Praktina filozofija u dananjoj kulturi F. J. Wetz; V. Steenblock to je praktina filozofija? To je filozofija koja za objekt i zadau ima traenje odgovora na pitanje kako bismo trebali ivjeti i djelovati. Ona obuhvaa etiku, politiku filozofiju, socijalnu filozofiju i filozofiju prava, kao i filozofiju povijesti i kulture. emu praktina filozofija danas? Praktina filozofija reagira na izazove svog vremena, a danas-kao nikad dosad u povijesti-u zapadnim drutvima na djelu je situacija korjenitih promjena i preokreta: ljudska prava, ratovi, globalizacija trita, sveprisutnost medija, genska istraivanja Metoda: osvjetljavanje cijelog spektra svakodnevnice, i to iz dva izvora: teorijskog (1) i empirijsko-fenomenolokog (promatranje) (2). Pregled fenomena dananjice koji se mogu povezati sa praktinom filozofijom jer nose u sebi etika pitanja. Dakle, s jedne strane uzet e se u promatranje irina kulturolokog, ali i obratno: sama praktina filozofija promatrat e se u kulturolokom kontekstu. Zato poseban naglasak na kulturoloki kontekst? Forme i pravila zajednikog ivota-koja su ponajprije nastala iz razliitih religioznih korijena-temeljno su kulturoloko ostvarenje ovjeka. U tradicijom oblikovanim drutvima norme i institucije neupitno odreuju ljudsko djelovanje, te su odatle tumaenje i orijentacija ivota usko meusobno povezani. Zapadna filozofija od Platona do Nietzsche-a razvila je predodbe o biti ovjeka, te iz te biti odreivala njegove zadae i nain voenja ivota. U Modernoj su se ti odnosi raspali: vladajua slika ovjeka naeg vremena oblikuje se snano naturalistiki ili snano liberalistiki. To znai: ovjek kao produkt prirodnih procesa u anonimnoj igri slijepih snaga prirode (naturalizam); u pitanjima stila ivota i vrijednosti ovjek je upuen samo na sebe samoga (liberalizam). Obe vizije, na prvi pogled suprostavljene, ipak se usuglauju u jednom: ne postoji metafizika bit ovjeka iz koje bi se moglo otkriti ili odrediti kako bi pojedinac trebao ivjeti. ovjek mora sam voditi svoj ivot, sam tumaiti svoju egzistenciju i pritom sam odreivati vrijednosti na koje e se naslanjati u tom poslu. Tu poetnu poziciju slijedi i Kolleg-bez pozivanja na veu instancu, nego u otvorenosti etosu pluralizma, elei tako ciljati na probleme suvremenog drutva. Razliita, suprostavljenja miljenja i pozicije bez ujedinjavajueg centra slika su dananje situacije ivljenja. Cilj: Etiko-filozofsko obrazovanje (Bildung). Ne delegirati etika promiljanja ekspertima, nego svakom pojedincu-on se mora pitati i brinuti za etiko. Ovdje je i uloga filozofije slijedea: moderno demokratsko drutvo je treba da bi pojanjavala pojmove, pitala se za posljedice odreenih pretpostavki te stavljala u odnos probleme dananjice sa slinim u tradiciji, te time doprinosila naoj kulturi razuma. Filozofija znai: argumentirano se ukljuiti u donoenje suda i posljedice vlastitog uvjerenja uiniti vaeima u javnim raspravama i javnom oblikovanju miljenja. Nijedno drutvo ne moe trajno postojati bez zajednikih svjesnih, diskutiranih i ivljenih vrijednosti. Odatle potreba trajnog ispunjavanja praznog sredita. Sekularno moderno drutvo utemeljuje vlastite temeljne norme po naelu obvezatnosti za sve.

1

Uvodno predavanje: Volker Steenblock Dijagnoza vremena-o provocirajuoj medijalnoj istovremenosti neistovjetnog u 21 stoljeu Filozofsko pitanje nastaje unutar napetosti izmeu tumaenja Sebstva i svijeta. Ne moemo misliti znaenje rijei svijet; od satelitskih snimaka svijet je u svakodnevnoj svijesti ovjeka ono to se tie ovjeanstva u njegovoj cjelokupnosti1. Razliite socijalne i kulturne okolnosti razliitih skupina ljudi zrcale se u kao nikada dosad- na televizijskim ekranima u provocirajuoj istovremenosti neistovjetnog. Staviti promiljanju na raspolaganje i orijentaciju odreenu dijagnozu vremena znai otkriti u istom potencijal za opis i razumijevanje vanih kulturolokih odnosa. Takav pristup e slijediti dva pravca: (1) Pokuaj odreivanja problema globalizacije iz povijesnih izvora iste; pokazivanje ambivalencije individualizacije unutar naprednih drutava; na ovoj pozadini diskutirati zahtjeve i zbilju projekta moderne (velika filozofska ponuda tumaenja naeg vremena). (2) Taj e pristup tematizirati suprostavljene, istaknute i oblikujue fenomene naeg ivota: estetizacija svakodnevnice, kult tijela, Popkultura i umijee ivota. 1. Globalizacija, Individualizacija i projekt Moderne Nemogue bi bilo objasniti pojam globalizacija a) Dobitci modernizacije u povijesti Europe Neolitika revolucija (prijelaz od lovakog stila ivota na obraivanje polja i uzgoj stoke) stvorilo je u Europi pretpostavke za nastajanje ivotnih i kulturolokih formi, kranskoreligioznih smislova koji se openito nazivaju povijest zapada. Pojedinci su nastajali i nestajali, ali su nastavljale postojati civilizacijske i drutveno-ekonomske snage, kao i ideje U daljnjem toku europske povijesti, zajedno sa njezinim unutarnjim razvojem ide i irenje moi malih imperijalnih europskih nacionalnih drava po cijelom globusu. Odatle i neravnomjeran razvoj civilizacija. Sa 1492. i otkriima nastaje mona povezanost kapitalizma i brodarstva. Tu je i zaetak europske ekspanzije (preduvjeti: geografske, biogeografske i tehnoloke prednosti: poloaj, elik, konji) koja postaje univerzalnopovijsni transformacijski proces koji je obuhvatio cijelu zemaljsku kuglu. Od tada, globalizacija se razvija kao otkrivanje, iskoritavanje i ovladavanje zemaljskom kuglom (primjer Thomasa Cooka i njegova istraivanja junog i sjevernog pola izmeu 1768. i 1780.) Ona se oblikuje kao planetarni procesi kretanja i umreavanja, u kojem meusobno dolaze u kontakt ljudi, roba i informacije naposljetku po avionima i internetom. To dovodi do vojno-politikih i ekonomskih djelovanja moi kao i meuovisnosti. U Europi (u posljednjih 250 godina) dogaa se raslojavanje seoskog stanovnitva: razvoj industrijskog drutva, gradovaRaste nivo informiranosti i kompetencije ljudi, raste svijest o participaciji u politikom, socijalnomnastaju nove izraajne forme ljudske samosvijesti, emancipacija na masovnoj bazi. Drutva postaju kompleksnija, heterogenija; tolerancija i umjerenost postaju kulturoloki teko dosegnute stvarnosti. Nije jednostavno dolo da je zapadna povijest stvorila protiv vlastite tradicije, relativno kasno i s mukom prosvjetiteljsku Modernu. Rije je o Kulturalnom, odn. drutveno-politikom procesu uenja koji je za posljedicu imao svjetski odluujuu transformaciju koju nema nijedno drugo drutvo ovog svijeta. Modernizacijski scenarij drtva ima slijedee oznake: 1. Razoruanje graana i dravni monopol na nasilje; 2. prijelaz od despotizma na pravnu dravu; 3. kontrola emocija1

Zeitdiagnoese, str. 15

2

preuzimanjem drutvenih uloga; 4. sudjelovanje graana u moi; 5. nunost socijalne pravednosti; 6. razvoj politike kulture konstruktivne prerade konflikta. Modernizacijski proces se oituje u oblikujuoj snazi civilizacijskih struktura prava, organizacijskih standarda i obrazovanja. Moda se demokratski napretci mogu razumijeti i unutar posebnih kulturolokih pretpostavki, kao uporabe pisma u antici i tiska u ranom novom vijeku. Moe se pretpostaviti da odreeni razvoji, ponajprije u snanoj otvorenosti drutva nose sa sobom odreene transformacije. Drutveno gledano, globalizacija funkcijskih sistema nastalih u Europi (od gospodarstva do politike, vojske, prava, sporta) decentralizirala je u drugoj polovici XX stoljea eurocentrizam. Danas, nakon toga, stojimo na pragu tree demokratske transformacije o kojoj jo ne znamo kako e zavriti: kao slobodni i jednakopravni postnacionalni i postdravni sustav, ili kao neko novo carstvo? b) Gospodarska odn. demografska globalizacija i civilizacijsko napredovanje Rast puanstva i znanstvene inovacije kao razlozi nekadanjeg napretka europske i amerike industrije; vie ne, jer je ekonomija postala globalizirana, a ovjek je postao homo oeconomicus. Gospodarska globalizacija je ambivalentan proces; ne garantira da e se s rastom ekonomskog napretka smanjiti nezaposlenost, siromatvo i nepismenost. Razlog (jedan od) tomu je demografski razvoj, tj. rast stanovnitva. To stvara nove geopolitike mega centre moi. c) Globalni socijalni i ekoloki problemi

GLOBALIZACIJA KAO SUDBINSKO PITANJE: SISTEMATSKA ANALIZA SVJETSKE ETIKE POZADINE Franz Josef Radermacher

1. Uvod O konferencije u Riju 1992. pred svijet je stavljen zahtjev oblikovanja postojanog razvoja. To znai slijedee: postizanje rasta uz istovremeno potivanje socijalnog izjednaavanja i odravanja ekolokog sistema (cilj kao posebno vaan osiguravajuim drutvima). anse za uspjeh reenog nisu ba dobre; u tekstu koji slijedi opisat e se navedena i druge dvije opcije budunosti ovjeanstva: kolaps ili diktatura resursa/brazilijanizacija te teror ili graanski rat, i razvit e se duplastrategija koja daje uvide kako najbolje ophoditi sa ovim situacijama. Globalni Marshall plan predstaviti e konkretni program kako pravovremeno osigurati balans. 2. Svjetsko stanje problema Svijet na poetku novog tisuljea se nalazi u tekoj situaciji: kao posljedica ekonomske globalizacije svjetski ekonomski sistem nalazi se u procesu rastueg osloboenja u kontekstu megatrenda eksplozivnog razvoja,2i to unutar djelomino neprikladnih svjetskih uvjetovanosti. Spomenuta stvarnost korespondira sa gubitkom primata politike. Razlog je to su politike strukture, kao i prije, nacionalne, ne globalne. Ostali problemi su tehniki razvoj koji ovjeka ini suvinim, te se rad premjeta u isplativijapodruja, kao i nedostatak meunarodnih

2

Megatrend: eksplozivni razvoj oznaen je slijedeim injenicama: porast broja puanstva, smanjenje distanci, napad na resurse, tehniki sistemi, socijalni rascjepi, sudar kulturnih sistema. (50).

3

standarda regulacije meunarodnog trita. Razvoj postaje teret socijalne jednakosti i globalne ekoloke stabilnosti. a) Pitanje okolia i izvora energije Porast broja puanstva kao i sve vee iskoritavanje resursa zemlje dovode ova pitanja do usijanja. b) Bumerang-efekt Pitanje ogranienja uporebe neobnovljivih izvora energije i ogranienja zagaivanja okolia. 3. Bez-graninost financijskog sektora Problem iza svih problema Moda najvei problem svijeta je ukidanje granica financijskog sektora u formi digitalnog kapitalizma: novac nekontrolirano luta svijetom traei uvijek vee zarade, pritie vlade i nastaje doslovno iz niega. Najvei potencijal ove forme krije se s jedne strane u izbjegavanju plaanja poreza (koritenjem sloenih meunarodnih zakona i off-shore kompanija), a s druge strane u novom oploivanju novca kreditiranjem Premium dugovatelja (tj. onih dugovatelja koji daju posebna snana jamstva da e vratiti i kamate i glavnicu). Modifikacije regulacija financijskih trita dozvoljavaju malim grupama glavnih igraa stvaranje novca iz niega unutar novih oblika stvaranja novca inovativnim financijskim instrumentima i odreenim oblicima kreditiranja. Istovremeno, skladitenje rada omoguuje malom broju ogromne dobitke na teret velikih gubitaka kod mnogih. U meuvremenu se dogaa pljaka srednjeg sloja i ogromni gubitak u priljevu poreza za drave; stabilnost se unitava kratkoronou, i to na teret budunosti. 4. Kakva je budunost mogua? Uzmu li se u obzir svjetska dogaanja i slijedeih 50 godina, tada slijedi (iz opisanih onstelacija, tj. iz rizika oko okolia i izvora energije s jedne strane i socijalnih i kulturnih balansa s druge) da imamo 3 mogue budunosti. Sve tri nastaju iz odgovora na pitanje hoe li se dosei dva svjetsko-etika postulata: (1) zatita okolia i ogranienje iskoritavanja izvora energije i (2) uvanje dostojanstva svih ljudi. Ne uspije li (1), tj. nastavimo li kao i dosad, dolazi kolaps; uspije li (1), postavlja se pitanje kako? Ako to bude na korist male grupe, a na teret veine onda se nalazimo u diktaturi, odn. brazilijanizaciji. Tek u sluaju konsenzusa dosee se model sa perspektivom svjetsko ekoloko-socijalno trite. a) Bussines as usual - Kolaps Nastavi li se po principu slobodnog djelovanja (po WTO logici) dolazi se do scenarija optereenosti prirode i nepotivanja globalnog ekolokog statusa. Pri tome, ogromna veina ljudskog potencijala ostaje neiskoritena, odn. cijeli narodi i kulture ostaju uzidani u drugorazrednost. Pojavljuju se u skoroj budunosti pitanja borbe za resurse, pitanja prehrane irokih masa i energije. Dakle, ovo rjeenje nije odrivo i nema budunosti, ni na globalnoj kao ni na regionalnog razini. b) Brazilijanizacija / dikatura kontrole resursa Kao slijedea mogunost nudi se odluka bogatog svijeta za ograniavanjem izvora energije i globalnog zagaenja okolia, to se moe postii konsenzusom ili uporabom moi. Posljedica je nepoten odnos prema siromanijem dijelu svijeta, kao i naoruanje oko 80% stanovnitva bogatih zemalja. Ova shema je asimetrina, nepravdena i nepotena, te stvara masovnu mrnju i teror. Rastu trokovi obrane zemlje, gasi se meunarodna suradnja. Istovremeno, raa se i problem graanskih prava (u tako zaotrenim situacijama) graana bogatih (sjevernih) zemalja.

