoga to će žena sa njenim parama kupovati.Treća dužnost je da joj nabavi smeštaj i biće smještaj onakav kakvo je i njegovo stanje sa parama, ako je bogat mora biti stan lijep, a ako bude siromah, treba joj biti stan onoliko koliko je njegova mogućnost, nema problema ako je uvede u svoj stan ili

12

uzme kuću pod kiriju ali ako ta kuća ne bude dobra već utiče loše na ženu, šerijatski je da on mora imati stan koji dolikuje njemu i njoj. Pa muž ne sme smestiti ženu u kuću loše i stare izgradnje, tijesne kuće, daleke, pa na primer da je smesti u tijesnoj prostoriji primorava ga radi da premjesti se po svojim mogućnostima.Ovdje se postavlja pitanje o smeštaju blizom njenih roditelja i porodice, jer neke od žena traže da bude njena kuća blizu kuće njenih roditelja, a daleko od njegove porodice, a nekada muž traži da žena stanuje blizu njegove porodice.Ali mi ćemo reći da ako muž traži da živi blizu svojima, ali žena zna da joj njihova bliskost može naštetiti ili imaju lošeg komšiju, dozvoljava se ženi da ne dozvoli njegovo stanovanje blizu svojih, i muž nema pravo da je u tome primorava da stanuje pored njegovih, a oni svoje dužnosti prema Allahu dž.š. ne izvršavaju, već se mješaju u njihove poslove, poslove svoje djece, ali ako muž traži od svoje žene da stanuje blizu svojih roditelja dobročinstvom prema njima, da im pomaže, onda ženi je dužnost da ide sa mužem ako njegovi roditelji ne utiču loše nad njom. Znači imamo stanje gdje primorava muž svoju ženu da stanuje blizu njegovih roditelja, pridržaće se toga njegova žena pogotovo ako je njegovim roditeljima njegova i njena pomoć potrebna osim ako se oni mješaju i upadaju u njihovim stvarima, tada će tražiti od njega da se udalji od njih, sa ciljem da ne bi izašli problemi i smutnje.Drugo stanje je da žena traži od muža da je smesti blizu svojih, pa ako ne utiču njeni roditelji loše prema njoj, pa dobro je da se on njoj odazove ako u tome štete on ili ona nema, i to bi bilo jer je Allah dž.š. naredio čovjeku i dobro prema rođacima svojim. Ovo je sve što se tiče daljine i blizine u smještaju.Ovdje postavljamo pitanje za sakupljanje više od dvije žene u jedan stan. Spomenula je Ulema da mora smještaj njegove žene biti potpun, i u njemu sve što je potrebno za normalan život, pa ako hoće da stavi u stan više od jedne žene, pogledaće se pa ako bude stan takav što će svaka od njih čivjeti podeljeno i imaće sve što joj je potrebno, dozvoljava mu se to da učini ali ako stan bude takav da ne mogu živjeti žene podjeljene, onda mu se ne dozvoljava da to učini zbog toga što se mogu pojaviti problemi, ali ako se one slaže i saglase se da žive zajedno, onda je dozvoljeno.Ono što žena ima pravo tražiti od muža, ako želi, je da živi odvojeno od druge, ovo znači da muž nema pravo da tjera ženu da stanuje sa drugom pa makar ona bila samo jedna. (poznato je da je mu’minu dozvoljeno živjeti sa četiri žena ukoliko to uslovi šerijatom postavljeni omogučuju osobi, no danas je to retka pojava. P.k.)A sada ako žive u jedan stan ali odvojene pa jedna od njih šteti drugoj ona onoj kojoj se zulum čini može tražiti od muža jednu od dvije stvari: da spreči zulum koji se nad njom čini ili da je premesti u drugi stan da bude daleko od druge.Ostalo je pitanje kada je obaveznost opskrbljivanja žene i kada to otpada, sa drugim riječima kada žena ima pravo tražiti od svoga muža da je opskrbljuje i kada sudi pravnik da je opskrbljivanje obavezno? Kao prvo mora Akdun Nikah ili bračni dogovor biti valjan, pa ako on ne bude valjan nije obavezan muž da opskrbljuje ženu, jer opskrbljivanje je plod ispravnog dogovora, pa ako on ne bude ispravan neće imati ni obaveze u opskrbljivanju, kao što je Akduš Šigar ili Akdi Mut'a – drugi preduslov je da je muž imao bračnu vezu sa ženom, pa ako je on vjenčao, a ne bude imao bračne veze sa njome neće se tražiti od njega da je opskrbljuje osim kad bi njeni rekli: ovo je tvoja žena , možeš ući kod nje, ali on to ne učini onda u ovom stanju obavezuje se da je opskrbljuje jer je spor od njegove strane. Zato je spomenuto da ako uzajmiš radnika da radi kod tebe pa on dođe ali ne radi zbog tebe, obavezuješ se dati mu novac za jedan dan mada nije radio jer je spor sa tvoje strane. Iz ovog proizlazi da ako žena zabrani mužu da imade odnosa sa njome i ode kod njenih pa je njeni zadrže mjesec ili dva, onda otpada od njenog muža da je

13

opskrbljuje i od ovog se podrazumeva da ako je žena bolesna nije obavezan muž da je opskrbljuje, ali dobročinstvom prema njoj to će činit.Treći uslov je da žena bude pokorna, pa ako ona bude njemu nepokorna, ne sluša ga ima pravo muž da prestane sa opskrbljivanjem, i zato je Ulema rekla da ako ona bude krajno neposlušna njemu, onda otpada obaveza muža da je opskrbljuje i ovdje spada i njeno odbijanje da legne sa njime kao što smo prije spomenuli.Ovdje se postavlja pitanje dali je muž obavezan da plaća za liječenje svoje žene ako je bolesna. Većinom islamski učenjaci su na tome da nije obavezan, ali to ne znači da joj on neće pomagati pogotovo ako je to običajima kod njih poznato da muž ako mu je žena bolesna pomaže joj sa njegovim sredstvima, pa lijepo je činiti i onaj koji to čini će veliki sevab kod Allaha dž.š. imati, ali ostaje pravilo da on na to nije obavezan. Od ovog pravila ima izuzetaka a to je trudnoća pa ako žena bude noseča, a potrebni su joj pomoć i lijekovi zbog djeteta i u ovom slučaju obavezuje se muž da pomaže svoju ženu zbog njegove povezanosti sa djetetom kojeg majka nosi i zato će on pomagati svoju ženu u svim stvarima oko djeteta.Ovo je sve što se tiče opskrbljivanja čovjeka prema ženi, pa ako on to ne izvrši, kao prvo reći će se o njemu da je griješan, a kao drugo biće pozvan na sudu te će ga kadija opomenuti jer on zaslužuje prekor i kaznu, takođe kadija (islamski sudija) ima pravo da ga natjera da potpuni ono vreme u kojem nije trošio novac na svoju ženu.

