1

PRAKTIKUM BR. 6

Izdavač ZADRUGA 2010.

2

SADRŽAJ: I. ZANIMANJE TJEDNA: VRTLAR .............................................................................3 1. STARE SORTE JABUKA ......................................................................................3 2. UZGOJ POVRĆA U POSUDAMA .......................................................................10 3. ZASADITE OSJETLJIVE KULTURE ..................................................................11 4. BILJKE KOJE TREBAJU POTPORANJ .............................................................11 5. ŠTO SVE MOŽE POSLUŽITI KAO POTPORANJ? ............................................12 II. ZANATI .....................................................................................................................13 1. OBUĆAR ..............................................................................................................13 2. POSTUPAK IZRADE ...........................................................................................15 III. ŽIVOTINJE .............................................................................................................16

1. ŽIVOTINJA TJEDNA: SVINJA .........................................................................16 2. DOMAĆE PASMINE SVINJA ...........................................................................18

IV. VRT ..........................................................................................................................21 1. KUKURUZ ..........................................................................................................21

2. ČEŠNJAK ...........................................................................................................29 3. RADOVI U VRTU ..............................................................................................32 1. CVIJEĆE ......................................................................................................32 2. DRUGO CVIJEĆE U FARMERSKOM CVJETNJAKU ...............................34 V. KUĆA .........................................................................................................................41 1. KUKURUZ U PREHRANI .................................................................................41 2. RECEPTI IZ RAZNIH DJELOVA HRVATSKE .................................................44

VI. EKOLOŠKA NADOGRADNJA FARME ..................................................................51 1. EKOKUĆA ...........................................................................................................51 2. KUĆE OD BALIRANE SLAME ..........................................................................53 1. Održivost ........................................................................................................54 2. Energetska efikasnost/izolacijska svojstva ..................................................54 3. Zvučna izolacija .............................................................................................54 4. Nizak rizik od požara ....................................................................................54 5. Niski troškovi izgradnje ................................................................................55 6. Strukturalna stabilnost .................................................................................55 7. Zdravo životno okruženje ..............................................................................55 8. Izgradnja je osnažujuća i zabavna ...............................................................56 3. BIODIZEL ..........................................................................................................57

3

I. ZANIMANJE TJEDNA: VRTLAR

prošlosti su ljudi dobrim dijelom ovisili o hrani koju su sami uzgojili. Kultivirali su prirodu, birali što i kada uzgojiti te uvijek živjeli u skladu s prirodom. Ona je vraćala onom energijom kojom su živa bića postupala s njom.

Vrtlar je osoba koja prepoznaje posebnost svake biljke, vidi energiju i život u biljkama te im zato pristupa odgovorno. Ne zagađuje zemlju iz koje rastu. Blag je i strpljiv, pomagač na putu biljke od sjemena do ploda. Vrtlar je osoba koja sudjeluje u životnom ciklusu biljke. Uči što je život, što je smrt i osjeća borbu među biljkama. Uviđa kako se one kreću korijenom, vjetrom, sjemenjem. Putuju dalje od životinja, ljudi. Često rastu na nepristupačnom terenu, iz kamena. No biljka, kao ni čovjek, ne može rasti iz tla u kojem nema života. Biljka ne uspijeva u pustinji. Sahara je, kažu, bila žitnica. Vremenom se iscrpila. Tamo gdje je bio život, danas ga nema. Čovjek mora osigurati biljkama opstanak, ako ga želi osigurati sebi. Vrtlar osim što uzgaja biljke, pohranjuje i sjeme. Čuva autohtono sjeme biljaka koje su potisnule otpornije sorte što ih je donijela globalizacija. No ako slijedimo ideju da moramo jesti u skladu sa svojim podrijetlom, birat ćemo one sorte koje su se mijenjale zajedno s nama. Recimo, jabuke. Mnoge od dolje navedenih sorti lagano izumiru, neke su u potpunosti nestale. Zato vrtlar sadi kako priroda ne bi zabroavila, a ne samo čovjek.

1. STARE SORTE JABUKA

Vrijeme zriobe pojedine sorte može biti različito. Sve ovisi o području sadnje, vremenu, nadmorskoj visini i ostalim čimbenicima. BELIČNIK: Plodovi su do srednje debeli sa zelenkastom do blijedo žutom kožicom. Meso je bijelo, prhko, prijatnog slatko – kiselkastog okusa. Dozrijeva oko 20. srpnja. Lepocvetka CRVENI ASTRAHAN: Plodovi su srednje debeli i okruglog plosnatog oblika. Plod je cijeli pokriven grimizno crvenom bojom i modrikastom voštanom presvlakom. Meso je bijelo, a tik pod kožicom crvenkasto, sočno i prijatnog okusa. Dozrijeva oko 25. srpnja.

U

4

ŠARLAMOVSKI: Plodovi su srednje debeli i okruglog plosnatog oblika. Kožica je zelenkasto žuta s intenzivno crvenim prugama. Meso je žućkasto-bijelo, prhko, sočno i kiselkasto. Dozrijeva nakon 15. kolovoza. GRAFENŠTAJNC: Plodovi su srednje debeli i okruglog plosnatog oblika. Kožica je glatka, donekle masna, žute boje, a na sunčanoj strani svjetlocrvena, prugasta i šarena. Meso je žućkasto-bijelo, prhko, sočno, mirisno i slatko-kiselkastog okusa. Dozrijeva krajem kolovoza. ŠARENI KARDINAL: Plodovi su debeli do vrlo debeli, nejednoliko razvijeni i grbavi. Kožica je slamnato žute boje s crvenkastim prugama koje su mjestimično izbrisane. Meso je žućkasto-bijelo, rahlo vinsko-kiselkastog osvježavajućeg okusa. Dozrijeva krajem kolovoza ili početkom rujna. LORD LAMBOURNE: Plodovi su srednje debeli, plosnato okrugli, ravnomjerno razvijeni. Kožica je pomalo hrapava, žućkasto-crvena, na sunčanoj strani zagasito narančasta do smeđo-crvene s jakom voštanom presvlakom. Meso je bijelo do žućkasto-bijelo, donekle grube strukture, sočnog kiselkastog okusa. Dozrijeva oko 10. rujna. ZLATNA PRAMENA: Plodovi su srednje debeli, okrugli, zlatno-žute boje koja se prelijeva u narančasto-crvenu s crvenim prugama. Meso je čvrsto, sočno, mirisno, prijatnog okusa. Dozrijeva oko 10. rujna. Krivopecelj KOKSOVA NARANČASTA RENETA: Plodovi su srednje debeli, plosnati, prema dnu blago stožasti. Kožica je žuto zelena, pokrivena crvenim prugama. Meso je sočno, topi se u ustima, odličnog slatko kiselkastog okusa. Dozrijeva oko 10. rujna. JONATHAN: Plodovi su srednje debeli, prilično simetričnoga, okruglasto stožastog oblika. Kožica je zelenkasto žuta, na većem dijelu ploda prekrivena živahnom vinsko crvenom bojom. Meso ploda je žućkasto bijele boje, čvrsto, sočno, skladnog punog okusa s ugodnom kiselinom i aromom. Dozrijeva nakon 15. rujna. JAKOB LEBEL: Plodovi su debeli do vrlo debeli, plosnati i okrugli. Kožica je zeleno žuta, u manjem dijelu crvena. Meso je sočno, vinsko kiseloga okusa. Dozrijeva nakon 20. rujna.

5

HERBERTOVA RENETA: Plodovi su debeli, okrugli i blago spljošteni. Kožica je zelenkasto žuta, na sunčanoj strani crvena. Dozrijeva nakon 20. rujna. DOLENJSKA VOŠČENKA: Plodovi su debeli, okrugli i spljošteni. Kožica je svjetlozelena, a poslije voštano žuta. Meso je prhko, sočno, slatko kiselkastog prijatnog okusa. Dozrijeva krajem rujna. LEPOCVETKA: Plodovi su srednje debeli do debeli. Kožica je limun žute boje, posuta točkicama. Meso je aromatično, sočno, prijatnog okusa. Dozrijeva u drugom dijelu rujna. Ovčji nos BOSKOPSKI KOSMAČ: Plodovi su debeli, okrugli i spljošteni. Kožica je hrapava, zelenkasto smeđa, na sunčanoj strani crvenkasta. Meso je žućkasto, na početku čvrsto, prhko, sočno, dobrog okusa s prijatnom kiselinom i aromom. Dozrijeva oko 30. rujna. KANADA: Plodovi su spljošteni i okrugli, nepravilnog oblika, debeli do vrlo debeli. Kožica je hrapava, posuta velikim smeđim pjegama, zelenkasto žute boje. Meso je čvrsto, a kasnije postaje prhko, sočno, prijatnog okusa s ponešto kiseline. Dozrijeva oko 30. rujna. OVČJI NOS: Plodovi su sitni do srednje debeli, duguljasti, suženi prema dnu, a u presjeku izgledaju kao ovčja glava, po čemu je sorta i dobila ime. Kožica je žuta, na sunčanoj strani zagasito crvena. Meso je bijelo, hrskavo, sočno, prijatnog slatkog okusa, blago kiselo. Dozrijeva krajem rujna i početkom listopada. CAREVIĆ: Plodovi su srednje debeli, spljošteni i okrugli. Koža je zelenkasto žuta, na sunčanoj strani crvenkasta. Meso je sočno, topi se u ustima, slatko-kiselkastog okusa. Dozrijeva oko 1. listopada. ANANAS RENETA: Plodovi su sitni, jajastog oblika. Kožica je zelenkasto žuta, ponekad na sunčanoj strani narančasto crvena. Cijeli je plod posut sitnim točkicama. Meso je sočno, slatko kiselkasto jako ugodne arome. Dozrijeva oko 1. listopada.

6

BAUMANOVA RENETA: Plodovi su srednje debeli, spljošteni i okrugli. Široka čašna jamica je okružena blagim naborima. Kožica je glatka, žuta s crvenim prugama. Meso je donekle grube strukture, slatkog okusa. Dozrijeva oko 1. listopada. Bijeli zimski kalvil GORIŠKA SEVKA: Plodovi su srednje debeli do debeli, spljošteni i okrugli. Kožica je glatka, svjetložuta, na sunčanoj strani crvenkasta, odnosno crvena. Meso je čvrsto, sočno, slatko s malo kiseline. Dozrijeva nakon 1. listopada. DAMASONSKI KOSMAČ – LEDROVKA: Plodovi su srednje debeli, donekle spljošteni. Kožica je žućkasto zelena, prekrivena s hrapavom smećkastom presvlakom. Meso je sočno, prijatnog slatko kiselog okusa. Dozrijeva oko 1. listopada. KRIVOPECELJ: Plodovi su duguljasti, srednje debeli do debeli. Većina plodova ima bradavicu u peteljkinoj jamici koja odmiče peteljku u stranu. Kožica je tanka, svjetložute boje, većim dijelom prekrivena crvenom bojom i prugama. Meso je čvrsto, sočno, osvježavajućeg slatko kiselog okusa. Dozrijeva početkom listopada. ŠTAJERSKI POGAČAR: Ima i nekoliko sinonima: kolačara, božićnica, tanjirača, koturača, krugla i dr. Plodovi su srednje debeli do debeli, spljošteni, odnosno oblika pogače, rebrasti i grbavi. Kožica je glatka, ponekad mrežasto smećkasta, zelenkasto žuta, na sunčanoj strani prekrivena smeđe-crvenom do tamno crvenom zagasitom bojom, koja u klijeti dobiva voštanu presvlaku. Meso je zelenkasto bijelo, sočno, vinsko kiselog prijatnog okusa. Dozrijeva u prvoj polovici listopada. LONDONSKI PEPING: Plodovi su srednje debeli, plosnatog okruglog oblika, s naznačenih pet rebara prema dnu. Kožica je glatka, masna i zelene boje, koja pri skladištenju požuti. Na sunčanoj strani ima bakreno crvenu boju. Meso je sočno, topi se u ustima, odličnog je okusa. Dozrijeva oko 10. listopada. BIJELI ZIMSKI KALVIL: Plodovi su srednje debeli do debeli, široko stožasti i nesimetrični. Kožica je blijedo zelene i žute boje, a na sunčanoj se strani javljaju smećkaste, odnosno narančasto crvenkaste pjege. Meso je zelenkasto do bijelo, sočno i prhko, blago kiselkasto s iznimno ukusnom aromom. Dozrijeva sredinom listopada.

7

ŠTAJERSKI MOŠANCELJ: Plodovi su sitni, okruglog valjkastog oblika. Kožica je čvrsta, donekle masna, zelenkasto žute boje, na sunčanoj strani blago crvena. Meso je čvrsto, sočno, prijatnog slatko kiselkastog okusa i aromatično. Dozrijeva sredinom listopada. GORENJSKA VOŠČENKA: Plodovi su debeli, okrugli i plosnati, na dnu rebrasti s voštanom presvlakom. Koža je svjetložuta, na sunčanoj strani crvena. Meso je čvrsto, kiselkasto i sočno. Dozrijeva sredinom listopada.

ONTARIO: Plodovi su debeli, plosnati i rebrasti. Kožica je zelenkasto žuta, na sunačnoj strani crvenkasta. Meso je vrlo sočno, kiselkastog osvježavajućeg okusa. Dozrijeva nakon 20. listopada. ŠAMPANJSKA RENETA: Plodovi su srednje debeli, plosnatog oblika i rebrasti. Kožica je zelena, kasnije dobiva žuti preljev, na sunčanoj strani je crvenkasta. Meso je sočno, izrazito kiselog okusa. Dozrijeva u drugoj polovici listopada. ZVONČASTA JABUKA: Plodovi so veliki, nesimetrični, srednje debeli do debeli, izduženog stožastog oblika, slični zvonu, po čemu je ova sorta dobila ime. Kožica je slamnato žuta, na sunčanoj strani blago narančasta do crvenkasta. Meso je bijelo, čvrsto, manje sočno i kiselkasto. Dozrijeva krajem listopada. BOBOVEC: Plodovi su srednje debeli, duguljasti, zelene boje s crvenkastima prugama. Meso je izvanredno čvrsto, sočno i kiselkastog okusa. Dozrijeva krajem listopada.

Komercijalizacija povrćarske proizvodnje, smanjenje tradicionalnih seljačkih vrtova i napuštanje sela glavni su razlozi koje stručnjaci povezuju s nestajanjem starih domaćih sorti povrća. U Hrvatskoj je zbog relativno velike klimatske raznolikosti i duge tradicije malog privatnog povrtlarstva, koje se desetljećima uspješno odupiralo industrijalizaciji, razvijen i udomaćen veliki genetski biljni potencijal.

Njega tek treba objediniti u banke gena, a već su poznate vrste ugrožene od izumiranja.

Damasonski kosmač

8

Kako ističe član nacionalnog Povjerenstva za biljne genetske resurse Zdravko Matotan nestati bi moglo 16 domaćih vrsta povrća, odnosno 30 sorti. Među ostalima to su domaća artičoka, dalmatinska kopica, varaždinski kupus, vukovarska lubenica, feferoni crveni ljuti, domaći plavi patlidžan i druge. Osim povrća, od izumiranja treba spasiti raznolikost industrijskog bilja, ljekovitog i aromatičnog bilja, krmnog bilja, vinove loze i voća te žitarica.