4

c) Eko-socijalno trite Izlaz i rjeenje nudi se u ekosocijalnim reguliranim tritima, koja su tipina u Europi (socijalna trita) i Aziji. Ovaj bi model na globalnoj razini valjalo dalje razvijati. Rije je o globalnom Marshallovom planu, ije bi glavne oznake trebale biti u povezanosti provedbe standarda i sufinanciranju razvoja. Istu logiku usvojio je na globalnoj razini i Sporazum iz Montreala koji je zatitio ozonski omota. Europski model predstavlja obeavajui doprinos miru i odrivom razvoju i suta je suprotnost modelu slobodne ekonomije (Turbokapitalizam, osloboen na globalnoj razini od standarda kao to su odgovornost za okoli i socijalna odgovornost). Ipak, u zadnje vrijeme ini se da slabi dogma turbokapitalizma i raa se nova orijentacija, koja bi se mogla saeti u maksimi: na globalnoj razini bi se trebalo initi ono to ve funkcionira u dobrim dravama3. Provedba standarda-sufinanciranje razvoja-vee bogatstvo i vea jednakost-odrivost i stabilnost. 5. to ini zemlju bogatom? Ovdje emo pobrojiti 8 bitnih elemenata koji su od posebnog znaenja za bogatstvo jedne zemlje. Po njima, napredak i bogatstvo su primarno sistematske naravi; vano je nadodati da je potrebno da su svi pobrojeni elementi prisutni, jer u sluaju da i samo jedan nedostaje ili ne funkcionira, bogatstvo se gubi. Rije je o slijedeim elementima: 1. Funkcionalan i uinkovit sistem upravljanja (s naglaskom na principu supsidijarnosti). 2. Obrazovani i motivirani ljudi (s naglaskom na sposobnosti trajnog uenja) 3. Snane infrastrukture (infrastrukture ovdje znae i tehnoloke infrastrukture okrenute inovacijama i poduzetnitvu) 4. Snane zalihe kapitala (industrijski pogoni, maine...) 5. Pristup nunim izvorima u najirem smislu (voda, hrana, energija, metali...) 6. Uinkovit financijski sistem (stabilna valuta, mogunost kreditiranja...) 7. Razvijen istraivaki rad i meunarodno konkurentni inovacijski dosezi 8. Uska povezanost poduzetnitva i ljudi na globalnoj razini (internacionalnost ekonomije). 6. Aktualni problemi europske politike Opisana pozadina globalnog radikalnog trinog natjecanja utjee na politiku i poduzetnitvo u samoj Europi. Osiguravanje europske trine konkurencije u takvim okolnostima sve snanije sili i samu Europu da preuzme logiku dokraja slobodnog trita. Najvei problem tog procesa je nemogunost prikladnog oporezivanja glavnih aktera. Tu pridodajemo i razne porezne oaze, Off-shore banke i posebne trgovinske zone. U rjeavanju tog problema bit e potrebna globalna suradnja razvijenih drava, jer su posljedice slabljenje socijalne drave, privatizacija zajednikih dobara, naimanje zdravstvenog sustava, obrazovanje jasno vidljive i idu na utrb punog razvoja svih ljudskih potencijala. a) Situacijsko djelovanje / dvostruka strategija Opisana situacija zahtijeva situacijsko djelovanje. Ono se sastoji u slijedeem: 1. jasno pokazati graanima kako aktualni globalizacijski procesi imaju za posljedicu socijalno3

Ovdje moemo upozoriti i na formulu budunosti Franza J. Radermachera po kojoj bi svijet, ispravnim djelovanjem i standardima na globalnoj razini, u slijedeih 70 godina mogao biti 10 puta bogatiji nego danas. Bogate zemlje bi mogle biti i do 4 puta bogatije, a zemlje u razvoju do 34 puta! Oskudica izvora bi se trebala nadoknaditi odreenim pravnim formulacijama, oblikovanjem cijena, stvaranjem novih stilova ivota i novim tehnologijama.

5

raslojavanje drutva i nebrigu za okoli i 2. raditi s ciljem stvaranja boljih okvira koji e voditi ukidanju ili barem ublaavanju spomenutog stanja. Da bi se taj cilj ostvario, potrebno je: -napor u pravcu stvaranja razumskog dizajna globalne ekonomije. Ovdje mislimo na globalni Marshallov plan (www.globalmarshallplan.org) provoenja milenijskog cilja UN (www.un.org/milleniumgoals), a taj je do 2015 dosei na globalnoj razini ekosocijalno trite. -organizacija inteligentnih obrambenih procesa za razdoblje u kojem dizajn globalne ekonomije jo nije implementiran dokraja. 7. Globalna Marshall-plan inicijativa nosivi program novog poetka na svjetskopolitikoj razini Ogromno i rastue siromatvo, napetosti izmeu kultura kao i rastua prijetnja ekoloke katastrofe sile na djelovanje. Ovi problemi, kojima smo danas svjedoci, povezani su sa povijesnim razvojem, nesretnim okolnostima i nepravednim globalnim dizajnom: moni su u ogromnoj prednosti, a siromani opljakani. Dakle, iz spomenutog se raa nunost za promjenama u globalnom dizajnu, i to u pravcu stvaranja potene globalne strukture upravljanja. Ovako se o tome izrazio bivi potpresjednik SAD Al Gore u govoru na Stanford univerzitetu: Danas trebamo novi globalni Marshallov plan za spaavanje svijeta i davanja anse milijardama siromanih da sudjeluju u gospodarstvu i njegovim plodovima. Zapamtite da ispravno ostaje ispravno ak kad ga nitko i neini. I da pogreno ostaje pogreno, ak i kad ga svi ine. Istovremeno, potrebne su nam promjene u miljenju i opaanju, i to u svim (i bogatim) zemljama. Potreban je zajedniki proces meusobnog uenja da bi se ostvario ovaj koncept balansiranog svijeta. Taj koncept zastupa globalna inicijativa pod nazivom Marshallov plan. Ona se bazira na etikim i moralnim principima koje su religije svijeta izrazile u formi svjetskog etosa, (Hans Kueng) i koji naglaava princip pravednosti i zlatno pravilo recipronosti: ne ini drugome to ne eli da bude uinjeno tebi. Koncept balansiranog svijeta temelji se na 5 meusobno vrsto povezanih stupova. Ti su: 1. Hitno provoenje- i to na globalnoj razini- zajednikih ciljeva UN, 2. Osiguravanje dodatnih (oko) 100 milijardi US dolara godinje za vremensko razdoblje 2008-2015 za zajednike razvojne projekte; 3. Poteni mehanizmi za osiguravanje potrebnih sredstava (dio proraunskih sredstava drava i doprinos od globalnih transakcija i uporabe zajednikih svjetskih dobara); 4. Postupna realizacija svjetskog ekosocijalnog trita i nadvladavanje globalnog turbokapitalizma stvaranjem boljih zakonskih okvira svjetske ekonomije (razne reforme i povezivanje postojeih pravila i institucija za gospodarstvo, okoli, socijalu i kulturu); 5. poteni i pratnerski zajedniki rad na svim razinama kao preduvjet, good governance i borba protiv korupcije. Globalni Marshallov plan je koncept dosezanja balansirane budunosti, a rastua potpora ovom konceptu daje nadu da je to i mogue. Ipak, put je jo dug...

MODERNA Pojam Moderne je kompleksan, i to zato jer oznaava tono odreeni povijesni proces u vremenu i prostoru (na Zapadu poevi od XVI stoljea do naih dana) i odreenu ideologiju

6

ili retoriku promjene i napretka. Ta ulazi u sve sfere ivota: u umjetnost, tehniku, politiku, etike vrijednosti. Modrena podrazumijeva neopozivi prekid sa prolou, jer smatra da nosi novo i napredak. Predstavlja se kao razvoj racionalnosti koja stvara karakteristian oblik civilizacije: nadilaenje. Kao takva, u odreenom drutvu nije njezino provoenje bez napetosti i tenzija. 1. Raanje i povijest Moderne Svaki socijoloki i kulturni kontekst poznaje napetosti izmeu starog i novog. Modernost, pak, u smislu o kojoj mi o njoj raspravljamo kao povijesna i polemika struktura promjene moe se nai samo u zapadnoj kulturi i to od XVI stoljea pa naprijed, da bi u XIX stoljeu dosegla svoj vrhunac. Otkrie Amerike 1492. predstavlja kraj Srednjeg vijeka i poetak moderne. Dogaaji ovog vremena kao otkrie tamparskog stroja, Galileova otkria i probueni humanizam uvode novi nain gledanja stvarnosti. Valja spomenuti i Protestantsku reformu koja uvodi novu podjelu u kranstvo, ali i novi nain religioznosti koji nanovo vrednuje slobodu i autonomiju osobe. U tijeku XVII i XVIII stoljea filozofske temelje moderne stvaraju subjektivizam i racionalizam, kojega promoviraju Descartes i filozofi prosvjetiteljstva. Francuska revolucija prekida sa monarhijom kao drutvenim ureenjem i uvodi pojam moderne centralizirane i demokratske drave. XIX stoljee poznaje stalni napredak znanosti i tehnike, racionalne raspodjele posla i urbanizacije, koji dovode do promjene obiaja i nestanka tradicionalnih stilova ivota. Od XIX stoljea do danas proces loma s prolou i tradicijom potvrivan je stalnom uporabom novih izvora energije, sredstava proizvodnje i transpotra, racionalne organizacije i anonimizacije drutva. Industrijska difuzija kulturnih sredstava i ogroman utjecaj medija oblikuju u masovnoj mjeri mentalitet promjene radi same promjene, koja je sadrajno nebitna i bez neke velike vanosti. 2. Moderni mentalitet Razne promjene od XIX stoljea pa naprijed poboljali su, bez sumnje, ljudsku egzistenciju i potpomogli bujanje moderne. Ipa, Moderna premda se ne moe objasniti bez ovih spomenutih promjena ne identificira se s njima (promjenama), nego ih nadilazi i postaje nain miljenja, stil ivota i mentalitet koji imaju svoje karakteristike i vrijednosti: prevlast mjerljive efikasnosti; prevlast strukture nad sadrajem i slike nad milju, promocija racionalnosti i aktivnost nautrb mudrosti i kontemplacije, prevlast konsenzusa i javnog miljenja nad istinom. Moemo rei s jedne strane- da je Moderna dogaaj koji je preoblikovao odnos izmeu svemira i njegova ljudskog tumaa. Ova vizija Moderne shvaa je kao gubitak sinteze i dubokih veza izmeu prirode, ovjeka i Boga. S druge strane, neki tumai modernu ne smatraju gubitkom nego dobitkom: s dogaajem moderne ljudi su se poeli smatrati sposobnima eksperimentirati, razumijevazi i preuzimati odgovornost za svijet na nove naine. (Moderna se susree i s otporima i ne umie ambivalenciji koje se danas pokazuju kroz brigu za spas osobe kao subjekta u procesu homogenizacije drutvenog ivota (totalitarizmi), kao strah od i razoaranje slijepim razvojem koji prijeti zemlji (ekologija), kao potraga za iracionalnim, misterioznim i religioznim.) 2. Tri socijalna mislioca: Habermas, Touraine i Taylor Postoje cijele biblioteke filozofskih i socijolokih interpretacija moderne. Na cilj je na ovom mjestu identificirati neke od njezinih temeljnih misli.