U ime Allaha Milostivog Samilosnog, hvala Allahu Gospodaru svih svijetova, svedočim da nema boga kome se treba klanjati osim Allaha, On je taj koji druga nema i svedočim da je Muhammed Njegov poslanik i rob nek je na njega, njegovu porodicu i sve drugove selam i spas.Sada ćemo govoriti o međusobnim zajedničkim obavezam,a u braku dvoje mladenaca i dužnosti koje je Allah dž.š. obavezom učinio, a od Allahove je pravde što je učinio i propisa obaveze u kojima učestvuju i muž i žena. Kao prvo je njihovo međusobno iskreno i lijepo druženje.Njihovo međusobno lijepo druženje i ponašanje, jedna je od osnovnih stvari bez koje nema mirnoće, sreće i spokojstva. Ovo je obaveza koju je Allah dž.š. naredio zbog toga što je u njemu dobrote za muža i ženu. Uostalom ova obaveza je pravi ispit za muža i njegovu ženu, kaže Allah dž.š. u Kur'anu:"...sa njima lijepo živite!" (An-Nisa' : 19)Ovo je naređenje od Allaha dž.š. i od toga proizlazi obaveza koja se mora učiniti ili izvršiti , znači njihovo lijepo međusobno ponašanje i življenje je obaveza oboje koji ako ne izvrše slijedi ih kazna. Takođe je Allah dž.š. u Kur'anu rekao: "...ili na lijep način zadržite ili ih velikodušno otpremite..." ( Al Baqara : 231)Pod riječ "njegovo lijepo ponašanje" podrazumeva se ono što je u njegovom srcu, njegovim riječima i pokretima. Ovdje su tri stvari bitne kao idealan cilj, i njihov cilj mora biti dobar ili ispravan i ovo je uslov ljepog međusobnog druženja. Kaže Allah dž.š.: "... i ne zadržavajte ih da ne biste im učinili nasilje, a onaj ko tako postupa ogrešio se prema sebi..." (Al Baqara : 231). Zato čovjek kada ženu već ima treba se sa njom lijepo ponašati, a nema čovjeka da nekakav cilj nije naumio bez razlike on dobar ili loš bio, a da Allah dž.š. taj njegov nijet i cilj ne najavi sa njegovim riječima i obelodani, pa onaj koji se hoće ženiti a njegov cilj bude dobar,

14

ženi se da bi bio dobar prema njoj, iskren, pažljiv i bez sumnje da će Allah dž.š. ovakvog čovjeka uspešnim učiniti i on će postići šta želi. Kaže Allah dž.š. : "Ako Allah zna da u srcima vašim ima bilo šta dobro daće vam bolje..." (Al Anfal : 70)Pa ako Allah dž.š. pogleda u srca dvoje mladih i nađe da jedno drugo vole, žele sreću i dobro, Allah dž.š. ih u tome učvrsti i učini da uspiju u svojem životu, i poboljša ih u riječima i djelima.Zato prvo što se savjetuju mladencima je da imaju iskren nijet, pa zato rekla je Ulema da muž treba obnavljati svoj nijet svaki dan takođe i njegova žena sa time će im Allah dž.š. nagradu uveličati i sa time će njihovo stanje na bolje ići i zato su svoj cilj promenili, kaže Allah dž.š.: "Zaista Allah neće promeniti stanje jednog naroda dok se oni sami ne promene" (Ar Ra'd : 11), a ako bi oni svoj nijet promenili sa lošim, Allah bi njihovo stanje promenio od dobrog ka lošim, i zato ako nekoga nevolja u familiji zadesi neka u svom cilju i srcu pogleda. Zato oni moraju imati čiste, iskrene nijete svojim stupanjem u brak.Od lijepog ponašanja između muža i žene je lijepa riječ, riječ kojom Allah dž.š. bude zadovoljan, rekla je Ulema da lijepa riječ je riječ koja se sa Allahovim zakonom slaže, a loša riječ je ona koja se sa Allahovim zakonom sukobljava. Pa muž se mora bojati Allaha dž.š. u onome što priča i takođe i njegova žena, uostalom svaki vjernik i vjernica moraju čuvati svoj jezik, i ako već govore da govore samo dobro. Zabilježeno je u vjerodostojnom hadisu da je Božiji Poslanik s.a.v.s. rekao: "Onaj koji vjeruje u Allaha i u Sudnji Dan neka govori dobro ili neka ćuti". Pa zato od dokaza vjere u Boga je čuvanje jezika pri govoru sa drugima, a Allah dž.š. je naredio da ljudima govorimo dobro, kaže Allah dž.š. u Kur'anu: "A ljudima lijepe riječi govorite" (Al Baqara : 83)Naredio nam je Allah dž.š. da ako govorimo da ljepše riječi ljudima izrazujemo zato što lijepa riječ učini čovjeka dobrog na ovom i drugom svetu. Pa ako riječ iz usta čovjeka izađe ona se ne može vratiti, već rani nečije srce i učini čovjeka da te ne voli.A što se mladenaca tiče ako jedni druge zovu treba to biti na lijep način, način na kakav će još veću ljubav između njih učiniti, zato će njih dvoje imati jedno drugog sa imenima kojima su njima draga i mila, pa od greške je da muž zove svoju ženu sa imenom koje to ona ne voli ili da žena zove muža imenom koje on ne voli, a nema da muž pozove svoju ženu lijepim imenom a da to njegova žena lijepim ne prihvati već mu još ljepše uzvrati.Takođe ako muž želi od žene potražiti nešto treba joj potražiti to da čini sa lijepim načinom da se ona ne oseti sluškinjom ili poniženom i takođe žena ako od muža zatraži nešto treba to na lijep način da bude da se mužu ne dosadi i zato je spomenuto da se po najviše problemi u kućama pojavljuju zbog toga što se muž loše prema ženi postavlja, navređajući je sa lošim i oštrim rječima, pa se žena oseti slugom ili poniženom, i poželjno je za muža da ako od žene nešto zatraži da je za tu njenu poslušnost nagradi makar to lijepim rječima bilo, kao: Allah te nagradio, Allah ti se smilovao, Allah ti lijepim uzvratio, pa ako žena primeti da njen muž njen posao poštuje i cijeni, ona dobije još višu volju da ga sluša i dobro sa njim da bude. Takođe trebaju njih dvoje kada između sebe razgovaraju lijepo, da ne bi jedno drugom naštetili trebaju govoriti lijepim riječima, riječima kojim će se još više približiti.Takođe od njihovog lijepog ponašanja je ako se između njih nakakvo neslaganje desi da odrede svoj problem, pa ako vidi da je žena pogrešila mora joj na lijep način na grešku ukazati bez vike niti galame, pa ako ona svoju grešku prihvati onda može joj ili joj oprostiti, ali odma da počne da joj se ljuti bez da joj objasni stvar i grešku i takav njihov postupak odnos u braku kvari jer se žena oseća kao da je nad njom nepravda učinjena, a najljepše je ako joj grešku ispravlja da to lijepim i milim rječima uradi. Znao je Božji Poslanik s.a.v.s. kada je Aiša r.a. bila ljuta nad njim, a kada ne, kada ne