Međunarodno umrežavanje uz pomoć Švedske

Primjerice, vukovarska lubenica prije je bila dominantna sorta lubenice u Hrvatskoj, a sada je gotovo izgubljena. Ipak još uvijek ima nade i zato tražimo i radimo na čuvanju sjemena ove, kao i drugih sorti – ustvrdio je Matotan na predstavljanju izvještaja projekta SEEDNet na Visokom gospodarskom učilištu u Križevcima (VGUK) početkom srpnja.

Projektom SEEDNet (Razvojna mreža jugoistočne Europe za biljne genetske resurse) Švedski centar za bioraznolikost uz pomoć Švedske agencije za međunarodni razvoj (SIDA) od 2004. godine pruža podršku osnivanju i jačanju nacionalnih programa očuvanja biljnih genetskih resursa, njihovom održivom korištenju te povezivanju i razmjeni informacija i biljnog materijala između institucija na nacionalnoj i regionalnoj razini.

U okviru SEEDNeta u Hrvatskoj su osnovane radne skupine zadužene za različite biljne vrste, koje rade na određivanju prioriteta zaštite, utvrđivanju najugroženijih sorti, njihovu regeneriranju i pripremanju sjemena za deponiranje u banku gena. Tako je radna grupa za povrće, koju čine vodeći stručnjaci iz područja povrćarstva s Agronomskog fakulteta u Zagrebu, Poljoprivrednog instituta u Osijeku, Visokog gospodarskog učilišta u Križevcima, Instituta za jadranske kulture iz Splita, Instituta za poljoprivredu i turizam iz Poreča, Povrtlarskog centra iz Zagreba i Podravke iz Koprivnice, odredila listu naših starih domaćih sorti povrća kojima prijeti nestanak.

Sve te sorte kroz povijest su očuvane zahvaljujući tradicionalnom povrćarstvu tradicionalnih obiteljskih gospodarstava na selu na kojima se proizvodilo za vlastite potrebe ili za tržište, a vlastito sjeme je čuvano i reproducirano. Seljačka domaćinstva sada nažalost sve više sjeme kupuju, a ono je uglavnom uvezeno iz drugih zemalja. Originalno sjeme naših starih sorti povrća tako je našlo utočište na kolekcijskom polju Visokog gospodarskog učilišta u Križevcima gdje se sorte opisuju,

9

karakteriziraju i evaluiraju pod vodstvom profesorice Vesne Samobor. Nakon što se tamo regenerira sjeme je spremno za čuvanje u nacionalnoj banci biljnih gena.

SEEDNetom znanstvenici su uspostavili suradnju i s lokalnom zajednicom. Tijekom proljeća 2007. godine uz pomoć učenika svih osnovnih i srednjih škola Koprivničko-križevačke županije prikupljeno je više od 9500 uzoraka sjemena domaćih sorti povrća, a budući da je odaziv i zainteresiranost javnosti velika, ovakve akcije uskoro će se prirediti i u drugim županijama.

Izumrlo 75% svjetske agrobioraznolikosti u 100 godina

O globalnom kontekstu i važnosti ovog projekta u Križevcima je govorio i stručnjak za biljne genetske resurse UN-ove Organizacije za hranu i poljoprivredu (FAO) Eliseu Bettencourt koji je upozorio da je tijekom 20. stoljeća izgubljeno čak 75 % agrobioraznolikosti u svijetu.

Nije samo riječ o gubitku raznolikosti kao nekoj romantičnoj ili apstraktnoj činjenici. Vrlo konkretno, geni starih sorti potrebni su nam za jačanje i poboljšavanje onih koje sada najviše upotrebljavamo i za oplemenjivanje novih sorti. Biljne gene sada najučinkovitije čuvamo na četiri razine, gen-bankama, botaničkim vrtovima te nacionalnim i regionalnim inventarima – rekao je Bettencourt, iznijevši podatke o izvanrednom genetskom bogatstvu koje se čuva u institucijama diljem svijeta. Iako na Zemlji postoji nepregledno bogatstvo biljnih vrsta koje mogu biti hranjive i ljekovite, samo oko 10 % biljaka procijenjeno je za medicinske i poljoprivredne svrhe. Nasuprot tome, 90% potrošnje kalorija dolazi od 90% poljoprivrednih vrsta, od čega su više od polovice najraširenije – pšenica, riža i kukuruz. Banke gena su ''prva linija'' čuvanja vrsta. Najveća gen-banka na svijetu je u Leipzigu gdje je deponirano 132 tisuće dokumenata o primitku, a u nizozemskom Centru za genetske resurse smješteno ih je 23 tisuće. Širom svijeta u 153 zemlje osnovano je 2178 botaničkih vrtova, a od toga je u Europi smješteno 878 vrta sa 6,13 milijuna dokumenata o primitku. Na europskoj razini organizacija Planta Europa još 1980. godine pokrenula je projekt Europski program suradnje za biljne genetske resurse kojim se pruža podrška in situ i ex situ očuvanju biljnih genetskih resursa te promiče razmjena i suradnja među institucijama europskih zemalja. Projekt s godišnjim proračunom od 400 tisuća eura sada financira 38 država, a tajništvo mu je u organizaciji Biodiversity International u Rimu.

10

Prijetnje raznolikosti svjetskog biljnog gen-fonda mogu se svesti na dvije glavne pojave koje Bettencourt naziva genetskom erozijom i genetskim zagađenjem. Prva podrazumijeva nestanak genetskog materijala poljoprivrednih i potencijalno poljoprivrednih sorti iz određenog geografskog područja. Druga je prelazak gena s prevladavajućih i GMO poljoprivrednih usjeva te egzotičnih i stranih sorti na prirodne. U oba slučaja rezultat je postupan gubitak autohtonih sorti.

Ako od voća i povrća želimo sačuvati neke hrvatske vrste, moramo ih saditi, skupljati sjeme, dio sjemena ponovno zasadti, a dio pohraniti. Tijekom nadolazećih mjeseci u povrtnjaku će uistinu biti mnogo posla. Potrebno je zasaditi povrće koje ne tolerira niske temperature, plijeviti, zalijevati, ali i ubirati prve plodove napornog rada. Potrudite se da bolesti i štetnike uništite na najblaži mogući način, dakle bez kemijskih sredstava. Ako nemate svoj komadić zemlje na kojem biste sadili, ne očajavajte. Bit će dovoljan i balkon da uzgojite poneki plod za sebe. U ovom razdoblju vaši najveći neprijatelj bit će korov, a može se pojaviti i suša. Gredice redovito održavajte čistima tako što ih plijevite od korova koje biljkama oduzima dragocjena hraniva. Uklonite li korove prije nego što procvatu, smanjit će se njihov broj iduće godine, budući da se najčešće razmnožavaju sjemenom. Ako ljeto bude sušno, najlakši način da održite što više vode dostupne biljkama jest da ih malčirate, a ako bude vlažno, umjesto problema s vodom, mogli biste imati problema s gljivičnim bolestima. Da biste spriječili pojavu bolesti, usjeve maksimalno prorijedite kako bi se mokri listovi što laše posušili. Ne zaboravite ponekad razbiti i pokoricu koja se može pojaviti uslijed čestog zalijevanja.

2. UZGOJ POVRĆA U POSUDAMA

Ako želite uzgojiti vlastito povrće, a nemate vrt, poslužiti vam može i balkon i nekoliko velikih lonaca napunjenih supstratom. Ovako možete uzgajati rajčice, paprike, luk, salatu, mrkvu i začinsko bilje. Važno je izabrati lonac prave veličine i napuniti ga supstratom te u njega zasaditi biljke. Za balkon izaberite niske kultivare. Za rajčice i paprike izaberite lonce u koje stane oko 20 litara zemlje, a za mrkvu lonce koji su duboki barem 30 cm. Tijekom ljeta biljke u loncima trebat ćete češće zalijevati zato što se mala površina lako isušuje. Najbolje je zalijevati ujutro, a ako je potrebno i navečer. Hraniva koja se nalaze u supstratu, biljka će brzo potrošiti pa će biljke trebati i češće prihranjivati. Za to je najbolje koristiti tekuća mineralna gnojiva. Biljke nikada ne prihranjujte dok je supstrat suh jer tako možete izazvati oštećenja na habitusu.

11

3. ZASADITE OSJETLJIVE KULTURE

Polovinom svibnja prestaje opasnost od kasnih mrazeva pa je konačno moguće na otvorenom zasaditi i najosjetljivije biljke. To su biljke poput rajčica, paprika, patlidžana, krastavaca, tikvica... Ako niste sami uzgojili presadnice, morat ćete ih kupiti. Za daljnji razvoj biljke veoma je važan izgled same presadnice, stoga kupujte samo one zdrave. Provjerite da na njima nema nametnika, da je stapka tik iznad korijena, zelena i dobrog izgleda. Pazite da nemaju predugačku stapku jer bi se već putem mogli slomiti ili da listovi nisu svjetlozelene do žute boje. Na tržištu ćete često naći i presadnice golog korijena. Iako će se ukorijeniti i donositi plod, bilo bi bolje da sadite presadnice s grudom supstrata. Lakše i brže će se ukorijeniti, a tako i prije donositi plodove. Biljke sadite na dobro pripremljeno tlo te ih nakon sadnje obavezno zalijte. Biljke poput krastavaca i tikvica morat ćete sami posijati, a ako ih uzgojite u lončićima, obavezno ih sadite s grudom supstrata. Isto tako krastavcima i rajčicama osigurajte potpornje, postavite mrežu za krastavce i kolčiće oko rajčica.

4. BILJKE KOJE TREBAJU POTPORANJ

U našem su vrtu često kulture koje trebaju potporanj, neke od njih su rajčica, grah, krastavac, iako se zasigurno nađe i još pokoja vrsta. Grah je toploljubiva kultura koju možete izravno sijati u vrtu kada prođe opasnost od mraza. Postoje kultivari graha različite visine, od onih niskih za koje nije potreban potporanj do onih visokih koje ga obavezno trebaju. Odlučite li se za visoke kultivare, obavezno pripremite potpornje. Kada biljke izniknu, kraj njih postavite potpornje, ako je potrebno, za početak im pomognite da se počnu penjati po njima. Rajčica je kao i grah, biljka koja treba potporanj, sadi se na otvorenom polovicom svibnja, a najlakše ju je uzgojiti iz presadnica. Bilo bi dobro da pritom nabavite presadnice s grudom supstrata, no poslužit će i presadnice gologa korijena. Osigurajte im hranjivo tlo, a ako je moguće, prije sadnje u tlo dodajte stajskoga gnoja. Dobro pripremite tlo, a nakon presađivanja zalijte kako bi se biljke lakše ukorijenile. Presadnice s grudom supstrata lakše će podnijeti šok uzrokovan presađivanjem od onih gologa korijena, pa će takve biljke i brže napredovati. Krastavcu je također za uspješan rast i razvoj potrebno dosta topline; iznikle biljke ne podnose mraz. Možete ga uzgojiti izravnom sjetvom u zemlju ili iz presadnica. Kada su u pitanju presadnice krastavca, on se nikada ne bi trebao presađivati bez grude supstrata. Ako ste se odlučili na sjetvu u lončiće i presađivanje, nikako ne sadite presadnice gologa korijena. Iako nije neuobičajeno da se krastavci uzgajaju na tlu, uzgoj uz

12

pomoć potpornja svakako će vam olakšati i pristup biljkama, ali i berbu. U početku ćete morati pomoći biljkama da nađu potporanj i da se prime za njega, no kasnije će vitice učiniti svoje.

5. ŠTO SVE MOŽE POSLUŽITI KAO POTPORANJ?

Prije svega kao potporanj može poslužiti bambusov štap ili štap nekog drugog drveta poput ljeske ili graba, a poslužit će i plastični štapovi. Sve navedene kulture možete usmjeriti ili privezati da rastu uz štap. Imate li malo volje i vremena, uzgoj krastavaca bit će znatno lakši poslužite li se mrežom. Napravite drveni okvir i na njega razvucite mrežu koju možete kupiti u svakoj trgovini s potrepštinama za vrtlarenje. Rajčicu ćete vrlo jednostavno uzgojiti ako biljke posadite u red, a iznad njih napravite armaturu kao za mrežu za krastavce, dok za gornju letvu zavežete plastično vezivo koje postavljate oko biljaka onog dana kada ih zasadite. Jedan kraj veziva zabodete u zemlju i nekoliko puta omotate oko glavne stabljike, a drugi kraj zavežete za žicu ili tanku letvu na vrhu armature. Kako biljka bude rasla, omatajte je dalje vezivom. Osim štapa, oko graha možete staviti i šator. Napravite ga tako da visoke bambusove ili neke druge kolce povežete pri vrhu. Pored svakog kolca posadite biljku.

13

II. ZANATI

1. OBUĆAR tkako je još davne 1533. godine Katarina Medici zavodljivo njišući bokovima ušetala na francuski dvor i očarala sve nazočne, uključujući i svoga supruga, francuskoga kralja Henrika II., cipele su postale simbol ženske ljepote i žudnje.

Tzv. 'stiletto' cipele (na latinskom stylus znači tanki bodež) najprije su kreirane sredinom 16. stoljeća upravo za zanosnu Katarinu Medici, a potom su se na modnu scenu vratile 1955. godine kada je Roger Vivier za Christiana Diora kreirao ušiljenu potpeticu ojačanu tankom čeličnom šipkom. Kažu da izbor obuće pokazuje čak i naše strahove, kolebanja te neistražena područja naše psihe. Volite li, primjerice, nositi japanke, stabilni ste poput kormila te odani i privrženi dobrim prijateljima. Da biste bili sretni, morate biti u dodiru s vodom. Zato su zanimanja morske biologinje, voditeljice tura promatranja kitova, lučke radnice i natjecateljske jedriličarke dobar izbor koji će vam pomoći da svoj moral i energiju održite na visini. Ako su vaš odabir natikače ravnog potplata, prodorna ste osoba. Jurcajući uokolo po tulumima, gradu ili radnom mjestu, imate sposobnost izgledati u potpunosti ženstveno i zavodljivo, čak i bez visokih peta. Vaša umjetnička žica, u kombinaciji s razboritom praktičnošću, dobro će vam doći u fotografskom studiju, tvrtki za grafički dizajn ili kompaniji za filmsku produkciju. Za ovakve žene dobar izbor partnera su glazbenici. Nosite li rado balerinke, vi ste ta koja izglađuje nesporazume među prijateljicama, ponekad čak i bez njihova znanja i uvijek s puno ljubavi. Okušajte se u zanimanjima u kojima će vaša etičnost doći do izražaja, a vaša kreativnost biti poticajna. Ljubiteljice mokasinki sve hitro privode zadovoljavajućem kraju, ne bojeći se umiješati u sve moguće situacije. Bio to poslovni dogovor ili obiteljska razmirica. Dobro se snalaze na svakom mjestu, a i partner bi im trebao biti jednako spretan. Provodite li većinu svog vremena u sandalama s visokom potpeticom, vrlo ste sigurni u svoju ženstvenost. Najvažnije je da u svom poslu budete aktivno angažirani. Treba vam netko nježan kako bi vas mazio, obožavao i divio se vašoj ženstvenosti u svim njezinim oblicima. Cipele su i danas, kao što su to bile oduvijek, i odraz socijalnog statusa. Dok jedni nose cipele s potpisom Manolo Blahnik ili Jimmy Choe, ‘obični smrtnici' o takvom luksuzu mogu samo sanjati. Cipele su osim pokazatelja statusa, postale i način izražavanja naše osobnosti, a također i modne osviještenosti. Zanimljivo je kako su u prošlosti bile najskriveniji

O

14

dio ženske garderobe, ali i dio koji je najviše otkrivao. Dovoljno se samo sjetiti Pepeljuge i njezine staklene cipelice! Žene odrasle na mitu o prekrasnoj seljanki koja postaje princeza, cipele su počele doživljavati emotivno. Cipele ženama predstavljaju sredstvo za zaboravljanje prošlosti i ulazak u budućnost. Par novih cipela neće nijednoj ženi izliječiti glavobolju ili slomljeno srce, no svakako će ublažiti simptome i otjerati tugu. Zavedena ljepotom cipele žena je kupuje, ne toliko zbog potrebe, koliko zbog uzbuđenja koje zavlada kada se noga uvuče u novu cipelu. Od socijalnog statusa, preko osobnosti, pa sve do mita o Pepeljugi, cipele će za žene uvijek ostati poseban fetiš i predmet neprestane žudnje. U Hrvatskoj tradiciji cipele su se pak radile ovisno o klimatskim uvjetima, socijalnom statusu, vrsti poslova koje je obavljala osoba koja ih je nosila. Nisu svi mogli priuštiti cipele; u bogatim obiteljima svatko je imao svoje, dok u onim siromašnim, cijela obitelj je imala jedan ili dva para koje su dijelili svi međusobno, a neke obitelji nisu imale čak niti jedan par! Tijekom povijesti mijenjali su se materijali za izradu cipela, ovisno o dostupnosti materijala i klimatskim obilježjima kraja. No, koža je ipak bila najzastupljenija; osim što je bila dostupna gotovo svuda na svijetu, koža ima i najbolje kvalitete. Majstor-obućar radio je na pripremi i obradi materijala za izradu obuće, izradi kalupa za obuću, krojio je dijelove donjišta, gornjišta, izrađivao donjište i gonjište obuće, izrađivao obuću po mjeri.