7

a. Juergen Habermas poznat je po svojoj obrani moderne, usprkos njezinim tamnim stranama koje i sam primjeuje. Po njegovu miljenju ironino je to su, s modernom, ljudi postali sposobni oblikovati vlastitu povijest i istovremeno izgubili nad njom kontrolu radi njezine kompleksnosti. Ipak, Habermas se ne eli udruiti s onima koju modernu smatraju promaajem i proglaavaju novo vrijeme postmoderne, nego modernu smatra povijesnim projektom koje nije zavren i kojeg valja nastaviti. Po njemu, moderna je u bitnom karakterizirana pojmom individualne slobode u znanosti, samoodreenju i samoostvarenju. Njezin je najvei doprinos u polju ljudske autonomije i u prevlasti racionalnih metoda i ciljane akcije. Za njega, ova dva podruja trebaju i tree podruje aktivne komunikacije s ciljem smanjivanja raskoraga izmeu razuma i ljudskih vrijednosti. b. Alain Tourain promilja istu stvarnost, ali iz razliitog kuta. On istie centralnost subjekta s kojim pokazuje slobodnog pojedinca koji se opire nametnutom sistemu, stvara vlastiti kulturoloki izbor te tako postaje socijalni akter. Za njega, moderna se ne sastoji iskljuivo u racionalnosti. Touraine smatra da razvod razuma i individualne slobode jest klju razoaranja u modernu: tu situaciju razvoda on vidi u razdvajanju svjetova kao to su ekonomski sistem, rad i tehnologija, a na subjektivnoj razini kulture, smisla, slobode i kreativnosti. Dominacija mass medija pojaava to odvajanje; po njemu, mass mediji su ukorijenjeni u liberalnoj i konzumistikoj ideologiji koji rastau slobodu pojedinca putem dominacije robe i zaborava dublje, duhovne strane ivota. Touraine smatra da je potrebno pronai pomirujui dijalog izmeu racionalnosti i subjektivnosti; ako u tome ne uspijemo, bit emo prisiljeni dvostruku diktaturu: diktaturu otuenih sistema i diktaturu narcistikog iskoritavanja savjesti. Odgovor je slijedei: slino kao i Habermas (aktivna komunikacija), Touraine smatra zajednicu kljunim prostorom, zajedno sa slobodom i racionalizacijom. Ova trijada (zajednica-sloboda-racionalizacija) sposobna nas je osloboditi iskrivljenja moderne koja se pretjerano identificirala sa razumom i sistemom te zaboravila da smo mi stvorenja elje i sjeanja koja pripadaju odreenoj kulturi. Stoga predlae ujedinjenje razlomljenih polja moderne i nadilaenje ograniene moderne kakvu imamo prilike vidjeti. c. Charles Taylor, kanadski filozof, slino kao i Touraine, smatra kako nas mnogi utjecaji moderne kulture guraju opasnoj centralnosti subjekta te da je nadilaenje te centralnosti vaan moralni i estetski zadatak naeg vremena. Po Tayloru, ljudi nae kulture imaju sklonost potiskivanja duha te u borbi protiv negativnih posljedica moderne vidi veliku vanost u buenju zaboravljene religiozne dimenzije kulture. Kada je rije o kulturi moderne, Taylor je slijedeeg miljenja: sumnjiav je prema gubitku smisla za bilo kakvim sudjelovanjem pojedinca koje bi nadilazilo njegove osobne interese, sumnjiav je prema nainu na koji tehnologija ini povrnijima nae ivote kao i prema njenom despotizmu drave koja dovodi graane do nemoi. Brine ga i ozbiljan gubitak slobode kao tamna strana velikih dostignua moderne. Ipak, valja naglasiti da Taylor brani (s pravom) dostignua moderne koje valja uvati. Ono to mu je na srcu jest sauvati ono vrijedno i odmaknuti se od trivijalnog. Konstitutivn ideali moderne kulture su strahovito neartikulirani i ta stvarnost jest posljedica liberalizma neutralnosti, tvrdi Tazlor. Potrebno je stoga istraiti moralne snage koje stoje u pozadini odreenih pojmova, s ciljem spaavanja onog to je vrijedno i veliko u srcu moderne. Tu on predlae dva kriterija razlikovanja: 1. individualna sloboda bez ili s malo socijalne svijesti (zahtjevi naih odnosa sa i prema drugima) i 2. individualna sloboda bez viih vrijednosti; oba su za Taylora loi i idolatrijski. Odgovor je u stvaranju odgovornih oblika ivota te spaavanje temeljnih dosega moderne. U dosezanju tog cilja nismo nemoni: slobodni smo ako moemo

8

preoblikovati uvjetovanosti nae egzistencije, kad moemo gospodariti stvarima koje gospodare nama. TO JE ETIKA? 1.1 Uvod Cilj je dosei poetna objanjenja na pitanje to se misli pod rijeju etika u kontekstu filozofske etike. Jasnoa u tom podruju omoguuje tono i briljivo obraivanje svega to slijedi. Slino sa situacijom kad nas netko pita za put, odgovor na pitanje to se podrazumjeva pod pojmom etika pomae u orjentaciji za svako bavljenje istim. Postoje dodue razliiti pravci u etici kako u filozofiji tako i u teologiji i mi emo se upoznati s nekima od njih. Odatle je vano u poetnom bavljenju etikom ne dozvoliti da se neki od tih pravaca nametne kao vodei, nego samo shvaanje pojma etika usvojiti kao neto to e razjasniti problem. Pitanje to se misli pod pojmom etika moe se shvatiti na dva naina: 1. to je faktino razumijevanje pojma etika, odn. to se u povijesti filozofije mislilo pod tim pojmom? Odgovor je najjednostavnije potraiti u nekom priruniku ili pregledu povijesti pojma. Postoje tako prirunici, uvodi u etiku, koji su upueni na ovo pitanje i daju pregled raznih shvaanja etike (npr. kod Aristotela, Kanta, u Utilitarizmu, u feministikoj etici...) Sigurno je da i usvajanje takvih povijesnih znanja pripada temeljnom studiju etike. Ipak, ne bi bilo tono tvrditi da etika kompetencija iscrpljuje u takvom znanju. Povijesni saetci etike uvijek su bili povezani sa tono odreenim zahtjevom, i to za zahtjevom s obzirom na drugu, konkurirajuu verziju prikladnog odn. ispravnog naina odreivanja to je etika, to je njezina zadaa i kakav je njezin metodoloki put. Tek sa tom situacijom zapoinje etiko promiljanje etike; i to znai da se pitanje to je etika ne postavlja u faktinom smislu (kao shvaanja etike u povijesnom smislu), nego kao pitanje normativnog pojma etike: Kako to, to se oznauje rijeju etika, prikladno shvatiti? Dakle, normativno shvaanje etike bavi se pitanjem kako bi se etika trebala shvatiti, a ne samo time kako se ona faktiki shvaa (ili se shvaala). To, pak, uvodi slijedee pitanje: Koji su to kriteriji koji bi morali pomoi odgovoriti na pitanje kako shvatiti etiku? Prvo problemi, onda etika. Problemi izviru iz razliitih ivotnih podruja4. Koji odgovori odgovaraju tim situacijama, i kako ih tretirati? Dakle, o etikoj praksi se govori imajui na pameti etika pitanja i potragu za prikladnim odgovorima. I prije nego se pozabavimo sa filozofskom etikom, mi sudjeluju u svakodnevnici u etikoj praksi. Uvjet koji neki normativni pojam mora ispuniti jest da bude prikladan naoj etikoj praksi. Svako razumjevanje etike mora to uzeti u obzir. U suprotnom bi moglo doi do rascjepa izmeu razumijevanja etike (kao ploda filozofske teorije) i naina kako se etiki problemi manifestiraju u svakodnevnici (u ivljenoj praksi), sa posljedicom da ovo potonje bude podvrnuto uporabi koja mu nije prikladna. U tome lei ozbiljna opasnost, i u daljnjem tijeku razlaganja emo uvijek nailaziti na taj problem. Protiv postupka koji etiku praksu uzima kao kriterij prikladnog pojma etike moe se istai da to vodi ka jednom konzervativnom pojmu etike, koji je usmjerena na postojee u liku stvarne prakse etikog pitanja i razmiljanja. Osnovno obiljeje etike Moderne jest njezin nastup paralelno sa Prosvjetiteljstvom, ija je nakana ne drati neto ispravnim zato jer je ve u praksi, nego pronai etike kriterije za orijentaciju u djelovanju samo pomou kritike sposobnosti razuma. Upravo to pretpostavlja jednu vrst predrazumijevanja o tome to to znai orijentirati se u djelovanju, te u kojoj mjeri i nakoji nain je ljudsko djelovanje potrebno orijentacije. Tek jedno tako predrazumijevanje omoguuje razumjeti smisao kriterija4

Smiju li lijenici asistirati kod samoubojstva? Smiju li se ljudski embriji upotrebljavati za istraivanja?

9

pronaenih snagom razuma i shvatiti ih kao orijentirajue za djelovanje. Obzirom na ovu problematiku govori se o hermeneutskom krugu (hermeneutika-znanost razumijevanja). Za pojanjenje, sluimo se primjerom itanja teksta. Proitano tvori horizont isekivanja predrazumijevanje obzirom na tekst koji slijedi, koji se u tome ili potvrdi (to slijedi, lei unutar ovog horizonta) ili ispravi (to slijedi, nadilazi horizont isekivanja). Tako se, s jedne strane, razumijevanje kree u horizontu dotinog predrazumijevanja, a s druge strane utjee na nj time to ga ispravlja, ime se stvara novo predrazumijevanje obzirom na daljnje razumijevanje. Upravo to ini napetost itanja. Isto se dogaa sa razumijevanjem etike. Da bi se dokopali prikladnog razumijevanja etike, najprije moramo imati predrazumijevanje onoga to etika kao filozofska disciplina pojmovno i metodiki reflektira. To imamo, jer sudjelujemo u praksi etikog pitanja i razmiljanja u razliitim ivotnim i djelatnim okvirima prije nego smo se pozabavili etikom kao samostalnom diciplinom miljenja5. Budui da je normativni pojam etike sporan meu raznim kolama i pravcima miljenja koje postoje unutar etike, uvod koji slijedi ne moe se poduprijeti nekim ope priznatim razumijevanjem etike. Njegov cilj je pozvati itatelja da sam sebi stvori pojam kroz promiljanje tazliitih mogunosti shvaanja etike. To spada u razvijanje vlastite moi donoenja etikih sudova. To, pak, zahtijeva kritiko postavljanje. Neizbjena je u ovom uvodnom dijelu i uporaba odreenih pojmova koji e u slijedeim cjelinama biti preciznije obraena. Odreeno predrazumijevanje itatelja se pretpostavlja ve sada. 1.2 O rijei etika i o njezinu porijeklu Aristotel, podjela tada poznatih znanosti po objektu, opis istih. Kod njega rije dolazi u kombinaciji ethike theoria (kao pridjev), iji je doslovni prijevod etiko promatranje, odn. istraivanje. Rije aethos znai mjesto ivljenja, navika, obiaj, vladanje, udoree. Izraz ethike theoria oznauje i bavljenje vladanjem i obiajima, i to i tono odreenom smislu: kao filozofska sposobnost ethike theoria se pita o smislu postojeih obiaja i vladanja s ciljem da ih se po mogunosti promjeni tamo gdje su suprotne razumu. Dakle, iste ne zasluuju da ih se slijedi samo zato to faktino vrijede (u uporabi su, aktualne su). ovjeku kao razumskom biu ne prilii slijepo se dati voditi kroz konvencije (obiaj, nagodba, sporazum). Dakle, etika je ljudsko traganje za razlikom izmeu dobra i zla. 1.3 O poetcima etikog miljenja u grkom prosvjetiteljstvu; antika i moderna etika Razvoj Sredozemlja i nastanak grkih gradova-drava u razdoblju izmeu 8. i 5. st.pr. Kr. Povijest etike povezana je od poetka sa socijalnim i politikim konstelacijama. Ona je, u bitnom, socijalna povijest. Poetak etikog miljenja oznaen je u sofistici. Sofisti su bili filozofi-lutalice. Kao lutalice doli su do zakljuka, da obiaji i prakse mogu na razliitim mjestima biti veoma razliiti i na npr. pravednost moe na jednom mjestu imati sasvim drugo znaenje nego na nekom drugom. To je dovelo do pitanja to se razumijeva pod pojmom pravednost je li to neto to poiva na obiaju i praksi te odatle postoji samo relativna pravednost (kao pravednost u Ateni, Korintu...)? Ili postoji li jedan apsolutni smisao pravednosti, i ako da, u emu se on sastoji? Drugi primjer za ovakav nain postavljanja pitanja odnosi se na rije dobar. Kod Homera (8. st) ona se pojavljuje u funkcionalnom smislu (aner agathos), dakle u povezanosti sa5

Upravo radi toga je grki filozof Aristotel bio miljenja da radije preporua studij etike odraslima nego djeci, jer odrasli raspolau ivotnim iskustvom koji je pretpostavka ovoj praksi.