15

bi ljuta nad njime rekla bi: "tako mi Gospodara Muhammedova" a kada bi ljuta na njega nešto bila rekla bi: "tako mi Gospodara Ibrahimova", znači ona se klela ispravno na oba načina ali kada bi se zaklela sa riječima: "tako mi Gospodara Ibrahimova", željela je da mu ukaže da ima nešto u njoj, ovako su postupale dobre i pametne žene, one koje su svoga muža poštovale. Zato mora da muž i žena paze šta pričaju da se strpljivo podnose i ako tako postupe bez sumnje da će biti dobri rezultati. Priča se o jednom islamskom učenjaku da je došao da ga posjeti jedan od njegovih učenika i nađe učenik u njegovoj kući dijete njegovo ga sluša i poštuje te se začudi kako li samo ovo dijete svog roditelja poštuje. Pošto izađe dijete ovog islamskog učenjaka upita učenjak učenika svoga i začudi se od poštovanja njegovog. Pošto mu reće da se jako začudio kako ga njegovo djete sluša, učenik mu odgovori: "Tako mi Allaha, bio sam sa njegovom majkom 20 godina i nikad mi se nasmešila u lice nije, pa sam strpljiv bio dok mi Allah nije ovo dijete od nje pokorno i dobro opskrbio".Pa ako žena čovjeku svome nešto loše učini, te on uzme da joj viče i da je grdi, njegova žena ga zamrzi i ne osjeća da mu se uželjela ako od nje bude otsutan. Zato čovjek treba da se strpi i drži sebe ma šta i da je od njegove žene čuo, takođe i žena njegova treba da bude strpljiva ma koliko on zlih i teških riječi joj proturio zato što će Allah dž.š. učiniti razlogom da joj stepene uzdignu i sevape uveličaju i grehe oprostu, a Allah dž.š. ako nekoga zavoli on ga na kušnju stavi. Znači od njihovog lijepog odnosa i komunikacije je iskren i dobar cilj i lijepa riječ, a sada kao treće je lijepa komunikacija, saradnja i odnos, a od kušnje za ženu je da joj podari muža od kojeg čuje ono što ne voli, pa se ona mora strpeti i nadati nagradi.Muž treba da bude lijepog ponašanja i naravi sa svojom ženom, ponašanjem sa kojim će mu Allah dž.š. udvostručiti nagradu. Njihova komunikacija i saradnja mora biti sa lijepim, neće muslimanske kuće biti ispravne osim sa dobrim djelima i lijepim komunikacijama koja proizlazi od dobrog i moralnog čovjeka. Svjedočio nam je Božji Poslanik s.a.v.s. da su najbolji ljudi oni koji su najbolji sa svojom porodicom, najbolji u svojim djelima, moralu i ponašanju.Pa zato za čovjeka neće biti dovoljna samo riječ, već to mora potvrditi djelima, a ako Allah dž.š. želi da upotpuni svome robu vjerovanje, on ga upotpuni u moralu njegovom, pa zato najviše o čemu će se brinuti onaj koji se svoje vjere uhvatio i na Allahovom putu krenuo da se zdobije lijepog ponašanja i morala, mora paziti na islamske običaje i ponašanja sa kojima Allah dž.š. uveličava nagradu.Kaže Božiji Poslanik s.a.v.s.: "Želite li da vas obavestim o najbližim meni na Sudnjem Danu? To je onaj sa najboljim ponašanjem, moralom..."I onoga dana kada je upitan Božji Poslanik s.a.v.s. od strane njegovih drugova, šta je to što najviše ljude uvodi u Džennet, reče Božji Poslanik: "Bogobojaznost i lijep moral (ponašanje)".Pa zato riječi i djela su poželjna za njihovo međusebno lijepo druženje. A najbolji su ljudi oni čiji je moral i ponašanje najljepši, zato je Božji Poslanik s.a.v.s. rekao: "Najpotpuniji iman od vjernika je kod onih čiji je moral i ponašanje najbolji" i učinio je Božji Poslanik porodicu najprečom sa kim se mora lijepo ponašati i zato je učinio roditelje najprečim kojim se mora činiti dobročinstvo. Bi upitan Božji Poslanik s.a.v.s.: "O Božji Poslaniče, koja je osoba najpreča prema kojoj trebam činiti dobročinstvo?" na to reče Božji Poslanik s.a.v.s.: "Tvoja majka". Ponovo bi upitan isto i odgovori: "Tvoja majka" i ponovo bi upitan isto i odgovori: "Tvoja majka" i napokon kada bi upitan po četvrti put odgovori: "Tvoj otac".Učinio je Božji Poslanik s.a.v.s. najbliže najprečim kome se treba dobročinstvo činiti.Zato onaj čiji je moral i ponašanje u potpunosti prvo što će se od njega tražiti, je lijepo ponašanje sa porodicom, pa zato ima i takvih koji kada su sa ljudima lijepo se