15

2. POSTUPAK IZRADE Cipela je oblikovna prema stopalu i traženom modelu. Uobičajeno je da se vrše korekcije više puta, dok se ne postigne željeni oblik i izgled. Posebnu pažnju pridajemo izradi kalupa u velikim i malim brojevima što doprinosi udobnosti.

1. Evo kako se kroji koža:

Svaki dio kroji se od najboljih dijelova kože. Vrlo je važno pažljivo krojenje gornjih dijelova, s posebnim osvrtom na smjerove istezanja kože, uvijek u smjeru istezanja. Izrada cipela je isljučivo od prirodnih materijala, tj. prave kože.

16

III. ŽIVOTINJE

1. ŽIVOTINJA TJEDNA: SVINJA

vinje su nezaštićene domaće životinje na području Euroazije, grupirane su u rod Sus, unutar porodice Suidae. Najbliži srodnici svinje su divlje svinje i vodeni konj. Opis i ponašanje

Svinje imaju njušku, malene oči i malen kovrčavi rep. Imaju izduženo tanko tijelo i kratke noge. Na svakoj nozi se nalaze četiri prsta, a najduži prst koji je na sredini koristi za hodanje. Svinje su poznati svejedi, što znači da se hrane i biljkama i životinjama. Poznate su po tome što jedu doslovno sve uključujući kukce, crve, koru drveta, lešine, izmet (također i vlastiti), smeće i druge svinje. U divljini one su krmne životinje, prvenstveno se hrane lišćem, travom, korijenjem, voćem i cvijećem. Iznimno u zatočeništvu, svinje mogu pojesti i svoju mladunčad. Tipična svinja ima veliku glavu s dugačkom njuškom koja je ojačana posebnom košću koja se naziva prednosna kost te s hrskavicom na vrhu. Njušku, kao najosjetljivije čulo, koriste za kopanje po tlu za traženje hrane. Svinje imaju 44 zuba. Očnjaci koji se također nazivaju kljove, rastu neprekidno, a oštre se trljanjem donjih i gornjih kljova. Zbog izuzetno razvijenog osjeta mirisa svinje se koriste za traženje tartufa u većini europskih zemalja. Svinje su pripitomljene i uzgojene kao stoka radi mesa (svinjetina) te radi kože. Svinjska bodljikava dlaka se koristi za izradu četki. Neke vrste svinja su pripitomljene za kućne ljubimce. Ženke svinja (krmače) ostaju skotne nakon 8-18 mjeseci starosti. Tjeraju se svakih 21 dan. Nerasti postaju spolno zreli nakon 8-10 mjeseci. Leglo sadrži od 6 do 12 mladih praščića. Svinje nemaju razvijene znojne žlijezde, pa se stoga hlade koristeći vodu ili blato tijekom vrućina. Blato koriste i za zaštitu od sunčevih opeklina te od insekata i parazita. Svinje se smatraju kao jedne od inteligentnijih životinja na svijetu u usporedbi s psima. Dokazano je da se raspoloženje svinje može odrediti prema repu. Ako je rep čvrsto namotan, svinja je sretna, a ako rep mlitavo visi, tada je svinja nesretna.

S

17

Svinje u religiji

• U drevnom Egiptu svinje su povezivane sa Setom, suparnikom boga Sunca Hoursa. Kada je Set zaratio s Egipćanima, svinjarima je bio zabranjen ulaz u hramove.

• U hinduizmu bog Višnu pretvorio se u vepra da bi spasio zemlju od demona kojeg je odvukao na dno mora.

• U drevnoj Grčkoj svinja je bila prikladna žrtva Demetri; svinja postaje njezina najdraža životinja otkad je proglašena božicom.

• Svinja je jedna od životinja koja se pojavljuje u dvanaestogodišnjem ciklusu kineskog zodijaka povezanog s kineskim kalendarom. Sljedbenici kineske astrologije povezuju svaku pojedinu životinju s ljudskim osobinama.

• Prema židovskom zakonu (košer), svinja spada među nečiste životinje te se ne smije uzgajati, a njezino se meso ne smije jesti.

• Prema islamskim propisima (Halal), zabranjeno je jesti svinjsko meso, a svinja se smatra nečistom životinjom.

• U kršćanstvu se svinja povezuje sa svetim Antunom, zaštitnikom svinjara, budući da ga je ikonografija obično prikazivala s veprom, kao simbolom sotone.

Utjecaj okoliša

Domaće svinje koje pobjegnu s farme ili se uzgajaju na otvorenom i veprovi za ulov povećavaju populaciju divljih svinja u Sjevernoj i Južnoj Americi, Australiji, na Novom Zelandu, Havajima i drugim područjima gdje svinje nisu urođena vrsta.

Slučajno ili oslobađajuće raspuštanje svinja u okoliš koji joj je nepoznat uzrokuje važnu promjenu okoline.

Hranidba svejeda, agresivno ponašanje i njihove metode hranjenja (kopanje u zemlji), sve je to povezanao i izmjenjuje ekosustav nenaviknut na svinje. Svinje će čak pojesti male životinje i gnijezda ptica koje žive na tlu tražeći hranu.

Divlje svinje su smještene na 90. mjesto od 100 po najezdi.

18

Bolesti

Svinje su utočište brojnim parazitima i bolestima koje se lako prenose na ljude.

Najčeće bolesti su trihineloza, ciroza i bruceloza. U svinjskom probavnom sustavu se često nalazi velika koncentracija parazita. Zbog prisutnosti različitih parazita i bolesti kod svinja, preporučuje se da meso svinje prije jela bude dobro pečeno ili posoljeno.

Svinje imaju jako mala pluća što izaziva bronhitis ili upalu pluća te ih vrlo lako mogu usmrtiti.

Svinje mogu biti agresivne te raditi štetu najčešće u područjima gdje se uzgajaju ili žive u divljini.

2. DOMAĆE PASMINE SVINJA

Turopoljska pasmina autohtona je hrvatska pasmina čiji razvoj počinje s turopoljskom svinjom, dok su navodi o pojedinim pasminama, koje su od XVII. do XIX. stoljeća sudjelovale u njezinu konačnom formiranju, vrlo različiti te se bez genetičke analize na molekularnoj razini ne može točno reći koje su to pasmine. Turopoljska pasmina svinja vuče podrijetlo od divlje europske svinje Sus scrofa ferus europaeus. Svrstavamo je u primitivne pasmine svinja. Nastala je na području današnjeg Turopolja, a zbog dobrih proizvodnih svojstava ova se pasmina počela širiti prema Sisku i Draganiću, kasnije i izvan Turopolja i to na dio Slovenije, Podravine i jugozapadni dio Mađarske. U uzgoju i širenju turopoljske pasmine pomogao je specifičan način hranidbe koji se zasnivao uglavnom na šumskoj ispaši i završnom tovu s kukuruzom. Danas se ova pasmina uzgaja na području grada Velika Gorica i području Lonjskog polja. Turopoljska pasmina nastala je u VI. stoljeću križanjem šiške sa slovenskom krško - poljskom pasminom svinja u Turopolju, području smještenom u međuriječju Save i Kupe istočno od Zagreba. Prvi pisani

19

trag o uzgoju svinja u Turopolju je "nalog hrvatskougarskog kralja Ljudevita upućenog Kaptolu zagrebačkom 1352. godine da istraži pljačku svinja, koju je Grgur, službenik bana, izvršio u šumi Turopoljskoj." Razvoj turopoljske svinje tekao je tijekom dugog vremenskog razdoblja. Do prekretnice u razvoju je došlo kada je Miško pl. Lederer iz Kurilovca početkom četrdesetih godina 19. stoljeća križao svoje domaće svinje s neutvrđenom pasminom svinja. Ovim postupkom dobivene su valjane svinje (moderna turopoljska-Ledererova svinja) s ustaljenim svojstvima, koja su odgovarala gospodarskim zahtjevima tadašnjih gospodara. Turopoljska pasmina svinja pripada u srednje velike pasmine svinja. Glava je srednje duga s ugnutim profilom, s jakim srednje dugim rilom te srednje dugim i poluklempavim ušima. Vrat joj je dosta kratak i slabo mišićav. Leđa su ravna, slabo mišićava. Sapi su oborene i slabo mišićave. Trbušna linija je ravna, a butovi slabo obrasli mišićjem. Noge su relativno kratke i tankih kostiju. Tijelo je pokriveno gustom kovrčavom čekinjom, bijelo - žute boje, s tamnim pjegama veličine dlana. Koža je nepigmentirana, a rilo ružičaste boje. Krmače imaju 10 - 12 sisa. Ova pasmina svinja savršeno se uklopila u tadašnji ekosustav Turopolja koristeći proizvode hrastovih šuma kao bitni element hranidbe. Bjelančevinastu komponentu hrane svinje su nalazile u šumskoj ispaši, a u tlu gliste i ličinke. Tov svinja se provodio kod kuće ili u šumi hraneći ih određenim količinama kukuruza ovisno o urodu žira i raspoloživoj količini vode.

Krmače ove pasmine oprase prosječno po leglu od 7 do 8 prasadi, prosječne težine od 1,27 do 1,52 kg. Prasad su kod odbića (dva mjeseca) teška od 10,0 do 15,0 kg. Tovna sposobnost je zadovoljavajuća i s dvije godine starosti svinje postižu tjelesnu masu 200 do 220 kg. Za kg prirasta u kasnom tovu troše 5 do 6 kg kukuruza. Tovljenici su u tovu od 20 do 100 kg ostvarivali prirast do 550 grama dnevno. Meso je sočno i ružičaste boje, stoga je cijenjeno na tržištu. Iako je program očuvanja ove pasmine počeo prije više godina, danas se u Hrvatskoj uzgaja vrlo mali broj svinja ove pasmine. Sa 31. 12. 2001. pod kontrolom proizvodnosti bilo je 45 krmača i 5 nerasta. Prema broju svinja ova pasmina spada i danas u skupinu "kritična" za opstanak. Danas turopoljska svinja i pasmina kao masna i tip koji se drži na otvorenom nema gospodarsku važnost u svinjogojstvu Hrvatske. Razlog tome je zaustavljanje procesa uzgoja i selekcije koji su počeli na modernizaciji ove pasmine nakon Drugog svjetskog rata (ukidanje zemljišnih i šumskih zajednica i uvođenje zemljišnog maksimuma), te

20

prestanak industrijalizacije u svinjogojstvu. Tako se ova pasmina nalazi u statusu nestanka, ali i obnove, jer je Hrvatska nakon potpisivanja Konvencije o biološkoj raznolikosti 1997. godine preuzela obvezu zaštititi biološke resurse pa tako i turopoljsku pasminu svinja. Važnost obnove turopoljske pasmine za Hrvatsku pa i širu svjetsku zajednicu je zbog njezina genetičkog podrijetla, očuvanja stare hrvatske tehnologije u otvorenom sustavu držanja te očuvanja okoliša u kojem je postala i do danas, iako u malom broju opstala. Obnova i očuvanje zahtijeva postavljanje i provedbu dugotrajnih i temeljitih multidisciplinarnih istraživanja.

21

IV. VRT

1. KUKURUZ OPIS I PODRIJETLO

krob je sastojak koji je najviše zastupljen u zrnu kukuruza (73%) i predstavlja važan izvor energije.