10

odreenom funkcijom koji odreeni radi. I ovde je rije o relativnom znainju (odnosnom prema odreenoj funkciji). I nama je rije dobar dola u tom znaenju (kao dobar No onaj koji dobro ree). Drugo znaenje rijei dobar jest izricanje moralnog smisla koji se razumijeva u apsolutnom smislu: majka Tereza bila je dobar ovjek. Sa Sokratom i Aristotelom (i pitanjima to je dobro? Hrabrost? Pravednost?) dolazimo do roenja etikom miljenja u grkom prosvjetiteljstvu: pitati se za razlonost obiaja i praksi u odnosu prema apsolutnim mjerama Dobrog i Pravednog. Slijedei pojam koji nas vodi korak dalje u razumijevanju povijesnog razvoja etikog miljenja u grkom prosvjetiteljstvu jest pojam naravi-prirode (Natur). Pojam naravi-prirode zamijenio je drugi pojam pojam zakona. Nomos utjelovljenje vjenog reda stvari. Otkriem relativnosti i promjenjivosti raznih zakona, dolo se do pitanja da li je sve samo u uporabi i pravilu, ili postoji neto unaprijed zadanao i obvezujue unutar samog ovjeka? Ovdje dolazi pojam naravi-prirode. Rije narav-priroda podrazumijeva ovdje neto drugaije od onog kako su taj pojam oblikovale moderne prirodne znanosti. Prirodno je karakterizirano teleoloki; tenja ka neem, stupanje-u-oiglednost svrhe neke stvari (pr. Sjeme). Odatle, razumjeti neki predmet prirode znai razumjeti ga od njegove svrhe, koju je on odreen uozbiljiti. Antika, za razliku od moderne, interesira se za telos (cilj, odreenje) stvari, za njezinu bit. Na ovaj nain poinje se promatrati i ovjek, ne samo priroda. ovjek je bie kojemu je od prirode utisnut odreeni cilj, kojega on treba ostvariti. Zar nije oito da svi ljudi tee za neim? I ljudski oblici zajednitva vode se istom logikom; na poseban nain dvije temeljnje oikonomia (voenje kuanstva) i polis (grad drava). Na koji nain i po kojim pravilima oblikuje ovjek svoj ivot, kako urediti oikonomia i polis sva ta pitanja odgovor dobivaju iz pitanja o telos-u. Teleoloka usmjerenost. Razlika antika-moderna. Antika etika temelji se na teleolokom razumijevanju djelovanja (orijentacija: telos; pitanje: emu?). Medicina-lijeenje. Gdje medicina biva koritena za druge ciljeve (npr. muenje) ne radi se vie o medicini. Pitanje i potraga za viim ciljem, iji promaaj znai i promaaj odreenja. Nasuprot tome, moderna je karakterizirana pitanjem zato? Ona se bavi uzronim vezama: zato, iz koji razloga, kamen pada na zemlju? Sistematsko istraivanje uzronih veza u prirodi stvorilo je temelje modernom gospodarenju prirodom. Dakle, pitanje moderne etike je zato. Odgovor se sastoji od uzroka i motiva. Uzroci nam pomau razumijeti smisao nekog djelovanja. Uzroci i motivi pripadaju djelujuoj osobi. Tme u centar dospijeva subjekt koji djeluje. Koji su njegovi motivi, razlozi...? Time djelovanje dolazi u centar etikog promiljanja. Sve se pretae u moral i etiku: moral nas oprema sa razlozima za djelovanje, dok etika pita koji su razumski, dobri i ispravni uzroci naeg djelovanja. Stremiti, htjeti antika; trebati, obveza moderna. Povijesnosocijoloki razlozi vjerski ratovi: sveopi obvezujui sistem prava i obveza. 1.4 to je etika? Definicija. Ve predstavljena razlika izmeu antike i moderne etike upuuje na razliite saetke pojma etike i onog ime se ona bavi. Za razliku od geometrije-koja je uvijek imala i ima isti objekt prouavanja- etika i razliitost njezina promiljanja oteavaju stavljanje pod znak jednakosti ono to je etika neko bila, i ono to je ona danas. Bolje bi bilo staviti se na put stvaranja prikladnog pojma etike. Kriterij prikladnosti pojma etike trebao bi stajati u etikoj praksi koju ivimo. Time je odreen metodoloki pristup poslaistraivanje te prakse.

11

Ostaje irina; odatle je potrebno, da bi uope odreenu praksu mogi identificirati kao etiku praksu, imati jedno predrazumijevanje etike. Tu imamo potrebu polazne toke, tj. odreenog razumijevanja etike koja slui kao polazna toka za produbljivanje. Po opem razumijevanju etika se shvaa kao filozofska refleksija morala. Ovo odreenje potrebuje trostruko pojanjenje: 1. to je moral? 2. U kojem smislu je etika refleksija na moral? 3. ime je karakterizirana etika kao filozofska refleksija morala? 1.5 to je moral? Dva metodoloka pristupa Lat. Mos, moris (aethos, gr.) obiaj, uporaba. U Antici i Srednjem vijeku rije je oznaavala odgovor na pitanje kako ivjeti. Danas se rije moral prvenstveno odnosi na djelovanje i njegovo vrednovanje. Moral je jedan od temeljnih naina ljudskog odnosa prema svijetu. Etika je teorijsko promiljanje tog odnosa. Koji su metodiki postupci u otkrivanju odgovora na pitanje: to je moral? Razlikujemo dva metodoloka pristupa: analitiki i fenomenoloki. Analitiki pristup etici pristupa problemu putem analize jezika i logikih operacija kojima se sluimo u tematizaciji problema. Odgovor na pitanje to je moral otvara se istraivanjem jezika morala, odn. pojmova dobar, lo, ispravan, kriv, itd. koji se upotrebljavaju u moralnim sudovima. Snaga analitikog pristupa oituje se u injenici da jezik kojim se sluimo u analizi problema nije uvijek jasan te nam moe zaprijeiti pristup razumijevanju. Zato potrebujemo logiko istraivanje i pojanjenje jezika. Fenomenoloki pristup, pak, pita se ne o rijeima, nego o naem moralnom ponaanju, odn. o naoj moralnoj praksi. On eli shvatiti kako je ona stvorena. Oba pristupa valja povezivati. 1.6 Analitiki pristup. Primjer Primjedba o jezinoj uporabi. Etika je filozofska refleksija morala. Dakle, etika nije isto to i moral, nego odreeni nain promiljanja morala. Sukladno tome, rije moral oznaava cjelokupno podruje onoga to etika promilja. Primjer: Ne smije ubiti! je moralna norma. Ista je objekt etikog promiljanja ako se pitamo za njezinu valjanost ili utemeljenje. Dakle, etika oznauje to promiljanje, ne objekt tog promiljanja. Objekt je oznaen rijeju moralan. Prvo temeljno pitanje jest: Kako trebam postupati? Pitanje se ne postavlja samo u etikom kontekstu (pr. Planiranje odmora...). Na koji nain se u etikom kontekstu postavlja ovo pitanje? Primjeri: karijera ili obitelj? Prekid trudnoe sa djetetom Down sindroma? Specifino etikog oblikovanja pitanja je u slijedeem: Tko pitanje kako trebam postupati postavlja u etiki kontekst, taj se pita da li je njegovo djelovanje primjereno etiki ispravnom i dobrom. Rije je o krunom izvjetaju, budui da se izraz etiki kontekst tumai izrazom obzirom na etiki ispravno i etiki dobro. Drugo temeljno pitanje jest: Zato je neko djelovanje etiki ispravno (dobro) odn. pogreno (loe)? Ovdje se pitamo o obiljejima i kriterijima, na temelju kojih neko postupanje postaje ispravno. Rije je o etikom utemeljenju odreene odluke, ili o odgovoru na pitanje zato biti moralan.

12

Time dolazimo do treeg etikog temeljnog pitanja: kako su stvarani etiki temeljni pojmovi i kako funkcioniraju etika utemeljenja? 1.7 Dvodijelna podjela moralnog jezika: deontoloki i evalutivni moralni pojmovi; normativni i evalutivni sudovi Razmiljamo o prvoj polovici treeg pitanja o jeziku morala. Zapovijedi u smislu imperativa Zapovijedi u msislu potvrdnih izraza. Normativni sudovi. Normativnost ira od moralnosti (npr. zakoni prometa; pr. zabranjeno je prijei na crvenom svjetlu)). Evalutivni sudovi (Zdravlje je velika vrijednost). Deskriptivni sudovi (Veina graana BDR je miljenja da je aktivna pomo pri umiranju ispravna u odreenim sluajevima). Pitanje znaenja rijei dobar: otvoreno pitanje, tekoa definiranja...

2. Dvije razine etike 2.1 Osnovne podjele u etici Etika je racionalni i sistematski pokuaj pronalaenja razlike izmeu dobra i zla. U pristupanju tom cilju, razlikujemo dvije vrste etike. a) Deskriptivna etika nastoji to vjernije opisati moralno ponaanje ljudi, njihova moralna vjerovanja i vrijednosti te tako pronai odgovor na pitanje koji su izvori morala te da li se moral moe racionalno utemeljiti. Ona se bavi onim to jest, izbjegavajui ono to trebamo biti. Posebna vrsta deskriptivne etike je metaetika koja se bavi analizom sadraja moralnih iskaza i na temelju toga eli dospjeti do prave naravi morala. Metaetika, kao dio deskriptivne etike, poseban je nain razmiljanja o moralu nastao u krilu analitike filozofije XX stoljea koja nastoji analizom znaenja moralnih iskaza i izraza pokazati to to moralne iskaze razlikuje od ostalih jezinih iskaza. Primjer koji moe pojasniti problem jest emotivizam koji, kao metaetika teorija, tvrdi da ono to u konanici odreuje za nas dobro ili zlo samo na osjeaj odobravanja ili neodobravanja neke vrste djelovanja. Vanost metaetike za poslovnu etiku je vidljiva u opravdanju same etike, u njezinoj vanosti i autoritetu kako u ivotu, tako i u poslovanju. Posebno pitanje deskriptivne etike je pitanje etikog relativizma i subjektivizma. Moralni relativizam je etiko stajalite po kojem su moralne tvrdnje istinite samo u odnosu na neki standard ili okvir, te da taj standard nije iskljuivo (apsolutno) opravdan. Taj standard se najee krije u kulturi pripadnosti pojedinca. Subjektivizam ide jo i dalje te tvrdi da je subjektivno miljenje ono to u konanici odreuje moralno i nemoralno. Dakle, sam pojedinac je izvor i donositelj standarda moralnog i nemoralnog, te u primjeni istih poziva se na samog sebe. Opasnost moralnog relativizma i subjektivizma jest u injenici da ti moralni standardi nemaju nikakvo daljne opravdanje i da u naelu bilo to moe biti

13

moralni standard. Kako slijediti neki standard koji nema snage u sebi. Time se stavlja u pitanje i sam moral te postajemo moralni nihilisti vjerujemo da moral ne postoji. To je neprihvatljivo stajalite. Sloboda je pretpostavka morala. Mi i donosimo mralne sudove o drugima i sebi jer smatramo da su ljudi slobodni i da su u odreenoj situaciji mogli drugaije djelovati imali su izbor, nisu bili prisiljeni. Bez slobode nema ni odgovornosti za dobro i zlo, nema ni morala. b) Normativna etika, pak, ne bavi se samo onim to jest, nego i onim to treba biti. Ona trai etike temelje i na njima eli izgraditi, odn. propisati kakvi bi ljudi trebali biti da se ponaaju pritom moralno i ispravno. Cilj normativne etike je izgraivanje i traenje moralnih sustava. Taj sustav treba biti univerzalan (prihvatljiv za sve ljude u svako doba i svugdje), objektivan i potkrijepljen autoritetom snanim da ga se slijedi. Dakle, normativna etika trai i daje naela i smjernice za ponaanje u odreenim ivotnim situacijama, te je vrlo vana za poslovnu etiku. Ova dva naina pristupa etici tvore nerazdvojivo jedinstvo. Nemogue je opisivati moralnu stvarnost bez rasprave o normativnom; isto tako nije mogue govoriti o normativnom (uini to i to) bez ikakve veze sa zbiljom. Obje vrste su potrebne jer je etika jedinstven ljudski projekt, a podjele su korisne samo kao orue sistematizacije etike. 2.2 Tri velike tradicije normativne etike Zajedniko svim trima tradicijama normativne etike jest miljenje da se moe racionalno govoriti o temeljima morala. Moemo ga spoznati razumom, moemo spoznati istinu o pravom moralu i dati prihvatljive razloge za to. Taj pristup nazivamo kognitivizam.Njva suprotnost je nekognitivizam. On tvrdi da odluujuu ulogu u postavljanju moralnih pravila nema razum, nego osjeaji (emotivizam) ili naa odluka (decizionizam). Nekognitivizam smjetamo u podruje deskriptivne etike. U normativnom kognitivizmu razlikujemo tri velike tradicije: 1. Kakav ovjek trebam biti? Aretaika tradicija. Etika kreposti. Zapoela sa starogrkim filozofima Sokratom, Platonom i Aristotelom te se u suvremeno doba pojavljuje tek u XX stoljeu u suvremenoj etici kreposti (vrlina). Ta tradicija naglasak stalja na djelatelja-osobu, a ne toliko na samo djelo. ovjekov karakter prethodi ovjekovu djelovanju, te pitanje koje postavlja ova etika nije to trebam initi ili Koji moralni zakon trebam slijediti?, nego to bi dobar ovjek uinio u ovoj situaciji? Ova etika stvara popise kreposti vrlina koje bi ovjek trebao imati, kao i opise onog to krepost jest i po emu se razlikuje od ostalih karakternih crta ovjeka. Etika kreposti stavlja naglasak na morani odgoj koji stvara dobrog ovjeka. 2. to treban initi? to je ispravno initi. Etike moralne obligacije. Druga i trea etika tradicija nastoje odgovoriti na gore postavljena pitanja. Razlikuju se po tome to odabiru za kriterij ispravnog odn. neispravnog djelovanja. a. Deontoloke teorije ( to deon dunost) Ove teorije tvrde da smo neke stvari duni initi bez obzira na sve drugo (npr. Na posljedice). b. Teleoloke teorije ( to telos svrha) ili konsekvencijalne teorije Ove teorije imaju samo jedan kriterij ispravnosti odn. neispravnosti djelovanja, a to je posljedica. Djelovanje je dobro ako su njegove posljedice dobre. Najpoznatija