16

ponašaju, bivaju milostivi i meki ali čim se svojoj porodici vrati, postane drzak i oštar, loše naravi i ponašanja i stanje takvog čovjeka je takvo da se on usvrstava u najgore ljude, Allah swt, nas sačuvao od toga, pa makar sa drugima dobar bio, jer možda to njegovo dobro sa drugima nije ništa možda osim licemjerstva i njegove dvoličnosti ponaša se dobro samo zato da bi ga drugi vidjeli, a sa svojom slabom ženom i malom djecom je oštar i drzak, pa zato ako je čovjek sa svojom porodicom milostiv, dobar, mek onda ovo je najveći dokaz da je čovjek iskren u svojoj dobroti i milostivosti, zato onaj koji želi svoj moral i ponašanje da popravi treba da prvo od svoje porodice počne. Bio je Božji Poslanik s.a.v.s. taj koji je ceo ummet vodio, ljudima sa minbera šta je dobro a šta zlo objašnjavao, bio je taj koji je bitke sa nevjernicima vodio da bi Allahovu dž.š. vjeru uzdigao, ali kada bi se svojoj kući vratio, bio je miran, mek, smiren, prvo šta bi uradio kada bi se svojoj porodici vratio je da je upotrebio misvak, da ne bi nekakav loš miris od njega se osetio, a ovakav njegov postupak znači da onaj koji želi da svojom porodicom bude dobar, treba da pazi na svoj izgled.Bio je Ibn Abbas r.a. ispred ogledala sebe popravljao i vikao: " Ja želim da se uljepšam za moju porodicu kao što želim da se moja porodica uljepšava za mene".Ovakav postupak je od potpunosti njegovog islama kada izvan svoje kuće bude on je dobar i milostiv, a takav je i kad se vrati svojoj porodici.Bio bi Poslanik s.a.v.s. kada bi u kuću ušao misvak upotrebljivao, selam predavao i uzvračao, lijepe riječi, lijep razgovor sa svojom porodicom vodio. Bi upitana Aiša r.a. o stanju Božjeg Poslanika s.a.v.s. u porodicu, a ona reče: "Bio je služio svojoj porodici, bio je u poslušnost svoje porodice, bio je Poslanik s.a.v.s. pomagao svojoj porodici, a nije osećao da je to poniženost i sramota, već čast i uzdignuće i potpunost svoje vjere, a on je bio najbolji čovjek, najodabraniji od poslanika, sa najvećim stepenom kod svoga Gospodara.Pa ulazak u kuću svoje porodice mora biti sa skromnošću i poniznošču, a najpreči kome treba čovjek biti je žena, bio je pazio Božji Poslanik s.a.v.s., kada bi u svojoj porodici ulazio da ih srećnim i radosnim učini, čak nije iz kuće svoje izlazio, a da svojoj ženi nije nešto lijepo rekao što bi kod nje ostavilo utisak ljubavi, dobročinstva ostavio, bio je ljubio svoje žene prije nego li izađe, i to nije činio zbog svojih strasti, već kada bi mujezin proučio ezan, brzo bi za namaz požurio, a sve to zbog njegovog dobročinstva i milosti prema porodici svojoj davao joj je na umu da ona ima mjesta u njegovom srcu, mislima, pa svaka čast onom koji čini ovako kako je to činio Božji Poslanik s.a.v.s., a kada bi Poslanik s.a.v.s. sjednuo sa svojom porodicom zasjeo bi i unio radost, i ako je bilo kakve radosti bio bi radosan, a ako bi bilo neke tuge onda tužan bi bio i nije nikada progovorio, a da nije istinu rekao.Prenosi nam majka vjernika Aiša r.a. od hadisa Ummu Zerr, a on je dug hadis, kojeg je zaveo imam Muslim u svom Sahihu, a neka ga je Ulema protumačila koje tumačenje je obuhvatilo jednu knjigu, zbog njegovog ogromnog značaja i pouke, i Poslanik s.a.v.s. je bio spomenuo stanje Ebu Zerra i njegovo poštovanje svoje majke i potom bi joj rekao: "Bio sam tebi kao što je bio Ebu Zerr za svoju majku, bio sam tebi u dobročinstvu, dobroti, milosti kao što je bio Ebu Zerr za svoju majku”.Bio je Božji Poslanik s.a.v.s. u vreme sreće i smeha radostan, i tako bi postupao da bi njegova porodica bila radosna. Zabilježeno je u vjerodostojnoj predaji da su jednog bajramskog dana uđoše Habešije u Džamiju Božjeg Poslanika s.a.v.s. kvareći bajram svojim igrama, igraju se u najsvetiji mesdžid, mesdžid Božjeg Poslanika s.a.v.s. i to u bajramskom danu, danu radosti i čim ih vide Omer r.a. šta to oni rade sa Božjom kućom , da je kvare igrajući se u njemu sa oružjem, htjede da ih zarobi i spreči, ali Božji Poslanik s.a.v.s. reče: "Omere ostavi ih jer je ovaj dan, dan našeg praznika, htjede majka vjernika Aiša r.a.