Kukuruz je podrijetlom iz Sjeverne Amerike, čiji fosilni nalazi sežu u prošlost čak 4500-1000 godina prije Krista. U to su ga vrijeme uzgajali Indijanci duž rijeke Rio Grande. Poslije se uzgaja u Maja i Asteka, a njegova sadnja i uporaba šire se do srednje i južne Amerike. Kolumbo je kukuruz prenio u Europu 1493. godine, a njegov se uzgoj poslije proširio na Bliski istok, Aziju i cijeli svijet. U uzgoju žitarica kukuruz, u svjetskim razmjerima, zauzima drugo mjesto - iza riže, a ispred pšenice. Stabljika kukuruza može biti visoka 2-3 metra sa širokim, dugim listovima u podnožju stabljike do manjih i kraćih listova na vrhu. Ispod listova, uz stabljiku, razvijaju se plodovi, klipovi dužine 15-20 cm s kukuruznim zrnima (200-400 na jednom klipu), skrivenima u više ovojnih listova s nitima (svilom) na vrhu koji sazrijevanjem ploda prelaze iz zelene u žutu ili crvenu boju. ENERGETSKA I NUTRITIVNA VRIJEDNOST Prema piramidi pravilne prehrane, preporučuje se uzimati 6-11 obroka žitarica na dan. Kao jedinica obroka uzima se jedna šalica, što iznosi 166 g. Energetska vrijednost po jedinici obroka iznosi 606 kcal. Žitarice su važan izvor škroba, vitamina B-kompleksa, E vitamina, kao i proteina manje biološke vrijednosti. Osim toga, s prehrambenog gledišta, žitarice su prijeko potrebne kao izvor energije, a sadrže i vlaknaste strukture koje predstavljaju nužan materijal za apsorpciju nepoželjnih kemijskih tvari i dezintoksikaciju. Škrob je sastojak koji je najviše zastupljen u zrnu kukuruza (73%) i predstavlja važan izvor energije. Ostali ugljikohidrati su jednostavni šećeri: glukoza, saharoza i fruktoza u količini 1-3 posto. Bjelančevine su prisutne u iznosu 8-11 posto. Imaju nisku biološku vrijednost zbog nedostatka esencijalnih aminokiselina: lizina i triptofana. Kombinacijom kukuruza s ostalim namirnicama bogatima visokovrijednim bjelančevinama dobivaju se proizvodi visoke

Š

22

prehrambene vrijednosti i prihvatljivosti, kao što su zaslađeno kukuruz-soja mlijeko i kukuruz – soja kruh. Kako bi u bjelančevinama bile idealno zastupljene aminokiseline, preporučuje se uzimanje kukuruza zajedno s mahunarkama. Nutritivna vrijednost kukuruza može se povećati ili smanjiti, ovisno o načinu pripreme. Klijanje i fermentacija kukuruza u zrnu povoljno djeluju na nutritivni sastav jer povećavaju sadržaj vitamina B-kompleksa i postotak lizina i triptofana, dok se ukupne bjelančevine smanjuju. Postupkom mljevenja smanjuje se udio bjelančevina, masti i vlakana. Uporaba kukuruza zajedno s klicom oplemenjuje sastav bjelančevina. Prehrambena vlakna su složeni ugljikohidrati koji se uglavnom nalaze u ovojnici. Kukuruzne posije sastavljene su od 75 posto hemiceluloze, 25 posto celuloze i 0,1 posto lignina. Sadržaj prehrambenih vlakana u oljuštenom zrnu izrazito je manji od njihova sadržaja u punom zrnu kukuruza. Od minerala najviše ima fosfora, zatim kalija i magnezija. Kao i većina žitarica, kukuruz ima nizak sadržaj kalcija i minerala u tragovima. Od vitamina topljivih u mastima zrno kukuruza sadrži provitamin A i vitamin E. Sadržaj provitamina A kreće se između 152 i 258 μg na 100 g, ovisno o sorti. Najviše je zastupljen u žutom kukuruzu. Ima ga u tvrdom endospermu te malih količina u klici, dok se vitamin E nalazi uglavnom u klici. Vitamini topljivi u vodi nalaze se uglavnom u aleuronskom sloju zrna kukuruza, a manje količine u klici i endospermu. Tijekom prerade gube se znatne količine vitamina. Novija istraživanja pokazuju da kukuruz konzerviranjem ne gubi na svojoj vrijednosti, upravo suprotno. Postupak zagrijavanja pri konzerviranju slatkog kukuruza povećava ukupnu antioksidativnu aktivnost i razinu fenola. Zagrijavanje u trajanju od 25 minuta na temperaturi od 115°C povećava sadržaj ukupnih fenola za 32%. LJEKOVITOST Sušena kukuruzna svila upotrebljava se kao diuretik. Koristi se kod bolesti mokraćnih putova, srčanih bolesti s pojavama edema, gihta i reumatizma. Ako nije u potpunosti osušena, smanjuje izlučivanje mokraće, a pospješuje i čišćenje organizma.

23

KUPNJA I ČUVANJE Ljuske klipa zrelog svježeg kukuruza su svjetlozelene boje, a niti lagano obojene i čvrste. Zrna kukuruza su žute boje, mesnata i mliječna na dodir. Ako ih ne upotrijebite odmah nakon branja, čuvajte ih u hladnjaku u ljusci 2-3 dana. Svježi kukuruz možete i zamrznuti tako da klipove kukuruza stavite u kipuću vodu i kuhate oko 2 minute, a zatim ih uronite u vodu s ledom. Cijedite ih tako da klipove postavite okomito s vrhom okrenutim prema dolje. Oštrim nožem skinite zrna kukuruza, zatim ih stavite u plastične vrećice i zamrznite. U prodaji možete naći i kuhani kukuruz u slanom naljevu i ukiseljene male kukuruzne klipiće koji će biti izvrsna dekoracija jelu. PRIPREMA JELA S KUKURUZOM Svježi kukuruz koji se bere u kolovozu najbolje je odmah skuhati jer stajanjem se u njemu smanjuje količina šećera. Svježim klipovima uklonite ljuske i niti, pa ih kuhajte u slanoj, kipućoj vodi oko sat vremena. Možete ih ispeći u pećnici tako da klipovima kukuruza uklonite ljuske, zrna premažete maslacem i ponovno obložite ljuskama. Prekrijte ih lagano aluminijskom folijom i pecite u pećnici 10-ak minuta na 220°C. Kukuruz možete peći i na roštilju, s tim da ih po želji zajedno s ljuskama možete močiti nekoliko sati u vodi kako bi navlaženi klip kukuruza pri pečenju ispuštao dovoljno vlage. Zrna kukuruza se osobito koriste u jelima od miješanog povrća, složencima, a osobitost su američke i meksičke kuhinje. Pečeni kukuruz sa salatom od rajčica s maslinovim uljem i bosiljkom u kombinaciji s pečenom piletinom, hamburgerom, hrenovkom ili odreskom specijalitet je američke kuhinje. U Europi se, pa tako i kod nas, kukuruzna zrna upotrebljavaju za pripremu raznih maneštri te u kombinaciji s raznim povrćem u salatama i varivima. No, više su u uporabi proizvodi od kukuruza u obliku kukuruzne krupice i kukuruznog brašna, dok ljubitelji zdravog obroka konzumiraju i kukuruzne pahuljice. Kukuruzna krupica najčešće se upotrebljava u pripremi palente ili žganaca, koja se poslužuje samostalno ili kao prilog uz mesna i riblja jela te jela od povrća.

24

Kukuruzno brašno upotrebljava se najčešće za pripremu kruha u kombinaciji s drugim brašnima, a finiji kukuruzni škrob za ugušćivanje finih slanih i slatkih umaka te kod pripreme slastica. Kokice, omiljena dječja grickalica, dobivaju se od kukuruza kokičara, pečenjem na dobro zagrijanom ulju. RAST I RAZVOJ KUKURUZA U svakoj fazi kukuruz ima određene zahtjeve prema uvjetima vanjske sredine kao što su toplina, vlaga, svjetlost, mineralna ishrana, kvaliteta tla i drugo. Svaka biljka kukuruza naslijedila je određenu visinu, boju oklaska, tip zrna, potencijal prinosa, no uvjeti u kojima kukuruz raste i razvija se u velikoj mjeri mogu utjecati na ono što je naslijeđeno. Tako primjerice isti hibrid kukuruza jedne godine će biti viši, a druge niži ili jedne godine će dati viši prinos nego druge i tako dalje. Kao i svaki drugi organizam i biljka kukuruza tijekom svog životnog ciklusa prolazi razne faze rasta i razvoja. Postoje razne podjele životnog ciklusa kukuruza. Npr. obično se životni ciklus dijeli na osnovu vidljivih, već formiranih organa. No pojedini organi formiraju se mnogo prije nego postanu vidljivi pa ćemo ovdje probati opisati životni ciklus sagledavajući vidljive organe, ali i dati objašnjenje što se događa s kukuruzom u pojedinom trenutku, a da to golim okom nije vidljivo. RAZDOBLJE OD SJETVE DO NICANJA Klijanje i nicanje Minimalna temperatura za početak klijanja kreće se od 8-12 oC ovisno o hibridu. Uz pretpostavku da u tlu ima dovoljno vlage i da vladaju optimalne temperature, kukuruz će niknuti za 5-7 dana. Nedostatak vlage i niske temperature mogu znatno produljiti ovu fazu. Nicanje počinje pojavom vrha prvog klicinog lista na površini tla. Za odvijanje ove faze dovoljne su rezervne tvari sjemena. Dodavanje prevelike količine gnojiva preblizu biljci početnom gnojidbom može izazvati oštećenja mladih biljčica. Faze razvoja kukuruza od nicanja do cvatnje utvrđuju se brojanjem listova. Ovdje je to učinjeno na način da je faza dobila ime prema broju svih listova koji su odmotani, tj. kod kojih se vidi prelazak rukavca u plojku.

25

RAZDOBLJE OD NICANJA DO CVATNJE Faza 2 lista Opaža se otprilike jedan tjedan po nicanju. Vidljivo je 4-5 listova, ali samo prva dva su potpuno odmotana. Korijenov sustav je relativno mali, a tlo hladno pa visoka koncentracija hranjivih tvari koja se dodaje stimulira rani porast. Već u ovoj fazi začeta su koljenca i međukoljenca stabljike, a pri kraju faze začeci klipova na točci rasta. Stoga, u ovoj fazi dobra početna gnojidba je jako važna. U fazi 6 listova (vidljivo je 8-9 listova) počinju se izduživati internodiji stabljike i konus rasta dolazi na površinu tla. U to vrijeme nodijalno pravo korijenje čini glavni dio korijenova sustava i već je dobro razvijeno. Biljka počinje usvajati veće količine hranjivih tvari pa je primjena gnojiva (prihrana) u ovoj fazi vrlo korisna. Nakon faze 8. lista (vidljiv 11. list) nastupa razdoblje brzog formiranja listova i izduživanja stabljike. Ovo je jedna od kritičnih faza za rast kukuruza jer nedostatak hranjivih tvari u ovoj fazi može znatno ograničiti rast listova i smanjiti ukupnu lisnu površinu te na kraju i prinos. Od ove faze kada je kukuruz visine oko 50 cm pa do cvatnje je tzv. razdoblje brzog vegetativnog porasta. Sada dolazi do izražaja jesensko duboko zaoravanje gnojiva jer se površinski primjenjena gnojiva mogu nalaziti u suhom tlu (posebice u suhim godinama) i biti nepristupačna biljci kukuruza. Faza 10 listova (vidljiv 14. list) Postrani začeci klipova se razvijaju na 6-8 nadzemnih nodija. Primanje dušika, fosfora i kalija je ubrzano. Nedostatak vode i hranjivih tvari nakon ove faze znatno utječu na rast i razvoj klipova. Faza 12 - 16 odmotanih listova U tom razdoblju potpuno se izgradi i izduži stabljika te se formira cijela lisna površina. Na kraju faze 12-16 pojavljuje se metlica iz rukavca gornjeg lista. Počinje brzi porast gornjeg klipa, a svila ubrzano raste i izdužuje se. Vrlo visoke temperature, nedostatak vode i hranjivih tvari ne samo da negativno utječu na porast kukuruza, nego uvjetuju formiranje manjeg klipa, manjeg broja plodnica na klipovima, a to kasnije znači i manjeg broja zrna tj. manjeg prinosa.

26

RAZDOBLJE OD CVATNJE DO ZRIOBE Cvatnja kukuruza Kukuruz ima tzv. otvorenu cvatnju te nepovoljni vremenski uvjeti (vrlo toplo i suho vrijeme uz nisku relativnu vlagu zraka) mogu uzrokovati slabiju oplodnju i slabiju ozrnjenost klipova. Opskrba tla vodom u fazi metličanja, prašenja polena te svilanja i oplodnje je od odlučujućeg značaja za prinos kukuruza. Ako u ovom razdoblju vlada suša, ovisno o dužini suše i količini nedostatka vode, prinos može biti smanjen čak i do 50%. Nakon oplodnje počinje razvoj zrna i otprilike 12-15 dana nakon oplodnje ona se nalaze u fazi vodenastih zrna. Tada počinje intenzivno odlaganje škroba u endospermu zrna. Faza mliječne zrelosti ili faza tijesta slijedi oko 25 dana nakon svilanja. U tom trenutku u zrnu su formirani svi začeci embrija, a u zrnu se intenzivno nakupljaju rezervne tvari. 50-60 dana nakon oplodnje završava se nakupljanje suhe tvari u zrnu i nastupa faza fiziološke zrelosti, a karakterizira se pojavom tzv. crnog sloja na dnu zrna. Sadržaj vlage u zrnu u tom trenutku je oko 35% i od ove faze počinje otpuštanje vode iz zrna. Brzina gubitka vode iz zrna ovisi o zatvorenosti komušine pojedinog hibrida, tipu zrna te o vremenskim uvjetima. U našim klimatskim uvjetima u prosjeku iznosi od 0,2-0,4% na dan. PROIZVODNJA KUKURUZA

Poljoprivredna proizvodnja vrlo je složen proces koji zahtijeva planiranje i donošenje odluka koje utječu na uspjeh proizvodnje. Donošenje pravodobnih i ispravnih odluka usko je vezano s posjedovanjem odgovarajućih znanja i vještina, pravodobnih informacija, pravilnim uočavanjem i sagledavanjem mogućih problema i iznalaženjem odgovarajućih pravovremenih rješenja.

Planiranje proizvodnje kukuruza

-Proizvodnja radi suhog zrna, klipa ili cijele biljke (silaža) -Analiza tla i klimatskih uvjeta -Plodosmjena ili uzgoj u monokulturi -Osnovna obrada tla -Dopunska obrada tla -Gnojidba prije jesenskog oranja

27

-Gnojidba u predsjetvenoj pripremi -Prihrana s kultivacijom -Optimalni rok za sjetvu -Dubina sjetve -Razmak između redova -Izbor hibrida -Zaštita od bolesti truleža stabljike i korijena, truleži klipa i sive pjegavosti lista -Zaštita od korova specificirana po namjeni, preparatima, fazi primjene i dozama -Zaštita od štetnika kukuruznog moljca i žičnjaka -Prag odluke zaštite od žičnjaka -Vrijeme berbe u odnosu o načinu korištenja kukuruza za suho zrno, vlažno zrno i klip, silažu -Kalkulacija prinosa kukuruza

ŠTETOČINE NA KUKURUZU

KUKURUZNI MOLJAC

Prolazeći poljima ove godine, kao i svake prethodne, možemo primijetiti nezaorana polja kukuruza. Unatoč stalnim upozorenjima, neki naši poljoprivrednici se oglušuju na stalna upozorenja da polje kukuruza treba zaorati najkasnije do 15. svibnja kako bi se spriječilo izlijetanje prve generacije kukuruznog moljca, štetnika koji je svake godine prisutan na svim područjima uzgoja kukuruza. Prema podacima iz literature, smatra se da ovaj štetnik čini štete prosječno 7 %, što financijski na ukupne površine kukuruza u našoj zemlji nije malo. Ovisno o godinama, prema istraživanjima naših stručnjaka, štete mogu biti i preko 50 %. Intenzitet napada ovog štetnika može se utvrditi uzimajući u obzir više čimbenika: ukupno napadnuti broj biljaka, broj gusjenica i hodnika po biljci, udio zaraženih biljaka i sl. Štetnik prezimljava u obliku zakukuljene gusjenice u stabljikama kukuruza ostavljenog u polju. Dobro podnose niske temperature tako da prezimi velik broj ovih štetnika. Leptiri počinju izlijetati sredinom svibnja, no ako su proljeća toplija, njihova pojava moguća je i ranije. Let leptira traje dvadesetak i više dana. Kod kukuruznog moljca po izgledu se jasno razlikuju leptiri mužjaci od ženki. Ženke su veće i zdepastijeg tijela sa svjetložutim do svjetlosmeđim krilima, dok je mužjak manji i tamnijih krila. Obično prvo izlijeću mužjaci, a nakon njih ženke.

Smatra se da kukuruzni moljci mogu preletjeti i dvadesetak kilometara udaljenosti. Nakon kopulacije ženke odlažu jaja najčešće na donju stranu

28

lista i to u skupinama od 100 - 900. Gusjenice se razviju iz jajeta za 3 - 14 dana što ovisi o vremenskim uvjetima.