14

konsekvencijalna teorija je utilitarizam i njegov princip korisnosti, kojeg je formulirao jedan od zaetnika utilitarizma Jeremy Bentham: Princip korisnosti je princip koji odobrava ili ne odobrava svako djelovanje, prema sklonosti koje to djelovanje pokazuje obzirom na poveanje ili umanjenje sree dionika iji su interesi u pitanju. 3. Neke negativne i pozitivne strane a. Deontologizam: Negativno u deontologizmu su preveliki formalizam (odvajanje od sadraja i neuzimanje u obzir ljudskih potreba), mogunost sukoba dunosti (to ako imam dvije dunosti?) i u nekim sluajevima neprihvatljive posljedice (odranje obeanja kojim ovjek moe izgubiti posao). Pozitivno je popis nunih, doputenih i zabranjenih djelovanja, jasni odgovori na moralne dvojbe, te poziv na dosljednost i ispunjavanje dunosti. b. Konsekvencijalizam: Negativno u ovoj tradiciji je da lako prihvati pravilo da cilj opravdava svako sredstvo, te se gubi svijest o moralnosti odreenih djelovanja. Pozitivno je izbjegavanje sukoba raznih etikih naela i dunosti, odnosno samo jedno naelo olakava rjeavanje moralnih dvobi te nam je moralno odluivanje pojednostavljeno. Pozitivno je i naglaavanje odgovornosti za posljedice naeg djelovanja. 4. Saetak Osnovne razlike izmeu tri navedene etike tradicije mogu se pojasniti mjestom stavljanja posebnog naglaska: 1. Uzrok: sve to prethodi moralnom djelovanju (namjere, kreposti, potrebe, elje). 2. Djelovanje: ono to se ini. 3. Posljedice: rezultat djelovanja. Primjena opih naela: Opa etika, iji smo prikaz dali, mora rezultirati opim naelima koja su primjenjiva na konkretne ljudske ivotne moralne dvojbe. Ona mora dati klju za izlaz iz moralnih kripaca. Klju je teko dati to se vidi i u sadanjoj situaciji u etici: meu filozofima jo nema konsenzusa o tome to je temeljno naelo ili krajnje dobro, ili ih ima vie. Kako odluiti u kojoj je situaciji koji klju najprikladniji? Poslovna etika ima svoje favorite. 5. Osnovna moralna naela u poslovnoj etici 5.1 Tri moralna principa u poslovnoj etici Poslovna etika je vrsta primjenjene etike: opa etika naela primjenjuju se na posbno podruje ivota na poslovanje. Ovdje govorimo o 3 principa kojima se poslovna etika najee slui: 1. Princip korisnosti. Ovaj princip kae da je djelovanje moralno ili ispravno ako poveava koliinu dobra. Tom se principu esto dodaje i princip pravednosti to rezultira poznatim utilitaristikim naelom: Najvee dobro za najvei broj ljudi. 2. Princip prava. Zajedno sa pravima, idu i dunosti potivanja i omoguivanja prava. Potivanje prava esto je kriterij za donoenje moralnih (i zakonskih) opravdanih poslovnih odluka.

15

3. Princip pravednosti. Posebno se naglaava u raspodjeli dobara i koliine posla za dobijanjem tih dobara. Zove se jo i princip distributivne pravednosti. Sva tri principa dolaze iz etike moralne obligacije, te propisuju moralne dunosti. One svoj izraz pronalaze u pozitivnim zakonima i propisima poduzea koji reguliraju poslovanje. Nema izraza iz etike kreposti; ona svoje anse vidi u pokuaju da se ljudski odnosi i poslovanje uine humanijima i vie primjerenima ovjeku i to u nadilaenju minimuma potivanja zakona i propisa. 5.2 Problemi poslovne etike koji proizlaze iz razliitih razina etike Poduavanje poslovne etike ima najveeg neprijatelja u injenicama uspjenog nemoralnog poslovanja: ona se ui u svom normativnom obliku (kako bi trebalo biti), a studenti vide deskriptivnu stranu (kako jest), i to iz medija ili vlastitog iskustva. Uspjeno poslovanje i moralno poslovanje. U najopenitijem smilsu poslovne etike pitamo se moe li se pomou primjera uspostaviti veza izmeu uspjenog i moralnog poslovanja? Je li svako moralno poslovanje nuno neuspjeno poslovanje, i je li svako uspjeno poslovanje nuno nemoralno poslovanje? Ili se moramo zadovoljiti injenicom da moralno poslovanje moe, ali i ne mora biti uspjeno poslovanje? Izgleda da nema previe izbora nego uz norme i mjerila normativne etike i opise konkretnih sluajeva iz deskriptivne etike nastojati uvjeriti sve poslovne ljude da na dulji rok moralno poslovanje moe biti i veoma uspjeno poslovanje. Put za poslovnu etiku. Treba uvidjeti razliitost dvaju sfera: poslovne i etine. Uspjenost nekog poslovanja moe se mjeriti neovisno o nainu na koji smo poslovali. U poslovnoj etici, pak, u sreditu je nain na koji poslujemo a ne samo poslovanje i njegov rezultat. U tom sluaju potrebni su nam norme ispravnog i moralnog ponaanja, koje nam prua racionalna argumentacija normativne etike kao i moralni ljudi ija nam osobnost moe posluiti kao uzor u moralnom poslovanju.

UTILITARIZAM 1. Poetak

16

Kao etika filozofija utilitarizam se razvija u Engleskoj XVIII i XIX stoljea. Dugo vremena ova je filozofija ozbiljno utjecala na politike i ekonomske sisteme radajueg kapitalizma. Rije je o sistemu koji pojedincu daje veliko povjerenje u potrazi za vlastitim blagostanjem unutar pricipa utilitarnosti (korisnosti). Postulat je slijedei: slobodan odabir pojedinca treba biti voen na nain da garantira interesantu najvee mogue dobro i najmanje zlo, kao i da ostalima proizvede isti rezultat. Dakle, blagostanje-korist (ekonomska, materijalna, psiholoka) pojedinca koji djeluje je mjerilo ispravnosti djelovanja, ija moralna utemeljenost nosi u sebi i drutvenu primjenjivost budui da je srea pojedinca povezana sa sreom drugih pojedinaca. Na prvi pogled, utilitarizam se ini kao pohvala egoizmu, ali njegova namjera nikad to nije bila. Posljedice djelovanja pojedinca uvijek se prosuuju unutar mjerila potivanja drugog, te je djelovanje pozvano pokazati da je drugog uzelo u obzir. Srea pojedinca definira se u odnosu prema cijelom politikom tijelu kojem pojedinac pripada, kao i napredovanjem opeg ljudskog blagostanja, iako polazna toka tog procesa ostaje smjetena u pojedinca. Sistem se temelji na utopijskom postulatu da su svi ljudi dobri, i da su njihove elje uvijek razumske. U odabiru ponaanja interes drugih stavlja se na istu razinu sa vlastitim, odbacujui tendenciju favoriziranja odreenih grupa. Naziv utilitarizam" (lat. utile, utilitas-koristan, korisnost) dolazi iz injenice da djelovanja i politika ovog sistema nalaze etiko odobrenje u injenici da su korisna za stvaranje i doprinoenje srei. 2. Kriterij vee sree Jeremy Bentham, otac utilitarizma, na poetku svog djela An introduction to the Principles of Moral and Legislation (1780.) govori o ovjeku koji je, svjesno ili nesvjesno, motiviran uitkom i boli-ovjek e uvijek pokuavati dosei uitak (sreu) a izbjei bol. Ovaj princip osobne preference koristi se za oblikovanje psiholokog temelja etikog sistema zvanog utilitarizam; moralno dobro, sukladno tome, jest ono to potie ili poveava sreu onoga iji su interesi u igri. Ovaj sustav pokazao se dobrim na poetku razvoja kapitalizma (tradicionalno drutvo koje je potivalo naelo dobrosusjedskih odnosa). Etika utilitarizma kako ju je zamislio Bentham liena je bilo kakve nadnaravnosti. U svom izraunu sree Bentham navodi i kvantitativne kriterije sree povezane sa materijom, s ciljem mjerenja sree: njezina intenziteta, trajanja, irine, plodnosti, rasprostranjenosti...Cilj je mjeriti posljedice djelovanja, koja je prikladna odrediti tendenciju odreenog djelovanja ka dobru ili zlu. Uz to, svaki pojedinac postaje najbolji sudac onoga to je njegova osobna srea, a time i onoga to bi bila njegova etika dunost u odreenoj situaciji. Dakle, jasna je agnostinost u pogledu krajnjih svrha koje bi trebale specificirati, tj. poblie odrediti dobra koje pojedinci trae (Rawls). Temeljni princip utilitarizma slii grkoj veziji koju nazivamo filozofijom hedonizma (hedone-ugoda, uitak). Engleski filozofi su, za razliku od Grka, naglaavali drutvenu svrhu zajednike sree, koju su eljeli postii etikim postulatima utilitarizma. lako su smatrali da je pojedinac najbolji sudac vlastite sree i etikih dunosti, utilitaristi su bili svjesni da je u igri puno vie od dosezanja privatnog zadovoljstva. Promiljao se altruizam, vrijeme velikodunih rtvovanja, iako uvijek potivajui moto da dobro ureena ljubav poinje

17

tobom samim". Prosvijetljeni osobni interes. Etiki sistem utilitarizma duboko je vjerovao u dobrohotnost ljudi kao i u njihovu ljubav prema blinjemu koja je jedini garant da se sama teorija sauva od otrova egoizma. Dovoljan? Ukratko, Benthamova filozofija uobliila je dvije praktine norme koje su prihvaene od mladih demokracija u razvoju, kao i od financijskih zajednica. Prva se koncentrira na dobre posljedice individualnog djelovanja a druga na nepristranost. 1. Najvea mogua srea za najvei mogui broj pojedinaca, 2. Svatko vrijedi za jednog, nitko za vie od jednog.