17

da sebe učini radosnom pa izabra da gleda u Habešije" oni se igraju u džamiju, pa upita Božjeg Poslanika s.a.v.s. o njima i njihovom stanju, vidite Aiša r.a. je bila dosta mlada kada je Božji poslanik s.a.v.s. uzeo za ženu i ona to njega pita pa dali joj je Božji Poslanik s.a.v.s. rekao ti imaš nedostatka pameti, ti gubiš vreme. Ne tako mi Allaha dž.š. nije bilo od Božjeg Poslanika osim da ustade, zastade na njegove noge da bi mogao gledati u Habeše, nije mu bio cilj gledati njih već da će to njegovo stajanje Allaha dž.š. zadovoljnim učiniti, pa Allah sa tim zadovoljan bi, nije se naljutio, niti je osetio da je to od njegovog nedostatka, već je osetio da on utjerava ljubav, radost i sreću u porodici svojoj, da ovim njegovim stajanjem objelodanjuje iskrenu i potpunu bračnu ljubav, i zato je bio najbolji muž za svoju ženu.Pa ovo je najpotpuniji postupak i primjer za onog koji želi da se lijepo ponaša sa svojom porodicom.Bila je Aiša r.a. jelo njemu spremala pa da bi jeli ne bi od njega nikada riječi koja ona ne voli čula, dolazila bi sa hranom, ako je to jelo bilo dobro, zahvalio bi Allahu dž.š. i pohvalio bi nju, zahvalio bi joj za lijepo spremljeno jelo, a kad bi jelo imalo nedostatka, ne bi je on grdio niti joj vikao, ne tako mi Allaha dž.š. Takođe se prenosi u vjerodostojnom hadisu od Aiše r.a. da bi Božji Poslanik s.a.v.s. dolazio sa čorbom ili mlijekom do nje (Aiše r.a.) a on je taj koji je tražio i pitao.Kaže Aiša r.a.: "Kleo bi me da pijem prva, zato što je ona milostiva, ćerka čovjeka milostivog (Ebu Berra r.a.)". Ne bi se zadovoljavala niti bi htela da se isprečava Božjem Poslaniku s.a.v.s. da ona bude prva koja će piti kada bi joj on dozvolio da ona bude prva koja će piti i reko uzmi popij, ona bi odbila i tada bi je on zakleo, kaže Aiša r.a. zakleo bi me, pa bi ona popila iz suda, pa bi onda Božji Poslanik s.a.v.s. popio iz istog suda, istog mesta odakle je ona pila i svoja usta stavila.Dali je bio cilj Božjeg Poslanika s.a.v.s. popiti iz istog mjesta odakle je ona pila. Ne, već je htio da joj na umu da da je voli i da ona ima mjesto kod njega, da je cjeni i poštuje, a tako je postupao Božji poslanik s.a.v.s. tako jer je on znao da kao što se svom Gospodaru probližava sa sedždom i rukuom, tako se približava sa privlačenjem srca njenog, čineći je radosnim, približava se Allahu dž.š. sa lijepim osmjehom njoj, i ostavljanjem primjera za Ummet o lijepim i najpotpunijim postupcima prema ženi svojoj u odnosima bračnog para. Sve ove stvari su jako bitne za čovjeka koji želi da čuva dužnosti prema svojoj ženi.Nekada je ženi potrebno da je neko unutar kuće razveseli, pa čovjek će to činiti uzimajući primjer Božjeg Poslanika s.a.v.s., a nekada joj je potrebno da je nekad van kuće razveseli, pa evo Božji Poslanik s.a.v.s. je sa svojom ženom Aišom r.a. do mjesta zvanog Kuba izlazio pa bi se trčali, on bi trčao i ona bi trčala, a on je poslanik cijelom svijetu, ali on to čini zbog lijepog postupka, cjenjenja i poštovanja svoje žene.Zato neće muslimanske kuće biti srećne osim sa ovakvim vezama muža i žene, zato pogledaj onog koji je uzeo Poslanika s.a.v.s. primjerom za postupke prema svojoj ženi, kako mu je Allah dž.š. spustio berićet u njegovoj porodici, u njegovoj ženi, pa žive životom srećnih i spokojnih zato što se Allaha dž.š. boji i Njegovog se zakona drže, Allah dž.š. ih srećnim učini pa ne slušaju jedno od drugog ništa osim ono što bi ih obradovalo,a nikako naljutilo ili razočaralo.Pa zato je za vjernika da prihvati ovu veliku obavezu koja mu je od Allaha dž.š. i Njegovog poslanika s.a.v.s. naređena. Ali ovdje ima jedna stvar na koju želim da upozorim, a to je nenagrađivanje i neuzvraćanje za dobro koji jedno od njih učini za drugo, pa najteže što može biti za muža je da on bude dobar prema ženi, a ona mu njegovu dobrotu uzvrati sa zlom i nepokornošću, takođe najteže što može biti za ženu je da ona dobra bude prema mužu, a on tu njenu dobrotu sa zlom, nepoštovanjem i necjenjenjem uzvraća, pa sada koja je dužnost vjernika, a koja je dužnost vjernice.