Kukuljica u nezaoranom kukuruzištu

Mlade se gusjenice hrane mladim još nerazvijenim listom ili se uvlače u pazušce listova. Kada se razmota takav napadnuti list, vide se rupice u nizu. Osim toga, gusjenice čine štetu na metlicama, stapkama klipa koji se lomi, ubušuju se u stabljiku gdje nastavljaju s ishranom. Takve biljke sklonije su slamanju. Dio gusjenica ostaje u stabljici i tu prezimljava, a ostale daju drugu generaciju kukuruznog moljca. Gusjenice druge generacije prave štete na klipovima hraneći se zrnom i buše stabljike kukuruza koje se lome i padaju na tlo, tako da su one štetnije od prve generacije.

Štete na listovima

Osim na kukuruzu, ovaj štetnik čini velike štete proizvođačima paprike, rajčice, jabuka, krizantema i dr.

29

2. ČEŠNJAK

Još je u starom Rimu Plinije Stariji tvrdio: "Nema bolesti koja se pred češnjakom neće povući."

Češnjak (lat. Allium sativum L., porodica Liliaceae; u nekim krajevima poznat i pod nazivom bijeli luk) je tisućljećima poznat kao univerzalni začin, ali i jedan od najčešće rabljenih prirodnih lijekova. Uzgaja se u

kulturi već više od 4000 godina. Pradomovina mu je srednja Azija, a bio je poznat Indijcima, Grcima i starim Rimljanima.

To je višegodišnja biljka visine 35-90 cm. Stabljika je uspravna, a u donjoj polovici nosi dugačke, linearne listove.

Na vrhu stabljike razvija se okruglast cvat, sastavljen od malog broja cvjetova i 20 do 35 rasplodnih pupova. Cvjetovi se nalaze na dugoj drški i imaju crvenkasto-bijeli perigon. Lukovica je jajastog ili spljoštenog oblika, sastavljena od 10 do 20 malih lučica-češnjeva, koji su obavijeni čvrstom bijelom ili zelenkastom ljuskom, a češanj svaki posebno bjelkastom, crvenkastom ili ljubičastom opnom. U svakom je češnju po jedan vegetativni pup, iz kojeg se u sljedećoj godini razvija nova biljka. Češnjak sadrži više od 200 biološki aktivnih tvari, s tim da su ljekovite i začinske tvari većinom u lukovici. Od ljekovitih tvari prisutna su eterična ulja, vitamini (A, B1, B2 i C), minerali (kalij, željezo, sumpor, jod, kalcij, fofor, selen), aminokiseline, enzimi, polioze poput inulina, adenozin i alicin. Sve su supstancije u lukovici u koncentriranom obliku, a ljekovite su već u maloj koncentraciji.

TISUĆLJETNA LJEKOVITOST KOJA NE BLIJEDI

Ljekovitost češnjaka, tj. njegov snažan i djelotvoran učinak na ljudsko zdravlje, poznata je od davnina. Još u Vedama, indijskim svetim knjigama, o češnjaku se govorilo kao o "svetoj božanskoj biljci i lijeku". U starom Egiptu faraoni su ga uvrštavali na popis tvari koje će im trebati na drugom svijetu, a darovao se i kao izrazit znak pažnje. U antičkoj Grčkoj najviše se propisivao kod plućnih bolesti, ali je zbog neugodna mirisa nakon njegova konzumiranja posjet hramovima bogova bio strogo zabranjen. Kasnije, u starom Rimu, Plinije Stariji tvrdio je da "nema bolesti koja se pred češnjakom neće povući."

30

Blagotvoran antiseptički i antibiotski učinak češnjaka davno je uočen, pa su se različiti pripravci od češnjaka stoljećima koristili za ispiranje gnojnih rana i čireva; njime su se odstranjivali crijevni nametnici; češnjak se rabio za liječenje kolere, kuge, tifusa, dizenterije, upale pluća, bronhitisa i tuberkuloze, kao i za liječenje kašlja i glavobolje.

U našoj tradicionalnoj medicini predstavljao je univerzalni lijek u koji se imalo neupitno povjerenje. Osim što se koristio za sprječavanje, ublažavanje i liječenje različitih tegoba, češnjak je služio i u borbi protiv starenja, protiv kukaca i vampira, ali i ljubavnih problema, tj. njime se liječila impotencija. I danas u nekim seoskim kućanstvima možemo naći vijence češnjaka koji se koriste kao zaštitno sredstvo protiv zlih duhova i ostalih zlih nevidljivih sila.

Kao najpopularnija ljekovita biljka tradicionalne medicine, češnjak je u drugoj polovici prošlog stoljeća postao objektom brojnih znanstvenih istraživanja, rezultati kojih su u velikoj mjeri potvrdili njegovu svestranu ljekovitost. Primjerice:

• adenozin iz češnjaka sprječava stvaranje krvnih ugrušaka • organske komponente iz češnjaka koje sadržavaju sumpor

smanjuju razinu kolesterola i djeluju preventivno na razvoj malignih bolesti (u posljednim brojevima stručnih časopisa Journal of National Cancer Institute i Cacinogenesis objavljeni su rezultati znanstvenih istraživanja kojima se nedvojbeno potvrđuju antikancerogena svojstva češnjaka)

• aminokiseline iz češnjaka utječu na sniženje razine štetnog kolesterola (LDL) u plazmi, odnosno na povišenje koncentracije zaštitnog kolesterola (HDL) - češnjak snižava razinu kolesterola i triglicerida, čak i pri konzumaciji hrane s visokim udjelom masti

• potvrđen je njegov vazodilatatorni učinak (učinak na širenje krvnih žila), pogotovo na perifernim krvnim žilama, odnosno suženim krvnim žilama glave, oka i nogu - moguća korist u tretiranju nekih vrsta glavobolje i bolnih grčeva u potkoljenicama koji se kod nekih starijih ljudi javljaju čak i nakon kraćih šetnji

• dovodi do snižavanja krvnog tlaka za pet do deset posto • normalizira ubrzan rad srca, poboljšava rad srčanih krvnih žila i

opskrbu srčanog mišića krvlju, što dovodi do poboljšanja srčane funkcije i smanjenja sklonosti trombozi

• djeluje na održavanje elastičnosti krvnih žila i smanjenje viskoziteta krvi

• pospješuje probavu i rad želuca te potiče rad jetre, bubrega i prostate

31

• za od davnine poznat antimikrobni učinak znanstveno je potvrđeno da potječe od alicina te da je vrlo učinkovit kod infekcije stafilokokima, E. colli, proteusom i pseudomonasom

• pomaže u liječenju raznih plućnih oboljenja, a izrazito je djelotvoran u liječenju gripe i bronhitisa

• dokazan je i antiparazitski učinak - u narodu se češnjak odavno koristi za izbacivanje dječjih glista - Enterobius vermicularis

• dokazano je i djelovanje na herpes viruse i kvasne gljive (Candida albicans).

Češnjak ima fascinantne zdravstvene osobine i gotovo nevjerojatne anti-aging sastojke. Stotinama, pa i tisućama godina češnjak se smatra vrlo vrijednim sastojkom svake tradicionalne biljne ljekarne jer štiti organizam od mikroba.

- Češnjak ima protuupalne, antibakterijske i antivirusne agente. Sprečava odumiranje stanica, jača krv i sprečava infekcije. Češnjak je antioksidant te pomaže organizmu u borbi protiv slobodnih radikala.

- Kako starimo, imunitet tijela opada te su stariji ljudi skloni infekcijama i češće se razbolijevaju, a tu uskače češnjak sa svojim djelovanjem.

- Češnjak je nabolje jesti svjež. Jedan režanj češnjaka, ujutro na prazan želudac, odličan je način da počnete dan i iskoristite maksimalne prednosti češnjaka. Možete ga, naravno, jesti i pripremljenog u raznim jelima.

Uz sve ove znanstveno potvrđene ljekovite učinke, slobodno se može reći kako je češnjak jedna od najvažnijih ljekovitih biljaka. Ali valja znati kako je potreban oprez kod istodobne primjene češnjaka i preparata na bazi ginkga ili visokih doza E vitamina, jer se tako mogu prouzročiti problemi zbog pojačana krvarenja. Isto tako, u slučaju istodobnog korištenja preparata na bazi heparina, aspirina ili Trentala treba se obvezno posavjetovati s liječnikom.

32

3. RADOVI U VRTU

1. CVIJEĆE

OREŽITE GRMLJE I DRVEĆE Sada kada je većina drveća i grmlja propupala, lako ćete primijetiti suhe grane. Uklonite suhe grane i zelene izboje na šarenolisnim grmovima jer bi nakon nekog vremena oni mogli prevladati. Primijetite li da su neke grane bolesne, uklonite ih do mjesta gdje završava zdravi dio biljke.

PRESADITE LUKOVICE Forsirane lukovice, one koje su cvale u teglama u zatvorenom prostoru, nije moguće ponovno forsirati. Imate li mogućnost, posadite ih u vrt, no imajte na umu da će punom snagom cvasti tek za dvije godine.

PODSJETNIK - BRIGA O RUŽAMA

Orezivanje ruža Kako, kada i koliko orezati ružu najčešća je tema diskusija. No obrezivanje u prvom redu ovisi o ružinu uzgojnom obliku. Obrezujemo ih čim se temperature zraka ustale, dakle od ožujka, a u nekim krajevima već i u veljači. Najpovoljniji je trenutak za to kada krenu prvi izboji, kako bismo bili sigurni da nećemo odrezati izboje za koje smo mislili da su smrzli. Nakon rezidbe slijedi obvezna obrada tla oko ruža te njihova prihrana organskim i mineralnim gnojivima. Orezivanje ruža se može suziti na tri najčešće korištena načina: Orezivanje suvremenih ruža (može se koristiti za velikocvjetne ruže, čajevke, floribunde, ruže patio i minijaturne ruže). Najprije odstranite sve odumrle grane što bliže zemlji. Odstranite sve stabljike koje rastu prema sredini grma kako biste osigurali više zraka. Prikratite sve pretanke izdanke do zemlje jer oni nikada neće dobro cvasti. Odstranite sve stare i debele stabljike i odumrle čvorove te koristite velike škare s dugim ručkama, ako je potrebno. Prikratite preostale zdrave izdanke na visinu od 20-30 cm, budući da cvjetove formiraju na mladim izdancima. Orezivanje grmolikih ruža (može se koristiti za engleske, starinske, divlje i parkovne ruže) Najprije odstranite sve odumrle grane, tanke zamršene izboje, tanke vretenaste izboje te ostavite tri do sedam stabljika. Odrežite postrane izboje tako da svaki na sebi ima po dva spavajuća pupa. Prikratite izboje na 40 do 60 cm visine, odnosno prikratite ih na jednu trećinu.

33

Orezivanje ruža penjačica Ove ruže se obrezuju suzdržano i to tako da ostavite okomite izboje koliko je god moguće netaknute, a izboje sa strane skratite na tri spavajuća pupa. Njegujte svake godine brzorastuće izboje koji niknu jer stari glavni izboji kada odrvene, proizvode manje cvjetova. Ako predugo čekate s odstranjivanjem starih izboja, oni će odrvenjeti i neće moći više proizvoditi nove izboje. Zapamtite da najljepše cvatu izboji stari 2 godine. Smatra se kako ruže cvatu čak oko 200 dana u godini.

Za dobar rast i što bolju cvatnju, ružama je potrebno što sunčanije mjesto te, naravno, plodna i vlažna, dobro drenirana zemlja. Provjerite pH vrijednost zemlje gdje sadite ruže, idealno je između 6.5 i 7.0. Sadite ih u vrijeme kada je zemlja topla.

Možete ih saditi pojedinačno, ali i u skupinama. Bitno je da vodite računa o udaljenosti: manje ruže sadite u razmacima od 30 cm, stablašice sadite u razmacima od 90 cm, grmolike ruže od 45 do 120 cm, a ružama penjačicama je potrebno puno više prostora stoga njih sadite na razmacima od 1,3 do 3 m. Razmaci ovise o sorti, dok rupa iskopana za sadnju neke ruže, neovisno o sorti, ne smije biti dublja od 30 cm.

Kada orezujete ruže, one koje slabo rastu, orežite jako, dok one koje dobro rastu, orežite samo malo. Ako ih previše odrežete, smanjit ćete im cvatnju.

Ocvale cvjetove redovito uklanjajte jer će vaša ruža zadržati više snage te će uspješnije stvarati nove pupoljke.

Tijekom proljeća i jeseni zalijevajte vaše ruže ujutro, a tijekom ljeta kada sunce oslabi, predvečer. Ruže uvijek zalijevajte vodom koja nije previše hladna, čak je i bolje mlakom vodom budući da vole toplinu.

34

2. DRUGO CVIJEĆE U FARMERSKOM CVJETNJAKU

Dalija (dahlia) Dalija pripada obitelji glavočika (Asteraceae) i cvate cvjetovima od nježnoružičaste, žućkaste ili boje sljeza, do vatrenocrvene, jarkožute, ljubičaste i zagasito purpurne. Cvjetovi mogu biti jednobojni, dvobojni ili višebojno prošarani, izmrljani, istočkani ili nijansirani u raznim kombinacijama boja. Dalija je vrlo osjetljiva na mraz i sadi se koncem travnja do početka svibnja tako da je korijenov vrat pokriven sa 10 cm zemlje. Dalije vole sunčani položaj, no ne podnose sušu te vole pjeskovito, dobro drenirano tlo. Prihranjivanje se provodi od lipnja do rujna s gnojivima s većim sadržajem fosfora i kalija

Kala (zantedeschia) Kala spada u porodicu kozlaca (Araceae). Cvjetovi su joj bijeli, žuti, ružičasti ili boje marelice. To je biljka koja raste iz lukovica i gomolji se sade do rane jeseni (bijele kale) ili tijekom proljeća (kale u boji). U vrtovima se sadi u našim mediteranskim krajevima, dok se u kontinentu uglavnom uzgaja kao lončanica ili se iskopava iz vrta i prenosi u kuću prije pojave mraza. Treba polusunčano tlo te propusnu i vlažnu do mokru zemlju. Vrlo često se ova biljka koristi i za rezano cvijeće.

Ljiljan (lilium) Ljiljan je lukovičasta biljka koju možete zasaditi u vrtu, ali i u lončanicama. Ljiljani su podijeljeni u devet skupina na temelju podrijetla, srodstva i cvjetova. Ljiljani trebaju dobro drenirano tlo, dosta vlage i ne pretjerano jako sunčano mjesto.

35

Plava presličica (muscari) Plava presličica, preslica spada u porodicu ljiljana - liliaceae. Zahtijeva sunčano do polusjenovito tlo i propusnu i vlažnu zemlju u vašem vrtu u proljeće, dok ljeti zemlja u kojoj su preslice može i presušiti. Cvjetovi ove trajnice mogu biti plave, grimizne i bijele boje.

Stepska svijeća (eremurus bungei) Stepska svijeća je lukovičasta biljka koja u vrtovima cvate tijekom lipnja i srpnja na vrlo suhom i sunčanom mjestu u vrtu. Gomolji se sade vrlo plitko, a biljka može narasti i do 1.5 metra visine. Listovi im nisu atraktivni te ih u vrtovima smjestite između trajnica srednje visine.