3. Doprinosi A. Smitha i Milla Adam Smith dodao je utilitarizmu element natjecanja. Po njemu, spomenuti element je koristan za dosezanje drutvenih ciljeva, jer potie efikasnost i ograniava pohlepu. Uvjerenjem o nevidljivoj ruci" koja vodi trite Smith zastupa i uvjerenje da se na taj nain stvara bogatstvo i za pojedinca i za naciju. Zato je i zastupao teoriju laissez-faire", koja je postala draga etici utilitarizma. Mill je u utilitarizmu vidio najbolji socijalni mehanizam za rjeavanje socijalnih problema industrijalizacije: nepravedne razdiobe bogatstva i pad kvalitete ivota. Smatrao je da interesi klasa trebaju nadzor od boljeg drutvenog ureenja od dotadanjeg. Odbacio je kriterij uitka" kao etikog elementa i uveo vrijednosti koje stavljaju u prvi plan pravednost, krepost, slobodu i karakternost. Ipak, nastavio je smatrati vrijednom prednost datu posljedicama i rezultatima djelovanja u svrhu ocjenjivanja etikog ponaanja drutva. Bentham je smatrao da postoje etiri vanjske prisile koje spreavaju ljude da djeluju egoistino: 1. zakoni fizikog svijeta; 2. drutvena osuda; 3. civilni zakon; 4. boja kazna. Ovima Mill nadodaje i petu: unutarnju ljudski glas", kojeg naziva savjeu, i kojeg smatra finim proizvodom koji ini ovjeka prikladnim za drutveni ivot. Mill je uvijek naglaavao osobnu slobodu. Samo zreli pojedinci znaju odabrati najprikladnije posljedice; zakoni nisu najbolje sredstvo za popravljanje drutva. Moderni utilitaristi tvrde da ljudska bia imaju cijeli niz drugih kriterija za preference i vrijednosti koje se ne ograniuju na uitak. 4. Elementi etikog sistema utilitarizma Utilitarizam pripada etikim teorijama koje pridodaju vanu ulogu posljedicama naeg djelovanja. U najuem tumaenju utilitarizam odbacuje moralne apsolute i etika pravila, smatrajui da se u predvidljivim posljedicama nekog djelovanja krije jedini valjani element vrednovanja dobra i zla. Utilitarizam djelovanja procjenjuje posljedice svake situacije, temeljei se na odreenim pravilima iz slinih sluajeva u prolosti. Normativna verzija uiva konsenzus jer se prije nego pojedino djelovanje, prouava korisnost odreenih razreda djelovanja. Pravilo se temelji na posljedicama koje su ovi sluajevi imali u prolosti i na

18

pretpostavci da e se isti rezultati imati i u budunosti6. Time primjena pravila pojedinanog djelovanja izmie napasti da se voda nagoni na vlastiti mlin kao i umanjivanja mogue tete druge strane. Ovdje valja zabiljeiti dvije stvari: 1. esto su pravila igre ve odobrena od drutva i 2. na temelju promatranja posljedica ostaje se otvoren reviziji prethodnih moralnih sudova s ciljem otkrivanja pogrenih i vrednovanja djelovanja koja su nastala usred novih zahtjeva i okolnosti. Ovu metodu je uobliio poznati moralni filozof John Dewey; koristei znanstvenu metodu" za iznalaenje osobnog moralnog ponaanja uobliio je proces sastavljen od pretpostavki, promatranja, organizacije, provjere i izricanja vrijednosti. Filozofi koji su predlagali korist kao kriterij moralnog promiljanja bili su zainteresirani zajamiti pravednu raspodjelu bogatstava za svoje drutvo koje je ulazilo u eru industrijske revolucije. Laisses-faire bijae sredstvo za promociju zajednikog dobra, dok je pojedincu bilo povjereno razviti etiku kulturu. Zastupajui minimalna prava drave oko fiskalne kontrole, utilitaristi su htjeli ostaviti uroenom altruizmu pojedinca ulogu stabilizatora nepristranih mehanizama koji bi s vremenom dosegli vrijednost zakona. Moe se rei da je utilitarizam pridodao vaan poticaj raanju modernog demokratskog drutva, u kojem pojedinac uiva pravo da doprinosi vlastitom i tuem blagostanju. Temelj utilitaristike etike je princip nepristranosti. Filozofija utilitarizma roena je u Prosvjetiteljstvu. Slabljenje tradicionalnih autoriteta i jaanje skepticizma doveli su do stava da je utilitarizam sekularizirani patrimonij ovjeanstva protestantskog svijeta, unutar kojeg se i razvio i proirio. U kombinaciji s kalvinistikom etikom rada utilitarizam je oblikovao metodu etikog vrednovanja koja je promovirala pragmatinu narav kapitalizma i individualizam laisses-faire-a. Iako nije bio u otvorenom sukobu s Bogom, prirodom i razumom, ovaj etiki sistem nije spomenute instance smatrao normativnima niti izvorima univerzalnih etikih principa. Etinost prelazi u ljudske ruke. Ovdje se jasno vidi agnostinost utilitarizma. Napose se svijet poslovanja osjeao posebno privuenim principom maksimalizacije sree. Ona se pragmatiki odreivala: poveanjem dobara i njihovom pravednom raspodjelom. Svaki je pojedinac pozvan da povea kolektivne rezerve. 5. Vrednovanje ini se da utilitarizam dobro pristaje uz kriterij osjeaja za ope dobro poslovnog pragmatinog ovjeka. Njegovo pristajanje uz laisses-faire politiku s ciljem reguliranja intervenata drave dobro se slae sa modernim pojmovima po kojima je veliki birokratski aparat bacanje novca. Ono to privlai u utilitarizmu jest jedan jedini kriterij odreivanja moralnosti - dobro u posljedicama djelovanja.6

Ovdje valja spomenuti problem na teorijskoj razini koji se naziva Humeov zakon. David Hume (1711-1776), poznati i utjecajni kotski filozof, skovao je zakon po kojem nije dozvoljeno iz opisa injenica iz prolih situacija (iz onoga to jest, tj. iz deskriptivne razine etike) zakljuiti i odrediti neko etiko pravilo (ono to treba biti, tj. normativnu razinu etike). Kad je rije o poslovnoj etici koja se bavi sluajevima i rjeenjima moralnih problema, onda bismo mogli rei da Humeov zakon ne vrijedi, jer je neizbjeno spajati obje razine da bi se pronali odgovori za konkretne situacije.

19

Sa stajalita poslovnog svijeta idealnost utilitaristikog principa ogleda se u injenici da se trokovi i dobiti mogu ogledati na jednoj numerikoj skali. Na primjer, princip se mogao primjeniti s ciljem mjerenja efikasnosti rada i najmanjim trokom istog. Upravo ovdje lei ambivalentnost (dvoznanost): ija dobit se uzima u mjerenje? Uprave? Radnika? Zajednice? Okolia? Tko ima prednost? Oito da ostaje princip po kojem osobni interes ostaje vrijednost ukoliko uzima u obzir i socijalnu dobrobit ostalih. Opepriznata injenica jest i nepredvidljivost posljedica nekog djelovanja. U ambijentu globalnog trita i anonimnih korporacija praktiki je nemogue doi do rezultata djelovanja koji bi bili etiki kriterij u odabiru razliitih alternativa. Neko djelovanje nije nuno dobro samo zato to proizvodi dobit uz najmanji troak. Potraga za koristi moe potaknuti poslovne ljude da se klanjaju potroau na nain da zadovoljavaju i neke njegove patoloke preference (reklame). Osjeaji, tendencije i predrasude ne bi trebale biti mjerilo koje odreuje normativnost. Utilitarizam u poslovanju primjenjuje pojmove pragmatinog ekonomskog promiljanja s ciljem dosezanja etikih odluka. Meutim, etika nadilazi ovu tehniku. Analiza dobiti i trokova ne moe ponuditi racionalne ciljeve i vrijednosti koji bi mogli pridonijeti valorizaciji ljudskog djelovanja. Zbir dobrih posljedica djelovanja nije sinonim za etinost. Sa kranskog stajalita kritika upuena utilitarizmu tie se njegove prirode. Naime, u temelju utilitaristikog pristupa nalazimo pretpostavku da ne postoji nikakva etika realnost, ili preciznije, da ne postoji skup normi koje bi regulirale sistem utilitarizma. Moralna uvjerenja su u stvari samo ponaanja koja vode pojedinca da uzme u obzir posljedice svog djelovanja, i nisu ni istinite ni lane. Glavna kritika kapitalistikoj ekonomiji jest ta da se temelji na korisnosti trinih snaga i tako regulira sebe samu. Pragmatizam je valjan kad se odreuju izbori, ali nedostatan kad se samo na njemu temelji stvaranje sistema vrednovanja. Ipak, na teorijskoj razini utilitarizam je ublaen i uveden unutar deontoloke moralne filozofije. Kad se utilitaristiki pristup preoblikuje u nepristrano vrednovanje i biva uklopljen unutar sustava normi ponaanja tada moe postati korisno sredstvo za etiko promiljanje. Na poseban nain to postaje vidljivo kada razliite vrijednosti udu u sukob te primjena deontolokih pravila na konkretnu situaciju postane teka, kao u sluaju korupcije ili izbjegavanja poreza. Kad su u konflikt ukljuene razliite strane ili kad se moraju odabrati alternative, analiza posljedica pomae odabrati rjeenje koje nudi najbolje mogue uinke. DEONTOLOGIJA Openito, deontologija je plod produbljivanja i razmiljanja koja nam daje etike principe dostojne potovanja jer proizlaze iz obaveze - obaveza moe biti bog, drutvo ili sam ovjek. 1. Kantova deontologija Za razliku od utilitarizma koji smatra da princip etikog djelovanja stoji unutar samog djelovanja i njegovih posljedica, deontoloka etika smatra da prava i obveze koje proizlaze iz odnosa meu ljudima odreuju ono to je ispravno i pogreno. Drugim rijeima, djelovanje ne posljedice djelovanja - daje etiko znaenje.

20

Immanuel Kant (1734-1804), najutjecajniji meu deontolokim filozofima, naglaavao je prednost motiva djelovanja nad naklonou ili posljedicom istog. Etiko dobro za njega stoji u DUNOSTI. Ukratko emo predstaviti neke njegove kljune ideje. Polazina toka Kantu bijae smjestiti valjanost etikih pravila unutar razuma. U tom poslu Kant eliminira analitiki element savjesti kao i svaku mogunost potvrivanja pojma korisnosti, budui da se etika dobrota odreuje bez posredovanja teorijske refleksije (promiljanja). Moralni subjekt je autonoman, uvjetovan osjeajem dunosti. Kantova potraga za etikom istoom nije povezana potragom za razumljivim i korisnim ciljevima, kao kod utilitarista. U sreditu Kantove etike stoji razlikovanje izmeu moralne volje i moralnog razumijevanja (inteligencije). Veina moralnih filozofa slae se i usvaja tu razliku, dajui prednost as jednoj, as drugoj. Tko suava moral (etiku) na volju, ini se da smatra kako e dobra osoba uvijek initi dobro; tko, naprotiv, isto ini sa razumijevanjem, pretpostavlja da e inteligentna osoba uvijek biti dobra. Moralno zlo stoji u neznanju ili u mentalnoj sljepoi. Kant zastupa isto razumsko/intelektualni vid etike. Najvii princip bilo kojeg moralnog suda stoji u razumijevanju, dok je u srcu smjeten moralni poticaj na djelovanje. Ova motivacija jest etiko osjeanje. Valja paziti da ne pomijeamo princip suda sa principom motivacije. Prvi je norma, a drugi pobuda, poticaj. Motivacije ne moe zamijeniti normu. Tamo gdje je motivacija oskudna, pogreka je praktine naravi; tamo, naprotiv, gdje je sud oskudan, pogreka je teorijske naravi. Sada emo ukratko promotriti odreene toke Kantove epistemologije koje su nadahnule filozofa da donese zakljuke oko normativnosti etike: Razum ne moe spoznati stvar u sebi, tj. neovisno od naina na koji stvar postoji izvan samog razuma. Ova reenica izrie kraj metafizike spekulacije. Unutar ove logike nemogue je dosei dokaz opstojnosti Boje: Razvija se temeljni moralni zakon, utemeljen na kategorikom imperativu: svaka osoba ima moralno pravo biti kao takva vrednovana, kao slobodna i jednaka svim ostalima. Ista ima i dunost tako se ophoditi prema drugima. Kategoriki imperativ ima tri aspekta: a) Pravila koja odreuju i uobliuju dunost ispravna su samo ako imaju kvalitete univerzalnosti i reverzibilnosti (uzajamnosti). Nema izuzetaka od dunosti. Dunost je apsolutna norma, koja vrijedi za sve. Pod reverzibilnou" se podrazumijeva da osoba djeluje voena maksimom" koju bi u slinoj situaciji ista osoba dopustila drugima. Evo prostora za poslovnu etiku: raskinuti jednostrano ugovor nije etiki, jer to ne bismo dopustili drugome kad bi mi bili u pitanju. b) Prema osobama se odnosimo kao prema onome to ima svrhu u sebi samom, a ne kao prema sredstvima za dosizanje odreenih ciljeva (tuih). Nitko ne smije biti instrumentaliziran ili koriten kao sredstvo za dosezanje vl. ciljeva. Osobe trebaju biti potivane kao djelatnici sposobni za slobodne odabire, to nemoralnim ini bilo kakav oblik prisile ili nepotenja prema drugima. c) Slobodan odabir. Proizlazi iz vanosti koju Kant pridaje dostojanstvu pojedinca i individualnim pravima. 21