18

Neka Ulema kaže da najveći sevap i nagradu ima čovjek ako zlo svoje žene uzvrati sa lijepim i dobrim, i takođe najveći je sevap za ženu ako zlo svoga muža sa dobrom uzvrati.Zato reče jedan čovjek: "O Božji Poslaniče, imam rođake koje posjećujem, a oni mene ne, dajem njima, a oni mene ne, dobro činim, a oni zlom uzvraćaju". Reče Božji poslanik s.a.v.s.: "Ako si takav kao što kažeš, onda si na velikoj zaradi, velikoj dobiti, zato što Allah dž.š. zaista neće izgubiti sevape onog koji je dobar posao učinio". Pa o suprugu i ti ženo, ako se lijepo povodite, čekajte nagradu od dragog Allaha dž.š., nemojte čekati od insanskog stvorenja i zato svaki vjernik ili vjernica ako žele da se zdobiju lijepog morala moraju da jedno od drugog nagradu ne čekaju već neka to bude pouzdanje i vjera samo u Allah dž.š. Mora svako od nas izvršavati Allahove zakone zbog njihove vrednosti, a ne zbog toga da mu se dobro sa dobrim vrati, već da mu Allahovom zahvalom uzvrati iznad sedam nebesa, i da mu se u njegovoj knjizi lijep postupak zapiše i to vidi na dan kada će se oni iz grobova dići i biti proživljeni, i budu sva djela na javi obznana. Pa ako čovjek bude dobar, poštuje i cijeni svoju ženu, a žena mu zlom uzvraća neka bude strpljiv i zdobija se sevapima dok mu Allah dž.š. možda nju sa boljom promijeni.Rekli su neki učenjaci za riječi Allaha dž.š.: "...i poboljšali smo mu ženu" kada je Allah Njegovog poslanika Zekerijaa a.s. na kušnju stavio sa time što mu dijete nije poklonio, pa mu se Allah njegovim molbama odazvao, kaže Allah takođe: "Kazivanje o milosti Gospodara tvoga prema robu kada je on Gospodara svoga tiho zovnuo i rekao : Gospodaru moj, kosti su mi oronule i glava osjedela, a nikada nisam kad sam Ti, Gospodaru moj, molbu uputio nesretan ostao. Bojim se rođaka svojih po krvi posle mene, a žena mi je nerotkinja, zato mi pokloni od Sebe sina". (Merjem : 2-5)Zovnuo je Zekerija svog Gospodara, a njemu sto dvadeset godina, i nije izgubio nadu u Allaha dž.š., a bio je pri kraju svog života, pa mu je Allah poklonio sina, a to je stanje sa svakim onim koji iskreno Allaha dž.š. pomoli i od Njega zatraži, a on na muci i potrebi, a da mu Allah dž.š. ne da to što je zatražio i još više, pa zato Allah dž.š. reče: "...i poboljšasmo mu ženu" znači dato mu je dao da dijete ima. Rekli su neki učenjaci da je Zekerijeva žena bila loša, da mu je zlo nanosila pa čak ga i grdila, ali on je strpljiv sa njom bio pa mu je Allah dž.š. djete podario i ženu popravio sa time što ga je slušala i lijepo se sa njime povodila. Zato su neki od učenjaka rekli, malo ćeš naći čovjeka da ga žena na početku ne poštuje i sluša, a da je Allah dž.š. ne popravi pa makar to bilo i na kraju njegovog života.Čak je Ulema spomenula neke primjere, jedan od njih je da je jedan čovjek imao lošu ženu, ali se na kraju svoga života razboljeo, pa mu je Allah dž.š. njegovu ženu poboljšao, pa ga je ona gledala i čuvala tada kada su ga svi njegovi napustili i pobjegli od njega.Zato muž mora strpljiv biti i ako je njegova žena loša, treba se nadati da će je možda Allah dž.š. popraviti, ili je sa boljom zamjeni, a takođe i žena mora biti strpljiva, ako je njen muž prema njoj zao, želeći Božju nagradu i sevab sve dok joj Allah dž.š. njeno stanje ne poboljša ili joj muža sa drugim boljim promjeni ili joj njime grehe oprosti na dunjaluku i Ahiretu.Zadnja dužnost, dužnost spavanja (misli se na bračno intimno ophodženje) odnosi se na čuvanje žene samo za muža svojega i da muž čuva sebe sa njom, ovo je dužnost koju moraju oboje izvršavati i čuvati. Zato je neka Ulema spomenula da cilj Nikaha - čin sklapanja braka je davanje žene mužu i davanje muža ženi svojoj; zato je Božji Poslanik s.a.v.s. rekao: "Onaj koji je od vas moćan da se oženi neka to učini, zato što brak čuva oči i stidna mjesta, pa zato neće čovjek sačuvati svoje oči od harama, niti

19

svoje stidno mjesto, osim ako se oženi takođe i žena, ali nije samo to, već je Allah dž.š. ovo učinio putem, sa kojim će se čovjek zdobiti sevapima, zato je Božji poslanik s.a.v.s. rekao: "...i u stavljanju jednog od vas (odnos sa ženom) je sadaka, rekoše drugovi Božjeg poslanika s.a.v.s.: "O Božji poslaniče, zar i u tome što jedan od nas svoju strast zadovoljava ima sadake (sevapa)? Reče Božji poslanik s.a.v.s.: "A šta mislite kada to učiniš u haramu dali bi za njega bilo grijeha? Rekoše: "Da". Reče Božji poslanik s.a.v.s.: "Tako ima sevapa ako to učini u halalu (dozvoljenom)".Zahvalan je Allahu dž.š., onaj koji svoju sjemen u dozvoljenom stavi, i zato mu bez sumnje sevap upisuje, zato što to njegovo djelo čuva njegovu ženu od harama, čini je da na Allahovom putu bude, zato je dužnost muža da pomogne ženu nad tome da pomogne čuvati sebe. Takođe žena je obavezna izvršavati ovu dužnost prema mužu, a to biva sa više stvari. Ona će se za njega doterivati, uljepšavati i takođe muž prema svojoj ženi, i zato je Božiji Poslanik s.a.v.s. jednom rekao: " Istinu je rekao Selman - zaista ti imaš dužnosti prema ženi, bio je ovo slučaj sa jednim od drugova Allahovog Poslanika s.a.v.s. Ebu Derdaom. Naime došao je Selman da poseti Ebu Derdaa pa ga nije našao kući, ali je zato zatekao njegovu ženu, pa videvši je neurednu upita je o razlogu, te mu ona reče da ona nije potrebna mužu Ebu Derdau, te kada se Ebu Derda vratio, posavjetova ga Selman rečima: "Zaista ti imaš dužnosti prema sebi i dužnosti prema ženi i dužnosti prema porodici, pa izvršavaj svoje dužnosti prema svima njima, to je tvoja obaveza. Pa ode Ebu Derda kod Božjeg poslanika s.a.v.s. i ispriča mu te riječe njemu Poslanik odgovori: "Istinu je rekao Selman, što znači ti imaj dužnosti prema sebi i dužnosti prema ženi i dužnosti prema porodici, pa izvršavaj svoje dužnosti prema njima svima.)Selman je video ženu neurednu u nošnji svojoj i znao je da ona kao takva ne može izvršavati svoje dužnosti prema mužu, znao je da iza ovog ima nešto, pa upita želeći da zna šta je sa njegovim bratom, pa kada spozna da je u njemu nedostatak u izvršavanju svojih obaveza koje ima prema ženi, posavjetovao ga je i upozorio i dao mu na umu da je to obaveza koju mora izvršavati, zato je kao što se rob Allahov Njemu približava sedždom i rukuom u namazu tako se približava Gospodaru sa davanjem sebe svojoj ženi, pa Allahu bivamo poslušni u dvije stvari, izvršavanje Njegovih naređenja i čuvanje od Njegovih zabrana, a najveća ili jedna od najvećih grijeha i smutnji je blud, Allah dž.š. nas sačuvao od toga, to je nečistoća i loš put, zato što sa bludom čovjek čini zulum svojoj sestri po vjeri i svom bratu po vjeri, jer ona je nečija sestra ili majka, pa zato je Allah dž.š. za one koji to čine pripremio bolesti, siromaštvo, a na Ahiretu je kazna još veća. Pa zato ko će muža i ženu čuvati posle Allaha osim oni sami sebe sa izvršavanjem svojih dužnosti jedno prema drugom, pogotovo ako je vreme smutnji i bluda pa zato je dužnost žene da se za svoga muža uljepšava, doterava da ne bi muž drugu porodicu tražio, takođe i muž se mora dotjeravati, uljepšavati, treba mnogo da pazi da noću ne kasni, da ne dođe umoran, mlitav i lijen pa ne može učiniti svoju dužnost prema svojoj ženi, mora muž svoje vreme čuvati i rasporediti, pa sati porodice su za porodicu a sati posla su za posao tako što će svoje dužnosti prema svima onima prema kojima ima dužnosti izvršavati.Zato je Ulema uvjek savjetovala da se mora vreme rasporediti, a najveći problem što je obuhvatio narod danas je njihovo sjedenje noću (nespavanje). To sjedenje noću bez potrebe je upropastilo mnogo muslimanskih kuća, izgubilo mnogo dužnosti prema ženi, djeteta, ćerki ili sinu, uopšte porodici, pa zato kada bi ljudi svoje vreme rasporedili i pogotovo posle jacije svoje vreme čuvali i ostavili za porodicu, stanje bi se promjenilo jer je Allah dž.š. noć za mirnoću i odmor ostavio, a u Allahovom dž.š. stvaranju promjene nema.Ovdje se postavlja pitanje koliko puta je obavezan muž općiti sa svojom ženom.