Šafrani (crocus) Šafrani su višegodišnje lukovice koje postoje u nekih 80 vrsta. Imaju tanke trakaste listove i cvatu bijelim, plavim, blijedoljubičastim, žutim ili ljubičastim cvjetovima u rano proljeće. Zasadite ih u jesen u pjeskovitu vrtnu zemlju. Možete ih saditi i kao kućnu lončanicu, a najljpše izgledaju posađeni u skupine od barem desetak lukovica. Tritoma (kniphofia) Tritoma spada u porodicu ljiljana jer raste iz lukovica koje se sade u proljeće. Dobro podnosi vrućinu i suhe uvjete. Zemlja u vrtu gdje sadite tritome mora biti dobro propusna.

36

Tulipani (tulipa) Ovaj rod vrtnog cvijeća podijeljen je u 15 skupina na temelju oblika cvjetova, no jednostavnije je podijeliti tulipane obzirom na razdoblje cvatnje i uporabu u vašem vrtu. Postoje tulipani rane cvatnje, sredine sezone, kasne cvatnje te patuljaste vrste tulipana i hibridi. Tulipani dobro uspijevaju u vrtovima na dobro propusnom i humusom bogatom tlu. DOHRANA CVIJEĆA U današnja vremena povoljno je, no i preporučljivo za vaše, ali i za zdravlje vaših biljaka koristiti prirodna ili biosredstva za zaštitu i dohranjivanje biljaka. I kućni budžet će troškove "pripremi sam" ekoloških sredstva za zaštitu i dohranu biljaka vrlo lako podnijeti.

Kopriva (Urtica dioica) 1 kg svježih kopriva potopiti u 10 l vode i ostaviti 24 sata. Procijeđenom tekućinom prskati biljke koje su napale biljne uši. Prskati svakih 3 do 5 dana.

Pelin (Artemisia absinthium)

300 g svježih listova i cvjetova pelina potopite u 10 l vode i ostavite ih namakati 2-3 dana. Procijedite i koristite protiv lisnih uši, hrđe, grinja, gusjenica i mrava.

Kamilica (Matricaria chamomilla)

Sadite kamilicu gdje je to god moguće jer ona štiti vaše biljke od napada bijelih crva.

37

Kava (Coffea)

Puževi ne vole talog kave jer je u većoj koncentraciji otrovan. Biljke možete zalijevati talogom jer blago gnoji zemlju, a istodobno tjera dosadne biljne mušice. Pazite, talog kave podiže kiselost zemlje. PRIRODNA HRANJIVA U VRTU

- Ako talog kave pomiješate s vrtnom zemljom, povisit će se pH što pogoduje agrumima, borovnicama i azalejama.

- Peršin zasađen pored rajčice intenzivirat će okus rajčica.

Ukrasni luk (allium) Ukrasni luk spada u podicu Liliaceae i višegodišnja je lukovica. Naraste do visine od 20 do 60 cm i stvara rijetke ili guste cvjetne glave promjera i do 15 cm u grimznoj, bijeloj, plavoj, ružičastoj, žutoj ili boji jorgovana. Treba direktno svjetlo barem polovicu dana, a u vrtovima traži vrlo propusno tlo više vlažno nego suho. U vrtovima se sadi u cvjetne gredice i često se koristi kao rezano cvijeće.

Ocat od cvjetova dragoljuba Vrijeme pripreme 10 min Sastojci za 10 osoba 7 dl jabučnog octa 2 šake cvjetova dragoljuba

Priprema

1. U staklenu bocu od 7 dl staviti cvjetove dragoljuba i preliti toplim octom.

2. Treba odstajati 2 tjedna na suncu. 3. Procijediti i koristiti za salate, piti s medom ili po želji. 4. U octu se mogu ostaviti i cvjetovi, ali je onda trajnost 3 mjeseca.

38

VRTOVI KOJI ODIŠU SPONTANOŠĆU I PRIRODNOŠĆU

Budući da se nekad bilje uzgajalo samo u korisne svrhe, bilo je prioritetno utilitarno vrtlarenje. Mnoge od tih biljaka sadilo se zbog njihovih ljekovitih svojstava. Iz toga su se razloga uzgajali ljiljan, perunika, sljez, neven. Tek nakon toga u čovjeku je nastala potreba za zadovoljavanjem i estetske komponente. Sve su ove vrste izuzetna paša za pčele tako da će u ovako šarolikom vrtu biti vrlo živo, a oprašivanje vašeg bilja bit će izuzetno uspješno. Ovakvi vrtovi imaju dušu jer odišu spontanošću i prirodnošću. Budući da ćete do nekih vrsta teže doći u trenutku kada to budete željeli, ostavite prazan prostor u gredici gdje ćete tu biljku moći posaditi kada je nabavite. Planirajte cvjetnu gredicu na način da osigurate prostor za sadnju lukovica, trajnica i ljetnica. Sa sadnjom trajnica budite posebno oprezni da ne biste odabirom pogrešne lokacije imali otežan uzgoj sljedećih godina jer će one tu ostati nekoliko godina. Jednogodišnje cvijeće sijte svake godine nanovo, ali pripazite da to bude uvijek na drugom mjestu. Tako ćete izbjeći pojavu bolesti i štetnika u tlu koji napadaju određenu vrstu. Manje biljke i one sitnijih cvjetova sijte u većim skupinama da bi bolje došle do izražaja. Pripazite da u jednoj gredici ne bude previše raznobojnog cvijeća da ne bi djelovala neuredno i neskladno. S bijelom nikada ne možete pogriješiti, a i mnoge od ovih starinskih vrsta imaju upravo cvijet bijele boje (narcis, ivančica, kamilica, stolisnik). Ovakvim izborom cvijeća možete ukrasiti i ulaz pred kućom, a ne sam prostor u vrtu. Bit će to izuzetna dobrodošlica svakom gostu.

ŠEBOJ, LIJEPA KATA, DALIJA... Od svih vrsta iz bakina vrta, ovdje ćemo izdvojiti neke danas rjeđe korištene, a nekad vrlo popularne: Šeboj - prekrasan grm izuzetno mirisnih raznobojnih cvjetova. Može narasti i do 70 centimetara. Nekada nije bilo vrta kojim se nije širio opojan miris šeboja. Cvate od travnja do lipnja. U toplijim krajevima ponaša se kao trajnica. Razmnožava se sjemenom. Voli sunčane položaje, bogato i propusno tlo te umjereno zalijevanje.

39

Lijepa kata - iako vuče podrijetlo s Dalekog istoka, nekada je bila vrlo često viđena vrsta u vrtovima naših baka. Biljka jednostavnih ili duplih raznobojnih cvjetova idealna je za uveseljavanje svakoga kutka vašeg vrta. Preporučuje se sjetva svake godine na drugo mjesto. Dalija - došla je u Europu nakon otkrića Amerike i zauzela značajno mjesto u oblikovanju vrtova. Od osnovnih sorti cvjetova bijele i crvene boje danas imamo mnoštvo vrsta i kultivara dalija. Cvatu cijelo ljeto do jeseni. Za postizanje krupnih cvjetova preporučuje se pinciranje postranih cvjetnih pupova, kao kod krizantema. Gomolje sadimo u zemlju krajem travnja, a u jesen nakon cvatnje vadimo ih iz zemlje, čistimo i sušimo te spremamo na suho i tamno mjesto do ponovne sadnje. Perunika - prelijepa i nezahtjevna vrsta, idealna za sunčane položaje i propusna tla. Njezini cvjetovi plave, bijele i ljubičaste boje bili su prisutni u starim vrtovima zbog svoje ljekovitosti. Razmnožava se dijeljenjem podanka u kolovozu, koji se posadi na novo mjesto. Podanak oko biljke ne smije se pokrivati da bi mogao slobodno d isati. Ne iziskuje posebnu njegu, a cvate bogato i konstantno. Božur - smatra se jednom od najstarijih vrsta koje se koriste za ukrašavanje vrtova. Poznavali su ga i stari Grci te koristili zbog njegove ljekovitosti. Izvorni božur imao je lijepe jednostavne cvjetove, ali je postupno zamijenjen brojnim uzgojenim kultivarima raznobojnih cvjetova i veličina. Ne voli presađivanje, stoga valja pomno odabrati mjesto na kojem će boraviti godinama. Voli sunčane položaje, hranjivo i duboko tlo, iako će uspijevati i u polusjeni. Razmnožava se otežano, dijeljenjem korijena.

40

Turski karanfil - sigurno se sjećate opojnog mirisa ove biljke dok ste kao dijete prolazili seoskim vrtovima ili uz bogato posađene žardinijere. Široki izbor boja od bijele do crvene i purpurne unijet će radost u vaš vrt. Cvate u svibnju i lipnju, voli sunce i toplinu te običnu vrtnu zemlju. Razmnožava se sjemenom u lipnju kada se sije u klijališta. Do jeseni će se razviti lijepi zeleni busenovi koje ćemo presaditi na trajno mjesto te jeseni ili sljedećeg proljeća. Dragoljub - zbog svog bujnog rasta idealan je za prekrivanje većih površina ili za sadnju u cvjetne vaze. Vrlo se lako razmnožava sjemenom, a cvate cijelo ljeto. Ima velike cvjetove toplih boja (žuta, nar ančasta, tamnopurpurna). Neke sorte ponašaju se kao penjačice ili puzavice, a druge rastu grmoliko. Podrijetlom je iz Južne Amerike. Sije se na stalno mjesto u svibnju. Ukiseljeni zeleni pupovi dragoljuba jestivi su, kao i sitno nasjeckani listovi, kao dodatak salati. Vrtna ivančica - slična je livadnoj, samo su joj cvjetovi i listovi mesnatiji i veći. Voli sunčane položaje i bogatu vrtnu zemlju. Razmnožava se sjemenom u lipnju ili dijeljenjem korijena u listopadu. Posljedica dijeljenja korijena je bogatija cvatnja pa se preporučuje svake dvije-tri godine. Nakon što smo kroz ove retke u mislima prošetali bakinim vrtom, neka nam taj osjećaj ostane prisutan barem još koji trenutak. Jer što ga dulje zadržimo u srcu, imat ćemo veću potrebu da kutak bakina vrta preslikamo u naš vlastiti. I budući da sada nije vrijeme za teške fizičke radove, isplanirajmo u mašti takav vrt, a s prvim jesenskim danima pristupimo realizaciji. Bit će to zahvala generacijama prije nas i dar onima nakon nas.

41

V. KUĆA

1. KUKURUZ U PREHRANI KUKURUZNI KRUH Vrijeme pripreme 2 h Sastojci

250 g glatkog brašna 250 g kukuruznog brašna

1 vrećica suhog kvasca 1/2 vrećice praška za pecivo

1 žličica soli 1 žličica šećera

4 dl mlijeka malo maslinovog ulja

Priprema:

1. Pomiješati dvije vrste brašna, sol, šećer, kvasac i prašak za pecivo.

2. Zakuhajte 3 dl mlijeka. U prokuhano mlijeko dodati još jedan dl hladnog mlijeka. Miješajući kuhačom dodavati u mješavinu od brašna. Nemojte dodati cijelu količinu mlijeka da vam ne bi bilo previše, već to činite postupno.

3. Zatim rukama zamijesite glatko tijesto i pustite da se pokriveno diže oko sat vremena.

4. Kada je odstajalo, tijesto premijesite, istresite na pobršanjenu površinu, uvaljajte u brašno i oblikujte štrucu veličine četvrtastog kalupa. Štrucu malo zavijte kao da cijedite mokro rublje kako biste dobili lijepe crte po kori. Zatim namastite ruke maslinovim uljem i prijeđite njima po štruci sa svih strana.

5. Štrucu položite u namašćeni i pobrašnjeni kalup i stavite da se diže još pola sata na najnižoj temperaturi u pećnici, a zatim pojačajte temperaturu na 180°C i pecite 20-25 minuta. Ako volite tamniju i tvrđu koricu, možete ga peći dulje.

42

6. Kad je kruh pečen, istresite ga iz kalupa na suhu kuhinjsku krpu, zamotajte i ostavite da se ohladi. Režite ga tek kad bude potpuno ohlađen.

Napomena

Ovaj kruh ‘rezerviran’ je samo za ljubitelje pravog kukuruznog kruha. Ako želite mekan i izdašn kukuruzni kruh, morat ćete smanjiti udio kukuruznog brašna. Punog je kukuruznog okusa, ali je laganiji i mekši od čistog kukuruznog kruha. STARINSKI JAJČANIK

Sastojci 1/2 kg kukuruznog brašna 3 jaja, malo mlijeka 2-3 žlice svinjske masti

PRIPREMA:

1. Kukuruzno brašno staviti u posudu, posoliti pa postupno dodavati toplu vodu, rastopljenu mast i jedno po jedno jaje stalno miješajući drvenom kuhačom. Tijesto mora biti nešto gušće nego za palačinke.

2. Ovako pripremljeno tijesto staviti u namašćen kalup, a zatim u prethodno zagrijanu pećnicu. Nakon desetak minuta smanjiti temperaturu i jajčanik peći na umjerenoj temperaturi (200°C).

3. Poslužiti toplo ili hladno uz kajmak ili svježi sir.

ZELJANICA NA STARINSKI NAČIN Sastojci 1/2 kg kukuruznog brašna 1,5 kg zelja 1/4 kg sira (mekog, polumasnog) 1-2 žlice kajmaka 4 jaja pola žličice sode bikarbone svinjska mast

43

Priprema:

1. Zelje očistiti, dobro oprati, izrezati na tanke rezance, posoliti i poklopiti. Ostaviti dva sata da pusti sok, a onda ga dobro šakama istisnuti da iziđe sva tekućina.

2. Umutiti sir, kajmak i žumanca pa ih umiješati u zelje. 3. Posebno ulupati bjelanca u čvrsti snijeg te ih pažljivo dodati u

smjesu sa zeljem i žumancima. Sve lagano promiješati. 4. U posudu staviti brašno i sodu bikarbonu. 5. Pripremiti posoljenu mlaku vodu i postupno ulijevati u brašno pa

mijesiti drvenom kuhačom ili miješalicom. Dodati žlicu-dvije ulja ili rastopljene svinjske masti.

6. Tijesto zamijesiti tako da bude malo gušće nego za palačinke (da kaplje s kuhače, a ne da se slijeva).

7. U dobro namašćen lim posut mrvicama staviti polovicu tijesta. Tijesto vlažnim rukama poravnati pa odozgo dodati nadjev. Zatim staviti i drugu polovicu tijesta. Preko tijesta preliti malo rastopljene masti.

8. Peći na jakoj vatri. Poslužiti toplo ili hladno.

Napomena

Koristiti ili ulje ili mast; nikako ne miješati ove sastojke.