Formulacijom kategorija koje razum namee vanjskim datostima, Kant obre aksioloki tradicionalni red. Dunost ne namee neka posljedna stvarnost. Ona je razumu nespoznatljiva. Naprotiv, na praktinoj razini u dogaanju moralne dunosti prepoznaje ovjek tu posljednju stvarnost". Moralne vrijednosti pojedinac spoznaje jasnoom logike, tj. u kategorinom imperativu, i tu se ovjek uzdie. Za Kanta, religija ima praktinu vanost, jer daje trajnost etici. Meutim, religija nije vaan temelj za etiki odabir, jer je temelj etikog odabira unutar samog ovjeka. 2. Vrednovanje a. Kant oblikuje formalnu teoriju etike odluke. To znai slijedee: prilagoditi se apsolutnim principima koji su po sebi vrijedni da ih se prihvati. b. Naglasak etinog ponaanja nalazi se u racionalnom, ne u posljedicama. Etiki zakon je valjan kad je prihvatljiv razumskom ovjeku, bez obzira na vrijeme i prostor. c. U pozadini Kantove deontoloke teorije nasluuje se subjektivizam i idnividualizam, koji mogu dovesti do razliitih problematinih situacija. d. Kantova deontologija koristi kao kriterij autonomnu samoregulaciju. 3. Deontoloka prava poslodavaca i radnika

Najvanije je naglasiti injenicu da obje strane i poslodavci i radnici imaju i prava i obveze. Kad su u sukobu, valja ih pomiriti vodei se naelom da nijedna od strana ne uiva nezasluene profit i mo. Dananja deontologija je mijeani pojam, sastavljen od negativnih i pozitivnih prava koja se koriste za odreivanje skupa internih pravila ( u njih se mogu uklopiti i isto utilitaristiki principi). Prava radnika poela su se oblikovati u XIX stoljeu osnivanjem sindikata za kolektivne pregovore sa poslodavcima. Danas je tu stvarnost preuzeo zakon, koji garantira radnika prava: na rad, na minimalnu plau, na odmor, na odtetu zbog gubitka radnog mjesta, na mirovinu. Ova radnika prava dio su i ljudskih prava, i povezana su sa obvezama: posveenost vlastitom poslu, lojalnost i uvanje tajni. 4. Etiki standardi i Deontoloki poslovni kodeks Etiki standardi su moralno motivirana pravila, ureena pogodbom ili odlukom i normativni za odreeno podruje djelovanje te vrijede unutar tog podruja djelovanja. Rije je o pravilima koje odreena institucija stvara i slobodno im se podvrgava. Svoju normativnost i snagu etiki standardi za odreeno podruje dobijaju pogodbom ili odlukom. Za razliku od moralnog suda (koji moe biti istinit ili laan), etiki standardi vrijede ili ne vrijede i smisleni su samo unutar podruja kojeg odreuju. Prednosti etikih standarda su implementacija moralnog i ispravnog unutar odreenog podruja djelovanja, kao i osjeaj da se odreene norme slijede iz vlastitog uvjerenja (a ne prisile prava). Isto tako, budui da svoje postojanje duguju pogodbi ili odluci, etiki standardi su fleksibilniji i ukljuuju mogunost kompromisa.

22

Deontoloki poslovni kodeks kao deontoloki pristup samoreguliranju prakticiran u raznim poduzeima ima oblik skupa etikih zakona koji slue kao vodi u poslovnom odluivanju. Na taj nain postavljaju se precizne direktive koje su obvezatne za sve. Iako uvaavaju civilni zakon, esto su od njega neovisni smatra se da graanski zakon nije dokraja prikladan za reguliranje poslovanja. Mnogi u ovim kodeksima uoavaju metodu institucionalizirane etike, sposobne razviti etiku svijest na organiziran i strukturiran nain. Kodeksi djeluju na temelju samoregulacije i otvorene komunikacije izmeu poslodavca i radnika s ciljem stvaranja motivacije koja pospjeuje osjeaj odgovornosti. Poslovni kodeksi pokazali su se kao dobri instrumenti garantiranja etinosti. U praksi, velik broj menadera brani ovaj tip deontologije. Ovo su principi koji odreuju etinost kodeksa: 1. Pronai pravila suglasja umjesto nametanja pravila vanjskih autoritetom; 2. Biti informiran i u toku sa znanstvenim otkriima (posebno u znanostima ljudskog ponaanja) s ciljem odreivanja normativnog ponaanja i odreivanja granica djelovanja. 4.1 Struktura dobrog kodeksa Najvanije je da kodeks ne bude openit, nego konkretan. Mora jasno izraziti to podrazumijeva pod potenjem i iskrenou, a ne biti kozmetiko uljepavanje vanjske slike poduzea. Kodeks mora biti javni dokument, precizan i realistian, te ga treba periodino revidirati. 4.2 Sadraj kodeksa Valja odrediti nain davanja i primanja darova i usluga; zatim odrediti koliinu doprinosa za eventualni ulazak u politiko nadmetanje; valja odrediti nain testiranja kvalitete proizvoda, reguliranje reklamiranja i promotivnih kampanja; odrediti korupcijsko djelovanje; zatititi ambijent; odrediti donacije humanitarnog karaktera, naine tednje energije i prirodnih resursa; odrediti politiku zapoljavanja, otputanja, ulaganja u trajno obrazovanje zaposlenika... 4.3 Kodeks u praksi Glavna namjera kodeksa jest stvoriti karakteristinu kulturu unutar poduzea koja bi garantirala dobru volju poslodavca i lojalnost radnika. Etiki kodeksi su karakterizirani funkcionalnou. 4.4 Naglaene vrijednosti u deontolokim kodeksima Nepristranost-da bi se dolo do objektivnih normi na korist svima, trebaju se potivati interesi i miljenja sviju. Negativna nepristranost-ne ulaziti u privatno podruje. Bez favoriziranja ikoga. Ljudsko dostojanstvo- svaki pojedinac ima svoja prava i svrha je samom sebi. Pravinost-ponaati se prema svima na isti nain, proporcionalno njihovim doprinosima i rtvama. Nagraditi bez favoriziranja ikoga. 23

Potenje Vjernost-potivanje ugovora, dranje do obeanja i dogovora, ne izvlaiti korist iz nesree drugoga. Recipronost-ne initi drugima to ne eli da bude uinjeno tebi. Zasluga-promocija radnika Manje zlo-veina prihvaa princip proporcionalnosti i odabira manjeg zla. Potekoe etikih kodeksa mogu biti slijedee: ostaju esti preopirni i neodreeni, te im nedostaje jasnoa u odreivanju sredstava i instrumenata koji bi ih uinili djelotvornima. Drugi problem kodeksa je to ne uzimaju u obzir stvarne prioritete organizacije te se koriste samo kao sredstvo postizanja poslunosti radne snage nieg ranga u poduzeu. Nadalje, esto se uje i optuba da kodeksi nisu nita drugo nego kozmetiki ukras dobre reputacije (npr. Odnos prema okoliu).

ZAJEDNIKO (OPE) DOBRO. SOCIJALNI PRINCIPI. PRIVATNO VLASNITVO7 1. Zajedniko (ope) dobro Drutvo definiramo kao trajnu i djelotvornu vezu meu ljudima u ostvarivanju nekog zajednikog cilja ili vrijednosti. Taj zajedniki cilj stoji pred drutvom kao dobro koje je vrijedno ostvariti, a koje obeava obogaenje lanova zajednice. Dobra mogu biti razliita: dobra za uivanje, kulturna dobra, moralne ili religiozne vrijednosti. To dobro koje je cilj mora se ticati svih lanova zajednice te je zato zajedniko dobro, iako je mogue da u ostvarenju tog dobra neki sudjeluju vie, a neki manje. Svaka zajednica ima svoje specifino, esto ogranieno, zajedniko dobro koje se ostvaruje prema mogunostima ljudi u zajednici; ipak, ono postoji samo u povezanosti ljudi koji sudjeluju u zajednici. Poznati njemaki teoretiar drutva isusovac Oswald von Nell-Breuning razlikuje u njemakom dva izraza za ope dobro: zajedniko dobro jest ono oko ega se vrti itav ivot jedne zajednice (Gemeingut), dok je zajednika dobrobit ono prema emu se zajednica i njezino djelovanje usmjeruje (Gemeinwohl). Dobrobit on ovako definira: Sadraj svega to se kao preduvjeti, pretpostavke ili dostignua neke zajednice moraju ostvariti da bi pojedinci mogli pobuivanjem svojih vlastitih snaga postii svoju individualnu i zajedniku sreu. Obzirom na zajedniko dobro svaka zajednica ima i vlastitu zajedniku dobrobit. Kod drave je zajedniko dobro posljednji okvir svake drutvenosti koja svakom pojedincu daje njegovo7

Ova tri pojma pripadaju podruju socijalne etike koju shvaamo kao moralno prosuivanje dobrog i ispravnog ivota unutar neke zajednice, drutva i kulture. (Usp. M. Heimbach-Steins, Sozialethik, u: Ethik der Lebensbereiche, Herder, Freiburg, 2008., str. 166).

24

mjesto u cjelini, Pravom sigurnou (izvanjskom) drava omoguuje svojim graanima egzistenciju dostojnu ovjeka, te tako vrijednost zajednikog blagostanja stoji iznad koristi pojedinaca. Zato je ope dobro ispred pojedinanog dobra sve dok nije dotaknuta moralna vrijednost osobe i kad se od pojedinca ne trai neto to se protivi integritetu osobnosti. Tako se na dravnom podruju moe od pojedinca zahtijevati da se odrekne nekih individualnih vrijednosti a u cilju zajednike dobrobiti kao uvjeta za njegovu vlastitu egzistenciju. Zajedniko blagostanje trai nosioce funkcija koji djeluju u ime zajednice (auktoritet). Budui da je zajedniko blagostanje samo pretpostavka za postizanje zajednikog dobra, ne moe cijelo podruje moralnosti pasti pod dravni auktoritet, nego samo javni poredak koji omoguuje udoredni ivot. 2. Princip osobe kao temelj Znaenje principa osobe kao temelja drutvenih oblikovanja stoji u injenici da je nositelj i cilj svih drutvenih institucija ljudska osoba (njezina sloboda i odgovornost) koja potrebuje iz vlastite biti oblike drutvenog ureenja8. Dakle, socijalni odnosi se trebaju tako urediti da omoguuju i zahtijevaju osobni razvoj i napredovanje. Tu je i smisao opeg dobra. 3. Solidarnost i supsidijarnost kao heuristiki principi Temeljnom principu osobe pridodaju se dva druga socijalno-etika principa koja normativno konkretiziraju drutvene institucije i njihovu napetost izmeu individualnosti i socijalnosti. Oba principa (solidarnost i supsidijarnost) izvorno dolaze iz podruja prava; kao socijalnoetiki principi oznauju temelje pravednog drutvenog ureenja. Nazivaju se i heuristikim (gr. Heurein pronai) principima, jer tvore bazu za iznalaenje i utemeljenje konkretnih normi drutvenog ivota. Nadalje, slue i kao instrumenti kritike analize drutvenih odnosa te pomau u oblikovanju glavnih ideja drutvene prakse. 3.1 Solidarnost Pojam je prvi uveo u socijalno-znanstvenu literaturu francuski socijalist P. J. Proudon u XIX stoljeu, i njime je elio kao reakciju na liberalno i individualistiko poimanje drutva istai meusobnu ovisnost pojedinaca i drutvene cjeline, kao i nunost suradnje tih instanci. Termin potjee iz rimskog prava: in solidum obligari znai ujediniti pojedince u zajednicu radi odreenog cilja ili stvari. Dakle, princip solidarnosti izrie zajedniku odgovornost lanova drutva jer smo svi meusobno odgovorni jedni za druge i jedni na druge upueni. Solidarnost je sposobnost ovjeka da se zauzme za ope dobro i time za pravednu raspodjelu ansi. Tom sposobnou ljudi reagiraju na situacije oskudice i nude, patnje, nepravde, ugnjetavanja. Solidarnost je potrebno i institucionalno osigurati. To je uloga socijalne drave,

8

Pastoralna konstitucija II Vatikanskog sabora Gaudium et spes, 25.

25

kojoj onda i pojedinci i druge institucije (npr. Crkve, razne karitativne udruge) mogu u tome pripomoi. 3.2 Supsidijarnost Sam pojam dolazi iz rimske vojne terminologije. Cohortes subsidiariae ili pomone ete oznaavalo je vojnike u priuvi koji su morali biti spremni priskoiti u pomo kad bi oni vojnici na prvoj crti smalaksali. Odatle, poeo se primjenjivati u drutvenoj teoriji u znaenju da vea drutvena zajednica treba priskoiti u pomo manjoj kad (i samo tad) ova upadne u potekoe iz kojih sama ne moe izai. Smisao principa osobe jest da je svatko odgovoran za vlastiti ivot, njegove potrebe i rizike. Ipak, nitko ne moe tu odgovornost sam nositi. Nuna je pomo drugih da bi se unutar drutva osiguralo ono nuno za ivot dostojan ovjeka. Ovaj uvid opisuje pojam supsidijarnosti. Dakle, rije je o pojmu koji je u katolikom socijalnom nauku ovako definiran: Kao to ne valja pojedincima oduzimati i predavati dravi one poslove koje oni mogu obaviti na vlastitu odgovornost i vlastitom marljivou, tako je nepravedno i u visokom stupnju kodljivo i za javni poredak opasno davati veemu i viemu drutvu one poslove koje mogu izvriti manje i nie zajednice. Svaka, naime, drutvena ustanova mora po svom pojmu i znaenju donositi pomo udovima drutvenog tijela, a ne smije ih nikada niti unititi, niti sebi prisvojiti.9 Vidimo da princip stavlja jasni prioritet odgovornosti osobe. Pojedinac se titi od prevelikog utjecaja drave i njegova sloboda i individualnost se snai. U pozadini je i povijesni kontekst pojavljivanja enciklike i totalitarnih ideologija i sistema u Europi. Princip uva pojedinca i ograniava presezanja drave u njegove nadlenosti dok god je pojedinac i nii drutveni akteri sposobni samostalno raditi svoj dio posla. Drugi aspekt principa supsidijarnosti je potreba za pomoi (subsidium) koju pojedinac ili nii drutveni akter ima pravo traiti od vieg (drave), i to pomo u razvoju vlastite sposobnosti za odgovornost. Dakle, pojedincima i niim drutvenim akterima vii drutveni akter (drava) treba pomoi i podupirati ih da postanu i ostanu samostalni, sposobni pomoi sebi i drutvenom dobru (npr. dobro obrazovanje).