20

Ulema se o ovom pitanju razišla. Neki rekoše da to mora učiniti jednom u četiri dana, jednom rekoše to jer Allah dž.š. je Muhammedu s.a.v.s., dao za pravo da ima četiri žene pa svakoj od njih pada da spava sa njome jednom u četiri dana. Prenosi se da je jedna žena došla Omeru r.a., a on beše halifa posle smrti Ebu Bekra r.a. te mu reče: "O vođo vjernika, moj muž danju posti a noću klanja." ču to Omer r.a. te ga poče hvaliti rečima: "Neka je Allahova blagodat na njega, te ona ode pa se posle ponovo vrati te reče: "O vođo vjernika, moj muž danju posti a noću klanja" te je on upita : "Ko ti je muž?" Spomenu mu ona ime, te joj on reče: "Nek ti Allah sa dobrom vrati, obavesti me o njegovoj dobroti. Reče ona: "O vođo pravovjernih, moj muž danju posti a noću klanja". Vidite kakav je to moral (selefus-salih) naših dobrih predaka, kakav je to samo moral, vaspitanje, sram, povučenost, nema bolje za žene ako one sram i povučenost sačuvaju, sa time se upotpunjava, zato kaže Ulema da je sram kao što je poziv na slatko, a ako se od slatkog pokriv makne na njega slete muve, pa tako i žena ako svoj sram sačuva, sa time se ona upotpuni, i postade kao skupi skriven biser. Ova se žena zasramila da direktno govori o svome mužu i da on ne izvršava dužnosti prema njoj, rekoše neki od Uleme ili je bila sramežljiva, a sram je lijepo svojstvo, ili je ona dobročiniteljka pa nije htela govoriti o nedostatku njenog muža u izvršavanju dužnosti koje ima prema njoj, ali ono što je važno reče Ka'b r.a. o vođi vjernika, nemojte misliti da Omer r.a. to nije znao, ali on je hteo sa ovim postupkom da učini ovu ženu da se strpi i ode, da se udalji od dvoumice hteo je ljude uvjek da udaljava od problema nesaglasicama, te reče Omer r.a.:" Ti si taj koji će presuditi između njih!". Dovedoše nju i njenog muža, te ona reče: "Zamjenio je moj muž krevet džamijom, noć i dan njegov u ruku' pretvorio, ali ja o ženskoj stvari ne zahvaljujem, nije rekla moj muž radi ovako, moj muž je zulumćar, moj muž je ovakav, a gde su žene danas! Pa vidite samo kad ona danas pred sudijom izađe kako svoga muža grdi, psuje, ne ostavi ni jedan-jedini nedostatak, a da ga ne spomene, Allah se smilovao dobrim ženama, jer ako njihovim srcima dobrota mjesto nađe, vidjećeš dobrotu i čuti dobrotu, pa ako je primjer o dobroti žene u prvom vjeku Muhammeda s.a.v.s. pa zato je i Božji poslanik s.a.v.s. pohvalio njegov prvi vijek, gde kaže Božji poslanik s.a.v.s.: "Najbolji vijekovi su moj vijek..." i tako mi Allaha najbolji je to bio vijek, to je bio vijek ljudi i žena, starih i mladih, odraslih i malih i učinio je Allah dž.š. da u njima bude dobrote, pa vidite ovu ženu koja nije rekla: "Moj muž radi ovako ili onako", već je prvo spomenula njegove vrline, čak i njena riječ: "Ali ja o ženskoj stvari ne zahvaljujem" bi značil, nedostatak u potpunosti, a ne znači njegovo grđenje, pa reče njen muž: "Učinilo mi se moram od njenog srca udaljim, zbog onog što objavljeno bi u poglavlju En Nahl i drugih sedam, pa me strah obuhvatio". Obuhvatio ga je strah od onog što pročita u Kur'anu a.š. o Sudnjem Danu i o Džennetu i Džehennemu pa me to za Ahiret zaposlilo, te mu reče Ka'b r.a.: "O čovječe, zaista ti prema njoj imaš dužnosti, moraš bar jednom u četiri dana sa njom spavati (općiti ili imati odnos)".Ovo je dužnost i emanet koji je na vratu muža prema svojoj ženi pa mora to činiti jednom u četiri dana najmanje. A neka Ulema je rekla da nije dužnost da muž spolno opći sa svojom ženom jednom u četiri dana, već se to radi onoliko koliko odgovara njegovoj moći i raspoloženju, a obavezuje se jednom u četiri mjeseca, pa ako prođu četiri mjeseca, a on sa svojom ženom ne opći onda biva grešnim i zulumćarom prema njoj. Ali u pravu su prva grupa učenjaka koji su rekli da to mora činiti bar jednom u četiri dana zbog dužnosti koje ima prema svojoj ženi, a ona četiri mjeseca će biti zadnje kada se ženi dozvoljava da se žali Šerijatskom sudu, ako njen muž ne izvršava tu dužnost, a pogotovo ako se zakleo da neće sa njom imati intimne odnose. Spomenula je Ulema takođe da ako žena bude imala nekakav nedostatak u ljepoti pa se mužu puno ne sviđa i ne želi da spava sa njom, reče Ulema da najbolje