44

2. RECEPTI IZ RAZNIH DJELOVA HRVATSKE

BOGATA ZAGORSKA KISELA JUHA

1/2 kg krumpira 3 dag sušenih gljiva 10 dag sušenog carskog mesa 1 žlica masti 1 manja glava luka 1 dl kiselog vrhnja 1 žličica brašna 1 žličica kosanog peršina 1 lovorov list malo octa, papra i crvene slatke paprike sol

Priprema:

1. Narežite luk na sitne kocke i pirjajte ga na vrućoj masti. 2. Dodajte gljive i sušeno carsko meso narezano na male kocke pa

pirjajte još malo. 3. Luk, gljive i carsko meso pospite paprikom i paprom te pobrašnite i

zatim pomiješajte. 4. Kada ste to dobro promiješali, dolijte 1 litru hladne vode i posolite. 5. Čim juha zavri, stavite u nju lovorov list i krumpir narezan na manje

kocke. Kad je krumpir kuhan, dodajte malo octa, a neposredno prije posluživanja umiješajte u juhu kiselo vrhnje i pospite sitno sjeckanim peršinom.

GOVEĐA PRŽOLICA NA MEĐIMURSKI NAČIN Sastojci Za 4 osobe: 80 dag goveđe pržolice 2 glavice luka 6 režnjeva češnjaka 1 žlica brašna 20 dag rajčica

50 dag krumpira 15 dag paprike 1 dl ulja 15 dag suhe slanine 1 žličica mljevene crvene paprike 1/2 vezice peršina sol i papar

45

Priprema:

1. Goveđu pržolicu narezati na četiri odreska, istući ih batom, posoliti i popapriti, uvaljati u brašno i popržiti s obje strane na dobro zagrijanom ulju. Meso izvaditi i staviti na zagrijani tanjur.

2. Na istom ulju popržiti sitno nasjeckani luk, češnjak i peršin. Dodati slaninu narezanu na kockice i posuti mljevenom paprikom. Preliti juhom ili toplom vodom, vratiti popržene odreske i zajedno pirjati desetak minuta.

3. Paprike očistiti od sjemena, oprati i razrezati na četiri komada. 4. Rajčicu oguliti i razrezati na četiri komada, istisnuti sjeme i sok. 5. Pržolice posložiti u vatrostalnu ili zemljanu posudu zajedno s umakom

u kojem su se pirjale, dodati krumpir, odozgo posložiti paprike i rajčice, posuti sjeckanim peršinom i preliti iscijeđenim sokom od rajčica. Peći 40 minuta u pećnici na temperaturi od 180 °.

GLJIVARSKI SLOŽENAC

Sastojci 500 g vrganja (ili koje druge gljive) 400 g bjelovarskog svježeg sira 1 luk 2 jaja peršin suho bijelo vino 30 g maslaca

Priprema 1. Gljive nemojte prati, već im sastružite prljavštinu i očistite ih. Tada ih narežite na sitne komade ili kockice. 2. Luk narežite na vrlo tanke listiće i pirjajte na 3-4 žlice ulja, dodajte gljive i stavite na jaku vatru. 3. Nakon 3 minute podlijte s pola čaše vina te kada alkohol ishlapi, isključite štednjak i pustite da se ohladi. 4. Ohlađene gljive umiješajte u svježi sir, dodajte jaja, usitnjenu vezicu peršina i prstohvat soli i papra, pa smjesu dobro izradite pjenjačom ili mikserom. 5. Smjesu izlijte u maslacem namazanu posudu visokih rubova, pa kuhajte otprilike pola sata na pari na 180 °C. Složenac poslužite topao, prethodno ga ukrasivši po želji.

46

TELEĆA KOLJENICA U PELATU Sastojci 1 kg teleće koljenice 0,2 kg špeka sol, papar stabljika celera glavica crvenog luka režanj češnjaka 1 kg pelata Podravka 0,25 l bijelog vina Priprema: 1. Teleću koljenicu posolimo i popaprimo te je u vrućem ulju u velikoj posudi zapečemo sa svih strana. 2. Zatim koljenicu izvadimo, a u masnoći u kojoj se pekla zapečemo isjeckano začinsko bilje i špek. 3. Dodamo pelate i sve skupa kratko pirjamo. 4. U umak vratimo koljenicu, dodamo vino te posudu stavimo u pećnicu i pečemo na 200°C oko dva i pol sata.

KAMENGRADSKI ODREZAK

Sastojci junetina bez kosti krušne mrvice jaja češnjak list peršina vino sol papar ulje

Priprema: 1. Juneće odreske istučemo, posolimo, začinimo vegetom, popaprimo, umočimo u jaja i uvaljamo u mrvice. Pržimo u vrelom ulju. 2. U temeljac sitno naribamo češnjak, dodamo bijelo vino, peršinov list i popržene juneće odreske. Sve zajedno kuhamo nekoliko minuta. Poslužujemo uz kuhani krumpir.

47

SLANI KAŠNJAKI Sastojci 500 g pšeničnog brašna 3 g soli 1 dl mlake vode Za nadjev: 300 g heljdine kaše 1 dl ulja buče 15 g soli stučene suhe koštice bundeve PRIPREMA: 1. Od brašna, soli i vode umijesi se i razvuče tijesto. 2. Kaša se skuha, ocijedi, posoli i poulji bučinim uljem. 3. Suhe bundevine koštice (žufa) stuku se u mužaru i dodaju kaši. 4. Nadjev se rasporedi po tijestu, prethodno također pouljenom bučinim uljem. Zamotani kašnjaki slažu se u pravokutni pleh ili se saviju u obliku puža u okruglom plehu.

NABUJAK OD ŠPAROGA

Sastojci: 2 stručka šparoga 150 g sira 3 jaja brašno senf u zrnu 3 dl mlijeka 80 g maslaca kuhana cvjetača (kao prilog)

Priprema: 1. Šparoge operite i očistite, narežite ih na komadiće i složite u kalupe koje ste prelili s 30 g rastopljenog maslaca i malo soli. Zapecite šparoge na 200°C otprilike 5-6 minuta. 2. U preostali maslac dodajte 4 žlice brašna i dvije žličice senfa te miješajte dok ne dobijete mekanu smjesu koju ćete zagrijati u posudi, miješajući pjenjačom i postupno joj dodavati jedan po jedan žumanjak i mlijeko.

48

3. Nakon 2-3 minute umak maknite sa štednjaka, dodajte naribani sir i mekani snijeg od bjelanjaka. 4. Kremu izlijte u kalupe u kojima se nalaze šparoge i vratite nabujak u pećnicu te pecite na 220°C 15 minuta. 5. Nabujak poslužite topao, uz prilog od kuhane cvjetače začinjene uljem.

KOLAČ OD JABUKA

Sastojci Za nadjev: 750 g jabuka 40 g šećera sok od jednog limuna Za tijesto: 60 g margarina 100 g šećera 4 jaja ribana korica limuna 200 g brašna pola vrećice praška za pecivo 1 dl mlijeka 1 žlica ruma 1 žlica ulja 1 žlica šećera u prahu

Priprema: 1. Oguljene kriške jabuka pošećerimo, poprskamo limunovim sokom i ostavimo da upiju šećer. 2. Margarin sa šećerom pjenasto umutimo. Postupno dodajemo žumanjke, ribanu koricu limuna, 2 žlice soka od jabuka, prašak za pecivo i brašno. Na kraju dodamo čvrsti snijeg od bjelanjka, mlijeko i rum. 3. Tijesto pečemo u namašćenoj i pobrašnjenoj posudi, pokrijemo jabukama i pečemo oko 40 minuta u zagrijanoj pećnici.

49

PRŽENE JABUKE Sastojci 2 žumanjka 20 g šećera 120 g brašna 1 i pol dl vina snijeg od 2 bjelanjka 500 g jabuka 200 g margarina 30 g šećera za posipanje soda bikarbona Priprema: 1. Miješati žumanjke i šećer. Brašno i vino dodavati naizmjence te umiješati snijeg od bjelanjaka. Dodati na vrh noža sode bikarbone. 2. Jabuke oguliti i izrezati na ploške te stavljati plošku po plošku u tijesto. U zagrijani margarin stavite pržiti ploške s obje strane. Kad su gotove, pospite ih šećerom.

POGAČA S ORASIMA

Sastojci 1500 g pšeničnog brašna 1 l mlijeka 10 g soli 500 g oraha 100 g šećera

PRIPREMA: 1. Od brašna, mlijeka i soli zamijesi se glatko tijesto. Razvalja se na debljinu od 3-4 mm, polovica se posipa zašećerenim orasima stučenim u mužaru pa preklopi drugom polovicom tijesta. 2. Tijesto se ponovno razvalja i preklopi. To se ponavlja više puta sve dok se ne dobije veličina koja odgovara veličini posude u kojoj će se pogača peći. Umjesto oraha, može se upotrijebiti mak ili stučene koštice bundeve (žufe). Pečenu pogaču poškropi se vodom.

50

ZAGORSKA ZLEVKA

Sastojci ½ l kukuruznog brašna 1 l mlijeka 2 dag kvasca 7 dag masti 2 dl kiselog vrhnja 2 žumanjka 2 bjelanjka 10 dag šećera sol, limunova korica

1. Kukuruzno brašno pomiješamo s mlijekom i otopljenim kvascem. Posolimo i pustimo jedan sat da se polako diže.

2. Žumanjke, šećer, vrhnje i naribanu limunovu koricu pomiješamo te u tu smjesu lagano dodajemo snijeg od bjelanjaka. Zatim sve skupa pomiješamo i istresemo u dobro namašćenu glinenu zdjelu. Pečenu zlevku premažemo marmeladom i narežmo. Poslužimo još toplu.

51

VI. EKOLOŠKA NADOGRADNJA FARME

1. EKOKUĆA rancuski studenti su ove godine provokativnim plakatima upozorili na velik problem mladih, nemogućnost dolaska

do vlastitog stana. Možda bismo trebali proučiti strast Stevea Jamesa prema ekokućama. On je, naime, sagradio dom za samo četiri tisuće funti. Ekokuća za 40 000 kuna Kuća se nalazi pokraj jezera blizu Dumfriesa, a kad očekuje posjetitelje, Steve uvijek gleda kroz prozor kako bi ulovio začuđeni izraz na njihovim licima. Razlog čuđenju je, kaže Steve, to što je njegova kuća sagrađena od slame i ima travnati krov prekriven cvijećem. Steveov dom je čvrst, topao i ne propušta vlagu. Jedino održavanje koje njegov dom zahtijeva je pranje zidova jednom na godinu. Travnati krov popravlja samog sebe. Struju kuća dobiva od automobilskog akumulatora koji Steve koristi dok ne sagradi mlin pokraj kuće. No za sada običnim akumulatorom dobiva struju u studiju te za pokretanje svih električnih instalacija u kući. Njegova kuhinja napravljena je od drveta cedrovine koje se srušilo u Glasgow parku. Sudoper je od prirodne udubine u drvetu. S jedne strane se nalazi kupaonica, a s druge su naslonjači i peć na drva. Steve spava u spavaćoj sobi koja se nalazi u galeriji. Kompostni zahod i sustav pročišćavanja kišnice upotpunjavaju sliku tog zaista ekološkog doma. Steve James ima 52 godine i po struci je softverski inženjer, a za izradu kuće mu je trebalo 10 mjeseci. Nedavno je postavio internetske stranice o kućama od slame, održava tečajeve o ekoinženjeringu i prima narudžbe za gradnju građevina od slame. Prednosti ovakve kuće su mnogo veće od uštede novca i ekologije. Kaže kako je sada, kada je kuća dovršena, početni polet prerastao u trajno iskonsko zadovoljstvo. SAGRADITE TEMELJE Slično je gradnji kamenog zida – nije vam potrebna žbuka. Dobro posložite kamenje, no ponegdje ostavite i procjepe; to će pomoći pri provjetravanju slame i održavati je suhom. DODAJTE DRVENI POD Bit će vam potreban drveni okvir na koji ćete smjestiti pod i na kojem ćete sagraditi zidove. Koristio sam ravne trupce kao grede, slažući ih u mrežu i povezujući ih čavlima. Upotrebljavao sam debelu šperploču kako bih mogao načiniti luk na prednjem dijelu. Cijela konstrukcija je položena na kamenje – zidovi od slame je drže na mjestu.

F

52

SLOŽITI KROVNI OKVIR Napravite krovni okvir kako biste ga mogli smjestiti čim podignete zidove. Počnite s robusnim okvirom istog oblika kao i temelji. Krovne rogove spojite u obliku stošca. ZIDOVI I PROZORI Najprije postavite sloj slame oko ruba temelja. Užetom ih povežite s drvenom osnovicom. Gradite prema gore, slažući bale slame poput cigli. Zabijajte tanke i zašiljene kolce kroz njih u određenim intervalima kako biste ih fiksirali. Na mjestima gdje se nalaze prozori, stavio sam politensku membranu između drvenih okvira i slame kako bih okvire zaštitio od vlage. SMJESTITE KROV Pomoću kolaca krov povežite sa zidovima od slame. U potkrovlju moje kuće se nalazi spavaća soba u obliku galerije, koju sam načinio uz pomoć debla koji se prostire uzduž krova i podupire pod spavaće sobe. NAPRAVITE FASADU Koristio sam mješavinu šljunka, pijeska i vode iz jezera te dodao živo vapno. Tako se dobije žbuka od živog vapna koju možete nanositi dok je topla i stvarati zanimljive oblike. UNUTRAŠNJOST Obližnja pilana mi je ispilila nekoliko preostalih trupaca iz obližnje šume u daske koje sam zakucao u grede. Premazao sam ih uljem od sjemenki lana kako bih ih zaštitio i dao im sjaj. Kuhinjske pragove, police i radne površine načinjene su od drveta koje se srušilo u parku u Glasgowu. GRIJANJE Peć sam izradio sam koristeći stare komade pločnika. Ona grije čitavu kuću uz pomoć vrlo malo cjepanica te se u njoj mogu ispeći izvrsne pizze.

53

2. KUĆE OD BALIRANE SLAME Priča o tri praščića prva je asocijacija pri spomenu na slamnate kuće. Vuk je s lakoćom otpuše, a nesretni praščić beskućnik bježi bratu koji je sazidao kućicu od cigle. Stvar je u tome što praščić nije znao da treba koristiti baliranu slamu i nije znao da se slama može ožbukati, kao i bilo koji drugi zid. Razlog zašto je ova tehnika gradnje danas sve popularnija, vjerojatno je u ekonomskoj računici. Slama je poljoprivredni nusproizvod i može se nabaviti po relativno niskoj cijeni (od 3 do 10 kuna po bali sijena), a dobivena je vrijedna kombinacija izolacijskih i statičkih svojstava. Mogućnosti koje pruža tehnika gradnje slamom gotovo su neograničene. Zid od balirane slame moguće je koristiti kao nosivi element, gdje se konstrukcija krovišta sidri direktno na zidove. Češće se slama koristi kao ispuna, gdje se strukturalni elementi objekta grade najčešće od drveta, ali u nekim slučajevima čak i od metala ili armiranog betona. Za razliku od nekih drugih građevinskih materijala, slama pruža mogućnosti izgradnje nepravilnih, organskih oblika koji nerijetko završavaju više kao umjetničko djelo, nego samo kao kockaste kuće na koje smo navikli.

Naravno, i kuća od slame može biti izvedena tako da potpuno izgleda kao objekt građen konvencionalnim materijalima. Slama neprimjetno ostaje među slojevima žbuke i jedini dokaz njezine prisutnosti je znatno niži račun za grijanje.