3.3 Demokratski princip Vidjeli smo da princip supsidijarnosti pokazuje koja se ivotna podruja u drutvu mogu i smiju podvrgnuti drutvenom autoritetu, a to se moe prepustiti slobodnoj odluci pojedinca9

Quadragesimo anno, 79.

26

ili manjih skupina. Potrebno je, meutim, urediti i nain na koji se odluke unutar drutva donose, to posebno vrijedi kada je rije o vanim odlukama kojima se svi moraju pokoravati. Taj nain pokazuje i odreuje princip demokracije. Sama rije dolazi iz grkog i znai vladavina naroda; nasuprot tom obliku vladavine, Grka poznaje i druge, izopaenije oblike dravnog ureenja: tiranija, oligarhija, oligokracija i ohlokracija (ruljovlae). Demokraciju odreujemo kao aktivno sudjelovanje svih lanova drutvene zajednice u odluivanju drutvenog autoriteta koje se te zajednice tie. Organiziranje drutva nije mogue bez vrenja vlasti u njemu; no, nije svejedno kako se ta vlast u praksi obnaa. Vlast se izvrava donoenjem i provoenjem odluka (zakona) koje obvezuju sve lanove dotine zajednice. Ako u donoenju takvih odluka sudjeluju svi lanovi, ili barem velika veina, onda se te odluke donose demokratski; te odluke priznaju svi lanovi i ravnaju se po njima. Anarhija je sluaj kada drutvena vlast nema mogunost provesti tako donesene odluke i opisuje se kao stanje u kojem svatko ini to eli ili to smatra pravilnim. Anarhija nije demokratsko stanje, jer razara zajednicu. Jedno od postignua modernih drutava je pluralizam svjetonazora i politikih gledita. U takvom kontekstu nije lako doi do odluka koje bi svi prihvatili kao svoje, te je potrebno odrediti pravila igre kako postii u pluralnom drutvu jedinstvo obvezatnog prihvaanja odluka. Tu u igru ulazi potreba za temeljnim konsenzusom nekih naela kojima se odreuju prava i dunosti lanova drutva koja se vie ne stavljaju u pitanje i koja svi prihvaaju. Takva temeljna naela redovito su zapisana u Ustavima drava ili statutima zajednica; takvi temeljni zakoni moraju biti i dovoljno iroki da ih se moe prihvatiti i dovoljno jasni da ne doputaju protivna tumaenja i tako prijete opstanku zajednice. Prvotni nositelj autoriteta u drutvu je zajednica, u dravi narod. U ostvarivanju tog autoriteta treba iskljuiti samovolje pojedinaca ili skupina nad cjelinom. Pojedinac se mora pokoravati odlukama zakonite vlasti. To ograniavanje pojedinane slobode nuno je u zajednici i ono se nadoknauje naelnom mogunou sudjelovanja u donoenju odluka. Za to bolje donoenje odluka nuno je tono obavjetavanje, rasprava u kojoj svatko moe iznijeti svoja gledita, miljenja i iskustva o stvarima o kojima se raspravlja, a cilj je otvaranje veih mogunosti za postizanje optimalnog rjeenja. Demokracija krije i razliite opasnosti: odluke veine koje mogu diskriminirati manjine, manipulacije izbornim procesima to se tie odnosa pojedinac drutvo, valja imati na umu da prevelika drutvena pomo teti jer suava slobodu, gui inicijativu i umanjuje svijest odgovornosti za vlastito oblikovanje ivota; prejaka drutvena pomo teti i zajednici koja se preoptereuje zadaama koje su joj tue nautrb vlastitim zadaama.

27

Svako podrutvljenje treba dati prostor razvitku bitne ovjekove drutvene dimenzije. Sigurno da svaka drutvena djelatnost suava slobodu lanova zajednice, ali se to opravdava vrijednostima i ciljevima radi kojih se drutvo na temelju socijalne ljudske naravi i oblikuje. Ne moe postojati autoritarna vladavina bez utemeljenja i obrazloenja nju mogu opravdati izvanredne situacije (rat, epidemija), ali im one prestanu, autoritarnost treba zamijeniti supsidijarnou. Princip supsidijarnosti je prvotniji od principa demokracije.

4.

Privatno vlasnitvo

Velik dio moralnih i pravnih pitanja i problema tiu se problema vlasnitva, tj. ovjekova raspolaganja materijalnih dobrima. Sama ustanova privatnog vlasnitva odreuje sferu kompetencije i odgovornosti na polju gospodarstva, jer ono ureuje odnose meu ljudima obzirom na materijalna dobra. 4.1 Narav privatnog vlasnitva Biti vlasnik neega znai imati iskljuivu i neogranienu vlast gospodarenja nad materijalnim predmetima. Ta vlast ukljuuje slobodno raspolaganje vlastitom stvari (uporabu, troenje, darivanje, nasljeivanje) i uivanje plodova vlastite stvari (bili oni steeni radom ili bez njega). Poetna tvrdnja je da narav ovjeka-pojedinca zahtijeva ustanovu privatnog vlasnitva. ovjekova samostalnost i odgovornost moraju se uzeti u obzir. Da bi preuzeo napore rada, ovjek mora imati opravdanu nadu da e moi postii i primijeniti plodove tog rada na sebe i svoju obitelj. Zato privatno vlasnitvo jami vlastitu odgovornost osobe u njezinim ivotnim zadaama. Nadalje, ovjek ima i tenju za pomaganjem svojih prijatelje, te njegova altruistina narav trai vlasnitvo. U ovjekovoj je naravi i nagon za osiguranjem budunosti tj. biti neovisan od sluaja i tue moi to je opet mogue na temelju privatnog vlasnitva. Zato i kaemo da vlasnitvo osigurava ovjeku dostojanstvo i slobodu. I obitelj kao kuna, privredna i odgojna zajednica pretpostavlja vlasnitvo za svoju neovisnost, posebno za neovisan odgoj djece. Privatno vlasnitvo ima i socijalno opravdanje. U kontekstu socijalne naravi ovjeka vlasnitvo slui jasnom razgranienju izmeu moga i tvoga te slui miru i iskljuuje sporove. Ono jami i bolje vrednovanje i iskoritavanje dobara jer pojedinci imaju osobni interes, dok se za zajedniko redovito manje brinu. Socijalne slobode se osiguravaju privatnim vlasnitvom: kad su graani materijalno neovisni od drave, onemoguen je totalitarni nastup politike moi. Konano, privatno vlasnitvo omoguava podjelu vlasti u drutvu, osobito protiv dravne koncentracije vlasti i moi u birokratskim sreditima. Privatno vlasnitvo raa i dunosti. Dijelimo ih na dunosti na temelju pravde i dunosti na temelju ljubavi. Na temelju pravde postoji obveza da se uporaba dobara omogui svima. Odatle, vlasnik privatnih dobara mora nastojati stvarati radna mjesta i mogunosti zarade kako bi oni bez posjeda mogli doi do vlasnitva. Tome se pridodaje i obveza podjele prihoda koji nastaju na temelju vlasnitva i rada (pravedne plae, zarade i kamate). Dunosti na temelju ljubavi su slijedee: posjednici imaju obvezu da iz svojih vikova i obilja pomau siromane pojedince i skupine. to je viak i obilje, odreuje se prema stalekom stanju vlasnika, a kako se te obveze ispunjavaju preputa se savjesti vlasnika. Ovdje istiemo obveze individualne i socijalne ljubavi: 28

a. Karitativne obveze vlasnika mogu osobito u vrijeme ekonomske depresije i recesije imati veliko znaenje za drutveno gospodarstvo. b. Veliki posjednici mogu imati dunost stvaranje radnih mjesta jer to od njih trai socijalna ljubav (ak i uz velik rizik). Dravna vlast ima zadau objasniti nunu mjeru socijalnih obveza povezanih s privatnim vlasnitvom, te osigurati njihovo ispunjenje. Za to je potrebno 1) stvoriti zakone koji zatiuju radnika, a obvezuju posjednika kako bi radnici na radnim mjestima imali barem minimum zatite zdravlja i ivota na radu; 2) dati socijalna osiguranja na koja je obvezan i vlasnik proizvodnih sredstava za osiguranje egzistencije radnika u sluaju nezaposlenosti, bolesti, nesree i starosti; 3) osigurati pravo na porez kojim drava ide za boljom podjelom vlasnitva i dohotka. Fructus cadit domino (Plodovi pripadaju vlasniku). Opravdanost vlasnitva na temelju prihoda i plodnosti vlasnitva je naelo prirodnog prava. Svejedno je nastaje li prihod prirodno ili vlastitim radom vlasnika ili u suradnji s tuim radom. Naela podjele vlasnitva proizlaze iz opih naravno-pravnih principa o privatnom vlasnitvu u slubi drutvenog poretka. to vei dio drutva treba posjedovati prihod od vlasnitva, ime se smanjuje nadmo privatnog ili kolektivnog vlasnitva. Posebno valja proitiri tzv. srednje posjednitvo, tako da veleposjednici i neposjednici budu izuzeci. To je jedan od najboljih naina osiguranja mira. Podjela vlasnitva, naravno, ovisi i o spretnosti i radinosti pojedinaca. Dva principa socijalnih reformi: 1. Svrha socijalne reforme ne smije biti dokidanje privatnog vlasnitva, nego stvaranje vlasnitva za to vei broj ljudi. 2. Svrha socijalne reforme nije samo u jednostavnoj preraspodjeli vlasnitva, nego u omoguavanju stvaranja novog vlasnitva u rukama bezvlasnika drutveno pravednom podjelom dohotka i stalnim razvojem produktivnosti. Suvlasnitvo znai posjedovanje dijela vlasnitva. Mogue je kao suvlasnitvo radnika nad dijelom industrijskog poduzea u kojem rade, ime se ostvaruje neposredna veza rada i vlasnitva, te raste i svijest da se radi u vlastitom poduzeu, da se ima pravo suodluivanja. I ovaj oblik suvlasnitva utemeljen je na principu privatnog vlasnitva. Valja upozoriti da je institucija vlasnitva podlona raznim povijesnim promjenama te da se ono mora prilagoavati povijesnim uvjetima. Uglavnom se upozorava na slijedee dvije promjene: prva je naglaavanje usmjerenosti zemaljskih dobara svima, tj. primarno pravo raspolaganja dobrima je u rukama cijelog ovjeanstva, dok je privatno vlasnitvo kao konkretno oblikovanje koritenja tih dobara na dobro sviju. To i nije nova misao prisutna je ve kod Tome Akvinskog, ali i ranije. Dakle, privatno vlasnitvo ne spada meu neomeena i bezuvjetna prava. Druga promjena je isticanje vrijednosti rada, ne vlasnitva. Primjeuje se da vlasnitvo mijenja svoju funkciju, osobito obzirom na osiguranje budunosti. Osjea se potreba povezivanja vlasnitva s raznim privrednim i socijalno-politikim mjerama da bi vlasnitvo zadralo vrijednost i uope moglo osigurati budunost. Tako se pomalo mijenja i sam pojam vlasnitva: od vlasnitva stvari (materijalne vrijednosti) pomie se ka posjedovanju drugih dobara, kao to su (struno) obrazovanje i (strune) sposobnosti. Od materijalnog ka nematerijalnom. 4.2 Uloga drave glede privatnog vlasnitva Postoje dva ekstremna odnosa drave prema privatnom vlasnitvu, i oba bi trebalo izbjegavati: a) etatistiki odnos, po kojem dravi pripada najvee pravo reguliranja privatnog

29

vlasnitva, i b) individualistiko-liberalistiki, koji eli dokraja potisnuti dravu i oduzeti joj mogunost ikakvog odreivanja i zahvaanja u privatno vlasnitvo. U odnosu drave i privatnog vlasnitva najprije treba postaviti ope naelo: drava treba intervenirati kada i koliko to zahtijeva ope dobro. Konkretno, drava ima pravo uzeti neobraivanu zemlju i dati je on