21

dobročinstvo koje muž prema ženi može učiniti je da sa njom, spava pa mada njegova žena mu se jako ne sviđa, ako žena bude imala nedostatak ljepote, tada će intimni odnos biti više zbog Allaha dž.š. plašeći se Allaha, čuvajući Allahova određenja i naredbe, ali ako ona bude lijepa, onda bi to stanje bilo prirodno, od samog sebe i zato je veliki sevap ako muž sa svojom ženom spava, a ona nije toliko lijepa, nije lijepa ali je možda dobra, poslušna Allahu dž.š. pa posle i mužu, čuva se kada on nije prisutan, a šta ako mu je žena lijepa ali možda u postelju je sa drugim kad on nije prisutan, pa da mu djecu upropasti, a nekada lijepa žena ponižavajući gleda u svoga muža da je ona lepša, da ona zaslužuje ljepšeg od njega, pa eto problema i rasprava, dok ako žena nije jako fina ali joj Allah jaku ljepotu sa pameću i dobrotom zamjenio, pa zahvaljuješ Allahu na tako njeno stanje, pa zato bi rečeno da ćeš rjetko naći osobu kojoj nije data jaka ljepota a da taj nedostatak ne zamjeni u ljepoti, pameti, dobroti, bistrini, razmišljanju, zdravlju i.t.d.A Allah dž.š. je pravedan i radi i stvara šta hoće. Pa dužnost muža je da izvršava svoje dužnosti koje ima prema njoj, pa zato neka paze da'ije u svom da'vetu, neka pazi učenjak u svom učenju, i učitelj u svom podučavanju da sa tim njegovim djelom dužnosti koje ima prema porodici ne izostavi, već treba da rasporedi i uredi svoje vreme, pa neće izlaziti na da've (poziv ka Allahu dž.š.A llahovoj vjeri), niti na putu, a da prije toga svoju dužnost koju ima prema svojoj ženi nije izvršio, da ih sa tim od harama zaštiti, pa ako žena nešto učini zbog njegovog neprisustva dugo vreme, muž neće imati opravdanja.Od ovog što rekosmo, bi nam jasno da žena nema pravo da se svome mužu ne odazove ako on bude želeo da sa njome ima intimne odnose, zato je i obavestio Božji poslanik s.a.v.s. da koja bilo žena kada se mužu u postelji ne odazove, da je meleci proklinju sve dok ne osvane, Allah nas sačuvao od toga,.Takođe je zabilježen i drugi vjerodostojni hadis da nema žene da se svome mužu ne odazove, a da na njoj onaj koji je na nebesima (Allah dž.š.) ljut nije sve dok ne osvane, pa zato dužnost je muža i žene da čuvaju ovu obavezu koju im je Allah dž.š. propisao među sobom.Ovdje pitanje podjela noći i njegovog spavanja sa svojim ženama. Rekla je Ulema da za svaku ženu treba po jedna noć, a dan će slediti tu noć a bilo je od običaja Božjeg poslanika s.a.v.s. da je posjećivao ostale njegove žene preko dana, i to je činio posle ikindije pa tako i treba postupiti svaki muž, reče Ulema pogotovo ako ta druga njegova žena bude imala djecu pa je njoj njena pomoć potrebna, pa on izvršava i upotpunja njene potrebe, i ovo seljenje svake noći je obaveza pa makar i bolesan bio, zato je Božji poslanik s.a.v.s. prije svoje smrti rekao: "Gde sam ja sutra?" pa je tražio dozvolu od svojih žena da bude kod Aiše r.a. i one to dozvoliše, pa ako nam dade na znanje da muž mora prelaziti od jedne žene do druge, pa makar i bolestan bio, ali ako mu je bolest jaka i ne može ići od jedne do druge, onda će tražiti dozvolu od njih da bude kod jedne, ako mu dozvole pa dobro ali ako mu ne dozvole on će kockom (akre'a) odlučiti među njima. A ako bude hteo da putuje, onda njegovo putovanje može da bude: da je u mogućnosti i njih da povede ili nije u mogućnosti. Ako je u mogućnosti onda, svaka od njih po noć, kao kada je kod kuće ili nije u mogućnosti sa svima njima, ali će neke od njih onda kockom odlučiti među njima zato što je zabeleženo u vjerodostojnom hadisu da je na takav način odlučivano između žena tada je želeo putovanje a posle kad se vrati, vrati se podjela dana onako kako je bilo za svaku po jednu noć. Zadnja naša dova je: Hvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova.

Enver Omerović - Skoplje

22

(Student islamskog fakulteta u Mekki, K.S.A.)

23