Slamnati zidovi se obvezno moraju ožbukati kako bi se slama zaštitila od vanjskih utjecaja. U tu svrhu se najčešće koristi žbuka na bazi vapna, a gdje je to moguće, glinene žbuke predstavljaju izvrsnu jeftinu alternativu. Cementna žbuka potpuno je neprikladna za korištenje u kombinaciji sa slamom jer stvara paronepropusni sloj i zid ne diše, odnosno onemogućen je prolaz viška vodene pare iz unutrašnjosti objekta prema van. To može uzrokovati kondenzaciju vlage s unutrašnje strane zida, što rezultira truljenjem slame. Izbjegavanjem upotrebe cementa, koji ionako nije poželjan materijal u ekološkom graditeljstvu, potpuno rješavamo problem.

54

Evo nekoliko razloga zašto se uopće upuštati u gradnju slamom:

1. Održivost

Slama je obnovljivi materijal koji se može proizvoditi/uzgajati svake godine. Energija potrebna za proizvodnju ovog materijala dolazi od sunca – obnovljivog izvora energije. Kada objekt prestane biti u funkciji, slama se i nakon dugog niza godina može kompostirati ili koristiti u povrtlarstvu za malčiranje. Nema problema s otpadom.

2. Energetska efikasnost/izolacijska svojstva

Trenutačni građevinski propisi zahtijevaju da koeficijent toplinske provodljivosti, odnosno U(k) vrijednost vanjske ovojnice objekta koji se grije ne prelazi 0,35 W/m2K. U Europskoj uniji postoji tendencija da se to smanji na 0,25. Tipičan zid od slame (najčešće debljine oko 45 cm) ima ovaj koeficijent oko 0,13 W/m2K, dakle dva do tri puta niži od modernih građevinskih materijala i mnogo niži od trenutačnih građevinskih propisa. Kad bi se u građevinu od balirane slame još inkorporirala i načela pasivne solarne gradnje, kao što su termalna masa i velike staklene površine sa sunčane strane, dobili bismo energetski izuzetno efikasan objekt. Ovakva gradnja znatno smanjuje količine goriva potrebnog za zagrijavanje tijekom zime, što naravno rezultira smanjenjem emisije CO2 u atmosferu.

3. Zvučna izolacija

Bale slame djeluju i kao izuzetna zvučna izolacija, pa nije rijetkost da se tonski studiji grade na ovaj način. Razina buke u kućama od slame je toliko mala da boravak u ovakvoj kući djeluje smirujuće.

4. Nizak rizik od požara

Slama gori. Da, ali ožbukani slamnati zidovi su manje skloni požaru nego tradicionalne drvene kuće. Budući da je slama u balama vrlo gusto stisnuta, u njoj nema dovoljno kisika da bi se zapalila. Pokušaj da se zapali bala slame mogao bi se usporediti s pokušajem da se zapali telefonski imenik. Iako zasebne stranice gore, dok je knjiga zatvorena, nemoguće ju je zapaliti. Ne pokušavajte to kod kuće! Isto je i s balama slame. Ako pokušate zapaliti cijelu balu slame dok je još uvijek povezana konopcima, iznenadit ćete se koliko je teško. Još kad na bale slame dodamo žbuku, rizika od požara nema.

55

5. Niski troškovi izgradnje

U ovom trenutku proizvodnja slame je veća od potražnje za njom. Uglavnom je se smatra otpadnim materijalom.

Kod nas se cijena slame kreće od 3 do 10 kuna po bali, a često u cijenu ulazi i dostava. Za objekt od 100 m2 ugrubo možemo reći da nam treba oko 400 bala slame. Ako uzmemo najskuplju cijenu u obzir, na zidove ćemo potrošiti 4000 kuna, što je puno jeftinije nego kad bismo gradili zidove od cigle ili blokova. Osim toga, zidove od cigli ili blokova potrebno je povezati vezivnim materijalom i postaviti toplinsku izolaciju (danas se najčešće koristi ekspandirani polistiren-stiropor), što još više poskupljuje cijelu stvar. Zahvaljujući jednostavnosti izgradnje slamom, moguće je ostvariti dodatna smanjenja troškova tako da se u gradnju uključe neprofesionalni radnici. Često su budući vlasnici objekta od slame ujedno i glavni graditelji. Zidovi od slame izuzetno su pogodni za žbukanje glinom. Ako živimo u takvom podneblju da imamo pristup većoj količini gline, možemo, na primjer, iskopati jezerce i dobivenu zemlju iskoristiti za žbukanje kuće. Na taj način se dodatno štedi na građevinskom materijalu - nije potrebno kupovati vapno i pijesak (čime bismo inače žbukali).

6. Strukturalna stabilnost

Zidovi od balirane slame su više nego adekvatni za nošenje tipičnih tereta kao što su katovi, krovišta i teški nanosi snijega na krovu zimi. Bale slame su prošle laboratorijska i empirijska istraživanja i pokazale su se pogodnima za izgradnju najmanje dvokatnica. Ako se slama koristi samo kao ispuna, a u svrhu nosivosti se gradi konstrukcija, mogućnosti su neograničene – teoretski bi se mogli graditi i neboderi.

7. Zdravo životno okruženje

Slama predstavlja izrazito zdravu alternativu modernim građevinskim materijalima. Slama je prirodan materijal i nema štetnih utjecaja.

Ne uzrokuje alergije jer se ne radi o sijenu, pa ne sadrži pelud (slama je od žitarica, a sijeno je pokošena livada, pa sadrži pelud poljskog cvijeća).

Kvaliteta zraka u kućama od slame bitno je bolja jer ne ispušta nikakva isparavanja kao što su primjerice formaldehidi koje često ispuštaju moderni materijali. Osim toga, za razliku od betona, slamnati zidovi dišu, što rezultira bitno svježijim zrakom u prostorijama.

56

8. Izgradnja je osnažujuća i zabavna

Zbog jednostavnosti, izgradnja ovakvog objekta često djeluje osnažujuće na obične, nestručne ljude koji imaju malo ili nikakvog iskustva s gradnjom. Proces dizajniranja i izgradnje je puno dostupniji ljudima koji bi inače vjerojatno bili isključeni iz procesa. Prekrasan primjer su ženske grupe koje se bave izgradnjom kuća, a često zbog jednostavnosti izabiru baš ovu tehniku. U patrijarhalnom društvu u kojem živimo, žene redovito bivaju isključene iz procesa gradnje uglavnom pod izgovorom da je gradnja "muški" posao zbog količine fizičkog rada. Neprofitna grupa Women Build Houses bavi se povećanjem dostupnosti graditeljskih vještina i znanja ženama te promocijom održivog graditeljstva.

Stanje u Hrvatskoj

Iako se posljednjih godina širom svijeta pojavljuje sve više kuća od balirane slame, u Hrvatskoj se ova graditeljska tehnika nedavno pojavila.

Velik problem predstavlja manjak zakonske regulative za slamu kao građevinski materijal. Tako da slamu, koja iako ima bolja izolacijska svojstva od nekih priznatih izolacijskih materijala, zasad ne smijete legalno koristiti u graditeljstvu. U drugim državama, primjerice u Njemačkoj, provedena su sva potrebna ispitivanja na slami i sada se baliranu slamu može

koristiti kao i svaki drugi građevinski materijal. U SAD-u se može dobiti građevinska dozvola čak i za kuće u kojima slamnati zidovi nose krovište, dakle bez ikakve dodatne nosive konstrukcije. Sve tri kućice su proizvod otvorenih radionica koje su organizirale ekološke udruge. Riječ je o malim objektima veličine oko 12 m2, a koristit će se kao pokazni primjerci u svrhu edukacije o gradnji slamom. Sva tri objekta izgrađena su od slame od lokalnih poljoprivrednika, a zidovi su ožbukani glinom koja je nađena na terenu ili u blizini terena izgradnje.

57

3. BIODIZEL

ŠTO JE BIODIZEL? Biodizel je obnovljivo i biorazgradivo gorivo koje se dobiva iz biljnih ulja, životinjskih masti te recikliranog otpadnog jestivog ulja. Transesterifikacija je kemijska reakcija pomoću koje se iz jestivih ili otpadnih biljnih ulja uz pomoć alkohola i katalizatora dobiva biodizel i glicerol kao nusprodukt. Korištenje biodizela u konvencionalnim dizelskim motorima rezultira znatnim smanjenjem neizgorenih ugljikovodika, ugljičnog monoksida i čestica. Emisije dušikovih oksida se ili malo smanjuju ili malo povećavaju, ovisno o ciklusu motora i korištenoj metodi testiranja. Biodizel ima prednost pred fosilnim dizelom u pogledu smanjenja emisija tako da smjesa B20 smanjuje emisiju ugljikovodika za 20 %, ugljičnog monoksida i čestica za 12 %, a sumpora za oko 20 %. Emisija NOx-a se isto povećava za 2 %. U raznim studijama je uspoređivana biološka razgradivost biodizela u vodenim otopinama u usporedbi s dizelskim gorivom i dekstrozom. Uzorci biodizela razgradili su se brže od dekstroze i to 95 % nakon 28 dana. Dizelsko gorivo se razgradilo oko 40 % nakon 28 dana. Potrebno je naglasiti da miješanje biodizela s dizelskim gorivom ubrzava biološku razgradivost dizelskog goriva. Npr. smjesa od 20% biodizela i 80% dizelskog goriva razgrađuje se duplo brže od dizelskog goriva D2. Na taj način, korištenje biodizela povećava biološku razgradivost u smjesama s dizelskim gorivom. Proces proizvodnje biodizela može se u osnovi svesti na nekoliko koraka. Prvi korak je proces transesterifikacije u reaktoru u koji se prvo dovodi ulje, a zatim i metanol i katalizator. Sustav mora biti dobro miješan za vrijeme trajanja reakcije. Nakon završetka reakcije smjesa se odvodi u taložnik gdje se odvaja faza koja sadrži estere od one koja sadrži glicerin. Zatim slijedi odvajanje metanola iz obje faze i odstranjivanje preostalih nečistoća. Neki dodatni koraci kod proizvodnje ovise o vrsti ulazne sirovine koja se treba dodatno obraditi, odnosno aditiviranje gotovog biodizela kako bi se postigao najviši stupanj kvalitete. Kao ulazna sirovina za dobivanje biodizela koriste se repičino ulje, palmino ulje, suncokretovo ulje, sojino

58

ulje, otpadno jestivo ulje te životinjske masti. Proces prerade jestivog ulja u biodizel toliko je jednostavan, da ga bez problema možemo napraviti u garaži. Postupak nije kompliciran, no potrebna je velika doza opreza i znanja o svim kemijskim procesima koji se odvijaiju. Najvažniji dijelovi procesa ”proizvodnje na malo” ne razlikuju se od komercijalne proizvodnje i prerade biodizela u velikim pogonima. Kućni biodizel, ako je pažljivo pripremljen, služi kao zamjensko gorivo za diesel agregate u automobilima ili bilo kojem drugom diesel motoru. Biodizel možemo bez ikakvih prerada koristiti u diesel agregatima, ali zbog svojih svojstava biodizel lagano nagriza dijelove sustava od gume, pa je najbolje cijevi kojima prolazi gorivo zamijeniti sintetičkim cijevima, što nije veliki trošak. Ako poljoprivrednici žele koristiti biodizel kao pogonsko gorivo u svojim traktorima, proces proizvodnje je još lakši jer traktorski agregat guta gotovo sve, čak i sirovo jestivo ulje uz vrlo sitnu preradu. Biodizel je danas potpuni hit na svjetskom tržištu. Rafinerije i pogoni po svijetu niču kao gljive poslije kiše. Europska unija je propisala da zemlje članice do 2010. moraju 5,75 % potrošnje fosilnih goriva u sektoru transporta zamijeniti biogorivima. Sukladno tomu i godišnjoj potrošnji od 5 000 000 tona nafte, Hrvatskoj bi, da je članica Unije, trebalo 287 000 tona biogoriva. Od 1 hektara uljane repice može se dobiti više od tone biodizela. Unija daje posebnu pomoć u iznosu od 45 eura za svaki hektar nasada za biogorivo. Prošle godine poljoprivrednici su se prijavili za pomoć za više od 500.000 hektara na kojim se uzgaja uljana repica, soja ili druge uljarice. HRVATSKA BIODIZEL PRIČA Studija izvodljivosti za «Projekt biodizel – uvođenje proizvodnje biodizelskog goriva u Republiku Hrvatsku», koja je dovršena 2001., pretpostavlja 3 modela proizvodnje, a svaki zahtijeva određene novčane poticaje. Model A pretpostavlja proizvodnju biodizela u već postojećim poljoprivrednim sustavima. Proračun pokazuje da bi se po ovom modelu mogao proizvesti biodizel od 3,56 do 5,31 kn/l s PDV-om. Model B promatra odvojeno proizvodnju ulja i daljnju obradu te predlaže nekoliko poticaja – od primarne proizvodnje repice do poticajnih sredstava za proizvodnju metil estera u iznosu od 1.300 do 2.550 kn/t. Tržišna cijena mogla bi se kretati između 6,50 i 7,53 kuna. Model C najzanimljiviji je model jer predstavlja kupnju sirovog ulja na tržištu. Napravite sami svoj biodizel! Evo primjera proizvodnje biodizela iz korištenog jestivog ulja postupkom transesterifikacije.

59

Rabljeno ulje se filtrira od krupnijeg otpada, a Zmagovci to rade običnom zavjesom. Najbolje je koristiti filter za ulje u kojemu će ostati i najmanja prljavština. Nakon toga određuje se količina ulja koju ćemo procesuirati kako bi se odredila količina metanola. Na svaku litru ulja miješa se 2 dl 99% metanola. Za potrebe radionice

cjelokupni postupak je rađen na bazi 1 litre rabljenog ulja. Postupak s većim količinama je identičan samo se količina reaktanata određuje na osnovu količine ulja koju želimo transesterificirati.

Titracija je postupak kojim se utvrđuje količina NaOH, tj. kaustične sode koja je potrebna za uspješnu i cjelovitu kemijsku reakciju. Na litru ulja dodaje se 3,5 g NaOH plus količina koju nam je pokazala titracija. Titracija je pak kemijski postupak tijekom kojega se otopini korištenog ulja i isopropyl alkohola (1 ml ulja i 10 ml isopropyl alkohola) dodaje 1 ml 0,1

postotne otopine NaOH. Za svaki dodani mililitar NaOH mjeri se pH otopine. To se ponavlja dok pH otopine ne bude između 8 i 9. Za svaki dodani mililitar otopine NaOH dodaje se po jedan dodatni gram NaOH, znači 3,5 g + koliko je potrošeno indikatora.

U ovom slučaju metanolu je bilo je potrebno dodati još 6 g NaOH.

Nakon titracije NaOH i metanol se miješaju pri čemu nastaje natrij-metoksid.

60

Ulju se dodaje natrij-metoksid. Miješa se sat vremena. Smjesa se zatim ostavlja 8 sati da se izdvoje glicerin i biodizel.

Nakon 8 sati mirovanja, ako je reakcija bila uspješna, glicerin i biodizel su jasno odvojeni. Glicerin se upotrebljava za proizvodnju sapuna, a biodizel toči u dizel auto kojemu za to nisu potrebne nikakve preinake, osim zamjene gumenih cijevi sintetičkima.

Ovo ulje ne samo što je neupotrebljivo za proizvodnju biodizela, nego je kancerogeno i ustvari nude otrov!